P. 1
Ugovor o Gradjenju

Ugovor o Gradjenju

|Views: 178|Likes:
Published by Amra Dzafic

More info:

Published by: Amra Dzafic on Jul 25, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/14/2014

pdf

text

original

Sections

  • DIO PRVI
  • UGOVOR O PRODAJI
  • POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • I - POJAM UGOVORA O PRODAJI
  • II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI
  • OBAVEZE PRODAVCA
  • I - UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA
  • 1. Vrste obaveza
  • 2. Karakter obaveza prodavca
  • 1. Pojam isporuke
  • 3. Mjesto isporuke
  • 3.1. Pojam mjesta isporuke
  • 3.2. Mjesto isporuke u širem smislu
  • 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu
  • 4. Način isporuke
  • 4.1. Pojam i vrste
  • 4.2. Realna jednokratna isporuka
  • 5. Vrijeme isporuke
  • 5.1. Pojam
  • 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke
  • 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke
  • 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja
  • 6. Dejstvo isporuke: prelaz rizika
  • 6.1. Pojmovna određenja
  • 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji
  • 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji
  • III - GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka
  • 1.1. Pojam materijalnih nedostataka
  • 1.2. Vrste materijalnih nedostataka
  • 2. Garancija za materijalne nedostatke
  • 2.1. Pojam garancije
  • 2.2. Uslovi za postojanje garancije
  • 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka
  • V - ISPOSTAVLJANJE FAKTURE
  • 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja
  • 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula
  • OBAVEZE KUPCA
  • I - UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA
  • 2. Karakter obaveza kupca
  • II - PREGLED ROBE
  • 1. Pojam pregleda
  • 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka
  • 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka
  • 2. Subjekti pregleda robe
  • 3. Mjesto pregleda robe
  • 4. Vrijeme pregleda robe
  • 5. Način pregleda robe
  • III - PRIJEM ISPORUKE
  • 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke
  • IV - PLAĆANJE CIJENE
  • 1. Pojam obaveze plaćanja
  • 1.1. Definicija i kvalifikacija obaveze
  • 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja
  • 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama
  • 2. Način plaćanja
  • 2.1. Uopšte o načinu plaćanja
  • 2.2. Instrumenti plaćanja
  • 2.3. Tipovi načina plaćanja
  • 3. Vrijeme izvršenja isplate
  • 3.1. Vrijeme plaćanja
  • 3.2. Vrijeme isplate
  • 4. Mjesto plaćanja
  • 4.1. Određivanje mjesta plaćanja
  • 4.2. Promjena mjesta plaćanja
  • PRIGOVORI
  • I - UOPŠTE O PRIGOVORIMA
  • 1. Pojam prigovora
  • 2. Vrste prigovora
  • II - REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam reklamacije
  • 2. Način reklamiranja
  • 3. Mjesto reklamiranja
  • 4. Vrijeme reklamiranja
  • III - REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE
  • 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke
  • ODGOVORNOST PRODAVCA
  • I - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM
  • 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom
  • 1.1. Pojam docnje sa isporukom
  • 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom
  • 2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom
  • 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova
  • 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova
  • 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka
  • 3.1. Količina nije bitan element ugovora
  • 3.2. Količina je bitan element ugovora
  • 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata
  • II - ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke
  • 2. Prava kupca
  • 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora
  • 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene
  • 2.3. Zahtjev za raskid ugovora
  • 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete
  • 3. Obaveze kupca
  • III - ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE
  • 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke
  • 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene
  • 2.3. Raskid ugovora
  • 2.4. Pomoć u parnici
  • 2.5. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica
  • GLAVA ŠESTA
  • ODGOVORNOST KUPCA
  • I - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE
  • 2. Prava prodavca
  • II - ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE
  • 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju
  • 2. Predaja robe na čuvanje
  • 3. Prodaja robe
  • 4. Raskid ugovora
  • III - DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE
  • 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju
  • 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke
  • 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke
  • DIO DRUGI
  • UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE
  • TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE)
  • I - POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • II - BITNI ELEMENTI
  • IV - ODGOVORNOST STRANAKA
  • TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
  • III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA
  • 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu
  • 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima
  • 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika
  • V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA
  • 2. Neisključiva i isključiva agencija
  • VI - PRESTANAK UGOVORA
  • 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme
  • 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme
  • GLAVA TREĆA
  • I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA
  • III - OBAVEZE STRANAKA
  • 1.3. Zaštita komitentovih interesa
  • 2.1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa
  • 2.2. Plaćanje naknade (provizije)
  • 2.5. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji
  • V - POSEBNE VRSTE KOMISIONA
  • 1. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere)
  • GLAVA ČETVRTA
  • USKLADIŠTENJE
  • I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU
  • II - BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU
  • V - SKLADIŠNICA
  • DIO TREĆI
  • UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU)
  • I - POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
  • 1. Pojam ugovora
  • 2. Značaj špedicije
  • 3. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Zaključivanje ugovora
  • 2. Špediterske isprave
  • 3. Bitni elementi ugovora
  • 1. Obaveze špeditera
  • 1.1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika
  • 1.2. Rad po uputstvima
  • 1.3. Zaključivanje ugovora za komitenta
  • 1.4. Izbor prevoznog puta (instradacija)
  • 1.5. Čuvanje stvari i zaštita prava
  • 1.6. Osiguranje stvari
  • 1.7. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine
  • 1.8. Polaganje računa
  • 2. Obaveze komitenta
  • 2.1. Plaćanje naknade (provizije)
  • 2.2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa)
  • 2.3. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima
  • IV - ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA
  • 1. Odgovornost špeditera
  • 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera
  • V - POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE
  • 1. Fiksna (forfetna) špedicija
  • 2. Zbirna (skupna) špedicija
  • UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM
  • I - POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI
  • 2. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 1. Ugovor je neformalan i realan
  • 2. Tovarni list i prenosivi tovarni list
  • 3. Ograničenja slobode ugovaranja
  • III - ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Bitni elementi ugovora
  • 1.1. Ugovorne strane
  • 1.2. Primalac
  • 1.3. Uputna stanica
  • 1.4. Predmet prevoza (stvari)
  • 1.5. Mjesto i datum
  • 1.6. Prevozni i drugi troškovi
  • 1.7. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava
  • 2. Nebitni elementi ugovora
  • 2.1. Prevozni put
  • 2.2. Franko carina
  • 2.4. Mješoviti (kombinovani) prevoz
  • 2.5. Provjera pošiljke
  • 2.6. Vrijeme isporuke
  • 2.7. Klauzula “ostaje na stanici”
  • 2.9. Obezbjeđenje uredne isporuke
  • 2.10. Rok utovara
  • 2.11. Obavještavanje o prispijeću pošiljke
  • IV - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA
  • 1. Obaveze željeznice
  • 1.1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke)
  • 1.2. Utovar stvari
  • 1.3. Uredan prevoz stvari
  • 1.4. Rok isporuke
  • 1.5. Postupanje po nalozima
  • 1.6. Obavještavanje korisnika prevoza
  • 1.7. Izvještavanje o prispijeću stvari
  • 1.8. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari)
  • 1.9. Čuvanje stvari
  • 1.10. Objavljivanje tarifa
  • 2. Obaveze pošiljaoca
  • 2.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu
  • 2.2. Predaja stvari i tovarnog lista
  • 2.3. Plaćanje prevoznih troškova
  • 3. Obaveze primaoca
  • 3.1. Plaćanje prevoznih troškova
  • 3.2. Odnošenje stvari
  • V - ODGOVORNOST STRANAKA
  • 1. Odgovornost željeznice
  • 2. Odgovornost pošiljaoca
  • VI - PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
  • 1. Prestanak ugovora
  • 2. Zastara potraživanja
  • UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM)
  • I - POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
  • 2. Značaj drumskog prevoza
  • 3. Vrste prevoza i ugovora
  • 4. Pravni izvori
  • II - ZAKLJUČIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA
  • 1.1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu
  • 1.2. Preuzimanje stvari na prevoz
  • 1.3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz
  • 1.5. Postupanje po uputstvima imaoca prava
  • 1.6. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari)
  • 2.2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke)
  • 1. Odgovornost drumskog prevoznika
  • V - PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA
  • II - ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu
  • III - OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA
  • DIO ČETVRTI
  • GLAVA PRVA
  • UGOVOR O LICENCI
  • I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 3. Zaključivanje ugovora
  • II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 2. Bitni elementi ugovora
  • 2.1. Subjekti ugovora
  • 2.2. Predmet ugovora
  • 2.4. Forma ugovora
  • 1. Obaveze davaoca licence
  • 1.1. Predaja predmeta licence
  • 1.2. Davanje uputstva i objašnjenja
  • 1.3. Garancije za tehničke osobine predmeta licence
  • 1.4. Garancija za pravne osobine prenesenog prava
  • 2. Obaveze primaoca licence
  • 2.1. Iskorištavanje predmeta licence
  • 2.2. Plaćanje naknade
  • 2.3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci
  • IV ODGOVORNOST STRANAKA
  • 1. Odgovornost davaoca licence
  • 2. Odgovornost primaoca licence
  • V VRSTE LICENCI I PODLICENCA
  • 1. Podjela licenci
  • VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI
  • 1. Prestanak protekom vremena
  • 3. Prestanak subjektiviteta
  • UGOVOR O GRAĐENJU
  • I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA
  • II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
  • 2. Prethodne radnje
  • 2.1. Investicioni program i tehnička dokumentacija
  • 2.2. Odobrenje za građenje
  • 2.3. Sredstva za izgradnju
  • 3. Izbor saugovarača
  • 3.1. Pravni režim za izbor saugovarača
  • 3.2. Javno nadmetanje
  • 3.3. Prikupljanje ponuda
  • 3.4. Neposredna pogodba
  • 4. Zaključenje ugovora
  • III BITNI ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Predmet
  • 2. Cijena
  • 2.1. Određivanje cijene
  • 2.2. Promjena cijene
  • 3. Rok
  • 4. Ugovorna kazna
  • 5. Premija izvođaču
  • 6. Garantni rok za kvalitet radova
  • 7. Pisana forma ugovora
  • IV OBAVEZE INVESTITORA
  • 1. Prethodne obaveze
  • 2. Uvođenje izvođača u posao
  • 3. Građevinski nadzor
  • 4. Plaćanje cijene
  • 4.1. Plaćanje prije početka radova
  • 4.2. Plaćanje u toku izvođenja radova
  • 4.3. Plaćanje nakon završetka radova
  • V OBAVEZE IZVOĐAČA
  • 2. Vođenje knjiga o građenju
  • 3. Solidno izvođenje radova
  • 3.1. Pravni karakter obaveze
  • 3.2. Pridržavanje projektne dokumentacije
  • 3.3. Upotreba odgovarajućeg materijala
  • 3.4. Rokovi izgradnje
  • 4. Obavještavanje o višku radova
  • 5. Omogućavanje nadzora
  • 6. Čuvanje gradilišta
  • 7. Uređenje gradilišta
  • VI PREDAJA OBJEKTA
  • 1. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu
  • 2. Primopredaja objekta, odnosno radova
  • 3. Superkolaudacija
  • VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU
  • 1. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu
  • 3. Odgovornost građevinara
  • VIII POSEBNE VRSTE POSLA
  • 1. “Ključ u ruke”
  • 2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju
  • IX PRESTANAK UGOVORA
  • 1. Primjena opštih pravila
  • 2. Jednostrani raskid ugovora
  • UGOVOR O OSIGURANJU
  • I POJAM I ZNAČAJ
  • 1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj
  • 2. Ugovor o osiguranju
  • 2.1. Izvori prava, posao i ugovor o osiguranju
  • 2.2. Pravna priroda posla osiguranja
  • 2.3. Zaključivanje i oblik ugovora
  • 2.4. Polisa osiguranja
  • II ELEMENTI UGOVORA
  • 1. Stranke
  • 1.1. Lica u ugovoru o osiguranju
  • 1.2. Osiguravač
  • 1.3. Ugovarač osiguranja
  • 2. Predmet osiguranja
  • 3. Rizik
  • 4. Premija
  • 5. Osigurana suma
  • 6. Trajanje osiguranja
  • III OBAVEZE STRANAKA
  • 1. Obaveze osiguranika
  • 1.1 Davanje podataka o riziku
  • 1.2. Plaćanje premije
  • 1.3. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika
  • 1.4. Staranje o osiguranom predmetu
  • 2. Obaveze osiguravača
  • 2.1. Plaćanje naknade
  • 2.2. Ostale obaveze osiguravača
  • 1. Kumuliranje zahtjeva za naknadu
  • 2. Višestruko i dvostruko osiguranje
  • V PODJELA OSIGURANJA
  • 1. Kriteriji podjele
  • 2. Osiguranje imovine
  • 3. Osiguranje lica
  • 4. Plovidbeno osiguranje
  • 5. Obavezno osiguranje
  • VI REOSIGURANJE
  • 1. Pojam reosiguranja
  • 2. Vrste reosiguranja
  • VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU
  • 1. Prestanak ugovora po sili zakona
  • 2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom
  • DIO PETI
  • HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)
  • ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Pravni izvori (vrela)
  • 2. Pojam i osobine
  • 3. Značaj hartija od vrijednosti
  • 4. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti
  • II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Postavljanje problema
  • 2. Teorija kreacije
  • 3. Teorija emisije
  • 4. Teorija ugovora
  • III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava
  • 2.1. Korporacione hartije
  • 2.2. Stvarnopravne hartije
  • 2.3. Obligacionopravne hartije
  • 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije
  • 3.1. Hartije od vrijednosti na donosioca
  • 3.2. Hartije od vrijednosti na ime
  • 3.3. Hartije od vrijednosti po naredbi
  • 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti
  • 5. Ostale vrste hartija od vrijednosti
  • IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti
  • 2. Cesija
  • 3. Prenos indosamentom (indosmanom)
  • 4. Prenos predajom (tradicijom)
  • V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Prestanak prema opštim pravilima
  • 2. Specijalni načini prestanka prava
  • I POJAM I FUNKCIJE MJENICE
  • 1. Pojam mjenice
  • 2. Ekonomske funkcije mjenice
  • II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE
  • 1. Teorija omisije
  • 2. Bitni sastojci (elementi)
  • 2.1. Uopšte o bitnim elementima mjenice
  • 2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica
  • 2.3. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca
  • 2.4. Ime trasata
  • 2.5. Ime remitenta
  • 2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)
  • 2.7. Označenje dospjelosti
  • 2.8. Mjesto plaćanja
  • 2.9. Dan i mjesto izdavanja
  • 3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice
  • 4. Domicilirana mjenica
  • 5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule)
  • 5.2. Oznaka “po naredbi”
  • 5.3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)
  • 5.4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula)
  • 5.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju)
  • 5.7. Kasatorna klauzula
  • 5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi)
  • 5.9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”
  • 5.10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa”
  • 5.11. Klauzula o kamati
  • 5.12. Oznaka adrese
  • III MJENIČNE RADNJE
  • 1. Uopšte o mjeničnim radnjama
  • 2. Izdavanje mjenice
  • 3. Prenos mjenice
  • 3.1. Cesija i indosament
  • 3.2. Puni indosament
  • 3.3. Bjanko indosament
  • 3.4. Prokura indosament
  • 3.5. Založni indosament
  • 3.6. Rekta indosament
  • 3.7. Povratni indosament
  • 3.8. Indosament sa klauzulom straha
  • 4. Prijem mjenice (prihvat, akcept)
  • 5. Mjenično jemstvo (aval)
  • 6. Isplata (plaćanje) mjenice
  • 7. Regres
  • 8. Protest
  • 9. Intervencija
  • 9.1. Pozivna i spontana intervencija
  • 9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate
  • 10. Umnožavanje i prepisi mjenice
  • IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI)
  • 1. Amortizacija mjenice
  • 2. Mjenične tužbe i prigovori
  • V VRSTE MJENICA
  • 2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica
  • 3. Bjanko (blanko) mjenica
  • 4. Poslovna (trgovačka, robna) mjenica
  • 5. Finansijska mjenica
  • 6. Cirkulaciona mjenica
  • 7. Komisiona mjenica
  • 8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga
  • 1. Zastarjelost
  • 2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza
  • ČEK
  • 1. Pojam čeka
  • 2. Ekonomska uloga čeka
  • 3. Sličnosti i razlike sa mjenicom
  • Sličnosti sa mjenicom Razlike sa mjenicom
  • II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA
  • 1. Bitni sastojci
  • 1.1. Uopšte o bitnim elementima
  • 1.2. Pojedini bitni elementi
  • 2. Nebitni sastojci
  • III ČEKOVNE RADNJE
  • 1. Uopšte o čekovnim radnjama
  • 2. Izdavanje čeka
  • 3. Prenos čeka
  • 3.1. Uopšte o prenosu čeka
  • 3.2. Prenos indosamentom
  • 3.3. Prenos čeka cesijom
  • 3.4. Prenos čeka predajom
  • 4. Aval (jemstvo)
  • 5. Isplata čeka
  • 6. Opozivanje čeka
  • 7. Protest
  • 8. Regres
  • 9. Umnožavanje čeka
  • IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE
  • 1. Amortizacija čeka
  • 2. Obezbjeđenje potraživanja
  • 3. Tužbe kod čeka
  • 4. Delikti u čekovnom pravu
  • V VRSTE ČEKOVA
  • 2. Osnovne vrste čekova prema namjeni
  • 2.1. Isplatni (gotovinski, blagajnički) ček
  • 2.2. Obračunski (virmanski) ček
  • 2.3. Precrtani (barirani) ček
  • 2.4. Cirkulacioni (cirkularni) ček
  • 2.5. Putnički ček
  • 2.6. Ček za potrošački kredit
  • 2.7. Dokumentovani (dokumentarni) ček
  • 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa
  • OBVEZNICA
  • I POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE
  • 1. Pojam obveznice
  • II DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE
  • 2. Bitni sastojci
  • 3. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice
  • III RADNJE SA OBVEZNICAMA
  • 1. Izdavanje i emisija
  • 2. Prenos
  • 3. Amortizacija i promjene
  • IV VRSTE OBVEZNICA
  • 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava
  • 3. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta)
  • 4. Obveznice prema roku dospijevanja
  • 5. Obveznice prema načinu amortizacije
  • 6. Obveznice prema stepenu garancije
  • 7. Obveznice prema prihodu koji nose
  • 8. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate
  • 9. Obveznice prema mogućnostima zamjene
  • 10. Obveznice prema valuti na koju glase
  • 11. Obveznice prema teritoriju
  • OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)
  • I BLAGAJNIČKI ZAPIS
  • 1. Pojam i karakteristike
  • 3. Radnje sa blagajničkim zapisom
  • II KOMERCIJALNI ZAPIS
  • 3. Radnje sa komercijalnim zapisom
  • III CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA
  • 3. Radnje sa certifikatom
  • IV ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
  • 1. Pojam robnih hartija
  • 2. Vrste robnih hartija
  • PRAVO KONKURENCIJE
  • POJAM PRAVA KONKURENCIJE
  • I POJAM KONKURENCIJE
  • 1. Ekonomski pojam konkurencije
  • 2. Pravni pojam konkurencije
  • 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije
  • 2. Izvori prava konkurencije
  • III PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE
  • 1. Predmet prava konkurencije
  • 2. Metod prava konkurencije
  • GLAVA DRUGA
  • INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE
  • I INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE
  • 1. Monopolističko djelovanje
  • 1.1. Pojam monopolističkog djelovanja
  • 1.2. Monopolistički sporazum
  • 1.3. Monopolističko ponašanje
  • 2. Špekulacija
  • 2.1. Pojam špekulacije i metode njenog suzbijanja
  • II ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE

Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o poslu 1.2. Ličnost komisionara 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2.5. Plaćanje naknade (provizije) 2. Obaveze komisionara 1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1.1. Predaja materijala potrebnih agentu 2.5. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Plaćanje cijene 2. Odgovornost komisionara 2.1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Čuvanje stvari 1. Neisključiva i isključiva agencija 3.IV V VI 2. Čuvanje poslovne tajne 2. Predmet 3. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2.6.3.4.4.3. Podjela poslova 2.2. Postupanje po nalogu 1. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .3.4. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Troškovi 2. Obaveze komitenta 2.1. Obaveze komitenta 2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Predaja rezultata posla 1. Trpljenje agentovih prava zaloge. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Zaštita komitentovih interesa 1. Pojam posla 2.

Izdavanje potvrde 1.3. Prodaja robe u kvaru 1. Postupanje po nalogu 1. Predmet posla 3. Izdavanje robe 1. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. značaj i pravna priroda ugovora 2.10.VI credere) 2. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1.7.2. Prijem robe 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Obaveze skladištara 1. Predaja robe i dokumenata 2.3. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Vođenje skladišne knjige 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .11. Pojam. Pregled robe 1. Pojam i značaj skladišnice 2.4. Odgovornost skladištara 2.1.1.8.9. Čuvanje robe 1. Upozorenje na mane 2.5. Stranke 2.2. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2.6. Očuvanje prava ostavioca 1. Opšta pravila 2. Obaveze ostavioca 2. Osiguranje robe 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.

5. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Zaključivanje ugovora 2.8.1. Špediterske isprave 3. Plaćanje naknade (provizije) 2. Ugovor je neformalan i realan 2.1. Obaveze špeditera 1.1.2. Uputna stanica 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Predmet prevoza (stvari) 1.3. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Pojam ugovora 2.7. Mjesto i datum 1. Značaj špedicije 3.4. Ugovorne strane 1.6. Odgovornost špeditera 2. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Fiksna (forfetna) špedicija 2.3. Osiguranje stvari 1.5. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.6. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Pojam ugovora 2. Obaveze komitenta 2.4.I II III IV V POJAM. Bitni elementi ugovora 1. Polaganje računa 2.3.2. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Primalac 1.2. Rad po uputstvima 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.

Vrijeme isporuke 2.4. Rok utovara 2. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.IV V VI 1. Smetnje 2.1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.7. Predaja stvari i tovarnog lica 2.9. Franko carina 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Obavještavanje korisnika prevoza 1.10. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.8. Odgovornost željeznice 2.2.2. Čuvanje stvari 1.10. Prevozni put 2.7. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .1. Vrste prevoza i ugovora 4. Obaveze željeznice 1.1.3. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.11.5.3. Značaj drumskog prevoza 3.7. Obaveze primaoca 3. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.5. Obaveze pošiljaoca 2. Plaćanje prevoznih troškova 3.3. Uredan prevoz stvari 1. Pouzeće 2.2. Objavljivanje tarifa 2. Provjera pošiljke 2. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Klauzula “ostaje na stanici” 2.8.9. Obezbjeđenje uredne isporuke 2.6.1. Utovar stvari 1. Nebitni elementi ugovora 2. Prestanak ugovora 2.2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pojam ugovora 2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Postupanje po nalozima 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.4. Rok isporuke 1.6.

Preuzimanje stvari na prevoz 1.4. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Plaćanje naknade za prevoz 3.2.6. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM.1.5. Obaveze drumskog prevoznika 1.2. Zaključivanje 2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Prestanak ugovora 2. Obaveze primaoca 3. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Utovar stvari 2.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1.1.2. Pojam ugovora 2. Tovarni list 3. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.4. Obaveze stranaka 2. Prevoz stvari 1. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Obaveze pošiljaoca 2. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2.3. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.3.

Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Subjekti ugovora 2. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.1. Obaveze primaoca licence 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Prestanak protekom vremena 2.3.2. Pravni režim za izbor saugovarača 3.3. Iskorištavanje predmeta licence 2. Otkaz 3. Obaveze davaoca licence 1. Pojam ugovora 2.2. Izvori prava 3. Prethodne radnje 2. Odgovornost davaoca licence 2.2. Odobrenje za građenje 2.2. Pojam posla 2.4. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Predmet ugovora 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Pojam ugovora 2.3.4. Plaćanje naknade 2. Sredstva za izgradnju 3. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1.2.1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.1. Bitni elementi ugovora 2.1. Izbor saugovarača 3.1. Predaja predmeta licence 1. Podjela licenci 2.3. Stranke 2. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Cijena 2. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.

Predmet 2. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Rok 4. Građevinski nadzor 4. Odgovornost projektanta.2.4. “Ključ u ruke” 2. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Premija izvođača 6.3. Određivanje cijene 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.2.1.3. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1.1. Čuvanje gradilišta 7. Pravni karakter obaveze 3. Primopredaja objekta. Omogućavanje nadzora 6. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Obavještavanje o višku radova 5. Rokovi izgradnje 4. Plaćanje prije početka radova 4. Solidno izvođenje radova 3.2. Prethodne obaveze 2. Promjena cijene 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Prethodne obaveze 2. Plaćanje cijene 4. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Prikupljanje ponuda 3. Uvođenje izvođača u posao 3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Ugovorna kazna 5. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Cijena 2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1.1. Vođenje knjiga o građenju 3. Garantni rok za kvalitet radova 7. Neposredna pogodba 4.III IV V VI VII VIII IX 3.4.3. odnosno radova 3.

Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.3. Osigurana suma 6. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Plovidbeno osiguranje 5. Pojam reosiguranja 2. Ugovarač osiguranja 2.3. Ugovor o osiguranju 2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1.1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Staranje o osiguranom predmetu 2. Predmet osiguranja 3.2. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Davanje podataka o riziku 1. Plaćanje naknade 2. Obaveze osiguranika 1.1. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Izvori prava.4.1. Osiguranje imovine 3.2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1.4.3. Premija 5. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Rizik 4.1. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze osiguravača 2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1.2. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.1. Kriteriji podjele 2. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Osiguravač 1. Osiguranje lica 4. posao i ugovor o osiguranju 2. Primjena opštih pravila 2. Stranke 1. Pravna priroda posla osiguranja 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Plaćanje premije 1.2.

3.3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Cesija 3. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.1. Kriteriji podjele 2. Pojam mjenice 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Postavljanje problema 2. Stvarnopravne hartije 2. Teorija omisije 2.2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Pojam i osobine 3. Pravni izvori (vrela) 2. Teorija emisije 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Teorija kreacije 3. Korporacione hartije 2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3.1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Obligacionopravne hartije 3. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.

1. Prokura indosament 3.8. Izdavanje mjenice 3. Mjesto plaćanja 2.7. Povratni indosament 3. Regres 8. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5.2. Rekta indosament 3.5. Kasatorna klauzula 5. Ime trasata 2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Domicilirana mjenica 5.4.1. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.7. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.4.2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Prijem mjenice (prihvat. Pozivna i spontana intervencija 9.12.2. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.5.9.8. Ime remitenta 2.4. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.1. Puni indosament 3. Oznaka “po naredbi” 5.7. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Dan i mjesto izdavanja 3.6. Založni indosament 3. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Cesija i indosament 3. Protest 9.2. akcept) 5. Indosament sa klauzulom straha 4.10.5.11.1. Bjanko indosament 3. Mjenično jemstvo (aval) 6. Intervencija 9. Označenje dospjelosti 2.3. Prenos mjenice 3.8.3. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.9.3.III 2. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Klauzula o kamati 5.6.6.

robna) mjenica 5. Uopšte o bitnim elementima 1.1. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Pojedini bitni elementi 2. Ekonomska uloga čeka 3. Amortizacija mjenice 2. Bitni sastojci 1.IV V VI neisplate 10. Zastarjelost 2. Mjenične tužbe i prigovori 3. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Uopšte o prenosu čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Vlastita (sopstvena. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM.1. Komisiona mjenica 8. Bjanko (blanko) mjenica 4. solo) mjenica 3. Poslovna (trgovačka. Kriteriji podjele 2.2. Pojam čeka 2. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Finansijska mjenica 6. Isplata čeka 6. Prenos čeka 3.4. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Cirkulaciona mjenica 7. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Prenos čeka predajom 4. Prenos indosamentom 3. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Prenos čeka cesijom 3. Izdavanje čeka 3.2.3.

4. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Isplatni (gotovinski. Prenos 3. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Zastarjelost 2. blagajnički) ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Obračunski (virmanski) ček 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.7. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1.IV V VI 7. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1.1. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2.2. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Tužbe kod čeka 4. Bitni sastojci 3. Dijelovi 2. Pojam obveznice 2. Protest 8. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Ček za potrošački kredit 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Kriteriji podjele 2. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Regres 9. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9.6. Putnički ček 2. Amortiazcija čeka 2.5. Precrtani (barirani) ček 2. Izdavanje i emisija 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Obveznice prema načinu amortizacije 6.3.

Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam monopolističkog djelovanja 1. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1.2. Monopolističko djelovanje 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Ekonomski pojam konkurencije 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Monopolistički sporazum 1.1. Predmet prava konkurencije 2. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1.3. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Špekulacije 2.10. Pojam robnih hartija 2. Bitni sastojci 3. Pojam i karakteristike 2. Monopolističko ponašanje 2.1. Bitni sastojci 3. Obveznice prema valuti na koju glase 11.

3. Ograničavanje tržišta 3. Imenovani slučajevi 4.3. Sistem odgovornosti 2.2. Sankcije prema licima 3. Generalna klauzula 2. Imenovani slučajevi 3. Pojam nelojalne konkurencije 4. Imovinskopravne sanckije 3. Sankcije prema aktima 3. Generalna klauzula 4. Nelojalna konkurencija 4. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .1. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2.3.1. Krivičnopravne sankcije 4.2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.2.1. Generalna klauzula 3.II 2.

20 .

Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. Exportpress i Institut društvenih nauka.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. 1. str. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. on je ipak uži pravni institut. privatna itd. 21 . Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka.N N1 .kupcu .). a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.2.prodavalac .R1. 5. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja.1. Teoretski posmatrano. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Pojam prodaje 1. U privrednom životu. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. 454). Pravno.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . Oni su i ekonomski i pravno povezani. isporuči drugoj strani . ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . Beograd 1987. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

31 . Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. faktičko pitanje. ZOO). najviše cijene. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. ZOO). To može biti učinjeno izričito ili prećutno. takođe. Ugovaranje niže cijene je. FBiH 2/95). pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. do). pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene..otkupne”. Odredivost cijene je. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. bilo kao “minimalno . dakle. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. No. 3. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. st.3. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. bilo kao garantovane. 6). 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. odgovor na njega 17 Čl. i 2. Ona može odrediti: fiksne cijene. Predvide li ugovorom nižu od minimalne.. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. strukturu najviših cijena. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena.2.3. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. 1. smatraće se da su željele maksimalnu. u principu. Dalje će se citirati i kao ZKC. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. te marže u trgovini. određenim iznosom. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. n. Ako stranke ugovore veću cijenu. potrebe vođenja ekonomske politike.

Vadi li se više uzoraka. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. ZOO). Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. Draškić dr Mladen: isto djelo. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. str.”. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. 169. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. isto djelo. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu.. fusnota 46. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku.. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. isto djelo. str. bilo na osnovu procjene stranaka. str. ZOO). a ne raskinu ugovor. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. isto djelo. 169. Ne postoji li zvanična evidencija. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu.. fusnota 45. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 32 . najprije. 465 ZOO). I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. 35.. uzansa 163. 169.”. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. 35. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. str. fusnota 47. Krulj dr Vrleta. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Krulj dr Vrleta. isporuka robe. Strankama se. 466. str. 35. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. Ako to ne učine. Krulj dr Vrleta.

jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. ZOO). ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. 3. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. . Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Napokon. Utvrđuje se za približno istu količinu. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. odnosno slične uslove ugovora. 3. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. 3. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora.140. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. st. st. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. niti je odrediva. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. 2. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Prva je vezana za vrijeme isporuke. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462.uzorak koji je iz nje izvađen. Ona. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene.4. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. ZOO). ZOO). 3. isti ili sličan kvalitet i jednake. predstavlja i faktičko pitanje. st. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. ZOO). kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). dakle. . Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja.136.5. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. ZOO).

str. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. Osim bitnih elemenata prodaje. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. Ipak. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. str. 187. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. ZOO). Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 223 i druge). Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. u vidu matematičke formule. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. 188. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. 188 A. isto djelo. transportne klauzule i ambalaža. 22 Krulj dr Vrleta.klizne skale (član 397 ZOO). 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. U suprotnom. 1970. a ne sam iznos promjenjene cijene. 171. postoje tipske ugovorne klauzule. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. Ti elementi su: kvalitet. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. ZOO). Zagreb. Za pojedine vrste poslova. 34 . Informator. naročito za isporuku investicionih dobara.

listu RBiH 13/1993. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. fizičkih. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. odrednica predmeta ugovora.. Njima se određuju “norme kvaliteta. izvoz. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. ZS). razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla.2..1. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. Pored toga.” (član 34. ZS). U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. industriju i rudarstvo. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. itd). postupci i metode obezbjeđenja. odnosno državnom Institutu za standarde. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. dakle. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde.2. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. i objavljen u Sl. 29/00). Za razliku od količine. 2. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. estetskih. ispitivanja i kontrole kvaliteta. glasnik BiH br. Pošto je kvalitet. To je. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. Kvalitet 2. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. 24 23 35 . oružane snage. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. kao i količina. sigurnost.

Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. bez obećanja saobraznosti”. 141). često pod posebnim komercijalnim nazivima. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Za neke artikle postoje i tipske mustre. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. glasnik BiH br. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina.ZS). propisani kvalitet je obavezan.3. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. 26 25 36 . podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. puštanja u rad pogona i rukovanja.408. Zakon o obligacionim odnosima (čl. . ZOO). ZOO. Ako ima više uzoraka. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. prema uzansi 140. odnosno njihovog dijela. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Pod njom se. kontrole. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Prema uzansi 141. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. smatraće se da su htjele propisani. st. pa se ne mora ni ugovarati. Bez obzira kako je određen. koji je 26 predmet prodaje. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. 2. izrade. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. 538. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. 3/02). 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. Vidjeti član 403.

napokon. a stranke nisu istakle koji žele. i 24. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. 30 i 31. istog akta. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. 145.takva” (uz. bilo u uzansama. odnosno lošijeg kvaliteta.specifikaciona prodaja. te proizvodu kao njihovom rezultatu. 13/93) u članu 1.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Kvalitet se. osim u slučaju obmane. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. nacionalni. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. 37 . te predstavlja i uzorak te robe. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. odnosno poslovnim običajima. 142. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Kvalitet se može odrediti i tipom.). list RBiH. 144. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. tehničkih termina. Razrađeni su u čl. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. tržnica na veliko i berzi. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. 143.drugačiju specifikaciju. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. na primjer). Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Termin “kakva .osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. I drugo. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. može ugovoriti i primjenom posebnih. postoji posebna vrsta ugovora . Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. granski i proizvođački ili interni. Mogu biti 28 međunarodni. Zakona o standardizaciji. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama.). Postoji li više standarda za istu robu. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539).

Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. Prema članu 75. zamjenljiva i nezamjenljiva. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. 30 31 29 38 . 3. 1). stav 2. st. isto djelo. “proizvodi u originalnom pakovanju”.2. Bukljaš dr Ivo. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. odnosno korisniku”. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. str. Zakon o obligacionim odnosima. ZOO). 5. 311 ZOO). No.4. No. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. 146. za razliku od Opštih uzansi (uz. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju.). Zagreb 1962. Progres. utrošiti. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. potrošna i nepotrošna.). st. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. 311. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. I drugo. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. 129. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. investiciona i neinvesticiona. te sitna i krupna. 2. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. Ambalaža je bitan element ugovora. Stilizacija uzanse 146. a time i imovinska vrijednost”. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. str.Carić dr Slavko. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. st. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. (čl. isto djelo. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. str. ni ugovoren. je bila opširnija i bolja. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Stoga je neophodno tumačenjem čl. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. Zakona o standardizaciji. sredstvo pakovanja. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. 146. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. 2. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu.

transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. pribavljanje dozvola i slično.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. 74). Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. I drugo. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. isto djelo. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Ona. prevoznikom. Pored ovih. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. 73 . Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. 4. “ambalaža izgubljena”. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima.97. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. X 1964. str. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. a ako on nije predviđen. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. 162). 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. snošenje troškova isporuke i transporta. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. “ambalaža gratis” ili njima slična. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. postavlja u pogledu ambalaže. 39 . organizacija transporta. Napokon. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. najprije. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Tek ako ova nije predviđena. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Ali. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja.

transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. najprije. st. 2 naročito. Beograd 1987. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. str. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. 100 do 114) regulisale istu materiju. Njome je ovaj reglman. najprije. revizija iz 1980. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. I treće. str. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. 37 Tačka 6. Koln 1980. 38 Tačka 7. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Drugo. I drugo. godine su značajne dvije stvari. I drugo. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. 1976. 7.publik. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Svezak II. Bude li to slučaj. Na kraju dvije napomene. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. III Aufl. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. 1990 i 2000 g. sugeriše isto rješenje. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. 273.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Otto Schmidt. one iz 2000. Beograd 1985. dok to sa uzansama nije slučaj. Prva. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. INCOTERMS i Opšte uzanse. 40 . Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. Za reviziju iz 1980. U domaćem pravu ono može biti sporno. str. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. ne sadrže potpuno iste klauzule. 1980. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. 1967. treba biti posebno oprezan. 35 Tačka 6. 1107. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . godine.

39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. ZOO: Organizovanje prijevoza.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. 1 ZOO). Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. 41 . Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. garancija za materijalne nedostatke. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. 2. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. st. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne.522 ZOO). Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja.

44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. Pojam isporuke “Isporuka” robe. One prate faktičke radnje. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Nečinjenje ili propuštanje može. To će biti slučaj kada se stvar. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati.79. “predaja stvari” (čl. II – ISPORUKA 1. str. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. str. str. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. str. Pored toga. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. Razumljivo je. 43 Mitrović dr Dobrosav. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. isto djelo. isto djelo. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. po nekom osnovu. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO.. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. 127.”. 78 . Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. isto djelo.”. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. osnovna je 40 obaveza prodavca. 44 Pravne radnje su izjave volje. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Ona čini kičmu isporuke. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 42 . str. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. 125. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom.74. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. 73 . Uprkos ovome. stoga. Član 473 ZOO.. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. između elemenata. 467..

cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. To su.Carić dr Slavko. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Član 468. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Zbog toga ona ima više modaliteta. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. I drugo. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke.svojinskog prava. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. 132. a to znači prenos posjeda stvari na njega. ZOO). Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Isporuka je složena obaveza. str. 43 . obilježja tih radnji. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji.). To od isporuke čini i faktičko pitanje. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 2. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. 2. Dakle. a ne na svojinsko pravo. Prema njoj. st. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. mjesto. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. prema članu 468. Prema članu 467. način. te način na koji one moraju biti ispunjene. vrijeme i dejstva isporuke. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. isto djelo. od kojih su najvažniji tipizirani. 46 Kapor dr Vladimir . Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. st.

uz. primijeniće se dispozitivna pravila. str. 55.kod njih prodavac i kupac. 72. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. ZOO i uzansi 71 . Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. a radi se o robi određenoj po rodu.2. mjesto isporuke je sjedište prodavca. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. Mjesto isporuke 3. prelazak troškova. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . st. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. Otuda je njegov značaj veliki. 3. odnosno roba (član 471. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. 2 . 2). ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. po pravilu. U kojem trenutku .3. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. radnje isporuke moraju da budu završene. prelazak rizika. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. ili barem najvažnije. ZOO. st. isto djelo.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava.prodaje u mjestu (nedistancione) .nije precizirano. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve.prodaje sa otpremom (distancione) . prema dispozitivnim normama. a lokaliteta u užem smislu. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. Pošto između člana 471. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . 44 .1.74 ne postoji protivrječnost. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. 71. Pored toga. 2 ZOO. 2). st. imaju sjedišta u istom mjestu. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama.

st. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. On je uređen ugovorom. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. odnosno gdje će se proizvesti. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. 3). Način isporuke 4. 5). Rješenja su složenija kod distancione prodaje. st. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. st. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. pregled. 74. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. luka itd. 1). odnosno gdje će biti proizvedena. uzansa 72. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. 4. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. prirodom robe i okolnostima posla. 1). st. st.3. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. pakovanje. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. poslovnim običajima. 74. važe opšta pravila. 3. st. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . mora o tome da obavijesti kupca. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Pored toga. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Opštim uzansama. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 2 ZOO. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. zato što su nastupile transportne smetnje. 71. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. U suprotnom. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. 71. 4).) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara.1. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu.

odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Napokon. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. koja daje pravo svojine na robi. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Ovo rješenje uzanse 72. 4. ali kontinuelno. naročito). One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. ako uredno pozvani kupac nije došao. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. i 298. posebno. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. ne stvarnopravnih. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. On važi i za cijelu količinu i za obrok. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . način isporuke. a time i sama isporuka. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. st. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. 2. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. i uz. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Takvu isporuku nazivamo realnom. dokumentaran i realan (stvaran). tj. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. st. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. I treće.2. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. bez većih prekida. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. 76. 1. može biti: simboličan. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. 77). Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim.

rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. 47 . 5.”. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . ZOO. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz.1. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. uz. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke.317. str. 76. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. ZOO). U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. definiše drukčije rok isporuke. st. Vrijeme isporuke 5. na primjer). 86. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca.. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. i 469.prodavca. . Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. U prvom slučaju. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 82. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca.) i posebna rješenja.fiksnom prodajom. 131. onih o odgovornosti posebno. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. No. st. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. odnosno ako nije individualizirana. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 3). 76. 1). 5. Na primjer. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315.. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu.2. naročito) i Opšte uzanse. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla.

tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. smatraće se da je to posljednji dan roka. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. 85. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. “po prestanku leta” ili slična. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. sedmicama. ono se skraćuje. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. dijelovima godine. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma.). otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. st. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Interesantno je da se ovo 48 . Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. 90. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Kod većih količina robe. te godinama. 90. Određuje se: danima.). st. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke.). mjesecima. 91. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. No. ZOO). Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. 87. 1. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena.).) i da o tome obavijesti drugu stranu. 93.). 2. i 3. Ako je rok isporuke određen datumom. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz.). Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. i 94. ZOO). računanje počinje od veće vremenske kategorije. 88. mora da izabere radni dan (uz.

ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. 904. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. budući da je rješenje uzanse 80. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. primjeniće se uzansa 95. dakle. 89. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 80. ŠZO. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. 5. AGZ. str. “u vožnji”. st.3. 271. ZOO. dakle. u prvoj polovini. isto djelo. 81. Ona sadrži norme za dvije situacije. Vidjeti član 77. 54.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno.). Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. “utovarena” i slični. p. a ne u trenutku otposlanja. samoodrediv (uz. ZOO (uz.). BGB i član 75.). Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku.). Napokon. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. dakle. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. st. krajem i u drugoj polovini mjeseca. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. 4. ZOO.). I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. On je. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 82. Kupac. Ako ugovor o tome ništa ne govori. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. rok isporuke je. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Vidjeti p. Dakle. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 83. 4. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. sredinom. 50 49 49 . Mitrović dr Dobrosav. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati.

novine FBiH 2/95). Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. a ne doslovno. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. str.4. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. 2. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. st. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. 1. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. prodaje na kredit. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. st. dakle.). Dispozitivno je pravilo. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. 61. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. st. 1. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. Uzansa 177. ZOO). Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Napokon. ide i korak dalje. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. ZOO u članu 477. Član 12. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. i 123. 50 . ZOO). Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. ZOO). isto djelo.5. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122.

”. Štetna radnja ili događaj.”. 56 Jasno je. predstavlja odsustvo krivice. tj. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. No.. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Svojina. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. “rizik” djeluje na stvar. pa i transportnih. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje.”. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. rizik.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada.324 i tamo citirane autore. dakle. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica.. koji predstavljaju rizik. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika..457). pa time i rizik. Premija osiguranja u suštini. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . a ne samo ugovornog partnera. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. stoga. a ne samo ugovornog partnera. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Beograd 1972. Budući da štetni događaj. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. str. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica.1. cena. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. predaja. 51 . koja su za distancionu prodaju najvažnija. str. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. najkraće rečeno. 323. str. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. U trgovačkoj..6. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. treba podvući da kod osiguranja uopšte. 323 . 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Institut za uporedno pravo.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.. str. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. 324. propašću ili oštećenjem stvari. 121-122. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica.

. opisujući rješenje koje žele. Pošto isporuka nije izvršena. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. naše pravo (član 465.. koja predstavlja češće rješenje. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito.3. str... jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. 52 . “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. Rizik. Pod “predajom” stvari. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. uređuje se prvenstveno ugovorom. 2. našeg ZOO. obavezu da stvar čuva (član 520. 128. Napokon. u tom slučaju. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. str.”. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. shodno terminologiji ZOO. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. 6. druga. 2-509 UCC. Rizik tada ostaje na prodavcu. st. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. ZOO). a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Strankama. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. 326. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. a kupac ima. 1. najprije. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. ZOO). eventualno.2. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457.”.individualizirane stvari. st. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 6. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”.

str. isto djelo. 53 . smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. 30. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). ZOO). godine važio i na području naše zemlje. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. isto djelo. a ne kao izuzetke od nje. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. 3. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. str. IV 1941. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. koji je do 6. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Koja su to rješenja? Najprije. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. 31. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Mitrović dr Dobrosav. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese.1.docnje.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. III . Međutim. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. st. st. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . No. a ne kada je primljeno. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. 2).

3. 4. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Član 121. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. 2. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. Ukoliko je količina bitan element posla. 1. 64 Član 478. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Prema mjerilu vidljivosti. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 .nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. ZOO. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. tj. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. Rezultat ovog. 63 62 54 .2.“na očigled”. za pojam nedostatka. ZOO.134 za količinu i uzanse 135 . nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. i 479.

ZOO. 1. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Napokon. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. O tome svjedoče. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. propisanu. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. dakle. Pravni osnov garancije je bio sporan. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. ZOO). Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. st. Garancija za materijalne nedostatke 2. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. 55 . 3. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. 2. ZOO). kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu.507 ZOO). 65 Član 486. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. st.1. Prema obimu. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Usvojena je. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . nedostaci mogu biti znatni i neznatni.

2. mora postojati u času prelaska rizika. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. ZOO. ZOO). odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. 2. 1. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478.). ZOO. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli.2. “kakva . ZOO. Nedostatak. odnosno propisane”. st. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. 66 67 68 Član 480. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. ZOO). zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. st. 1. shodno tome. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. ZOO). da je svoju dužnost provjere obavio kako treba.takva” ili nekom sličnom. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. i odgovornost. najprije. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. st. ZOO). Na primjer. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. 2. 56 . 1. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. u vezi sa članom 479. st. ugovornih klauzula. 1. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke.). pa. obaveza garancije. st. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. st. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. 3. Član 480. 1. st. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. i 145. 1. i 481. 144. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Ipak. Izuzetno. st. 68 No. 1. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. 1. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. st. u vezi sa članom 479. st. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Clan 480. st. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči.

I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Naime. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Pravni nedostaci se. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. Striktno posmatrano. mogu podijeliti prema više kriterija. 1980. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Od privatnih. ZOO). tj. hipoteka. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. bilo nastanak. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. 378. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Shodno tome. str. 487 ZOO). pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. IV . službenost). 377. Beograd. Njegovi ciljevi su složeniji. ZOO). ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. kao i materijalni. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. 70 69 57 . osoba van ugovornog odnosa. ZOO). oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. str. isto djelo. Privredna štampa. Napokon.

2. ZOO). 4. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. st. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. ZOO u članu 510. 58 . isto djelo. “To znači. model i uzorak. st. 76 Ovo je prvi uslov. 1. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. član 1628. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. i dalje) i slično.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. 74 Perović dr Slobodan. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. odnosno industrijski dizajn. Napokon. 382. isto djelo. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. 3/02). ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). trgovinskog zastupanja (član 809). ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. a ne i za postojanje prava trećeg. izdavanja skladišnice (član 740. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. No. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . Oni imaju različit juridički karakter. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. Code civil isto. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. žig). 73 Perović dr Slobodan. To je kod nas izvršenje isporuke. 377. No. isto djelo. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 2. str. i 513. 75 Član 1487. Po svojoj pravnoj prirodi. 381. odnosno prodavca. st.996). str. govori i o momentu zaključenja ugovora. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. glasnik BiH br. služnosti na primjer. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. str. 76 Perović dr Slobodan. a time i miran posjed prodane stvari.

količinu. ZOO). najprije. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512).). nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Za razliku od materijalnih nedostataka. ZOO). ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. st. V . potrebno je da prodavalac bude savjestan. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Dalje. njegovo reklamiranje (član 509. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. ZOO). Reklamacija. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. st. Kupac. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Određivanje savjesnosti je složeno. tj. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. Da bi ovaj uslov postojao. 4. jer nije izvršeno obavještavanje. Faktura. U slučaju nesavjesnosti prodavca. ZOO). Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. ZOO). Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. ZOO). Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. I na kraju. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. 1. st. jediničnu cijenu. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. 2. Napokon. st. pored zahtjeva za plaćanjem. 59 . smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. dalje.

2/95). Ona. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. 82 Kapor dr Vladimir. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. No. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. ne obavezuju kupca. 2/95. faktura može imati još dvije fukncije. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. Član 10. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. 87. Zakona o računovodstvu (Sl. dalje. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. najprije.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Savremena administracija. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. n.Funkcije fakture su brojne. str. 180. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. 2. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. To je njen osnovni zadatak. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. str. 78 77 60 . Faktura je. napokon. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Beograd 1957. FBiH 2/95. i 217. isto djelo. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. 81 Sl. 79 Vidjeti uzanse 177. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Nadalje. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. Kada konačan obračun bude sačinjen. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Ovo je razumljivo. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. naročito). n. n. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. Ona ima preliminarnu finansijsku. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . 80 Sl. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Faktura. FBiH. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. FBiH. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. 87. u principu.

103. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. 204). Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. st. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Koji je rok “kratak”. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. isto djelo. str. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. 88. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. 61 . 83 Drugo. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. 2).sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. 83 Kapor dr Vladimir. Napokon. faktičko je pitanje (uz. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora.

62 .

2. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Posljednja obaveza je uslovljena. prijem isporuke. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Uporedno posmatrano.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . postoje i obilježja koja su donekle specifična.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. prvo. 2. Pored toga. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Često se 63 . a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). postoji i jedan dodatni element. njegova odgovornost. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). Ali. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. ZOO). O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . su isti kao i kod obaveza prodavca. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. ako on postoji. One. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. u načelu. bilo zbog raskida ugovora (član 520. Drugo. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. st. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. tj. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca.

ali i zato što je suštinski netačna. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. U praksi se koriste i izrazi: provjera. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. 1. Beograd 1970. 1. Isto čini i naš ZOO u članu 481.”. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. II . 85 84 64 .”.. npr. kontrola i “kvalitativni”. str. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. str. ŠZO. 181.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. zajedno sa reklamacijom. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima ..PREGLED ROBE 1.. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”.606 UCC. st. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.”). Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. 86 Član 481. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. 88 Član 34. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”.. budnosti kupca. odnosno “kvantitativni prijem”. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”.. predstavlja “akte vigilancije”. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. govori o uobičajenom pregledu stvari. nego posredno . 118. Napokon. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. Član 2 . SGA. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata.1. str. član 201. U našem je pravu. zajedno sa njihovim modalitetima. Pojam pregleda 1. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Pregled robe još uvijek. dakle. ZOO. Pravno gledano. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. 377. p. Stoga on. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. HGB. Institut za uporedno pravo.. Prema članu 481.

mjestu. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Stranke u ugovoru o prodaji mogu.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. vremenu i načinu pregleda. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. No. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. 65 . ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. Pored toga. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Najprije. Drugo. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. 1. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi.2. kupac je po pretpostavci savjestan. zajedno sa njihovim modalitetima. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. govorićemo o subjektima. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. 2. Tek ukoliko one ništa ne utanače. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Napokon. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet.

Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. str.515 (1) UCC. odnosno kontradiktorni pregled. 2 . 90 91 89 66 . st. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje..”. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem .. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. po pravilu. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka.4).135. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. Tada su moguće dvije situacije. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani.”. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni.. tako i pred sudom.. 127. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. 122. 134 . 133. odnosno vođenju spora”.. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. 89 U teoriji je ono sporno. ili sa komisijom. i 123. “mana”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. Vozar će. Subjekat pregleda može biti i treće lice. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. str. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. Drugi subjekat je kupac. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127.”. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. st.”. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju.. 1. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac.. str. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 119.

”. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. No. st. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama.”. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. tj. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. posmatrati u širem i u užem smislu. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. a kvalitet u skladištu kupca. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. str.. str. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. po pravilu.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . Može se.. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava.“pregled od strane trećeg”. st... Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. a potom dispozitivnim propisima. kao i mjesto isporuke.. 168. Vidjeti i član 848 . a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. 1. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. ono mora biti poštovano. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. 1. 67 . ugovorom. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno.. najprije. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. 96 3. str. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 183.858 ZOO. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.”. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome.

mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. 68 . Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). stranke ili drugi subjekti pregleda. st. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Drugo.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. vrijeme reklamacije. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. ga moraju obaviti odmah. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. 3. str. 127-130. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Pravno. 3. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. ZOO). Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. ZOO). prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. Kada je prodavac bio savjestan. Najprije. te dispozitivnim propisima. Stoga ćemo ih ispitati posebno.. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. 4.”. st. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. I treće.. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova.

budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”.125. st.. str... Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. 69 . Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. I drugo. predaje druge stvari. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 124 . str. U slučaju reekspedicije. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. No. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. ZOO. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. ZOO). Prvo. 1. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti.”..”. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ZOO).. tj. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. ZOO). zapravo. 2. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. ukoliko to ne učine. 3. ako se pregled ne može izvršiti. 126 i 138. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. pravni standard. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Izvršenje pregleda “odmah” je. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. Pored poslovnih običaja i uslova posla. st. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. st. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Isto rješenje postoji i u našem sistemu.. Prema uzansi 138.

”. ZOO). Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. str. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. posebno.. Prema obimu. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 102 103 101 70 . No. 5.82. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. Opšte uzanse. str. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. Potom dolaze dispozitivni propisi. 147).. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. Prema uzansi 115. isto djelo. upoređivanje sa uzorkom. komercijalna procedura ili pravni postupak. 130. 2.132. st. 75. merenjem ili prebrojavanjem”.. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. 102 Način provjere je složena pojava. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. hemijska analiza. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. 155. 75. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta.Savremena administracija. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. Beograd 1975. fizičko mjerenje. Prema cilju. Zakon o obligacionim odnosima. On se može posmatrati kao tehnološki proces. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. vađenje uzorka.. posebne uzanse i poslovni običaji. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno.po tom osnovu. način kontrole može biti potpun ili djelimičan.”. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. a analiza specifičnosti na str. isporuke. Definicija se daje na str. Kapor dr Vladimir . bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Institut za uporedno pravo . “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. str.Carić dr Slavko. 131 . str. kao na primjer za žitarice. 148). 76 . ništa ne govore o ovom aspektu provjere.

primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. O svim radnjama vodi se zabilješka. Ukoliko je on uobičajen. prirodi robe i okolnostima provjere. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. pa ćemo ih izložiti zajedno. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. 71 . 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Korisno je da to učini svojim rješenjem. Dakle. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. ZOO.”. 131. postoji. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. ipak. Uzansa 129.. on je dužan da kupcu bez naknade.. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. članovi komisije i eventualni svjedoci. 1. 128). odnosno njihovi predstavnici. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Uzanse 129. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Ne bude li to učinjeno.. poslovnim običajima date trgovačke branše. 139). str. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. U pogledu članova komisije nema ograničenja. dakle o svom trošku. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika.. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. str. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Jedan izuzetak. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. st. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. i 149. usvojenih rješenja nema. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. 147).”. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. Prema članu 481.stranaka. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. Kod provjere kvaliteta. 133.

ZOO. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. 519. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. 155. čl. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. čl. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. str. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70.”. ZOO). ZOO). Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. “komplementarni pojmovi”. 519.. dakle. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. 72 . Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla.. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 254. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. ugovora. prema ugovoru.III . str. Tada će prijem biti potpun. 70. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Isporuka i prijem isporuke su. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji.”... biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. 2.PRIJEM ISPORUKE 1. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. poslovnih običaja. st. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . te u odnošenju stvari” (član 519. 2. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji.

Iako se sastoji u predaji novca. Ako on ne reguliše ovu dužnost. str. dužnost plaćanja je složena.. 230. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Obaveza plaćanja. ugovorna obaveza kupca. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. str. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. 111 112 Kapor dr Vladimir . Plaćanje cijene je. nesumnjivo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.1. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Napokon. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. 1.. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. kreditni i devizni sistem. isto djelo. IV .PLAĆANJE CIJENE 1. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. 73 . po pravilu. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. primijeniće se dispozitivni propisi. svojinsko pravo na njoj. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona.”. Pojam obaveze plaćanja 1.2. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom.Carić dr Slavko. 144.

. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Uzansa 160. uz. str. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. 2. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. ali ne i jedini element kalkulacije. 380 HGB. str. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. Ako je. biti predujmljeni (uz. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Uz trošak. 114 115 113 74 . 171). međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. po svoj prirodi. a ne 116 samo na sigurnost novca. Član 28. isto djelo. 3. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 240. 169). bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. ukoliko želi da se koristi skontom . čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . Kupac. 320. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu.Cijena je osnovni. 117 Perović dr Slobodan. dalje. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. SGA.3. potrebni iznosi moraju mu. a ne na samoj granici (uz. ZOO).kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. 94-105. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. novčana obaveza.. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. st. 114 Dakle. p. ŠZO. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. 1. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. kupac snosi i rizik plaćanja.”. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. 235. na njegov zahtjev. st. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta.. Kupac snosi i troškove plaćanja. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca.”. str. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. Tako kupac snosi uvozne carine. 517 ZOO). 161). 164). Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. član 212. 160.

Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. indeksna skala). Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 394). Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. Napokon. najprije. te prekomjerno oštećenje (čl. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. vezanost normi o načinu. 310 ZOO). ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. 312 ZOO).”. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. FBiH 2/95. No. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. 238. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. 18 ZOO) i u cjelini (čl. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. pošto su novčane obaveze djeljive. zlatne i valutne klauzule.. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. od sporazuma dužnika i povjerioca. a kupac ne može sve da ih izmiri. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont.. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 305 ZOO). 119 120 118 75 . Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. Ukoliko on ne bude postignut. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. 103-105. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). 310). No. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. redoslijed namirenja zavisi. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Sl. 516-518). str. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. 398 ZOO). prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. ali i prema njegovim povjeriocima. No. str. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 133-136). govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. isto djelo. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. 320 i 318 ZOO). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. n. Plaćanje se vrši prodavcu. 139-140 ZOO). Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”.

čeka. ZFP).regulisanja ove dužnosti kupca. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. bankarske garancije (član 17 ZFP). vremena i mjesta plaćanja. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Zakon o čeku. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. vrši izmirenje novčanih obaveza. Osim instrumentima plaćanja. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Mjesto.1. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. Način plaćanja 2. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. prepušteni ugovoru. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Zakon o mjenici. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. U Zakonu o finansijskom poslovanju. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. međutim. FBiH 10/95. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. 2.2. Uzansa 188. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. n. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. dakle. No. 76 . 2. Zakon o hatrijama od vrijednosti. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti.

godine.129. 190) i bjanko mjenicom (uz. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. str. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 191). 122 Antonijević dr Zoran. 128. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna.1082 ZOO. ZFP). Od ostalih. 77 . Beograd 1982. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. str. ZFP). Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. isto djelo. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. tj. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. ZFP). odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. Pored toga. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. Savremena administracija. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. ne nužno i u ugovoru o prodaji. Petrović dr Milan. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. 192). Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. 2). st. 123 Član 1072 . instrumenti doznake. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 128 . 189 i 196). pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. a najkasnije narednog dana”.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti.računa” (član 9. Napokon. zadnja revizija 1993. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu.

2. Ne postoji li odgovarajući običaj. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.. st. 186). meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. str. 184). Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Razmotrićemo ih odvojeno. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. (član 518 ZOO). te potrebi isplate u cjelini i odjednom. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. 185). 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Ovo rješenje odstupa. str. ZOO). Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata.”. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 184). Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. 2. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. uz.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Najprije. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. 241. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. najprije. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). težinu.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. str. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 78 . te da njome raspolaže (uz. isto djelo.”..3. Drugo. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. 125 126 127 Toroman dr Marija. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. 241. 183.

79 . određeno datumom. 3.Carić dr Slavko. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. isto djelo. ugovorom. 130 Toroman dr Marija. st. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. 129 Član 516. isto djelo. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. najprije. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. str.. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. 182). ZOO). Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. Depozit traje do rješavanja spora. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture.”. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen.. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi.1. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. Ukoliko je određeno rokom. preovladava “trenutak”. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 1 ZOO. ugovor o prodaji može. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. 128 Kapor dr Vladimir . 204). mora platiti nesporne iznose.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. Kod sukcesivnih isporuka. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu .. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. unaprijed. po pravilu se ugovara izričito i precizno. str.. 205). njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Vrijeme izvršenja isplate 3. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. Plaćanje prije isporuke. cenu pre nego što primi stvar. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja.

st. uz. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. 2). Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. st. 1. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. 2. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. a od instrumenata plaćanja posebno. 3. ono se rijetko izričito ugovara. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Po pravilu. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . ZOO). 131 Pored toga. 3).. 238. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. 3).Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. st. str. Plaćanje unazad je ono koje se. 177. ako je kupac robu dobio prije fakture. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. 177. str. ZOO.”.”. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”... 80 . Polaganje se vrši virmanom (uz. st. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. odnosno od prijema fakture. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318.. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Bude li to slučaj. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. ZOO). U slučaju da sporazuma stranaka nema. pri tome.238. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.2. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. odnosno obezbjeđenje plaćanja. Izuzetno. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. Oba dispozitivna pravila su uslovna. 236 . dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. st. 188). Za razliku od rješenja u uporednom pravu. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.

). st. koja važe za pomenute instrumente. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. ZOO u članu 318. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. 2). odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila.1. st. 1. ZOO). cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. st. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. U prvoj. prodavac i kupac imaju istu banku. Prvi je da su novčane obaveze donosive. st. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. 2. 2). Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. 3. tj. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. preuzima pravila uzanse 181. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. st. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. dakle. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. ZOO). 4.sredstava na tekući račun putem virmana. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. Mjesto plaćanja 4. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. kupac. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318.

Napokon. 2.. st. 3.. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. 175. Član 320. ZOO). Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. 238. 4. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. Napokon. ZOO). Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. ZOO je jasan. 82 . st. No. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. 174). st. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate.”. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. Napokon. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. 2 ZOO).. st.2. st. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. više poslovnih jedinica. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. 3. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. st. odnosno izvršila prihvat. ZOO ne isključuje ni primjenu uz.”. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. tj. dakle prodavca. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. 2.. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. No. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. 1 ZOO). str. I napokon. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. U nedostatku pravila običajnog porijekla. Ako povjerilac ima više sjedišta.

kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Od svih navedenih funkcija.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . No. ZOO). mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. kupca ili prodavca. tako i posljedice. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Drugo. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. Pojam prigovora Prigovorima se. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. ZOO). poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. No specifičan sadržaj. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. No. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. 2. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. stoga. a ponekad kao obaveza. odnosno obavještenjima o nedostacima.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Treće. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . logičnije je prvo rješenje. posebno baviti samo najvažnijim. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. viši institut prava prodaje. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Mi ćemo se. u najširem smislu. Prvo.

Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. odnosno odrediti njene modalitete. Ukoliko žele. Napokon.. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. Kao punomoćnici u privredi se. str. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. ali nesumnjivo. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. II . Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. 84 . Drugim riječima. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Pored toga. Ne učine li tako. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. isključiti iz ugovora. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. 2. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. 165. trgovački zastupnik).”. po pravilu. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja..REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. mjesto i vrijeme. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. i bez intervencije trećih lica. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. po njegovim nalazima i mišljenju. te izričitim redigovanjem člana 481. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta.

Stoga. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Najprije. Član 484. 85 .. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola.”. da budu precizirana. Svi ostali elementi su nebitni. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. preko prirode robe i nedostatka. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. i 152. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. 166. kod reklamacija važi teorija prijema. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. st. str. 166. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Napokon. 132. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla.. str. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. 2 ZOO). u reklamaciji se. No. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom.. Uz. tipizirani. ako to kupac učini. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. neki su. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. Sadržaj reklamacije veoma je složen. ipak. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom.punomoćniku.. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Prvo. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. po pravilu.”.

vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. 86 .siguran način. 4. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Ne bude li to učinjeno. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Kada je prodavac savjestan. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. No.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Ono je. Ako je prodavac bio nesavjestan. bilo prihvat. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. stoga. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. Pošto je usvojena teorija prijema. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. tj. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. I drugo. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. Predstavlja veoma složen modalitet. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. a ako se to ne zna . kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. 3. prepušteno opštim pravilima. Ako on ima više poslovnih jedinica. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava.

zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. a ne na prodavca. 87 . 1 ZOO). st. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. za vrijeme provjere. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. 2 ZOO). On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. No. st. 3. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. st. Prema članu 481. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Oni moraju biti održani kumulativno. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Rješenje je logično. dakle. Izraz “odmah” je pravni standard. Ipak. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Objektivni rok je prekluzivan. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. on ne bira konačnog kupca. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”.

Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. a ne kada ju je prodavac primio. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Pored toga. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. U principu. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Stilizacija člana 509. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO).III . Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Ovakva solucija ne isključuje. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Ako to nije učinjeno. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. To je treća 88 . 2. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. isporuka nove stvari bez nedostatka). nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana.

st. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 2 ZOO). 89 . Ako je u pitanju vansudska evikcija. U suštini. st. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). 1 ZOO).osobenost ove reklamacije. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici.

90 .

ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. 504. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. važe opšta pravila obligacionog prava.”. Zbog toga. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. naime. str. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Dilema nije samo akademska.. 1. Član 131. 144. No. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. Pitanje je. st. uzročna veza i krivica). Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. za njeno određenje. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu .raskid 138 ugovora po samom zakonu. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. štrajk. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Shodno tome. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). ZOO. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. str. u principu. ZOO. 91 . str. st.” 142 138 139 140 Član 125. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. isto djelo. požar. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr.1. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. (objektivna docnja). rat. 1 ZOO). O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Pored odgovornosti. 503. 140 Pored toga. da li je prodavac kao dužnik u docnji. isto djelo.. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. zabrana izvoza i slično). Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika.

ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). 504. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. Napokon. 92 . 144 1. Unutar realnih isporuka. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. tj.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. Pored toga. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Perović dr Slobodan. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. str. Pored toga. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 .2. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. dalje. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. osim kod fiksnih ugovora. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). 143 144 Perović dr Slobodan. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . isto djelo. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. 505. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . isto djelo. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. str. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu.526 ZOO).132 ZOO).

Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). ZOO. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. No. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. st. 2 ZOO). str. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. 3 ZOO). 1 ZOO). isto djelo. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. isto djelo. 93 . Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Kapor dr Vladimir . Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. No. st. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. st. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. st. tj. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. On. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. ugovor prestaje da postoji. kupac nije pri tome potpuno slobodan. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente.192 ZOO. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). Član 155.2. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. 511. 146 Napokon. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. str. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. 3 ZOO). to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu.Carić dr Slavko. najprije može da šuti.1. 185 . dalje. da potpuno 145 Kupac je. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora.

To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. razmotrićemo ih posebno. No. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Oni su mu dati alternativno. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. st. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125.prirodi stvari i okolnostima posla. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). kao i kod drugih pravnih standarda. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. te o načelima obligacionog prava. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). Pošto on ima karakter dopunskog roka. U načelu. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. st. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. ni izjavom kupca. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). Specifične norme o kojima je riječ.526 ZOO). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Davanjem primjerenog roka. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. dakle. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). prema našem pravu. 2 ZOO). Zbog toga. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. 3 ZOO). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. st. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Napokon.

2 ZOO). ZOO. Kapor dr Vladimir . Konkretna šteta može. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. 2 ZOO). Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. 95 . a ne novčana restitucija. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). st.2. isto djelo. u ovom slučaju. predstavlja relativno samostalnu obavezu.proste štete i izgubljene dobiti. 3). a ne konkretnim dokazivanjem. Obavještavanje. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . međutim da bude veća. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. 2. Zbog toga je. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO).Carić dr Slavko. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. 1 ZOO). te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. str. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. uzeta zajedno. 166. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. str. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. st. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. st. 165. Izložena rješenja. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Pored toga. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. u ovoj dominira naturalna. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju.Carić dr Slavko. ZOO). isto djelo. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. st.

Razmotrićemo ih odvojeno. a ne i za ugovor u cjelini. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. postoji. Zbog toga. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. međutim. u slučaju docnje sa jednim obrokom. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. 1 ZOO). Sistem prava kupca. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. U uporednom pravu posljedice docnje. 150.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. U suprotnom. No. regulisane su opštim pravilima. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kada je ugovor raskinut. 4 ZOO). str. 96 . kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom.526). 131 .”. st. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. ipak. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. U suprotnom. isti je kao i kod nefiksnih poslova. 2 ZOO). kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora.1. 150 Pravno-tehnička rješenja se. Kada je količina nebitan element. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125.. u ovom slučaju. razlikuju. No. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. 3. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125.. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. st. st. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim.

da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. 3 ZOO). No. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. proizlazi iz njegove stilistike. dužnik se ne nalazi u docnji. obrok. st. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. vodeći računa o interesima prodavca. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Očito je. 3. radi zaštite kupca. st. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129.2. st. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. st. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. ipak. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. st. ono. 151 Kapor dr Vladimir . str. isto djelo. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava.dio ugovora.Carić dr Slavko. tj. st. 4 ZOO). Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. 1 ZOO). Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Shodno članu 130. naime. a jedan obrok već nije isporučen. zakon postavlja jedan izuzetak. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 166. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. niti može ugovor raskinuti u cjelini. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. 97 . Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). 2 ZOO. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. 2 ZOO). On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Za obroke koji još nisu dospjeli.

2). Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. Odgovornost se. ima dispozitivan karakter. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). str. isto djelo. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. ograničava na štete izazvane ovim propustom. str. II . stoga. 153 No. No. 2). 152 153 Član 480. 1). odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 228. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. st. Perović dr Slobodan. Član 478. i 485. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. 392. 228. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. 98 . faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. bilo djelimično. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. ZOO. st. Da bi ova 152 odgovornost postojala. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. pa se ona kvalifikuje kao objektivna.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. ipak. 1). Ovakav uglavak je ništav. st. bilo količinskim nedostacima. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti.393. st. isto djelo. 391 . Perović dr Slobodan. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat.4. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem.

dakle. nekoliko specifičnih rješenja. str. uporedno posmatrano. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. 99 . Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). dakle.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. st. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. 1. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan.1. 397. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. prilikom raskida. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. st. tačka 1). Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. kao i kod docnje. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. “ali ga kupac može održati. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. 1. Stilizacija člana 488. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. “Pribavilac. Napokon. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). pa ako ga ne dobije. isto djelo. 2. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. ako ništa nije posebno ugovoreno. Prava kupca 2. 154 Dalje. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. Najprije. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima.

običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Vidjeti Čović dr Šefik. Bez obzira ko vrši obračun. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. isto djelo. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. str. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. to će učiniti sud. I treće. shodno opštim pravilima obligacionog prava. 2. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. njegova suština se ne mijenja. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Prema članu 498. Drugi se tiče prirode nedostataka. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. 220 -227. str. ZOO. donose stranke. Odluku o sniženju. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. 1 ZOO). nego procentualnim računom. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. Stoga. 99. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. u principu. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. najprije. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. u slučaju spora. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. On je. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. u vrijeme sklapanja ugovora”. isto djelo. 100 . Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Ako su oni neotklonjivi. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Kada se koristi u ovom svojstvu. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. izuzev u slučaju njegove prevare.2. No. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. st. zakonodavac usvaja ovaj prvi način.

Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. određivanja. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno.491 ZOO).Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. a ne. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Metod obračuna ostaje isti. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. ali nije isporučena. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). a cijenu nije platio. kao kod odgovornosti za docnju. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. ZOO. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. dejstva. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. trajanja. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. 2. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Naime. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Uslov. st. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Prema članu 495. 2 ZOO). Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. na opštim pravilima obligacionog prava. Zato ćemo ih ispitati posebno. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO).3. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. definisan je uz ograde. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. kupac može 101 . zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500.

102 . Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. odnosno ako je oštećena. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. pregleda stvari. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. 210 . str. U prvom slučaju.526 ZOO.:”. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. budući da će se ona. Ako ne želi da primi veću količinu. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Shodno članovima 523 . Bude li ugovor o prodaji raskinut. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. 205 . Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. do sada.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U drugom slučaju. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. budući da je on nevina strana. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima.206. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. No. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. Ako je predana manja količina od ugovorene. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. nije ovlašten da raskine ugovor.. tj. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. Izložićemo najvažnije slučajeve. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. 2. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke.211. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke.4. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. već po načinu svoje primjene.

. U suprotnom. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. str. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. faktičko je pitanje. bilo samo djelimični raskid. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. st. Ako kupac ne primi višak. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. isto djelo. a samo neke od njih imaju nedostatke. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 2 ZOO).. zbog izbora koji je napravio kupac. 103 . ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . tj. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. Ako razdvajanje stvari nije štetno. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. tj. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. One se kreću u dva pravca. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. 3. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi.odbija. 1). 3). st. 108. ako one ne čine cjelinu. Ako stvari čine cjelinu. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. st.

a to znači da mu mora predati bilo sudske. st. Napokon. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). će zavisiti od izabranog prava. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Ono je složeno.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. pa ćemo ga posebno razmotriti. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. kupac može. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. dugovanu stvar položiti kod suda. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. ZOO. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. 104 . “iz slobodne ruke”. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. ZOO. neposredno i na uobičajen trgovački način. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. njegove obaveze. tj. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). kupac može. stvar prodati na teret i rizik prodavca. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . 158. U procesu popravljanja štete.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . U tom kontekstu već su izložene. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. Prema članu 522. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. On. član 329 ZOO). najprije. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. umjesto polaganja. 2 ZOO). kupac će određeni iznos deponovati kod suda. Ako prodavac to odbija da primi. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Pored toga. takođe. shodno opštim pravilima. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit.

1. 2. kupcu. No. najprije. Rok je subjektivan i prekluzivan. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. ako se opredijelio za prvu varijantu. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. 105 . Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. ZOO i na rješenja člana 510. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. o “razumnom roku”. Prava kupca 2. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. pripada kupcu. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. No. Pravo izbora. No. a potom i od okolnosti posla. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Član 509. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane.III . Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. smatramo. S obzirom na stilizaciju člana 509.

st. st. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada.2. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510.4. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. 3 ZOO). Kupac je dužan da. djelimične evikcije. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. isto djelo. Iz stilizacije člana 511. 1 ZOO). No. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. primila. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. U ovom slučaju. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. prema izričitoj odredbi zakona. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. po tom osnovu. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. tj. 2 ZOO). cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. 2. Pored toga. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. 1). odnosno ograničeno uslijed nedostataka.526 ZOO). Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. Da bi se on mogao postaviti. 2. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. 386.2. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). st. st. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. 106 . sa stanovišta uspjeha u sporu. str. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. zakonu i po volji kupca.3. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Najprije. ovo pravo nije samostalno.

5. st. varant. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. st. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. 2. No. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. ni drugi dokazi nisu isključeni. 107 . 2). No. tako i za prodavca. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. prenosivi tovarni list i slično). Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. 2). Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. član 512.postavi blagovremeno. Ovaj rok je objektivan. kako za kupca. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.

108 .

prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. hronološki posmatrano. st. 2. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. st. Bude li to slučaj. uključujući tu i krivicu. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. 4). Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Pošto je u pitanju ugovor u privredi.zbog raskida ugovora o prodaji.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Drugo. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. 2 ZOO). Prestanak ugovora voljom jedne stranke . 229. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. a u drugom . prva obaveza kupca. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 .

Zbog toga se i docnja. No. po isteku dodatnog perioda. germanskim posebno. 110 . mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. pojedinih prava prodavca. 160 Vidjeti član 327. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. No. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. ZOO. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. I drugo. te izvršenje prodaje radi pokrića. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. dovoljno je da prodavac. Njegova dužina je faktičko pitanje. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. u ovom slučaju. Da bi do raskida došlo.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. šuti. 2). A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. a ne o dužničkoj docnji. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. pravna priroda obaveze prijema. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Prvo. Napokon. II . st. 229. 1. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. st.

st. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. na osnovu člana 522. ZOO. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). rizik i svojina prelaze na kupca. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. 2 ZOO). 2. st.2. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. nije u zakonu izričito rečeno. st. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. ZOO. ono prestaje (purgatio morae). 111 . bilo po ocjeni prodavca. 150 . 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. 1. u drugoj . Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO).332 ZOO). st. st. U prvoj varijanti. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. Ako je bio u zakašnjenju. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Iako nije u zakonu izričito rečeno. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. 3. O izvršenom polaganju. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . stoji na raspolaganju. 3). Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. 1 ZOO). Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. isto djelo. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke.ne. Ne bude li to moguće. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. bilo po ocjeni suda. Napokon.152. Analogna primjena člana 328.

1 ZOO). prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja.polaganja stvari” uređena je članom 333. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. st. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. st. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. 112 . Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. početnoj cijeni. a zatim prodavčeva potraživanja. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. zavisno od uslova. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Pošto sud odobrava prodaju. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. on i obavještava kupca o njoj. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. izvršiti na nekoliko načina. 4 ZOO). Napokon. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. 3 ZOO). Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Može se. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Prvi način je javna prodaja (član 333. ZOO. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. U svakom slučaju. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. No. zatim prioritetna založna prava. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. ZOO. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. st.

113 . Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. 2. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. st. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. ZOO.526 ZOO). str. Pored toga. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. 163 Prema članu 519. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. a ne kao njihovu derogaciju. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Ugovor se raskida izjavom prodavca. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. i 324. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Mitrović dr Dobrosav. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. prodavčevo pravo na raskid ugovora. 149. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. istovremeno ili naknadno. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. III . isto djelo. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem.4. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Opšte uzanse su u uzansi 213. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125.

utvrđivaće se prema okolnostima slučaja.privrednog prava. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Uz isplatu cijene. imao na raspolaganju. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Zasniva se na krivici. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan.526). U ovom dijelu. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. 1 ZOO). ona spada u konkretne štete. 168 Član 2. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. ZOO. Budući da se šteta ne dokazuje. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . mjesečno primjenom konformne metode. odgovornost kupca je subjektivna. n. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. ZZK. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. On je složen. 2 ZOO). dakle. st. njen obračun se vrši FBiH. st. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. 114 . na vrijeme. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima.132). Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . Budući da se ta šteta dokazuje. ZZK. Sl. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. primjeren rok. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. 2.

ili pravo na prodaju radi pokrića. st. 3. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. 115 . 1. I to po dva osnova. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. I on je složen. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. st. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. ZOO je restitucija primljenog. st. 3 ZOO). st. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . dakle. Uslov za sticanje prava na raskid. 213. Upravo to nije uvijek moguće. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. osim u tri navedena slučaja. 213. 2). Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. dugovao je i naknadu ostale štete. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. 1. U ove dvije situacije. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. 3 ZOO). Rješenje postoji u uzansi 213. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. st. tj. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. 1. st. 213. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. rješenje uz.526 ZOO). Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. kriv. Stoga smatramo da je pravilo iz uz.

116 .

kao i o stanju na tržištu.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. kao supsidijaran izvor. a ne i pravnu. primjenjuju pravila člana 600 . ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. maklerom. posrednik može i da učestvuje u pregovorima.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . o njihovim mogućnostima i kapacitetima. U času kad joj se obrati neki komitent. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu.770). Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. Pored toga. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. za čije sklapanje posreduje posrednik. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 .POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. 117 . kao dodatnom djelatnošću. Taj posao. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. senzalom). “ugovor o nalogu”. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. Tada se na njega.posrednička preduzeća i posrednički biroi .629 ZOO. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. koje se naziva posrednikom (mešetarem.

smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO).. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . st. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. II . kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. 2. trgovini ili u osiguranju. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. 2. No. odgovaraće za štetu. samo u transportu. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. bitan elemenat posla. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. 4). Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. Kad posrednik prihvati nalog.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). u principu. ugovor je zaključen. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. Stoga. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). npr. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. To znači da je ličnost posrednika. ako posrednik odmah ne odbije nalog.BITNI ELEMENTI 1.

Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Predmet ugovora o posredovanju je. dakle. Rješenje utoliko više začuđuje. No. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). a ne pravne radnje. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. On će važiti kada opšti uslovi. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Posrednik vrši faktičke. posebno se naknađuju. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). 3 ZOO). Sporedne usluge. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. dakle. do pregovora ili čak ugovora. istraživanje tržišta itd. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. Predmet ugovora je. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. tarife ne postoje. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. 119 . st. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . 3. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. jednokratna činidba. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. tj. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). kao što su davanje obavještenja o tržištu. tj. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. kao profesionalni vršilac usluga. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Izostane li i običaj. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. a ne na rezultat.

Komitent može davati uputstva i naknadno. 1. Tražeći uslugu posrednika.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće.2.OBAVEZE STRANAKA 1. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. ili bi se teško izvršavao. mora biti posebno ovlašten. ZOO. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti.1. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). ili mogu biti samo instruktivni. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. 1. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ne odgovara za to. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Kad je nađe. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).3. On to ne može učiniti. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Ako je prvobitni nalog nejasan. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Obaveze posrednika 1. posrednik treba da raspolaže 120 . nalogodavac daje naknadna uputstva.III . Postupanje pažnjom dobrog privrednika . No. pod kojim uslovima. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta.

nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. 1. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. 1. jer je ne potpisuju stranke. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. mešetarski list). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. 1. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. odnosno o onome što je upisano u njima. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Ta posrednička zaključnica. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. te datum zaključenja ugovora. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. ako je predviđeno ugovorom. u stvari. Izuzetno. 121 . obavještenje o izvršenom posredovanju.5. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. Ona je. za drugu stranku. Ova zaključnica.4. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu.6. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO).

Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. 2. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. 1 ZOO). Drugo. Po trećem mišljenju. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. o potražnji ili ponudi robe i usluga. jer posrednik posreduje. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. Ako oni ne postoje. dakle. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. kao i o poslovnim partnerima. Sklapanje ugovora je. Plaćanje provizije Cijena. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. izvrši svoje obaveze iz ugovora. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. Napokon. o cijenama i tarifama. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno.. Prvo. o tržištu uopšte. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu.1. proizlazi iz naloga koji je dobio. Realizacija ugovora se njega ne tiče. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Davanje tih obavještenja spada. i njegova stvar. Treće. Obaveza nalogodavca 2. provizija. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. pomaže da se 122 . Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje.7. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. tj. ZOO u članu 823. Po jednom mišljenju. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. se plaća prema uslovima ugovora. međutim. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. vrijede dispozitivna pravila. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. Privredna društva. za čije je zaključivanje posredovao. i 825. sadrži dva rješenja. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. međutim.1. takođe. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. jer je to domen ugovornih strana. st. on zadržava pravo na proviziju. Po drugom shvatanju. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. o cijenama itd.

Nalogodavac se obavezuje. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade.ugovor sklopi. 123 . i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. pridržaja i prvenstvene naplate. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. tj. ako taj ugovor bude zaključen. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. bez njegove krivice. da isplati posredniku određenu naknadu. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Posrednik nema pravo. na plaćanje provizije u tri slučaja. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. nego i druge poslove. Dva su već obrađena. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. komitent ipak nema obavezu da je isplati. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Napokon.3. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. ali ne u cjelini. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. obje stranke su dužne da plate proviziju. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Normalni. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. nego se posreduje. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). a nalogodavac obavezu. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. objašnjava. provizija za posebne usluge posebno se i plaća.2. po Zakonu. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. 2. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. oni mu pripadaju i kad. prenose obavještenja. nego po pola. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. 2. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Naš Zakon takođe. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove.

Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. Nadalje. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. Posrednik. u principu. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. 2. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Oni su regulisani u članu 820. Odgovornost komitenta je subjektivna. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. ipak. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. postoje. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ZOO. I napokon. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti.IV . u principu. shodno opštim pravilima. No. odnosno o ugovoru o djelu. Imovinsko-pravna odgovornost se. odgovornost je. objektivna. 124 . ravna prema opštim pravilima obligacionog prava.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. strana koja je primila neosnovani otkaz može.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. 2. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. ali na neodređeno vrijeme. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. a ne kada to pojedina stranka želi. Ugovor se. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. Strana koja je neosnovano dala otkaz. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. u tom slučaju. tj. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. važiće dispozitivne odredbe ZOO. 135 . Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. Ukoliko to nije slučaj. otkazom bilo koje strane. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). I ovdje se vrijeme računa unazad . ukoliko želi. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. raskida bez otkaznog roka.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. otkazni rok iznosi dva mjeseca. Pored toga.

136 .

Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. 137 . Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). on je ugovorna strana. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . mada užu. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. u stvari. iz tog posla. što rezultati komisije pripadaju komitentu. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. Sličnu . komisionar. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. kao da je sebi kupuje. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). on plaća u svoje ime. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. Zakona o trgovini (Sl. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. kupuje je u vlastito ime. Komision su usvojila sva moderna prava. a za račun komitenta. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). stiče prava i obaveze. definiciju sadrži i član 15. a za račun komitenta”. redovno se bave trgovinske organizacije. Tako. FBiH. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Komisionim poslovima. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. kad kupuje robu.GLAVA TREĆA KOMISION I . Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime.n. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. Po svojoj pravnoj prirodi.770). a druga će joj strana za to platiti. dakle. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime.

U slučaju stečaja komisionara. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica.komitent. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. nego za račun komitenta. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Nadalje. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. privredni rezultati posla su komitentovi. Stoga. Po drugima. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. komisionar. Stoga. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. da cijenu plati njemu.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. Tim ugovorom mu daje nalog. po prvom shvatanju. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. stvar ulazi u stečajnu masu. povjerioci komisionara ne mogu. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. Dakle. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. pošto je u svojini komisionarevoj. jeste komisionar radio u svoje ime. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. ali nije radio za svoj račun. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. kome je komisionar predao stvar. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. Naime. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Prema dosad izloženome. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. u slučaju stečaja komisionara. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). a to znači da su te stvari i prava komitentova. prodaju ili kupovinu. radi naplate svojih potraživanja. npr. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Komisionar izvršava taj nalog . treće lice. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora.

Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. 2.). jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. po svojoj prirodi. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. odnosno naknadi štetu.dok stvar nije kupljena. uslijed koga se isključuje. Komisionar. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. odgovarao bi komitent. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. takođe. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava.”. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . tj. konsenzualan i neformalan. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. po pravilu. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1.g. ili ne može povući nalog za kupovinu. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). decembra t. 788 ZOO). hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. Komisionar prodaje njegovu stvar. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Dakle. Ono odražava faktičko stanje.dok još nisu prodate. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . ovaj ugovor fiducijaran. Izuzetno. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Posao se tada. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. nalogom i konkludentnim radnjama. pošto je. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Stoga će komisionar. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. znači za svojinu stvari. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima.komitenata. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. iako je prodaje u svoje ime. Nalogom se posao zaključuje sa 139 .

Međutim. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. posao intuitu personae. Ugovor o komisionu je. telefonom. telegramom. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. II . u našem pravu. Za nalog se. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. st. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). u kom obimu. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga.BITNI ELEMENTI 1. Nalog se može dati: pismeno. odnosno kupovnom komisionu. sam i slobodno. a za tuđi račun. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. usmeno. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. 3 ZOO). pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. mora biti uneseno u sudski registar. nego obaveza iz ugovora. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. ili ako im nalog ne prethodi. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 .komisionarom kome je taj posao profesija.u svoje ime. onda predaja i prijem stvari. pa bi ovo bio realan ugovor. No. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. dakle. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). ne traži određena forma.

ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. pa kupovina za račun komitenta. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. bilo procentualno prema vrijednosti posla. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. a ne između komitenta i tih trećih lica. ili paušalno.drugi ugovor sa trećim licem. Bez obzira na obilježja predmeta. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). Po Zakonu. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. pak. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. to je prodaja neke komitentove stvari. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. u jednom iznosu. 2. 3. transport itd. Pošto je ovo privredni posao. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). dakle. mogu biti trajni. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Ako iznos provizije nije ugovoren. špedicija. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. a može biti i plaćanje za račun komitenta. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. u većini zemalja. samo komisionar. kako je već rečeno. On. Sa trećim licem se pravno angažuje. Iznos provizije se obično ugovara. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. bilo raznorodnih poslova. bilo istorodnih. 141 .

dalje. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. može biti i potpuno određen. Komitent može narediti da se stvar. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. jer. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. ili može dati gornju i donju granicu cijene. jer komitent nije precizan u izražavanju. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. komitent je ovlašten na naknadu štete. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. kako se vidi. a za račun komitenta. nalog može biti nešto uopšteniji.1. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. svoga nalogodavca. limitativnim. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. on predstavlja srednje rješenje. naređujući nalog). Ipak. On. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. komitent može ne priznati. Napokon. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. jer komitent je ograničio komisionara. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. To su: ponuda. Obaveze komisionara 1. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). odnosno usluga. a komitent je tada dužan 142 . Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. Nalog može biti opštiji: širi. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. limitiranim.OBAVEZE STRANAKA 1. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). odbiti posao. kao i kod limitativnih naloga. Pored toga.III . da postupi po nalogu. ako se komisionar nije držao naloga. termin “nalog” može imati i druga značenja. najnižu i najvišu.

“te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). što znači i veću proviziju i veći dobitak. nego iz poslovnih razloga. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. potkomisionaru. Ako to dokaže. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta.2. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Po našem pravu. kada komitent naknadno da dozvolu. Ako bi bio 143 . a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. ipak. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. Komisionar mora nalog. sam. Prilikom izvršavanja naloga. Komisionar. On stvara svoje poslovne veze. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. bez obzira na vrstu. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. u interesu komitenta. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. najprije. Za rad potkomisionara ne odgovara. može ukoliko je to ugovoreno. komisionar treba. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Kod demonstrativnog naloga. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. 1. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. Bez obzira na okolnosti. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta.prihvatiti rezultat posla (član 773). da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. jer mora štititi interese komitenta. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Praktično posmatrano. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. djeluje profesionalno. Ako je potrebno. naime. Čak se smatra da je to njegova dužnost. Ako za to ima vremena. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. izvršiti lično.

podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. uloži prigovore i slično. Međutim. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. 1. utvrdi da je ona oštećena. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. ako stvar nije osigurao. ako je tako naredio komitent. Stoga. ako je osiguravanje obavezno. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. U praksi. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Kao privrednik. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. i uopšte prema odgovornom licu. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). osigura dokaze o stanju stvari. 1. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. 144 . odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). Ubuduće.3. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. ili ma iz kojih drugih uzroka. bilo što je tu stvar kupio za komitenta.4. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Stvar koja se nalazi kod njega. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). količinu i stanje pakovanja. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. bilo što mu je povjerena na prodaju. Znači. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. povodom novih poslova. Dužan je da utvrđuje kvalitet. vozaru i skladištaru. bilo zbog svojih svojstava. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva.

Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). 1. npr.5. pa mu je to komisionar dužan predati. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. itd. okolnostima. Pravilo je da ne može i da te radnje. ili bolju stvar. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. 145 . Međutim. Komitentu mora predati čist posao. preduzima na svoj rizik. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. kupi je jeftinije. itd.: proda stvar skuplje. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. završen onako kako glasi nalog. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. ako se radilo o komisionoj prodaji.). ako nema naloga da tako ne uradi. ako o tome nema dispozicije u nalogu.zavisi od prirode posla i ugovora.1. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. kao ni o činjenicama. položi račun komitentu. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. komisionar je dužan da. stvar prodata na kredit. ako je. Njegova je korist u proviziji (član 773). Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. pošto završi posao. za one vrste poslova. Kako se posao izvršava za račun komitenta. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Pored predaje rezultata posla. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar.. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu.6. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. pripada komitentu. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Šta će to biti . smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. ekonomski rezultat posla.

nego naknada za trud. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. 146 . Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. 2. koji je od njega komitent tražio ugovorom. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . daje robu i nalog za prodaju. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača.1. Izuzetno. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena.. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Obaveze komitenta 2. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao .2. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . ipak..data je. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Prema prirodi posla.2. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. npr. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog.jedan mu.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). npr. komisionar. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. ima pravo na odgovarajuću naknadu. ili će mu dati novac radi neke isplate. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla.

može li prodati komitentu svoju stvar. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. odnosno poslovnom pravu. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. i to založni povjerilac po trgovinskom. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari.2. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima.3. odnosno stvari ili novac. ima pravo na naknadu troškova. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. pakovanje. 147 . nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. tj. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. utovar. Načelno. itd. vještačenje. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. donio korist komitentu. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. sortiranje. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). to se ne bi moglo dozvoliti. Može.). 2. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Iz dobivene cijene. takođe. takođe ima pravo na naknadu troškova. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. 2. ili za prodatu zalogu. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. ne sve troškove. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). dakle. prevoz. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. Dakle. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. uskladištenje i sl. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. otklanjanje mana.5. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. ležarina.4. Obezbjeđuju se. a ostatak predaje komitentu. premije za osiguranje.

Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. jer se odnosi na nenovčane obaveze. Da bi zaštitio interese komitenta. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). I kad je saugovarač u komisiji. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). takođe.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 148 . komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. i obratno. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. IV . Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. odnosno prodata. Odgovornost je subjektivna. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). Režim troškova. nije promijenjen. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). onoga dana u kome je roba kupljena. tj.Naime. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor.

komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Isto tako. ili zaključio distancioni. Takođe. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). I drugo. ili terminski posao. Ako je brižljivo postupao pri poslu. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. po dispozitivnim pravilima. Može se. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. 2. komisionar ne odgovara za treće lice. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. od koga se stvar kupuje. i sklopiti ugovor. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. izvršiti svoje obaveze. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. da će treće lice ispuniti obavezu. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. i da će treće lice. Za jemstvo. uredno ispuniti ugovor. posebno 149 . preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. odnosno kome se stvar prodaje. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). njegov saugovarač. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757).U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. dakle. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. ne garantuje da će treće lice. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. Klauzula “star del credere”. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Najprije. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. V . komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760).

posebnim sporazumom. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. u gotovu. mašine) i kod robe iz uvoza. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Dok robu ne preda. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). a ne samo za glavnicu. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Komisionaru pripada veća provizija. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja.PRESTANAK UGOVORA 1. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. 150 . protek vremena na koje je ugovor zaključen. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. iako je dao dio cijene u kreditu ili. kao avans. odnosno uobičajene. To su: sporazuman raskid. ili utvrđena propisom ili običajima. prestanak subjektiviteta komisionara. iako to nije izričito ugovoreno. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. po pravilu. a može i odvojeno. VI . Kredit se daje. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. rjeđe. 2. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. kao i kamatu i ostale troškove. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. ili je kod vozara. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. automobili. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. te uredno ispunjenje posla. Ako je bilo više povjerilaca. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu.se ugovara. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . na putu. da jemči za trećeg saugovarača. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu.naročito na strani komisionara. koja može biti ugovorena.

Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. faktičko je pitanje. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. za razliku od njih. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. a otkaz komisionar. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). 151 . Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. iako stilizacija člana 766. komision nema posebnih pravila za ove situacije. No. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora.2.

152 .

kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . Zakona o trgovini (Sl. 172 173 Član 16. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. Prema članu 16. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. Nadalje. 2/95 . Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. ZOT. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. Na kraju. Čl. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. 153 . i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. Pojam. ili koji je dalje preprodaju. n. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. te utiče na stabilizaciju cijena.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća.ZOT). a taj kredit daju i neka skladišta. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. 11. FBiH. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. gdje postoje javna skladišta. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine.

Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Primjena je “odgovarajuća”. uskladištenju odgovara ostava (depozit).Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 .729 ZOO). Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. U suprotnom. Pored toga. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. znači shodna (član 739 ZOO). kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. uključujući i nalog. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. komutativan. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. konsensualan i neformalan. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. Ugovor o uskladištenju je teretan. a posao ne vodi špediter. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Ako se stvar čuva uz naknadu. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Prećutno. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. na primjer. Nadalje. ugovor je realan. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. dvostrano obavezan. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. ostaviocem se smatra 154 . ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. ugovor je konsensualan. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. 2.

BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Pošto je skladištar.sopstvenik robe. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. žitarice i sl. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). na robu se ne plaća carina.: rude. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Ostavilac. U njih se smješta tranzitna roba. Robom se može manipulisati. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Pravilo je. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. inače. Odobrenje izdaje Uprava carina. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. npr. dakle. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Dok je u takvom skladištu. II . ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). To smije činiti sa pristankom ostavioca. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. 59/01 Čl. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. u principu. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. a ne onaj ko je predao robu. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. preko špeditera ili preko vozara. 130 155 . koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Novine FBiH br.

kao 156 . ni za čuvanje robe. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. carinjenje. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Po pravilu. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. kad se iznosi iz skladišta. za razliku od ostave. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. ni za tuđi račun. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. odnosno koje se predviđaju ugovorom. otpremanje robe i sl.). a carini se poslije prodaje. carine. prema sporazumu sa ostaviocem. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. osiguranje. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. 2. 3. nego sam smješta robu. popravka ambalaže. sortiranje. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. privatna skladišta koja. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. nisu mogla izdavati skladišnice.kopnena vozila. za razliku od javnih. Uporedno pravo poznaje još i tzv. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. Cijena usluge Cijena usluge je složena.zavisi od dispozicije. i čuva je. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Dakle. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. vađenje uzoraka. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. nego građanskog. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. premije osiguranja. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. ni zatvorena skladišta. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). Da bi ulazili u cijenu. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. plaćanje vozarine. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. Pored toga. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Roba je pod carinskim nadzorom. manipulisanje (čišćenje. provjetravanje i sl. raznih pristojbi i drugih troškova. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . pakovanje.

OBAVEZE STRANAKA 1. špeditera ili ma od koga posrednika. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 .1. Tarifa obavezuje obje strane. ruda itd. mašine. ako tarifa nije pravilno primijenjena. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. prljava. Obaveze skladištara 1. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. tj. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. odnosno. jaja. Cijene pojedinih usluga. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. Da bi tarifa obavezivala. voće. u svojim opštim uslovima poslovanja. propisane tarifom. su. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. lako zapaljiva. pa se. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. kolonijal. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. Samo ako ostavilac naročito traži. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. prema tome. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. drvo. kojom se konstatuje takvo stanje robe. alkohol. bez odlaganja. kao i prema vremenu čuvanja. U slučaju manjka. mora biti objavljena. ako nije propisano uslovima poslovanja. ugalj. skladište je dužno vagati robu. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu.). Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. osnovne kao i sporednih. voluminozna. staklo. pogotovo kad prima robu od vozara. ima pravo robu vagati. ako može. odvojeno od uslova poslovanja. III . No. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu.posla građanskog prava. ako drukčije nije ugovoreno. kao i robu sa manama. Tada odgovara i za težinu. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. cement. po pravilu. iznos naknade može ispravljati.

U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. kao i na naplatu troškova vaganja. i kad ostavilac ne odgovori odmah. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . ako postoji opasnost da se roba pokvari. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Potvrda. Nadalje. ostavilac. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. propadne ili ošteti. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. Ako bi to učinio. uslovi smještaja. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. te mjera i nalozi ostavioca. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. Tako će skladište. 1. S obzirom na prirodu posla. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. bez pristanka ostavioca. U hitnim slučajevima. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. skladišno preduzeće. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta.4. 1. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. sa podacima iz skladišne knjige. obaveze u pogledu sporednih radnji.3. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. dan prijema robe. 1. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. Skladištar ne može predati. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. potvrda se tom prilikom vraća. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca.2. ili tražiti novu dispoziciju. Ako javno skladište izda skladišnicu. kao dobar privrednik. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe.

odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. 1. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. 1. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. skladištar je dužan da robu proda sam. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. a rizici ne budu precizirani. st. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 1. odnosno. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. 3 ZOO). 1. 1. tj. 1.6. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja.robu prije ugovorenog. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu.8.9. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. zakonskog ili ugovorenog. ako rok čuvanja nije ugovoren. Ako to traži ostavilac. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio.7. Po isteku roka čuvanja. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca.5. uslovima poslovanja predviđenog roka. 159 . No.10. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. na trošak i rizik ostavioca. I bez posebnog naloga. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. od rizika koje stranke utvrde ugovorom.

primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Ne učini li tako. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Specijalna skladišta. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. Dužan je. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru.1. a ako je na robu izdata skladišnica . Obaveze ostavioca 2. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. Kada je nedostatak vidljiv. kao i na neispravnu ambalažu. ne moraju izdavati istu robu. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje.11. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. 2. odnosno donosiocu potvrde.2. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. pregled se vrši na uobičajeni način. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio.donosiocu skladišnice. 1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). troškove postupka snosi skladištar. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). takođe. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. ukoliko on to traži. “smatra se da je roba uredno 160 . U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Ako to ne učini. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. silosi i elevatori.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. 2. nego robu iste vrste i kvaliteta.

subjektivna je. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. skladište odgovara za robu uvijek. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. uništena ili pokvarena.3. ili uslijed prirodnih svojstava robe. 2 ZOO). Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. i u tom pogledu važe opšti propisi. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. Da zaključimo. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. manjka. U suprotnom.. odnosno primaocu. ili oštećenja. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. carinu i sl. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. 2. Neke troškove.primljena” (član 738. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. kao što su izdaci za utovar i pretovar. kvara. ako dođe do: gubitka. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Po jednom. a može biti i drukčije ugovoreno. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. obaveza ostaje na ostaviocu. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. st. Po pravilu. za osiguranje. izgubljena. 3 ZOO). Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. st. IV .

ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. Pored odsustva svoje krivice. te neispravnom ambalažom”. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. Teret dokazivanja je na skladištaru. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. 162 . Ako bi došlo do propasti. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. Ona postoji. manama ili prirodnim svojstvima robe. Jasno je. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Ipak. Dakle. ali samo kao osnovni model. osobina robe ili radnja imaoca prava. st. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. da postoji slučaj. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). načelo odgovornosti za krivicu. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. ili otkloniti. dakle. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. najprije. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. a to značajno otežava njegov položaj. Drugo. uslijed normalnog i manipulativnog kala. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. prirodnih pojava.uradilo. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. ako se na to posebno obavezao. tj. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. Tada se odgovornosti može osloboditi. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. a skladištar je za to odgovoran. ili do umanjenja štete. nesretnih slučajeva. mjera i naredaba vlasti. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Prihvaćeno je. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Prema članu 731. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti.

Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. suština hartija od vrijednosti. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. Kao hartija od vrijednosti. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. V . U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. obilježja. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). o magacinu gdje je roba smještena. U tome je. vrsta. podaci za određivanje njene vrijednosti). Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). pored primanja robe na smještaj i čuvanje. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. o carini. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. koja se bave izdavanjem skladišnica. upravo.skladišni list. Stoga. o robi (naziv. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Javna skladišta. Skladišnica je perforirana. količina. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. kvalitetu. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži.2. Bitno je da garancija važi i za vrstu. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. oznaka. količinu i kvalitet robe. o osiguranju robe. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . Tada ostavilac. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. Kad je izdata skladišnica.SKLADIŠNICA 1. Skladišnica je hartija od vrijednosti. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). o troškovima i taksama koje terete robu. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. o vremenu skladištenja. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava.

Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. izdaje cijelu skladišnicu . Skladište. davanje zajma na podlozi robe). po pravilu. Kad se prenosi cijela skladišnica. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Nadalje. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. može zahtijevati od skladišta to isto. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. kada izdaje skladišnicu. i prema tome je prenos drukčiji. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. držalac priznanice pravo na robu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. ako se varant nalazi u trećim rukama. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Stoga skladištar može. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Prema tome. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice.priznanicu i založnicu. a ne jedan njen dio. a vratiti cijelu skladišnicu. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). 2. Ako je na ime. Dalje. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. prenosi se cesijom. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Priznanica ide sa robom.

Međutim. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. kao i priznanice. Iz tih razloga. za razliku odgovara ostavilac. založnica se ne može prenositi indosamentom. Imalac založnice. i za koji je iznos založena. te nije u rukama imaoca priznanice. priznanicu ili založnicu.imaoca varanta. uz koju kamatu. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Dalji prenos varanta. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. može zahtijevati da mu se izda roba. U tom slučaju.imaoca varanta. Pored navedenog. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. koji ima založno pravo po varantu. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. prodaje i uskladištenja. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Stoga je potrebno. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. kad se varant prvi put sam prenosi. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. kad je varant prenesen na koga drugog. kome je založena. 165 . Ako varant nije bio prenošen. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . ali po pravilima građanskog prava. a da povjerilac. moglo bi doći do zloupotreba. onaj koji je podigao protest. No. Kad toga ne bi bilo. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. imalac priznanice. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. a na varantu još i potpis indosanta. Ispusti li se ma šta . Bez ubilježavanja na priznanici. na založnici i u registar. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini.prenos ne vrijedi. ipak. 3. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. ili onaj kome je založnica predata.

upućuje se na spor o pravu vlasništva. da se javi sudu u roku od 60 dana. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. na molbu lica koje traži amortizaciju. Postupak vodi sud. I prije donošenja odluke. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. sud donosi odluku o amortizaciji. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. 166 .Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. Ukoliko se niko ne javi. Ako se neko pojavi. ili njen dio.

svoga nalogodavca. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. otpravljanju) u teoriji se. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. odnosno podvrstu komisiona (francusko.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . Radi. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da.POJAM. otpremništvu. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. 167 . ne u svoje ime. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. dakle. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. obično. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Najčešće. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. tj. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. Prema našem zakonu. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. član 827). nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. član 827). izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). rusko i donekle švajcarsko). otpremi odnosno dopremi stvari. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza.

Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). rusko) i po trećem sistemu. ekonomski i tehnički . kamionski karavani. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. Izbjegao. godine koja nije usvojena.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. 3. na ovaj ugovor 168 . Da bi ostvario svoj osnovni cilj . Pravni izvori Špedicija. naročito u međunarodnoj razmjeni. mađarsko. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. preferencijala i refakcija.postaju sve komplikovaniji. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. špediterska transportna potvrda (FCT). ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. u koji spada i naše pravo.pravni. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. pomorskih. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. suvozemnih i drugih. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. posljednja 1968. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. kao poseban i samostalan ugovor. 2. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. plaćanje kazni i penala. jeftinije i brže. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija).željezničkih. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. za razliku od transporta. poljsko). a uslovi prevoza . ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. U slučaju pravne praznine. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . organizuju se maršrutni vozovi. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. eventualno. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Prilikom transporta stvari. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. po drugom sistemu.

175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. mjesto. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. 772). Ukoliko je šalje komitent.str. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. dispozicija. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. 169 . Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. naročito jača. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. vrijeme i drugo. op. tada ima karakter ponude. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. putem ponude i prihvata. Draškić dr Mladen. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. promocijom i propagandom.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. ipak. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. op. Može se zaključiti na bilo koji način. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora.cit. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva.cit. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. U našem pravu. način otpreme. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. Dakle. Ugovor se. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. takođe. Većina autora smatra da je. Oni to čine poslovnim komunikacijama. 330. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Zaključivanje ugovora U našem pravu. U poslovnoj praksi je uobičajeno. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. 387. II . odnosno trgovinskom zastupanju. bez prethodne ponude špeditera.str. član 829.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu.

a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. ugovora o špediciji. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde.Šogorov dr Stevan. Potvrda sadrži: ime komitenta. 170 . mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. član 42). tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. što se redovno čini. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Zato ova potvrda. prevoznom putu i načinu prevoza. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. uz prezentaciju mišljenja.cit. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta.). pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). 2. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). 510. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. op. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. mjesto prijema. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . januara 1988. sadrži informacije o prevoziocu. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. ali još uvijek nedovoljno. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. špediter može izdati određene isprave. str.

Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). po prirodi posla. 3. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). presortiranje. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. prepakiranje. na lokalna i centralna. su stranke. sortiranje. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. U ekonomskom smislu. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. tarifom ili drugim aktom špeditera. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. sirovine. odnosno dopremu određenih stvari. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. špediterskom konosmanu. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. i drugo. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). špedicija spada u uslužnu djelatnost. Ona može biti određena ugovorom. zatim. utovar. pretovar ili istovar stvari. zastupstava. predmet špediterske usluge i cijena usluge. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. član 839).više prevozilaca. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. prevoza i predaje stvari. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. pakovanje. kvantiteta i drugih svojstava robe. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. zaključivanje ugovora o osiguranju. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta.

Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. obično. pak. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. nejasna. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. dispozicijom. Komitent svoja uputstva daje. član 830).obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). Obaveze špeditera 1. a za njihovo tumačenje. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. član 833). u svakom pojedinom slučaju. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . protivurječna ili se po njima ne može postupati. član 751-753). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. ugovora i poslovnih običaja. član 833). 1. prvenstveno. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše).1. skladištarom. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. opštih uslova poslovanja. ali može i na drugi način o čemu. III . Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to.vozarom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.2. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . osiguravateljem. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. član 832). Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno.

Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. prema opštim uslovima poslovanja. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. skladištara i drugih lica koja angažuje. bez odlaganja. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. Ako sve to nije moguće. osiguravatelja. sortiranju stvari i druge. izvrši kontrolu troškova i drugo). mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. 1. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO.uputstva. ugovor o skladištenju. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. ugovore o utovaru ili istovaru. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. 173 . U slučaju odstupanja od naloga. kao krcatelj. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. sastavljanje zapisnika. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Špediter je. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. član 841). Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. i dužan je da ih podmiri. član 833). Osim ugovora o prevozu.3. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. Stoga. primalac ili uopšte. pakovanju. kao korisnik prevoza. osim ako se ne radi o punoj špediciji.

Ako stvar. ne bi angažovao špeditera. S obzirom na tu obavezu. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. inače. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. Prevozni put. koja je data na otpremu. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta.cit. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). 174 . u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni.5. sklonost trulenju ili rđanju. član 833). naročito. op. lomljivost. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike.4. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. ako je 178 Antonijević dr Zoran. U međunarodnoj špediciji. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi.str. No. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. sredstva i radnu snagu. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru.1. kao i druga svojstva. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. 342. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. 1. Priroda same robe.

carinske olakšice. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. povjerava carinjenje stvari. po našem pravu. Kada želi osigurati pošiljku. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. nego ih može obaviti sam komitent.6. putni pravac i prirodu stvari. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera.7. Uobičajeni rizici su. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. skladištaru. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Špediteru se redovno. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. po našem pravu. član 835). Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. što je veoma važno. što se i čini u nekim granama saobraćaja. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). član 837). u osnovi. U našem pravu. kombinovati kasko i kargo osiguranje. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. član 837). najčešće. 175 . Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. prevoznik ili neko drugo lice. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. ali se to mora izričito ugovoriti. za razliku od nekih drugih (njemačko. Opšti uslovi poslovanja. postoji pravna pretpostavka. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Moguće je. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. 1. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. 1. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu.

Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. 176 . uvijek. Inače. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. kada komitent to zatraži (ZOO. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. U poslovnoj praksi. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. član 838). potvrde o porijeklu stvari. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. ako ih ima. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. član 787). težinske liste i drugo). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. tj. Nije propisana forma polaganja računa. a ako je potrebno tražiće instrukcije. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. fitopatološke potvrde.8. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. 1. U tom smislu.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. član 838). Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste.

“kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). pa ovaj to odbije. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. ukoliko oni postoje. presortiranja i drugi). radnje ili dio radnji (ZOO. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). član 839). prema ugovoru. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). član 828). član 841). špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. Kada komitent odustane od ugovora. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). član 840).2. a po našem pravu. koje su izložene. I naknada štete može doći u obzir. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. 2. odnosno izvršenje naloga. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist.1.2. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. prepakivanja. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. Obaveze komitenta 2. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. Polazeći od obaveza špeditera.

3. član 828). Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. ili da nije ugovoren forfetni stav. transportera ili skladištara. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. posebno. visinu prevoznine. b) odgovornost špeditera za treća lica. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. Razumije se. vodeći pri tome. Opšti uslovi poslovanja. najčešće.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. IV . Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. ili bi. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. zbog opasnih osobina tih stvari. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. član 843). a posebno da o tome obavijesti prevozioca. hartije od vrijednosti. 178 . polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. visinu osiguranja. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. član 843). U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. 2. mogla biti nanesena šteta. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije.

a za izbor ostalih trećih lica. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. član 834). 179 . Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. špediter odgovara za izbor trećih lica. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. glavni špediter. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. ulaganje prigovora. koji je zaključio ugovor sa komitentom. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Umjesto da sam izvrši nalog. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. u ime i za račun komitenta. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. a time i odgovornost. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. lučkog stivadora i drugih). s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. Po njemačkom pravu. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. za njih. obezbjeđenja. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. U anglosaksonskom pravu. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Prema francuskom pravu. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. špediter odgovara za rad trećih lica. Podšpediter je drugi špediter. ali ne i komitent. Glavni špediter. tj. u granicama regresnog zahtjeva. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. glavnog špeditera. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja.

da pojača svoju odgovornost. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Međušpediter je. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. komitentu odgovara glavni špediter. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. a za podšpeditera za rad. podšpeditera. dakle. član 834). što se često dešava kod zbirne špedicije. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. pak. U poslovnoj praksi. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. član 834). Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. 2. odgovara za njegov rad” (ZOO. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. međušpeditera. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Glavni špediter odgovara samo za izbor. član 834). ispod koje se ne može. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. ne i za rad. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. jeste odgovornost za njihov izbor. drugi špediter i stručnjak iste branše. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. takođe.

ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Ako je ugovorena fiksna naknada. Čim je ugovorena fiksna naknada.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. V . uskladištenja. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. član 846). Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. a zapostavi kvalitet. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. član 846). po zakonu.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. po zakonu. član 844). 181 .za rad trećih lica. špediter. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. a nije specificirano šta obuhvata. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Inače. Prva. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO.). špediter strožije odgovara . kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. carina i drugih javnih dažbina i sl.

2. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). a time i troškovi. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. inače. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. formira velike pošiljke (zbirni tovari). manipulacije robom se smanjuju. do čega. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. obično u sabirnom centru. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. vagonska. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. 182 . Naime. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). član 845). ekstra zaradu. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Opšte je pravilo u našem pravu. on na jednom mjestu. član 845).

Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). proizvodnje i tržišta. Sa stanovišta imovinskih 183 . kao transporter. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . Na osmoj reviziji 1980. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Već je 1890.). uslovljava takvu organizaciju.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). 2. koja ima nekoliko dodataka. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). posebno željezničkog. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. Tokom 1994. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. o potrebama privrede uopšte. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). saobraćajna sredstva. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). regulisanje saobraćaja i dr. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Tu su. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. To je takav ugovor kojim se željeznica. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. takođe. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu.

Ivošević dr Borislav. 37. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. 184 . list RBiH. tovarni list. NIO Univerzitetska riječ. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. 112. član 648 . 55. Titograd. kao pismena isprava. 179 180 Tekst Zakona (Sl. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. Osnovi Saobraćajnog prava. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. rok odnošenja stvari. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. nije samo po sebi dovoljno. II . U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. član 29. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. član 11). 1983. (ZUPŽS. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. vrste tovarnih listova. 56. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. rok isporuke. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. broj 2/92). Suprotno. 17/90 . a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. prema zakonu. Ugovorom o prevozu. rok utovara. dakle. saglasnost volja. član 35. Sam sporazum. Prema tome. str. list SFRJ broj 2/73. Ovjereni tovarni list je. Prema zakonskim rješenjima. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. JP-CIM. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. tj. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. 63).odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO).preuzet Uredbom Sl.

vrsta i masa (težina) stvari. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran.). Pravilo je da se za svaku pošiljku. Čak i kada te podatke. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka.2. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. fakultativne. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. po zahtjevu stranke. dok tovarni list prati pošiljku. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. žig otpravne stanice. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. broj kola. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Tovarni list može sadržavati i ostale. standardizovan. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). prtljažnicom). član 34. 185 . Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. a koje željeznica. Inače. odnosno međunarodnim pravilima. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava.

Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. član 38). koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ako glasi “na donosioca”. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). odnosno predajom iz ruke u ruku. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. 186 . Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). po pravilu. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. jedinstven je stav teorije. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. po redovnom toku stvari. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. i ne mogu se prenositi na treća lica. po obliku. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. po svemu. masi. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Pri vršenju svojih usluga željeznica. otkloniti ili izbjeći. ako su sačinjeni. c) stvari su podesne za prevoz. Najprije. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. ako su ispunjeni propisani uslovi. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. da se može prenositi (negocijabilnost). Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. obimu. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. u slobodi njihovog određivanja. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. a isto vrijedi i za prepise. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. 3.

Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. U suštini. Druga ugovorna strana je pošiljalac. uz ispunjenje odgovarajućih uslova.ELEMENTI UGOVORA 1. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. lice koje predaje stvar na prevoz. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Radi se. Inače. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. III . istovremeno i njihov vlasnik. 1. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. koje predaje stvari na prevoz. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. te da li je to lice (pravno ili fizičko). sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti.1. zapravo. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija.

1.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. u koju se roba upućuje. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana.2. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. kvar ili oštećenje stvari.4. ne može ih biti više. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze.3. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. plaćanje dangubnine željeznici). ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. 1. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. ambalaža i masa (težina). Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. kao i kod kolskih. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. članovi 4 i 5). nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. kako bi se sačuvale 188 . Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. 1. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. Za netačno. Ali. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Vrsta. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. broju i masi pošiljke.

željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. naknade za sporedne usluge i dr. vrsta vozova na pojedinim relacijama. 1. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS.5.). sporednih naknada i taksa. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Inače. način prevoza. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi.6. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. po pravilu. Ne učini li tako pošiljalac. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. član 47). pa je ta obaveza povjerena željeznici. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. 189 .7. 1.) mogu utvrditi i naknadno. 1.od propasti ili oštećenja. član 6). veterinarski ili fitopatološki pregled i dr.

2. 2. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Po pravilu. drumskom prevozniku. 2. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. 2. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. ako su potrebne prilikom prevoza. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje.2. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz.2.3. Utvrđenu masu.4. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. 2. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju).5. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Željeznica je obavezna po tome postupiti. brodaru).1. kao i za prevoz stoke. količinu i broj komada željeznica je 190 . ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz.

Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 2. član 57). Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. 2. kao posebna. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode.9. član 56). Nezgoda. nalet ili iskliznuće voza). Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke).dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. list RBiH. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. Ako rok isporuke nije utvrđen. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. pored štete za gubitak. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. oštećenje ili zadocnjenje.10.8. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 2. 33/95) 191 .). 2. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 181 dovodi do manje materijalne štete. klauzula “ostaje na stanici”. član 75. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. br. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 5 (Sl.6. 2. 2. JP-CIM. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar.11. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. član 16). čl.7. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. tj. kao vanredan događaj.

Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. član 21). ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. član 56). željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. 1. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Željeznica.1. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Inače. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Kada željeznica provjerava pošiljku. ako nisu odmah plaćeni. Na zahtjev pošiljaoca. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. kao što je već rečeno. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. odnosno tarifama. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. prema međunarodnim pravilima. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. a takav je i željeznički. član 30. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. 31). Ako se ustanovi razlika u 192 . Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Kada se vrši provjeravanje pošiljke.IV .

Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. list RBiH. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. podjela prevoznih troškova. član 44). Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). obimu i masi. br. manipulacije stvarima i drugo. 20 (Sl. Pošiljalac određuje način prevoza .5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). čl. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. brzovozni ili sporovozni.ekspresni. Radi sigurnosti prevoza. Kada utovar vrši željeznica. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. smjer.2. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. odnosno stvari utvrđene tarifom. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. 33/95) 193 . željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. 1. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. ako je on upisan u tovarni list. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). organizacija prevoza. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. iako je upis izvršio pošiljalac. što se praktikuje iz konkurentskih razloga.

Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. osim u slučaju privremenih smetnji. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). član 14). Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. pismenim putem. rijetko ugovaraju. krivica željeznice ili pošiljaoca. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. 48). Pošiljalac. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. ipak. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice.4. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. 1. 194 . ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. Vrijeme trajanja prevoza stranke. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora.3. mjere vlasti. Inače. priroda same stvari . U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Kada se to ne može učiniti. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. član 58). jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. bez oštećenja i gubitka. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. po pravilu. član 64).željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. bez obzira iz kojih je razloga nastala . Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje.dejstvo više sile. član 46. pak. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac.1. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. Ako. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). član 58).

član 27). provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. član 27). a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. 1. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. član 56). Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. ali samo pod uslovima i 195 .5. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke .otpravni rok je 24 časa. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). hranjenje i pojenje živih životinja. dodavanje leda i drugo. veterinarski pregledi. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. član 56). sporednim prugama. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Otpravni rok se računa samo jedanput. za kolsku sporovoznu pošiljku . Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke.

promijeni uputna stanica (reekspedicija). Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. nema pravo davati naloge. član 49 . a stvar je prispjela na to mjesto. Imalac prenosivog tovarnog lista. primalac. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju.53). u protivnom. kao hartije od vrijednosti. dakle. a ako primalac odbije prijem stvari. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. 1. 196 . stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. pošiljaoca. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Nalozi. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Već je rečeno. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. smanji.6. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). član 30 .na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. imalac prenosivog tovarnog lista). Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Generalno. nezgoda). da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. U protivnom. odnosno izmijeniti ugovor. samo iz razloga određenih zakonom. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). stvari izdaju drugom primaocu.32). odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. jednostranu izmjenu ugovora.

Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. član 12). pošiljaoca. iskupa tovarnog lista. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. telegramom. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. broj kola. može primati naloge od primaoca. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. 1. a telefonom kada je razgovor završen). bez odlaganja. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa.7.8. a nikako od pošiljaoca. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. telefaksom. obavezao 197 . Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. 1. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. skladište). pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. telefonom ili neposredno preko kurira. telegrama. kao što je rečeno. a to je pravo upisano u tovarni list. Od tada.

te visini štete. ako je to moguće. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Takođe. dakle. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Ne vrši se. podaci o masi ili broju komada. a ona odgovara kao čuvar. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). primalac. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Primalac i sam. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. uzroku nastanka štete.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. kada je moguće. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. primalac je odbio prijem stvari. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Osim toga. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti.

kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. 1. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. 199 . Obaveze pošiljaoca 2. a pošiljalac nije odredio pratioca. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Usto. o vrsti. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. sadržini. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. sporednih usluga. ako nisu plaćeni. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. član 654). Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. naročito. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza.ona može prodati. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva.10. 2. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. 1.1. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Kada se prevozi živa stoka. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. ali nije odnio stvar. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. uputnoj stanici i primaocu.64). Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. zapravo.9. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. član 59 . obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). uz notifikacije u tovarnom listu. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. količini i masi pošiljke.

Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. član 45).2. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. ako vrši utovar. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. prekorači ugovoreno vrijeme. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. željeznica je ovlaštena da. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. član 55). dodataka na vozarinu. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. Inače. način prevoza i prevozni put. 2. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu.2.3. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . bez obzira na stvarni put prevoza. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. kola i dobara. Pošiljalac. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. s obzirom na njihovu vrstu. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Stvari se predaju blagovremeno. član 39). Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno.

Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove.pored vozarine. 201 . Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. “franko svi troškovi” .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. željeznica može pokrenuti spor.” . Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije.pošiljalac plaća naznačeni iznos. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Pošiljalac. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Ako reklamacija ostane bezuspješna. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Osim toga. Obaveze primaoca 3. dakle. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. Kada.. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac..1.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). protekom 30 dana. “franko iznos. oborive prirode. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. 3. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Pravna je pretpostavka.” . član 29). Međutim. “franko vozarina uključivo . svih ili djelimično. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora... Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Evo nekih: “franko vozarina” . Inače.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.

). okolnosti pod kojim je šteta nastala). ZUPŽS. ležarina i dr.). Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. i dalje. izdata trećem neovlaštenom licu. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. Odgovornost železničkog prevozioca. član 689). 202 . Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. ukradena. Beograd. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Naučna knjiga. 1987. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). 35. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. uzroci štete. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. nepreduzimanjem radnji. prodata i dr. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). žive životinje. član 65).2. 3. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Dakle. na trošak i rizik primaoca. ona odgovara za slučaj oštećenja. V . Ako stvari na vrijeme ne odnese. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. str. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. član 36. visina. izgorjela. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. gubitak ili oštećenje. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. ako iskupi tovarni list. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. odgovara za lica koja je angažovala. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Odnošenje stvari Primalac.

a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. Saobraćajno pravo. s obzirom na prirodu stvari. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. oštećenja ili zadocnjenja. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. truljenje. Prema tim pravilima. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. 1978. str. str. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. cijepanje. član 66). 185 Prevladava drugo stanovište. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. došlo do gubitka ili oštećenja. str. Transportno pravo. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile .spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. ali se. Razlozi su mnogobrojni. str. djelimično ili potpuno. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. 184 185 Antonijević dr Zoran. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. op. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. ZUPŽS. samom faktu prouzrokovanja štete. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. 462. Da bi se oslobodila odgovornosti.). Oštećenje. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Ljubljana.cit. nalogom pošiljaoca. 334. 203 . Postoji izuzetak. 358. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM.). vlažnost i dr. Sinteza. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Trajković dr Miodrag. postoji količinsko umanjenje pošiljke. op. Beograd. truljenju i sl. Cigoj dr Stojan. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom.cit. 61. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. ukratko. 1985. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. član 36. rđanju. deformisanje. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora.

JPCIM član 41). svježe voće i povrće. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. tj.dva posto (na tečnost. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. To je. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. so. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. ZUPŽS. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). Ona ne odgovara za normalni kalo. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. član 36. korist (lucrum cessans). postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). po mišljenju teorije. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. član 68). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. masti. Pored opštih i posebnih. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). a tiču se normalnog kala. ugalj.). krzno. sapun. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. stvari predate u vlažnom stanju i dr. Razumije se.

oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. član 3). Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem.vještačenjem. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. 42. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). potpuno ili djelimično. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. odgovornost željeznice. Beograd. inače. željeznica plaća za slučaj gubitka. respektabilno. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. 205 . visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. uslijed oštećenja. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Ukupna šteta. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. str. 1987. Istovremeno. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. član 44). U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. po svim osnovima. Plaća se. Kada je gubitak. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. inače. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. 186 Vasiljević dr Mirko. član 75). dakle. Ako je cijela ili dio pošiljke. izgubio vrijednost.

koga izabere. on odgovara željeznici. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. ležarine ili troškova uskladištenja. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Međutim i tada ima odstupanja. član 43). Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. pa ih primalac ne održi. istovarom. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. član 678). iako je ona predala pošiljku. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Izuzetno. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. 2. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Kada su propisani određeni rokovi.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. posebno. VI . Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. ona solidarno odgovaraju. Imalac prava može biti pošiljalac. zbog rđavog pakovanja. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . primalac. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. korisnik prevoza. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica.

Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. 81). Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. 207 . kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. član 79).prilikom prijema uslijed propusta željeznice. član 80. inače. 2. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. dodatka na vozarinu. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). pada u prekluziju. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje.

208 .

S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. 1970. da će stvari čiji je transport dozvoljen. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Beograd.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . Prednosti drumskog transporta ogledaju se. str. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. prema ugovoru.POJAM. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. 12. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. 2. prikolice i poluprikolice (CMR. ukratko. unutar određenog ili odredivog roka. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. član 1). član 1). Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. prevoznom putu i sredstvima prevoza. a do industrijske revolucije i najveći značaj. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. 209 . lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. paleta). On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. Institut za uporedno pravo.

na osnovu ugovora o prevozu. prelasku državne granice i dr. cijena i uslovi prevoza. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. posebno u sferi autonomnog prava. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. vezan je za vremenske prilike i najzad. teže se prevozi naročito kabasta roba. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. koji se dosta koristi. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. U slobodnom drumskom prevozu. osiguranju. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. brod).hladnjače. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. postoji onda kada se. prije svega. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Drumski prevoz. željeznica. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. posadi. ugovorom se određuje prevozni put. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. Mješoviti (kombinovani) prevoz. cisterne). i na kraju. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. U tom slučaju. 3. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. kao organizatora 210 . a time i ugovori u vezi sa njim. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. sigurnosnim propisima. željezničkim i pomorskim naročito. Nedostaci ovog vida prevoza su. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji).

koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. autobusne stanice. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. 23/98). 13/94. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. ali bez istovara. br. putne oznake. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). željeznicom. 1956). Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. list RBiH. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . Sl. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. prevoza za posebne namjene. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. uglavnom. signalizaciju. za cijeli mješoviti prevoz. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. bezbjednost. 4. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. 1959). 39/95). Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. Vilus-Carić-Šogorov.list RBiH. 27/91. broj 24/92. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 33/95). tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. 33/95. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. op.međunarodnog kombinovanog prevoza. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. list SR BiH. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). cit. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. broj 22/90. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. novine FBiH br. prevoz opasnih stvari. prevoza za lične potrebe. 189 188 211 . koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. str. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. prevoza. 503. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. kraće TIR konvencija. Međunarodna drumska federacija (IRF).

Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan.II . svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji.str. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila.). odnosno količinu robe (CMR. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. član 656. 212 .ZAKLJUČIVANJE. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. a treći ostaje prevozniku. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. i opšti uslovi poslovanja. a takođe. načelno. član 4). pa i realan. ime i adresa prevoznika. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. sloboda ugovaranja. Nepostojanje. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. CMR. drugi prati pošiljku. 5). identifikacija prevoznog sredstva. op. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. član 98. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. 2. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. čl. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav.cit. posebno u međunarodnom transportu. 140.

213 . plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. U tom slučaju. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. na primjerku originala. broj paketa. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja.isporuke (mjesto utovara i istovara). Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. primalac. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. rok prevoza i drugo. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Prenosivi tovarni list. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. koji se predaje pošiljaocu. carine i drugi izdaci). a naročito: oznaku o pretovaru. 9). uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. kao hartija od vrijednosti. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. instrukcije o osiguranju tereta. osim pravila o regresu. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. oznaku. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. deklaraciju o vrijednosti stvari. i njihove oznake. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. čl. 3. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. ali je teret dokaza na prevozniku. dodatni troškovi. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. član 657).

214 . tip vozila koje vrši prevoz. on ne potpisuje tovarni list. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu .OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Ugovorom se određuje. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. str. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom.cit.1. Obaveze drumskog prevoznika 1. Uzastopni prevoznik je lice koje. III . učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. U slučaju da sat nije određen.dangubninu. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. najčešće. odnosno na mjesto utovara. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. Kada okolnosti posla ne zna. 17. ako uslove prevoza poznaje. 191 Trifković mr Miloš. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. po pravilu. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. ugovoreni prevoz. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. op. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. Kada vozilo ranije stigne. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi.

na teret i rizik imaoca prava na stvari. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari.1. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”.). ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki.2. Ako prevozni put nije ugovoren. Dužina prevoznog puta. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. prijem stvari i dokumenata. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. ekonomičnosti i sigurnosti. član 661). 1. putem brojila vozila i dr. član 8). Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. pregled oznaka. član 8). dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. načelno. kao detentor. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. može se odrediti na različite načine (autokarta.4. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. koja utiče na cijenu prevoza. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Ako angažuje treće lice. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. prevoznik odgovara za izbor toga lica.3. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. željeznički daljinar. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. primaocu. 1. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. niti sadržinu paketa. skretanja.

stvari. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. 216 . postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. član 12). 1. ne proizvodi pravna dejstva. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Naime. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar.5. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Ta uputstva može davati pošiljalac. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. ako imalac prava (pošiljalac. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. On se određuje ugovorom. da se stvar vrati u mjesto otpreme. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. primalac. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. pa čak. u protivnom. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. da se stvar preda drugom primaocu. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. da se predaja stvari odloži.

stvari i motornog vozila. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. njegov punomoćnik. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. u suštini. Draškić dr Mladen. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. Istovar stvari vrši primalac. 217 . ako prevoznik to zahtijeva. 441. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. str. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. op. da se naknade troškovi. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. ako ugovorom nije drugačije određeno. kao i predati duplikat tovarnog lista. cit. Ukoliko nije posebno utvrđeno. str. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. cit. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. 42. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. op. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. član 670). Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu).6. odnosno. obuhvata predaju stvari. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. bez odlaganja. 1.

Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. član 16). Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. tada je drumski prevoznik dužan. hartije od vrijednosti. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. zavisno od zakona i ugovora. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. tražiti popravljanje pakovanja. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. 2. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. bez odlaganja. sanitarnim. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. ime primaoca itd. član 8 i 218 . Generalno. mjesto opredjeljenja. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. stavi reklamaciju.2. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. 2. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. administrativnim) ili ugovorom.1. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. tražiti uputstva od pošiljaoca.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja.). odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. podrazumijeva pakovanje i označavanje. Obaveze pošiljaoca 2. prvenstveno.

koji se obavlja “od vrata do vrata”. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. uočljivo i trajno. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. tarifom ili na drugi uobičajen način. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. njihov smještaj. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja.10). plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. slaganje i dr. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. Na visinu obračunate vozarine utiče. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. vrijednost i sadržaj pošiljke. izvršenje prevoza drugim putem. 2. Označavanje. ugovaranje forfetnog stava. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. inače.3.. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Inače. vozila i pošiljke. pokrivanje. predaju isprava. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. dovoljno. mora početi i završiti se u primjerenom roku. način prevoza itd. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. dangubninu i troškove. masa i oblik stvari. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. inače. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. treba da bude istinito. No. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar.4. od čega zavisi sigurnost lica. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Već je rečeno. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. ako nije utvrđeno ugovorom. dužina prevoznog puta. djelimično izvršenje prevoza. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. 2. U slobodnom transportu. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Vozarina se određuje ugovorom. dodatke na vozarinu. Ti slučajevi su: paušalni obračun. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. jasno. Vrijeme utovara.

a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). Plaćanje naknade za prevoz Primalac. član 659). kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. Opšte je prihvaćen stav. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. 3. za druge tarifa ili poslovni običaj. Ukoliko primalac ne istovari stvari. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Isto tako. Dangubnina je. Dodaci na vozarinu. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. 3. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. naprijed navedenim. dangubnina i troškovi prevoza čine. U određenim slučajevima. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . stvari i vozila. primalac može promijeniti mjesto istovara. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. elemente naknade. a koje se odnose na bezbjednost lica. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Obaveza primaoca 3. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO.1. Razumije se. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara.2. takođe. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. obračunata po standardnim elementima.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. 220 .pošiljalac. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. u suštini. a na njemu je obaveza istovara.

prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. 442.ODGOVORNOST STRANAKA 1. za slučaj oštećenja. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Prema prvom shvatanju. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. respektabilno.cit. Vilus-Carić-Šogorov. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. Trifković dr Miloš. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. Beograd. Institut za uporedno pravo. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu.cit. izbjeći ili otkloniti. zaista. oštećenje ili zakašnjenje. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. 51-67. 15-50. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. član 17). što prevoznik dokazuje (CMR. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. str. što prevoznik treba da dokaže. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). op. 1972. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. kao što je slučaj i sa željeznicom.IV . takođe. 221 . op. potpunog ili djelimičnog. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. str. kao i za slučaj zakašnjenja. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. op. 478. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. cit. član 17 i 18). str.str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza.

drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. pretpostavlja se da je to uzrok. u načelu. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. curenja. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Ipak. što je čest slučaj u drumskom transportu. Isto tako. jednog ili više. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. utovar. U tim slučajevima. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. uz mogućnost regresa od podvozara. Solidarna odgovornost podvozara 222 . Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. naknađuje samo stvarnu štetu. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. Međutim. po tekućim cijenama. prevoz živih životinja. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. obarati pretpostavku. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. U slučaju zakašnjenja. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. a u nedostatku nje. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. Kada prevoznik ustanovi. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. rđe. Drumski prevoznik. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. s obzirom na okolnosti slučaja. f) prevoz živih životinja. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. Imalac prava može dokazivati suprotno. truljenja. sušenja. član 23. normalnog rastura ili dejstva insekata. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). pošiljalac može. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. 25). “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. c) manipulacije. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga.

PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. i nakon isteka dodatnog roka za utovar.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. član 677). nedostatka. za svoje radnje ili propuste. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. za cijeli prevozni put (CMR. uopšte. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. 2. U cilju obezbjeđenja potraživanja. po zakonu. Dakle. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. kao i u drugim granama transporta. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. V . Tako. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. 223 . Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. član 40). Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. ne utovari pošiljku na vozilo. slaganja i istovara stvari.

prema okolnostima slučaja. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. smatra da je stvar izgubljena.2. 224 . Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar.

palete) ili crpni sistemi za tečne terete. kvar tereta.pomoćni šlep). Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Kombinovani prevoz robe. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. komadna roba i dr. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova).slobodna plovidba. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. uz naknadu (naplatu prevoznine). instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. str. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. 1985.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. kojih može biti više. naročito industrijskim. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. Manipulacija teretom (ukrcaj. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). 2. Beograd. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. 36-59. kabasti. specijalno slobodnoj plovidbi. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. vrši se šiftovanje (šifter .POJAM. posebno rijekama. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. građevinski materijal. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran.). pijesak. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. klauzula. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. 225 . odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Inače. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. opadanje vode) na drugi. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. jezerima i kanalima. Naučna knjiga. po pravilu u nepromijenjenom stanju.

511. da izda teretnicu ili tovarni list. a 198 Vilus dr Jelena . 551. 496. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP.Carić dr Slavko . zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. ovisi od padavina. 515). pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). 504. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. brane i sl. pojava plićaka. a ne kao kod pomorskog prevoza. 226 . havarije. isprave. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). Obje strane potpisuju tovarni list. odgovornost. ukrcaj. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. 506. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. ako krcatelj zahtijeva. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter.Šogorov dr Stevan. 3. Što se tiče prevoznih dokumenata. ograničenja odgovornosti . odustanak od ugovora. II . 500. brodar je dužan. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. 454. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka.str. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira.cit. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. 473. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. brodskih isprava i knjiga. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. op. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. član 496).član 448. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. 570). član 504. kao i u pomorskom prevozu. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). član 483).

odnosno iskrcaja. 227 . a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). korisnik prevoza). neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. težina. Nepostojanje. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Ako brodar nije unio primjedbe.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. veterinarske i druge isprave. član 448). naručilac. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. član 520). Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. Naime. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Inače. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. ako se prevozi opasan teret). kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. krcatelj. primalac. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. član 517). U protivnom on se ne može zaključiti. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. obim ili količina. 2. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. te opis tereta (broj komada ili koleta. Popis isprava unosi se u tovarni list. naznačenje opasnosti. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. sanitarne. pristanište ukrcaja. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. oznake za identifikaciju. član 518).

manjka ili gubitka došlo. Brodar može suprotno dokazivati. Kao i u pomorskoj plovidbi. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. manjak ili gubitak tereta. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. U pogledu vozarine. dok se vozarina ne mijenja. od preuzimanja do predaje. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Prilikom ukrcavanja. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. prirode stvari i prevoza živih životinja. Vaganje.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prilikom prevoza tereta. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. kao i za zakašnjenje. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku.III . za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). član 473). predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. brodar odgovara prema 228 . 2. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. brojanje i uopšte. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). član 557). brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. a s obzirom na prirodu vodenog puta. član 796). ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. pa dođe do zakašnjenja. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. ako postoje. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. koja je sastavni dio tarife.

229 . prema ugovoru. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. član 551).propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. mora izvršiti predaja tereta.

230 .

DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. naučna i umjetnička djela. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. čl. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.l. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. 201 ZIS. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Firma. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). RBiH 20/95) (dalje ZVTP). čl. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). 231 . 200 U istu granu je uključena i nova. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. 51 (Sl.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). 3. 201 Oba imaju apsolutni karakter. Književna. ali i kompjuterski programi. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Izumi. predmet su autorskog prava. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava.

On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. inozemnom i međunarodnom pravu”. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva.i označava dozvolu. modela. uzorka i žiga. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Riječ je latinskog porijekla . dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 106-107. U principu se i patent prenosi na isti način. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.711). 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). uzorak i modeli. 202 203 232 . 205 ZIS. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti.“licentia” . 116 i čl. ZIS. Značaj ugovora o licenci je ogroman. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). Takva licenca se naziva ugovornom. 1984. Bez obzira na predmet. str. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. 1981. ustupaju se isključivo ugovorom. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Zagreb. Beograd.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 133. Poslovna politika. 203 naziva se licencom ili licencijom. 686 . koji se sada definišu kao industrijski dizajn. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . čl. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. 2. žig. tačka 4. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. str. Informator. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. 1.

Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. zajedno sa pravima nad njima. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. on se može upisati u registar. 233 . Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. Zaključivanje ugovora Složenost. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. str. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl.prema svima (erga omnes). odnosno primjene ZOO.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. isto djelo. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. 130 ZIS). 3. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. koji vodi i registar tih ugovora (čl. 687 ZOO. U domaćem prometu. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). uzorka ili modela. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. komutativan. Obavezne (čl. 686 ZOO). Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 54) i zabranjene klauzule (čl. da su najjače izraženi elementi zakupa. teretan i formalan. 56 ZVTP). 686-711). prenose ugovorom o licenci. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. 63 ZVTP). posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Napokon. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. žiga. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. 64. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . tehničkog znanja i iskustva. da postoje 206 Verona dr Albert. 132 ZIS).

Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. odnosno uslužni žig. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. odnosno prava industrijske svojine. str. 110. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. isto djelo. odnosno žiga (čl. dakle. boja. 19 210 ZIS. čl. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. str. čl.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. mogu se podijeliti po različitim osnovama. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). 36 i Besarović dr Vesna. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. Verona dr Albert. Najuopštenije govoreći. isto djelo. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. 132 ZIS). nov. kontura. isto djelo.1. 2. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. isto djelo. Bitni elementi ugovora 2. čl. oblika. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. 208 2. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. str. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. Besarović dr Vesna.2. 69 211 ZIS. odnosno uzorke. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. 97 234 . nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. Svi ovi objekti. 29-36. davalac licence. fizičko ili pravno lice.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. str. Ipak. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. koji je 209 Robni. 110 ZIS. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. narocito. Određivanje davaoca licence daleko je složenije.

čija je definicija već data. 212 Čl. redaktori prof. izuzetno. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 690 ZOO). st. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. Napokon. 690 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. 60 i 113 ZIS). Računajući od dana podnošenja prijave. 2 i 3 ZIS). Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. mora izričito ugovoriti (čl. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. 60. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. niti je može prenijeti nekom trećem licu. ona može biti potpuna i djelimična.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”.3. 689 ZOO). Naknada mora biti određena ili odrediva. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. licenca je neisključiva. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 689. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. dr Slobodan Perović i prof. 235 . 473-474. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. patent traje 20 godina. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. naprijed citirano djelo. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. st. dr Dragoljub Stojanović. a industrijski dizajn 10 godina (čl. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. 2. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. produžiti za još najviše 5 godina (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Postoje i izuzeci. str. 686 ZOO). S obzirom na strogost ograničenja. 688 ZOO).

str. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 89. Sarajevo. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. po komadu. 67 i 68 ZOO). 216 Verona dr Albert. 1982. isto djelo. Burnazović dr Tufik . 2. prema prometu i po veličini dobiti. str. ipak. citiranog djela. tržišta i monopola. III OBAVEZE STRANAKA 1. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. str. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Ova forma ima zakonski karakter. Besarović dr Vesna. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Vidjeti str. Ekonomski institut. str. isto djelo. 29. 123. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. u teoriji prava intelektualne svojine se. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. str. 214 213 236 . Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. isto djelo. 485-486. Obaveze davaoca licence 1. Besarović dr Vesna. kombinovani način odredivanja cijene. isto djelo. 122. 89. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. Vidjeti Besarović dr Vesna. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa.4. Prema Begtić dr Rešad. Carić dr Slavko u komentaru čl. 122 i Verona dr Albert. isto djelo. 133 ZOO). Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje.1. 703 ZOO). 215 Ovo je tzv. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. str. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene.

str. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. 692 ZOO). 1. isto djelo. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. str. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Besarović dr Vesna. 114. 1. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. 54 ZVTP. Prema Čl. 218 217 237 . Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. 693 ZOO). te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima.3. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. 55 ZVTP). ona se naziva opštom. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. ako jesu posebnom. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Besarović dr Vesna.2. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. treba smatrati da ona ima trajan karakter. 603 ZOO). Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. 114. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. isto djelo. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno.

U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. te po prirodnu okolinu. isto djelo. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. Pored zakonskih. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. 115-119. garancija se proširuje.4. Primalac najprije. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Prema specijalnom zakonu (čl. ne stiče samo pravo.1. str. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. I drugo. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. 220 Verona dr Albert. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. isto djelo. 54 ZVTP). između ostalog. 54 ZVTP). str. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. 238 . garancija za rezultat. 694 ZOO). 1. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. 696 ZOO). 81. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. 2. isto djelo. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. str. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 84-86 i Besarović dr Vesna. Obaveze primaoca licence 2. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo.

Kod ugovora o licenci know-how. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Tako je postupio i čl. isto djelo. str. isto djelo. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. 702 ZOO). 2. 222 221 239 . ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. 88. 1. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. Verona dr Albert. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Ukoliko one ne postoje.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. str. tačka 1) ZVTP. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. 698 ZOO). 54. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Besarović dr Vesna. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. uključujući i nepatentirani izum.2.3. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. st. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Trajnog je karaktera. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. 2. čak i onda kada je data neisključiva licenca. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. 121.

a naknada štete se ravna po opštim pravilima. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. isto djelo. Njegova odgovornost je tada subjektivna. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. 700 ZOO). Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. objektivna. Pored toga. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. 121 ZOO). 223 Vidjeti Verona dr Albert. str. str. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. ukoliko je nedostatak bio skriven. No. 121 ZOO). roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. 84-86. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. dakle. isto djelo. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. 699 ZOO). da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. 240 . 2. 115. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Besarović dr Vesna.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju.

95. isto djelo. bilo apsolutno. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. bilo relativno. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. isto djelo. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Ako drukčije nije ugovoreno. Verona dr Albert. 29 ZOO). ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. isto djelo. 2. najčešće u samom ugovoru o licenci. str. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). 224 225 226 Verona dr Albert.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. Radi se. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. str.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Dopuštanje se može dati unaprijed. U principu. str. str. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. dakle. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. primaoca isključive licence i trećeg lica. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). licence se dijele na one za proizvodnju. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. kao “odobrenje”. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. 112 i 113. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Napokon. 241 . 71-72 i Besarović dr Vesna. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. 72. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. isto djelo. 704 ZOO). primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl.

Shodno opštim pravilima obligacionog prava. a davalac se tome ne protivi. str. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. pa mora prestati otkazom. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Otkazni rok se ugovara. 708 ZOO). Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 227 Verona dr Albert. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 707). Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 707 ZOO). 710 ZOO). isto djelo. Pored toga. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. a to znači odmah (čl. 2. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka.razloga” (čl. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. 95. same mogu da urede sve modalitete raskida. Po njenom isteku. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. Prema njima. 706 ZOO). Poseban otkaz nije tada potreban. 709 ZOO). osim toka trajanja. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. 705 ZOO). dakle prinudni karakter. 242 . Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca.

Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Rješenja za pravna lica su drukčija. 243 . pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja.3. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. 711 ZOO). Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Obrnuto nije slučaj. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. odnosno raskine.

244 .

Mogu se podijeliti u dvije grupe. 1987. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . str. Beograd. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. izvođač. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. kao karakteristični dužnik. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. 245 . dvostrano obavezan. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. ili na takvom zemljištu. Naučna knjiga. 549-550. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Federalni propisi su veoma opširni. Beograd. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.1968. VI izdanje. Shodno tome. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. sinalagmatičan i formalan pravni posao. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. 7-8. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. 228 Po članu 630 ZOO. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. 2. ne preuzima obavezu rada. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Institut za uporedno pravo. str.

korisnika. ustupanju radova i usluga. novine FBiH br. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Pored posebnih uzansi. do sada. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 230 229 246 . 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. novine FBiH br. projektantske organizacije. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 141-157. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. list SRBiH 33/77. SFRJ 18/77. te inspekcijski nadzor. 52/02. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. Dalje: ZPU). l. Sarajevo. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. 34/04) 232 Sl. Sl. Ona imaju svojstvo stranke. 233 Sl. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. ustupanju radova i usluga (Sl. Zagreb. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito.g. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. inženjering organizacije. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. kao i budžetskih korisnika. prema terminologiji ZOO. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. naručilac i izvođač. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. l. novine FBiH br. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. CIP. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. izmjene i dopune u broju 26/82. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. SFRJ 69/80). 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. 1980. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. te upravni organi. 56/02.građenju. 1987. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar.2003. str.05. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su.

propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. 20 ZG).treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. 18 ZG). Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. odnosno eksploatacija. kao jedan subjekt. Oni mogu djelovati samostalno . On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. zemljišno-knjižni ured. katastar). 2. ili jedinstveno. Za sva navedena lica. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. Tako se i poslovi projektovanja.. Prethodne radnje 2. funkcionalnost objekta cjelishodna. osim investitora. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. tj. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. vodovod i kanalizacija. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. gas i sl. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi.1. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. pošta. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Projektovanje. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. kontrola projekta.za ponudbenu licitaciju .

eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. specifikaciju. njegovu namjenu. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. kao što će se vidjeti. tehničko obrazloženje. tehnološko-proizvodnu. parkove. izvore finansiranja. posebne uslove za građenje toga objekta itd. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. U praksi se idejni projekat redovno radi. tehnološki. karakteristike objekta. a naročito rentabilnosti. početak eksploatacije itd. ona 248 . – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. odnosno eksploatacionu koncepciju. kapacitet. tehničke opise. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. te sa tehnološkom. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Ali ako se objekat gradi iz kredita. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. opreme. vrijednost prethodnih ulaganja. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. odnosno eksploatacije. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. trajanje izgradnje. ona obuhvata različite projekte. tj.objekta.kao što su škole. pored ostalog. Između njega i projekta “za izvođenje”. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. projekat instalacija i drugi. Za objekte neprivrednog karaktera . Prema prirodi posla. upravne zgrade. predračun sa opisom radova. često se sreće i “glavni projekat”. da prethodi “idejni projekat”. Pored toga. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. potrebna obrtna sredstva. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. odnosno saglasnosti. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. po sporazumu stranaka. Naime. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. nego samo neke od njih i druge specifične. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. izvedbenog projekta. predmjer. sportske terene itd. Njegovoj izradi može. odnosno o izvođenju radova. crteže. društvena opravdanost. zgrade za zdravstvene. 25 ZG). socijalne i kulturne ustanove. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. program proizvodnje. kao što su građevinski. Investicioni program može izraditi sam investitor. Projekti sadrže. ili usluga.

Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. Najprije. ZG). Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata.moraju biti i racionalna. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Drugo. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. 30 ZG).2. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. 2. 22 ZG). Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. odnosno njenog dijela (čl. 74 ZG). i platio troškove vezane za objekat. odnosno izvođenju konkretnih radova. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Treće. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. 249 . Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. 32 ZG).

2. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. 3. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja.1.2. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Jedan izuzetak ipak postoji. Prema čl. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava.3. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Da bi donio odluku o izgradnji. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. npr. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Druga skupina ima procesni. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. 604 ZOO. 3. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Izbor saugovarača 3. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). odnosno ofertalnom licitacijom. bilo prikupljanjem ponuda (čl. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. putem kredita. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 .

Prvi je uputstvo ponuđačima. Ako su ovi elementi zadati. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. tender sadrži opšte. Njene faze su: prijem ponuda. 251 . predstavljaju poseban dio tendera. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. javno otvaranje ponuda. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Pored toga. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. 3. a ne putem javnog oglasa. procjena ponuda. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Procedura ispitivanja. po pravilu se uobličavaju u tenderu. dalje. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. predaje ponuda.3. referens-lista i lista osoblja. Drugo.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. ugovora o prodaji naročito. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. tako i samih izvođača između sebe. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. Tender. Napokon. da dostave svoje ponude za izgradnju. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Pri tome. osim cijene. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance).

Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. bilo licitacija o podobnosti.4. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. bilo ponudbena. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Ona može biti 252 . radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. kadrovi. 2 ZOO). odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. prikupljanja ponuda. 630. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. st. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Drugo. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. I treće. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. 4. referens-lista i slično). Ako ne uspije ni ponovljena. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Razlike su sljedeće: prvo. 3.odnosno radove. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom.

Carić dr Slavko. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. nesumnjivo je. brane. Materijal za savjetovanje. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 1983. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. Da bi neki poslovi bili građevinski. Stručna knjiga. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. str. 253 . gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. koji može imati isti predmet. str. ugradnja i montaža opreme. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. On se tada određuje u sklopu pripremnih. istražnih. montažnih i drugih radova. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. 561. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. mostovi itd.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Prema UG 11.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. građevinskih radova. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. 61-63. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . najprije. češće. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. Beograd. 631 ZOO). isto djelo. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora.

već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. a koji se moraju izvesti”. 635 ZOO). Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Napokon. 1978. u pravilu. najprije. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. U cijenu. Prvi je paušalno utvrđivanje. 634 ZOO). Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. tako da se 239 Danas se. Beograd. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. tj. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. Svi oni nemaju jednak tretman. naknadni radovi . ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. No. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. odnosno manjkove radova. SUPJ . ona dovela do znatnog povećanja cijene. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. odnosno radova (UG 22). Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena.2.IPU. I treće. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Cijena 2. materijala.1. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Ako bi (čl. str. 254 . Kod ugovora “ključ u ruke”. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. investitor može i raskinuti ugovor. 22). Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. Treba istaći da naslov čl. 121. tj.

Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. tako i ugovorna.2. 27-28. Pored toga. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. 25. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. kako zakonska. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. 639 ZOO). Ukoliko je izvođač u docnji. 255 . 1977. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. odnosno radova. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). a preko toga investitor (čl. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Ovaj načelni stav. 637 ZOO). Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. kada se promjene pojave i unaprijed. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Vidjeti UG 22-33. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. uticaj može imati i avans. U slučaju da izvođač nije u docnji. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. 636 ZOO). Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. 638 ZOO). Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Prema njoj. cijena je ipak promjenjiva. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Na pravila o promjeni cijene. odnosno kod fiksnih cijena 10%. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. str. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Beograd. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta.2. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Privredna štampa. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene.

U praksi dominira određivanje roka periodom. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr.obligacionog prava. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. 5. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Tada. Kao i obično kod ugovorne kazne. bilo naknadno. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Prema posebnoj uzansi 42. 3. 256 . investitor mu može dati primjeren rok. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). 2% od ugovorenih. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Ako to nije slučaj. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. ako ugovarači posebno odrede. 4. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. privremenim situacijama. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. ili na isti ovaj način. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno.

g. U tom slučaju.). 6. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». 42-46. 4% za drugih 10 dana docnje itd. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Ni Zakon o obligacionim odnosima. 5. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. Ipak. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc.g. str. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. str. 52). Pri tome se može. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. 243 257 . U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Sarajevo 2002. ali ne mora. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Shodno tome. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 2002.ali po progresivnoj stopi (npr. dr. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. 42-45. sarajevo.

Vidjeti Šurlan Petar. Ove obaveze već su razmatrane. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. prateći redovan tok posla građenja. 2. obaveze se svrstavaju u: prethodne. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. str. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. pribavljanje sredstava. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. isto djelo. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. 42. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. one u toku građenja i po završetku izgradnje.7. 258 . obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. gradilišta. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Obaveza je složena. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. između ostalog. bilo sa izvođačem. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora.

izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. U užem smislu. odnosno izvođenje radova. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. količina i kvalitet radova. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. bilo sam. Prema čl. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. kao i samog objekta. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. savremenosti. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). str. 3. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. 21 ZG. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. U najužem smislu. bilo preko posebno angažovanog lica. 246 Šurlan Petar. odnosno posjed. isto djelo. u ime investitora. Od trenutka uvođenja u posao. Građevinski nadzor U najširem smislu. U njega ulaze naročito: vrste. kada su uključene u izvore prava. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 259 . Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. 81. Uređuje se prinudnim propisima. Posebnim uzansama o građenju. postupaka. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). ugovorom i. nadzor se može povjeriti. materijala i opreme (UG 99). Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101).Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. teče rok za izgradnju objekta.

Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Plaćanje fakturisanog iznosa. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Plaćanje cijene 4. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. prema UG 60. 260 . vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. odnosno obavljanja radova. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Izvori prava su: prinudni propisi. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. ugovor. pa se ono mora unaprijed ugovoriti.1. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. nego kod većine drugih ugovora u privredi. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. obračunske situacije. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Ona je pravovaljana i kada je investitor. u toku i po završetku izgradnje objekta. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. a neizvršenih radova (UG 60).4. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. ili iznosa koji nije osporen. 4. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”).2. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. U praksi postoje i tzv. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura.

Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). On. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Prethodne obaveze su malobrojne.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. 4. Osnov je građevinska knjiga. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Napokon. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. 176 UG). prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. a eventualno i obračunskih situacija. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. No. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. odnosno radova. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije.dijelu objekta. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Imaju prinudni karakter. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka.3. najprije. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema.

odnosno njegovog nadzornog organa. daju se putem dnevnika. ali nema jednokratan karakter. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Sl. 262 . Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. Potpisivanje se vrši svakodnevno. 247 Ovo je stav sudske prakse. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja.VII 1972 i Sl. 1112/72 od 9. opremu i materijal. Zato je logično da ga obje strane potpisuju.V 1972. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. inspekcijski pregledi itd. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. ako je dakle. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. 129/2 od 16. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl.noti. I nju potpisuju obje stranke.). On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. posljedice propusta su iste. te susjedne objekte.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. testiranje materijala. Praktično. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. ali pokrivaju približno iste sadržaje. 1503 od 25. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. radnike. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 47 ZG). Pored toga. Nalozi i primjedbe investitora. prolaznike i saobraćaj. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. 2. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. kiša.V 1973. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. bio nesavjestan. koje okolnosti slučaja zahtijevaju.

A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. O njima će naknadno biti riječi. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. nema pravo na naknadu za učinjene radove. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. djelujući pažnjom stručnjaka. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Kada sam nabavlja materijal. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. može nastaviti izmijenjene radove. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Bez odobrenja investitora. Solidno izvođenje radova 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. tipično za ugovor o građenju uopšte. propise o bezbjednosti i slično. 607 ZOO). Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Ako nije.3. u načelu. 3. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu.1. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). 3. izvođač ne smije odstupiti od projekta.2. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. Ova dužnost je složena. Inače. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl.3. 632-634 ZOO). U slučaju akutne opasnosti. odnosno investitora. obavezne standarde. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Bude li potrebno. dispozitivnih (čl. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ.

izvođač mora. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. No. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. On snosi i troškove provjere (UG 76). angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. No. druge objekte i okolinu (UG 76-78). Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Ako metod provjere nije ugovoren. primjenu adekvatnog materijala. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. po pravilu kroz građevinski dnevnik. višak radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. To je tzv. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. odnosno ugovorenih radova. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala.objekta. Zahtjev treba dati pismeno. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. investitor može i odustati od ugovora. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. 3. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. iz posebnih razloga to ne činimo. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. kada je to potrebno. 4. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. određuje ga sam izvođač.4. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”.

265 . svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. ali uvijek u pisanoj formi. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. reguliše je UG 126. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. uz nadoknadu. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. prisustvovanje testovima. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). 6. naročito kod otkrivanja radova. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. otkrivanje pojedinih radova. Ako ništa nije posebno ugovoreno. 5. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Ako ništa nije posebno ugovoreno. UG 100). Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. uzimanje uzoraka i slično. snosi naručilac. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. odnošenja ili propadanja. čl. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Troškove čuvanja snosi izvođač. Ona postoji i pri raskidu ugovora. 7. odnosno radova. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. pozivanje na testiranje. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. 603 ZOO.

preostali materijal i otpad. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Program sastavlja 266 . instalacija. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. Prema prirodi građevine. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Uređena je ZG (čl. Jedan izuzetak ipak postoji. U slučaju raskida ugovora. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom.Po završenim radovima. Kada prihvati zahtjev. te njegov broj i datum izdavanja. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. podobnu za odvojeno korištenje. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. opreme i postrojenja. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. odnosno nakon raskida ugovora. izvođač ili oba subjekta zajedno. 50 ZG). U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. ili u sklopu cjelokupnog posla. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato.

uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Napokon. Drugi izvor je ugovor. O pregledu se vodi zapisnik. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. bilo kao običaj (UG 110-115). ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Zakon o obligacionim odnosima. Zapisnik potpisuju obje strane. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. kvalitet radova. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. 55 ZG). bilo na osnovu sporazuma stranaka. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. drugi partner 267 . Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Naziva se i kolaudacijom. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. govoreći o ugovoru o djelu. Primopredaja objekta. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. O radu komisije se vodi zapisnik. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. 614).predsjednik komisije. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Njegov sadržaj je određen u UG 113. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Po završenom pregledu. 2. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. obim radova. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. pa dominira u praksi.

treći put u režimu regresnih zahtjeva. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Veljko Trivun. ali na trošak izvođača.to može učiniti sam. investitor. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. 248 izvođač i podizvođač. cit. investitor donosi odluku o prijemu objekta. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. 268 . organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. 3. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. 74-92. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. op. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. str. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. odnosno da su otklonjeni. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Ta lica su: projektant.

Odgovornost projektanta. 3.dr Dragoljub Stojanović.prof. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. prema opštim pravilima. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Napokon. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. 360. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. 269 . Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. str. 74-81 ZG). 2. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. autor Jankovec dr Ivica. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. odnosno prekršaje. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. 614621 ZOO). Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. 644 ZOO). Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. ni ograničiti. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Najprije. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta.odgovornosti za nedostatke građevine. Gornji Milanovac 1980. 644 ZOO). 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta.dr Slobodan Perović . ako ih je utvrđivao sam projektant. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. redaktori prof. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 641 ZOO). 644 ZOO). Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva.

Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 646). VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. a ne na obimu radova. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 126-127. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. ili na neki drugi nesumnjiv način. Višak radova. odnosno po uputstvima investitora (čl. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Institut za uporedno pravo. Izvođač. Prva je sadržana u čl. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. CIP. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 647 ZOO). Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant.međunarodni”. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. kao ugovorna strana. 1980. 636 i 637 ZOO. 274. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. str. str. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. naročito onim iz čl. Zagreb. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. 640 ZOO). U tom slučaju on ima pravo na regres. Beograd 1978. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. 270 . Ovo rješenje je kritikovano u teoriji.

izvođač veoma često nabavlja materijal. 1987. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. str. kao poseban posao prodaje. I peto. str. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. ali ne kao jedini predmet ugovora. 275. Isporuka investicione opreme. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 40-44). 1978. isto djelo. Sarajevo. Savremena administracija. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. isto djelo. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. vršenja nadzora i sl. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. ZG.od davanja ideja. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. čl. odnosno isključenju odgovornosti. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. režim njegove odgovornosti je stroži. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. izvođenje pripremnih radova. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. građenje složene građevine. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. 253 “Pravni leksikon”. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. 207. str. str. 271 . montaža. Treće. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. također. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. 252 Četvrto. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . 434. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Beograd. puštanje u pogon itd). 252 Đuretić dr Slobodan. 2. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 141. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. Drugo. odnosno njegov dio.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa.

139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. 637 ZOO). Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. Pored njih. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. Pored značaja ugovora. 619 ZOO). One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Ova rješenja su već razmotrena. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. 272 . Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. To su: promijenjene okolnosti (čl. 133-136 ZOO). primjenjuju se i na posao građenja. Napokon. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Dakle. 68 ZOO). dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. 10 ZOO). Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. Međutim. nemogućnost ispunjenja (čl.IX PRESTANAK UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. sadržana u članovima 124-132. 2. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu.

dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. Jelena Kočović.g. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma.g. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi.g. danas. Beograd 2002. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala.g. trećom generacijom direktiva iz 1992. dr.g.g. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Danas. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se.g. vršili disperziju rizika. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu.. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. nastala u na uzajamnu pomoć. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija.g. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Predrag Šulejić: Osiguranje. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. 273 . 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. i Poljički Statut 1440. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. savremenim riječnikom rečeno. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. u modernom svijetu.

256 No. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Radi se. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. dok je Nipon Life zapošljavao 714. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Uništeno dobro je. izgubljeno.g. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. u psihološkom pogledu. 14-16 i 18-21. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . kad nastane osigurani slučaj. i za pojedinca čije je i za društvo. onda je to sistem mjera za očuvanje života. kad se radi o osiguranju imovine. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. 274 .000 radnika. 2001. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Novi Sad.g. str. Misao. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. a kad se radi o osiguranju lica. Prof. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. repariranju nastalih štetnih posljedica. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. 1992. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . ili da ih neće suviše oštetiti. Stylos. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. zdravlja i životnog standarda ljudi. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. odnosno štete. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. dr. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja.stvara osjećanje sigurnosti. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. Sad. N.

Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. Međutim. 897 ZOO). stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. Fond osiguranja. postavljanje nekih instalacija. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Moderno osiguranje. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. a još manji broj ih biva uništen. u stvari. ipak. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. organizovanje protivpožarne službe. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. kao što je poznato. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. fond osiguranja. U tom smislu. građenje sefova. dakle.osiguravajući fond. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. dešavaju normalno kao i one redovne. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. 2 ZOIO). Radi se. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. 275 . ali se. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. u što je moguće širem obimu.koja. postavljanje gromobrana. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . prema tome. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. proizvodnja aparata za gašenje požara. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. Osiguravač. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno.

U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. gubitak prava na naknadu i sl. U te mjere. unutrašnja organizacija i upravljanje.dalje ZOIO). ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. Dakle. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Pored toga. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). finansijska stabilnost i alokacija kapitala.). Izvori prava.pravila osiguranja. učešće osiguranika u dijelu štete. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. način poslovanja i pravni tretman sredstava. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. koja se putem banaka. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . taksativno određene organizacije za osiguranje. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . vrši štednja i podiže životni standard ljudi. te u naknadi štete. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. 2. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. 7/95. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Prema svemu. Ugovor o osiguranju 2. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. a i neposredno. 6/98. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. pored ostalog. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. u stvari.list FBiH 2/95.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. 41/98 . Uz to. gašenja požara i sl.1.

Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. snimanja i procjene šteta. st. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. 2. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. 142-144 ZOO. preuzet Sl. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. u tuđe ime i za tuđi račun . pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. te u svoje ime. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno.kao zastupnik. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. str. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. RBiH 2/92). normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka.za pojedinu vrstu osiguranja. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. kao komisionar. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag.dakle. RBiH 2/92). mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”.l. riječnom i kanalskom saobraćaju. 3. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. snimanja rizika. Pravila osiguranja mogu biti opšta . ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. SFRJ 22/77.l. Prema članu 2 ZOIO. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. zastupanja u osiguranju. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari.l. On. 277 .l. I drugo. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. 900 ZOO). 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. SFRJ 33/77. ZOIO). najprije. 45-49. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. isto djelo. Prometnu. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. a za tuđi račun . usvojen u pravni sistem BiH u Sl. Prvu čine “poslovi osiguranja”.

Prema njemu. U osnovi. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. teretnost. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). a zajednica se obavezuje da. odnosno isplata osigurane sume. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. str. Dakle. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. U suštini. kao i dosadašnji propisi. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu.osiguravača. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. poput zakonodavca.2. Vidjeti Šulejić dr Predrag. On. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. 31 i dalje. formalnost. odnosno sumom osiguranja. ZOO.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. 2. isto djelo. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. isto djelo. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. str. nema ni ugovora. samo potvrđuje ovakav stav. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. 139-148. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. d) Po teoriji prestacije. 897 ZOO. b) Mješovita teorija . te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. 278 .

U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. a u trećima. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. čak uzeta i sama za sebe. za druge . Ponudilac može odrediti i kraći rok. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. obavezuje samo za neke grane osiguranja. 2. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. ne zna. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. 279 .e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. takođe. Može. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. 906 ZOO). Po Zakonu. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. a za to druga strana. Prema tome. da izdaje polise osiguranja. koji je prihvata ili ne prihvata. 901 ZOO). traži saugovarača. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Pravno dejstvo ponude je različito. Predstavnik osiguravača. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju.posrednika. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. naplaćuje premije. smatra se da nema ograničenja (čl. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. U drugim. Ova teorija ne isključuje. ugovarač osiguranja.3. akiviziter osiguranja. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. te isplatom naknade. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. Ipak. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. Kod životnog osiguranja. odnosno sume osiguranja. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao.

902 ZOO). 943 ZOO). “primijenit će se ova posljednja” (čl.4. Ako neće da zaključi ugovor. 901 i 03). bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. trajanje osiguranja i period pokrića. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . zaključen konkludentnom radnjom. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje.obećati). Ona može biti data i na polici. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. Kod obaveznog osiguranja. Ako nije tako urađeno. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Kod ličnog osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. rizik obuhvaćen osiguranjem. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Ugovor je. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. odnosno osigurano lice. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. 902.osigurani slučaj (čl. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). osigurana stvar. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. premija. 2. dakle.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Najposlije. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . 280 . dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. upravo čim uplati premiju. Po zakonu. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje.

osiguravaocem. Prema sporazumu ugovarača.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. naziva se osiguravačem. str. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. Kad glasi po naredbi. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . potpisivanjem.1. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. po naredbi i na donosioca. ZOO). razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. II ELEMENTI UGOVORA 1. ugovoriocem osiguranja. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. pojedinačne i generalne. karakter isprave o osiguranju. Može se i zalagati. osiguravateljem. onaj koji se osigurava. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. zalaže se indosamentom.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . a stvar je izložena riziku. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. 897). 902. znači. ili osiguranikom. (čl. a ne ugovaraču osiguranja. 281 . Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Stranke 1. individualne i kolektivne. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. a terminologija o njima nije ujednačena. Način dodavanja je pravno irelevantan. Ne može glasiti na donosioca. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. stav 6. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. Isto je tako kod ličnog osiguranja . Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. osigurateljem. Kod imovinskog osiguranja. Druga ugovorna strana. Lista pokrića ima. 164-165. naziva se ugovaračem osiguranja. A to se postiže tipiziranim ugovorima. može glasiti na određeno lice. isto djelo.

946 ZOO).(suma osiguranja). osiguranikom. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. a može i docnije. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. odnosno osigurano lice. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. takođe. naknada se isplaćuje njemu. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. To se lice naziva osiguranim licem. založni povjerilac.licu koje stvar drži ili ju je držalo. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. 924 ZOO).zakupac. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. različiti. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. tj. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. skladištara. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. Može se. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. znači. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. pošto bi. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Kod osiguranja imovine. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. potrebna je njegova pismena saglasnost. ali ono nije ugovorna strana. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. bilo na posebnom dokumentu. ili. 282 . No. zanatlija. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. kad je sopstveniku vraćena stvar. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Znači. međutim. druga lica. u suprotnom. čuvar (čl. a ne onoga koje sklapa ugovor. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. može isplatiti trećem licu. koji je i korisnik osiguranja. Za osiguranje života nekog drugog lica. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. ako nije vraćena . svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. pretrpio neki materijalni gubitak . međutim. komisionara. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja.

nasljednici.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. suprug i sl.). Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. kod ličnog osiguranja. 1. može se navesti poimenično. Pored toga. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. 13 ZOIO). 12 ZOIO). ali može biti označeno i neodređeno. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. rezerve sigurnosti. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Osnivači. a svoj život. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. 14 ZOIO). odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Za pojedine vrste osiguranja (čl. 12-26 ZOIO). uslove iz odluke. odnosno svoj tjelesni integritet. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život.3. sredstava tehničke rezerve. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. povezivati (čl. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus).2.000. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.000. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Ugovor se može. sredstava preventive.00 KM za poslove osiguranja života. 283 . Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice.000. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. i po 2. 29 ZOIO). sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. 5 ZOIO). Pored temeljnog kapitala. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa.000. dakle. Ugovarač osigurava svoju stvar. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. 924 ZOO). ali odredivo (djeca. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. 1.

životinje. lica.rizik. odnosno o osiguranom licu (čl. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. lica izloženih opasnosti i sl.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. 905 ZOO). Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. o čemu je sklopljen ugovor. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. a neki da su to obaveze i prava stranaka. Govori se o osiguranju imovine. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. ono čemu se pruža zaštita od rizika. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. Odbije li zainteresovano lice. Kad govori o sadržini polise. 902). Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. 2.da je to interes. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. ili preciznije. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. a kao što je rečeno. drugi . 905 ZOO). koju smatra ispravom o osiguranju. zatim prestacija. pa i sastavljača uslova osiguranja. osiguranje za račun određenog lica. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. 904 ZOO). treći . Ako je u polici određeno drugo lice. stvari. Tako posmatrano. No. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. to je osiguranje za tuđi račun. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. osiguranje od odgovornosti). Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. ugovor prestaje da postoji (čl. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. Poslije toga. 284 . Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode.

Neizvjesnost je bitan. Izuzetak je tzv. potrebno je da bude izložen riziku.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. da stvar može gorjeti. Prema tome. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. odnosno da bi predstavljao rizik. odlučujući elemenat rizika. ili relativna. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. Ako se osigurava od poplave. ili je bio u nastajanju. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. mislim). Rizikom se smatra i sama opasnost. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. Najposlije. elemenat neizvjesnosti. Pored toga.3. rizikom se naziva i sama šteta. uzrok štete. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. dakle. slučaj protiv koga se osigurava. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. ugovor je ništav. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. ali se ne zna kada. putativni rizik (od latinskog “puta” .smatram.da je stvar pokretna itd. Neizvjesnost. tj. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). dakle. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Svaki će osiguranik umrijeti. na prvom mjestu. On mora biti budući. stav 2 ZOO). Ali kada će. Nema li je. kod krađe . to je neizvjesno. tj. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. nastupiće. nema ni osiguranja . nema ni rizika. tako i u osiguranju lica. događaj protiv koga se osigurava. Ili. o tome da se rizik desio i sl. ne zna se. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Da bi bio “osigurani slučaj”. dakle. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. ako se osigurava od požara. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. 898. pa nema ni ugovora o osiguranju. Rizik nosi u sebi. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. 897 i 898 ZOO). ne zna se kada će nastupiti. Generalno posmatrano se to dešava. Gdje nema rizika. to je izvjesno. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Naime. 898 ZOO).

Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. treba da se ponavlja. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Premije se utvrđuju tarifom. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. a ne subjektivno. Premije se izračunavaju računom 286 . visina premije. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. 898. legalna (da nisu kradene stvari). Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Rizik se. To je potrebno iz sljedećih razloga. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju.času sklapanja ugovora. Osigurava se brod koji je već otplovio. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. stepen njegove jačine i. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). Prvo. kao bitan faktor.rizik . I drugo. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. tj. stav 3 ZOO). Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). već je moguće da je potonuo na pučini (čl. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje).ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. ako stranke za to nisu znale. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. ako drže da se događaj još nije desio. naročito pomorskom. odnosno. s tim u vezi. kod osiguranja lica. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. konstantni i varijabilni. odnosno za ostvarenje rizika. za osiguranjem. Znači. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. a u času kad se osigurava. tj. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. odnosno koji predstavlja opasnost. treba da se štetni događaj . Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. čisti i špekulativni. 4. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. Neizvjesnost. opšti i pojedinačni.

izračunati su podaci potrebni za izradu tabela.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. dakle. druga za trećinu svoje vrijednosti. najodlučnije. tj. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. od sume na koju se osigurava. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. porezi. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. dobija se “funkcionalna premija”. statističkom ili neto-premijom. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). 2 ZOIO). treća za desetinu itd. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. st. I to je.vjerovatnoće. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Ako je period za koji se osigurava duži. upravni troškovi osiguravača. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Jedna zgrada izgori potpuno. 30. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Najposlije. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Na osnovu statističkog posmatranja. 287 . Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. troškovi naplate premija. svakako. čak i kad su oni istog intenziteta. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. vjerovatnim stepenom jačine štete. pa i premija treba da bude veća. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. takse i druga davanja državi. odnosno od naknade. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač.

“opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. 5). Nasuprot tome. Izuzetno. To je nadosiguranje. 933 ZOO). I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. U tom slučaju se plaća veća premija. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. druga strana može tražiti poništenje ugovora. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. a osiguranik plaća manju premiju. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. st. 5. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. No. koja je uvijek predmet ugovaranja. 934.više i češće zimi). Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . naknada zavisi i od osigurane svote. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. 936 ZOO). nego u jednom razdoblju učešća ili više. Ono je sadržano u aktima osiguravača. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. dakle. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. a isto tako i premija. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. To je slučaj podosiguranja. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. kad se. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Ukoliko je u ugovoru pokriće.Po načelima tehnike osiguranja. na zgradama . Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Može se ići ispod te vrijednosti.

Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. 925. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. Tako. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. odnosno uslovi osiguranja imovine. No. prema tome koja je niža. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. stav 7). Pravila. modeli. No. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. Time se želi i spriječiti špekulacija . a ne naknada. Naknada je. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. Uslovima osiguranja. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. 6. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. dalje. odnosno na tržnu cijenu. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. U polisu se unosi osigurana svota. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. zaliha robe i materijala na nabavnu. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. transportna sredstva.maksimuma. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. 898 ZOO). kao elemenat ugovora odrediva. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. 289 . Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio.po sporazumu itd. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari.subjektivne vrijednosti (čl. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. dokumenti . planovi. dragocjenosti. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja.) od pričinjene štete. izuzeci postoje. stoga. mašine.

bilo iz zakonskih razloga. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. III OBAVEZE STRANAKA 1. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. daje ugovarač osiguranja. 913). Obaveze osiguranika 1. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. 922 ZOO). Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. Pored toga. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. Najprije.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. odnosno o licu koje se osigurava. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 907 ZOO). tj. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. 290 . Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. kao kod svake kocke. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. Tako se i radi. Osiguravači sastavljaju upitnike. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. kada se ispostavlja lista pokrića. Pored toga. I drugo. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka.

te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Slično je i kod osiguranja lica. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. st. Opravdano je. Posljedice su uvijek iste. a koje su mu poznate. međutim. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. jer je u tom slučaju rizik. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. koliko treba da budu precizni i jasni. osiguravač može ili ići na raskid 291 . 1 ZOO). kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Rok nije utvrđen zakonom (čl. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. 914. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Međutim. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. izuzev ako je išao na prevaru. smatramo. naročito kad se radi o nepotpunim podacima.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. 914. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. S obzirom na ulogu organizatora. ili čak u zabludi. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. st. po pravilu. drukčiji (čl. 2). 2 ZOO). st. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. 914. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. ili mu nisu mogle biti nepoznate. ili je bio samo nemaran. odnosno prava raspolaganja. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. Gotovo sva pravila. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. odnosno o nesavjesnosti osiguranika.

Premija se plaća u ugovorenim rokovima. na primjer. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Prema izričitoj odredbi čl. ugovor je punovažan. 912 ZOO). odnosno prebivalište. plaća se prilikom zaključenja ugovora. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Ukoliko treba da se isplati odjednom. 912 ZOO. odnosno traženja povećanja premije. svakako srazmjerno uvećanom riziku. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. ugovor ostaje na snazi. Ako ništa nije posebno ugovoreno. osim ako nije drukčije ugovoreno. No. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. kod osiguranja u poljoprivredi. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. gubi to pravo. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. ugovor prestaje po samom zakonu. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. 1. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. unaprijed. ili predložiti povećanje premije. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. 913 ZOO). Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. po pravilu. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao.2. ili nekako drukčije. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl.ugovora. Ako je. kvartalno. Moguće je i naknadno plaćanje premije. odnosno pri uručenju police (čl. ugovor je ništav. Plaća se. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. izuzev kod 292 . Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. međutim. U suprotnom. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. 944 ZOO). ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno.

Ako to ne učini. 917 ZOO). jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. 1. To se čini ili u promilima osigurane sume. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. dakle. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Ako osiguranik ni tada ne plati. ne utiče na fiksni karakter premije. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Ne bude li premija plaćena. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. odnosno rizika. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. O tome ima odredaba i u zakonu. ako premija ne bude uredno uplaćena. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. osiguravač može raskinuti ugovor. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. i bez opomene. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine.uzajamnog osiguranja. Rok ne može biti kraći od 30 dana. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. ugovor prestaje po samom zakonu. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Kod osiguranja života.3. a najdalje u roku od tri dana. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme.

914 i 916 ZOO). Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. 2. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. ako je rizik povećan njegovim postupkom. Ako druga strana odbije zahtjev. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. Povećanje. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. kod požara). rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. 1.1. Tako određuje i Zakon (čl. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. No. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. Ne učini li to. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. 294 . 926 ZOO). Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete.nastao. Takva bi odredba bila ništava (čl. 914 ZOO).4. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. odnosno štetnog događaja. 918 ZOO). dužan je da se pridržava tih uputstava. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. On to mora učiniti bez odgađanja. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 926 ZOO). osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Obaveze osiguravača 2. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja.

Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. pristupa se procjeni štete. kako za utvrđivanje samog rizika. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. koje podnosi osiguranik. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. odnosno procjenom vještaka. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. osiguravač je dužan isplatiti predujam. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. 925 ZOO). dakle. neće je naknaditi. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . ako to traži ovlašteno lice (čl. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. odnosno uslovi osiguranja. Pretpostavlja se. isplatiti naknadu. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Nadalje. Strana koja nije zadovoljna nalazom. odnosno korisnik osiguranja. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. procjena se povjerava vještacima. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. osim ako se to posebno ugovori. kad je ta stvar propala ili oštećena. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. Drugu fazu predstavlja procjena štete. 919 ZOO). rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Opšta pravila. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. tako u pogledu nastale štete i njene visine. može pokrenuti spor kod suda. samo naknada stvarne štete. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Osiguravač je dužan. 930 i 931 ZOO). Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. odnosno dio naknade koji nije sporan. Izložićemo njegove osnovne faze. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl.

koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. znači da je i rizik veći. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. tj. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. odnosno plaćena premija. 925 ZOO). Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. primjenjuje u Francuskoj. To je slučaj podosiguranja. popravkom stvari.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Naknada se isplaćuje u novcu. No. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. Druga se formula. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. primjenjuje se pravilo proporcije. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. ugovorom predviđeni iznos. neće se naknaditi stvarna šteta. osiguranje subjektivne vrijednosti. To znači: ako je stvar potpuno propala. ukoliko je stvar vrednija. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. ili se uzimaju ugovorena. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr.od osigurane svote. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. To. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. tj. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. osiguranje staro za novo i dr). opet. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . zasnovana na srazmjeri između premija.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. naknada se određuje prema toj vrijednosti.

Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. isplaćuje se samo dio osigurane sume. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Ako stvar potpuno propadne. Isto je kod osiguranja lica. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Ugovorom se. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. 926 ZOO). Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Franšiza 10. U nekim vrstama osiguranja. isplaćuje se suma osiguranja. pobunama i nemirima. ako je stvar oštećena. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. a ne stvarna vrijednost. tj. Franšize su predviđene u osiguranju vozila.000 KM znači da štetu ispod 10. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. mašina. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. aparata. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. da je abandonira. dakle. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života.000 KM ne naknađuje osiguravač. 927 ZOO). Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. kod osiguranja protiv krađe itd. Pored toga.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Prema tome. Naprotiv. usjeva itd. Ako stvar nije potpuno propala. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Ima ga kod požarnog osiguranja. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Drukčije se može ugovoriti (čl. osiguranikov je interes da šteta bude veća. instalacija.

osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. Ako korisnik nije određen. kad je. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. štetu. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. kao i da može zahtijevati i predujam. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. a ugovarač umre. Napokon. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. nekim docnijim pravnim aktom. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. ako je uplaćena premija bar za tri godine. pod predviđenim uslovima. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Kad su za korisnike određeni nasljednici. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. testamentom i sl. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. 50 ZOIO). 931 ZOO). 19 i čl. namjernim ubistvom ili samoubistvom. Isto tako.operacijama. 298 . Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. a ugovarač nije odredio njihov dio. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. dakle. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. 28 ZOIO). Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. 929 ZOO). Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. 28 ZOIO). Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena.

Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Zbog toga je osiguravač dužan da. shodno čl. Ona je i javnog karaktera.2. Drugo. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju.2. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. tarife. Kao i prethodna. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. da stvara razne fondove i da te fondove jača. pošto zaključi ugovor o osiguranju. prinudan karakter. kada je propisana. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. 7 ZOIO). 299 . Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. odnosno uslova. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. I peto. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. (čl. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. on mora da. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Zato ima. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. kao što su pravila osiguranja. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Pored toga. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. 6 ZOIO). uslovi osiguranja i sl. To je slučaj u našem pravu. učini dostupnim javnosti. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. 6 ZOIO. Pored toga. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Četvrto. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja.

Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. razliku može tražiti od drugog. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. odnosno korisnik osiguranja. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Dakle. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. a bez obzira 300 . dakle. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Osiguranjem se. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. tj. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu.

Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. To je razumljivo. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. 948 ZOO). Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Najčešće usvojena podjela osiguranja. V PODJELA OSIGURANJA 1. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši.na to što je naplatio osiguranu svotu. jeste osiguranje imovine. oštećen mu dio tijela. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Šta je. dok se obavezno osiguranje. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. na osnovu ugovora. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Ako nije postupio nesavjesno. umanjena mu radna sposobnost i sl. 2. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. 934 ZOO). osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Prema načinu na koji nastaje. mora zaključiti. prema zakonskim odredbama. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. 301 . dakle. koju prihvata i naš zakon. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka.

osiguranje od zakonske odgovornosti ili.kombinovano osiguranje namještaja.osiguranje dobitka. . . Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. klizanje tla).osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje).transportno osiguranje.od provalne krađe. oluja. . . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. . 9 ZOIO). . poplava. jednostavno. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan.osiguranje životinja.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.montažno osiguranje. snježna lavina. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. osiguranje od odgovornosti. eksplozija. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. odnosno istim uslovima osiguranja.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. . . Član 9. 302 . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo).od požara i nekih drugih opasnosti (grom. odronjavanje. jer ih naknađuje osiguravač. 2. . .stakla od loma. . . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. Poznato je više vrsta osiguranja imovine. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. tj.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.osiguranje troškova i liječenja.šomažno osiguranje. .

zatim troškovi spasavanja. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. provizija i dr. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. vozarina. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje).3. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. infektivne i profesionalne bolesti. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. Osiguraniku. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. a može se dati na različite načine. osim obične bolesti. ili da pripadne nasljednicima. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. 303 . Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). kopneni i drugi rizici. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). ratni rizici. troškovi opremanja broda. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. manipulativni. očekivani dobitak. neisporuka. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. 4. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. eksplozija. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. kao što su krađa. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. požara. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. isplaćuje se naknada. nagrade za spasavanje i štete. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Ako nije drukčije ugovoreno. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. elementarnih nepogoda. od zajedničke havarije. politički rizici. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). U svakom slučaju. miraz itd).

drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. 304 . obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. To bi bilo. Baraterija je. učinjen bez saglasnosti brodara.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. međutim. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. na primjer. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. bez obzira na koji je brod ukrcan. c) vlasnika. krijumčarenje. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. odnosno i jednom i drugom. troškovi u vezi s osiguranjem. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. dakle. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. plovidba bez dozvole brodara. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. osigurati i teret “na ma kome brodu”. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). To je pravilo. ugovor se raskida. generalnoj polisi. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. osim pretovara u slučaju nevolje. Po pravima drugih zemalja. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. Prema članu 66 ZOIO. ako to nije posebno ugovoreno. odnosno korisnika vazduhoplova. Može se. pod baraterijom se podrazumijevaju. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. To je slučaj kod ugovora po tzv. oštećenju ili konfiskaciji. Ako nisu plaćene premije. skretanje s utvrđenog puta itd. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. 5. b) vlasnika. nedozvoljena trgovina. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. Kad osiguravač isplati te naknade. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti.

73 ZOIO). 70 ZOIO). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. 74 ZOIO). Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti.članice ureda (čl. Ipak. ugostiteljske (čl. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. aerodrom). pristanište. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. Sve štete nastale uslijed smrti. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. odgovornost. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. 69 ZOIO). bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. tj. naknađuje osiguravač (čl. 82 ZOIO). odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. odnosno korisnika vozila. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. (čl. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. nego u krugu (stanica. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. 72 ZOIO). Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. povreda ili oboljenja.turističke. 69 ZOIO). onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Isto tako drugi poslovni subjekti. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . 67).

Novi Sad. 84 ZOIO). Misao. Tada pomaže reosiguranje. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. shodno zakonskim kriterijima. u stvari. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. 95 ZOIO). teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. prelaze iznos sume naplaćenih premija.. Pojam reosiguranja Osiguravač. u nekim periodima. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. No. 93-94 ZOIO) i korisnika. S druge strane. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. str. 84 ZOIO). Postoji i obavezno osiguranje korisnika. putem svoje organizacije. osiguravač ima. 76 ZOIO). uvijek su moguća odstupanja. a ima pravo na regres od toga lica. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. VI REOSIGURANJE 1. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. 440 306 . Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 1992.neovlašćeno lice. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. Reosiguranje je.

U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. Kod osiguranja štete. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. do 50. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. odnosno višak.000. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara.00 KM). a koji će prenijeti na reosiguravača. u naknadi štete. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. najprije. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. za koju osiguravač tako odredi. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. odnosno sume osiguranja. čisto reosiguranje viška štete. Organizacija za osiguranje dužna je. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. a višak prenosi na reosiguravača. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. za svaki ugovor o osiguranju. kvoti (npr. To je tzv. Na primjer. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. te naknade isplatiće reosiguravač. To je osiguranje drugog rizika. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. 10%). posebno za svaki slučaj. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. a drugi dio ustupa reosiguravaču. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. 2 ZOIO). a javlja se u nekoliko oblika. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. osiguravač određuje. Osiguravač. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. Danas se rjeđe koristi. Kad se desi osigurani slučaj. u svakoj naknadi štete. a ima još obaveza na naknadu štete. a ostatak. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. 7 ZOIO). učestvuje i 307 . prenosi na reosiguravača. 7 ZOIO). Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. 2. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). Kod osiguranja drugog rizika.

ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. određuje svaki reosiguravač samostalno. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). 944. 2 ZOO). 2). U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. 308 . Kod reosiguranja viška štete. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. Ako ništa posebno nije rečeno. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo.reosiguravač. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. bilo raskinut. da je ništav. ili je bio u nastupanju. Kod oba načina. najčešće u toku jedne finansijske godine. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. dejstvo stečaja nije trenutno. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. 898. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. st. st. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. 922). tačka 1). Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. st. 928 ZOO). 1. dakle. 923. No. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. ili je postalo sigurno da će se desiti.

otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Ako to nije učinjeno odmah. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. 914 ZOO). osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. dalje. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Osiguravač može. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. 909 i 914 ZOO). Izjava o raskidu mora se. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. 913). 908 ZOO). U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. 309 . dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. dakle. Kada ugovor raskine. 2. 922 ZOO). Kod osiguranja dužih od pet godina. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. No.

916 ZOO). I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. Napokon. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 310 . Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. 923 ZOO). Pored tri posljednje obrađene situacije. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. isto djelo. str. 358. 932 ZOO). osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. 263 Kapor dr Vladimir .Carić dr Slavko. Napokon.

ostvarivanje i dejstva prava. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. prenos papira. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. osim odredaba o regresu). novine Federacije BiH br. skraćeno: ZČ. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). konosman (teretnica). Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. novine Federacije BiH br. 265 Mjenica. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. 267 Inače. nastanak obaveze. 311 . Ček je uređen Zakonom o čeku. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. Zato je materija regulisana. 266 Zakon o mjenici (Sl. prestanak prava i drugo. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. kao vrijednosni papir.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). i unutrašnjim vodama). detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. 267 Zakon o čeku (Sl. čl. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore.32/00). po pravilu. a to su skladišnica. suženom krugu prigovora. prenosivi tovarni list. drumom. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. hitnosti postupka.32/00). skraćeno: ZM. imperativnim zakonskim normama. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci.

list RBiH broj 2/92. dakle. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. investirajućih društava. funkcionisanje berzi (berzi efekata).cit. koje je konstatovano na toj hartiji. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. shodno čl. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. odluke organa berze). rad brokera. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. najuže je vezano za nju.su donesene 1930. To je. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. 13/94). 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. transfer agenata i dr. list FBiH broj 2/98). novine Federacije BiH br. bankarskim poslovima. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. 39/98 i 36/99). 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. banaka. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. 2. str. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. koncerna. 474. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. posredovanje u prometu vrijednosnih papira.Trifković dr Miloš . ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. list FNRJ broj 8/47) . Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl.Simić dr Milić. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. to pravo o kome je sačinjena isprava. list RBiH broj 10/94. list RBiH broj 10/94. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire).) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. ostvarivati. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. fondova i dr. pravilnici. niti prenositi na drugog. investicione papire) te blagajnički zapis. osiguravajućih i investicionih društava). 2. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire.preuzeti aktom. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. list FNRJ broj 8/47). a tri iz oblasti čekovnog prava 1931).). organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. Sl. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. 312 . op. pa i vrijednosnih papira. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. 272 Sultanović dr Aziz .

Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. utjelovljeno u toj ispravi. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. kako se vidi. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. ostvaruje se i prenosi ispravom. i treće. i to lako prenosive. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. potrebno je. 234). Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. čl. uz njeno podnošenje. prvo. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. čl. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. kreditnim i trgovačkim transakcijama. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. da isplati određenu svotu novca. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. pravo da traži 313 . reprezentant prava. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. drugo.prenošenjem. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. tj. ustupanjem te isprave. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. i najposlije. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. najčešće. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. No isto tako. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. koja ne mora biti uvijek gotov novac. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. 240). imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Sadrže. samo njen zakoniti imalac. ili da izda određene stvari.

da se može kupovati i prodavati. Pravo je. niti se može izvršiti obaveza drugome. 314 . To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. No. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. a naročito da je pusti u promet. Kod drugih je obratno. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. bez njihovog korištenja. Prema tome. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. Na prvom mjestu.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. zalagati i poklanjati itd. ne bi mogle obavljati. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. radi kojih je ona izdata. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. kao i razne novčane i kreditne transakcije. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). prema načelima i propisima. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. 3. Prava iz hartije su prava koja. upravo njen zakonski imalac. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. nego onome ko posjeduje hartiju. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. dakle. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Time što ima pravo na hartiju. kao investicionih papira. u ovoj mjeri.

1993. hipotekarne obveznice. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”).mjenica. polica o osiguranju. koji. obveznice sa varijabilnom stopom. uputstava. “consideration” je neki razuman razlog. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. str. obveznice vezane za indeks. takođe. Revicon. Držanje hartije je dovoljan dokaz. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite.g. ček. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. Pored ovih. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. 273 274 315 . kao instrumenti akumulacije kapitala . prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. Mate. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. prenos (transfer). imaju obilježja hartije od vrijednosti. većinom određena protučinidba. 86-91. 1963. Zagreb. uz naknadu. Vrijedonosni papiri.mjenica. blagajnički i komercijalni zapis.Danas se posebno raščlanjuje tzv. Zagreb. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. dionice vezane za indeks i drugo. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. kreditno pismo. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. certifikat. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . u određenim pravnim sistemima.: “Tržišta kapitala”. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Sarajevo.dionica. 276 Foley Bernard J. Narodne novine.teretnica. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . 2003. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. Inače. javni ili društveni. špediterski tovarni list. oblik (forma). 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. robna uputnica. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. hipotekarno pismo. str. skladišnica. 4. pravni ili juridički. prenosivi tovarni list. način korištenja. str. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. obveznica). 300307.

kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Savremene hartije od vrednosti. 2) Firmu. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. Posebnim zakonom. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. 965. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. koji su zakonom određeni. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata.g. komercijalni zapis). čeku. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. Bitne elemente. čl. Službeni glasnik. odnosno talon. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. 316 . niti se ostvariti i prenositi. za dionicu. Čl. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. akciji). 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Svetislav Milovanović. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Beograd. 6) Potpis izdavaoca hartije. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. a šta kupon. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. 278 ŠZO. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. obveznice). 1999.tehnologija. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. koji je momenat njegovog nastanka. Zapravo. 3) Firmu. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 277 4. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. obveznicu. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr.

U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). dakle. potreban i prijem hartije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Za razliku od teorije kreacije.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. nego puštanjem u promet (emitovanjem). voljom i radnjama izdavaoca. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. teorija stipulacije. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. teorija emisije i teorija ugovora. opticaj. pojava povjerioca. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). teorija delegacije. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. 2. koja je bila dugo primjenjivana. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Teorijski posmatrano. Jednostrana volja izdavaoca 317 . U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. donekle. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. po mišljenju ove teorije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. odnosno povjeriocu iz te hartije. Po shvatanju ove teorije. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. 3. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Međutim. kao što su teorija poštenja. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. korisnika papira. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. teorija pravnog privida. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Dobra strana teorije kreacije. Druga shvatanja. kao korisniku prava.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. kao pisane isprave. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca.

obveznica). razvila se teorija pravnog privida. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. ovdje to nije slučaj. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . kao što uči teorija kreacije. Jedno lice štampa. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Otuda i naziv ove teorije. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. a treće vrši distribuciju. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. stavlja u promet (banke. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Pošto postoji izdavalac. drugo potpisuje kao izdavalac. sa razlikama u momentu nastanka. Makar bilo savjesno. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Odluka je pravno tek tada donesena. kao povjerilac po hartiji. Prema ovoj teoriji. kao dvostranim pravnim aktom. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. kao dužnik i ovlašteni primalac.ugovor. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . S druge strane. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Dosljedno ugovornoj teoriji. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. nije zaključen ugovor. nađena). Kada je pustio hartiju u promet. Samo sastavljanje hartije. posebne institucije). a ne kada je papir potpisao. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. da bi izdavalac i tada bio obavezan. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. odnosno svoje obaveze. 4. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Po teoriji ugovora.

Informator.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. str. str. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. odnosno njenog ranijeg imaoca. 10). 282 Rastovčan dr Pavao . 443 (prema Radišić. Sarajevo. bez njegove volje. 237). II Band. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu.cit. op. 267. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. 244. odnosno raniji imalac (indosatar). 282 odnosno teorija kreacije. 1979. iako starija. po zakonu. str. 266. str. 283 Radišić dr Jakov. str. jamčiti bez obzira na njegovu volju. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. 266). Teorija ugovora. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. Nolit. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 280 281 279 319 . 239). Pri izdavanju hartije. čl. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca.mjenica i ček”.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . op. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 1981. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. 1977. Zagreb. str. 1985. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. a to znači prihvatanje teorije emisije. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. München. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. 12. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. što je opravdano kritikovano. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. čl. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO).cit. čl. 237). Beograd. čl. Naime. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. po zakonu.

a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. na učešće u upravljanju (pravo glasa). str. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. 2001. 45 i dalje.g. str. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. a nekada i ličnopravnim papirima. stvarnopravne i obligacionopravne. Dionica je tipičan primjer ovih hartija.1. kompaniji tipa dioničarskog društva. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji.2. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. 830-837.). odnosu hartije sa osnovnim poslom. načinu određivanja valute. vrsti inkorporisanog prava. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). kao član društva. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji.cit. proizvodi iste pravne posljedice. Svaka od hartija se. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. 285 284 320 . 2. dalje. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. skladišnica). 2. imaoca papira). papiri nose (daju) različit kvalitet prava. tradicione hartije. 2. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. po pravilu. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Ostale podjele daće se u pregledu. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. pravo opcije i dr. Poslovno pravo. Predaja hartije ima isto značenje. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. mjestu 284 285 plaćanja. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Beograd. načinu i obimu izdavanja (emisije). Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. op. vremenu dospjelosti. Vasiljević Mirko. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. može razvrstavati. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). Udruženje pravnika u privredi. Zavisno gdje spadaju.

Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Najčešće je tražbina upravljena na novac. zapravo. Sadržaj mogu biti i članska prava. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. na predaju stvari. 3. i po pravilu. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. hartija može glasiti. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. kao što je slučaj kod mjenice.3.fizička predaja tih stvari. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. čl. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. obveznice. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. dispozicionim hartijama. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije.1. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. 321 . te se hartije nazivaju i robnim. 2. na ime i po naredbi (ZOO. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na koga. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. naročito. 236). Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. čeka. nosilac (titular) prava iz hartije. 3. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca.

3. može se prenositi ustupanjem (cesijom). iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. Pravo iz hartije na ime. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. 246). o čemu je već bilo riječi. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. uništi se. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. 239). može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. dakle. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. bude ukradena). Kod hartija od 322 . pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. To brisanje naziva se devinkulacijom. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. čl. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. ako se on vodi (ZOO.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. 3. To je neophodno. Nije. čl. kao što je već rečeno. U pogledu sposobnosti da služi prometu.2. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. jer je pravni odnos među njima neposredan. 3. pošto mu je poznat.

dionica. ček). 220. jula 1998. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). kao što je slučaj sa konosmanom. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. skladišnicom. samo je pitanje kako je on određen. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. papire bezgotovinskog platnog prometa.cit. založnicom. robnim). hartije kreditnog prometa i dr. predoči). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. komercijalni zapis). godine”). b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. Predmet obaveze može biti: neka stvar. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. prenosivim tovarnim listom. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. takođe. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. godišnja isplata kamata kod obveznica). op. javnim povjerenjem (obveznica). država. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina.vrijednosti po naredbi može se. 4. kada se mora izvršiti činidba. a može ih izdavati opština. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. a dužnik je obavezan izvršiti. okrug-kanton. one se dijele na oročene. odnosno ništa ne stoji u papiru. str. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). 323 . po viđenju i sa neodređenim rokom. 5. grad. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti.

trgovačke efekte. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. 252). niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. Prve su nezavisne od osnovnog posla. nominala 50 KM. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). 180. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. komercijalni zapis). Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. čl. po pravilu. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. čl.institucije (dionica. Sarajevo. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Ako zakon nalaže. 256). Ta cijena je. predaje prodate robe. viša ili niža od nominalne vrijednosti. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Zbornik radova. povodom koga su izdate. nominala 20 KM. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. mjenica). Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. one koja je upisana na hartiji. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. 1996. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. nominala 80 KM). izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. Iako osnovni posao ima nedostatke. Pošto hartija reprezentuje stvari. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). niti se upuštati. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. skladišnica. i dispozicione. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. str. hartija će imati pravna dejstva. Ne mora dokazivati. odnosno važiće. 324 . Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. Serija B. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Kod apstraktnih osnova obaveze. kontrolni broj 00004”). hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Izdaju se u seriji. komercijalni zapis. Zavod za računovodstvo i reviziju. e) Postoje tradicione hartije. Serija C. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. teretnica). kako je nastala osnovna tražbina. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). druge daju promjenljiv prihod (akcija. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). ček.

Njega se ne tiče. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. ZOVP. Da bi se ta osobina što lakše. brže. stavlja potpis prenosioca hartije. Ako je cesija punovažna. cedirati. 10). dakle. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. pod određenim uslovima. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. znači. inače. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. o ispunjenju neke obaveze i sl. 242). odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije.). Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. jednostavnije i sigurnije izrazila. takođe. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. 242. prethodi neki drugi. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. o poklonu te tražbine. negocijabilnost (negotiable instruments). Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. čl. a ne samo one koje glase na ime. čl. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. čl. Cesiji. prenose potraživanja u obligacionom pravu. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. razumije se. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. i predaja hartije. ako se on vodi. umjesto robe. Cesijom se. 2. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. dužnik je mora prihvatiti. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti.

Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. 246). ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Indosatar je novi imalac. 248). prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . nekom drugom licu. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. čl. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. po naredbi svakog imaoca. Tako se pravo iz ove hartije može. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. stvara se lanac povjerilaca. 249). ne može ih isticati indosataru.” ili “platiti N. Naime. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. čl.N. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. onaj koji prenosi hartiju. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant.N. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Drugi mu dokaz ne treba. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa.N. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. a i najčešći način prenošenja. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. 3. ili po njegovoj naredbi nekome drugom.” ili “predati po naredbi N. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). po naredbi. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Indosant je dotadašnji imalac hartije. po njegovoj naredbi. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. onaj na koga se prenosi hartija. kad je tako određeno propisom.-u ili po njegovoj naredbi”). Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. čl. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar.

napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. dakle. Ima. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Indosament može biti puni. mjesto i datum prenosa. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Odgovara. Osnovna obaveza je na njemu. Ako se. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. da postanu hartije po naredbi. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Kod nekih hartija. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. bjanko i na donosioca (ZOO. želi da postanu rekta hartije. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. a to znači i prenošenju. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. čl. 327 . Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. hartije na ime (skladišnica i konosman). u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. ček). potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. naime. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. 244). čl. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. 249). obaveza ne prestaje. kako je rečeno. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu.

Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. čl. a ne samo neka. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. nema imena korisnika. 241). stavlja se riječ “donosiocu”. Izvršava se onom ko je donese. potrebno je samo da upiše naziv. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. čl.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. Razumije se da može. U slučaju prenosa na donosioca. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. 244). tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. 5). Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. ima njegov potpis na hartiji. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Djelimični indosament je ništav (ZOO. 4. a može i punim indosamentom. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Pošto se ne zna korisnik. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem.N-a ili donosiocu”). Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. predajom hartije drugome. smatra se kao da uslova i nema. čl. kao da to nije napisano. na prazno (blanko) mjesto. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. i tražiti ispunjenje. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. 328 . Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. U tom slučaju. umjesto imena indosatara. Izuzetno. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti.

West Publishing Co. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. Paul. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. po pravilu. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. konfuzija (sjedinjenje). što. St. 230). novacija. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. 335. a time i prava iz hartije. po pravilu. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. izda nova isprava. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). zastarjelost prava.1. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. oštećena ili na bilo koji način nestala. ukradena. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. 329 . 2. 1970. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. str. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Otkupom prestaje da važi hartija. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. čl. kompenzacija. kada postane pravosnažno. oproštaj duga. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. na trošak imaoca. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni.

330 .

solo) mjenici. U ranom srednjem vijeku. prvenstveno. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). po naređenju izdavaoca. komisiona. rekta i dr. nego umjesto toga. kao što se vidi. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. Mjenica je. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. kada se mjenica i 331 .). Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. kreditna. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. trata) mjenici. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. cirkulaciona. Osnovno razlikovanje mjenica je. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. posebno obligacione. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Kao i svaka hartija od vrijednosti. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. u modernom pravu. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu).GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. Može se reći da su one nastale. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. I to su osnovne vrste mjenice. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi.model za druge vrijednosne papire. Isto tako.

Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. Pored toga. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Kao što je već rečeno. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Zahvaljujući njenim osobinama. Inače. a i obračunava se za kraći period). mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). a izdaje se kao bjanko. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. kao bjanko akceptirana mjenica. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. 332 . Kao što se vidi. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Kod robnih kredita. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. zamijenio ček. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. putem svoje bankovne veze. kratki rokovi). mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit.pojavila. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Međutim. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). U unutrašnjem prometu danas ju je. 2. bezgotovinsko plaćanje. Tradicionalno. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. u dobroj mjeri. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Osim ovoga. ona omogućava gašenje niza obaveza. akceptirana i rekta mjenica.reeskontna redovno niža. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan.

Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. jednim rukopisom i mastilom. pored zakonskih i drugih pravila. neće biti savjestan. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. rok dospjelosti i dr. 9. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. op. U protivnom. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. saglasno ugovoru sa izdavaocem. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. Foley.6%. dakle.prema Bernard J. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. i drugi.I na kraju. Inače.). str. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. postoje različite teorije. Prema starijoj teoriji. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. u času stvaranja mjenice. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. svi elementi moraju postojati.cit. u protivnom. U momentu predaje mjenice. god. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. Dopušteno je. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. da bi ona imala karakter mjenice. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. 333 . u kategoriji eksternih izvora kapitala. bankarska tehnika. biti uneseni. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. 289 Trasirana (vučena.7% . teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). a krediti sa 13. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. isprava nema obilježja mjenice. do 1988. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. a po zakonu mora postojati.

2. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. firma onoga kome treba platiti. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava.2. U pravnoj teoriji. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). tekstu. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM.g. geografske i kalendarske. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. a lakše u naslov. odnosno naziv. f) ime. personalni su ime trasata. Bitni sastojci (elementi) 2. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. Po anglosaksonskom pravu. e) mjesto gdje treba platiti. 588-628. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. U praksi se. odnosno o kakvoj se ispravi radi. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. Naziv mora biti upisan u samom slogu. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Veljko Trivun. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. upotrebljava mjenični blanket. 2. odnosno naziv. ne može biti upisan kao naslov. Vedad Silajdžić. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Po našem zakonu. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. dr. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. ime remitenta i potpis trasata. čl. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. str. Sarajevo 2003.1. personalne. c) ime. Fatima Mahmutćehajić i mr. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. firma onoga koji treba da plati (trasat). geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. 290 334 . gotovo isključivo. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni.

Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Po anglosaksonskom pravu.600. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . 2. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Što se tiče naznačenja količine novca. ako to i nije učinjeno. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1.važi najmanja svota. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Vrsta novca treba da bude naznačena. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . bilo slovima. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”).3. Nije svuda tako. Teorija prihvata oba rješenja. Na prvom mjestu. 8).vrijedi svota napisana slovima. a samim tim i mjenična obaveza.4. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. U slučaju ovog nepodudaranja.2. u Francuskoj uz potpis trasanta. Ne može biti potraživanja stvari. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. a slovima u tekstu mjenice. da zna ko mu je dužnik. obično se navodi svota i brojem i slovima. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna.00 KM”). U Engleskoj i u SAD. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu.zakon izričito ne govori. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Ona se zove neoperativnom mjenicom. ili kad kod jedne banke nema 335 . Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. naredba mora da glasi na sumu novca. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. naredba za isplatu. bilo brojevima . Na mjenici može biti navedeno više trasata.

onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. valjaće se obraćati i remitentu. za razliku od anglosaksonskog. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. zanimanje. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Iako to zakon ne traži. a može i od svih kao zajedničkih 336 . Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. uz ime. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. odnosno naziv pravnog lica. svako poslovno sposobno lice. Ako su remitenti navedeni alternativno. vrstu poslovanja i sl. a može i kumulativno. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. pošto je i on regresni dužnik. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. adresa je ipak potrebna. 2. U kontinentalnom zakonodavstvu. Prilikom upisivanja imena remitenta. po pravilu.5. može primati obaveze. mora biti navedeno u mjenici. nije neophodno stavljati bližu adresu. Pošto se trasant potpisom obavezuje. U času izdavanja mjenice. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma.dovoljno pokrića. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Remitent može biti fizičko i pravno lice. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. Ako se mjenica vuče kumulativno. 2. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. samo zajednički. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. odnosno uz naziv pravnog lica.6. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Ako su remitenti označeni kumulativno. a dođe do protesta ili tužbe. Ime remitenta Ime. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. smatramo. u momentu kad je potpisuje. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Kad je trasant pravno lice. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. pa i u našem. odnosno naziv povjerioca. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. jer ako je mjenica prenošena. Po pravilu se stavlja štambilj. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. dakle. Svi su zajednički dužnici. vući će mjenicu alternativno na obje banke. ali bi trebalo to učiniti. Inače. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. To može biti alternativno.

” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite.. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu.7. To je godina dana od izdanja. platite. 38).. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. fiksan je. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM.. Dopušteno je.dužnika. Može ga odrediti i svaki indosant.1). Ova mjenica glasi: “1. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. To znači prvi dan u mjesecu. nego građanskopravne. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. juna 2002. dnevna mjenica. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. god. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka.. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. “polovinom mjeseca” ili “medio”. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . Moglo bi se. kalendarska mjenica (Tagwechsel.2). Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. ma kojim izrazom. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. čl. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. 77). čl.2). čl. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. st. inače. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja.” i sl. 4.” Važno je naznačiti. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. lettre de change a date). lettre de change a vue). Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja.. kad to ne bi bilo naglašeno. mjenica ipak važi.. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. odnosno na viđenje... Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. čl..38.38. da se plaća od dana izdanja mjenice. 35). st. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM..” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. čl. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. 2.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. čl. umjesto fiksno određenog dana. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. st. jer je to njen bitni sastojak. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. čl. lettre de change a jour five). “krajem mjeseca” ili “ultimo”. No ako se ne naznači.. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka.

podnosi se na isplatu.000 KM. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice.000 KM”). aprila iste godine platite 20. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. Kada protest nije podignut. Prema međunarodnoj praksi.” i sl. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. i rok se računa od dana podizanja protesta. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom.”). ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. 2). pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. a 5. aprila”). čl. takođe. 338 . ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. 2. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. lettre de change de vue). Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum.8. februara 2000. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. ne važi.. 35. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. st.. valja je podnijeti na protest.. jula t. čl. a po pravilu se i ne podnose. 2). i kada protekne na mjenici označeni rok. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. godine” ili “platite po viđenju. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. godine platite 10. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. a najdalje 20. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. stavlja se toponomastički naziv mjesta. 36. No i kad ne bi bilo tako navedeno. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. Takve bi mjenice bile ništave (ZM.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. po svome izboru. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. juna 2002. 34). Ako više mjesta nosi isti naziv. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite.g. čl. Dakle. 36). sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. st. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. pošto bi to stvaralo zabunu.. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. čl. ali ne prije deset mjeseci od danas.

ali ne mora biti tako. Sarajevo. Ako. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. 339 . čl. Važno je da se stave. 3). Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. čl. pa ma gdje na mjenici. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Visoko. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Može biti. pak. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. znači. 3. 4. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata.d. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja.9.d. Plaćanje kod HBB banke d. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. i antidatirana kao i postdatirana. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. 2. u gornjem lijevom uglu.d. st. u lijevom gornjem uglu. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. ali nije neophodan. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. kako se vidi. Može taj podatak biti izostavljen. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Po teoriji omisije. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. Sarajevo). pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. ali je razumljivo da to treba učiniti.

Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi.d. Sarajevo. 340 . Zakon o mjenici (čl. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. jer se smatra da je trasant.o. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac.d. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d. Mjenicu može domicilirati samo trasant. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Nema njegovog potpisa na mjenici. lice koje treba da plati. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. odnosno kod koga će se mjenica platiti. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Sarajevo. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. nego u Mostaru. Po teoriji omisije. Sarajevo”). kad je izostavio tu oznaku. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. ili kod koga treba da se plati. Plaćanje u Sarajevu”). Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog.o. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. u Mostaru. Ako na mjenici piše: “Soko d. bude neko drugi. a ne trasat (“Merkur d. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. a ne trasat. Plaćanje u Tuzli”). Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. određuje trasat. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Plaćanje u Mostaru”. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne u Sarajevu. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Sarajevo. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. odnosno mjesto (platište). Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. a da platac. iako nije tačna adresa trasata. nego se samo daje adresa gdje će se. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi.4. To lice (platac). Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Ako je to cilj. koje nisu domicilirane. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Mostar.d. Plaćanje kod HBB banke d.d. a ne stvarno stanje.

za ovu jedinu mjenicu...”. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.. Mjenica bi glasila: “12. 5. (“1. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. platite za ovu solo mjenicu.. jula t.g. septembra 2003.000 švicarskih franaka efektivno.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 .. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. stavlja se solo klauzula (“1. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti)..3.. drugi (sekunda)..1... a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice.. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.”). Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. bilo to u njoj označeno ili ne. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). njenog podnošenja na akcept.N.”.” ili “u švicarskim francima”.”). Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.” 5. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost... Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.”). jula t. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N.g. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. u stranoj valuti..2. 10.” ili “.N. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica....N. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. godine platite za ovu prvu mjenicu. 5. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). treći (tertia).

Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. i stavite istu u račun N. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta.6.. bez izvještaja”. Postoje pravni odnosi između trasata i N. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. 5.. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. i stavite na račun N.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. čime ga je pokrio.. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. 5.N. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. ugrožava svoj zahtjev na pokriće.N. Ako klauzula glasi: “Platite. U suštini. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu.N. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite.. Ova klauzula ima građanskopravna. na osnovu čega trasant. kreditu. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. Prema načelu strogosti. 5.. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . mjenični posao je samostalan i apstraktan.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).N.. ali i između trasanta i N. trgovačkim efektima. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.4. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). protivno izvještaju.N..5. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Trasat prihvata mjenicu. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. a ne mjenična dejstva. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Inače.. vuče mjenicu na trasata. on time. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. Može da glasi: “Platite . robi. kao komisionar N. a može biti i dug.

.11. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta.. ona djeluje prema svim potpisnicima. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. ali ne i po njegovoj naredbi. niti od njegovih sljednika. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. a ako je stavi indosant ili avalist.. 5.. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.” 5.. koja nije indosabilna.9. radi izbjegavanja suvišnih troškova. podnio mjenicu na protest.10. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N.7. a ne mjenična dejstva. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.. to trebalo da učini.N. Međutim.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. Ukoliko bi imalac mjenice.” ili “Platite za ovu mjenicu N.” ili “Platite samo po ovom primjerku. 5. i pored postojanja ove klauzule. Ako je upiše trasant.. a ne indosiranjem. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. inače. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . Obično glasi: “Platite za ovu prvu. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. Klauzulu može unijeti trasant. a ne i za ostale mjenice. I ova klauzula ima građanskopravna.. indosant ili avalist.N. 5. prema daljnim imaocima mjenice.12.8. 5. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. 5. kao regresnog dužnika. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. tada djeluje isključivo prema njima.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način.

Vajner dr Zdenko. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. uz pristanak tog lica. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje.A.”). 344 . čl. 141. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. maja 2004. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N.N. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. po punomoći od 10. on postaje solidarni mjenični dužnik. 91). Neke mjenične radnje su obavezne. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. mora na to upozoriti drugu stranu. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu.cit. godine ovlašten A. bilo povjerioca.cit. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. str.str. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. a da za to nije bio ovlašćen. odnosno krivičnog prava. Po mjeničnom pravu. dok su druge fakultativne. treba da napiše u ime koga je potpisuje. U građanskom pravu. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. već potpišu zastupanoga. dužnika ili trećeg lica. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. tada ne nastupa njihova obaveza. III MJENIČNE RADNJE 1.. op. 491. 9). prenose se. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. ili u ime kojih je ona potpisana. op. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. čl. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. lično je obavezan po toj mjenici. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog.mjestu.

Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. označavajući sebe kao remitenta. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). vuče (trasira) mjenicu na kupca. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. trasant mora imati poslovnu sposobnost. odnosno primaoca usluga. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. akceptiranje. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Nadalje. isplata (plaćanje). čl. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Štambilj. 345 . Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. mjenično jemstvo (aval). ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. 99). Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. U mjeničnom pravu. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. 2. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. U tom slučaju. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. protest. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. odnosno organizacija koja pruža usluge. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. prenos. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. ako postoji takav ugovor. a stvarno je ona garant (žirant). sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. jer je to pravna radnja.

-u”. Obično se piše: “Platite po naredbi N.-u” ili “Za me N. po pravilu.N. Prvi indosant je uvijek remitent.na leđima). U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. smatra se kao da nije napisan. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. kao indosatara. a žiratar je indosatar. čl. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. Indosament mora biti bezuslovan. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Pored naziva indosant i indosatar.1.-a” ili “Platite N.3. Po anglosaksonskom pravu. 2). 3. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . st. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. jeste indosament (indosman). Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu.N. kao indosant.N. koriste se i termini žirant i žiratar.-u” ili “Mjesto mene platite N. 3.2. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Prenos mjenice 3. ali tada mora biti cio ispisan . Forma indosamenta nije zakonom propisana. jer je on prvi povjerilac po mjenici. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. kakva je mjenica. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 13.N.3. Izjava se. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica).puni indosament (indosman). novi povjerilac. čl. Žirant je indosant. a ako je stavljen uslov. 246). Djelomičan indosament je ništavan (ZM. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. Obično se još stavlja datum i mjesto. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. Dosadašnji imalac mjenice. čl.

Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. tačka 3). jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja.N-u.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.5. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu.N-u. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. I založni indosament može biti puni i bjanko. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . st. Prema tome. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. ali ako bi mjenicu htio indosirati. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. 2. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. 15.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. niti je potpisujući. da obavi i neke radnje. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. vrijednost za naplatu”. ono ostaje kod indosanta. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). On ima sva prava koja proističu iz mjenice. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. nije dužnik po toj mjenici. u svojoj državini. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N.N-u. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom.4. 3. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. opunomoćujući. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. čl. za inkaso. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. 3. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. upisati svoj indosament i potpisati.N-u kao punomoćniku” ili “N. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. nema ni njegove obaveze. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. vrijednost za zalogu”.

Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. mjeničnopravna radnja 348 . Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”.8. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Treba istaći da klauzulu straha.6.7. ali ne tako široko kao indosant. 12). 3. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. klauzulu straha. čl. čl. on isključuje indosiranje. prema tome. Međutim. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Međutim. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. a eventualni višak dužan je predati indosantu. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. 16). Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. čl. odnosno dodaje tzv. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Na to je jedino ovlašten trasant. može unijeti i trasant. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. 16). Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. 3. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. 3. Akcept je. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). kao nebitni elemenat mjenice. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati.N. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. 4. Prijem mjenice (prihvat. bilo da ju je on akceptirao ili ne. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata.

26. To je sam potpis trasatov na mjenici. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Postoji i blanko akcept. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). uz mjenično obezbjeđenje. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Obično se daje riječima: “priznajem”. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. vjerovatno iz praktičnih razloga. “prihvatam”. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. čl. 349 . po našem pravu. ona se ne gasi. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Akceptantova obaveza je neposredna. ako je mjenica došla u njegove ruke. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. 22). Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. akceptant ipak odgovara za mjenicu. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno.(izjava) kojom trasat. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. ako ne plati glavni dužnik. Stoga za akcept nije ni propisana forma. pa je ovaj odbije. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. “primljeno”. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. pravo da se naplati od njih. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. 1). pa čak i trasantu. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. čl. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Kod dodjeljivanja kredita. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Obaveza je i samostalna. U tom slučaju. Izjava o akceptu se. st. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. mora dati na mjenici i to licu mjenice. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. “akceptiram” i stavlja se potpis.

Pošto je mjenični nalog bezuslovan.” a mjenična svota glasi 90. prema regresnim dužnicima. Ako je akcept uslovljen. kod suda. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept.00 KM. Kada se mjenica podnese na akcept. mjenica važi. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. Tako. pa imalac ne treba da je protestuje.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. septembra 2004. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. god. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. 27). ali ne može doći u sukob sa trasantom. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. 1).000. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. kao da nije ni dat. Prvi slučaj. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. i akcept mora biti bezuslovan. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. Ako odbije akcept. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. a ne mora podnositi na akcept. Međutim. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme.000. septembra 2004. čl. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. 24. st. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote.Od pravila da se trasirana mjenica može. god”). tempus deliberationis).00 KM). smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. 25. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. čl. st. čl. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. 2). akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. U tom slučaju. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM.

st. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). čl. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Ako se mjenica ne datira. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. a ne akcesoran pravni odnos. Aval se daje samo za isplatu. čl. 30). Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. avalista odgovara povjeriocu neposredno. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. “jemčim za isplatu” ili drugačije. 33). Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). isplatiti mjenicu. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Dakle. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Radnja akceptiranja je konačna. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. čl. nego kao bjanko indosament.N”). “kao garant”. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. “per aval”. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Avalista. “kao poruk”. Naprotiv. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. u principu. No. 4).posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. 5. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. 31). čl. 32. ko je njegov honorat (“kao jemac N. trasant do akceptiranja. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . samo da ta izjava znači jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. Prije davanja avala (upisa na mjenici). u tim slučajevima. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. posebnom izjavom. Ipak. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. treba da odredi za koga garantuje. izdavalac solo mjenice). Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata.

Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. garanti. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. a želi to da prikrije. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . indosant). Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote.obligacioni ugovor. pa otuda za indosante naziv žiranti. 3). ili kao trasant. 33. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. akceptantu. st. u vrijeme dospjelosti. čl. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. pa i trasata. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. akceptant. bankarski posao). potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Zapravo. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. 352 . nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. indosantovim prethodnicima). Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. ili kao trasat.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. Aval se daje u slučajevima kada remitent. Međutim. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). tako i odgovara. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. nego da su žiranti indosanti. 6. čiju funkciju preuzima. po zakonu. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. radi ojačavanja obaveze. odnosno indosatar (povjerilac). potpisuje na poleđini mjenice. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom).

mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. čl. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. st. Ovo je njihovo pravo. 310). čl. čl. čl. čl. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. po pravilu. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. On je. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Za razliku od prezentacije na akcept. 43). Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. izdavaocu solo mjenice. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. od glavnog mjeničnog 353 . Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. 39.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. st. 1). trasantu ako nije akceptirana). Inače. a ako se to ne vidi iz mjenice. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. onda u njegovom stanu. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. po zakonu. U tim slučajevima. čl. odnosno indosanti skratili. 40. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. u cijelom iznosu (iskup mjenice). 2). Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. zatezne kamate i troškove. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. što utiče na položaj regresnih dužnika. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. a ne obaveza. Mjenica se isplaćuje. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). 41.39. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). 2). st. 3). Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. st. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. opasnost i štetu povjerioca (ZM.

pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. odnosno akceptant. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. 354 . ili ako je trasat. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. 2. odnosno akceptanta. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. isplatu mjenice od regresnih dužnika. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno.dužnika. 7. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. koju plaća dužnik. indosanti i njihovi avalisti. čl. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. 44). jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. Ako nije određeno. obustavio plaćanje. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. a mjenica važi (ZM. a trasanta u jednom slučaju. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. čl. Međutim. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. uz ispunjenje zakonskih uslova. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. a to su trasant. 7). U mjeničnu svotu. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Ipak. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima .regresnim dužnicima. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. uključena je kamata. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. kamata se računa od izdanja mjenice. bilo potpuno bilo djelimično. Regresni dužnici su sva lica koja. kao mjenični potpisnici. u prvom redu. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta.

Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. prije svega. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. To se odnosi. slanja izvještaja. čl. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. dokaze o nemogućnosti izvršenja. indosantima i njihovim avalistima). Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. zatim trasant i eventualni intervenijent. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. naknadu za 355 . Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. Ako je mjenica akceptirana. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. kamatu ako je bila upisana na mjenici. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. Svi mjenični potpisnici. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. trasant kod neakceptirane mjenice. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. čl. po svome izboru. ostali troškovi) i najposlije. kao i troškove. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. 48). neposredno i samostalno. ako nije protivno ugovoreno. 50). odgovaraju povjeriocu solidarno. odnosno regresni dužnici. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. Zapravo. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom.

nema ni mjenične tužbe prema njima. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. ali se mora izvršiti notifikacija. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. korištenje regresnih prava. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. a u toj ulozi mogu biti trasat. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. ali da su one ostale bez uspjeha. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. čl. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. 8. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. rokovi su različiti (ZM. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. st. 1). Najprije. Ako protest nije podnesen u roku. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. 53. akceptant. 45). nije isplatio mjenicu i dr). a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Rokovi su kratki. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. 356 . Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. čl. Protest je uslov za regres. Protest Protest ima dvojako značenje.

Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. u protestnom roku. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. bez odlaganja. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. 9. 357 . odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). postupak se obustavlja. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Protestna isprava dostavlja se. Elementi protestne isprave su. imalac mjenice podigne protest. a može se izvršiti i putem pošte. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu.). broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. dan. akceptanta. intervenijenta i dr. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. “bez protesta”.Pored podizanja protesta. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. 79). sljedeći: prepis protestovane mjenice. ali se i ona datira. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. izjava da je protest ostao bez uspjeha. imena protestanta i protestata. ipak. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. mjesto. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. U tim slučajevima. isplati mjenicu). ali je obavezan na notifikaciju. upisuje u registar protesta. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. čl. Ako. ukratko. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. U tim slučajevima. Već je rečeno da trasant.

način na koji dolazi do intervencije i drugi. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. Za razliku od pozivne intervencije. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. obustave plaćanja i dr.2. 9. po svojoj volji. čl. Međutim. 56. prihvati intervenciju. razlog intervencije. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima.Intervenijenta može odrediti trasant. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. 2). kako zakon kaže. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije.N” ili “Obratiti se N. Mogućnost regresa se. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata.N”. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. st. 9. postoji onda kada trasant.1. dakle. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. spontano interveniše (ZM. odnosno adresa u nuždi. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. u njegovu čast. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. po svojoj volji (sua sponte). imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Ako se ispune uslovi za regres. Dakle. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima.

ima pravno značenje avala. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. Kada bi odbio isplatu intervencijom. inače. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. iako to možda ne želi. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Ako nije označen honorat. imao platiti honorat.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. 57). kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. takođe. onda takvim potpisom on postaje akceptant. ima svrhu da otkloni regres. pozvan ili spontano. Intervencija zbog neisplate. Dakle. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. To je pravna radnja kojom neko. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice.N. može se obratiti regresnim dužnicima. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . a ako prihvati. ako intervenijent nije trasat ili trasant. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. ima značenje bjanko indosamenta. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu.” i potpis). Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. čl. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. niti prema njegovim sljednicima. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. ma gdje bio stavljen. 58). odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. pošto podigne protest. čl. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju.

dok zahtjev ne stigne do trasanta.. šalje mjenicu na akcept poštom. platite za ovu solo mjenicu.. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. Ako se oznaka ne bi stavila. 62).”.. da budu hartije od vrijednosti. Kad traži novi primjerak mjenice.. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak..za ovu drugu mjenicu. “. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM.. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. trećim (duplikat. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Intervenijent koji postupi drugačije. čl.”). dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. i tako redom po nizu indosamenata. 63). Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. čl.. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati... On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.”). a znao je za to. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. “.platite za ovu jedinu mjenicu. 360 . 10. čl. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika.. triplikat)... Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. 65).. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno.”. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Ako se ne naznači honorat. ovaj svome. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice.

kad ga zatraži (ZM. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. imaocu duplikata. po svim primjercima koje je potpisao. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Ako nema naznake kod koga je original. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. klauzulama i naznačenjem potpisa.”). Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. 361 . niti ga može indosirati (ZM. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. intervencija i žiro). Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice.. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. 68). Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. sa svojim daljim indosantima solidarno. čl. odakle počinje originalni tekst na prepisu. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. međutim. Izuzetno. 69.. kopiju (ZM. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). služe zaloga i pridržaj.. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. 67). ne može podnositi na akcept. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Ako bi predaju odbio. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. 3). da bi se znalo. Prepis se. 11. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. st.platite za ovu prvu mjenicu.. a ne za ostale. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. čl. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. čl.

povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. hartije od vrijednosti. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. ako je dužnik pao pod stečaj. iako nema založnog prava. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. a založne tražbine može zadržati (ZM. kao u građanskom pravu. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. 362 . zadržati dužnikov novac. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. bez svoje krivice. čl. 88). čl. 88-91). čl. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Ne traži se. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. mjenični povjerilac može. zato što nema mjenicu u svojim rukama. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. onda je u privilegovanom položaju. 94).kvalifikovani pridržaj. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. Po pravilu. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. i prije dospjelosti mjenice . Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. Naprosto. mora zabilježiti na mjenici. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Kad dobije takvu izjavu. sud oglašava mjenicu nevažećom. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). Da bi osigurao svoje potraživanje. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. tražbini ili mjenici. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem.

a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. o nesavjesnosti imaoca mjenice. u osnovi. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. Pravilo je. kao i uopšte trgovački efekti. mogu nastati. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. trasantu. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. koji je odredio sud. znači. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. Zaštita se. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. 2. koje može postavljati samo određeni dužnik. kada lice odbije da preda mjenicu. intervenijentu. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. za razliku od prvih. nego na mjeničnoj ispravi. 363 . Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. trasantu kod solo mjenice. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. pojavi neko lice. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. avalistima. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. a koji se ne vide iz mjenične isprave. indosantima. revindikaciona tužba). Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. Radi se. dvije situacije: prva. dakle. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. ipak.Ako se u roku. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. objektivni prigovori.

364 . jer su dobili neku imovinsku korist. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. odgovaraju imaocu mjenice. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. Načelo strogosti. Smatra se da su se neosnovano obogatili. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Da bi mjenicu mogao naplatiti. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. zbog čega se mjenična tražbina gasi.3. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. 87). zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. čl. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. ipak. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. 87). pa ako bude odbijen. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. da na vrijeme podigne kod suda protest. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. jer su građanskopravne prirode. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima.

Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. 365 . 2. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). a tiču se dospjelosti. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. U tom smislu. Kod sopstvene mjenice. Vlastita (sopstvena. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. osim što nema trasata. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. čl.V VRSTE MJENICA 1. i bjanko (blanko) mjenica. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. 3). st. pošto nema trasata (ZM. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. odnosno sjedište izdavaoca. Kod ove mjenice. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). 4. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. Prema formi i sadržini. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. solo) mjenica. za razliku od trasirane. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. nema naredbe trećem licu (trasatu). takođe.

Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. 3. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. Naime. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. nego potpis akceptanta (bjanko akcept).cit. ugovoru o potrošačkom kreditu). 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. blanko). u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Prema teoriji omisije. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. Po pravilu. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice.U pogledu značaja. Prazna mjesta popuniće se kasnije. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Zakon o mjenici. a da nema sve bitne sastojke. 120 366 . To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). prazna (bijela. iako je po formi trasirana. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. ne protivi prirodi vlastite mjenice. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. razumljivo. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. bjanko mjenica. kao imalac mjenice. Glavni dužnik je njen izdavalac. svako savjesno treće lice. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. pa i funkciju sopstvene mjenice.str. u suštini. op. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. ali privremeno nepotpuna. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. ukoliko se. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka.

finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Određenim ugovorom (o prodaji. izvršila uslugu) ili će to učiniti. I napokon. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. u suštini. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. uopšte. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. “isplaćuje sama sebe”. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). prodaje na poček. Kad dođe do obračuna. Zatim. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. plaćanje izvršenih usluga). Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Poslovna (trgovačka. Mjenični iznos. odnosno za akceptante. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. 5. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. odmah akceptiranu. Najprije. 4. kod potraživanja iz konto korenta. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. popuniće i te elemente. kreditnim odnosima. a drugog za avalistu. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 .

st. Prvo. Pojavljuje se. odnosno svojim prethodnicima. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). ako isplati mjenicu. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. čl. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. 7. ali i ne mora biti naznačen. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. a on banci revers. Iznos može. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. 3). Ukoliko račun ne likvidira. Prema svojim potrebama. na iznos do visine odobrenog kredita. U najlošijoj poziciji je prvi žirant.zajmoprimac). a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. uz to i akceptiranu. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. radi u svoje ime. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. banka vraća bjanko mjenicu. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). U komisionoj mjenici. najčešće. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). kao i prema akceptantu. 5. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Položaj žiranata nije jednak. Ona služi kao pokriće za kredit. njemu odgovara samo akceptant. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Trasant. kao komisionar. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. 6. odmah akceptiranu. U mjenici se taj odnos može 368 . banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. na licu mjenice kao trasant. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Ostali žiranti (drugi. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Trasant se može pojaviti kao žirant.koriste za jednokratne kratkoročne poslove.

Postoje i druge vrste mjenica. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite).”. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). 5). Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. 8. carinsku deklaraciju i dr. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. na iznos fakturne cijene iz ugovora. račun. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. uvjerenje o porijeklu robe. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Mada su moguće. 5). U suštini. Ako komitent ne položi pokriće.. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom).). odnosno akceptant (kupčeva banka). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). veoma rijetko se pojavljuje u praksi.N. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). čl. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora.njen komitent (kupac). 369 . Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca).kupac. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. tereti račun kupca. čl. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. a ne trasanta (prodavca). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. rekta mjenici.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica.. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi.i stavite na račun N. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. kao i ugovor banka . Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. trasat i remitent. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici.

ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. st. iako su preduzete potrebne radnje (protest). Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. 80-86). znači. Propuštanjem se gube regresna prava. po građanskom pravu. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. obaveza se ne gasi. izgorjela i dr) ili je 370 . čl. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. 3). ako se iz tog posla neopravdano obogatio. čl. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. inače. pa on mjenicu može indosirati. odnosno od tužbe. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. 80). b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. čl. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. izuzev akceptanta. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. 80. gase obligacije. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. dok ne nastupi zastarjelost. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. Ako se to desi prije dospjelosti. Rok zastarjelosti je. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. c) Amortizacija. trasantu i ostalim obveznicima. 2. na naknadu štete još kroz tri godine. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. a) Isplata mjenice. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. izgubljena. S obzirom na načelo inkorporacije. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta.

371 . 505. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. indosirati na trasata. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. d) Poništenje mjenice. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. 394. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. Stara mjenica se gasi. str. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika.cit. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Beograd 1986. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. može se vršiti kompenzacija. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. f) Kompenzacija. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. str. a mjenične svote glase na istu valutu. pa je ovi mogu dalje indosirati. sa istim licima u različitim ulogama. mjenična obaveza se. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. 293 Suprotno. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. nije kao u građanskom pravu. Ako nisu istog iznosa. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. po pravilu. i po njoj postati opet dužnik. e) Oproštaj duga.tako uništena da nije sposobna za promet. trasanta. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. umjesto isplate mjenične svote. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). čime se vrši prenov obaveze. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. a djelimično. Savremena administracija. h) Konfuzija. Pravno dejstvo konfuzije. Antonijević dr Zoran. indosanta. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. op. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. dakle. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. g) Novacija.

372 .

Iz tih odnosa. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. 2). Kada je pušten u promet. . u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. izraziti u novcu. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. a plativ je u BiH (loro ček). 373 . a i na druga lica netrgovce u Španiji. čl. pored banke. Savremena administracija. u toj materiji. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Trasat. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). Beograd. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. 3). naročito između poslovnih subjekata. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. Egiptu. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Iranu. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. 2. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Ženevska konvencija. 60. U savremenom svijetu. izjednačene sa bankom. Gvatemali. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. a plativ u inostranstvu (nostro ček). kompenzacija)”. 4. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. u principu. Vatikanu i dr. predajom gotovog novca. čl. u malom obimu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Kod ovih čekova trasat može biti. ček. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. str. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). st. čl. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Lihtenštajnu. instrumenata platnog prometa. 1975. novčanica (fiducijarnog novca). a u nekim i na 294 netrgovce. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. po viđenju. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). Luksemburgu.

potraživanja. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. njen klijent. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. pa i angažovanjem svojih sredstava. čl. na principu kompenzacije. 25). Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. 2. 237 i 239). čl. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. pravu zaloge i pridržaja. protestu. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. višoj sili. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . obavještavanju. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. inače. otvoreni kredit i dr. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. plaćanju. povjerioca. zastari.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. po pravilu. regresnoj svoti. Sredstva. solidarnoj odgovornosti.). U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. indosamentu (osim o akceptu). Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. Klirinški i drugi obračuni vrše se. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). neosnovanom obogaćenju. bez korištenja gotovog novca. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. instrument platnog prometa. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. avalu. normalno. umnožavanju. sredstvo plaćanja i obračuna. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. predaje ček. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. amortizaciji i drugo (ZČ.

3.ček može glasiti i na donosioca .pravo zaloge i pridržaja .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.ček se može opozvati .prezentacija na isplatu . Izložićemo.punovažnost potpisa. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .ček dospijeva po viđenju .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .nema domiciliranja .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .indosiranje . sličnosti i razlike između mjenice i čeka.“tradicionalnih finansijskih usluga”. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).amortizacija isprave . pored ostalih. kao i sam rad sa čekovima.isključena intervencija .aval. Osim što se obračun vrši između banaka. u načelu. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ekonomska funkcija . No.regres zbog neisplate. regulisani imperativnim propisima svake zemlje. prava i obaveze. ukratko. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.zastara .pokriće kod trasata (banke) . regresna svota i notifikacija . sadržinu i funkciju. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.solidarna odgovornost .ličnost trasata (banka) . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.u načelu.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . Sličnosti sa mjenicom .protest.nije bezuslovno potreban protest za regres . ne može se umnožavati i nema prepisa .viša sila . nema . osim avala trasata . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. 375 .djelimične isplate.izdavanje bjanko isprave .nema kamate .

c) Trasat mora biti imenovan.1. Bitni sastojci 1. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. uglavnom je isto kao kod mjenice. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. kao i kod mjenice. Čekovno pokriće mora biti u novcu. takva isprava ne vrijedi kao ček. d) Mjesto gdje treba platiti. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. ali ne mora biti u gotovini. po zakonu. f) Potpis izdavaoca (trasant). b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. Razlog leži u činjenici što je ček. 376 . zato što bi promijenila njegovu funkciju. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. c) Ime lica koje treba da plati (trasat).2. e) Mjesto i datum izdanja. Bitni pretpostavljeni elementi. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. hartija od vrijednosti po viđenju. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. 1. po zakonu. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju.

nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. kod međunarodnih plaćanja.klauzula “po naredbi” . Kada i tu nije navedeno mjesto. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”.klauzula o deviznom kursu . pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . a takav ček je punovažan.klauzula “bez protesta” . U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.klauzula “bez obaveze” . dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. što znatno olakšava korištenje čeka. Ako nije navedeno mjesto izdanja. dok je upisivanje drugih nedopušteno.). kao i kod mjenice. Naravno. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. 2. takva isprava neće važiti kao ček. a ček je pravovaljan. tada se smatra da ona nije napisana. pod određenim uslovima. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. takva isprava ne vrijedi kao ček. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote.klauzula o akceptu .klauzula o kamatama .klauzula o domiciliranju . Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. e) Mjesto izdanja čeka je. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta).klauzula o platištu . o domiciliranju i dr. takođe.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . 377 .klauzula “ne po naredbi” (rekta) .klauzula o neodgovornosti trasanta . Za razliku od mjenice. po zakonu.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. bitan pretpostavljeni element. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula o moneti (efektivnosti) .

00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. str. kao i u mjeničnom. 1981. d) Izdavanje čeka. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 516. c) Ostale čekovne radnje (aval. Akceptiranje čeka. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. Iz ovih. op. protest.str. prenos. a ne akcept. op.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. 525. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. prezentacija i dr. ali samo u određenim slučajevima. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. amortizacija i čekovne tužbe. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl.cit. str.III ČEKOVNE RADNJE 1. Beograd. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). aval. isplata. isplati ček vučen na nju. opoziv i umnožavanje čeka. kao i Ženevska konvencija o čeku. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. 229. smatra se. Novine FBiH br. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. 378 . predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. regres. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata).” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. 298 Antonijević dr Zoran.000. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. povlači imovinskopravnu. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. ali bez pokrića.cit. Međutim. Zakon o čeku. kao i drugih razloga.

Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima.cit. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. kao kod mjenice. 3 Konvencije o čeku). Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. 83 i dalje. Ne može se sastojati. op. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. kao i isplate po tim računima. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. sposobnost biti povjerilac po čeku. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Odnos punomoćstva je građanskop