Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

5. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Neisključiva i isključiva agencija 3. Obavještavanje o poslu 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Troškovi 2. Odgovornost komisionara 2.5. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Zaštita komitentovih interesa 1. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Obaveze komitenta 2.1.2. Trpljenje agentovih prava zaloge. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2.4. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Predaja rezultata posla 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Ličnost komisionara 2. Predmet 3. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Čuvanje stvari 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Postupanje po nalogu 1. Pojam posla 2. Plaćanje cijene 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Podjela poslova 2.4.IV V VI 2. Obaveze komitenta 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .2. Obaveze komisionara 1.3.3.3.4.6. Čuvanje poslovne tajne 2.1.

3. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Upozorenje na mane 2. Čuvanje robe 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Predaja robe i dokumenata 2.6.5. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. značaj i pravna priroda ugovora 2. Obaveze ostavioca 2.1. Odgovornost skladištara 2. Prodaja robe u kvaru 1. Stranke 2.10. Izdavanje potvrde 1.7. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.VI credere) 2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Obaveze skladištara 1.11. Pojam i značaj skladišnice 2. Opšta pravila 2. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1.8. Izdavanje robe 1.1.2. Pojam. Izdavanje i prenos skladišnice 3.4. Postupanje po nalogu 1. Osiguranje robe 1. Vođenje skladišne knjige 1. Prijem robe 1. Pregled robe 1.3.9. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .2. Predmet posla 3. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.

8.3.4. Bitni elementi ugovora 1.1.2. Rad po uputstvima 1.3. Pojam ugovora 2.5.I II III IV V POJAM. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.5. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.7. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Osiguranje stvari 1.1. Ugovor je neformalan i realan 2. Špediterske isprave 3. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Ugovorne strane 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze komitenta 2.1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.2. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Polaganje računa 2. Mjesto i datum 1.4. Pojam ugovora 2.2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.6. Uputna stanica 1. Obaveze špeditera 1. Predmet prevoza (stvari) 1. Primalac 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.6.3. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Značaj špedicije 3. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Zaključivanje ugovora 2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Odgovornost špeditera 2. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.

Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Franko carina 2. Objavljivanje tarifa 2.3.1.11.8. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Uredan prevoz stvari 1. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Provjera pošiljke 2. Odgovornost željeznice 2.2.3. Značaj drumskog prevoza 3.7. Rok utovara 2.1. Postupanje po nalozima 1.10. Plaćanje prevoznih troškova 3. Plaćanje prevoznih troškova 3.6. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.1. Predaja stvari i tovarnog lica 2.5. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.5. Vrste prevoza i ugovora 4. Prestanak ugovora 2. Smetnje 2.4.9. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.6.4. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.1. Obaveze primaoca 3.2. Utovar stvari 1. Pojam ugovora 2. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .IV V VI 1.2.3.9. Obaveze pošiljaoca 2. Obaveze željeznice 1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Prevozni put 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Vrijeme isporuke 2. Čuvanje stvari 1.8. Nebitni elementi ugovora 2.2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.7.7.10. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Rok isporuke 1. Pouzeće 2.

Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA.II III IV V ZAKLJUČIVANJE.2.6. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Plaćanje naknade za prevoz 3. Obaveze primaoca 3. Pojam ugovora 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.1. Prestanak ugovora 2.3. Obaveze pošiljaoca 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.2.4. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze drumskog prevoznika 1.4.5. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Prevoz stvari 1.1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zaključivanje 2.1. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Tovarni list 3.2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.3. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Obaveze stranaka 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Utovar stvari 2.

Davanje uputstava i objašnjenja 1. Plaćanje naknade 2. Odobrenje za građenje 2. Pojam posla 2. Odgovornost davaoca licence 2. Prethodne radnje 2.1. Bitni elementi ugovora 2. Izvori prava 3. Stranke 2.3. Subjekti ugovora 2. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 .1. Obaveze primaoca licence 2.2. Pojam ugovora 2.2. Prestanak protekom vremena 2. Pojam ugovora 2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.3. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Predaja predmeta licence 1. Obaveze davaoca licence 1.3. Predmet ugovora 2.4. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.2. Otkaz 3. Iskorištavanje predmeta licence 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2.4.3.2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Sredstva za izgradnju 3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pravni režim za izbor saugovarača 3.1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Podjela licenci 2. Cijena 2.2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Izbor saugovarača 3. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.1.1.

4. Pravni karakter obaveze 3. Građevinski nadzor 4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Čuvanje gradilišta 7.2. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Predmet 2. Prikupljanje ponuda 3. Plaćanje cijene 4. Obavještavanje o višku radova 5. Rokovi izgradnje 4. Primopredaja objekta. Prethodne obaveze 2. Uvođenje izvođača u posao 3.2. Odgovornost projektanta. Određivanje cijene 2.3. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1.3. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Ugovorna kazna 5. Garantni rok za kvalitet radova 7. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Premija izvođača 6.III IV V VI VII VIII IX 3.3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Plaćanje prije početka radova 4. Prethodne obaveze 2.1. odnosno radova 3. “Ključ u ruke” 2. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 .2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Neposredna pogodba 4. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Vođenje knjiga o građenju 3. Promjena cijene 3. Solidno izvođenje radova 3. Rok 4. Cijena 2.4. Omogućavanje nadzora 6.1.1. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1.

Primjena opštih pravila 2.1.1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.1. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Osiguranje imovine 3. posao i ugovor o osiguranju 2. Pravna priroda posla osiguranja 2.2.3. Premija 5. Izvori prava.3. Osiguranje lica 4. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Pojam reosiguranja 2. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Obaveze osiguranika 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Obaveze osiguravača 2.1. Ugovarač osiguranja 2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Predmet osiguranja 3. Stranke 1. Osiguravač 1. Ugovor o osiguranju 2.2. Plovidbeno osiguranje 5.4. Kriteriji podjele 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Staranje o osiguranom predmetu 2. Rizik 4.4. Davanje podataka o riziku 1.2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.3.2. Plaćanje premije 1. Osigurana suma 6. Plaćanje naknade 2. Zaključivanje i oblik ugovora 2.1.

Hartije od vrijednosti na ime 3.3. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Pojam mjenice 2.1. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Postavljanje problema 2. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Obligacionopravne hartije 3. Teorija emisije 4.3. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Cesija 3. Značaj hartija od vrijednosti 4.1. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Teorija kreacije 3. Teorija omisije 2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Kriteriji podjele 2.2.2.2. Korporacione hartije 2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Stvarnopravne hartije 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Prestanak prema opštim pravilima 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam i osobine 3. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Pravni izvori (vrela) 2.

8.2. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.7. Indosament sa klauzulom straha 4. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.2.8. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.1. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.11. Označenje dospjelosti 2. Ime remitenta 2. Pozivna i spontana intervencija 9.7. Bjanko indosament 3.4. Klauzula o kamati 5. Cesija i indosament 3.4.8. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Prokura indosament 3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.2. Oznaka “po naredbi” 5.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Regres 8. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Prenos mjenice 3.3.9. Povratni indosament 3.6. Prijem mjenice (prihvat.12. Založni indosament 3.10. Rekta indosament 3.3.5.5. Ime trasata 2. Intervencija 9.1. Protest 9. akcept) 5.5.III 2.9. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.3.7. Mjenično jemstvo (aval) 6. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5.2. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5.6. Kasatorna klauzula 5. Izdavanje mjenice 3.1. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.6. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Dan i mjesto izdavanja 3. Domicilirana mjenica 5. Puni indosament 3.4. Mjesto plaćanja 2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .

1. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o prenosu čeka 3. Pojam čeka 2.4. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Cirkulaciona mjenica 7.2. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Mjenične tužbe i prigovori 3. Prenos čeka cesijom 3. Izdavanje čeka 3. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Prenos čeka predajom 4. Bitni sastojci 1. Prenos indosamentom 3. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. solo) mjenica 3. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Finansijska mjenica 6. robna) mjenica 5. Uopšte o bitnim elementima 1. Isplata čeka 6. Prenos čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Vlastita (sopstvena. Poslovna (trgovačka. Uopšte o čekovnim radnjama 2.1. Komisiona mjenica 8. Amortizacija mjenice 2. Bjanko (blanko) mjenica 4.3. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Pojedini bitni elementi 2.IV V VI neisplate 10. Ekonomska uloga čeka 3. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Kriteriji podjele 2. Zastarjelost 2.2. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.

Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Precrtani (barirani) ček 2. Putnički ček 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Obezbjeđenje potraživanja 3. Izdavanje i emisija 2. Protest 8.3. Kriteriji podjele 2. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.6.4. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2.5. Dijelovi 2. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Isplatni (gotovinski. Amortiazcija čeka 2. Prenos 3. Tužbe kod čeka 4. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Regres 9. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Obračunski (virmanski) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1.7.1.2. Pojam obveznice 2. Zastarjelost 2. Ček za potrošački kredit 2. Bitni sastojci 3.IV V VI 7. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obveznice prema prihodu koji nose 8. Kriteriji podjele 2. blagajnički) ček 2.

Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni sastojci 3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 .1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Monopolističko ponašanje 2. Predmet prava konkurencije 2. Pojam i karakteristike 2. Pojam i karakteristike 2.3. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Pojam i karakteristike 2.10. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Monopolističko djelovanje 1. Bitni sastojci 3. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1.1. Pojam robnih hartija 2. Špekulacije 2. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Monopolistički sporazum 1. Bitni sastojci 3.2.

II 2.3.1. Pojam nelojalne konkurencije 4.2. Imenovani slučajevi 3. Imenovani slučajevi 4.2.1.2.3.1. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Ograničavanje tržišta 3. Sankcije prema aktima 3. Generalna klauzula 4. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Generalna klauzula 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Nelojalna konkurencija 4. Sistem odgovornosti 2. Generalna klauzula 2. Krivičnopravne sankcije 4.3. Sankcije prema licima 3.2. Imovinskopravne sanckije 3.

20 .

kupcu . Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Teoretski posmatrano. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. 454).i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.N N1 . 21 .2.R1. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu.prodavalac . Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. Beograd 1987. U privrednom životu. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. str.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.). Exportpress i Institut društvenih nauka. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. isporuči drugoj strani . 5. Pravno. 1. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . on je ipak uži pravni institut. Pojam prodaje 1. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. privatna itd.1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

otkupne”. ZOO). određenim iznosom. potrebe vođenja ekonomske politike. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Bude li ugovorena veća ili manja cijena. FBiH 2/95). Ona može odrediti: fiksne cijene.3. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. najviše cijene. odgovor na njega 17 Čl. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. smatraće se da su željele maksimalnu. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. bilo kao garantovane. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. Predvide li ugovorom nižu od minimalne.3. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. strukturu najviših cijena. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. 6). 3. u principu. Dalje će se citirati i kao ZKC. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. faktičko pitanje. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. No. takođe. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. bilo kao “minimalno ... Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. n. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. do). Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. te marže u trgovini. 31 . Kada su ispunjeni zakonski uslovi. dakle. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Odredivost cijene je. Ugovaranje niže cijene je. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. ZOO). Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva.2. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. Ako stranke ugovore veću cijenu. st. i 2. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. 1.

str. isporuka robe. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. fusnota 46. isto djelo. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu.. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Strankama se. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. ZOO).”. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. Krulj dr Vrleta. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. fusnota 47. Krulj dr Vrleta. 35. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Ne postoji li zvanična evidencija. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Vadi li se više uzoraka. str. 169. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. 32 . 35. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. Draškić dr Mladen: isto djelo. Krulj dr Vrleta. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. fusnota 45. 465 ZOO). bilo na osnovu procjene stranaka. uzansa 163. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. 466. 35. str. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. isto djelo.. najprije.. str. a ne raskinu ugovor. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. 169. Ako to ne učine.. str. ZOO). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. 169. isto djelo.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. str.

niti je odrediva. 3. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. Napokon.4.uzorak koji je iz nje izvađen. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. ZOO). ZOO). isti ili sličan kvalitet i jednake. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. Utvrđuje se za približno istu količinu. . Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. Ona. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. 3. st. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. 3. Prva je vezana za vrijeme isporuke. ZOO). Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. predstavlja i faktičko pitanje. . kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. st. 2. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . ZOO). a druga za vrijeme zaključenja ugovora. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462.140. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora.5. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. 3. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. st. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133.136. dakle. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. odnosno slične uslove ugovora.

klizne skale (član 397 ZOO). Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. transportne klauzule i ambalaža. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Ti elementi su: kvalitet. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. Osim bitnih elemenata prodaje. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. str. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. ZOO). Zagreb. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. str. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. 223 i druge). 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. 22 Krulj dr Vrleta. naročito za isporuku investicionih dobara. Za pojedine vrste poslova. ZOO). IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. 1970. postoje tipske ugovorne klauzule. Ipak. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. 34 . 171. u vidu matematičke formule. 188 A. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. isto djelo. 188. a ne sam iznos promjenjene cijene. Informator. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 187. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. U suprotnom.

ZS). listu RBiH 13/1993.. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. itd). fizičkih. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. kao i količina. estetskih.” (član 34. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. odrednica predmeta ugovora. Kvalitet 2. postupci i metode obezbjeđenja. Njima se određuju “norme kvaliteta. Pošto je kvalitet. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. 29/00). Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora.2. ispitivanja i kontrole kvaliteta. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. To je. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa.1. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. izvoz. dakle. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. 24 23 35 . odnosno državnom Institutu za standarde.2. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. glasnik BiH br. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. i objavljen u Sl. ZS). Za razliku od količine. 2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. sigurnost. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. industriju i rudarstvo. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl.. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. Pored toga. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. oružane snage.

Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. glasnik BiH br. često pod posebnim komercijalnim nazivima. 538. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. 141). . Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. koji je 26 predmet prodaje. 3/02). Vidjeti član 403. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. odnosno njihovog dijela. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. propisani kvalitet je obavezan. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. 2. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. izrade. ZOO). Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. pa se ne mora ni ugovarati. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). ZOO. prema uzansi 140. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. smatraće se da su htjele propisani. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. bez obećanja saobraznosti”. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. Za neke artikle postoje i tipske mustre. Zakon o obligacionim odnosima (čl. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. kontrole.408. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak.ZS). Pod njom se. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. puštanja u rad pogona i rukovanja. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Prema uzansi 141. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. odnosno minimalni predviđeni kvalitet.3. st. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. 26 25 36 . Bez obzira kako je određen. Ako ima više uzoraka.

nacionalni. te proizvodu kao njihovom rezultatu. tržnica na veliko i berzi. Postoji li više standarda za istu robu. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. 142.drugačiju specifikaciju. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. odnosno poslovnim običajima. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Kvalitet se može odrediti i tipom. 30 i 31. Razrađeni su u čl. 144. osim u slučaju obmane. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. istog akta. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju.). Termin “kakva . koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. napokon.takva” (uz. bilo u uzansama. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. I drugo. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. odnosno lošijeg kvaliteta. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. a stranke nisu istakle koji žele.). Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). postoji posebna vrsta ugovora . Upravo zbog toga se smatra da prodavac.specifikaciona prodaja. list RBiH. 145. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. 37 . Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Zakona o standardizaciji. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. 13/93) u članu 1. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. 143. na primjer). Kvalitet se. tehničkih termina. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. granski i proizvođački ili interni. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. i 24. te predstavlja i uzorak te robe.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Mogu biti 28 međunarodni. može ugovoriti i primjenom posebnih.

Stoga je neophodno tumačenjem čl. ZOO). onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. 311. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. (čl. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. 146. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). je bila opširnija i bolja. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. 146. odnosno korisniku”. Zagreb 1962.2. isto djelo. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. 3. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. No. st. I drugo. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. “proizvodi u originalnom pakovanju”. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. st. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. sredstvo pakovanja. isto djelo. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Progres. Ambalaža je bitan element ugovora. te sitna i krupna. utrošiti.4. stav 2. 5. Bukljaš dr Ivo. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. ni ugovoren. str. str. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. st. 311 ZOO). doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu.). ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. investiciona i neinvesticiona. zamjenljiva i nezamjenljiva. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. Zakon o obligacionim odnosima. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. No. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. 129. str.). 1). a time i imovinska vrijednost”. Zakona o standardizaciji. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Prema članu 75. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. 30 31 29 38 . Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. 2. Stilizacija uzanse 146. 2. potrošna i nepotrošna. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. za razliku od Opštih uzansi (uz. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati.Carić dr Slavko.

X 1964. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. 162). postavlja u pogledu ambalaže. Ali. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. isto djelo. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno.97. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. pribavljanje dozvola i slično. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. 73 . onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. a ako on nije predviđen. Napokon. “ambalaža izgubljena”. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. snošenje troškova isporuke i transporta. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. I drugo. organizacija transporta. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. najprije. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. 39 . Ona. 74). osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Tek ako ova nije predviđena. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. 4. “ambalaža gratis” ili njima slična. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. prevoznikom. Pored ovih. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. str. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže.

38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. one iz 2000. st. str. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. Na kraju dvije napomene. III Aufl.publik. revizija iz 1980. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. 273. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. str. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Njome je ovaj reglman. najprije. dok to sa uzansama nije slučaj. Prva. najprije. I drugo. 1967. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 1980. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Beograd 1987. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 1976. sugeriše isto rješenje.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. 38 Tačka 7. I drugo. U domaćem pravu ono može biti sporno. godine su značajne dvije stvari. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. 2 naročito. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. 1990 i 2000 g. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. Drugo. 1107. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Beograd 1985. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. Otto Schmidt. I treće. INCOTERMS i Opšte uzanse. godine. 35 Tačka 6. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. ne sadrže potpuno iste klauzule. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. str. 7. Koln 1980. Bude li to slučaj. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. 100 do 114) regulisale istu materiju. Za reviziju iz 1980. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. 40 . treba biti posebno oprezan. Svezak II. 37 Tačka 6. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini.

Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. ZOO: Organizovanje prijevoza. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. garancija za materijalne nedostatke. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. st. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. 41 . Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti.522 ZOO). 2. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 1 ZOO).GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I .

44 Pravne radnje su izjave volje. stoga. 78 . 467. str. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati.”. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. To će biti slučaj kada se stvar. 73 . Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. Ona čini kičmu isporuke. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. 125. isto djelo. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. isto djelo. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Razumljivo je.74.. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. Nečinjenje ili propuštanje može.”. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. isto djelo. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. str. One prate faktičke radnje.79. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). II – ISPORUKA 1. “predaja stvari” (čl. str. 43 Mitrović dr Dobrosav. između elemenata. str. Pojam isporuke “Isporuka” robe. str. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Pored toga. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. Član 473 ZOO... ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Uprkos ovome.. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. po nekom osnovu. 127. osnovna je 40 obaveza prodavca. 42 . obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje.

Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. 132. način. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. st. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. mjesto. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. prema članu 468. Dakle. 46 Kapor dr Vladimir .svojinskog prava. 2. st. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. str. 2. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. To od isporuke čini i faktičko pitanje. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. a ne na svojinsko pravo. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Zbog toga ona ima više modaliteta. I drugo. ZOO). ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. te način na koji one moraju biti ispunjene. Prema njoj. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. isto djelo.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. Isporuka je složena obaveza. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. od kojih su najvažniji tipizirani. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. Prema članu 467. vrijeme i dejstva isporuke.Carić dr Slavko. obilježja tih radnji. Član 468. 43 . Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. a to znači prenos posjeda stvari na njega.). To su. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke.

zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. primijeniće se dispozitivna pravila. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. imaju sjedišta u istom mjestu. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . Mjesto isporuke 3. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. ZOO i uzansi 71 . isto djelo. odnosno roba (član 471. st. 44 . kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. st. prelazak rizika.kod njih prodavac i kupac. U kojem trenutku . str.prodaje u mjestu (nedistancione) . 2 ZOO. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora.nije precizirano. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. Otuda je njegov značaj veliki. ZOO. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji.74 ne postoji protivrječnost. mjesto isporuke je sjedište prodavca. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. a radi se o robi određenoj po rodu. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. st. Pošto između člana 471.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Pored toga. ili barem najvažnije.prodaje sa otpremom (distancione) . 2). 72. 2 . prelazak troškova. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. 71. po pravilu.3. a lokaliteta u užem smislu. 3. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. 55. uz. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319.2.1. radnje isporuke moraju da budu završene. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . prema dispozitivnim normama. 2).

4. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. mora o tome da obavijesti kupca. pregled. luka itd.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. st. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Opštim uzansama. st.1. 71. 74. pakovanje. st. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. odnosno gdje će biti proizvedena. uzansa 72. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. 74. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. poslovnim običajima. 1). 2 ZOO. 4). st. st. 71. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. 1).) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 3).) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. Pored toga. 3. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. 5). zato što su nastupile transportne smetnje. odnosno gdje će se proizvesti. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. On je uređen ugovorom. prirodom robe i okolnostima posla. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. važe opšta pravila. st.3. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. U suprotnom. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Način isporuke 4. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi.

Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. 76. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. 4. st. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. dokumentaran i realan (stvaran). On važi i za cijelu količinu i za obrok. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. bez većih prekida. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. a time i sama isporuka. koja daje pravo svojine na robi. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. i 298. ako uredno pozvani kupac nije došao.2. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. I treće. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Takvu isporuku nazivamo realnom. ne stvarnopravnih. 2.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. 77). naročito). i uz. tj. posebno. ali kontinuelno. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. st. Ovo rješenje uzanse 72. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. može biti: simboličan. 1. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. Napokon. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. način isporuke. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu.

uz. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. 82. No. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. . Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. definiše drukčije rok isporuke. 76. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz.prodavca. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. i 469. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. 86. st. Vrijeme isporuke 5.) i posebna rješenja. st. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla.317. 47 . Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. odnosno ako nije individualizirana.1. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 5. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. 1).. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”.”.. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. 131. 76.fiksnom prodajom. ZOO). Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. naročito) i Opšte uzanse. Na primjer. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz.2. 3). Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. U prvom slučaju. ZOO. na primjer). onih o odgovornosti posebno. str. 5.

Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. sedmicama. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92.) i da o tome obavijesti drugu stranu.). Interesantno je da se ovo 48 . 1. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. 90. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. 88. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. mora da izabere radni dan (uz. Kod većih količina robe. te godinama. dijelovima godine. ono se skraćuje. 87. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. ZOO). ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan.). i 3. st. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. “po prestanku leta” ili slična. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. računanje počinje od veće vremenske kategorije.).). 93. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Određuje se: danima. No. ZOO). Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. smatraće se da je to posljednji dan roka. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. 91. st. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz.). 90. mjesecima. 2. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. 85. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. i 94.). Ako je rok isporuke određen datumom.

“u vožnji”. 5. Dakle. Kupac. rok isporuke je. ŠZO.). dakle. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. 83. primjeniće se uzansa 95.3.). 54. Vidjeti p. dakle. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. a ne u trenutku otposlanja. 271. str. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca.). Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. isto djelo. 4. Mitrović dr Dobrosav.). isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. On je. krajem i u drugoj polovini mjeseca. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Ako ugovor o tome ništa ne govori. p. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. samoodrediv (uz. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. u prvoj polovini. 89. st. 4. sredinom. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. dakle. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. ZOO.). Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 82. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. “utovarena” i slični. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. Vidjeti član 77. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. budući da je rješenje uzanse 80. 50 49 49 . 904. AGZ. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. Ona sadrži norme za dvije situacije. 81. ZOO (uz. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. 80. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. ZOO. st. Napokon. BGB i član 75.

Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. Član 12. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. dakle. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. 2. Dispozitivno je pravilo. i 123. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. novine FBiH 2/95). ZOO). te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. str. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. isto djelo. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. ZOO).). Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. ide i korak dalje. ZOO u članu 477. 1. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. st. Napokon. a ne doslovno. 1. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Uzansa 177. st. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. ZOO). 50 . Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. prodaje na kredit. st.4. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. 61. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122.5.

”. predaja. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. propašću ili oštećenjem stvari. rizik. 324. treba podvući da kod osiguranja uopšte. stoga. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. Štetna radnja ili događaj. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. str.1. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica ... 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”.457). skrivljene štetne radnje bilo kojega lica.. 323.6. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. U trgovačkoj. Svojina. predstavlja odsustvo krivice. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. str. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. a ne samo ugovornog partnera. tj.324 i tamo citirane autore. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . Institut za uporedno pravo. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje..”. 51 . Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje.. koja su za distancionu prodaju najvažnija. 121-122. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. Premija osiguranja u suštini. 323 . Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. pa i transportnih. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. dakle. Beograd 1972. a ne samo ugovornog partnera. pa time i rizik..počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. “rizik” djeluje na stvar. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. najkraće rečeno. Budući da štetni događaj. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika.”. koji predstavljaju rizik. str. No. cena. 56 Jasno je. str.

ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. 326.2. Pod “predajom” stvari. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. 6. primjeniće se dispozitivna pravila član 465.. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. Pošto isporuka nije izvršena. ZOO). 2. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. ZOO). jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule.3. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. 6. a kupac ima.individualizirane stvari. naše pravo (član 465. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. Rizik tada ostaje na prodavcu. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. st. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. koja predstavlja češće rješenje. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. st. 52 . treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora.. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. 128. u tom slučaju. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. našeg ZOO. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje.. 2-509 UCC. 1. str. uređuje se prvenstveno ugovorom. druga.”. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke.. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. Rizik. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. opisujući rješenje koje žele. Napokon. najprije. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. shodno terminologiji ZOO. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. Strankama. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. str. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”.”. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. obavezu da stvar čuva (član 520. eventualno.

U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. a ne kao izuzetke od nje. No. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. Međutim.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke.1.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . st. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. 30. str. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. 2). Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. ZOO). Mitrović dr Dobrosav. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese.docnje. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. godine važio i na području naše zemlje. st. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. a ne kada je primljeno. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . koji je do 6. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. isto djelo. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. 53 . Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. 3. IV 1941. isto djelo. Koja su to rješenja? Najprije. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. III . 31. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. str. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja).

nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. tj.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. i 479. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. 4. Član 121. 63 62 54 . 1. Rezultat ovog. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno.134 za količinu i uzanse 135 . 3. 2. ZOO. ZOO. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . na prvi pogled protivrječnog zadatka. za pojam nedostatka. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima.“na očigled”. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Prema mjerilu vidljivosti. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Ukoliko je količina bitan element posla. 64 Član 478. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet.2. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji.

Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. 2. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Garancija za materijalne nedostatke 2. st. ZOO). Prema obimu.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. O tome svjedoče. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. 3. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Usvojena je. ZOO. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. dakle. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju.507 ZOO). Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. 55 . Pravni osnov garancije je bio sporan. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. Napokon. st. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. propisanu. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. 65 Član 486. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. ali ne utiču na samo postojanje ugovora.1. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. ZOO). Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. 1.

st. 2. Član 480. 1. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. mora postojati u času prelaska rizika. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. st. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. st. ZOO). obaveza garancije. 1.). Na primjer.2. u vezi sa članom 479. 1. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. pa. ZOO. Nedostatak. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. st. shodno tome. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. i odgovornost. 1. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. 1. ZOO). odnosno propisane”. 2.2. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. 56 . st. ZOO. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. Izuzetno. 1. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Ipak. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. 1. ZOO. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. 144. ugovornih klauzula. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. 66 67 68 Član 480. u vezi sa članom 479. st.takva” ili nekom sličnom.). stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st. st. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. i 145. Clan 480. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. najprije. ZOO). Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. i 481. 1. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. “kakva . 3. 68 No. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. st. st. ZOO).

Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. bilo nastanak. Napokon. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. ZOO). 378. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. službenost). I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. Pravni nedostaci se. kao i materijalni. osoba van ugovornog odnosa. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. ZOO). str. Od privatnih. Beograd. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. IV . peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. ZOO).Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. 377. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. hipoteka. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. isto djelo. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. 487 ZOO). ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. str. Privredna štampa. Striktno posmatrano. Njegovi ciljevi su složeniji. 1980. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. 70 69 57 . tj. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. Shodno tome. mogu podijeliti prema više kriterija. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Naime.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1.

str. član 1628. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. isto djelo. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. 382. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . i 513.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. odnosno industrijski dizajn. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. No. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. ZOO u članu 510. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). Analogno garanciji za materijalne nedostatke. a ne i za postojanje prava trećeg. govori i o momentu zaključenja ugovora. ZOO). 76 Perović dr Slobodan. 73 Perović dr Slobodan. 1. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. No. 76 Ovo je prvi uslov. 74 Perović dr Slobodan. Po svojoj pravnoj prirodi. i dalje) i slično. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. 2. Oni imaju različit juridički karakter. glasnik BiH br. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. 75 Član 1487. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. žig). odnosno prodavca. 377. Code civil isto. str. trgovinskog zastupanja (član 809). 381. Napokon. To je kod nas izvršenje isporuke. “To znači. 3/02). ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. 58 . a time i miran posjed prodane stvari. isto djelo. izdavanja skladišnice (član 740. str. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 2. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. st. st. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. st.996). 4. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. model i uzorak. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. isto djelo. služnosti na primjer.

Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. ZOO). faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. najprije. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. Dalje. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. Za razliku od materijalnih nedostataka. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. 1. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Faktura. ZOO). smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. tj. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). ZOO). nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. njegovo reklamiranje (član 509. I na kraju. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. količinu. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. jer nije izvršeno obavještavanje. potrebno je da prodavalac bude savjestan. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. st. Određivanje savjesnosti je složeno. Kupac. st. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. dalje.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. st. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. jediničnu cijenu. Da bi ovaj uslov postojao. pored zahtjeva za plaćanjem. 4. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508.). U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. 59 . Reklamacija. st. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. Napokon.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. 1. 2. ZOO). transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. ZOO). ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. V . ZOO).

77 Ona zbog toga mora biti uredna. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. isto djelo. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele.Funkcije fakture su brojne. n. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Ona ima preliminarnu finansijsku. Savremena administracija. FBiH. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. str. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. ne obavezuju kupca. FBiH. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 81 Sl. n. 78 77 60 . Beograd 1957. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. n. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. str. Kada konačan obračun bude sačinjen. u principu. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. 180. 79 Vidjeti uzanse 177. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. 2/95. napokon. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. 87. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. Faktura je. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. i 217. 87. dalje. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . To je njen osnovni zadatak. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 2/95). Ovo je razumljivo. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. naročito). Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. 80 Sl. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. 82 Kapor dr Vladimir. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Član 10. 2. Ona. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. najprije. Nadalje. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. FBiH 2/95. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. Faktura. Zakona o računovodstvu (Sl. faktura može imati još dvije fukncije. No.

Napokon. faktičko je pitanje (uz. Koji je rok “kratak”. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. 83 Kapor dr Vladimir. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. 83 Drugo. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 2). 61 . isto djelo. 204). 103. str. 88. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. st. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture.

62 .

a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. ako on postoji. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. 2. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija).prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. One. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). njegova odgovornost. prijem isporuke. postoji i jedan dodatni element. Ali. Drugo. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. su isti kao i kod obaveza prodavca. Pored toga. tj. Posljednja obaveza je uslovljena. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. 2. bilo zbog raskida ugovora (član 520. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . postoje i obilježja koja su donekle specifična. u načelu. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. ZOO).UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. st.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. Uporedno posmatrano. prvo.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Često se 63 . Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Sporednih obaveza kupca takođe ima više.

118. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom.. st. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. npr. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. Institut za uporedno pravo. 1. Prema članu 481. II . ŠZO. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”.”. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. p. zajedno sa reklamacijom. Napokon. U praksi se koriste i izrazi: provjera. dakle. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”...”. str. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. str. 181. zajedno sa njihovim modalitetima. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Beograd 1970.PREGLED ROBE 1. Član 2 . Pregled robe još uvijek. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. SGA. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. odnosno “kvantitativni prijem”. 1.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. ali i zato što je suštinski netačna. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. nego posredno . st. član 201.606 UCC.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Stoga on. Pojam pregleda 1. govori o uobičajenom pregledu stvari. budnosti kupca. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . 86 Član 481. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.”).. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Pravno gledano.1. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. str. 85 84 64 . 377.. U našem je pravu. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. Isto čini i naš ZOO u članu 481. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. predstavlja “akte vigilancije”. 88 Član 34. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata.. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. HGB. kontrola i “kvalitativni”. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. ZOO.

65 .Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. govorićemo o subjektima. Tek ukoliko one ništa ne utanače. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. zajedno sa njihovim modalitetima. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Pored toga.2. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. 2. No. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. Napokon. kupac je po pretpostavci savjestan. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. mjestu. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. 1. vremenu i načinu pregleda. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Drugo. Najprije. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji.

133. Tada su moguće dvije situacije.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. 2 . tako i pred sudom. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju.515 (1) UCC.. 90 91 89 66 . s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. 134 . učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”..”.135. str. 1. 89 U teoriji je ono sporno. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”.”. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. odnosno kontradiktorni pregled.. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. st. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. Subjekat pregleda može biti i treće lice.”. 122. i 123. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. “mana”. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. str. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. odnosno vođenju spora”.4). Vozar će.. st. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str.. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.. str. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. po pravilu. Drugi subjekat je kupac.. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao.”. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 127. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. 119. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. ili sa komisijom.

po pravilu. str.“pregled od strane trećeg”. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. st.”.”. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. tj. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. ugovorom.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. a potom dispozitivnim propisima. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. 183. No. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. str... 96 3. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. kao i mjesto isporuke. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. str. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. st.858 ZOO. 1.”. Može se. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. 168. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). posmatrati u širem i u užem smislu. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene.. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. najprije. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno... mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 1. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 67 . Vidjeti i član 848 . a kvalitet u skladištu kupca. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci.. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. ono mora biti poštovano. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice.

Kada je prodavac bio savjestan. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74).pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Drugo. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. st. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije.. ZOO). Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. stranke ili drugi subjekti pregleda. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. vrijeme reklamacije.. ZOO). ga moraju obaviti odmah. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Pravno. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Najprije. str. te dispozitivnim propisima. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. 68 . Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. I treće. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. 3. st. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe.”. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. 127-130. 4. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. 3.

”. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. ZOO). Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. zapravo. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. ako se pregled ne može izvršiti. ZOO). str. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . U slučaju reekspedicije.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. tj. ZOO. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. st. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481.. 2. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. predaje druge stvari. st. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola..125. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije... ukoliko to ne učine. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. pravni standard. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. Prema uzansi 138. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. st. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. 1. Pored poslovnih običaja i uslova posla. Izvršenje pregleda “odmah” je. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. No. 126 i 138. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. I drugo. 3. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. 69 . ZOO). ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. 124 . Prvo.”...

komercijalna procedura ili pravni postupak. Prema obimu. 75. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. 155. Opšte uzanse. str. str.132. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. 130. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. 76 . posebne uzanse i poslovni običaji. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. Prema uzansi 115. Prema cilju. fizičko mjerenje. Zakon o obligacionim odnosima. Beograd 1975. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. posebno. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. No. 102 103 101 70 .82. 148). merenjem ili prebrojavanjem”. Potom dolaze dispozitivni propisi. On se može posmatrati kao tehnološki proces. 147).. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. 131 . “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor.. Institut za uporedno pravo . zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta.. vađenje uzorka. hemijska analiza. ZOO). Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. a analiza specifičnosti na str. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. st. str. str. 75. upoređivanje sa uzorkom.po tom osnovu. Definicija se daje na str. Kapor dr Vladimir . kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava.Carić dr Slavko.”. isto djelo. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način.Savremena administracija. 5. isporuke. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. 102 Način provjere je složena pojava. 2. kao na primjer za žitarice.”.. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće.

Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. 131.”. 71 . Prema članu 481. Kod provjere kvaliteta. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. članovi komisije i eventualni svjedoci. Korisno je da to učini svojim rješenjem. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. Ne bude li to učinjeno. usvojenih rješenja nema. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. st. Uzansa 129. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. str. O svim radnjama vodi se zabilješka. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled.. Jedan izuzetak. on je dužan da kupcu bez naknade.. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Ukoliko je on uobičajen. ZOO.stranaka. 128). troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca.. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. poslovnim običajima date trgovačke branše. ipak. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. odnosno njihovi predstavnici. dakle o svom trošku. U pogledu članova komisije nema ograničenja. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. pa ćemo ih izložiti zajedno. Uzanse 129. postoji. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. 147). prirodi robe i okolnostima provjere. i 149. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. str. 139). 105 Ne postoje li ni ovi izvori. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. 133. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine.. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”.”. 1. Dakle.

poslovnih običaja. 2. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu.. Isporuka i prijem isporuke su. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70.PRIJEM ISPORUKE 1. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. 519. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. 155.. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe.”. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Tada će prijem biti potpun. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. 72 .. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje.. 70. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. 519. 2. 254. ZOO. “komplementarni pojmovi”. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke.”. te u odnošenju stvari” (član 519. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. dakle. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. str. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. prema ugovoru. str. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji.III . čl. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. st. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. ZOO). Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. ugovora. ZOO). čl.

primijeniće se dispozitivni propisi. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Obaveza plaćanja.. po pravilu.2. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.1. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače.. 230. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. dužnost plaćanja je složena. kreditni i devizni sistem. isto djelo. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa.”. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Pojam obaveze plaćanja 1. 144. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Ako on ne reguliše ovu dužnost. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji.PLAĆANJE CIJENE 1. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. Plaćanje cijene je. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. ugovorna obaveza kupca. Iako se sastoji u predaji novca. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. IV . ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. Napokon.Carić dr Slavko. str. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. nesumnjivo. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. 111 112 Kapor dr Vladimir . svojinsko pravo na njoj. 73 . str. 1.

ali ne i jedini element kalkulacije. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. biti predujmljeni (uz. 169).3. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. 320. 171). 161). kupac snosi i rizik plaćanja. ŠZO. 164). član 212. st. Tako kupac snosi uvozne carine.Cijena je osnovni. str. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. 240. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. 117 Perović dr Slobodan. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. Kupac snosi i troškove plaćanja. 114 Dakle. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji.”. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. 94-105. Uzansa 160. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor.. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. ZOO). Član 28. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Uz trošak. 3. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. 517 ZOO). po svoj prirodi. potrebni iznosi moraju mu... novčana obaveza. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. 380 HGB. p. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. isto djelo. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. dalje. ukoliko želi da se koristi skontom . st. uz. 1. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. a ne na samoj granici (uz. 114 115 113 74 . nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. 235. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. SGA.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. Ako je.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. str. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. 160. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno.. 2. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. a ne 116 samo na sigurnost novca. str. Kupac. na njegov zahtjev.

Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 312 ZOO). kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. 394). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. Sl. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. 305 ZOO). te prekomjerno oštećenje (čl. 310 ZOO). 310). Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. 119 120 118 75 . 133-136). Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl.. vezanost normi o načinu. Ukoliko on ne bude postignut. a kupac ne može sve da ih izmiri. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi.”. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Plaćanje se vrši prodavcu. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). str. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. ali i prema njegovim povjeriocima. No. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. 398 ZOO). može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. 139-140 ZOO). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. No. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. 320 i 318 ZOO). govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. zlatne i valutne klauzule. 238. redoslijed namirenja zavisi. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. No. FBiH 2/95. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 103-105. 516-518). isto djelo. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. pošto su novčane obaveze djeljive. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. indeksna skala). od sporazuma dužnika i povjerioca. n. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. najprije. Napokon. 18 ZOO) i u cjelini (čl. str..

Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. ZFP). međutim. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. Mjesto. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Zakon o mjenici. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. No. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. FBiH 10/95. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. n. dakle. Zakon o čeku. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. prepušteni ugovoru.2. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima.regulisanja ove dužnosti kupca. vremena i mjesta plaćanja. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. 2. 76 . vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. Osim instrumentima plaćanja. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. 2. bankarske garancije (član 17 ZFP). u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. Uzansa 188. Način plaćanja 2. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Zakon o hatrijama od vrijednosti. čeka. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. vrši izmirenje novčanih obaveza. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju.1. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice.

plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu.129. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. Beograd 1982. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 77 . Petrović dr Milan. 192). 191). Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. ZFP). 128. godine. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 189 i 196). tj. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. 123 Član 1072 . instrumenti doznake.1082 ZOO. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. 2). ZFP). 124 Antonijević dr Zoran i drugi. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. ne nužno i u ugovoru o prodaji. isto djelo. Savremena administracija. Pored toga.računa” (član 9. str. str. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. st. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. ZFP). 190) i bjanko mjenicom (uz. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. a najkasnije narednog dana”. 128 . 122 Antonijević dr Zoran. Napokon.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Od ostalih. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. zadnja revizija 1993. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku.

2. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. isto djelo. od opštih dispozitivnih principa o avansu. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 185). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 78 . iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). (član 518 ZOO). 125 126 127 Toroman dr Marija. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 241.. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. 2. Ovo rješenje odstupa. 186). 241. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. težinu. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. Drugo. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. Razmotrićemo ih odvojeno. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. ZOO). str. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz.”. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju.. 184). “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. st. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. uz. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. te da njome raspolaže (uz. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. str. str. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. 183. Najprije. Ne postoji li odgovarajući običaj.. najprije. 184).”.. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam.3. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima.

isto djelo. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. ugovor o prodaji može. 182).Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke..”. po pravilu se ugovara izričito i precizno. 1 ZOO. 79 . najprije. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. određeno datumom. unaprijed. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene.1. str. 129 Član 516. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. 205). 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. 204). 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . 128 Kapor dr Vladimir . pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. cenu pre nego što primi stvar. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. isto djelo. str. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed.. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit).Carić dr Slavko. Vrijeme izvršenja isplate 3. st. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. Depozit traje do rješavanja spora. Plaćanje prije isporuke. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza.. ugovorom. 3. 130 Toroman dr Marija. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. ZOO). budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Kod sukcesivnih isporuka. Ukoliko je određeno rokom. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. mora platiti nesporne iznose. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. preovladava “trenutak”.

Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. Bude li to slučaj. 236 .”.238. ono se rijetko izričito ugovara. str. ako je kupac robu dobio prije fakture. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. pri tome. st. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Plaćanje unazad je ono koje se. st.. 3). Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. st. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. 80 . Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun.2. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe.”. Polaganje se vrši virmanom (uz. ZOO). a od instrumenata plaćanja posebno. Po pravilu.. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. st. 131 Pored toga. uz. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 238. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. 3. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 177. ZOO. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 177. Izuzetno. U slučaju da sporazuma stranaka nema. 1. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. odnosno od prijema fakture. st. str. 2. 188). odnosno obezbjeđenje plaćanja. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke.. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Oba dispozitivna pravila su uslovna. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. 3).. ZOO). prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . 2).. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja.

Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. st.1. koja važe za pomenute instrumente. 2). razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. prodavac i kupac imaju istu banku. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. st. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. ZOO u članu 318. 2. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. 3. ZOO). Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. U prvoj. tj. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. ZOO). neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom.). Mjesto plaćanja 4. 1. 2). smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. st. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320.sredstava na tekući račun putem virmana. st. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. preuzima pravila uzanse 181. Prvi je da su novčane obaveze donosive. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. 4. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. kupac. dakle. st. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene.

. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. st. No. Napokon. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu.. Napokon. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. Napokon. I napokon. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. 1 ZOO). tj. Član 320. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. str. 174). “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. 238. 3. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. No. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. st. ZOO). više poslovnih jedinica. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. st. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja..”. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. ZOO je jasan. 4. plaćanje se obavlja u prebivalištu. st. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. st. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. 3. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. ZOO). plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza.. st. Ako povjerilac ima više sjedišta.”. 2. 2. 2 ZOO). 82 .2.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. dakle prodavca. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 175. U nedostatku pravila običajnog porijekla. odnosno izvršila prihvat.

Mi ćemo se. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. No specifičan sadržaj. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. No. ZOO). Drugo. kupca ili prodavca. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. Od svih navedenih funkcija.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. posebno baviti samo najvažnijim. tako i posljedice. odnosno obavještenjima o nedostacima. a ponekad kao obaveza. viši institut prava prodaje. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . No. logičnije je prvo rješenje. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Treće. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. Prvo. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. ZOO). funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Pojam prigovora Prigovorima se. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. u najširem smislu. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. 2. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 .UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. stoga.

isključiti iz ugovora. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Napokon. Pored toga. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. 2. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. II . te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Ukoliko žele. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. mjesto i vrijeme. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. po njegovim nalazima i mišljenju. Kao punomoćnici u privredi se. i bez intervencije trećih lica. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi... Ne učine li tako. 165.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. po pravilu. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. odnosno odrediti njene modalitete. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja.”. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. trgovački zastupnik). izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. 84 . ali nesumnjivo. te izričitim redigovanjem člana 481. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. Drugim riječima. str. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način.

2 ZOO). Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. po pravilu.punomoćniku. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena.. st. da budu precizirana. 85 . onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla.. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Prvo. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. No. neki su. Najprije. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. preko prirode robe i nedostatka. Stoga. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. 132. i 152.”. u reklamaciji se. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. Uz. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. 166. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. tipizirani. Sadržaj reklamacije veoma je složen. ako to kupac učini. kod reklamacija važi teorija prijema. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente.. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže..”. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. str. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. ipak. str. Svi ostali elementi su nebitni. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. 166. Napokon. Član 484.

reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Ne bude li to učinjeno. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Ako je prodavac bio nesavjestan. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. Predstavlja veoma složen modalitet. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. bilo prihvat. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Pošto je usvojena teorija prijema. tj. 86 . Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. stoga. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ako on ima više poslovnih jedinica. Kada je prodavac savjestan.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”.siguran način. 4. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. prepušteno opštim pravilima. Ono je. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. No. 3. I drugo. a ako se to ne zna . Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak.

Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Ipak. dakle. 87 . Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. No. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. za vrijeme provjere. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Oni moraju biti održani kumulativno. a ne na prodavca. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. 1 ZOO). zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. st. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). st. on ne bira konačnog kupca. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Prema članu 481. Početak toka roka za reklamiranje veže se. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. 3. Izraz “odmah” je pravni standard. 2 ZOO). kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. st. Rješenje je logično. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Objektivni rok je prekluzivan.

ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. To je treća 88 . Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Pored toga. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. Ovakva solucija ne isključuje. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Stilizacija člana 509. doveli su i do nekih posebnih rješenja.III . nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. U principu. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Ako to nije učinjeno. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. isporuka nove stvari bez nedostatka). ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). a ne kada ju je prodavac primio. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. 2. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije.

Ako je u pitanju vansudska evikcija. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija).osobenost ove reklamacije. 1 ZOO). U suštini. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 89 . Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. st. st. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. 2 ZOO). kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici.

90 .

“Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. ZOO. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. uzročna veza i krivica).raskid 138 ugovora po samom zakonu. 91 . činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. naime. Shodno tome. isto djelo.. Dilema nije samo akademska. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. 503.1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. 504. No. Pored odgovornosti. za njeno određenje. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. 1 ZOO).GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. st.”. štrajk. u principu. str. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. važe opšta pravila obligacionog prava. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu .” 142 138 139 140 Član 125.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. zabrana izvoza i slično). ZOO. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična.. st. 1. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. da li je prodavac kao dužnik u docnji. rat. Član 131. 144. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. Zbog toga. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. (objektivna docnja). 140 Pored toga. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. str. isto djelo. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). požar. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). Pitanje je. str. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke.

126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. 144 1. Napokon. Pored toga. Pored toga. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. osim kod fiksnih ugovora. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. dalje. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Perović dr Slobodan. 505. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. Unutar realnih isporuka. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . str. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. 92 . tj. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . str. isto djelo. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. 143 144 Perović dr Slobodan. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO).526 ZOO). Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima.132 ZOO).2. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. 504. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. isto djelo. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji.

164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. No. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. str. tj. 93 . 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. ugovor prestaje da postoji. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. najprije može da šuti. 3 ZOO). 3 ZOO).Carić dr Slavko. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. kupac nije pri tome potpuno slobodan. ZOO. st. st. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. dalje. 1 ZOO). st. No. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. On. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. isto djelo. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. st. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). Kapor dr Vladimir .192 ZOO. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. 2 ZOO). da potpuno 145 Kupac je. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. str.1. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. isto djelo. 511. Član 155. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). 146 Napokon. 185 . A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom.2.

Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. No. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. kao i kod drugih pravnih standarda. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. razmotrićemo ih posebno. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Napokon. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. te o načelima obligacionog prava. Pošto on ima karakter dopunskog roka. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. Zbog toga. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. ni izjavom kupca. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Davanjem primjerenog roka. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). st. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). U načelu. st. 3 ZOO). Kupac zadržava pravo na naknadu štete. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . st.prirodi stvari i okolnostima posla. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). 2 ZOO). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO).526 ZOO). vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. prema našem pravu. dakle. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. Specifične norme o kojima je riječ. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Oni su mu dati alternativno. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 .

o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza.Carić dr Slavko. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. isto djelo. 2. ZOO). Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Zbog toga je. st. 2 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu.Carić dr Slavko. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. str. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. a ne konkretnim dokazivanjem. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Izložena rješenja. u ovom slučaju. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Konkretna šteta može. 165. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Kapor dr Vladimir . Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju.proste štete i izgubljene dobiti. uzeta zajedno. st. st. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. 166. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. Pored toga. isto djelo. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. 3). 1 ZOO). str.2. Obavještavanje. st. 95 . kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. u ovoj dominira naturalna. međutim da bude veća. a ne novčana restitucija. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. ZOO. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. 2 ZOO).

Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Zbog toga. međutim. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. 3. U uporednom pravu posljedice docnje. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . st. No. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. 150 Pravno-tehnička rješenja se. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova.. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. ipak. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. 96 . a ne i za ugovor u cjelini. razlikuju. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. regulisane su opštim pravilima. Sistem prava kupca. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. isti je kao i kod nefiksnih poslova. 2 ZOO). U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. 150. Razmotrićemo ih odvojeno. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Kada je količina nebitan element. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. 131 . obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. kada je ugovor raskinut. U suprotnom. u ovom slučaju. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. postoji. U suprotnom. str. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. 1 ZOO). “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. st. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene.. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. 4 ZOO).1. st. No.526).

da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. st. 3. st. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. niti može ugovor raskinuti u cjelini. 3 ZOO). 2 ZOO). Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. Očito je. obrok. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. st. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. No. dužnik se ne nalazi u docnji. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. a jedan obrok već nije isporučen. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Shodno članu 130.Carić dr Slavko.dio ugovora. ono. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129.2. radi zaštite kupca. proizlazi iz njegove stilistike. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. tj. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. 2 ZOO. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. naime. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. ipak. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. Za obroke koji još nisu dospjeli. st. 4 ZOO). 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). st. vodeći računa o interesima prodavca. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. 97 . Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). 1 ZOO). str. st. zakon postavlja jedan izuzetak. 166. 151 Kapor dr Vladimir . isto djelo.

ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. ima dispozitivan karakter. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Da bi ova 152 odgovornost postojala. Odgovornost se. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. 228. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 152 153 Član 480. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. bilo količinskim nedostacima. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Ovakav uglavak je ništav. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. 2). Član 478. ograničava na štete izazvane ovim propustom. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. i 485. str. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. ipak. 2). st. ZOO. str. II . st. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. Perović dr Slobodan.4.393. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 98 . isto djelo. isto djelo. 228. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. 392. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. st. stoga. bilo djelimično. 153 No. No. 1). st. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). Perović dr Slobodan. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. 391 . Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. 1).

st. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca.1. “Pribavilac. Najprije. “ali ga kupac može održati. 2. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). isto djelo. 397. 1. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. kao i kod docnje. Napokon. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. uporedno posmatrano. pa ako ga ne dobije. nekoliko specifičnih rješenja. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. st. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. 154 Dalje. prilikom raskida. ako ništa nije posebno ugovoreno. 99 . u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. Stilizacija člana 488. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). str. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. dakle. dakle. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. tačka 1). smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. 1. Prava kupca 2.

Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. ZOO. izuzev u slučaju njegove prevare. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Kada se koristi u ovom svojstvu. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. zakonodavac usvaja ovaj prvi način.2. st. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. 1 ZOO). Vidjeti Čović dr Šefik. 99. str. Drugi se tiče prirode nedostataka. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Ako su oni neotklonjivi. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. to će učiniti sud. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. str. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. u slučaju spora. najprije. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. No. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. 2. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. shodno opštim pravilima obligacionog prava. u principu. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. u vrijeme sklapanja ugovora”. I treće. Bez obzira ko vrši obračun. njegova suština se ne mijenja. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. 100 . kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. Odluku o sniženju. donose stranke. 220 -227. On je. Stoga. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. Prema članu 498. nego procentualnim računom. isto djelo. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. isto djelo. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO).

kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. definisan je uz ograde.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. određivanja. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom.491 ZOO). a cijenu nije platio. Uslov. st. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). 2. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. kao kod odgovornosti za docnju. kupac može 101 . održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Naime. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. 2 ZOO). Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Metod obračuna ostaje isti. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. dejstva. ZOO.3. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. a ne. Prema članu 495. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. na opštim pravilima obligacionog prava. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. trajanja. Zato ćemo ih ispitati posebno. ali nije isporučena.

Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. Ako ne želi da primi veću količinu. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. 210 . pregleda stvari. U drugom slučaju. 102 . kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 205 . nije ovlašten da raskine ugovor. tj. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. No. Shodno članovima 523 .211.206. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. 2. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO).. budući da je on nevina strana.526 ZOO. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla.:”. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. već po načinu svoje primjene. U prvom slučaju. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. Izložićemo najvažnije slučajeve. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. Ako je predana manja količina od ugovorene. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. str. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493.4. odnosno ako je oštećena. budući da će se ona. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Bude li ugovor o prodaji raskinut. do sada.

Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. One se kreću u dva pravca. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. U suprotnom. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. faktičko je pitanje. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor.odbija. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. 103 . tj. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Ako kupac ne primi višak. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. st.. 1). 108. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . a samo neke od njih imaju nedostatke. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. bilo samo djelimični raskid. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi.. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. zbog izbora koji je napravio kupac. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Ako razdvajanje stvari nije štetno. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. 3. st. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. 3). Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. st. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. isto djelo. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Ako stvari čine cjelinu. tj. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. ako one ne čine cjelinu. 2 ZOO). Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. str.

Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. član 329 ZOO). dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. tj. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. ZOO. stvar prodati na teret i rizik prodavca. 2 ZOO). “iz slobodne ruke”. Napokon. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. dugovanu stvar položiti kod suda. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. 104 . shodno opštim pravilima. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. kupac može. će zavisiti od izabranog prava. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. Prema članu 522. umjesto polaganja. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. kupac može. takođe. neposredno i na uobičajen trgovački način. Pored toga. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). ZOO. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. Ono je složeno. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. U procesu popravljanja štete. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). 158. st. Ako prodavac to odbija da primi. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328).335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. On. a to znači da mu mora predati bilo sudske. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. pa ćemo ga posebno razmotriti. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. U tom kontekstu već su izložene. njegove obaveze. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. najprije. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”.

ZOO i na rješenja člana 510. No. No. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). No. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. a potom i od okolnosti posla. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. o “razumnom roku”. pripada kupcu. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. ako se opredijelio za prvu varijantu. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Prava kupca 2. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka.1. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke.III . 2. Rok je subjektivan i prekluzivan. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. S obzirom na stilizaciju člana 509. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. 105 . Pravo izbora. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. Član 509. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. najprije. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. kupcu. smatramo. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO).

U ovom slučaju. po tom osnovu. Da bi se on mogao postaviti. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. 2. 106 . Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. st. Kupac je dužan da. zakonu i po volji kupca. ovo pravo nije samostalno. Iz stilizacije člana 511. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. prema izričitoj odredbi zakona. djelimične evikcije. isto djelo. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. primila. st. No. st. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava.2. 2 ZOO). u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. 386. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. str. sa stanovišta uspjeha u sporu.4. stvar bude kupcu oduzeta (član 510.2.526 ZOO).3. 1). tj. st. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. 3 ZOO). preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). Pored toga. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. 1 ZOO). 2. Najprije. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke.

Ovaj rok je objektivan. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. 2). No. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. 2. kako za kupca. član 512. st. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno.postavi blagovremeno. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. 107 . Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. st. ni drugi dokazi nisu isključeni. varant. 2). ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. No. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano.5. tako i za prodavca. prenosivi tovarni list i slično).

108 .

GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . Bude li to slučaj. st. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. 2 ZOO). ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . a ne Zakonom o obligacionim odnosima. a u drugom . Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. hronološki posmatrano. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete.zbog raskida ugovora o prodaji. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. uključujući tu i krivicu. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. 229. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. prva obaveza kupca. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. st. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. 2. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Drugo. 4). Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1.

Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. II . st. Zbog toga se i docnja. u ovom slučaju. Prvo. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. dovoljno je da prodavac. Da bi do raskida došlo. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. No. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. 229. 110 . Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. Napokon. 2). ZOO. st. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. I drugo. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. 1. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. pravna priroda obaveze prijema. pojedinih prava prodavca. šuti. germanskim posebno. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. No. te izvršenje prodaje radi pokrića. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. Njegova dužina je faktičko pitanje. po isteku dodatnog perioda. a ne o dužničkoj docnji. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. 160 Vidjeti član 327.

stoji na raspolaganju. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. bilo po ocjeni suda. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). st. ZOO. 150 . 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. ono prestaje (purgatio morae). U prvoj varijanti. st. 2 ZOO). Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Iako nije u zakonu izričito rečeno. isto djelo. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. ili po svojoj sopstvenoj odluci. st. na osnovu člana 522. 1. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. u drugoj . 111 .152. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. ZOO). O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. ZOO. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. Ne bude li to moguće. Analogna primjena člana 328. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522).332 ZOO).ne. 2. Ako je bio u zakašnjenju. 1 ZOO). O izvršenom polaganju. st. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Napokon. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. st. 3). prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. nije u zakonu izričito rečeno. bilo po ocjeni prodavca.2. rizik i svojina prelaze na kupca. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. 3.

No. 112 . prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Može se. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. st. Subjekat ove prodaje je sam prodavac.polaganja stvari” uređena je članom 333. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. st. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. zavisno od uslova. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Napokon. izvršiti na nekoliko načina. Pošto sud odobrava prodaju. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. zatim prioritetna založna prava. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. 3 ZOO). Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. ZOO. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. U svakom slučaju. on i obavještava kupca o njoj. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Prvi način je javna prodaja (član 333. ZOO. a zatim prodavčeva potraživanja. početnoj cijeni. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. st. Nakon javnog obavještenja o predmetu. 4 ZOO). O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. 1 ZOO).

ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Opšte uzanse su u uzansi 213. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. str. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. ZOO. 163 Prema članu 519. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. istovremeno ili naknadno. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. 113 . Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. st. Ugovor se raskida izjavom prodavca. i 324. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju.526 ZOO). Pored toga. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Mitrović dr Dobrosav. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. isto djelo. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. III . Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. prodavčevo pravo na raskid ugovora. 149. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. a ne kao njihovu derogaciju.4. 2.

Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Zasniva se na krivici. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. imao na raspolaganju. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. njen obračun se vrši FBiH. st. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Sl. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. st. ZOO. Budući da se šteta ne dokazuje. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. 2. na vrijeme. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. 114 . Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). 1 ZOO). primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. U ovom dijelu. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). ZZK. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . ona spada u konkretne štete. primjeren rok. ZZK. 2 ZOO). 168 Član 2. mjesečno primjenom konformne metode. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. odgovornost kupca je subjektivna.132). Budući da se ta šteta dokazuje. On je složen. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. dakle. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. n.privrednog prava. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima.526). Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Uz isplatu cijene. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate.

rješenje uz. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. I to po dva osnova.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. 213. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. st. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. Rješenje postoji u uzansi 213. 3. 1. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. ZOO je restitucija primljenog. dugovao je i naknadu ostale štete. kriv. I on je složen. ili pravo na prodaju radi pokrića. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. 1. st. st. U ove dvije situacije. 3 ZOO). i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. osim u tri navedena slučaja. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. Uslov za sticanje prava na raskid.526 ZOO). st. 1. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. dakle. st. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. 115 . On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. 3 ZOO). Upravo to nije uvijek moguće. st. 213. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. tj. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. 2). 213.

116 .

za čije sklapanje posreduje posrednik.posrednička preduzeća i posrednički biroi . “ugovor o nalogu”. a ne i pravnu. koje se naziva posrednikom (mešetarem. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. kao supsidijaran izvor. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. U času kad joj se obrati neki komitent. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. 117 . ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. primjenjuju pravila člana 600 .629 ZOO. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. kao dodatnom djelatnošću. Pored toga. Tada se na njega. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 .POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . Taj posao. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. maklerom.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost.770). ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. senzalom). kao i o stanju na tržištu. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata.

. II . Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. No. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Stoga. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. st.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). Kad posrednik prihvati nalog. trgovini ili u osiguranju. ako posrednik odmah ne odbije nalog. To znači da je ličnost posrednika. ugovor je zaključen. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. 2. 2. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. bitan elemenat posla. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi.BITNI ELEMENTI 1. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. 4). tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. u principu. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). samo u transportu. npr. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. odgovaraće za štetu.

ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. tarife ne postoje. On će važiti kada opšti uslovi. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Predmet ugovora o posredovanju je. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. a ne pravne radnje. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. kao profesionalni vršilac usluga. a ne na rezultat. Rješenje utoliko više začuđuje.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. Predmet ugovora je. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. tj. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. tj. No. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). kao što su davanje obavještenja o tržištu. Sporedne usluge. do pregovora ili čak ugovora. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). 3 ZOO). pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. 119 . Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Posrednik vrši faktičke. st. jednokratna činidba. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. dakle. 3. dakle. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. istraživanje tržišta itd. posebno se naknađuju. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Izostane li i običaj.

U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. ne odgovara za to. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga.2. 1. Komitent može davati uputstva i naknadno. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. On to ne može učiniti.3. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Tražeći uslugu posrednika. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). Ako je prvobitni nalog nejasan. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. ili mogu biti samo instruktivni. Kad je nađe. No.OBAVEZE STRANAKA 1. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti.1. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost.III . ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. posrednik treba da raspolaže 120 . Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. pod kojim uslovima. 1. ili bi se teško izvršavao.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. mora biti posebno ovlašten. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. ZOO. nalogodavac daje naknadna uputstva. Obaveze posrednika 1. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti.

Ona je. jer je ne potpisuju stranke. obavještenje o izvršenom posredovanju. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor.5. 1. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. Izuzetno.6. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. 121 . gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. za drugu stranku. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao.4. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. ako je predviđeno ugovorom. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. mešetarski list). Ta posrednička zaključnica. 1. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Ova zaključnica. odnosno o onome što je upisano u njima. te datum zaključenja ugovora. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. u stvari. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. 1. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola.

Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. Plaćanje provizije Cijena. proizlazi iz naloga koji je dobio. o tržištu uopšte. Realizacija ugovora se njega ne tiče. Po jednom mišljenju. o potražnji ili ponudi robe i usluga. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Po trećem mišljenju. međutim. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. sadrži dva rješenja. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Drugo. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. provizija. kao i o poslovnim partnerima. Davanje tih obavještenja spada. Sklapanje ugovora je. i 825. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Ako oni ne postoje. se plaća prema uslovima ugovora. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. o cijenama itd. vrijede dispozitivna pravila.. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. st. Obaveza nalogodavca 2.7. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. on zadržava pravo na proviziju. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. tj. takođe. dakle. 1 ZOO). Prvo. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno.1. pomaže da se 122 . ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. izvrši svoje obaveze iz ugovora. i njegova stvar. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. za čije je zaključivanje posredovao. jer posrednik posreduje. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. Privredna društva. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. o cijenama i tarifama. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Napokon. ZOO u članu 823. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. Treće.1. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Po drugom shvatanju. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. jer je to domen ugovornih strana. međutim. 2.

Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). nego se posreduje. Napokon. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. a nalogodavac obavezu. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. 123 . oni mu pripadaju i kad. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. Dva su već obrađena. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. nego i druge poslove.ugovor sklopi. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. prenose obavještenja. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio.2. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. 2. provizija za posebne usluge posebno se i plaća.3. Normalni. objašnjava. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. tj. na plaćanje provizije u tri slučaja. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Nalogodavac se obavezuje. obje stranke su dužne da plate proviziju. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. ali ne u cjelini. po Zakonu. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. da isplati posredniku određenu naknadu. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Posrednik nema pravo. ako taj ugovor bude zaključen. Naš Zakon takođe. pridržaja i prvenstvene naplate. 2. komitent ipak nema obavezu da je isplati. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. bez njegove krivice. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. nego po pola. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu.

IV . Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Odgovornost komitenta je subjektivna. ipak. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. odnosno o ugovoru o djelu. 2. Nadalje. ZOO.ODGOVORNOST STRANAKA 1. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. Imovinsko-pravna odgovornost se. I napokon. postoje. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. u principu. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Posrednik. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. 124 . ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. No. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. objektivna. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. shodno opštim pravilima. u principu. Oni su regulisani u članu 820. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. odgovornost je. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. otkazom bilo koje strane. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. tj. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. raskida bez otkaznog roka. Strana koja je neosnovano dala otkaz. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. u tom slučaju. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. strana koja je primila neosnovani otkaz može. a ne kada to pojedina stranka želi.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. ukoliko želi. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. ali na neodređeno vrijeme. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. otkazni rok iznosi dva mjeseca. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. 2. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Pored toga. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Ukoliko to nije slučaj. Ugovor se. 135 . i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. I ovdje se vrijeme računa unazad . neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. važiće dispozitivne odredbe ZOO. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja.

136 .

Zakona o trgovini (Sl. Tako. dakle. definiciju sadrži i član 15. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. kupuje je u vlastito ime. komisionar. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). stiče prava i obaveze. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju.GLAVA TREĆA KOMISION I . iz tog posla. on je ugovorna strana. redovno se bave trgovinske organizacije. Po svojoj pravnoj prirodi. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime.n. u stvari. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov.770). komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). 137 . a za račun komitenta. Sličnu . kao da je sebi kupuje. Komisionim poslovima. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Komision su usvojila sva moderna prava. mada užu. a za račun komitenta”. a druga će joj strana za to platiti. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. FBiH. on plaća u svoje ime. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. što rezultati komisije pripadaju komitentu. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. kad kupuje robu. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla.

Naime. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. npr. privredni rezultati posla su komitentovi. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. komisionar. nego za račun komitenta. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Nadalje. U slučaju stečaja komisionara. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. po prvom shvatanju. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . Stoga. u slučaju stečaja komisionara. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Stoga. a to znači da su te stvari i prava komitentova. Po drugima. povjerioci komisionara ne mogu. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. da cijenu plati njemu.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. radi naplate svojih potraživanja.komitent. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. treće lice. ali nije radio za svoj račun. pošto je u svojini komisionarevoj. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. jer komisionar sklapa posao za njegov račun.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. stvar ulazi u stečajnu masu. Dakle. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. Prema dosad izloženome. prodaju ili kupovinu. Tim ugovorom mu daje nalog. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Komisionar izvršava taj nalog . svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. jeste komisionar radio u svoje ime. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. kome je komisionar predao stvar. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište.

uslijed koga se isključuje. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima.komitenata. tj. Dakle. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. ovaj ugovor fiducijaran. 2. takođe. po pravilu. Posao se tada. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Ono odražava faktičko stanje. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. pošto je. konsenzualan i neformalan. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. Komisionar prodaje njegovu stvar.dok stvar nije kupljena. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. nalogom i konkludentnim radnjama. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. odgovarao bi komitent.dok još nisu prodate. ili ne može povući nalog za kupovinu. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. po svojoj prirodi. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Izuzetno. iako je prodaje u svoje ime. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. 788 ZOO). pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica.g. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. odnosno naknadi štetu. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. znači za svojinu stvari. decembra t. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Stoga će komisionar. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. Komisionar.”.). Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda.

Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. Ugovor o komisionu je. telegramom. st. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. u našem pravu. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. onda predaja i prijem stvari. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. a za tuđi račun. ne traži određena forma. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . dakle. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). nego obaveza iz ugovora. u kom obimu. No. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. posao intuitu personae. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. usmeno. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO).BITNI ELEMENTI 1. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. ili ako im nalog ne prethodi. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. 3 ZOO). Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Međutim. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Nalog se može dati: pismeno.komisionarom kome je taj posao profesija. telefonom. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar.u svoje ime. pa bi ovo bio realan ugovor. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. mora biti uneseno u sudski registar. sam i slobodno. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. odnosno kupovnom komisionu. II . Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Za nalog se.

a ne između komitenta i tih trećih lica. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. kako je već rečeno. Sa trećim licem se pravno angažuje. 3. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. transport itd. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. a može biti i plaćanje za račun komitenta. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. bilo istorodnih. 141 . to je prodaja neke komitentove stvari. Po Zakonu. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). mogu biti trajni. Pošto je ovo privredni posao. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Iznos provizije se obično ugovara. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Ako iznos provizije nije ugovoren. pa kupovina za račun komitenta.drugi ugovor sa trećim licem. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. Bez obzira na obilježja predmeta. pak. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. dakle. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). On. ili paušalno. 2. u jednom iznosu. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. u većini zemalja. špedicija. samo komisionar. bilo raznorodnih poslova. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu.

ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). komitent je ovlašten na naknadu štete. Napokon. nalog može biti nešto uopšteniji. a komitent je tada dužan 142 . Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. ili može dati gornju i donju granicu cijene. ako se komisionar nije držao naloga. najnižu i najvišu. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. komitent može ne priznati. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. on predstavlja srednje rješenje. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. limitiranim. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. odbiti posao. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. jer komitent nije precizan u izražavanju. jer. On. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Ipak. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara.1. Pored toga. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. a za račun komitenta.OBAVEZE STRANAKA 1. dalje. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog).III . Obaveze komisionara 1. može biti i potpuno određen. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. limitativnim. kao i kod limitativnih naloga. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. To su: ponuda. da postupi po nalogu. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. Komitent može narediti da se stvar. Nalog može biti opštiji: širi. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). odnosno usluga. svoga nalogodavca. jer komitent je ograničio komisionara. naređujući nalog). kako se vidi. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. termin “nalog” može imati i druga značenja. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni.

Bez obzira na okolnosti. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Komisionar mora nalog. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. Praktično posmatrano. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Prilikom izvršavanja naloga. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. potkomisionaru. izvršiti lično. djeluje profesionalno. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Ako je potrebno. jer mora štititi interese komitenta. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. naime. sam. što znači i veću proviziju i veći dobitak. bez obzira na vrstu. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. kada komitent naknadno da dozvolu. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. ipak. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. najprije. nego iz poslovnih razloga. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779).2. Ako bi bio 143 . komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. Kod demonstrativnog naloga. 1. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Po našem pravu. Za rad potkomisionara ne odgovara. Ako to dokaže. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. može ukoliko je to ugovoreno. Ako za to ima vremena. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. On stvara svoje poslovne veze. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. komisionar treba. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Komisionar. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Čak se smatra da je to njegova dužnost. u interesu komitenta.prihvatiti rezultat posla (član 773). tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati.

1. bilo zbog svojih svojstava.3. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. povodom novih poslova. i uopšte prema odgovornom licu. Ubuduće. Stoga. Međutim.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Stvar koja se nalazi kod njega. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. količinu i stanje pakovanja. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). bilo što mu je povjerena na prodaju. ili ma iz kojih drugih uzroka. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti.4. ako stvar nije osigurao. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. Kao privrednik. U praksi. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. Dužan je da utvrđuje kvalitet. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. 144 . Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. ako je tako naredio komitent. Znači. ako je osiguravanje obavezno. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. uloži prigovore i slično. osigura dokaze o stanju stvari. utvrdi da je ona oštećena. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. 1. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. vozaru i skladištaru. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen.

proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl.). npr.5. preduzima na svoj rizik. za one vrste poslova. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. itd. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta.6. Pored predaje rezultata posla. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. ako se radilo o komisionoj prodaji.. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. pripada komitentu. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. okolnostima. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. Šta će to biti . Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). itd. Njegova je korist u proviziji (član 773). završen onako kako glasi nalog. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. ako nema naloga da tako ne uradi. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. 145 . Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Kako se posao izvršava za račun komitenta. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. kupi je jeftinije. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. stvar prodata na kredit. Pravilo je da ne može i da te radnje. 1. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. pa mu je to komisionar dužan predati.1. Komitentu mora predati čist posao. položi račun komitentu. pošto završi posao. Međutim. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. ekonomski rezultat posla. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. kao ni o činjenicama.zavisi od prirode posla i ugovora. komisionar je dužan da. ako je.: proda stvar skuplje. ili bolju stvar. ako o tome nema dispozicije u nalogu. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen.

Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. npr. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. nego naknada za trud. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . 146 . 2. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Obaveze komitenta 2. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data.. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Izuzetno. ili će mu dati novac radi neke isplate. ima pravo na odgovarajuću naknadu.. Prema prirodi posla. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . ipak. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782).2. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). koji je od njega komitent tražio ugovorom.data je. komisionar.1. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. npr. daje robu i nalog za prodaju. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog.2.jedan mu.

kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. Može.2. sortiranje. ne sve troškove. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. tj. može li prodati komitentu svoju stvar. to se ne bi moglo dozvoliti. takođe ima pravo na naknadu troškova. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. i to založni povjerilac po trgovinskom. Dakle. pakovanje.4. takođe. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. ima pravo na naknadu troškova. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. uskladištenje i sl. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. dakle. utovar. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. ili za prodatu zalogu. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Obezbjeđuju se. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. itd. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. odnosno stvari ili novac. prevoz. a ostatak predaje komitentu.). 2.5. otklanjanje mana. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. odnosno poslovnom pravu. 2. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. vještačenje. ležarina. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. donio korist komitentu. premije za osiguranje. Iz dobivene cijene. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. 147 . Načelno. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari.3. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao.

Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Režim troškova. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. I kad je saugovarač u komisiji. 148 . pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. IV . Da bi zaštitio interese komitenta. i obratno. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza.Naime. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu.ODGOVORNOST STRANAKA 1. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. odnosno prodata. nije promijenjen. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. takođe. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). tj. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Odgovornost je subjektivna. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. onoga dana u kome je roba kupljena. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. jer se odnosi na nenovčane obaveze. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora.

Za jemstvo. ili zaključio distancioni. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. Ako je brižljivo postupao pri poslu. Isto tako. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komisionar ne odgovara za treće lice. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. uredno ispuniti ugovor. odnosno kome se stvar prodaje. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Može se. od koga se stvar kupuje. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Takođe. dakle.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). ili terminski posao. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. 2.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. po dispozitivnim pravilima. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). I drugo. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. njegov saugovarač. ne garantuje da će treće lice. i da će treće lice. izvršiti svoje obaveze. i sklopiti ugovor. Najprije. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Klauzula “star del credere”. posebno 149 . posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. V . da će treće lice ispuniti obavezu.

Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem.PRESTANAK UGOVORA 1. 150 . objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. mašine) i kod robe iz uvoza. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. posebnim sporazumom. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. iako je dao dio cijene u kreditu ili. kao i kamatu i ostale troškove. te uredno ispunjenje posla. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). protek vremena na koje je ugovor zaključen. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. po pravilu. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. na putu. To su: sporazuman raskid. kao avans. automobili. Kredit se daje. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. koja može biti ugovorena. a može i odvojeno. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama.se ugovara. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. a ne samo za glavnicu. budući da se radi o ugovoru intuitu personae.naročito na strani komisionara. ili je kod vozara. u gotovu. ili utvrđena propisom ili običajima. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. Komisionaru pripada veća provizija. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. Ako je bilo više povjerilaca. odnosno uobičajene. prestanak subjektiviteta komisionara. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. da jemči za trećeg saugovarača. Dok robu ne preda. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. iako to nije izričito ugovoreno. VI . rjeđe. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. 2.

Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). komision nema posebnih pravila za ove situacije.2. 151 . Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. No. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. faktičko je pitanje. za razliku od njih. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. a otkaz komisionar. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. iako stilizacija člana 766. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor.

152 .

11. 153 . S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. a taj kredit daju i neka skladišta. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Zakona o trgovini (Sl. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. 2/95 . Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Čl. gdje postoje javna skladišta. Prema članu 16. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. te utiče na stabilizaciju cijena. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Nadalje. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. ZOT. ili koji je dalje preprodaju. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. n. Na kraju. FBiH. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača.ZOT). ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. 172 173 Član 16. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Pojam. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.

postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Pored toga. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. a posao ne vodi špediter. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Prećutno. ostaviocem se smatra 154 . U suprotnom. konsensualan i neformalan. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. dvostrano obavezan. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. znači shodna (član 739 ZOO). 2. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. na primjer. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. ugovor je konsensualan. ugovor je realan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Nadalje. Primjena je “odgovarajuća”. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. uključujući i nalog. komutativan. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Ako se stvar čuva uz naknadu. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Ugovor o uskladištenju je teretan.729 ZOO). Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u.

Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. preko špeditera ili preko vozara. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. na robu se ne plaća carina. a ne onaj ko je predao robu.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. dakle. npr. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. II . Odobrenje izdaje Uprava carina. Pravilo je. Robom se može manipulisati. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. 130 155 . To smije činiti sa pristankom ostavioca. žitarice i sl. u principu. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. inače. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Novine FBiH br. Ostavilac. Pošto je skladištar. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora.sopstvenik robe. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. U njih se smješta tranzitna roba. Dok je u takvom skladištu. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet.: rude. 59/01 Čl.

za razliku od ostave. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. privatna skladišta koja. odnosno koje se predviđaju ugovorom. i čuva je. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor.kopnena vozila. Uporedno pravo poznaje još i tzv. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Dakle. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Po pravilu.). nego sam smješta robu. ni zatvorena skladišta. plaćanje vozarine. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. ni za tuđi račun. premije osiguranja. 3. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). vađenje uzoraka. provjetravanje i sl. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. raznih pristojbi i drugih troškova. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . kao 156 . Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. sortiranje. prema sporazumu sa ostaviocem.zavisi od dispozicije. Pored toga. a carini se poslije prodaje. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. Roba je pod carinskim nadzorom. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. otpremanje robe i sl. ni za čuvanje robe. carine. osiguranje. pakovanje. Cijena usluge Cijena usluge je složena. carinjenje. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. kad se iznosi iz skladišta. za razliku od javnih. Da bi ulazili u cijenu. 2. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. nego građanskog. popravka ambalaže. manipulisanje (čišćenje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. nisu mogla izdavati skladišnice. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca.

). su. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. Samo ako ostavilac naročito traži. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. alkohol. Tarifa obavezuje obje strane. odvojeno od uslova poslovanja.posla građanskog prava. kao i robu sa manama. ima pravo robu vagati. pogotovo kad prima robu od vozara. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. tj. mašine. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. kolonijal. odnosno. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. ruda itd. pa se. drvo. prema tome. lako zapaljiva. ako drukčije nije ugovoreno. jaja. No. Da bi tarifa obavezivala. propisane tarifom. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. prljava. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. ako nije propisano uslovima poslovanja. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. voluminozna. ako tarifa nije pravilno primijenjena. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. staklo.OBAVEZE STRANAKA 1. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture.1. bez odlaganja. iznos naknade može ispravljati. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. voće. špeditera ili ma od koga posrednika. u svojim opštim uslovima poslovanja. osnovne kao i sporednih. ugalj. Cijene pojedinih usluga. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. po pravilu. skladište je dužno vagati robu. III . Tada odgovara i za težinu. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Obaveze skladištara 1. cement. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. ako može. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. kao i prema vremenu čuvanja. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. U slučaju manjka. mora biti objavljena.

treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. ako postoji opasnost da se roba pokvari. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora.2. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. kao i na naplatu troškova vaganja. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. Nadalje. Skladištar ne može predati. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. i kad ostavilac ne odgovori odmah. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. 1. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. 1. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. Tako će skladište. dan prijema robe. potvrda se tom prilikom vraća. Ako javno skladište izda skladišnicu. Ako bi to učinio. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. ili tražiti novu dispoziciju. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. kao dobar privrednik. bez pristanka ostavioca. propadne ili ošteti.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. 1. U hitnim slučajevima. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. skladišno preduzeće. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). S obzirom na prirodu posla. Potvrda. ostavilac. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu.3. sa podacima iz skladišne knjige. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe.4. uslovi smještaja. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. odmah tražiti uputstvo ostavioca. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. te mjera i nalozi ostavioca. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. obaveze u pogledu sporednih radnji.

Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. a rizici ne budu precizirani.10. tj. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. 3 ZOO). odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Po isteku roka čuvanja. I bez posebnog naloga. ako rok čuvanja nije ugovoren. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 1. No. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka.5. 1.9.8.robu prije ugovorenog. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. 1. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. 1. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. 1. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. odnosno. st. zakonskog ili ugovorenog. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. 1.7. uslovima poslovanja predviđenog roka. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Ako to traži ostavilac. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. na trošak i rizik ostavioca. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO).6. 159 . Ne dobije li uputstvo blagovremeno. skladištar je dužan da robu proda sam. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca.

Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). 2. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). ne moraju izdavati istu robu. nego robu iste vrste i kvaliteta. 1. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. Ne učini li tako. Dužan je. pregled se vrši na uobičajeni način. troškove postupka snosi skladištar. takođe. Kada je nedostatak vidljiv. “smatra se da je roba uredno 160 . Specijalna skladišta.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Prilikom predaje robe na uskladištenje. Ako su zamjenljive stvari pomiješane.11. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci.2. silosi i elevatori. kao i na neispravnu ambalažu. 2. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe.1. ukoliko on to traži. a ako je na robu izdata skladišnica . U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Ako to ne učini. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu.donosiocu skladišnice. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. odnosno donosiocu potvrde. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Obaveze ostavioca 2.

odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. 2. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. 2 ZOO). Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. izgubljena. kvara. manjka. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. U suprotnom. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. za osiguranje. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738.primljena” (član 738. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. st. IV . Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. obaveza ostaje na ostaviocu. a može biti i drukčije ugovoreno. Po jednom. ili oštećenja. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema.. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe.ODGOVORNOST STRANAKA 1. st. 3 ZOO). odnosno primaocu. i u tom pogledu važe opšti propisi. ako dođe do: gubitka. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Da zaključimo. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. ili uslijed prirodnih svojstava robe.3. Po pravilu. carinu i sl. subjektivna je. skladište odgovara za robu uvijek. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. kao što su izdaci za utovar i pretovar. uništena ili pokvarena. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Neke troškove. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge.

kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. a to značajno otežava njegov položaj. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. st. najprije. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. Drugo. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. Ipak.uradilo. ali samo kao osnovni model. Prema članu 731. tj. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Ona postoji. prirodnih pojava. da postoji slučaj. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Ako bi došlo do propasti. Prihvaćeno je. Tada se odgovornosti može osloboditi. manama ili prirodnim svojstvima robe. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). nesretnih slučajeva. ako se na to posebno obavezao. uslijed normalnog i manipulativnog kala. načelo odgovornosti za krivicu. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. a skladištar je za to odgovoran. 162 . Teret dokazivanja je na skladištaru. ili otkloniti. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. ili do umanjenja štete. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Pored odsustva svoje krivice. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). osobina robe ili radnja imaoca prava. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. Jasno je. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. dakle. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). Dakle. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. te neispravnom ambalažom”. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. mjera i naredaba vlasti. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava.

ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Za tačnost podataka jamči javno skladište.skladišni list. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). o vremenu skladištenja. Stoga. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. oznaka. o robi (naziv. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. kvalitetu. U tome je. o carini. Skladišnica je perforirana. Skladišnica je hartija od vrijednosti. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. Kao hartija od vrijednosti. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Kad je izdata skladišnica. o magacinu gdje je roba smještena. o osiguranju robe. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). vrsta. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu.2. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. Javna skladišta. količina. Tada ostavilac. koja se bave izdavanjem skladišnica. podaci za određivanje njene vrijednosti). obilježja. količinu i kvalitet robe. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi.SKLADIŠNICA 1. suština hartija od vrijednosti. o troškovima i taksama koje terete robu. upravo. V . Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. Bitno je da garancija važi i za vrstu. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca.

Roba se može prodavati prodajom skladišnice. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. 2. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Nadalje. ako se varant nalazi u trećim rukama. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 .na te podatke (na primjer: kupovanje robe. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. a ne jedan njen dio. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Kad se prenosi cijela skladišnica. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana.priznanicu i založnicu. Skladište. izdaje cijelu skladišnicu . Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Dalje. Prema tome. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. a vratiti cijelu skladišnicu. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Stoga skladištar može. Priznanica ide sa robom. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. kada izdaje skladišnicu. i prema tome je prenos drukčiji. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. držalac priznanice pravo na robu. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. davanje zajma na podlozi robe). Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. po pravilu. Ako je na ime. može zahtijevati od skladišta to isto. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. prenosi se cesijom. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita.

Iz tih razloga. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. kad je varant prenesen na koga drugog. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Bez ubilježavanja na priznanici. na založnici i u registar. prodaje i uskladištenja. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. kao i priznanice.imaoca varanta. uz koju kamatu. ili onaj kome je založnica predata. priznanicu ili založnicu. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. 165 . svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. Imalac založnice. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Ispusti li se ma šta . Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Međutim. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. Dalji prenos varanta. može zahtijevati da mu se izda roba. ipak. Ako varant nije bio prenošen. založnica se ne može prenositi indosamentom.prenos ne vrijedi. za razliku odgovara ostavilac. ali po pravilima građanskog prava. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. kome je založena. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. kad se varant prvi put sam prenosi. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. No. te nije u rukama imaoca priznanice.imaoca varanta. U tom slučaju. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. a da povjerilac. moglo bi doći do zloupotreba. a na varantu još i potpis indosanta. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Pored navedenog. 3. Kad toga ne bi bilo. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. koji ima založno pravo po varantu. onaj koji je podigao protest. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. imalac priznanice. Stoga je potrebno. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. i za koji je iznos založena. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO).

Postupak vodi sud. sud donosi odluku o amortizaciji. ili njen dio. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. I prije donošenja odluke. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. da se javi sudu u roku od 60 dana. Ukoliko se niko ne javi. Ako se neko pojavi. upućuje se na spor o pravu vlasništva. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. na molbu lica koje traži amortizaciju. 166 .

Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Najčešće. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. otpremi odnosno dopremi stvari. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. član 827). Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. tj. svoga nalogodavca. obično. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. član 827). dakle. Prema našem zakonu. ne u svoje ime. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga.POJAM. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. 167 . odnosno podvrstu komisiona (francusko. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Radi. otpravljanju) u teoriji se. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. otpremništvu. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. rusko i donekle švajcarsko). carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula).

Pravni izvori Špedicija. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. pomorskih. posljednja 1968. na ovaj ugovor 168 . potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. mađarsko. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. preferencijala i refakcija. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. poljsko). Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. plaćanje kazni i penala. rusko) i po trećem sistemu. U slučaju pravne praznine.pravni. kao poseban i samostalan ugovor. 2. organizuju se maršrutni vozovi. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. godine koja nije usvojena.željezničkih. suvozemnih i drugih. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. jeftinije i brže. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). eventualno. ekonomski i tehnički . a uslovi prevoza . tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. Izbjegao.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. kamionski karavani. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. 3. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. u koji spada i naše pravo. naročito u međunarodnoj razmjeni. po drugom sistemu. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava.postaju sve komplikovaniji. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. Prilikom transporta stvari. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). za razliku od transporta. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . špediterska transportna potvrda (FCT). prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice.

U poslovnoj praksi je uobičajeno. 772). Draškić dr Mladen. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. način otpreme.str. Oni to čine poslovnim komunikacijama. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. član 829. 387. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. U našem pravu. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. odnosno trgovinskom zastupanju. bez prethodne ponude špeditera. op. Može se zaključiti na bilo koji način. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi.str. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. promocijom i propagandom. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. vrijeme i drugo.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. tada ima karakter ponude. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Ukoliko je šalje komitent. Ugovor se. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva.cit. ipak. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. dispozicija. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. 330. 169 .cit. putem ponude i prihvata. Dakle. takođe. II . preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. op. naročito jača. Većina autora smatra da je. mjesto. Zaključivanje ugovora U našem pravu. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir.

Zato ova potvrda. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). član 42). Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. prevoznom putu i načinu prevoza.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. što se redovno čini. uz prezentaciju mišljenja. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom.cit.). predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo.Šogorov dr Stevan. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. januara 1988. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. ugovora o špediciji. Potvrda sadrži: ime komitenta. 170 . Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. ali još uvijek nedovoljno. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). sadrži informacije o prevoziocu. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. špediter može izdati određene isprave. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). 510. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. str. op. mjesto prijema. 2.

obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. član 839). zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta.više prevozilaca. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . predmet špediterske usluge i cijena usluge. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Ona može biti određena ugovorom. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. odnosno dopremu određenih stvari. sortiranje. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. špediterskom konosmanu. i drugo. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. prepakiranje. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. zastupstava. presortiranje. pretovar ili istovar stvari. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. 3. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. špedicija spada u uslužnu djelatnost. sirovine. prevoza i predaje stvari. kvantiteta i drugih svojstava robe. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. utovar. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. tarifom ili drugim aktom špeditera. U ekonomskom smislu. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. na lokalna i centralna. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. zatim. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). po prirodi posla. pakovanje. zaključivanje ugovora o osiguranju. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. su stranke.

1. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. prvenstveno. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. pak. Obaveze špeditera 1.2. ugovora i poslovnih običaja. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno.vozarom. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. ali može i na drugi način o čemu. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. član 832). Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). član 830). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. nejasna. protivurječna ili se po njima ne može postupati. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. član 751-753). postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. osiguravateljem. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. član 833). a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. skladištarom. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. III . član 833). Komitent svoja uputstva daje. u svakom pojedinom slučaju. a za njihovo tumačenje. dispozicijom. opštih uslova poslovanja. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. obično.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . 1.

Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. izvrši kontrolu troškova i drugo). kao korisnik prevoza. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. član 841). Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija.uputstva. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. ugovor o skladištenju. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. 1. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. pakovanju. kao krcatelj. član 833). Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca.3. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). ugovore o utovaru ili istovaru. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. sortiranju stvari i druge. osim ako se ne radi o punoj špediciji. prema opštim uslovima poslovanja. skladištara i drugih lica koja angažuje. Špediter je. osiguravatelja. Osim ugovora o prevozu. Ako sve to nije moguće. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. 173 . bez odlaganja. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. sastavljanje zapisnika. U slučaju odstupanja od naloga. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. i dužan je da ih podmiri. Stoga. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. primalac ili uopšte. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari.

prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). imaće uticaja na izbor prevoznog puta. S obzirom na tu obavezu. Ako stvar. 342. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. 1.str.5. koja je data na otpremu. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. No. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. U međunarodnoj špediciji. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. inače. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. sklonost trulenju ili rđanju. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima.1. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. ako je 178 Antonijević dr Zoran. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi.cit. lomljivost. član 833). kao i druga svojstva. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. sredstva i radnu snagu. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. 174 .4. naročito. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. Prevozni put. op. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. Priroda same robe. ne bi angažovao špeditera.

član 835).potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. po našem pravu. što je veoma važno. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. najčešće. Moguće je. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. prevoznik ili neko drugo lice. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. u osnovi. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. nego ih može obaviti sam komitent. povjerava carinjenje stvari. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. Kada želi osigurati pošiljku. putni pravac i prirodu stvari. skladištaru. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. član 837). austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. 175 . Opšti uslovi poslovanja. Špediteru se redovno. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. što se i čini u nekim granama saobraćaja. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. postoji pravna pretpostavka. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. član 837). 1. ali se to mora izričito ugovoriti. za razliku od nekih drugih (njemačko. carinske olakšice. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor.6. po našem pravu. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta.7. U našem pravu. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. Uobičajeni rizici su. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. 1. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter.

Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. 176 . Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. ako ih ima. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. a ako je potrebno tražiće instrukcije. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. član 838). na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti.8. član 838). niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. kada komitent to zatraži (ZOO. Nije propisana forma polaganja računa. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. član 787). a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. 1. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. Inače. tj. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. potvrde o porijeklu stvari. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. U poslovnoj praksi. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. U tom smislu. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. fitopatološke potvrde. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. težinske liste i drugo).Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. uvijek.

ukoliko oni postoje. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). I naknada štete može doći u obzir. koje su izložene. presortiranja i drugi).1. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. prepakivanja. član 840). pa ovaj to odbije. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. član 841). a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. odnosno izvršenje naloga. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. radnje ili dio radnji (ZOO. Kada komitent odustane od ugovora. a po našem pravu. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da.2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. Obaveze komitenta 2. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. prema ugovoru. član 828). član 839). 2. Polazeći od obaveza špeditera. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga.2. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja.

Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. ili da nije ugovoren forfetni stav. član 828). U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. ili bi. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. transportera ili skladištara. Razumije se. hartije od vrijednosti.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. član 843). posebno.3. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. visinu osiguranja. Opšti uslovi poslovanja. vodeći pri tome. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. visinu prevoznine. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). mogla biti nanesena šteta. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. najčešće. član 843). dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. zbog opasnih osobina tih stvari.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. 178 . Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. 2. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. IV . Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. b) odgovornost špeditera za treća lica.

prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. u ime i za račun komitenta. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. član 834). taj rad povjerava nekom drugom špediteru. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. glavnog špeditera. obezbjeđenja. Prema francuskom pravu. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. Po njemačkom pravu. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. za njih. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Umjesto da sam izvrši nalog. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. ulaganje prigovora. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. u granicama regresnog zahtjeva. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Glavni špediter. lučkog stivadora i drugih). špediter odgovara za rad trećih lica. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. špediter odgovara za izbor trećih lica. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. tj.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. U anglosaksonskom pravu. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. a time i odgovornost. glavni špediter. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Podšpediter je drugi špediter. 179 . Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. a za izbor ostalih trećih lica. ali ne i komitent. koji je zaključio ugovor sa komitentom.

Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. član 834). Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. 2. Međušpediter je. Glavni špediter odgovara samo za izbor. ispod koje se ne može. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. drugi špediter i stručnjak iste branše. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. odgovara za njegov rad” (ZOO. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. ne i za rad. što se često dešava kod zbirne špedicije. dakle. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. član 834). podšpeditera. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. pak.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. U poslovnoj praksi. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. da pojača svoju odgovornost. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. član 834). međušpeditera. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. komitentu odgovara glavni špediter. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. a za podšpeditera za rad. jeste odgovornost za njihov izbor. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. takođe. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Između njih treba da postoji pravni koneksitet.

za rad trećih lica. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. Čim je ugovorena fiksna naknada. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. po zakonu. član 844).retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta.). vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. špediter. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. po zakonu. 181 . Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. član 846). Inače. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. Ako je ugovorena fiksna naknada. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. uskladištenja. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. carina i drugih javnih dažbina i sl. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. V . Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. špediter strožije odgovara . a zapostavi kvalitet. član 846). Prva. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. a nije specificirano šta obuhvata. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1.

manipulacije robom se smanjuju. član 845). a time i troškovi. Naime. inače. član 845). on na jednom mjestu. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. ekstra zaradu. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Opšte je pravilo u našem pravu. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). obično u sabirnom centru. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno).2. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. do čega. vagonska. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. formira velike pošiljke (zbirni tovari). organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. 182 .

prevozu kola korisnika prevoza (RIP). kao transporter. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Sa stanovišta imovinskih 183 . Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj).GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . posebno željezničkog. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Tu su. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. To je takav ugovor kojim se željeznica.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . o potrebama privrede uopšte. regulisanje saobraćaja i dr.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Već je 1890. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). proizvodnje i tržišta. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. koja ima nekoliko dodataka. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. takođe. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu).). Tokom 1994. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. uslovljava takvu organizaciju. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Na osmoj reviziji 1980. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. saobraćajna sredstva.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. 2.

vrste tovarnih listova. Sam sporazum. saglasnost volja. Titograd. 37. 17/90 . 112. JP-CIM. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). član 11).ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. broj 2/92). Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. 55. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. 1983.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. NIO Univerzitetska riječ. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. list SFRJ broj 2/73. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. član 648 . član 35. tj. Suprotno. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr.preuzet Uredbom Sl. nije samo po sebi dovoljno. Prema tome. Ugovorom o prevozu. 179 180 Tekst Zakona (Sl. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. 56. list RBiH. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. kao pismena isprava. rok utovara. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. II . Ivošević dr Borislav. tovarni list. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. rok isporuke. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. Osnovi Saobraćajnog prava. rok odnošenja stvari. str. Ovjereni tovarni list je. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Prema zakonskim rješenjima. član 29. (ZUPŽS. 63). Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. prema zakonu. 184 .680) i ima značaj supsidijarnog izvora. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. dakle.

netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. 185 . dok tovarni list prati pošiljku. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Pravilo je da se za svaku pošiljku. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. član 34. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. fakultativne. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. vrsta i masa (težina) stvari. odnosno međunarodnim pravilima. standardizovan. a koje željeznica. broj kola. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari.).2. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. Inače. žig otpravne stanice. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. prtljažnicom). po zahtjevu stranke. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Čak i kada te podatke. Tovarni list može sadržavati i ostale.

i ne mogu se prenositi na treća lica. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. po pravilu. da se može prenositi (negocijabilnost). a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. c) stvari su podesne za prevoz. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). masi. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. jedinstven je stav teorije. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. otkloniti ili izbjeći. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. u slobodi njihovog određivanja. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. ako su sačinjeni. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. Pri vršenju svojih usluga željeznica. ako su ispunjeni propisani uslovi. po obliku. ako glasi “na donosioca”. obimu. Najprije. 3. član 38). izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. a isto vrijedi i za prepise. po redovnom toku stvari. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. odnosno predajom iz ruke u ruku. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. 186 .Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. po svemu.

Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Druga ugovorna strana je pošiljalac.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. U suštini. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). Inače. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom.1. Radi se. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. koje predaje stvari na prevoz. lice koje predaje stvar na prevoz. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. 1. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. te da li je to lice (pravno ili fizičko).ELEMENTI UGOVORA 1. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. istovremeno i njihov vlasnik. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . zapravo. III .

broju i masi pošiljke. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. članovi 4 i 5). Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. 1. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Za netačno. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta.4. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.2. kao i kod kolskih. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Ali. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. ambalaža i masa (težina). Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list.3. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. kako bi se sačuvale 188 . 1. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. plaćanje dangubnine željeznici). Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). kvar ili oštećenje stvari. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. u koju se roba upućuje. 1. ne može ih biti više. Vrsta. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list.

Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista.).) mogu utvrditi i naknadno.5. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. 189 . pa je ta obaveza povjerena željeznici. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje.od propasti ili oštećenja. 1. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. po pravilu. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. 1. 1. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora.7. član 6). Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. naknade za sporedne usluge i dr. Ne učini li tako pošiljalac. način prevoza. vrsta vozova na pojedinim relacijama. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. Inače. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. sporednih naknada i taksa. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr.6. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. član 47). ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu.

Po pravilu. ako su potrebne prilikom prevoza. količinu i broj komada željeznica je 190 . ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze.1. drumskom prevozniku.2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju.4. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. 2. Željeznica je obavezna po tome postupiti. 2. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. 2. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. kao i za prevoz stoke. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. 2. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. 2. brodaru). Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.2. za slučajeve koji su tarifom predviđeni.3. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.5. Utvrđenu masu. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju).

2. čl. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu.7. kao vanredan događaj.8. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. 2. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. oštećenje ili zadocnjenje. nalet ili iskliznuće voza). Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 181 dovodi do manje materijalne štete. član 75. list RBiH. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr.11. član 57). JP-CIM. član 16). 2. 2. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Nezgoda.9. br.10. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos.). pored štete za gubitak. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. klauzula “ostaje na stanici”. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. 5 (Sl. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. Ako rok isporuke nije utvrđen. 33/95) 191 . Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. 2. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. kao posebna.6. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. član 56). tj. 2.

Kada željeznica provjerava pošiljku. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. ako nisu odmah plaćeni. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. prema međunarodnim pravilima. Ako se ustanovi razlika u 192 .IV . ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Željeznica. 1. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. član 56). član 21). Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja).OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Inače. odnosno tarifama. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. 31). Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. Na zahtjev pošiljaoca. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. član 30. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. kao što je već rečeno. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. a takav je i željeznički. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke.1.

182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. ako je on upisan u tovarni list. br.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. Radi sigurnosti prevoza. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Kada utovar vrši željeznica. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. 33/95) 193 . 1. 20 (Sl.2. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. obimu i masi. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. podjela prevoznih troškova.ekspresni. list RBiH. čl. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Pošiljalac određuje način prevoza . organizacija prevoza. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. član 44). Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. smjer. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. iako je upis izvršio pošiljalac. odnosno stvari utvrđene tarifom. brzovozni ili sporovozni.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. manipulacije stvarima i drugo. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu.

osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. bez obzira iz kojih je razloga nastala . O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Kada se to ne može učiniti. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. krivica željeznice ili pošiljaoca. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. pismenim putem.dejstvo više sile. rijetko ugovaraju. pak. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. član 58). 48). željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. 1. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke).željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. mjere vlasti. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. član 58). po pravilu. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). bez oštećenja i gubitka. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije.3. ipak. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Pošiljalac. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. Vrijeme trajanja prevoza stranke. 194 . član 46. Ako. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. Inače. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. član 14). Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. član 64). priroda same stvari . Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. osim u slučaju privremenih smetnji.1.4.

Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. ali samo pod uslovima i 195 . odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke).brzovozne i sporovozne (JP-CIM. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. veterinarski pregledi. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. član 56). a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa.otpravni rok je 24 časa. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. dodavanje leda i drugo. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. član 27).željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). član 27). odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Otpravni rok se računa samo jedanput. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke.5. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. hranjenje i pojenje živih životinja. 1. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. za kolsku sporovoznu pošiljku . član 56). bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. sporednim prugama. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka.

Imalac prenosivog tovarnog lista. a stvar je prispjela na to mjesto. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. kao hartije od vrijednosti. jednostranu izmjenu ugovora. odnosno izmijeniti ugovor. stvari izdaju drugom primaocu. 1. a ako primalac odbije prijem stvari. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. u protivnom. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). 196 . a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. U protivnom. samo iz razloga određenih zakonom.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. Generalno. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. Nalozi. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. imalac prenosivog tovarnog lista). pošiljaoca.53). Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. promijeni uputna stanica (reekspedicija). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi.6. Već je rečeno.32). smanji. nezgoda). nema pravo davati naloge. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. član 49 . Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. primalac. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. dakle. član 30 . stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu.

odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. skladište). Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. 1. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. član 12). Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa.7. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. telefonom ili neposredno preko kurira. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. broj kola.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. 1. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. a nikako od pošiljaoca. a telefonom kada je razgovor završen). U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici.8. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. iskupa tovarnog lista. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. telefaksom. pošiljaoca. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. bez odlaganja. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. telegramom. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. telegrama. Od tada. obavezao 197 . može primati naloge od primaoca. kao što je rečeno. a to je pravo upisano u tovarni list. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke.

ako je to moguće. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. dakle. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Takođe. Osim toga. kada je moguće. primalac. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. Primalac i sam. a ona odgovara kao čuvar. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Ne vrši se. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. te visini štete. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. na rizik i trošak pošiljaoca. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. primalac je odbio prijem stvari. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. uzroku nastanka štete. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. podaci o masi ili broju komada. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno.

sadržini. ali nije odnio stvar. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). 2. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. zapravo. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. 1. Kada se prevozi živa stoka. uputnoj stanici i primaocu. naročito. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora.ona može prodati. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. o vrsti. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. ako nisu plaćeni. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. član 59 .10. 199 . Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO.64).9. 1. sporednih usluga. uz notifikacije u tovarnom listu. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). količini i masi pošiljke. član 654). a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. Obaveze pošiljaoca 2. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza.1. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Usto. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. a pošiljalac nije odredio pratioca.

a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. kola i dobara. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.2. član 39). naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. član 55). 2. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. član 45). Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno.3. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 .2. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. Pošiljalac. Stvari se predaju blagovremeno. ako vrši utovar. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. s obzirom na njihovu vrstu. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. prekorači ugovoreno vrijeme. dodataka na vozarinu. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Inače. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. bez obzira na stvarni put prevoza. način prevoza i prevozni put. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. željeznica je ovlaštena da. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu).

primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. dakle.” . svih ili djelimično. Pravna je pretpostavka. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. član 29). Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. “franko vozarina uključivo . on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. 201 .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. protekom 30 dana. Osim toga.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. “franko svi troškovi” . U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM.pošiljalac plaća naznačeni iznos. Ako reklamacija ostane bezuspješna. željeznica može pokrenuti spor. Inače. 3. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.. Pošiljalac. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Međutim.pored vozarine. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Obaveze primaoca 3. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu..” . “franko iznos.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. oborive prirode.. Kada. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove..1. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Evo nekih: “franko vozarina” . kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova.

Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. Odnošenje stvari Primalac. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. Naučna knjiga. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. ukradena. gubitak ili oštećenje. okolnosti pod kojim je šteta nastala). ZUPŽS. nepreduzimanjem radnji. visina. str. 1987. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. 35. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. 202 .2. ako iskupi tovarni list. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. član 689).). odgovara za lica koja je angažovala. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. i dalje. Dakle.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 3. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. ležarina i dr. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. žive životinje.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. Ako stvari na vrijeme ne odnese. V . uzroci štete. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. član 36. član 65). Odgovornost železničkog prevozioca. ona odgovara za slučaj oštećenja. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. Beograd. izdata trećem neovlaštenom licu. prodata i dr. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. na trošak i rizik primaoca. izgorjela. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja).). odnosno koja su radila po njenim nalozima. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari.

Saobraćajno pravo. Trajković dr Miodrag. deformisanje. 185 Prevladava drugo stanovište. član 36. truljenju i sl. op. Ljubljana. ali se. Razlozi su mnogobrojni. ukratko. str.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke.cit.). Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. samom faktu prouzrokovanja štete. postoji količinsko umanjenje pošiljke. str. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. 61. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). cijepanje. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. str. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. oštećenja ili zadocnjenja. član 66).spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. 462. Oštećenje. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. došlo do gubitka ili oštećenja. vlažnost i dr. nalogom pošiljaoca. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. 358. 1985. s obzirom na prirodu stvari.). Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. Cigoj dr Stojan. ali ne i za slučaj zadocnjenja. 203 .cit. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. op. truljenje. 184 185 Antonijević dr Zoran. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. Da bi se oslobodila odgovornosti. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. 334. djelimično ili potpuno. Sinteza. ZUPŽS. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Beograd. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. Postoji izuzetak. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. 1978. Prema tim pravilima. str. Transportno pravo. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . rđanju.

iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). sapun. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava.). kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. stvari predate u vlažnom stanju i dr. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. Razumije se. po mišljenju teorije. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. Ona ne odgovara za normalni kalo. a tiču se normalnog kala. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. To je. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . svježe voće i povrće. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. masti. ugalj. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. so. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . JPCIM član 41). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. Pored opštih i posebnih. tj. ZUPŽS. korist (lucrum cessans).dva posto (na tečnost. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. krzno. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. član 68). Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). član 36.

Kada je gubitak. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. str. inače. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. odgovornost željeznice. 42. Beograd. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Ako je cijela ili dio pošiljke. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Plaća se. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Istovremeno. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. inače. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. član 3). Ukupna šteta. član 75). 1987. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). dakle. izgubio vrijednost. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. 186 Vasiljević dr Mirko. član 44). potpuno ili djelimično. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon.vještačenjem. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. po svim osnovima. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. respektabilno. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. 205 . ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. uslijed oštećenja. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. željeznica plaća za slučaj gubitka. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja.

Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. iako je ona predala pošiljku. Kada su propisani određeni rokovi. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. koga izabere. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Izuzetno. Međutim i tada ima odstupanja.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. VI . Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. on odgovara željeznici. član 43). a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. istovarom. korisnik prevoza. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. pa ih primalac ne održi. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. primalac. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. posebno. član 678). ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Imalac prava može biti pošiljalac. zbog rđavog pakovanja. 2. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. ležarine ili troškova uskladištenja. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. ona solidarno odgovaraju. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS.

207 . pada u prekluziju. 2. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. inače.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. član 80. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. 81). član 79). dodatka na vozarinu.

208 .

korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama.POJAM. prema ugovoru. član 1). On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. Beograd. 209 . Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. član 1). Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. ukratko. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . prevoznom putu i sredstvima prevoza. 12. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. str. prikolice i poluprikolice (CMR. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. paleta). 2. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. unutar određenog ili odredivog roka. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. a do industrijske revolucije i najveći značaj. 1970. Institut za uporedno pravo. da će stvari čiji je transport dozvoljen. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja.

prije svega. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. cisterne). U slobodnom drumskom prevozu. vezan je za vremenske prilike i najzad. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. i na kraju. na osnovu ugovora o prevozu. osiguranju. sigurnosnim propisima. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. koji se dosta koristi. postoji onda kada se. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. 3. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. U tom slučaju. cijena i uslovi prevoza.hladnjače. brod). Mješoviti (kombinovani) prevoz. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. posadi. željezničkim i pomorskim naročito. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. kao organizatora 210 . željeznica. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Nedostaci ovog vida prevoza su. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. Drumski prevoz. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. prelasku državne granice i dr. a time i ugovori u vezi sa njim. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). posebno u sferi autonomnog prava. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. teže se prevozi naročito kabasta roba. ugovorom se određuje prevozni put.

signalizaciju. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . 33/95). 23/98). putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. cit. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. list SR BiH. list RBiH. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. op. 189 188 211 . 1956). Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). uglavnom. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. prevoza za lične potrebe. 39/95). nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. broj 24/92. 503. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. 4. kraće TIR konvencija. željeznicom. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. novine FBiH br. prevoza za posebne namjene. Sl. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. 33/95.list RBiH. 1959). poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. prevoz opasnih stvari. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. putne oznake. 27/91. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. autobusne stanice. str. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. za cijeli mješoviti prevoz. broj 22/90. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna.međunarodnog kombinovanog prevoza. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. 13/94. Međunarodna drumska federacija (IRF). prevoza. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. ali bez istovara. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. br. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. bezbjednost. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. Vilus-Carić-Šogorov. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva.

pa i realan. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. i opšti uslovi poslovanja. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. CMR. a takođe. odnosno količinu robe (CMR. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. 2. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. član 98. a treći ostaje prevozniku. Nepostojanje. ime i adresa prevoznika. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. 5). Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo.ZAKLJUČIVANJE. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. op. član 656. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.cit. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima.). 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. identifikacija prevoznog sredstva. 212 . čl. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi.II . U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. drugi prati pošiljku. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. 140. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca.str. načelno. član 4). posebno u međunarodnom transportu. sloboda ugovaranja.

Prenosivi tovarni list. 213 . Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. član 657). i njihove oznake. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim.isporuke (mjesto utovara i istovara). plaćanja izvršena u trenutku isporuke. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. dodatni troškovi. broj paketa. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. čl. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. oznaku. U tom slučaju. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. rok prevoza i drugo. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. instrukcije o osiguranju tereta. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. koji se predaje pošiljaocu. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. 9). kao hartija od vrijednosti. a naročito: oznaku o pretovaru. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. osim pravila o regresu. primalac. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. ali je teret dokaza na prevozniku. deklaraciju o vrijednosti stvari. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. na primjerku originala. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. carine i drugi izdaci). 3.

1.cit. 191 Trifković mr Miloš. str.dangubninu. odnosno na mjesto utovara. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. 214 . O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. Obaveze drumskog prevoznika 1. po pravilu. on ne potpisuje tovarni list. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. 17. U slučaju da sat nije određen. III . Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. Kada okolnosti posla ne zna. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. pošiljalac može preduzeti radnje utovara.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. Kada vozilo ranije stigne. op. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. ako uslove prevoza poznaje. najčešće. ugovoreni prevoz. Uzastopni prevoznik je lice koje. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Ugovorom se određuje. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). tip vozila koje vrši prevoz. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata.

ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. pregled oznaka. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. član 8). koja utiče na cijenu prevoza. član 8). niti sadržinu paketa. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari.1. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO.2. kao detentor. član 661). 1. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. Ako prevozni put nije ugovoren. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. Ako angažuje treće lice. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR.4. na teret i rizik imaoca prava na stvari. 1. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. primaocu. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. Dužina prevoznog puta. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. skretanja. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. putem brojila vozila i dr. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. prijem stvari i dokumenata. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . načelno. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. ekonomičnosti i sigurnosti.3. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika.). prevoznik odgovara za izbor toga lica. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. željeznički daljinar. može se odrediti na različite načine (autokarta.

da se stvar preda drugom primaocu. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Naime. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom.5. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. član 12). Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje.stvari. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. pa čak. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. ako imalac prava (pošiljalac. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. primalac. ne proizvodi pravna dejstva. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. 1. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. 216 . Ta uputstva može davati pošiljalac. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. u protivnom. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. On se određuje ugovorom. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. da se predaja stvari odloži.

str. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. član 670). ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. bez odlaganja. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. Draškić dr Mladen. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. u suštini.6. da se naknade troškovi. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. ako ugovorom nije drugačije određeno. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. odnosno. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. 217 . Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. 1. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. cit. cit. 42. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. ako prevoznik to zahtijeva. Istovar stvari vrši primalac. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. op. njegov punomoćnik. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. str. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. obuhvata predaju stvari. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. op. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. 441. stvari i motornog vozila. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. kao i predati duplikat tovarnog lista.

Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. član 8 i 218 . 2. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. Obaveze pošiljaoca 2.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. podrazumijeva pakovanje i označavanje. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. tražiti popravljanje pakovanja. tada je drumski prevoznik dužan. ime primaoca itd. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. administrativnim) ili ugovorom. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. zavisno od zakona i ugovora.2. mjesto opredjeljenja. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. član 16).). Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. hartije od vrijednosti. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Generalno. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. prvenstveno. bez odlaganja. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. 2.1. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. sanitarnim. stavi reklamaciju. tražiti uputstva od pošiljaoca.

Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. No. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 .. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. treba da bude istinito. Označavanje. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. jasno. od čega zavisi sigurnost lica. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. uočljivo i trajno. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. slaganje i dr. djelimično izvršenje prevoza. Već je rečeno. ugovaranje forfetnog stava. U slobodnom transportu. mora početi i završiti se u primjerenom roku. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Vrijeme utovara. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. dovoljno. inače. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. način prevoza itd. pokrivanje. ako nije utvrđeno ugovorom. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. masa i oblik stvari. dangubninu i troškove. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. inače.10). Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. dužina prevoznog puta. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza.3. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. vrijednost i sadržaj pošiljke. Ti slučajevi su: paušalni obračun. Vozarina se određuje ugovorom. njihov smještaj. Inače. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. koji se obavlja “od vrata do vrata”. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. vozila i pošiljke. dodatke na vozarinu. predaju isprava. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Na visinu obračunate vozarine utiče.4. 2. izvršenje prevoza drugim putem. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. 2. tarifom ili na drugi uobičajen način.

Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. a na njemu je obaveza istovara. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. Isto tako. za druge tarifa ili poslovni običaj.2. član 659). naprijed navedenim. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade.pošiljalac. stvari i vozila. dangubnina i troškovi prevoza čine. Obaveza primaoca 3. 3. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Razumije se.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca.1. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. U određenim slučajevima. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). 3. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. primalac može promijeniti mjesto istovara. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. u suštini. Opšte je prihvaćen stav. Ukoliko primalac ne istovari stvari. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. takođe. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. obračunata po standardnim elementima. a koje se odnose na bezbjednost lica. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. elemente naknade. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. 220 . prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. Dodaci na vozarinu. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Dangubnina je.

član 17). str. Vilus-Carić-Šogorov. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. op. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. zaista.str. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. Institut za uporedno pravo. izbjeći ili otkloniti. što prevoznik dokazuje (CMR. kao i za slučaj zakašnjenja. cit. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti.IV . str. op. 15-50. op. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. respektabilno. što prevoznik treba da dokaže. 442.cit. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. član 17 i 18). str. Prema prvom shvatanju. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. za slučaj oštećenja. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. kao što je slučaj i sa željeznicom. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom.cit. Trifković dr Miloš. 1972. oštećenje ili zakašnjenje. takođe. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. 221 . 51-67. 478. potpunog ili djelimičnog. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. Beograd. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog).

f) prevoz živih životinja. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Solidarna odgovornost podvozara 222 . ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. a u nedostatku nje. član 23. U slučaju zakašnjenja. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. Imalac prava može dokazivati suprotno. Isto tako. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. obarati pretpostavku. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. što je čest slučaj u drumskom transportu. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. utovar. sušenja. Ipak. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). Međutim. rđe. 25). naknađuje samo stvarnu štetu. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. Drumski prevoznik. pretpostavlja se da je to uzrok. normalnog rastura ili dejstva insekata. c) manipulacije. s obzirom na okolnosti slučaja. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. po tekućim cijenama. uz mogućnost regresa od podvozara. pošiljalac može. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. U tim slučajevima. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Kada prevoznik ustanovi. u načelu. curenja. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. prevoz živih životinja. jednog ili više. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. truljenja.

zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. ne utovari pošiljku na vozilo. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. član 40). nedostatka. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. Dakle. član 677).postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. po zakonu. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. kao i u drugim granama transporta. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. za cijeli prevozni put (CMR. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. slaganja i istovara stvari. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. 2. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. V . Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Tako. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. uopšte. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. 223 . prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. za svoje radnje ili propuste. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. i nakon isteka dodatnog roka za utovar.

224 . Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. smatra da je stvar izgubljena. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.2. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. prema okolnostima slučaja.

Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). kojih može biti više. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. opadanje vode) na drugi. kvar tereta. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Naučna knjiga. klauzula. naročito industrijskim. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. 2. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Manipulacija teretom (ukrcaj. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama.slobodna plovidba. vrši se šiftovanje (šifter . str.). 1985. 225 .GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). kabasti. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. posebno rijekama. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. Beograd. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Kombinovani prevoz robe. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. komadna roba i dr. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete.pomoćni šlep). po pravilu u nepromijenjenom stanju. pijesak.POJAM. specijalno slobodnoj plovidbi. 36-59. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. jezerima i kanalima. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. građevinski materijal. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. uz naknadu (naplatu prevoznine). rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. Inače.

brodar je dužan. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. brodskih isprava i knjiga. odgovornost. da izda teretnicu ili tovarni list. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). ako krcatelj zahtijeva. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Obje strane potpisuju tovarni list. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. a 198 Vilus dr Jelena . 473. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. član 483). 515).cit. II . op. 454. član 496). Što se tiče prevoznih dokumenata.član 448. havarije. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem).Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije.Šogorov dr Stevan. 3. 226 . Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. odustanak od ugovora. ukrcaj.str. kao i u pomorskom prevozu. a ne kao kod pomorskog prevoza. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. 506. ograničenja odgovornosti . Teretnica se izdaje u jednom primjerku. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. 570). isprave. 511.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. 496. 504. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. brane i sl. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. ovisi od padavina.Carić dr Slavko . ovisi o mogućnosti zamrzavanja. član 504. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. 551. pojava plićaka. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. 500.

član 448). podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. član 517).potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. obim ili količina. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Nepostojanje. Popis isprava unosi se u tovarni list. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. U protivnom on se ne može zaključiti. pristanište ukrcaja. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. 2. sanitarne. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. član 520). tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Ako brodar nije unio primjedbe. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. te opis tereta (broj komada ili koleta. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. ako se prevozi opasan teret). valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. primalac. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. oznake za identifikaciju. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). krcatelj. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. 227 . Naime. naručilac. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. odnosno iskrcaja. naznačenje opasnosti. član 518). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. težina. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. Inače. veterinarske i druge isprave. korisnik prevoza). zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu.

III . brodar odgovara prema 228 . mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. od preuzimanja do predaje. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. prirode stvari i prevoza živih životinja. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Vaganje. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Prilikom prevoza tereta. Kao i u pomorskoj plovidbi. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. Brodar može suprotno dokazivati. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. U pogledu vozarine. ako postoje. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. član 473). prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. dok se vozarina ne mijenja. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. 2. Prilikom ukrcavanja. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. koja je sastavni dio tarife.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. manjak ili gubitak tereta. pa dođe do zakašnjenja. manjka ili gubitka došlo. kao i za zakašnjenje. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. brojanje i uopšte. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. član 557). U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. član 796). a s obzirom na prirodu vodenog puta.

Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. 229 . mora izvršiti predaja tereta. član 551). prema ugovoru.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se.

230 .

200 U istu granu je uključena i nova. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. naučna i umjetnička djela. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. čl. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Izumi. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. čl. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Firma. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. predmet su autorskog prava. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). 231 . ali i kompjuterski programi. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. 3. Književna. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. 51 (Sl. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686).DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. 201 Oba imaju apsolutni karakter. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. 201 ZIS. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava.l.

Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. 2. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. 133. str. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 203 naziva se licencom ili licencijom. čl. tačka 4. 116 i čl. Beograd. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. 1981. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. 202 203 232 . O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Takva licenca se naziva ugovornom. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). Zagreb.“licentia” . Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. modela. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. 686 .kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Riječ je latinskog porijekla . koji se sada definišu kao industrijski dizajn. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti.i označava dozvolu. 205 ZIS. inozemnom i međunarodnom pravu”. uzorka i žiga. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. Poslovna politika. 1. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. str. Informator. žig. Bez obzira na predmet. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. uzorak i modeli. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće.711). U principu se i patent prenosi na isti način. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. ustupaju se isključivo ugovorom. 1984. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. ZIS. 106-107.

Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 687 ZOO. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. 64. 132 ZIS). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. da postoje 206 Verona dr Albert. str. isto djelo. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. 686-711). on se može upisati u registar. Obavezne (čl. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. 63 ZVTP). II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl.prema svima (erga omnes). a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. koji vodi i registar tih ugovora (čl. 130 ZIS). da su najjače izraženi elementi zakupa.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. prenose ugovorom o licenci. komutativan. zajedno sa pravima nad njima. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. U domaćem prometu. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). 56 ZVTP). tehničkog znanja i iskustva. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 3. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. odnosno primjene ZOO. Zaključivanje ugovora Složenost. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Napokon. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. 686 ZOO). 233 . Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. teretan i formalan. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. čl. 54) i zabranjene klauzule (čl. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. žiga. uzorka ili modela.

modela ili uzorka-industrijskog dizajna. kontura. Verona dr Albert.2.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. mogu se podijeliti po različitim osnovama. isto djelo. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. Bitni elementi ugovora 2. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. 132 ZIS). Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. 19 210 ZIS. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. isto djelo. odnosno prava industrijske svojine. Najuopštenije govoreći. 69 211 ZIS. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). 97 234 . čl. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. koji je 209 Robni. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. str. čl. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. davalac licence. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. 2. str. 29-36. čl. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. Ipak. narocito. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. fizičko ili pravno lice. oblika. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. 208 2. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. isto djelo.1. str. str. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. nov. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. odnosno žiga (čl. boja. odnosno uslužni žig. isto djelo. odnosno uzorke. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. 36 i Besarović dr Vesna. Svi ovi objekti. 110 ZIS. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. 110. Besarović dr Vesna. dakle. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba.

Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. 235 . Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. dr Dragoljub Stojanović. mora izričito ugovoriti (čl. st. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Postoje i izuzeci. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. čija je definicija već data. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. ona može biti potpuna i djelimična. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 2 i 3 ZIS). A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. S obzirom na strogost ograničenja. naprijed citirano djelo. 212 Čl. patent traje 20 godina. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. izuzetno. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. 689 ZOO). čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 2. Naknada mora biti određena ili odrediva. redaktori prof. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. licenca je neisključiva. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 686 ZOO). Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. st. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. 690 ZOO). 473-474. Napokon. 60. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 60 i 113 ZIS). a industrijski dizajn 10 godina (čl. 688 ZOO). Računajući od dana podnošenja prijave.3. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. str. dr Slobodan Perović i prof. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 689. 690 ZOO).

213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. Ekonomski institut. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. tržišta i monopola. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Prema Begtić dr Rešad. III OBAVEZE STRANAKA 1. 122. po komadu. 1982. 2. 123. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. 89. Besarović dr Vesna. str. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. str. 214 213 236 . Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. isto djelo. isto djelo. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. str. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 703 ZOO). Vidjeti str. Burnazović dr Tufik . ipak. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. citiranog djela. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 67 i 68 ZOO).4. str. 485-486.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. kombinovani način odredivanja cijene. str. u teoriji prava intelektualne svojine se. 89. Ova forma ima zakonski karakter. isto djelo. Obaveze davaoca licence 1. 133 ZOO). Carić dr Slavko u komentaru čl.1. Vidjeti Besarović dr Vesna. Sarajevo. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. 216 Verona dr Albert. Besarović dr Vesna. 29. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. 122 i Verona dr Albert. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. prema prometu i po veličini dobiti. 215 Ovo je tzv. isto djelo. str.

Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Besarović dr Vesna.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Besarović dr Vesna. ona se naziva opštom. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. 1. 693 ZOO). Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. str. 1. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. 603 ZOO). Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Prema Čl. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. isto djelo. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. str. 54 ZVTP. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. treba smatrati da ona ima trajan karakter. 692 ZOO). ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena.2. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. ako jesu posebnom. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona.3. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. isto djelo. 114. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. 218 217 237 . Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. 114. 55 ZVTP). obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora.

sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Pored zakonskih. Prema specijalnom zakonu (čl. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. 81. Primalac najprije. 2. garancija za rezultat. str. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 54 ZVTP). garancija se proširuje. str. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. str. 1. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna.1. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 696 ZOO). I drugo. ne stiče samo pravo.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. Obaveze primaoca licence 2. isto djelo. 694 ZOO). I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. te po prirodnu okolinu. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. 54 ZVTP). isto djelo. 84-86 i Besarović dr Vesna. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. između ostalog.4. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. 220 Verona dr Albert. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. isto djelo. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 115-119. 238 .

Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. isto djelo. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. 121. 222 221 239 . Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Trajnog je karaktera. 88. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. tačka 1) ZVTP. Kod ugovora o licenci know-how. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 702 ZOO). Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. Besarović dr Vesna. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. 2.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. st. str. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. isto djelo.3. str. 698 ZOO). Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Verona dr Albert. uključujući i nepatentirani izum. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence.2. 54. Ukoliko one ne postoje. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Tako je postupio i čl. 2. 1. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka.

da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. ukoliko je nedostatak bio skriven. Njegova odgovornost je tada subjektivna. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. isto djelo. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. 121 ZOO). On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. 223 Vidjeti Verona dr Albert. Besarović dr Vesna. isto djelo. 240 . Njegova odgovornost u ovom slučaju je. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. 700 ZOO).Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. 84-86. Pored toga. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. str. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. No. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. dakle. 699 ZOO). Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. 2. 121 ZOO). str. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. 115. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. objektivna. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1.

Radi se. licence se dijele na one za proizvodnju. 241 . lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Dopuštanje se može dati unaprijed. primaoca isključive licence i trećeg lica. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. str. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. 29 ZOO). U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. isto djelo. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. dakle.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. kao “odobrenje”. 95. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. isto djelo. najčešće u samom ugovoru o licenci. str. isto djelo. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. 2. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. bilo apsolutno. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Ako drukčije nije ugovoreno. Napokon. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. 72. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Verona dr Albert. str. 112 i 113. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. U principu. 224 225 226 Verona dr Albert. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). 704 ZOO). Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. str. bilo relativno. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. 71-72 i Besarović dr Vesna. isto djelo.

707 ZOO). Po njenom isteku. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 707). koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. 2. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 706 ZOO). 242 . Prema njima. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Pored toga. pa mora prestati otkazom. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. dakle prinudni karakter. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. 708 ZOO). Otkazni rok se ugovara. 709 ZOO). 227 Verona dr Albert. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. isto djelo.razloga” (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. a davalac se tome ne protivi. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. str. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. osim toka trajanja. 705 ZOO). a to znači odmah (čl. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 710 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Poseban otkaz nije tada potreban. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 95. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja.

pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Obrnuto nije slučaj. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. 711 ZOO). Rješenja za pravna lica su drukčija.3. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. 243 . Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. odnosno raskine. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci.

244 .

Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Beograd. str. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. 245 . odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. izvođač. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih .administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. 549-550. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. 7-8. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Shodno tome. Federalni propisi su veoma opširni. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. dvostrano obavezan. 1987. 228 Po članu 630 ZOO. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Naučna knjiga.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. str. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Institut za uporedno pravo. kao karakteristični dužnik.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. Beograd.1968. 2. VI izdanje. ili na takvom zemljištu. ne preuzima obavezu rada. Mogu se podijeliti u dvije grupe. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan.

234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl.građenju. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 56/02. 34/04) 232 Sl. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. inženjering organizacije. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. prema terminologiji ZOO. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. te inspekcijski nadzor. list SRBiH 33/77. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”.2003. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. projektantske organizacije. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Ona imaju svojstvo stranke. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 1987. Sl. Sarajevo. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. te upravni organi. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su.g. Dalje: ZPU). 230 229 246 . U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. str. ustupanju radova i usluga (Sl. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. CIP.05. 233 Sl. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. do sada. l. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. novine FBiH br. l. 52/02. Zagreb. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. izmjene i dopune u broju 26/82. kao i budžetskih korisnika. 141-157. SFRJ 69/80). 1980. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. Pored posebnih uzansi. naručilac i izvođač. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. novine FBiH br. novine FBiH br. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. ustupanju radova i usluga. korisnika. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. SFRJ 18/77.

Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. kontrola projekta. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično.za ponudbenu licitaciju . 18 ZG). odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. 2.1. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. katastar).. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. Prethodne radnje 2. tj. pošta. Projektovanje. zemljišno-knjižni ured. odnosno eksploatacija. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. ili jedinstveno. vodovod i kanalizacija. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. gas i sl. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje .treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. 20 ZG). montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Oni mogu djelovati samostalno . Za sva navedena lica. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. funkcionalnost objekta cjelishodna.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Tako se i poslovi projektovanja. osim investitora. kao jedan subjekt.

jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. upravne zgrade. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost.objekta. njegovu namjenu. ili usluga. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. Projekti sadrže. Između njega i projekta “za izvođenje”. društvena opravdanost. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. tehnološki. odnosno saglasnosti. Naime. izvore finansiranja. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. predračun sa opisom radova. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. predmjer. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. kapacitet. program proizvodnje. projekat instalacija i drugi. tehničke opise. pored ostalog. ona obuhvata različite projekte. tj. karakteristike objekta. U praksi se idejni projekat redovno radi. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. opreme. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Investicioni program može izraditi sam investitor. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. odnosno eksploatacije. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. početak eksploatacije itd. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. a naročito rentabilnosti. posebne uslove za građenje toga objekta itd. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. crteže. specifikaciju. tehničko obrazloženje. vrijednost prethodnih ulaganja. izvedbenog projekta.kao što su škole. ona 248 . Ali ako se objekat gradi iz kredita. Za objekte neprivrednog karaktera . kao što će se vidjeti. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. parkove. socijalne i kulturne ustanove. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. nego samo neke od njih i druge specifične. Prema prirodi posla. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. Pored toga. potrebna obrtna sredstva. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. odnosno o izvođenju radova. Njegovoj izradi može. trajanje izgradnje. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. da prethodi “idejni projekat”. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. odnosno eksploatacionu koncepciju. tehnološko-proizvodnu. zgrade za zdravstvene. kao što su građevinski. često se sreće i “glavni projekat”. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. te sa tehnološkom. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. 25 ZG). sportske terene itd. po sporazumu stranaka. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl.

32 ZG).2. 30 ZG). Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Najprije. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. i platio troškove vezane za objekat. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 22 ZG). Treće. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. 2. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. 249 . Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. 74 ZG). Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. ZG). Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. odnosno njenog dijela (čl. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. odnosno izvođenju konkretnih radova. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl.moraju biti i racionalna. Drugo.

izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. odnosno ofertalnom licitacijom. Izbor saugovarača 3. 3. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . npr. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. bez obzira na svojinska obilježja investitora.3. Jedan izuzetak ipak postoji. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Da bi donio odluku o izgradnji. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Prema čl. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču.2. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Druga skupina ima procesni. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. 3. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. putem kredita.2. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava.1. 604 ZOO. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista.

odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Tender po pravilu sadrži više elemenata. po pravilu se uobličavaju u tenderu. javno otvaranje ponuda. Pored toga. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. predaje ponuda. da dostave svoje ponude za izgradnju. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Prvi je uputstvo ponuđačima. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. 251 . odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. osim cijene. Pri tome. Drugo. Ako su ovi elementi zadati. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. referens-lista i lista osoblja. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. tender sadrži opšte. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. tako i samih izvođača između sebe. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Tender. procjena ponuda. Napokon. Procedura ispitivanja.3. dalje. ugovora o prodaji naročito. a ne putem javnog oglasa. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Njene faze su: prijem ponuda. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. predstavljaju poseban dio tendera. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. 3.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena.

radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. bilo ponudbena.odnosno radove. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Ona može biti 252 . referens-lista i slično). na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje.4. bilo licitacija o podobnosti. prikupljanja ponuda. Razlike su sljedeće: prvo. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. 4. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. 2 ZOO). Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Drugo. st. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. kadrovi. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. 3. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. 630. I treće. Ako ne uspije ni ponovljena. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg.

da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. građevinskih radova. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. Beograd. brane. koji može imati isti predmet. Prema UG 11. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. Da bi neki poslovi bili građevinski. 253 . str. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. Stručna knjiga. str. 61-63. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. istražnih. 631 ZOO). “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. češće. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 1983. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Materijal za savjetovanje. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. On se tada određuje u sklopu pripremnih. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. 561.Carić dr Slavko. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. nesumnjivo je. najprije. ugradnja i montaža opreme. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. montažnih i drugih radova. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. mostovi itd. isto djelo. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.

u pravilu.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. investitor može i raskinuti ugovor. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. Beograd. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. 22). str. Ako bi (čl. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. 1978. ona dovela do znatnog povećanja cijene. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. tako da se 239 Danas se. 121. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Prvi je paušalno utvrđivanje. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. Cijena 2. U cijenu. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. SUPJ . O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. tj. odnosno manjkove radova. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. Napokon. naknadni radovi .1. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. najprije. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. I treće.2. Svi oni nemaju jednak tretman. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. materijala. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. No. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. 635 ZOO). u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Kod ugovora “ključ u ruke”. odnosno radova (UG 22). 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Treba istaći da naslov čl. 254 . ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. tj.IPU. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. 634 ZOO). Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. a koji se moraju izvesti”. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova.

Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. U slučaju da izvođač nije u docnji. Ukoliko je izvođač u docnji. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. 25. 637 ZOO). Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Beograd. 1977. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. odnosno kod fiksnih cijena 10%. Privredna štampa. kako zakonska. cijena je ipak promjenjiva. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. Na pravila o promjeni cijene. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). 638 ZOO). sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl.2. 255 . 639 ZOO). Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Vidjeti UG 22-33. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. 27-28. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. kada se promjene pojave i unaprijed. odnosno radova. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. str.2. Prema njoj. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. uticaj može imati i avans. Ovaj načelni stav. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Pored toga. a preko toga investitor (čl. 636 ZOO). Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. tako i ugovorna.

Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. privremenim situacijama. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. 4. 2% od ugovorenih. ili na isti ovaj način. Tada. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. investitor mu može dati primjeren rok. Ako to nije slučaj. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Kao i obično kod ugovorne kazne. 3.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. U praksi dominira određivanje roka periodom. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. 256 . Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka.obligacionog prava. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. ako ugovarači posebno odrede. Prema posebnoj uzansi 42. bilo naknadno. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. 5. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja).

Iznos premije se može utvrditi i paušalno. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. 42-45. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. 42-46. Ipak. str. str. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. 5.g. U tom slučaju. 4% za drugih 10 dana docnje itd. Shodno tome. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Ni Zakon o obligacionim odnosima. ali ne mora. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). 6. dr. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. 243 257 . Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. sarajevo. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima.g.ali po progresivnoj stopi (npr. Pri tome se može.). Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Sarajevo 2002. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. 52). Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 2002. prenesena garancija izvođača radova (UG 87).

Ove obaveze već su razmatrane. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. gradilišta. obaveze se svrstavaju u: prethodne. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. isto djelo. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem.7. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. bilo sa izvođačem. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. prateći redovan tok posla građenja. one u toku građenja i po završetku izgradnje. 42. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. Obaveza je složena. između ostalog. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). str. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. pribavljanje sredstava. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Vidjeti Šurlan Petar. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. 2. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. 258 . On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene.

nadzor se može povjeriti. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. U njega ulaze naročito: vrste.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. Od trenutka uvođenja u posao. Prema čl. Uređuje se prinudnim propisima. Posebnim uzansama o građenju. odnosno izvođenje radova. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. odnosno posjed. materijala i opreme (UG 99). postupaka. 246 Šurlan Petar. bilo preko posebno angažovanog lica. teče rok za izgradnju objekta. str. kada su uključene u izvore prava. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). 259 . 21 ZG. Građevinski nadzor U najširem smislu. kao i samog objekta. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. U najužem smislu. količina i kvalitet radova. isto djelo. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. savremenosti. bilo sam. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. ugovorom i. 3. u ime investitora. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). 81. U užem smislu. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor.

Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate.4. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati.2. obračunske situacije. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. ugovor. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. odnosno obavljanja radova. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Ona je pravovaljana i kada je investitor. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. 4. Plaćanje cijene 4. prema UG 60. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. U praksi postoje i tzv. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. a neizvršenih radova (UG 60). Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Izvori prava su: prinudni propisi. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. 260 .1. u toku i po završetku izgradnje objekta. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. ili iznosa koji nije osporen. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Plaćanje fakturisanog iznosa. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”.

dijelu objekta. a eventualno i obračunskih situacija. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. odnosno radova. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije.3. Prethodne obaveze su malobrojne. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. 4. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. Napokon. najprije. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Osnov je građevinska knjiga. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . 176 UG). No. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Imaju prinudni karakter. On. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija.

47 ZG). Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije.VII 1972 i Sl. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. kiša. I nju potpisuju obje stranke. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. ali nema jednokratan karakter. Potpisivanje se vrši svakodnevno. prolaznike i saobraćaj. testiranje materijala. inspekcijski pregledi itd. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. daju se putem dnevnika. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. odnosno njegovog nadzornog organa. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. 1112/72 od 9. Pored toga. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. 1503 od 25. ali pokrivaju približno iste sadržaje. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Sl. Praktično. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. 262 . Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. 2. radnike. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom.noti. bio nesavjestan. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. ako je dakle. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. opremu i materijal. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. posljedice propusta su iste. 247 Ovo je stav sudske prakse. Nalozi i primjedbe investitora. te susjedne objekte. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. 129/2 od 16.V 1973.). Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura.V 1972.

Tek po dobijanju pismene saglasnosti. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Inače. Kada sam nabavlja materijal.2. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. djelujući pažnjom stručnjaka. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . propise o bezbjednosti i slično. nema pravo na naknadu za učinjene radove. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. O njima će naknadno biti riječi. Ako nije. Bez odobrenja investitora.3. može nastaviti izmijenjene radove.3. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. 607 ZOO). tipično za ugovor o građenju uopšte. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. u načelu. Ova dužnost je složena. 632-634 ZOO). Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. U slučaju akutne opasnosti. 3. obavezne standarde. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu.1. dispozitivnih (čl. Bude li potrebno. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). odnosno investitora. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Solidno izvođenje radova 3. izvođač ne smije odstupiti od projekta. 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano.

4. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se.objekta. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. druge objekte i okolinu (UG 76-78). Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. višak radova. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. No. Zahtjev treba dati pismeno. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. No. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. Ako metod provjere nije ugovoren. izvođač mora. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. primjenu adekvatnog materijala. To je tzv. određuje ga sam izvođač. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. kada je to potrebno. 4. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. investitor može i odustati od ugovora. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. 3. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. iz posebnih razloga to ne činimo. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. odnosno ugovorenih radova. On snosi i troškove provjere (UG 76).

materijal i oprema sačuvaju od uništenja. uzimanje uzoraka i slično. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). naročito kod otkrivanja radova. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. odnošenja ili propadanja. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). Ako na istom gradilištu ima više izvođača. Troškove čuvanja snosi izvođač. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. 5. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). 603 ZOO. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. snosi naručilac. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. uz nadoknadu. reguliše je UG 126.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. ali uvijek u pisanoj formi. otkrivanje pojedinih radova. čl. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. UG 100). pozivanje na testiranje. Ona postoji i pri raskidu ugovora. 7. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. 6. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). 265 . odnosno radova. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. prisustvovanje testovima. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa.

Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Kada prihvati zahtjev. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. izvođač ili oba subjekta zajedno. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. U slučaju raskida ugovora. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Prema prirodi građevine.Po završenim radovima. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. preostali materijal i otpad. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. 50 ZG). podobnu za odvojeno korištenje. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Jedan izuzetak ipak postoji. Program sastavlja 266 . kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. odnosno nakon raskida ugovora. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. ili u sklopu cjelokupnog posla. te njegov broj i datum izdavanja. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Uređena je ZG (čl. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. opreme i postrojenja. instalacija. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. VI PREDAJA OBJEKTA 1.

odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Primopredaja objekta. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. 2. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke.predsjednik komisije. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. O radu komisije se vodi zapisnik. pa dominira u praksi. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. 614). pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Zapisnik potpisuju obje strane. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. govoreći o ugovoru o djelu. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Njegov sadržaj je određen u UG 113. Drugi izvor je ugovor. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Napokon. kvalitet radova. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. obim radova. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Zakon o obligacionim odnosima. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Naziva se i kolaudacijom. bilo kao običaj (UG 110-115). Po završenom pregledu. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. drugi partner 267 . uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. O pregledu se vodi zapisnik. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. 55 ZG). ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda.

organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. 268 . Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. Veljko Trivun. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. str. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. cit. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. 74-92. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica.to može učiniti sam. odnosno da su otklonjeni. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. 248 izvođač i podizvođač. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Ta lica su: projektant. investitor. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. 3. ali na trošak izvođača. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. investitor donosi odluku o prijemu objekta. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. op. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova.

Odgovornost projektanta. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi.dr Slobodan Perović . Gornji Milanovac 1980. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. 3. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva.dr Dragoljub Stojanović. Napokon. ni ograničiti. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. prema opštim pravilima. 2. 614621 ZOO). odnosno prekršaje. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 74-81 ZG). kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. 269 . Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Najprije. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 641 ZOO). Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta.odgovornosti za nedostatke građevine. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. redaktori prof. 644 ZOO). kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. autor Jankovec dr Ivica. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. ako ih je utvrđivao sam projektant. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. 644 ZOO). 644 ZOO). U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode.prof. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. str. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. 360.

636 i 637 ZOO. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). 647 ZOO). U tom slučaju on ima pravo na regres. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 126-127. Beograd 1978. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. Zagreb. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. a ne na obimu radova. str. 1980. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . Izvođač. Višak radova. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. str. ili na neki drugi nesumnjiv način. naročito onim iz čl. Institut za uporedno pravo. 270 . Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 640 ZOO). odnosno po uputstvima investitora (čl. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Prva je sadržana u čl.međunarodni”. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. kao ugovorna strana. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. 646). CIP. 274.

Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. str. ZG. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. Drugo. vršenja nadzora i sl. I peto. montaža. isto djelo. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. 40-44). 252 Đuretić dr Slobodan. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. građenje složene građevine. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Sarajevo. odnosno njegov dio. kao poseban posao prodaje. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 1978. odnosno isključenju odgovornosti. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. 253 “Pravni leksikon”. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. 271 . puštanje u pogon itd).od davanja ideja. Isporuka investicione opreme. 141. 1987. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. izvođač veoma često nabavlja materijal. režim njegove odgovornosti je stroži. izvođenje pripremnih radova. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . 207. 252 Četvrto. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Savremena administracija. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. čl. 434. također. ali ne kao jedini predmet ugovora. 275. Treće. isto djelo. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. str. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. Beograd. 2. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. str. str.

U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. primjenjuju se i na posao građenja. 637 ZOO). One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. 68 ZOO). To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. nemogućnost ispunjenja (čl. 619 ZOO). Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla.IX PRESTANAK UGOVORA 1. Pored značaja ugovora. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. 2. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Ova rješenja su već razmotrena. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Međutim. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. Dakle. 272 . 10 ZOO). To su: promijenjene okolnosti (čl. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. 133-136 ZOO). Pored njih. sadržana u članovima 124-132. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Napokon. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter.

Beograd 2002.g.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja.g. savremenim riječnikom rečeno. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja.g. u modernom svijetu. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. nastala u na uzajamnu pomoć. trećom generacijom direktiva iz 1992. danas. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Danas.g. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. i Poljički Statut 1440. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti.g. dr.g.g. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.g. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. 273 .. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Jelena Kočović. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. vršili disperziju rizika. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Predrag Šulejić: Osiguranje. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija.

Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. ili da ih neće suviše oštetiti. dok je Nipon Life zapošljavao 714. 256 No.000 radnika. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. 14-16 i 18-21. Radi se. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. 257 Tako je prema podacima iz 1999. repariranju nastalih štetnih posljedica. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. 1992. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. 2001. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. str. zdravlja i životnog standarda ljudi. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Stylos.g. onda je to sistem mjera za očuvanje života. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. odnosno štete. izgubljeno. Misao. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete.g. i za pojedinca čije je i za društvo. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. a kad se radi o osiguranju lica. Sad. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete.stvara osjećanje sigurnosti. 274 . Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. N. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. kad se radi o osiguranju imovine. u psihološkom pogledu.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. Uništeno dobro je. kad nastane osigurani slučaj. Novi Sad. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. dr. Prof. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat .

2 ZOIO). utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. dešavaju normalno kao i one redovne. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. 275 .koja. kao što je poznato. u stvari. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Osiguravač. proizvodnja aparata za gašenje požara. Radi se. a još manji broj ih biva uništen. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. fond osiguranja. Moderno osiguranje. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. 897 ZOO). ipak. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. U tom smislu. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. građenje sefova. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. postavljanje nekih instalacija. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. u što je moguće širem obimu. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Fond osiguranja. Međutim. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. dakle. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . organizovanje protivpožarne službe. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. prema tome. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl.osiguravajući fond. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. ali se. postavljanje gromobrana.

Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja.). taksativno određene organizacije za osiguranje. U te mjere. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. 7/95. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. Uz to. koja se putem banaka. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. u stvari. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. gašenja požara i sl. Dakle.list FBiH 2/95. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Pored toga. Prema svemu. učešće osiguranika u dijelu štete. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. način poslovanja i pravni tretman sredstava. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. 41/98 . a i neposredno. 2. 6/98. gubitak prava na naknadu i sl. Ugovor o osiguranju 2. te u naknadi štete. Izvori prava. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. unutrašnja organizacija i upravljanje. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . pored ostalog.pravila osiguranja. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta.1. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. finansijska stabilnost i alokacija kapitala.dalje ZOIO). Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja).

142-144 ZOO.za pojedinu vrstu osiguranja. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. 277 . st.l. snimanja i procjene šteta. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. najprije. On. SFRJ 33/77. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. 2. ZOIO). ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. str. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja.kao zastupnik. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. 45-49. RBiH 2/92). kao komisionar. u tuđe ime i za tuđi račun . Pravila osiguranja mogu biti opšta . usvojen u pravni sistem BiH u Sl. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka.l. riječnom i kanalskom saobraćaju. te u svoje ime. 3.l. Prometnu. Prvu čine “poslovi osiguranja”.l. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . snimanja rizika. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. SFRJ 22/77. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. isto djelo. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. a za tuđi račun . 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Prema članu 2 ZOIO. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. I drugo. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. zastupanja u osiguranju. preuzet Sl. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. 900 ZOO). u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora.dakle. RBiH 2/92).

te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. U osnovi. ZOO. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. Vidjeti Šulejić dr Predrag. kao i dosadašnji propisi. isto djelo.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Prema njemu. 897 ZOO. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta.2. teretnost. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. 31 i dalje. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. str. On. odnosno sumom osiguranja. samo potvrđuje ovakav stav.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. b) Mješovita teorija . nema ni ugovora. 2. 278 . zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. formalnost. isto djelo. str. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja.osiguravača. odnosno isplata osigurane sume. U suštini. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. d) Po teoriji prestacije. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Dakle. 139-148. a zajednica se obavezuje da. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. poput zakonodavca.

a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. čak uzeta i sama za sebe. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. obavezuje samo za neke grane osiguranja. a za to druga strana. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika.posrednika. Pravno dejstvo ponude je različito. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. akiviziter osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. koji je prihvata ili ne prihvata. a u trećima. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. za druge . Ponudilac može odrediti i kraći rok. naplaćuje premije. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. 279 . ne zna. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. Prema tome. Po Zakonu. 906 ZOO). 2. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. U drugim. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. da izdaje polise osiguranja. odnosno sume osiguranja. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Predstavnik osiguravača. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Kod životnog osiguranja. Može. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno.3. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. traži saugovarača. ugovarač osiguranja. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. 901 ZOO). Ova teorija ne isključuje. Ipak. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. smatra se da nema ograničenja (čl. takođe. te isplatom naknade.

svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. “primijenit će se ova posljednja” (čl. 943 ZOO).Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. 902 ZOO). a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. 2. zaključen konkludentnom radnjom. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Ako neće da zaključi ugovor. 902. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. premija. Ako nije tako urađeno. Ona može biti data i na polici. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. 901 i 03). Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. osigurana stvar. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu).obećati). Najposlije. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . rizik obuhvaćen osiguranjem. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. odnosno osigurano lice. upravo čim uplati premiju. Ugovor je. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. smatra se da je ugovor zaključen.4. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . 280 . dakle. Kod obaveznog osiguranja. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. Po zakonu. Kod ličnog osiguranja. trajanje osiguranja i period pokrića.osigurani slučaj (čl. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise.

valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. a stvar je izložena riziku. (čl. a ne ugovaraču osiguranja. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. zalaže se indosamentom. stav 6. 902. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. naziva se osiguravačem. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. ili osiguranikom.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . Isto je tako kod ličnog osiguranja . individualne i kolektivne. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. Prema sporazumu ugovarača. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. znači. potpisivanjem. osiguravateljem. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. onaj koji se osigurava. Kod imovinskog osiguranja. ugovoriocem osiguranja. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. Može se i zalagati. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Stranke 1. ZOO). može glasiti na određeno lice. Ne može glasiti na donosioca. naziva se ugovaračem osiguranja. II ELEMENTI UGOVORA 1. 164-165. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . A to se postiže tipiziranim ugovorima. Lista pokrića ima.1. 897). Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. isto djelo. Druga ugovorna strana. karakter isprave o osiguranju. a terminologija o njima nije ujednačena.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. po naredbi i na donosioca. str. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. osigurateljem. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Način dodavanja je pravno irelevantan. 281 . Kad glasi po naredbi. osiguravaocem. pojedinačne i generalne.

osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. međutim. pošto bi. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. zanatlija. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. ako nije vraćena . odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. koji je i korisnik osiguranja. komisionara. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja.zakupac. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. ali ono nije ugovorna strana. može isplatiti trećem licu. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. To se lice naziva osiguranim licem. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. bilo na posebnom dokumentu. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). kad je sopstveniku vraćena stvar.licu koje stvar drži ili ju je držalo. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. 282 . a može i docnije. potrebna je njegova pismena saglasnost. odnosno osigurano lice. druga lica. u suprotnom. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. pretrpio neki materijalni gubitak . svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. Može se. Znači. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. skladištara. 924 ZOO). Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. različiti. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. tj. Kod osiguranja imovine. naknada se isplaćuje njemu. Za osiguranje života nekog drugog lica. založni povjerilac. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. No. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. a ne onoga koje sklapa ugovor.(suma osiguranja). ili. osiguranikom. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. znači. čuvar (čl. 946 ZOO). takođe. međutim.

Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. sredstava preventive. Ugovor se može. 29 ZOIO). vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. i po 2. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. suprug i sl. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Osiguravač Osiguravač je pravno lice.Kao korisnik može biti određeno neko lice. 924 ZOO). ali odredivo (djeca. 5 ZOIO). kod ličnog osiguranja. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. Pored temeljnog kapitala.00 KM za poslove osiguranja života. Ugovarač osigurava svoju stvar.). pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. nasljednici. 12 ZOIO). sredstava tehničke rezerve. dakle. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju.000.000. 12-26 ZOIO). povezivati (čl. Za pojedine vrste osiguranja (čl. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl.000.3. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. odnosno svoj tjelesni integritet. Pored toga. 1. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica.000. Osnivači. ali može biti označeno i neodređeno. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. 14 ZOIO). 283 . odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. rezerve sigurnosti. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. 1. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. može se navesti poimenično. 13 ZOIO).2. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. uslove iz odluke. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. a svoj život. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl.

pa i sastavljača uslova osiguranja. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. ugovor prestaje da postoji (čl. zatim prestacija. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Govori se o osiguranju imovine. Odbije li zainteresovano lice. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. treći . Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. odnosno o osiguranom licu (čl.rizik. 904 ZOO). No. Poslije toga. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu.da je to interes. lica izloženih opasnosti i sl. ili preciznije. 902). ono čemu se pruža zaštita od rizika. Tako posmatrano. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. Ako je u polici određeno drugo lice. stvari. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. osiguranje za račun određenog lica. to je osiguranje za tuđi račun. lica. 2. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. 284 . a neki da su to obaveze i prava stranaka. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. drugi . Kad govori o sadržini polise. a kao što je rečeno. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. osiguranje od odgovornosti). Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. 905 ZOO). životinje. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. koju smatra ispravom o osiguranju. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. o čemu je sklopljen ugovor. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. 905 ZOO).

ili relativna. elemenat neizvjesnosti. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. dakle. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. mislim). da stvar može gorjeti. Nema li je. Svaki će osiguranik umrijeti. o tome da se rizik desio i sl. događaj protiv koga se osigurava. putativni rizik (od latinskog “puta” . Da bi bio “osigurani slučaj”.smatram. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. dakle. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. nema ni osiguranja . Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. Ako se osigurava od poplave. Najposlije. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Ili. uzrok štete. Izuzetak je tzv. tako i u osiguranju lica. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. Prema tome. Rizikom se smatra i sama opasnost. ne zna se. 898. ako se osigurava od požara. nastupiće. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. to je izvjesno. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Gdje nema rizika. ali se ne zna kada. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Neizvjesnost. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). odlučujući elemenat rizika. Pored toga. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. kod krađe .da je stvar pokretna itd. potrebno je da bude izložen riziku. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. ne zna se kada će nastupiti. slučaj protiv koga se osigurava. nema ni rizika.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. tj. ugovor je ništav. On mora biti budući. odnosno da bi predstavljao rizik. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. pa nema ni ugovora o osiguranju. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. Generalno posmatrano se to dešava. dakle. tj. Rizik nosi u sebi. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. 898 ZOO). stav 2 ZOO). Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. 897 i 898 ZOO). na prvom mjestu. Naime.3. Ali kada će. ili je bio u nastajanju. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. to je neizvjesno. Neizvjesnost je bitan. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. rizikom se naziva i sama šteta.

Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. tj. 4. kao bitan faktor. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. tj. stav 3 ZOO). Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). 898. odnosno koji predstavlja opasnost. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. stepen njegove jačine i. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Osigurava se brod koji je već otplovio. odnosno za ostvarenje rizika.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. već je moguće da je potonuo na pučini (čl.rizik . konstantni i varijabilni. Premije se izračunavaju računom 286 . ako drže da se događaj još nije desio. kod osiguranja lica. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). a u času kad se osigurava. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. s tim u vezi. I drugo. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. treba da se ponavlja. treba da se štetni događaj . Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. visina premije. ako stranke za to nisu znale. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Neizvjesnost. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. a ne subjektivno. Rizik se. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik.času sklapanja ugovora. Premije se utvrđuju tarifom. naročito pomorskom. čisti i špekulativni. Znači. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. legalna (da nisu kradene stvari). da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). za osiguranjem. odnosno. Prvo. To je potrebno iz sljedećih razloga. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. opšti i pojedinačni.

vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. dakle. 287 . U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. Ako je period za koji se osigurava duži. I to je. najodlučnije. vjerovatnim stepenom jačine štete. čak i kad su oni istog intenziteta. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. od sume na koju se osigurava. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. 30. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. dobija se “funkcionalna premija”. druga za trećinu svoje vrijednosti. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Jedna zgrada izgori potpuno. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. odnosno od naknade. Najposlije. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. st. 2 ZOIO). upravni troškovi osiguravača. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. statističkom ili neto-premijom. treća za desetinu itd. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. pa i premija treba da bude veća. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. porezi.vjerovatnoće. troškovi naplate premija. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. tj. takse i druga davanja državi. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. svakako. Na osnovu statističkog posmatranja. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela.

Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. 933 ZOO). ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. 5). nego u jednom razdoblju učešća ili više.Po načelima tehnike osiguranja. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Ukoliko je u ugovoru pokriće. U tom slučaju se plaća veća premija. To je nadosiguranje. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . a osiguranik plaća manju premiju. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Izuzetno. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. naknada zavisi i od osigurane svote. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Nasuprot tome. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. a isto tako i premija. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. druga strana može tražiti poništenje ugovora. 936 ZOO). a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. kad se. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. na zgradama . st. dakle. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. 934. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. No. koja je uvijek predmet ugovaranja. To je slučaj podosiguranja. To znači da se plaća za cio period osiguranja.više i češće zimi). Može se ići ispod te vrijednosti. 5. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Ono je sadržano u aktima osiguravača. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. trebalo bi da premija bude nedjeljiva.

uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. Pravila. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. zaliha robe i materijala na nabavnu. modeli. No. Naknada je. odnosno uslovi osiguranja imovine. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. planovi. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. izuzeci postoje. dokumenti .) od pričinjene štete. 898 ZOO). kao elemenat ugovora odrediva. stav 7). Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. a ne naknada. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. dalje. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. 925. Uslovima osiguranja. prema tome koja je niža. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. transportna sredstva. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. mašine. stoga. odnosno na tržnu cijenu. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. 289 . Tako.maksimuma. No. 6.po sporazumu itd. U polisu se unosi osigurana svota. Time se želi i spriječiti špekulacija . Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. dragocjenosti. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem.subjektivne vrijednosti (čl. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja.

Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. Pored toga. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. bilo iz zakonskih razloga. Najprije. Osiguravači sastavljaju upitnike. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. 907 ZOO). Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. Obaveze osiguranika 1. tj. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Pored toga. 290 . neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. III OBAVEZE STRANAKA 1. 913). koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. odnosno o licu koje se osigurava. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. daje ugovarač osiguranja. I drugo. kao kod svake kocke. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. kada se ispostavlja lista pokrića. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. 922 ZOO). Tako se i radi.

2). kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. izuzev ako je išao na prevaru. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. 914. a koje su mu poznate. st. osiguravač može ili ići na raskid 291 . Posljedice su uvijek iste. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. ili je bio samo nemaran. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. Po Zakonu o obligacionim odnosima. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. ili čak u zabludi. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. smatramo. S obzirom na ulogu organizatora. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. 914. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. drukčiji (čl. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. po pravilu. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Opravdano je. ili mu nisu mogle biti nepoznate. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. odnosno prava raspolaganja. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. Rok nije utvrđen zakonom (čl. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. 1 ZOO). osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. međutim. st. 914. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Međutim. Gotovo sva pravila. 2 ZOO). Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. st. Slično je i kod osiguranja lica. koliko treba da budu precizni i jasni. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. jer je u tom slučaju rizik.

a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Ako je. odnosno pri uručenju police (čl. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. gubi to pravo. kod osiguranja u poljoprivredi. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. osim ako nije drukčije ugovoreno. unaprijed. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. svakako srazmjerno uvećanom riziku. 912 ZOO. odnosno prebivalište. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. plaća se prilikom zaključenja ugovora. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. ugovor je punovažan. Ako ništa nije posebno ugovoreno. 912 ZOO). Premija se plaća u ugovorenim rokovima. ili nekako drukčije. Plaća se. ugovor ostaje na snazi. 944 ZOO). a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. ili predložiti povećanje premije. izuzev kod 292 . Ukoliko treba da se isplati odjednom. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. odnosno traženja povećanja premije. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. 913 ZOO). Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. ugovor je ništav. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo.2. No. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. Prema izričitoj odredbi čl. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. U suprotnom. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. kvartalno.ugovora. na primjer. 1. po pravilu. međutim. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine.

Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Kod osiguranja života. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Ako osiguranik ni tada ne plati. Ne bude li premija plaćena. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. To se čini ili u promilima osigurane sume. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. osiguravač može raskinuti ugovor. Ako to ne učini. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. O tome ima odredaba i u zakonu. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. odnosno rizika.uzajamnog osiguranja. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. dakle. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. 1. Rok ne može biti kraći od 30 dana. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik.3. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. i bez opomene. 917 ZOO). osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. ne utiče na fiksni karakter premije. ugovor prestaje po samom zakonu. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. a najdalje u roku od tri dana. ako premija ne bude uredno uplaćena. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora).

Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. ako je rizik povećan njegovim postupkom. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. On to mora učiniti bez odgađanja.1. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. dužan je da se pridržava tih uputstava. Ako druga strana odbije zahtjev. Povećanje.4. 926 ZOO). ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. kod požara). odnosno štetnog događaja. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja.nastao. 926 ZOO). Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. No. 914 i 916 ZOO). Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. 294 . Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. Takva bi odredba bila ništava (čl. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. 2. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 1. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. 914 ZOO). izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 918 ZOO). Ne učini li to. Tako određuje i Zakon (čl. Obaveze osiguravača 2.

kad je ta stvar propala ili oštećena. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. Pretpostavlja se. Opšta pravila. Osiguravač je dužan. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. odnosno dio naknade koji nije sporan. 925 ZOO). osiguravač ne odgovara za takvu štetu. ako to traži ovlašteno lice (čl. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. samo naknada stvarne štete. Strana koja nije zadovoljna nalazom. pristupa se procjeni štete. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. odnosno korisnik osiguranja. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. osim ako se to posebno ugovori. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Izložićemo njegove osnovne faze. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. može pokrenuti spor kod suda. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. odnosno procjenom vještaka. neće je naknaditi. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. odnosno uslovi osiguranja. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. kako za utvrđivanje samog rizika. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. koje podnosi osiguranik. osiguravač je dužan isplatiti predujam. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. Drugu fazu predstavlja procjena štete. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. procjena se povjerava vještacima. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. dakle. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. 919 ZOO). Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. isplatiti naknadu. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Nadalje. 930 i 931 ZOO).

Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. To. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. ugovorom predviđeni iznos. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. znači da je i rizik veći. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Druga se formula. neće se naknaditi stvarna šteta. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. ili se uzimaju ugovorena. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. primjenjuje se pravilo proporcije. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. odnosno plaćena premija. zasnovana na srazmjeri između premija.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. ukoliko je stvar vrednija. Naknada se isplaćuje u novcu. To je slučaj podosiguranja. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. No. naknada se određuje prema toj vrijednosti. 925 ZOO). Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . osiguranje subjektivne vrijednosti.od osigurane svote. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. primjenjuje u Francuskoj. tj. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. To znači: ako je stvar potpuno propala. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. opet. tj. osiguranje staro za novo i dr). popravkom stvari. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti.

Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. kod osiguranja protiv krađe itd. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Prema tome. a ne stvarna vrijednost. pobunama i nemirima. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. Ugovorom se. Naprotiv. 927 ZOO). Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Ima ga kod požarnog osiguranja. Drukčije se može ugovoriti (čl. 926 ZOO). Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. da je abandonira. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. osiguranikov je interes da šteta bude veća. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. U nekim vrstama osiguranja. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Isto je kod osiguranja lica. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Pored toga. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja.000 KM ne naknađuje osiguravač. Franšiza 10. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. instalacija. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. mašina. usjeva itd. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. aparata. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. isplaćuje se suma osiguranja. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Ako stvar potpuno propadne. dakle. Ako stvar nije potpuno propala.000 KM znači da štetu ispod 10. tj. ako je stvar oštećena. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu.

osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. a ugovarač nije odredio njihov dio. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. ako je uplaćena premija bar za tri godine. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. testamentom i sl. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Napokon. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. 28 ZOIO). Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. 931 ZOO). ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. 50 ZOIO). Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. 298 . kao i da može zahtijevati i predujam. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. Isto tako. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. 19 i čl. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. a ugovarač umre. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. štetu. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. 929 ZOO). kad je. Kad su za korisnike određeni nasljednici. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Ako korisnik nije određen.operacijama. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. pod predviđenim uslovima. nekim docnijim pravnim aktom. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. dakle. namjernim ubistvom ili samoubistvom. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. 28 ZOIO). Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika.

učini dostupnim javnosti. pošto zaključi ugovor o osiguranju. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Pored toga. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Ona je i javnog karaktera. uslovi osiguranja i sl.2. Zbog toga je osiguravač dužan da.2. I peto. Kao i prethodna. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. on mora da. shodno čl. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. (čl. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. tarife. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. To je slučaj u našem pravu. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. 6 ZOIO. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. da stvara razne fondove i da te fondove jača. prinudan karakter. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. Drugo. Pored toga. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. Četvrto. odnosno uslova. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. 7 ZOIO). osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. kao što su pravila osiguranja. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. Zato ima. 6 ZOIO). 299 . kada je propisana.

U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. odnosno korisnik osiguranja. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. razliku može tražiti od drugog. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Osiguranjem se. tj.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. dakle. a bez obzira 300 . Dakle. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica.

na osnovu ugovora. Ako nije postupio nesavjesno. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. To je razumljivo. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. dok se obavezno osiguranje. 934 ZOO). 948 ZOO). Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. jeste osiguranje imovine. Šta je. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. dakle. Prema načinu na koji nastaje. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. 301 . Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. V PODJELA OSIGURANJA 1. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. 2. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. koju prihvata i naš zakon.na to što je naplatio osiguranu svotu. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. mora zaključiti. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. umanjena mu radna sposobnost i sl. prema zakonskim odredbama. oštećen mu dio tijela. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Najčešće usvojena podjela osiguranja.

Član 9.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo).transportno osiguranje. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). poplava. jer ih naknađuje osiguravač. 9 ZOIO).osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu.stakla od loma. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. 2. odnosno istim uslovima osiguranja.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. Poznato je više vrsta osiguranja imovine.montažno osiguranje. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. . eksplozija. odronjavanje. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj.osiguranje životinja.osiguranje troškova i liječenja. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.od provalne krađe. . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. . Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. .šomažno osiguranje. .mašina od loma i nekih drugih opasnosti. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. . jednostavno.osiguranje dobitka. . . tj. .kombinovano osiguranje namještaja. osiguranje od odgovornosti. . snježna lavina.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. . 302 . . . oluja. klizanje tla).

neisporuka. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. vozarina. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). elementarnih nepogoda. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. nagrade za spasavanje i štete. a može se dati na različite načine. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. U svakom slučaju. troškovi opremanja broda. od zajedničke havarije. očekivani dobitak. politički rizici. osim obične bolesti. eksplozija. provizija i dr. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. ili da pripadne nasljednicima. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. Ako nije drukčije ugovoreno. manipulativni. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. kopneni i drugi rizici. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. miraz itd). požara. zatim troškovi spasavanja. 303 .3. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Osiguraniku. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. isplaćuje se naknada. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. infektivne i profesionalne bolesti. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). 4. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. ratni rizici. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. kao što su krađa.

Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. c) vlasnika. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. krijumčarenje. pod baraterijom se podrazumijevaju. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. generalnoj polisi. Prema članu 66 ZOIO. 5. Kad osiguravač isplati te naknade. osigurati i teret “na ma kome brodu”. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. bez obzira na koji je brod ukrcan. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. dakle. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. To bi bilo. međutim. odnosno i jednom i drugom. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. 304 . skretanje s utvrđenog puta itd. oštećenju ili konfiskaciji. To je pravilo. plovidba bez dozvole brodara. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. troškovi u vezi s osiguranjem. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. Može se. Po pravima drugih zemalja. učinjen bez saglasnosti brodara. Baraterija je. b) vlasnika. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). na primjer. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. ugovor se raskida. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. ako to nije posebno ugovoreno. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. osim pretovara u slučaju nevolje. Ako nisu plaćene premije. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. odnosno korisnika vazduhoplova. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. To je slučaj kod ugovora po tzv. nedozvoljena trgovina. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika.

Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . pristanište. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. odgovornost. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. 73 ZOIO). ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. 82 ZOIO). ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. (čl. 67). 69 ZOIO). povreda ili oboljenja. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. naknađuje osiguravač (čl. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti.članice ureda (čl. 69 ZOIO). aerodrom). nego u krugu (stanica. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. Ipak. odnosno korisnika vozila. Sve štete nastale uslijed smrti. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. 74 ZOIO).turističke. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Isto tako drugi poslovni subjekti. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. 70 ZOIO). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. 72 ZOIO). nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. tj. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. ugostiteljske (čl.

Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Misao. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. uvijek su moguća odstupanja. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. putem svoje organizacije. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. 95 ZOIO). a ima pravo na regres od toga lica. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. u stvari. shodno zakonskim kriterijima. Reosiguranje je. Pojam reosiguranja Osiguravač. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. VI REOSIGURANJE 1. No. S druge strane. 84 ZOIO). da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. 1992.neovlašćeno lice. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Tada pomaže reosiguranje. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. osiguravač ima.. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. Novi Sad. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. 84 ZOIO). Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. 440 306 . Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. 93-94 ZOIO) i korisnika. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. u nekim periodima. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. 76 ZOIO). prelaze iznos sume naplaćenih premija. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. str.

kvoti (npr. 2 ZOIO). osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. a ima još obaveza na naknadu štete. osiguravač određuje. za koju osiguravač tako odredi. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Kod osiguranja drugog rizika. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Organizacija za osiguranje dužna je. za svaki ugovor o osiguranju. te naknade isplatiće reosiguravač. u naknadi štete. prenosi na reosiguravača. To je tzv. učestvuje i 307 . Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. To je osiguranje drugog rizika. 10%). Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. a drugi dio ustupa reosiguravaču. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. odnosno sume osiguranja. Osiguravač. posebno za svaki slučaj. Kad se desi osigurani slučaj. a javlja se u nekoliko oblika. Na primjer. Kod osiguranja štete. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Danas se rjeđe koristi. odnosno višak. najprije. a ostatak.00 KM). 7 ZOIO). U istoj mjeri učestvuje i u premiji. 2. u svakoj naknadi štete. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. a višak prenosi na reosiguravača. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. do 50. 7 ZOIO). Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. čisto reosiguranje viška štete. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl.000. a koji će prenijeti na reosiguravača.

da je ništav. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. st. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. najčešće u toku jedne finansijske godine. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. određuje svaki reosiguravač samostalno. st. ili je postalo sigurno da će se desiti. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. ili je bio u nastupanju. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. 923. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. Kod reosiguranja viška štete. 308 . 2 ZOO).reosiguravač. Ako ništa posebno nije rečeno. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. 944. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. No. 2). ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Kod oba načina. 928 ZOO). reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. 1. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. 898. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. st. dejstvo stečaja nije trenutno. bilo raskinut. 922). tačka 1). dakle. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja.

nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. 309 . dalje. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. 908 ZOO). dakle. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Kod osiguranja dužih od pet godina. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. 913).Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Osiguravač može. 922 ZOO). 914 ZOO). Ako to nije učinjeno odmah. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Kada ugovor raskine. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. 2. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. Izjava o raskidu mora se. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. No. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. 909 i 914 ZOO). Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor.

Napokon. 916 ZOO). osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. str. 263 Kapor dr Vladimir . Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. 932 ZOO). Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 923 ZOO). Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. Napokon. isto djelo. Pored tri posljednje obrađene situacije. 310 . u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. 358. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika.Carić dr Slavko.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora.

osim odredaba o regresu). Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. i unutrašnjim vodama). oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti.32/00). Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. po pravilu. nastanak obaveze.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. suženom krugu prigovora. prenosivi tovarni list. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). novine Federacije BiH br. 311 . prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). imperativnim zakonskim normama.32/00). skraćeno: ZM. hitnosti postupka. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. skraćeno: ZČ. a to su skladišnica. 267 Inače. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. 266 Zakon o mjenici (Sl. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. prenos papira. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. drumom. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. 265 Mjenica. čl. Zato je materija regulisana. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). konosman (teretnica). novine Federacije BiH br. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. Ček je uređen Zakonom o čeku. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. 267 Zakon o čeku (Sl. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. kao vrijednosni papir. ostvarivanje i dejstva prava. prestanak prava i drugo.

Sl. list FBiH broj 2/98). posredovanje u prometu vrijednosnih papira. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire).Simić dr Milić. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. list RBiH broj 10/94. 474. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. list FNRJ broj 8/47) . op. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. osiguravajućih i investicionih društava). Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas.). Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima.su donesene 1930. ostvarivati. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. to pravo o kome je sačinjena isprava. bankarskim poslovima. najuže je vezano za nju. investicione papire) te blagajnički zapis. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. koncerna. pravilnici. investirajućih društava. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. list RBiH broj 2/92.preuzeti aktom. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). shodno čl.cit. 13/94). pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. odluke organa berze). organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. dakle. 312 . 2. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. pa i vrijednosnih papira. funkcionisanje berzi (berzi efekata). str. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl.Trifković dr Miloš . Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. 272 Sultanović dr Aziz . Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. novine Federacije BiH br. fondova i dr. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. 39/98 i 36/99). rad brokera. list RBiH broj 10/94. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. 2. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. transfer agenata i dr. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. koje je konstatovano na toj hartiji. niti prenositi na drugog. banaka. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. list FNRJ broj 8/47). To je.

“Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. uz njeno podnošenje. i treće. i to lako prenosive. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. tj. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. ostvaruje se i prenosi ispravom. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. No isto tako. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. pravo da traži 313 . Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. čl. kako se vidi. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). kreditnim i trgovačkim transakcijama. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. da isplati određenu svotu novca. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. 240). ili da izda određene stvari.prenošenjem. najčešće. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. samo njen zakoniti imalac. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. utjelovljeno u toj ispravi. koja ne mora biti uvijek gotov novac. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. prvo. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. ustupanjem te isprave. 234). i najposlije. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Sadrže. reprezentant prava. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. čl. potrebno je. drugo.

Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. prema načelima i propisima. dakle. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Prema tome. u ovoj mjeri. Time što ima pravo na hartiju.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. Na prvom mjestu. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). bez njihovog korištenja. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. No. nego onome ko posjeduje hartiju. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Kod drugih je obratno. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. ne bi mogle obavljati. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. kao investicionih papira. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. 3. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. radi kojih je ona izdata. upravo njen zakonski imalac. Prava iz hartije su prava koja. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. da se može kupovati i prodavati. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. Pravo je. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. 314 . zalagati i poklanjati itd. a naročito da je pusti u promet. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. niti se može izvršiti obaveza drugome. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. kao i razne novčane i kreditne transakcije. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti.

blagajnički i komercijalni zapis. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. 300307. certifikat. hipotekarne obveznice. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. način korištenja. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . str. većinom određena protučinidba. Zagreb. 273 274 315 . direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. robna uputnica. imaju obilježja hartije od vrijednosti. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . str. Zagreb. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. ček.dionica. Vrijedonosni papiri. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. 1993. Revicon. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. 1963. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. skladišnica. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. obveznica). Sarajevo. prenosivi tovarni list. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. obveznice sa varijabilnom stopom.: “Tržišta kapitala”. Držanje hartije je dovoljan dokaz. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. 276 Foley Bernard J. Narodne novine. uputstava. uz naknadu. Inače. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. Mate. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. str. Pored ovih. špediterski tovarni list. hipotekarno pismo. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). oblik (forma). takođe. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. u određenim pravnim sistemima. 2003. javni ili društveni. 4. 86-91.Danas se posebno raščlanjuje tzv. dionice vezane za indeks i drugo.mjenica. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. koji.teretnica. prenos (transfer). kao instrumenti akumulacije kapitala .g. pravni ili juridički. “consideration” je neki razuman razlog. obveznica te kao instrumenti robnog prometa .mjenica. kreditno pismo. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. obveznice vezane za indeks. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. polica o osiguranju.

Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. 965. komercijalni zapis). čl. koji je momenat njegovog nastanka. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Beograd. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. 3) Firmu. 278 ŠZO. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. 2) Firmu. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. Svetislav Milovanović. odnosno talon. Zapravo. 277 4. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. niti se ostvariti i prenositi. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira.tehnologija. Službeni glasnik. 316 . obveznicu. obveznice). akciji). 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Savremene hartije od vrednosti. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. Bitne elemente. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). a šta kupon. 1999. 6) Potpis izdavaoca hartije. Posebnim zakonom. čeku. koji su zakonom određeni. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave.g. Čl. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). za dionicu.

Za razliku od teorije kreacije. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. teorija emisije i teorija ugovora. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Po shvatanju ove teorije. Dobra strana teorije kreacije. teorija stipulacije. voljom i radnjama izdavaoca. korisnika papira. kao korisniku prava. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. potreban i prijem hartije. koja je bila dugo primjenjivana. Druga shvatanja. Teorijski posmatrano.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. 2. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. Jednostrana volja izdavaoca 317 . teorija pravnog privida. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. kao što su teorija poštenja. pojava povjerioca. opticaj. Međutim.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. po mišljenju ove teorije. teorija delegacije. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. odnosno povjeriocu iz te hartije. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. dakle. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. 3. kao pisane isprave. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). donekle. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Za nastanak obaveze izdavaoca nije.

drugo potpisuje kao izdavalac. Samo sastavljanje hartije. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. da bi izdavalac i tada bio obavezan. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna.ugovor. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. posebne institucije). Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Kada je pustio hartiju u promet. Dosljedno ugovornoj teoriji. Prema ovoj teoriji. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. obveznica). Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. 4. a treće vrši distribuciju. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. nađena). Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. kao dužnik i ovlašteni primalac. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Jedno lice štampa. odnosno svoje obaveze. kao dvostranim pravnim aktom. kao što uči teorija kreacije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. razvila se teorija pravnog privida. S druge strane. stavlja u promet (banke. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Makar bilo savjesno. ovdje to nije slučaj. Po teoriji ugovora. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. kao povjerilac po hartiji. a ne kada je papir potpisao. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Pošto postoji izdavalac. nije zaključen ugovor. Otuda i naziv ove teorije. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. sa razlikama u momentu nastanka. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Odluka je pravno tek tada donesena. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom.

II Band. čl. 443 (prema Radišić. 12. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. a to znači prihvatanje teorije emisije. Naime. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. 244. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. 1979. 1981. Teorija ugovora. str. str. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. 283 Radišić dr Jakov. čl. 237). Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. Nolit. 1985. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. čl. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Beograd. iako starija. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 266.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. 10). po zakonu. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). 239). op. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. jamčiti bez obzira na njegovu volju. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 266). Pri izdavanju hartije. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. odnosno njenog ranijeg imaoca. Informator. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti.cit. 282 odnosno teorija kreacije. str. Zagreb. 282 Rastovčan dr Pavao . odnosno raniji imalac (indosatar). str. što je opravdano kritikovano. op. str. 267. 280 281 279 319 . po zakonu. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. 1977. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet.mjenica i ček”. 237). Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. Sarajevo. čl.cit. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. str. bez njegove volje. München.

na učešće u upravljanju (pravo glasa). načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. vrsti inkorporisanog prava. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. pravo opcije i dr. str. 830-837. imaoca papira).III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. 45 i dalje. skladišnica). vremenu dospjelosti. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. proizvodi iste pravne posljedice. tradicione hartije.1. Svaka od hartija se.2. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. kompaniji tipa dioničarskog društva.cit. a nekada i ličnopravnim papirima. stvarnopravne i obligacionopravne. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. Ostale podjele daće se u pregledu. 2. 2001. Udruženje pravnika u privredi. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. može imati i druga prava (pravo prioriteta.). osobinama izdavaoca hartije (emitenta). kao član društva. po pravilu. mjestu 284 285 plaćanja. Beograd. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Zavisno gdje spadaju. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Predaja hartije ima isto značenje. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. op. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Vasiljević Mirko. Poslovno pravo. načinu određivanja valute. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. 2. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. može razvrstavati. načinu i obimu izdavanja (emisije). odnosu hartije sa osnovnim poslom. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. 285 284 320 . Dionica je tipičan primjer ovih hartija. str. 2.g. dalje.

Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. zapravo.fizička predaja tih stvari. naročito. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. svaki njen savjestan držalac (posjednik). 3. na ime i po naredbi (ZOO. 3. hartija može glasiti. te se hartije nazivaju i robnim. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. kao što je slučaj kod mjenice. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. dispozicionim hartijama. Na koga. i po pravilu. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. čl. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Sadržaj mogu biti i članska prava. čeka. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. 236). 2. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. na predaju stvari.3. nosilac (titular) prava iz hartije. 321 . Najčešće je tražbina upravljena na novac. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik.1. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). obveznice. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije.

može narediti da se činidba izvrši tome drugom. bude ukradena). 3.2. može se prenositi ustupanjem (cesijom). nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. čl. dakle. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. 239). Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. pošto mu je poznat. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca.3. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Pravo iz hartije na ime. ako se on vodi (ZOO. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. o čemu je već bilo riječi.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. U pogledu sposobnosti da služi prometu. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. Kod hartija od 322 . To brisanje naziva se devinkulacijom. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Nije. To je neophodno. kao što je već rečeno. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. 246). a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. čl. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. jer je pravni odnos među njima neposredan. uništi se. 3.

Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. hartije kreditnog prometa i dr. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J.cit. one se dijele na oročene. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. kao što je slučaj sa konosmanom. a dužnik je obavezan izvršiti. godine”). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). komercijalni zapis). a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. samo je pitanje kako je on određen. skladišnicom. 5. Predmet obaveze može biti: neka stvar. založnicom. po viđenju i sa neodređenim rokom. robnim). a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. prenosivim tovarnim listom. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. takođe. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. grad. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. a može ih izdavati opština. ček). javnim povjerenjem (obveznica). b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). okrug-kanton. kada se mora izvršiti činidba. predoči). c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. papire bezgotovinskog platnog prometa. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. 323 . 4. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. godišnja isplata kamata kod obveznica). odnosno ništa ne stoji u papiru. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese.vrijednosti po naredbi može se. op. država. str. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. jula 1998. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. dionica. 220.

Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Sarajevo. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. niti se upuštati. čl. komercijalni zapis). Zavod za računovodstvo i reviziju. Ne mora dokazivati. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. 252). kako je nastala osnovna tražbina. Kod apstraktnih osnova obaveze. povodom koga su izdate. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. nominala 80 KM). Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zbornik radova.institucije (dionica. 256). druge daju promjenljiv prihod (akcija. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. nominala 20 KM. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. ček. skladišnica. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. nominala 50 KM. one koja je upisana na hartiji. Ako zakon nalaže. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. 1996. kontrolni broj 00004”). Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Serija C. Pošto hartija reprezentuje stvari. komercijalni zapis. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. Izdaju se u seriji. trgovačke efekte. predaje prodate robe. 324 . viša ili niža od nominalne vrijednosti. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. Iako osnovni posao ima nedostatke. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Prve su nezavisne od osnovnog posla. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. e) Postoje tradicione hartije. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. str. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. Ta cijena je. čl. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). odnosno važiće. mjenica). Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Serija B. i dispozicione. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. po pravilu. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). 180. teretnica). za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). hartija će imati pravna dejstva.

pod određenim uslovima. čl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. negocijabilnost (negotiable instruments). prenose potraživanja u obligacionom pravu. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. 242). 2. ZOVP. jednostavnije i sigurnije izrazila. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. Ako je cesija punovažna. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. dužnik je mora prihvatiti. o poklonu te tražbine. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. cedirati. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. stavlja potpis prenosioca hartije. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. Da bi se ta osobina što lakše. Cesiji. čl. prethodi neki drugi.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. a ne samo one koje glase na ime. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. takođe. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. brže. 242. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO.). razumije se. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. o ispunjenju neke obaveze i sl. ako se on vodi. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Njega se ne tiče. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. inače. dakle. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. čl. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. i predaja hartije. znači. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. 10). Cesijom se. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. umjesto robe. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja).

ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. ne može ih isticati indosataru. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 .-u ili po njegovoj naredbi”). Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. 246). čl.N. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada.” ili “platiti N. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. onaj koji prenosi hartiju. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. čl. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Tako se pravo iz ove hartije može.” ili “predati po naredbi N. a i najčešći način prenošenja. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Indosant je dotadašnji imalac hartije. po naredbi svakog imaoca. čl. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. kad je tako određeno propisom. onaj na koga se prenosi hartija. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. po naredbi. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev.N. 3. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem.N. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. Indosatar je novi imalac.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. 249). Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. 248). Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. po njegovoj naredbi. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Drugi mu dokaz ne treba. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. stvara se lanac povjerilaca. nekom drugom licu. Naime. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa.

Kod nekih hartija. ček). Ima. 244). u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. hartije na ime (skladišnica i konosman). Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Osnovna obaveza je na njemu. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. kako je rečeno. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. mjesto i datum prenosa. želi da postanu rekta hartije. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). 327 . Odgovara. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. da postanu hartije po naredbi. a to znači i prenošenju. čl. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. naime. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. bjanko i na donosioca (ZOO. 249). hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. obaveza ne prestaje. dakle. Ako se. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. čl. Indosament može biti puni. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. mora se to izričito upisati u tu hartiju.

a ne samo neka. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. U tom slučaju. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. Izvršava se onom ko je donese. čl. ima njegov potpis na hartiji. čl. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. i tražiti ispunjenje. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. smatra se kao da uslova i nema. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. nema imena korisnika. potrebno je samo da upiše naziv. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. a može i punim indosamentom. 328 . kao da to nije napisano. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. U slučaju prenosa na donosioca.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. na prazno (blanko) mjesto. Djelimični indosament je ništav (ZOO. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. umjesto imena indosatara. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. 244). odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. stavlja se riječ “donosiocu”. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Pošto se ne zna korisnik. čl. Razumije se da može.N-a ili donosiocu”). ova hartija može da sadrži i ime korisnika. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). 4. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. 241). 5). Izuzetno. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. predajom hartije drugome.

ukradena. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). oštećena ili na bilo koji način nestala. kompenzacija. West Publishing Co. St. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. po pravilu. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. oproštaj duga. zastarjelost prava. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. Paul. 335. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. na trošak imaoca. 2. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. a time i prava iz hartije. Otkupom prestaje da važi hartija. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. što. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. kada postane pravosnažno. 329 . konfuzija (sjedinjenje). Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). čl. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave.1. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). 230). jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. 1970. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. str. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. novacija. po pravilu. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). izda nova isprava. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije.

330 .

kreditna. kada se mjenica i 331 . Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Kao i svaka hartija od vrijednosti. U ranom srednjem vijeku. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. solo) mjenici. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . po naređenju izdavaoca. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Osnovno razlikovanje mjenica je. Isto tako. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). I to su osnovne vrste mjenice. trata) mjenici. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. posebno obligacione.model za druge vrijednosne papire. Može se reći da su one nastale. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. cirkulaciona.). rekta i dr. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. komisiona. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. nego umjesto toga. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Mjenica je. u modernom pravu. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. kao što se vidi. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. prvenstveno. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno.

mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. Osim ovoga. kratki rokovi). u dobroj mjeri. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. Kao što je već rečeno. Kod robnih kredita. Pored toga. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . putem svoje bankovne veze. 332 . a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). a i obračunava se za kraći period). a izdaje se kao bjanko.pojavila. zamijenio ček. ona omogućava gašenje niza obaveza. bezgotovinsko plaćanje. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo.reeskontna redovno niža. Tradicionalno. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. kao bjanko akceptirana mjenica. akceptirana i rekta mjenica. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Međutim. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. Zahvaljujući njenim osobinama. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Kao što se vidi. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). 2. U unutrašnjem prometu danas ju je. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Inače. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti.

Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. Prema starijoj teoriji.I na kraju. 9. 333 . do 1988. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. u kategoriji eksternih izvora kapitala. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. op. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje.cit. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. postoje različite teorije. svi elementi moraju postojati. Foley. i drugi. a krediti sa 13. 289 Trasirana (vučena. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. neće biti savjestan. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. u protivnom. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. da bi ona imala karakter mjenice. Dopušteno je. u času stvaranja mjenice. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. isprava nema obilježja mjenice. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. a po zakonu mora postojati. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. U protivnom. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. U momentu predaje mjenice. saglasno ugovoru sa izdavaocem. Inače.). ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. bankarska tehnika. god.7% . 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. pored zakonskih i drugih pravila. biti uneseni. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. jednim rukopisom i mastilom. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno.prema Bernard J.6%. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. dakle. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. rok dospjelosti i dr. str. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje.

Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. odnosno naziv. firma onoga kome treba platiti. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Po našem zakonu. 2. firma onoga koji treba da plati (trasat). pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. 290 334 . d) označenje kad treba da plati (dospjelost). c) ime. personalni su ime trasata. tekstu. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. dr. Bitni sastojci (elementi) 2. ime remitenta i potpis trasata. Vedad Silajdžić. personalne. čl. geografske i kalendarske. 588-628. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. a lakše u naslov. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. ne može biti upisan kao naslov. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. U pravnoj teoriji. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Sarajevo 2003. upotrebljava mjenični blanket. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. gotovo isključivo. Veljko Trivun. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. odnosno o kakvoj se ispravi radi. e) mjesto gdje treba platiti. odnosno naziv. Naziv mora biti upisan u samom slogu.1. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. f) ime. Po anglosaksonskom pravu. U praksi se. Fatima Mahmutćehajić i mr. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija.2. str.g. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”.2. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). i to na jeziku na kojem je isprava izdata. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte.

a slovima u tekstu mjenice.važi najmanja svota.vrijedi svota napisana slovima. obično se navodi svota i brojem i slovima. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . da zna ko mu je dužnik. Na mjenici može biti navedeno više trasata. bilo slovima. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. U slučaju ovog nepodudaranja. ili kad kod jedne banke nema 335 . Vrsta novca treba da bude naznačena. naredba za isplatu. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Nije svuda tako. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. a samim tim i mjenična obaveza. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. bilo brojevima .tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Ona se zove neoperativnom mjenicom.3.00 KM”). Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. 2. U Engleskoj i u SAD. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.600. u Francuskoj uz potpis trasanta. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja.2. Na prvom mjestu. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.4. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. naredba mora da glasi na sumu novca. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. Po anglosaksonskom pravu. Teorija prihvata oba rješenja. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. 8). mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Što se tiče naznačenja količine novca.zakon izričito ne govori. Ne može biti potraživanja stvari. ako to i nije učinjeno.

a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu.dovoljno pokrića. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. može primati obaveze. ali bi trebalo to učiniti. adresa je ipak potrebna. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. vrstu poslovanja i sl. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. u momentu kad je potpisuje. Pošto se trasant potpisom obavezuje. svako poslovno sposobno lice. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Inače. Iako to zakon ne traži. To može biti alternativno. 2. nije neophodno stavljati bližu adresu. za razliku od anglosaksonskog. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. pošto je i on regresni dužnik. vući će mjenicu alternativno na obje banke. Ako se mjenica vuče kumulativno. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. zanimanje. Prilikom upisivanja imena remitenta. Ako su remitenti navedeni alternativno. po pravilu.5. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. smatramo. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. U kontinentalnom zakonodavstvu. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. 2. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. odnosno naziv povjerioca. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. samo zajednički. odnosno naziv pravnog lica. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. jer ako je mjenica prenošena. pa i u našem. valjaće se obraćati i remitentu. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Po pravilu se stavlja štambilj. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. U času izdavanja mjenice. Ime remitenta Ime. dakle.6. Svi su zajednički dužnici. mora biti navedeno u mjenici. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. a može i od svih kao zajedničkih 336 . Kad je trasant pravno lice. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. a može i kumulativno. uz ime. odnosno uz naziv pravnog lica. a dođe do protesta ili tužbe. Ako su remitenti označeni kumulativno.

odnosno na viđenje. st.. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. čl. st. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. 2. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. 77). juna 2002.. lettre de change a jour five).. kalendarska mjenica (Tagwechsel.... jer je to njen bitni sastojak. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. fiksan je. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. da se plaća od dana izdanja mjenice. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. lettre de change a date). “krajem mjeseca” ili “ultimo”.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. Može ga odrediti i svaki indosant.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. 4.dužnika.. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti.. Dopušteno je. “polovinom mjeseca” ili “medio”. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja.. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.38. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. čl.. čl. To je godina dana od izdanja. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. Moglo bi se. Ova mjenica glasi: “1. st.38. dnevna mjenica. mjenica ipak važi.” i sl. čl. čl.” Važno je naznačiti.7. umjesto fiksno određenog dana. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.2). To znači prvi dan u mjesecu. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. 38). Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. platite. čl. 35). c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. lettre de change a vue).1). nego građanskopravne.2).. inače.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . god. čl. No ako se ne naznači. kad to ne bi bilo naglašeno. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja.. ma kojim izrazom.

” i sl. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice.000 KM”). kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. Dakle. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. 2). Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. Prema međunarodnoj praksi.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. i rok se računa od dana podizanja protesta. a 5. 338 . tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. i kada protekne na mjenici označeni rok. stavlja se toponomastički naziv mjesta. lettre de change de vue). d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept.8. jula t. No i kad ne bi bilo tako navedeno. ne važi. takođe. čl. aprila”). U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum.g. 36. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. čl. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. a po pravilu se i ne podnose.000 KM.. pošto bi to stvaralo zabunu. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. aprila iste godine platite 20. podnosi se na isplatu. Ako više mjesta nosi isti naziv. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. juna 2002. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. 2. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. a najdalje 20. st. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. čl. st. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. Kada protest nije podignut. 34).”). februara 2000. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. 2). po svome izboru. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta.. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli.. 35. valja je podnijeti na protest.. ali ne prije deset mjeseci od danas. čl. 36). godine platite 10. godine” ili “platite po viđenju.

logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. i antidatirana kao i postdatirana. 3. st. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Može biti. ali nije neophodan. Visoko. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. ali ne mora biti tako. Plaćanje kod HBB banke d. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini.9. 2. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. Sarajevo. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice.d. pa ma gdje na mjenici. Ako. 339 . Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. u gornjem lijevom uglu. u lijevom gornjem uglu. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. znači. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. Važno je da se stave. 4. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Sarajevo). i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. čl. 3). U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. kako se vidi. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat.d. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. ali je razumljivo da to treba učiniti. čl.d. Po teoriji omisije. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Može taj podatak biti izostavljen. pak.

u Mostaru. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Nema njegovog potpisa na mjenici. koje nisu domicilirane. Po teoriji omisije. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Sarajevo”). Sarajevo. iako nije tačna adresa trasata. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. kad je izostavio tu oznaku. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. a ne trasat. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d. ili kod koga treba da se plati. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d. Plaćanje kod HBB banke d. Sarajevo. Mostar. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici.o.4. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Zakon o mjenici (čl. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. bude neko drugi. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. odnosno kod koga će se mjenica platiti.d. odnosno mjesto (platište). Ako je to cilj.d. a ne trasat (“Merkur d. Plaćanje u Sarajevu”). To lice (platac). jer se smatra da je trasant. Sarajevo. lice koje treba da plati. nego se samo daje adresa gdje će se. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. određuje trasat. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Plaćanje u Tuzli”). radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. a ne stvarno stanje. nego u Mostaru.d. Plaćanje u Mostaru”. a ne u Sarajevu. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Ako na mjenici piše: “Soko d. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. a da platac. 340 .o.

platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.g. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). platite za ovu solo mjenicu. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.1. njenog podnošenja na akcept. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule)..” ili “. 5. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. bilo to u njoj označeno ili ne.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice.. stavlja se solo klauzula (“1. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. 10. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka..N.”)..”).3. drugi (sekunda). Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca... Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.N. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. za ovu jedinu mjenicu.. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 ..2.. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. u stranoj valuti.”. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu..g. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.”.N.. (“1.. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.” 5. jula t. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N.” ili “u švicarskim francima”. 5. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. Mjenica bi glasila: “12. septembra 2003.. jula t..000 švicarskih franaka efektivno... godine platite za ovu prvu mjenicu.. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti).”).. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. treći (tertia).

radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. kao komisionar N..5.N.6. 5.N. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. on time. bez izvještaja”.N.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. Ako klauzula glasi: “Platite. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. a može biti i dug. vuče mjenicu na trasata. ugrožava svoj zahtjev na pokriće..” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).N. Trasat prihvata mjenicu. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.. U suštini. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite... robi. a ne mjenična dejstva..4. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. trgovačkim efektima. čime ga je pokrio. Ova klauzula ima građanskopravna. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . 5. protivno izvještaju. kreditu.N. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Prema načelu strogosti. Njegova činidba je u isplati mjenične svote.. na osnovu čega trasant. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. 5. Inače. ali i između trasanta i N. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. Postoje pravni odnosi između trasata i N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. Može da glasi: “Platite .. i stavite istu u račun N. i stavite na račun N.

Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. a ako je stavi indosant ili avalist. Međutim. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. to trebalo da učini. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. tada djeluje isključivo prema njima. ali ne i po njegovoj naredbi.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. a ne i za ostale mjenice.. niti od njegovih sljednika. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka..7..8. Ako je upiše trasant. I ova klauzula ima građanskopravna. 5. 5.N.. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. i pored postojanja ove klauzule..10. Ukoliko bi imalac mjenice.12.11. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.9. Klauzulu može unijeti trasant. 5. koja nije indosabilna.” 5.” ili “Platite samo po ovom primjerku. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. podnio mjenicu na protest. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . kao regresnog dužnika. ona djeluje prema svim potpisnicima..” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. prema daljnim imaocima mjenice. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi.” ili “Platite za ovu mjenicu N. 5. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N.. a ne indosiranjem. inače. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. indosant ili avalist. a ne mjenična dejstva. radi izbjegavanja suvišnih troškova.N. 5.. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.

a da za to nije bio ovlašćen. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. on postaje solidarni mjenični dužnik. ili u ime kojih je ona potpisana. treba da napiše u ime koga je potpisuje.”). Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. op. godine ovlašten A. 491.str. str. III MJENIČNE RADNJE 1. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. lično je obavezan po toj mjenici. op. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. prenose se. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. 91). ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Vajner dr Zdenko.cit. 141. dužnika ili trećeg lica. maja 2004. tada ne nastupa njihova obaveza. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. čl.mjestu. 9). U građanskom pravu. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. mora na to upozoriti drugu stranu. Neke mjenične radnje su obavezne. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju.cit. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). po punomoći od 10. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. odnosno krivičnog prava.N. čl. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. 344 . Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO..A. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. bilo povjerioca. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. već potpišu zastupanoga. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. uz pristanak tog lica. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Po mjeničnom pravu. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. dok su druge fakultativne.

Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. odnosno primaoca usluga. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. 99). radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. čl. mjenično jemstvo (aval). 2. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. vuče (trasira) mjenicu na kupca. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. označavajući sebe kao remitenta. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. U mjeničnom pravu. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. Štambilj. trasant mora imati poslovnu sposobnost. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. protest. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. 345 . ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. Nadalje. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. ako postoji takav ugovor. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. odnosno organizacija koja pruža usluge. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. akceptiranje. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. U tom slučaju. jer je to pravna radnja. isplata (plaćanje). Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. a stvarno je ona garant (žirant). prenos. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću.

prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. Po anglosaksonskom pravu.N. kakva je mjenica. st.-u”. kao indosant.N. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. 3. Dosadašnji imalac mjenice.2. kao indosatara. 246). a žiratar je indosatar.3. Indosament mora biti bezuslovan. 13. jeste indosament (indosman). Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. čl. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. 3. čl. Pored naziva indosant i indosatar. Prenos mjenice 3.1. po pravilu. Prvi indosant je uvijek remitent.N. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . novi povjerilac. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).N. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice.na leđima). Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi.-u” ili “Mjesto mene platite N. smatra se kao da nije napisan. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. 2). Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu.3.-u” ili “Za me N. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). čl.-a” ili “Platite N. ali tada mora biti cio ispisan . Forma indosamenta nije zakonom propisana. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. jer je on prvi povjerilac po mjenici. a ako je stavljen uslov. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. koriste se i termini žirant i žiratar.puni indosament (indosman). On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. Obično se još stavlja datum i mjesto. Žirant je indosant. Obično se piše: “Platite po naredbi N. Izjava se. Djelomičan indosament je ništavan (ZM.

vrijednost za zalogu”. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . 2. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice.N-u.N-u. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. 3. Prema tome. čl. vrijednost za naplatu”. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. da obavi i neke radnje. ono ostaje kod indosanta. 3.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. u svojoj državini.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). Prokura indosament Prokura (punomoćnički. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. opunomoćujući. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. upisati svoj indosament i potpisati. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. niti je potpisujući.N-u. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. tačka 3). st.N-u kao punomoćniku” ili “N.4. 15. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu.5. ali ako bi mjenicu htio indosirati. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. I založni indosament može biti puni i bjanko. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. za inkaso. nema ni njegove obaveze. nije dužnik po toj mjenici. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice.

Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. ali ne tako široko kao indosant. Akcept je. bilo da ju je on akceptirao ili ne. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. 12). 4. a eventualni višak dužan je predati indosantu. 3. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. on isključuje indosiranje. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. odnosno dodaje tzv. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. čl. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.N. 3. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu.6.7. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. prema tome. klauzulu straha. 16). Na to je jedino ovlašten trasant. Međutim. 3.8. Prijem mjenice (prihvat. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. kao nebitni elemenat mjenice. može unijeti i trasant. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. mjeničnopravna radnja 348 . akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. Treba istaći da klauzulu straha. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Međutim. čl. 16). čl.

st. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Obično se daje riječima: “priznajem”. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Akcept nije bitan sastojak mjenice. ako je mjenica došla u njegove ruke. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. “akceptiram” i stavlja se potpis. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. ako ne plati glavni dužnik. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. 22). Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. 349 . čl. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Obaveza je i samostalna. po našem pravu. U tom slučaju. “primljeno”. akceptant ipak odgovara za mjenicu. To je sam potpis trasatov na mjenici. pa je ovaj odbije. Postoji i blanko akcept. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. pravo da se naplati od njih. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. 1). Akceptantova obaveza je neposredna. Kod dodjeljivanja kredita. “prihvatam”. Izjava o akceptu se. pa čak i trasantu. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. mora dati na mjenici i to licu mjenice. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). 26. vjerovatno iz praktičnih razloga. ona se ne gasi. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. čl. uz mjenično obezbjeđenje. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant.(izjava) kojom trasat. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo.

a ne mora podnositi na akcept. ali ne može doći u sukob sa trasantom. 24. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. septembra 2004. čl. čl. i akcept mora biti bezuslovan. god. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako je akcept uslovljen. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. 2). a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. pa imalac ne treba da je protestuje. st.000. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. 25. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). tempus deliberationis). Prvi slučaj. 27). čl. st. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Međutim. kod suda. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. god”). b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. mjenica važi.00 KM. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote.” a mjenična svota glasi 90.Od pravila da se trasirana mjenica može. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. 1). Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. kao da nije ni dat. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. U tom slučaju. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. Tako. Kada se mjenica podnese na akcept. Ako odbije akcept. prema regresnim dužnicima.00 KM). a indosanti mogu samo skratiti (ZM. septembra 2004. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50.000.

Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). Ako se mjenica ne datira. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. “kao poruk”. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. čl. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. No. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. 30). Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. u principu.N”). samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Ipak. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. Radnja akceptiranja je konačna. Naprotiv. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. “kao garant”. “jemčim za isplatu” ili drugačije. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. 32. isplatiti mjenicu. trasant do akceptiranja. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Dakle. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Avalista. izdavalac solo mjenice). samo da ta izjava znači jemstvo. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. čl. nego kao bjanko indosament. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Aval se daje samo za isplatu. st. “per aval”. 4). Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. u tim slučajevima. ko je njegov honorat (“kao jemac N. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. Prije davanja avala (upisa na mjenici). 31). avalista odgovara povjeriocu neposredno. čl. a ne akcesoran pravni odnos. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. čl. treba da odredi za koga garantuje. posebnom izjavom. 33). 5.

a želi to da prikrije. radi ojačavanja obaveze. Aval se daje u slučajevima kada remitent. garanti. nego da su žiranti indosanti. potpisuje na poleđini mjenice. ili kao trasat. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. čiju funkciju preuzima. po zakonu. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. odnosno indosatar (povjerilac). pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. indosantovim prethodnicima). Zapravo. bankarski posao). 352 . Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. ili kao trasant. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). 33. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. st. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Međutim. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. tako i odgovara. indosant). Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. akceptantu. akceptant. 6. pa i trasata. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval.obligacioni ugovor. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. 3). Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). u vrijeme dospjelosti. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. pa otuda za indosante naziv žiranti. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. čl.

310). ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Inače. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. onda u njegovom stanu. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. opasnost i štetu povjerioca (ZM. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). čl. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. odnosno indosanti skratili. 2). dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. 2). Ovo je njihovo pravo. izdavaocu solo mjenice. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. st. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. st. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. 40. st.39. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. čl. čl. U tim slučajevima. 41. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. a ako se to ne vidi iz mjenice. On je. 1). Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. po pravilu. što utiče na položaj regresnih dužnika. čl. 39. st. čl. po zakonu. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. čl. Mjenica se isplaćuje. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. 43). Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Za razliku od prezentacije na akcept. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. od glavnog mjeničnog 353 .Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. 3). u cijelom iznosu (iskup mjenice). Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. zatezne kamate i troškove. a ne obaveza. trasantu ako nije akceptirana). dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik.

kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. 44). U mjeničnu svotu. indosanti i njihovi avalisti. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu.regresnim dužnicima. isplatu mjenice od regresnih dužnika. a trasanta u jednom slučaju. bilo potpuno bilo djelimično. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. koju plaća dužnik. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. Regresni dužnici su sva lica koja. Ako nije određeno. Međutim. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. 7. 354 . kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. kamata se računa od izdanja mjenice. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. Ipak. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. obustavio plaćanje. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. ili ako je trasat. 7). odnosno akceptant. uz ispunjenje zakonskih uslova. čl. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. 2. odnosno akceptanta. uključena je kamata. čl. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Postoje dvije vrste regresa i to: 1.dužnika. a to su trasant. a mjenica važi (ZM. u prvom redu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . kao mjenični potpisnici. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres).

ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. Ako je mjenica akceptirana. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. trasant kod neakceptirane mjenice. slanja izvještaja. naknadu za 355 . Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. 48). odgovaraju povjeriocu solidarno. ako nije protivno ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. To se odnosi. čl. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. po svome izboru. odnosno regresni dužnici. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. kamatu ako je bila upisana na mjenici. zatim trasant i eventualni intervenijent. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). ostali troškovi) i najposlije. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. kao i troškove. indosantima i njihovim avalistima). Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Svi mjenični potpisnici. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. Zapravo. prije svega. 50). postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. čl. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. dokaze o nemogućnosti izvršenja. neposredno i samostalno. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant.

rokovi su različiti (ZM. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. ali da su one ostale bez uspjeha. 356 . čl. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Rokovi su kratki. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. čl. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Ako protest nije podnesen u roku. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Protest je uslov za regres. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. akceptant. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Protest Protest ima dvojako značenje. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. 1). nije isplatio mjenicu i dr). Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. nema ni mjenične tužbe prema njima. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). 45). st. 53. ali se mora izvršiti notifikacija. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. 8. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Najprije. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. korištenje regresnih prava. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. a u toj ulozi mogu biti trasat.

Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest.). ipak. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM.Pored podizanja protesta. bez odlaganja. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. isplati mjenicu). imena protestanta i protestata. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. ali je obavezan na notifikaciju. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. Već je rečeno da trasant. U tim slučajevima. 79). imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. postupak se obustavlja. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. ukratko. mjesto. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. Protestna isprava dostavlja se. upisuje u registar protesta. dan. “bez protesta”. imalac mjenice podigne protest. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. U tim slučajevima. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. u protestnom roku. intervenijenta i dr. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. čl. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. ali se i ona datira. akceptanta. Elementi protestne isprave su. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. sljedeći: prepis protestovane mjenice. 357 . Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Ako. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). izjava da je protest ostao bez uspjeha. a može se izvršiti i putem pošte. 9.

I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. st.N” ili “Obratiti se N. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. 9. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. obustave plaćanja i dr. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika.Intervenijenta može odrediti trasant. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. prihvati intervenciju. u njegovu čast. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. Za razliku od pozivne intervencije. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. 9. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 .2. po svojoj volji (sua sponte). spontano interveniše (ZM.N”. 2). Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. dakle. Mogućnost regresa se. po svojoj volji. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. čl. odnosno adresa u nuždi.1. način na koji dolazi do intervencije i drugi. Ako se ispune uslovi za regres. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. razlog intervencije. Međutim. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. kako zakon kaže. Dakle. postoji onda kada trasant. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. 56. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi.

ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). ma gdje bio stavljen. pozvan ili spontano. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres.” i potpis). ako intervenijent nije trasat ili trasant. a ako prihvati. Intervencija zbog neisplate. To je pravna radnja kojom neko. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. 58). izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Kada bi odbio isplatu intervencijom. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. iako to možda ne želi. niti prema njegovim sljednicima. takođe. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Ako nije označen honorat. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. ima svrhu da otkloni regres. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. čl. 57). pošto podigne protest. inače. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. ima značenje bjanko indosamenta. čl. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. može se obratiti regresnim dužnicima. imao platiti honorat. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Dakle. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata.N. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. ima pravno značenje avala. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata.

triplikat). 62). dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. a znao je za to. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. platite za ovu solo mjenicu. “.. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. i tako redom po nizu indosamenata. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati.. 63). Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. čl. čl. da budu hartije od vrijednosti. ovaj svome.. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis.. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept.”.za ovu drugu mjenicu. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. Ako se ne naznači honorat. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. Ako se oznaka ne bi stavila.”.. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom.. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Kad traži novi primjerak mjenice. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. dok zahtjev ne stigne do trasanta. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac.. trećim (duplikat. 65). U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata.”).”). čl.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM.. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. “... Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. 10. Intervenijent koji postupi drugačije. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku.. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“..platite za ovu jedinu mjenicu. šalje mjenicu na akcept poštom. 360 . imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku...

Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). da bi se znalo.. 69. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. po svim primjercima koje je potpisao.”). niti ga može indosirati (ZM..Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. služe zaloga i pridržaj. st.. ne može podnositi na akcept. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice.platite za ovu prvu mjenicu. sa svojim daljim indosantima solidarno. odakle počinje originalni tekst na prepisu. međutim. kad ga zatraži (ZM. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. čl. 3). 361 . čl. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Ako nema naznake kod koga je original. Izuzetno. 67). 11. kopiju (ZM. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis.. intervencija i žiro). Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Ako bi predaju odbio. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. a ne za ostale. Prepis se. imaocu duplikata. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. 68). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. klauzulama i naznačenjem potpisa. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. čl.

Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. zadržati dužnikov novac. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Naprosto. 94). Kad dobije takvu izjavu. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). a založne tražbine može zadržati (ZM. ako je dužnik pao pod stečaj.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. hartije od vrijednosti. Po pravilu. mora zabilježiti na mjenici. i prije dospjelosti mjenice . iako nema založnog prava. 88). Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. čl. onda je u privilegovanom položaju. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. tražbini ili mjenici. 88-91). Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke.kvalifikovani pridržaj. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. sud oglašava mjenicu nevažećom. kao u građanskom pravu. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. bez svoje krivice. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. čl. Ne traži se. čl. 362 . Da bi osigurao svoje potraživanje. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. zato što nema mjenicu u svojim rukama. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. mjenični povjerilac može.

što uslovljava prekid amortizacionog postupka. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. kao i uopšte trgovački efekti. Zaštita se. za razliku od prvih. 363 . intervenijentu. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. revindikaciona tužba). a koji se ne vide iz mjenične isprave. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. avalistima. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. u osnovi. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. Radi se. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. ipak. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. objektivni prigovori. dakle. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. koji je odredio sud. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. o nesavjesnosti imaoca mjenice. znači. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. 2. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice.Ako se u roku. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. kada lice odbije da preda mjenicu. indosantima. nego na mjeničnoj ispravi. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. pojavi neko lice. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. trasantu. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). koje može postavljati samo određeni dužnik. dvije situacije: prva. mogu nastati. Pravilo je. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. trasantu kod solo mjenice. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice.

može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. jer su dobili neku imovinsku korist. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. 364 . potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu.3. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. Smatra se da su se neosnovano obogatili. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. čl. odgovaraju imaocu mjenice. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. pa ako bude odbijen. 87). Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). jer su građanskopravne prirode. zbog čega se mjenična tražbina gasi. da na vrijeme podigne kod suda protest. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. Da bi mjenicu mogao naplatiti. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. 87). ipak. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. Načelo strogosti.

Vlastita (sopstvena. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. U tom smislu. Prema formi i sadržini. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. st. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. za razliku od trasirane. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. 4. takođe. solo) mjenica. nema naredbe trećem licu (trasatu). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. osim što nema trasata. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. pošto nema trasata (ZM. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. čl. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). Kod ove mjenice. Kod sopstvene mjenice. i bjanko (blanko) mjenica. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. 3). To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. a tiču se dospjelosti. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. 365 . odnosno sjedište izdavaoca. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica.V VRSTE MJENICA 1. 2. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva.

kao imalac mjenice. ugovoru o potrošačkom kreditu). Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. pa i funkciju sopstvene mjenice.str. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. ne protivi prirodi vlastite mjenice. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. ukoliko se. 120 366 . u odredbama o sopstvenoj mjenici. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. ali privremeno nepotpuna. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Prazna mjesta popuniće se kasnije. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. svako savjesno treće lice. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Naime. Glavni dužnik je njen izdavalac. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. a da nema sve bitne sastojke. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. 3. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. iako je po formi trasirana. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. Prema teoriji omisije. Zakon o mjenici. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. prazna (bijela. razumljivo. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. op. Po pravilu. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja).cit. u suštini. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). blanko). bjanko mjenica. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice.U pogledu značaja.

odnosno za akceptante. Najprije. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). odmah akceptiranu. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 .Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Kad dođe do obračuna. a drugog za avalistu. Određenim ugovorom (o prodaji. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. prodaje na poček. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. I napokon. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Poslovna (trgovačka. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. kod potraživanja iz konto korenta. izvršila uslugu) ili će to učiniti. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. uopšte. Mjenični iznos. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. kreditnim odnosima. plaćanje izvršenih usluga). popuniće i te elemente. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. “isplaćuje sama sebe”. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. 5. 4. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Zatim. u suštini. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave.

Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. odmah akceptiranu. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. 3). Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. radi u svoje ime. ako isplati mjenicu. njemu odgovara samo akceptant. 7. U komisionoj mjenici. na licu mjenice kao trasant. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. 6. a on banci revers. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). Ona služi kao pokriće za kredit. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. Položaj žiranata nije jednak. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. st. Pojavljuje se. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). uz to i akceptiranu. na iznos do visine odobrenog kredita. odnosno svojim prethodnicima. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. ali i ne mora biti naznačen. Prema svojim potrebama. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice .zajmoprimac). banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Prvo. Ostali žiranti (drugi. Trasant. 5. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. kao komisionar. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Ukoliko račun ne likvidira. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. kao i prema akceptantu. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Trasant se može pojaviti kao žirant. Iznos može. U mjenici se taj odnos može 368 . Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). čl. najčešće. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. banka vraća bjanko mjenicu.

8. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. račun.N. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Mada su moguće.njen komitent (kupac). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). uvjerenje o porijeklu robe. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. 5). na iznos fakturne cijene iz ugovora. U suštini. kao i ugovor banka . čl. carinsku deklaraciju i dr. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). 5). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. a ne trasanta (prodavca). odnosno akceptant (kupčeva banka). Postoje i druge vrste mjenica.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi.”. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”).). Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. čl.kupac. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac .. tereti račun kupca. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. 369 . Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa.i stavite na račun N. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. rekta mjenici. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. trasat i remitent. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Ako komitent ne položi pokriće. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica..

c) Amortizacija. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. izuzev akceptanta. trasantu i ostalim obveznicima. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. dok ne nastupi zastarjelost. na naknadu štete još kroz tri godine. 2. izgubljena. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. 80. čl. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. po građanskom pravu. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. čl. S obzirom na načelo inkorporacije. st. 80-86). iako su preduzete potrebne radnje (protest). izgorjela i dr) ili je 370 . a) Isplata mjenice. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. obaveza se ne gasi. odnosno od tužbe. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. gase obligacije. čl. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. znači. pa on mjenicu može indosirati. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. Rok zastarjelosti je. inače. Propuštanjem se gube regresna prava. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. Ako se to desi prije dospjelosti. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. 3). onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. 80).

umjesto isplate mjenične svote. mjenična obaveza se. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Stara mjenica se gasi. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. sa istim licima u različitim ulogama. trasanta. indosirati na trasata. što je slučaj kod povratnog indosamenta. može se vršiti kompenzacija. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. Beograd 1986. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. čime se vrši prenov obaveze. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Ako nisu istog iznosa. 394. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. po pravilu. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. a mjenične svote glase na istu valutu.tako uništena da nije sposobna za promet. 505. str. nije kao u građanskom pravu. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. 371 . a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). a djelimično. Savremena administracija. Antonijević dr Zoran. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. dakle. str. e) Oproštaj duga. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. indosanta. d) Poništenje mjenice. pa je ovi mogu dalje indosirati. i po njoj postati opet dužnik.cit. f) Kompenzacija. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. 293 Suprotno. op. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. Pravno dejstvo konfuzije. g) Novacija. h) Konfuzija. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj.

372 .

Gvatemali. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. 3). novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). novčanica (fiducijarnog novca). čl. čl. Luksemburgu. Egiptu. u malom obimu. Kada je pušten u promet.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. izraziti u novcu. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Vatikanu i dr. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. a plativ je u BiH (loro ček). Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. u toj materiji. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. izjednačene sa bankom. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. instrumenata platnog prometa. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. ugovornog ili vanugovornog karaktera. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Iz tih odnosa. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. a u nekim i na 294 netrgovce. u principu. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. 60. str. čl. Kod ovih čekova trasat može biti. kompenzacija)”. ček. naročito između poslovnih subjekata. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. 2). 2. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. . U savremenom svijetu. po viđenju. 4. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Iranu. Savremena administracija. Ženevska konvencija. a plativ u inostranstvu (nostro ček). predajom gotovog novca. Lihtenštajnu. pored banke. st. 373 . Beograd. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Trasat. 1975.

2. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. predaje ček. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. po pravilu. neosnovanom obogaćenju. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. na principu kompenzacije. normalno. sredstvo plaćanja i obračuna. umnožavanju. 25). bez korištenja gotovog novca. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Klirinški i drugi obračuni vrše se. regresnoj svoti. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina.). To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. 237 i 239). Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). njen klijent. otvoreni kredit i dr. indosamentu (osim o akceptu). obavještavanju. protestu. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. potraživanja. avalu. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. instrument platnog prometa. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. zastari. višoj sili. povjerioca. čl. čl.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. pravu zaloge i pridržaja. solidarnoj odgovornosti. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. amortizaciji i drugo (ZČ. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. pa i angažovanjem svojih sredstava. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Sredstva. plaćanju. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. inače. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku.

Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti. 3. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).djelimične isplate. prava i obaveze. No. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.nema domiciliranja .regres zbog neisplate.prezentacija na isplatu . osim avala trasata .zastara . pored ostalih. kao i sam rad sa čekovima. nema .nije bezuslovno potreban protest za regres . 375 . ukratko. sličnosti i razlike između mjenice i čeka.punovažnost potpisa. ne može se umnožavati i nema prepisa .solidarna odgovornost . regresna svota i notifikacija .ček dospijeva po viđenju . u načelu.isključena intervencija .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .aval.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.ličnost trasata (banka) .ček može glasiti i na donosioca . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.u načelu. sadržinu i funkciju.nema kamate . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . Osim što se obračun vrši između banaka.izdavanje bjanko isprave .indosiranje .ekonomska funkcija .ček se može opozvati .amortizacija isprave . regulisani imperativnim propisima svake zemlje.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .pravo zaloge i pridržaja .viša sila . osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .pokriće kod trasata (banke) .“tradicionalnih finansijskih usluga”.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.protest. Izložićemo. Sličnosti sa mjenicom .

Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. zato što bi promijenila njegovu funkciju. c) Trasat mora biti imenovan.1. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). uglavnom je isto kao kod mjenice. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. f) Potpis izdavaoca (trasant). 376 . 1. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. Bitni pretpostavljeni elementi.2. kao i kod mjenice. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Razlog leži u činjenici što je ček. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). takva isprava ne vrijedi kao ček. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. e) Mjesto i datum izdanja. Bitni sastojci 1. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. d) Mjesto gdje treba platiti.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Čekovno pokriće mora biti u novcu. hartija od vrijednosti po viđenju. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. po zakonu. ali ne mora biti u gotovini. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). po zakonu.

tada se smatra da ona nije napisana.klauzula o akceptu . bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. takođe. dok je upisivanje drugih nedopušteno.klauzula o platištu . odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. takva isprava neće važiti kao ček. Za razliku od mjenice.klauzula “po naredbi” . Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. o domiciliranju i dr. kao i kod mjenice. 377 .klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj.klauzula “bez obaveze” . Ako nije navedeno mjesto izdanja. po zakonu. takva isprava ne vrijedi kao ček. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). 2. pod određenim uslovima.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula “bez protesta” . Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. kod međunarodnih plaćanja. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. a ček je pravovaljan.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. e) Mjesto izdanja čeka je.klauzula o kamatama . Naravno.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . što znatno olakšava korištenje čeka. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. a takav ček je punovažan.). a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja).klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula o domiciliranju .d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .klauzula o moneti (efektivnosti) . Kada i tu nije navedeno mjesto. bitan pretpostavljeni element.klauzula o deviznom kursu .

op. prenos. povlači imovinskopravnu. Akceptiranje čeka. ali samo u određenim slučajevima. protest. 1981.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. Međutim. d) Izdavanje čeka. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. 378 . prezentacija i dr. Beograd. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. 525. 298 Antonijević dr Zoran. amortizacija i čekovne tužbe. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. a ne akcept. c) Ostale čekovne radnje (aval.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje.III ČEKOVNE RADNJE 1. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. ali bez pokrića. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. regres.cit. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. kao i u mjeničnom. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana.str. kao i Ženevska konvencija o čeku. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. kao i drugih razloga. Iz ovih. Novine FBiH br. 516. opoziv i umnožavanje čeka. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. aval. isplati ček vučen na nju. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. op. isplata. smatra se. str. Zakon o čeku. 229. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju.000. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. str. obezbjeđenje čekovnog potraživanja.cit. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”.

Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. sposobnost biti povjerilac po čeku. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode.cit. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Pasivnu čekovnu sposobnost. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. op. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. 379 . kao kod mjenice. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. utuživa i likvidna. Pokriće mora biti “raspoloživo”. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. 2. Ne može se sastojati.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. 3 Konvencije o čeku). str. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. 83 i dalje. onda ta tražbina mora biti izvjesna. osim banke. kao i isplate po tim računima. Aktivnu čekovnu sposobnost.

Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. Međutim. 8). Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). ček može glasiti na ime. pa jedna filijala vuče ček na drugu. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). ako je znao da nema pokrića. U tom slučaju. sve od čekovne svote). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku.). izvještaj o uplati). Inače. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ.bitan sastojak čeka. čl.N. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. Prenos čeka 3. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke.1. Ček na ime (nominativni. 8). Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. 380 . krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. a pored toga. izdavanje lažnih čekova i sl. čl. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). takav ček glasi po naredbi. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. na donosioca i alternativno. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu.N ili donosiocu”). prevara. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N.”). Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. a odgovorno lice 1-5%. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. i najzad. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. U suštini. po naredbi. izvještaj o isplati. 3.

pa i kada nije datiran. prenosi indosamentom. takođe se može indosirati. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. 11). u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan.str. 3. uglavnom. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. čl. kao kod mjenice. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). ne i na donosioca. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. op. cesijom i prostom predajom (traditio). Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Za ček na ime. Alternativni ček. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. 26). kao i mjenica. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. 381 .cit. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka.Ček se. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. naročito. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. Pošto je kratak rok važenja. po zakonu. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. indosamentom se prenosi i ček na ime.2. 84. taj odgovara kao trasantov avalista. gdje je remitent alternativno određen. Pored čeka po naredbi. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu.

Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. 10. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). aval kod čeka se rijetko koristi. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . osim trasata. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Prednost je u lakom i brzom prenosu. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. 4. bez formalnosti. Ako je izdat prvobitno na donosioca. u suštini. U tom smislu. 3. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. čl. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Trasatov aval. ako hoće da naplati ček. a ne kreditiranja. Odgovornost avaliste je neposredna. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca.3. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Za razliku od mjenice. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. 1). 26). čl. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. gubitka čeka. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ.3. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. st. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. krađe. 5. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. avalist). Imalac čeka je obavezan. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. ali može i samim potpisom avaliste. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. No.4. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. trasant. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. u cijelosti ili djelimično. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. Prema međunarodnoj konvenciji. rekta čekovi).

ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. Inače. 18). ako je on saglasan. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. čl. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. Trasat može prihvatiti ček. Obračunski ček je. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). čl 15. ali su u našoj zemlji.utvrđenim rokovima. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). ako je to moguće. regularnost lanca indosamenata. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. tražbine su istorodne. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. st. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). čl. ali prije nego što to učini. 21. b) Petnaest dana. d) Šezdeset dana. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). indosant. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. c) Dvadeset dana. u suštini. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. 2). 3). st. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. Po zakonu. ako su to različita mjesta. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . (ZČ. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. da li postoji preinačenje čeka. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. po zakonu.

Korisnik čeka nije dužan. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. ali to može učiniti. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. U slučaju djelimične isplate. ostvarivanje prava. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. primiti djelimičnu isplatu.cit. a kojima je protekao rok za prezentaciju.kompenzacije. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. cit. Svaki ček. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. 19). trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. u pravilu. ako ne dođe do isplate čeka. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. kao što je dužan imalac mjenice. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Čekovna svota se. čl. 384 . 252. isplaćuje u cijelosti. Bartoš dr Milan i drugi. a ne može vršiti djelimičnu isplatu.str. čl. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. I kada čekovnu svotu isplati trasant. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. str. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Kad isplati ček. 6. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. pa i ček na donosioca. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. 18). odbijanje treba da se konstatuje protestom. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. op. Dalje. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. 102. op.

čl. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. 18). Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. jer trasat nije potpisnik čeka. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. a ne čekovnopravne. 19). ako ček nije opozvan. 21). Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. između njih nema pravnog odnosa. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. odbijanja isplate protestnih troškova. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 7. čl. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. Klauzulu mogu upisati trasant. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. 26). čl.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. 385 . I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. U pogledu forme protesta. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Protest zbog neisplate. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. čl. U odnosu na mjenicu. pa ne bude isplaćen. odbijanja obračuna.

Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. čl. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). zastari. Nasuprot tome. Inače. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. bilo pojedinačno. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). i ona je specifična kod čeka. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. izdavaoca čeka. Regres Prema Zakonu o čeku. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. po čekovnom pravu. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. indosanti. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. indosatara) nema. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. 9). Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. uopšte. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. pravnog odnosa. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). Regresni dužnici (trasant. od više njih ili svih zajedno. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. 22).8. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Ko plati. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. kao i sa mjenicom. 9. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). a plativih u 386 . “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata.

Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. postoji privilegovan položaj povjerioca. Inače. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. Kada se ček umnožava. 26). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. kao i u mjeničnom pravu. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. ali je izostala naplata čekovne svote. Međutim. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. 3. 23). Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. čl. naprijed izložene. čl. putem zaloge i pridržaja (retencije). ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. u protivnom. čl. 239). koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. 387 . primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. 2. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. čl. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. čl. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. 26). Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. 26). bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika.

stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Dakle. 25). Da bi zaštitio korisnika čeka. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). za naplatu ugovorene cijene. temelj izdavanja čeka. čl. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. čl. 388 . Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). Prodavac može postupiti dvojako: prvo. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. da trasant ili indosant nešto ostvare.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. 25). odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. Korisniku čeka. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). Osim toga. kao što je rečeno. Osnovni posao je ugovor o prodaji. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. kao u nekim drugim zemljama. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. prvo.

poništaj opšteg ili posebnog precrtaja na bariranom čeku. ali različite. kao instrument plaćanja. Uobičajeno je da se čekovi razvrstavaju prema: oznaci korisnika čeka. Ova po