Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

1. Čuvanje poslovne tajne 2. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Postupanje po nalogu 1.IV V VI 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. pridržaja i prvenstvene naplate 2.4.2. Predaja rezultata posla 1.4. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Trpljenje agentovih prava zaloge. Odgovornost komisionara 2.5. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Podjela poslova 2. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1.2. Troškovi 2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1.3.3. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2.2. Ličnost komisionara 2. Predmet 3. Obaveze komitenta 2. Pojam posla 2. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Plaćanje cijene 2. Zaštita komitentovih interesa 1.6. Obaveze komisionara 1. Čuvanje stvari 1. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1.3.1.5.4. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.1. Neisključiva i isključiva agencija 3. Obavještavanje o poslu 1. Obaveze komitenta 2.

1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Izdavanje potvrde 1.9. Predmet posla 3. Stranke 2.11. Osiguranje robe 1.7. Čuvanje robe 1. Postupanje po nalogu 1.6. Odgovornost skladištara 2. Opšta pravila 2.5.1.3.2. Predaja robe i dokumenata 2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Prodaja robe u kvaru 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.4. Upozorenje na mane 2.8. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze skladištara 1.3. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Obaveze ostavioca 2.10.2. Prijem robe 1.VI credere) 2. Vođenje skladišne knjige 1. Izdavanje robe 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Pregled robe 1. Pojam. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. značaj i pravna priroda ugovora 2. Pojam i značaj skladišnice 2.

Zaključivanje ugovora za komitenta 1.6. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1.6. Obaveze komitenta 2. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Ugovor je neformalan i realan 2.3.7. Značaj špedicije 3. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.I II III IV V POJAM. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost špeditera 2.2. Osiguranje stvari 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Špediterske isprave 3. Bitni elementi ugovora 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2.3.1. Mjesto i datum 1.1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.8. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.4. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Predmet prevoza (stvari) 1. Rad po uputstvima 1.5. Primalac 1. Polaganje računa 2.1. Ugovorne strane 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Pojam ugovora 2. Uputna stanica 1. Obaveze špeditera 1.3.4. Pojam ugovora 2.2.2.5. Zaključivanje ugovora 2.

2. Prevozni put 2. Utovar stvari 1.2.3. Obezbjeđenje uredne isporuke 2.1. Rok isporuke 1.8. Uredan prevoz stvari 1. Predaja stvari i tovarnog lica 2.6.4. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Obaveze željeznice 1. Čuvanje stvari 1. Pojam ugovora 2. Smetnje 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.5.IV V VI 1. Plaćanje prevoznih troškova 3.5. Obaveze primaoca 3.9. Obavještavanje korisnika prevoza 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.11. Plaćanje prevoznih troškova 3.3.4.10. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.1.6. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Objavljivanje tarifa 2. Vrijeme isporuke 2. Nebitni elementi ugovora 2.7. Značaj drumskog prevoza 3. Franko carina 2.9. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.10. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze pošiljaoca 2. Provjera pošiljke 2. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Vrste prevoza i ugovora 4.7. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Rok utovara 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.2.8.3.1.7.2. Postupanje po nalozima 1.1. Pouzeće 2. Prestanak ugovora 2. Odgovornost željeznice 2.

Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Pojam ugovora 2. Obaveze drumskog prevoznika 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Obaveze pošiljaoca 2. Obaveze primaoca 3.2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.1.2.3. Plaćanje naknade za prevoz 3. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1.2. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA.1. Tovarni list 3.4. Prestanak ugovora 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Značaj unutrašnje plovidbe 3.4. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Zaključivanje 2. Utovar stvari 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.5.3. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Prevoz stvari 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE.6. Obaveze stranaka 2.

Obaveze primaoca licence 2. Bitni elementi ugovora 2. Predaja predmeta licence 1.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.2. Cijena 2.3. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Predmet ugovora 2. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.3. Pravni režim za izbor saugovarača 3.4. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Pojam ugovora 2. Prestanak protekom vremena 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.1.1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Prethodne radnje 2. Sredstva za izgradnju 3. Plaćanje naknade 2. Iskorištavanje predmeta licence 2. Izvori prava 3.3. Pojam posla 2. Odobrenje za građenje 2. Podjela licenci 2.2.2. Davanje uputstava i objašnjenja 1.1. Stranke 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.4. Subjekti ugovora 2. Otkaz 3.1. Obaveze davaoca licence 1. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Odgovornost davaoca licence 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Pojam ugovora 2. Izbor saugovarača 3.1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 .2.2.3.

1.4. Vođenje knjiga o građenju 3. Omogućavanje nadzora 6. Cijena 2.1. Neposredna pogodba 4. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Uvođenje izvođača u posao 3. Rok 4. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.III IV V VI VII VIII IX 3. Odgovornost projektanta. Pravni karakter obaveze 3.3. Određivanje cijene 2.2. Primopredaja objekta. Obavještavanje o višku radova 5. Predmet 2. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Prikupljanje ponuda 3. Prethodne obaveze 2. odnosno radova 3. Plaćanje cijene 4.4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Garantni rok za kvalitet radova 7. Prethodne obaveze 2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Građevinski nadzor 4. Promjena cijene 3.2. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1.1. Ugovorna kazna 5. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Premija izvođača 6. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Solidno izvođenje radova 3.3.3. Čuvanje gradilišta 7. “Ključ u ruke” 2. Rokovi izgradnje 4. Plaćanje prije početka radova 4.

1. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Staranje o osiguranom predmetu 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Stranke 1. Osiguranje imovine 3. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.2. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Pravna priroda posla osiguranja 2. Izvori prava. Ugovor o osiguranju 2.1. posao i ugovor o osiguranju 2. Kriteriji podjele 2. Obaveze osiguranika 1. Predmet osiguranja 3. Plovidbeno osiguranje 5. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Rizik 4. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Primjena opštih pravila 2.4.2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Osigurana suma 6. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1.1. Premija 5. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.1. Pojam reosiguranja 2. Osiguravač 1.4.3. Plaćanje naknade 2. Obaveze osiguravača 2.2. Zaključivanje i oblik ugovora 2.1.3. Ugovarač osiguranja 2. Plaćanje premije 1. Osiguranje lica 4.2.3. Davanje podataka o riziku 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1.

Stvarnopravne hartije 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Teorija omisije 2. Teorija kreacije 3. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Cesija 3. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3.2. Postavljanje problema 2. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.3.1. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Korporacione hartije 2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Pravni izvori (vrela) 2. Obligacionopravne hartije 3. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.3.2. Kriteriji podjele 2. Pojam mjenice 2.1. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Pojam i osobine 3. Teorija emisije 4.

III 2. Izdavanje mjenice 3. Oznaka “po naredbi” 5.3. Pozivna i spontana intervencija 9. Regres 8. Kasatorna klauzula 5. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Mjesto plaćanja 2.7. Cesija i indosament 3. Prenos mjenice 3.11. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Ime remitenta 2. Povratni indosament 3.2. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Ime trasata 2.5. Puni indosament 3.2.4.1. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Založni indosament 3. Isplata (plaćanje) mjenice 7.4. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.9.10.8. Dan i mjesto izdavanja 3. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.8.5. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. akcept) 5.7.2. Rekta indosament 3.7. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.6. Mjenično jemstvo (aval) 6.1. Indosament sa klauzulom straha 4.1. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.1. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.2. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.12.3. Prokura indosament 3. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Označenje dospjelosti 2.3.8. Klauzula o kamati 5. Bjanko indosament 3. Protest 9.6. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Prijem mjenice (prihvat.5.4. Intervencija 9. Domicilirana mjenica 5.6.9.

Komisiona mjenica 8. Mjenične tužbe i prigovori 3. Bjanko (blanko) mjenica 4. Vlastita (sopstvena. Pojam čeka 2. robna) mjenica 5. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1.1. Umnožavanje i prepisi mjenice 11.2. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Amortizacija mjenice 2. Zastarjelost 2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Prenos čeka 3.1. Aval (jemstvo) 5. Izdavanje čeka 3. Isplata čeka 6. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Kriteriji podjele 2.4. solo) mjenica 3.2. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Prenos indosamentom 3. Pojedini bitni elementi 2. Uopšte o bitnim elementima 1. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Prenos čeka cesijom 3. Cirkulaciona mjenica 7. Poslovna (trgovačka. Finansijska mjenica 6. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 .IV V VI neisplate 10. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o prenosu čeka 3.3. Bitni sastojci 1. Ekonomska uloga čeka 3. Prenos čeka predajom 4.

4. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Regres 9. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Obveznice prema stepenu garancije 7.7.1. Putnički ček 2. Protest 8. Kriteriji podjele 2. Bitni sastojci 3.3. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1.6. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Ček za potrošački kredit 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Precrtani (barirani) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Isplatni (gotovinski. blagajnički) ček 2. Obračunski (virmanski) ček 2. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Prenos 3. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Kriteriji podjele 2. Amortiazcija čeka 2. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Izdavanje i emisija 2. Dijelovi 2.2. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2.IV V VI 7. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Zastarjelost 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Pojam obveznice 2.5. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1.

3. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Bitni sastojci 3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Monopolistički sporazum 1. Ekonomski pojam konkurencije 2.1. Bitni sastojci 3. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2. Monopolističko ponašanje 2. Predmet prava konkurencije 2. Pojam robnih hartija 2.1. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Monopolističko djelovanje 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1.2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Špekulacije 2. Pojam i karakteristike 2. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2.10.

Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2. Sistem odgovornosti 2. Nelojalna konkurencija 4. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.II 2. Generalna klauzula 4.2. Generalna klauzula 3. Ograničavanje tržišta 3. Sankcije prema licima 3.3. Imovinskopravne sanckije 3.3. Imenovani slučajevi 3. Pojam nelojalne konkurencije 4.2. Generalna klauzula 2.1. Krivičnopravne sankcije 4.2.1. Sankcije prema aktima 3.3.1. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Imenovani slučajevi 4.

20 .

prodavalac . Pojam prodaje 1. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. Pravno.R1. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. Exportpress i Institut društvenih nauka. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. 5. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. 454). privatna itd.N N1 . Teoretski posmatrano. str. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R .i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.). ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. on je ipak uži pravni institut. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”.kupcu . Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. isporuči drugoj strani .2. Beograd 1987.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja.1. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. 21 .obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . U privrednom životu.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. 1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Kada su ispunjeni zakonski uslovi. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Ona može odrediti: fiksne cijene. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. te marže u trgovini. faktičko pitanje. st. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. Ugovaranje niže cijene je. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. smatraće se da su željele maksimalnu. bilo kao “minimalno . Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni.2. 1. takođe. 6). n. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. odgovor na njega 17 Čl. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. dakle. određenim iznosom. 31 . pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. najviše cijene. To može biti učinjeno izričito ili prećutno.. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. Ako stranke ugovore veću cijenu. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl.otkupne”. do). potrebe vođenja ekonomske politike. ZOO). ZOO). odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou.. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. FBiH 2/95). No. Dalje će se citirati i kao ZKC. bilo kao garantovane. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. u principu. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. strukturu najviših cijena. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. i 2. Odredivost cijene je. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine.3. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina.3. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. 3.

169. str.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. bilo na osnovu procjene stranaka. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. isporuka robe. 169. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. Ne postoji li zvanična evidencija. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Krulj dr Vrleta. isto djelo. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. str.”. isto djelo. 466. str. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. str. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju.. fusnota 47. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. Ako to ne učine.. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. ZOO). 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Strankama se. 35. uzansa 163.”. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka.. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. fusnota 46. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. najprije. str. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. str. Krulj dr Vrleta. fusnota 45. a ne raskinu ugovor. 35. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. 35. Draškić dr Mladen: isto djelo. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. 169. 465 ZOO). Vadi li se više uzoraka. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. ZOO). 32 . U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze.. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. Krulj dr Vrleta. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. isto djelo.

odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. . 3. ZOO). Utvrđuje se za približno istu količinu. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. 2. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. . ZOO). Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. ZOO). Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. st.136. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. st. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Ona. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene.5. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139.uzorak koji je iz nje izvađen. 3. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. odnosno slične uslove ugovora. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. st.4.140. Prva je vezana za vrijeme isporuke. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Napokon. dakle. 3. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. 3. ZOO). Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. niti je odrediva. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. ZOO). ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. isti ili sličan kvalitet i jednake. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. predstavlja i faktičko pitanje.

Za pojedine vrste poslova. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. postoje tipske ugovorne klauzule. a ne sam iznos promjenjene cijene. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. 1970. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. ZOO). IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. U suprotnom. Zagreb. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. naročito za isporuku investicionih dobara. Osim bitnih elemenata prodaje. 34 . transportne klauzule i ambalaža. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. str. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. Informator. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. ZOO). isto djelo. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Ti elementi su: kvalitet. 188. Ipak. 22 Krulj dr Vrleta. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. 188 A. str. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 171. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. 223 i druge). određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. 187. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. u vidu matematičke formule. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula.klizne skale (član 397 ZOO).

kao i količina. 29/00). postupci i metode obezbjeđenja. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih.. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. fizičkih. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. industriju i rudarstvo. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa.” (član 34. 2. ZS). listu RBiH 13/1993. 24 23 35 . Pošto je kvalitet. odrednica predmeta ugovora. Pored toga. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama.2. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. Njima se određuju “norme kvaliteta. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. dakle.. To je. odnosno državnom Institutu za standarde. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. estetskih. i objavljen u Sl. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Za razliku od količine. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. glasnik BiH br. oružane snage. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. itd).2. sigurnost. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. ZS). Kvalitet 2. izvoz.1. ispitivanja i kontrole kvaliteta. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi.

prema uzansi 140. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. st.ZS). 141). mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. 2. bez obećanja saobraznosti”. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. 3/02). ZOO. ZOO). to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. 26 25 36 . Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Za neke artikle postoje i tipske mustre. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). koji je 26 predmet prodaje. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. glasnik BiH br. Pod njom se. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. odnosno njihovog dijela. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. puštanja u rad pogona i rukovanja. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. . Zakon o obligacionim odnosima (čl. Ako ima više uzoraka. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora.3. smatraće se da su htjele propisani. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. kontrole. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Prema uzansi 141. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove.408. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. Bez obzira kako je određen. propisani kvalitet je obavezan. Vidjeti član 403. izrade. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. 538. pa se ne mora ni ugovarati. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja.

Zakona o standardizaciji. tehničkih termina. Kvalitet se može odrediti i tipom. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. i 24. Razrađeni su u čl.). Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. istog akta. a stranke nisu istakle koji žele.). 37 . tržnica na veliko i berzi. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. Postoji li više standarda za istu robu. bilo u uzansama. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. Upravo zbog toga se smatra da prodavac.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. može ugovoriti i primjenom posebnih. list RBiH. na primjer). mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. odnosno lošijeg kvaliteta.specifikaciona prodaja. nacionalni. I drugo. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). 30 i 31.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. 143. te proizvodu kao njihovom rezultatu. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. granski i proizvođački ili interni. Mogu biti 28 međunarodni. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. postoji posebna vrsta ugovora .) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. 142. 145. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. te predstavlja i uzorak te robe. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. napokon.takva” (uz. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Kvalitet se. 13/93) u članu 1. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. osim u slučaju obmane.drugačiju specifikaciju. odnosno poslovnim običajima. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Termin “kakva . Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. 144.

Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. 30 31 29 38 . onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz.Carić dr Slavko. te sitna i krupna. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Ambalaža je bitan element ugovora. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. a time i imovinska vrijednost”. odnosno korisniku”. stav 2. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. Zakona o standardizaciji. st. ZOO). 2. investiciona i neinvesticiona. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. Progres. isto djelo. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. zamjenljiva i nezamjenljiva. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. No. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. st. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca.2. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. za razliku od Opštih uzansi (uz. (čl. Bukljaš dr Ivo. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti.4. Stilizacija uzanse 146. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana.). sredstvo pakovanja. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. 3. I drugo. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. je bila opširnija i bolja.). Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. utrošiti. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. 146. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. str. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. isto djelo. 311 ZOO). Stoga je neophodno tumačenjem čl. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. No. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. 129. st. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. str. str. 1). 2. 146. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. 5. Zakon o obligacionim odnosima. Prema članu 75. “proizvodi u originalnom pakovanju”. potrošna i nepotrošna. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. 311. Zagreb 1962. ni ugovoren. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311.

“ambalaža izgubljena”. pribavljanje dozvola i slično. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. “ambalaža gratis” ili njima slična. organizacija transporta. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. 39 . Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. isto djelo. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. 4. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. str. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. Pored ovih. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Tek ako ova nije predviđena. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. postavlja u pogledu ambalaže. prevoznikom. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Ali. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. 73 . a ako on nije predviđen. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Napokon. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. 74). Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. X 1964.97. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. najprije. Ona. I drugo. snošenje troškova isporuke i transporta. 162). U njima postoji razrađen sistem tehničkih. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je.zaštite robe koja se posebno ne pakuje.

Drugo. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. 35 Tačka 6. najprije. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. sugeriše isto rješenje. 1107. dok to sa uzansama nije slučaj. str. 40 . Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. Njome je ovaj reglman. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Na kraju dvije napomene. str. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. godine su značajne dvije stvari.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka.publik. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 100 do 114) regulisale istu materiju. 38 Tačka 7. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. ali je njihov sadržaj određen daleko šire.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. Koln 1980. Bude li to slučaj. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. one iz 2000. ne sadrže potpuno iste klauzule. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. Prva. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 37 Tačka 6. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. najprije. treba biti posebno oprezan. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 7. 1967. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. str. INCOTERMS i Opšte uzanse. Otto Schmidt. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). st. III Aufl. 1990 i 2000 g. Svezak II. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. I drugo. 1980. Beograd 1987. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. Beograd 1985. revizija iz 1980. I drugo. 273. U domaćem pravu ono može biti sporno. 1976. 2 naročito. Za reviziju iz 1980. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. I treće. godine. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja.

Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. st. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. 41 . ZOO: Organizovanje prijevoza. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka.522 ZOO). Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. garancija za materijalne nedostatke. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 1 ZOO). čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. 2. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji.

One prate faktičke radnje. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. str. 78 . Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. između elemenata. osnovna je 40 obaveza prodavca.. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Nečinjenje ili propuštanje može. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta.. 73 . 42 . ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati.”. str. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. 127. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima.74. II – ISPORUKA 1. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. str. To će biti slučaj kada se stvar. stoga. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Uprkos ovome. Razumljivo je. po nekom osnovu. 43 Mitrović dr Dobrosav. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. isto djelo. Pojam isporuke “Isporuka” robe. 44 Pravne radnje su izjave volje. Član 473 ZOO. Pored toga. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. Ona čini kičmu isporuke.79.”. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. 125. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. isto djelo. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti.. str.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. str. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. isto djelo. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete.. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. 467. “predaja stvari” (čl.

2. način. To od isporuke čini i faktičko pitanje. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. To su. obilježja tih radnji. isto djelo. 46 Kapor dr Vladimir . 43 . Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. 2. prema članu 468. 132. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. st. Isporuka je složena obaveza. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. mjesto. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. od kojih su najvažniji tipizirani. Prema njoj. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. ZOO). I drugo. vrijeme i dejstva isporuke. Član 468. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Dakle. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. str. a ne na svojinsko pravo. st. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda.svojinskog prava. Prema članu 467.). 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu.Carić dr Slavko. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. Zbog toga ona ima više modaliteta. te način na koji one moraju biti ispunjene. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla.

Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 2 ZOO. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. prema dispozitivnim normama. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . ZOO.74 ne postoji protivrječnost. Pored toga.kod njih prodavac i kupac. 55. radnje isporuke moraju da budu završene. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. 2). prelazak troškova. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. a lokaliteta u užem smislu.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. ili barem najvažnije. Otuda je njegov značaj veliki. U kojem trenutku . 2).2. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. 71.1. Pošto između člana 471. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. uz. str. Mjesto isporuke 3. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. 3. prelazak rizika.prodaje sa otpremom (distancione) . st. imaju sjedišta u istom mjestu. 44 . po pravilu. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . 2 . a radi se o robi određenoj po rodu. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. st. odnosno roba (član 471.prodaje u mjestu (nedistancione) . isto djelo. st. mjesto isporuke je sjedište prodavca. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. 72. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka.3. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica.nije precizirano. ZOO i uzansi 71 . mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. primijeniće se dispozitivna pravila. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.

1. 5). On je uređen ugovorom. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. 4. st. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. 4). mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. Pored toga. odnosno gdje će biti proizvedena. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. 3). luka itd.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 2 ZOO.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. U suprotnom. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Opštim uzansama. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Ako je transportni terminal (željeznička stanica. poslovnim običajima. 74.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. st. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. st. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza.3. važe opšta pravila. 74. Način isporuke 4. uzansa 72. pakovanje. prirodom robe i okolnostima posla. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. odnosno gdje će se proizvesti. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. zato što su nastupile transportne smetnje. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. 3. 1). st. pregled. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. st. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. 1). 71. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. st. mora o tome da obavijesti kupca. 71.

Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. Napokon.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. može biti: simboličan. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. 77). U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. a time i sama isporuka. st. tj. ako uredno pozvani kupac nije došao. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. i 298. 76. dokumentaran i realan (stvaran). Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. st. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. bez većih prekida. ne stvarnopravnih.2. način isporuke. 1. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. i uz. posebno. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. 4. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Takvu isporuku nazivamo realnom. koja daje pravo svojine na robi. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. ali kontinuelno. I treće. 2. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Ovo rješenje uzanse 72. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. naročito). Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista.

na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. 86.1.prodavca.) i posebna rješenja. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju.. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. 1). 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 76. 5. 5. na primjer). 76. st. odnosno ako nije individualizirana. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. definiše drukčije rok isporuke. uz. onih o odgovornosti posebno. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla .fiksnom prodajom. Vrijeme isporuke 5. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. naročito) i Opšte uzanse. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. str.”. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. 131.2. 82. Na primjer. 3). Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. . i 469. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. st. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. 47 .317. U prvom slučaju. ZOO). način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. No. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. ZOO. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke.. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina.

88. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. 90. 87. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. te godinama. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Interesantno je da se ovo 48 . 91. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. “po prestanku leta” ili slična. ZOO). Kod većih količina robe. ZOO).). a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. st. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. računanje počinje od veće vremenske kategorije. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. 1. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. mjesecima. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. smatraće se da je to posljednji dan roka. dijelovima godine.) i da o tome obavijesti drugu stranu.). 90. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. 93. Ako je rok isporuke određen datumom. No.). Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. 2. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. i 3. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. i 94. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan.). Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. 85. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. st. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja.). sedmicama. Određuje se: danima. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. ono se skraćuje. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. mora da izabere radni dan (uz.). Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom.

Ona sadrži norme za dvije situacije. 4. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 89. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. 81. Ako ugovor o tome ništa ne govori. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. dakle. 271. BGB i član 75. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. Kupac.). Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. ZOO. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku.). Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. st. u prvoj polovini. ZOO. 82. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. krajem i u drugoj polovini mjeseca. isto djelo. Dakle. Mitrović dr Dobrosav. 83.3. 80. Vidjeti član 77. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. 904.). Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. “u vožnji”. a ne u trenutku otposlanja. st. Vidjeti p. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. Napokon. ŠZO. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. str. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. sredinom. rok isporuke je. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. 54. dakle. 4. AGZ. 5. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno.). “utovarena” i slični. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. samoodrediv (uz. On je. budući da je rješenje uzanse 80. ZOO (uz. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. dakle. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 50 49 49 . Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja.). p. primjeniće se uzansa 95. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku.

53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. Dispozitivno je pravilo. 50 . Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. a ne doslovno. ZOO). 1. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. st. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. st. ide i korak dalje. str. prodaje na kredit. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. 61. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. dakle. Uzansa 177. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Član 12. novine FBiH 2/95). te da li faktura odgovara isporučenoj robi. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki.4. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. ZOO). ZOO u članu 477. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. 1. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. isto djelo. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. i 123. ZOO). st. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. 2. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja.). Napokon.5. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. Ovo načelo djeluje i u korist kupca.

Svojina. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. a ne samo ugovornog partnera. koja su za distancionu prodaju najvažnija. str. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. 56 Jasno je. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.324 i tamo citirane autore.. najkraće rečeno.1. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. 51 . Beograd 1972. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada.6.”. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . a ne samo ugovornog partnera. tj. pa time i rizik. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. propašću ili oštećenjem stvari.. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima.”. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. Premija osiguranja u suštini. predstavlja odsustvo krivice. No. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora.457). rizik. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. str.. 324. 323 . dakle. “rizik” djeluje na stvar. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. U trgovačkoj. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. stoga. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. 323. predaja. 121-122.. cena.. pa i transportnih. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara.. Štetna radnja ili događaj.”. koji predstavljaju rizik. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Institut za uporedno pravo. Budući da štetni događaj. str. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. str. treba podvući da kod osiguranja uopšte. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane.

Napokon. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 1. ZOO). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a kupac ima. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. najprije. 128. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. obavezu da stvar čuva (član 520. našeg ZOO. opisujući rješenje koje žele.individualizirane stvari.. 6. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. koja predstavlja češće rješenje. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. 6. Pošto isporuka nije izvršena. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. Rizik tada ostaje na prodavcu. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. shodno terminologiji ZOO. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke.2. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje.”. naše pravo (član 465. Strankama. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke.3. uređuje se prvenstveno ugovorom. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. 2.. ZOO). može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. eventualno. Pod “predajom” stvari.. str. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. 52 . a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. 2-509 UCC. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. u tom slučaju.”. Rizik. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. str. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. st. 326. st. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. druga..

“nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . ZOO). 3. str. III . Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). isto djelo. st. str. koji je do 6. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. 30. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. a ne kada je primljeno. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. IV 1941.1. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. Koja su to rješenja? Najprije. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. 53 . isto djelo. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. Međutim. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. Mitrović dr Dobrosav. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457.docnje. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. a ne kao izuzetke od nje. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. st. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. 2). godine važio i na području naše zemlje. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. No.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . 31.

ZOO. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. Član 121. 2. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. 64 Član 478. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. 1. 63 62 54 . Rezultat ovog. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. na prvi pogled protivrječnog zadatka. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. Prema mjerilu vidljivosti.2. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. tj. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . ZOO. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. Ukoliko je količina bitan element posla. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. 4. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. i 479. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet.134 za količinu i uzanse 135 . 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. 3.“na očigled”. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. za pojam nedostatka. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene.

kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. dakle. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. Usvojena je. Napokon. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. 2. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. ZOO). 3. st. ZOO. Prema obimu.1. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. st. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. 1. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. 65 Član 486. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. ZOO). Garancija za materijalne nedostatke 2. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. 55 . Pravni osnov garancije je bio sporan. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. O tome svjedoče. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari.507 ZOO). propisanu. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze.

Nedostatak. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”.2. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. 66 67 68 Član 480. ZOO. 2. u vezi sa članom 479. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. 144. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. shodno tome. mora postojati u času prelaska rizika. i odgovornost. ZOO). 1. st. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. 1. Clan 480. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. 3. Na primjer.). ZOO. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. ZOO. ZOO). nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”.takva” ili nekom sličnom. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. ZOO). Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. Član 480. st.2. odnosno propisane”. st. st. 1. st. najprije. 56 . Ipak. st. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. st. 68 No. st. i 145. st.). te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. 1. st. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. pa. ugovornih klauzula. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. ZOO). 1. 2. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. 1. obaveza garancije. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. u vezi sa članom 479. 1. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. “kakva . i 481. 1. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. Izuzetno. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu.

Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. nedostaci se dijele na one koji: isključuju.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Privredna štampa. Napokon. tj. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Njegovi ciljevi su složeniji. kao i materijalni. Pravni nedostaci se. ZOO). umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. ZOO). mogu podijeliti prema više kriterija. ZOO). Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. Beograd. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Naime. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Shodno tome. IV . osoba van ugovornog odnosa. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. službenost). Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. str. Od privatnih. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. hipoteka. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. str. 378. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Striktno posmatrano. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. bilo nastanak. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. 1980. 487 ZOO). isto djelo. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. 377. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). 70 69 57 .

3/02). odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). str. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. žig). 382. glasnik BiH br. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. 4. 76 Perović dr Slobodan. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. i 513. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. 2. Code civil isto. 76 Ovo je prvi uslov. st.996). ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. No. odnosno prodavca. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 73 Perović dr Slobodan. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. To je kod nas izvršenje isporuke. Oni imaju različit juridički karakter. odnosno industrijski dizajn. 75 Član 1487. st. No. 1. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. a ne i za postojanje prava trećeg. trgovinskog zastupanja (član 809). Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. st. isto djelo. “To znači. Po svojoj pravnoj prirodi. Napokon. ZOO). isto djelo. 377. član 1628. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. 58 . 74 Perović dr Slobodan. i dalje) i slično. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. model i uzorak. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. str. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. 381. 2. isto djelo. izdavanja skladišnice (član 740. služnosti na primjer. govori i o momentu zaključenja ugovora. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. ZOO u članu 510. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. a time i miran posjed prodane stvari. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. str. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov.

st. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Određivanje savjesnosti je složeno. jer nije izvršeno obavještavanje. Kupac. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Dalje. dalje.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. 1. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. najprije. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Da bi ovaj uslov postojao. V . Za razliku od materijalnih nedostataka. jediničnu cijenu. 2. ZOO). st. 1. količinu. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. U slučaju nesavjesnosti prodavca. pored zahtjeva za plaćanjem. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. ZOO). Faktura. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. 59 . I na kraju. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508.). reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). Napokon. njegovo reklamiranje (član 509. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. 4. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. Reklamacija. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. potrebno je da prodavalac bude savjestan. ZOO). tj. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. ZOO). Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. ZOO). Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. ZOO). st. st. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513.

To je njen osnovni zadatak. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. Ovo je razumljivo. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi.Funkcije fakture su brojne. str. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. isto djelo. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 2. 87. 2/95. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. ne obavezuju kupca. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Savremena administracija. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . 2/95). vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. u principu. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. Nadalje. FBiH 2/95. FBiH. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. No. dalje. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Ona ima preliminarnu finansijsku. 80 Sl. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. 87. n. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. faktura može imati još dvije fukncije. 81 Sl. str. najprije. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. 79 Vidjeti uzanse 177. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Beograd 1957. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. naročito). Faktura. Kada konačan obračun bude sačinjen. i 217. n. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. Zakona o računovodstvu (Sl. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Ona. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. 180. n. 82 Kapor dr Vladimir. Faktura je. napokon. Član 10. 78 77 60 .kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. FBiH.

ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. 83 Drugo. st. 2). Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. 204). Koji je rok “kratak”. str. 103. 83 Kapor dr Vladimir. Napokon. 61 . kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. isto djelo. faktičko je pitanje (uz. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. 88.

62 .

plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. ako on postoji.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. u načelu. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. tj. Često se 63 . 2. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). Ali. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. postoji i jedan dodatni element. postoje i obilježja koja su donekle specifična. Uporedno posmatrano. njegova odgovornost. ZOO). Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Pored toga. su isti kao i kod obaveza prodavca. Drugo. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. 2. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Posljednja obaveza je uslovljena. st. bilo zbog raskida ugovora (član 520. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka).prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . prijem isporuke. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. prvo. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. One. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije.

”. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 86 Član 481. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. HGB.606 UCC. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. Napokon. SGA. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. ZOO.. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.”).”. Stoga on. dakle. ali i zato što je suštinski netačna. st. 377. Beograd 1970. npr.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen.PREGLED ROBE 1. predstavlja “akte vigilancije”. 118. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Prema članu 481. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. Pregled robe još uvijek. 88 Član 34. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. 85 84 64 . ŠZO. zajedno sa reklamacijom. st. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. p.. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Pojam pregleda 1. U našem je pravu. II . 1. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . govori o uobičajenom pregledu stvari. odnosno “kvantitativni prijem”. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. str. str. Institut za uporedno pravo. zajedno sa njihovim modalitetima.. 181. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 1. član 201. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. Isto čini i naš ZOO u članu 481. Član 2 . nego posredno . kontrola i “kvalitativni”. budnosti kupca.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. str. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. U praksi se koriste i izrazi: provjera... Pravno gledano. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama.. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora.

Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka.2. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Pored toga. kupac je po pretpostavci savjestan. Drugo. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. Napokon. 65 . Najprije. mjestu. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. govorićemo o subjektima. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Tek ukoliko one ništa ne utanače. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. 2. 1. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. zajedno sa njihovim modalitetima. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. No. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. vremenu i načinu pregleda. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja.

. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac.. 122. odnosno vođenju spora”.”. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo.515 (1) UCC.”. str. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. 89 U teoriji je ono sporno. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. 90 91 89 66 . i 123. st. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. str. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. str. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. 119.”.4)..135. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”.. st. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Tada su moguće dvije situacije.”.. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. po pravilu. 127. “mana”. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. 1. ili sa komisijom. Vozar će. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. tako i pred sudom.. Subjekat pregleda može biti i treće lice. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Drugi subjekat je kupac. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . odnosno kontradiktorni pregled. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. 134 ..prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 2 . 133. str.

Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama.. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.858 ZOO. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. a kvalitet u skladištu kupca. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno.. 183. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847.”. po pravilu.“pregled od strane trećeg”. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla.”. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. 67 . usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). kao i mjesto isporuke. Može se. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. 96 3. najprije. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 1. str. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . tj. No. a potom dispozitivnim propisima. st. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. posmatrati u širem i u užem smislu.. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke.. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. str. ugovorom. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. ono mora biti poštovano. 168. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). 1. str. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti..”. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija.. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. Vidjeti i član 848 . st. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima.

pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara.”. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. st. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. te dispozitivnim propisima. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. 68 . 4. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Kada je prodavac bio savjestan. Budu li ispunjeni ovi uslovi. str. vrijeme reklamacije. Drugo. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. 127-130. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. st. ZOO). Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. 3. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). ga moraju obaviti odmah. ZOO).. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse..pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. 3. Pravno. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Stoga ćemo ih ispitati posebno. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Najprije. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. stranke ili drugi subjekti pregleda. I treće. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena.

ZOO). rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. tj. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. zapravo.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. Prvo. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. str. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. U slučaju reekspedicije.”. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke... st. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. str. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. 2.. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. predaje druge stvari. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. I drugo. 126 i 138. Prema uzansi 138. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. 1. No. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Pored poslovnih običaja i uslova posla. ZOO). Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74.. Izvršenje pregleda “odmah” je. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481.. ukoliko to ne učine. ako se pregled ne može izvršiti. pravni standard. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe.”. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. st. ZOO. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno.125. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. 69 . st. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ZOO).. 3. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. 124 .

kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost.132. 75. Potom dolaze dispozitivni propisi. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Prema obimu. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. No. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. 131 . “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. isporuke.”. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. Definicija se daje na str. Prema cilju. fizičko mjerenje.”. st. 76 . Zakon o obligacionim odnosima. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe.82. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 102 103 101 70 . 155. Kapor dr Vladimir . kao na primjer za žitarice. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. način kontrole može biti potpun ili djelimičan.. str. Izvori prava za način provjere veoma su brojni.Savremena administracija. a analiza specifičnosti na str. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. 2. Prema uzansi 115. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. Beograd 1975. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. merenjem ili prebrojavanjem”. vađenje uzorka. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. str. 147). hemijska analiza. Institut za uporedno pravo . 130. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. 75. On se može posmatrati kao tehnološki proces. str. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. isto djelo. Opšte uzanse. 148). posebne uzanse i poslovni običaji. ZOO). upoređivanje sa uzorkom. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene.Carić dr Slavko. posebno.. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled.. 102 Način provjere je složena pojava. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem.po tom osnovu. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. komercijalna procedura ili pravni postupak. str. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 5.

ipak. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Dakle. odnosno njihovi predstavnici. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. O svim radnjama vodi se zabilješka. 71 . manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. dakle o svom trošku. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. članovi komisije i eventualni svjedoci. Ne bude li to učinjeno. ZOO. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. usvojenih rješenja nema. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. Prema članu 481. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. Uzanse 129. 1. poslovnim običajima date trgovačke branše. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. postoji. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. 128).. 147). i 149. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima.. Uzansa 129. 133. on je dužan da kupcu bez naknade. str. 139).. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Kod provjere kvaliteta. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine.”. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. prirodi robe i okolnostima provjere. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Ukoliko je on uobičajen. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz.stranaka. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. U pogledu članova komisije nema ograničenja. Jedan izuzetak. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. st. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. Korisno je da to učini svojim rješenjem. str..”. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. 131. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. pa ćemo ih izložiti zajedno.

prema ugovoru. str. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. “komplementarni pojmovi”. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Tada će prijem biti potpun. 155. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 72 . te u odnošenju stvari” (član 519. dakle.. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru.”. 2. ZOO). Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 519.PRIJEM ISPORUKE 1. čl. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao.. str. čl.”. 2. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa.. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. ZOO). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac.III .. st. Isporuka i prijem isporuke su. 519. ugovora. poslovnih običaja. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. 254. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. 70. ZOO.

Obaveza plaćanja. 73 . Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. 1. Napokon. str. Plaćanje cijene je.PLAĆANJE CIJENE 1.2. 230. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. kreditni i devizni sistem. ugovorna obaveza kupca. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.. 144. Ako on ne reguliše ovu dužnost. isto djelo. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. svojinsko pravo na njoj. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. dužnost plaćanja je složena. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni.. nesumnjivo. Iako se sastoji u predaji novca.Carić dr Slavko.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. str. primijeniće se dispozitivni propisi.”. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. IV . 111 112 Kapor dr Vladimir . po pravilu.1. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Pojam obaveze plaćanja 1.

nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. 2. 164). 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke.”. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. ZOO).3. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. a ne 116 samo na sigurnost novca. Član 28. 235. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. 94-105. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . Tako kupac snosi uvozne carine.. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. SGA. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. 1. potrebni iznosi moraju mu. Kupac. str. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. dalje. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. a ne na samoj granici (uz.. kupac snosi i rizik plaćanja. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 240. str. isto djelo. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima.Cijena je osnovni. na njegov zahtjev.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. po svoj prirodi. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. st. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 380 HGB.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. ali ne i jedini element kalkulacije. član 212. novčana obaveza.”. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. 117 Perović dr Slobodan. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 169). 160. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. 161). ukoliko želi da se koristi skontom . Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Uzansa 160. uz. 114 Dakle. Kupac snosi i troškove plaćanja. st. biti predujmljeni (uz. 171). Ako je.. 3. p. Uz trošak. 320. 114 115 113 74 . 517 ZOO). Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. ŠZO. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. str.

Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. zlatne i valutne klauzule. od sporazuma dužnika i povjerioca. najprije. 398 ZOO). str. Ukoliko on ne bude postignut. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. 18 ZOO) i u cjelini (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). 133-136). 516-518). dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi.. n. a kupac ne može sve da ih izmiri.”. 139-140 ZOO). Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. str. isto djelo. 320 i 318 ZOO). 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 312 ZOO). 103-105. FBiH 2/95. 238. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 310 ZOO). prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl.. te prekomjerno oštećenje (čl. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. Napokon. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. vezanost normi o načinu. ali i prema njegovim povjeriocima. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. No. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. No. No. 119 120 118 75 . Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. 394). ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. 305 ZOO). Sl. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. Plaćanje se vrši prodavcu. 310). A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. redoslijed namirenja zavisi. indeksna skala). pošto su novčane obaveze djeljive. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl.

te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. ZFP). Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Zakon o hatrijama od vrijednosti. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. bankarske garancije (član 17 ZFP). U Zakonu o finansijskom poslovanju. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. 2. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. No.regulisanja ove dužnosti kupca. vremena i mjesta plaćanja. n. Mjesto. Zakon o čeku. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. vrši izmirenje novčanih obaveza. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. Uzansa 188. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Način plaćanja 2. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. 2. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice.2. međutim. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. 76 . Zakon o mjenici.1. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. dakle. Osim instrumentima plaćanja. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. prepušteni ugovoru. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. čeka. FBiH 10/95. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”.

odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. st. 191). Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). Petrović dr Milan. godine. 122 Antonijević dr Zoran. 2).445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos.129. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. Savremena administracija. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. 190) i bjanko mjenicom (uz. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. ZFP). 128 . koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. ZFP). ne nužno i u ugovoru o prodaji. Napokon. ZFP). plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. str. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. isto djelo. instrumenti doznake. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 128. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. zadnja revizija 1993. 192). a najkasnije narednog dana”. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. Pored toga. Beograd 1982. str. 189 i 196). Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. 123 Član 1072 . banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv.računa” (član 9.1082 ZOO. tj. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. Od ostalih. 77 .

179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. 78 . 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. te da njome raspolaže (uz. najprije. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. isto djelo. 186). biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 184). “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475).”. ZOO). pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci.2. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. 241. Najprije. Ne postoji li odgovarajući običaj. st. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata..3. (član 518 ZOO). dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. 183. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. str. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana).”. 185). 2.. 241. Razmotrićemo ih odvojeno.. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. str. Ovo rješenje odstupa. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Drugo. uz. str. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. težinu.. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. Ona mora glasiti na “ukrcano”. 184). 125 126 127 Toroman dr Marija. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu.

1. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. st. ugovor o prodaji može. 128 Kapor dr Vladimir . str. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. isto djelo. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza.. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz.Carić dr Slavko. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. 204). ugovorom. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. 79 . 205). Kod sukcesivnih isporuka. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. najprije. 129 Član 516. Ukoliko je određeno rokom. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. ZOO). Vrijeme izvršenja isplate 3. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. određeno datumom. isto djelo. Plaćanje prije isporuke. 3. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. Depozit traje do rješavanja spora. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. str. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. po pravilu se ugovara izričito i precizno. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. cenu pre nego što primi stvar.. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno.. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . preovladava “trenutak”.. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 130 Toroman dr Marija. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. 182). kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). mora platiti nesporne iznose. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. 1 ZOO. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. unaprijed. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.”. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje.

st.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. odnosno obezbjeđenje plaćanja. str.. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. st. ako je kupac robu dobio prije fakture. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO). vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. 2. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. 131 Pored toga. uz. ZOO. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. U slučaju da sporazuma stranaka nema. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. 236 . onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . 2). 177. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. ono se rijetko izričito ugovara. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. Oba dispozitivna pravila su uslovna.238. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st.”. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. 1. st. ZOO). Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”.2. odnosno od prijema fakture. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte... u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. str. 3. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. 188). Izuzetno.. Polaganje se vrši virmanom (uz. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. a od instrumenata plaćanja posebno... 3). Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka.”. Po pravilu. 3). 80 . st. Bude li to slučaj. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. 177. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. Plaćanje unazad je ono koje se. pri tome. 238.

Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. Mjesto plaćanja 4. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. st. st. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. st. ZOO u članu 318. 4. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. prodavac i kupac imaju istu banku. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. st. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. ZOO).sredstava na tekući račun putem virmana. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. st. 1. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. preuzima pravila uzanse 181.1. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. kupac. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. dakle. U prvoj. 2). ZOO). Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. 2). 3.). 2. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. koja važe za pomenute instrumente. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Prvi je da su novčane obaveze donosive. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. tj. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren.

ZOO je jasan. 82 . odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. st. st. U nedostatku pravila običajnog porijekla.. 2. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516.”.. odnosno izvršila prihvat. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme.2. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. Ako povjerilac ima više sjedišta. str. tj. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 2. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. 3.. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. st. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz.”. No. ZOO). Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. st. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. Napokon. 3. ZOO). više poslovnih jedinica. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. dakle prodavca. 2 ZOO). st. Član 320. st. I napokon. 238. 1 ZOO). “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. 175. Napokon. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. No. Napokon. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu.. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 4.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 174). način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza.

Mi ćemo se. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. Prvo. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. viši institut prava prodaje. 2. odnosno obavještenjima o nedostacima. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . No. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. Pojam prigovora Prigovorima se. Drugo. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. No. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. u najširem smislu. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. Od svih navedenih funkcija. No specifičan sadržaj. logičnije je prvo rješenje. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. ZOO). Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. ZOO). stoga. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. a ponekad kao obaveza. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. kupca ili prodavca. Treće. posebno baviti samo najvažnijim.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . tako i posljedice. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. očuvanje prava na naknadu je najvažnija.

te izričitim redigovanjem člana 481. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. po njegovim nalazima i mišljenju. 2. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. II . trgovački zastupnik). Kao punomoćnici u privredi se. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. Ne učine li tako. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. isključiti iz ugovora. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. 165. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. ali nesumnjivo. mjesto i vrijeme. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. 84 . str. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.. po pravilu. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni.. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. odnosno odrediti njene modalitete. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. i bez intervencije trećih lica.”. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Ukoliko žele. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Drugim riječima. Pored toga. Napokon. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima.

2 ZOO). “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. preko prirode robe i nedostatka.. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije.. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. str. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. ipak. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Najprije. 166. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. neki su. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. po pravilu. 166.punomoćniku. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. tipizirani. Prvo. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. 85 . zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. st. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Svi ostali elementi su nebitni. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren.”. i 152. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). kod reklamacija važi teorija prijema. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Uz. No. Član 484. Napokon. Stoga. ako to kupac učini. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. da budu precizirana. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram.. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla.”. str.. Sadržaj reklamacije veoma je složen. 132. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. u reklamaciji se. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484.

siguran način. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Ako je prodavac bio nesavjestan. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. a ako se to ne zna . U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Kada je prodavac savjestan. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. Pošto je usvojena teorija prijema. stoga. tj. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Ne bude li to učinjeno. I drugo. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. prepušteno opštim pravilima. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Predstavlja veoma složen modalitet. bilo prihvat. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. 4. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. No. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Ako on ima više poslovnih jedinica. 86 . 3. Ono je. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna.

1 ZOO). zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Izraz “odmah” je pravni standard. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. a ne na prodavca. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. No. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Rješenje je logično. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. st. Oni moraju biti održani kumulativno. 3. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Objektivni rok je prekluzivan. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. dakle. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. st. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Ipak. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. 2 ZOO). Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. Prema članu 481. on ne bira konačnog kupca. 87 . rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). st. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. za vrijeme provjere. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak.

Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Stilizacija člana 509. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Ako to nije učinjeno. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Pored toga. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. U principu. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. 2. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. a ne kada ju je prodavac primio.III . Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. doveli su i do nekih posebnih rješenja. isporuka nove stvari bez nedostatka). Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. To je treća 88 . rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. Ovakva solucija ne isključuje. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana.

89 . st. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). 1 ZOO).osobenost ove reklamacije. st. U suštini. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Ako je u pitanju vansudska evikcija. 2 ZOO). krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515.

90 .

u principu. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. isto djelo. važe opšta pravila obligacionog prava.” 142 138 139 140 Član 125. zabrana izvoza i slično). No. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. da li je prodavac kao dužnik u docnji. 1. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo.. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). str. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). požar. ZOO. Član 131.. 144. štrajk. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324.raskid 138 ugovora po samom zakonu. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji.”. 504. Shodno tome. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 140 Pored toga. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. naime. 91 . docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. za njeno određenje. Zbog toga. Pored odgovornosti. uzročna veza i krivica). str. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. str. st. Dilema nije samo akademska. isto djelo. st. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. rat. 503. Pitanje je. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I .1. 1 ZOO). Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. ZOO. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. (objektivna docnja).

504. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Napokon.2. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. tj. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. dalje. str. isto djelo. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Unutar realnih isporuka. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje.526 ZOO).132 ZOO). S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). osim kod fiksnih ugovora. 144 1. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). 92 . isto djelo. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. str. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Perović dr Slobodan. 143 144 Perović dr Slobodan. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. Pored toga.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). 505. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Pored toga.

2.192 ZOO. ZOO. st. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. str. 93 . 185 . Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. st. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. 3 ZOO). da potpuno 145 Kupac je.1. 1 ZOO). pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. No. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). 3 ZOO).Carić dr Slavko. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. On. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. 2 ZOO). 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. str. Kapor dr Vladimir . Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. isto djelo. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. tj. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. 146 Napokon. isto djelo. No. st. najprije može da šuti. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. dalje. st. 511. kupac nije pri tome potpuno slobodan. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. Član 155. ugovor prestaje da postoji.

kao i kod drugih pravnih standarda. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . razmotrićemo ih posebno. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno.prirodi stvari i okolnostima posla. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). dakle. 3 ZOO). Zbog toga. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu.526 ZOO). a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . st. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. 2 ZOO). Napokon. Pošto on ima karakter dopunskog roka. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). U načelu. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Davanjem primjerenog roka. te o načelima obligacionog prava. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Specifične norme o kojima je riječ. st. st. No. Oni su mu dati alternativno. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). prema našem pravu. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. ni izjavom kupca. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom.

isto djelo. 2 ZOO). 166. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini.proste štete i izgubljene dobiti. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. u ovoj dominira naturalna. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. 2 ZOO). st. 95 .2. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Obavještavanje. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. st. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. Zbog toga je. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. u ovom slučaju. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Konkretna šteta može. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Pored toga. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju.Carić dr Slavko. st. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . međutim da bude veća. predstavlja relativno samostalnu obavezu. 3). str. a ne konkretnim dokazivanjem. str. 165. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. Kapor dr Vladimir . uzeta zajedno. ZOO).Carić dr Slavko. 1 ZOO). Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. st. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). a ne novčana restitucija. isto djelo. ZOO. Izložena rješenja. 2.

za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene.1. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. st.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. u slučaju docnje sa jednim obrokom. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. Zbog toga. 131 . Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. 1 ZOO). međutim. No. u ovom slučaju. isti je kao i kod nefiksnih poslova. regulisane su opštim pravilima. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. 150.. U suprotnom. 4 ZOO). str. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. No. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. 2 ZOO). kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. U suprotnom. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. Kada je količina nebitan element. ipak.526).”. U uporednom pravu posljedice docnje. 150 Pravno-tehnička rješenja se. Razmotrićemo ih odvojeno. st. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. 96 . Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. Sistem prava kupca. 3. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. razlikuju. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. a ne i za ugovor u cjelini.. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. st. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kada je ugovor raskinut. postoji. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova.

Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). st. 2 ZOO). Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. isto djelo. obrok. a jedan obrok već nije isporučen. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. zakon postavlja jedan izuzetak. radi zaštite kupca. niti može ugovor raskinuti u cjelini. tj. proizlazi iz njegove stilistike. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. 166. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. st. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). No. Shodno članu 130. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu.2. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. 3. st. 151 Kapor dr Vladimir . naime. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza.Carić dr Slavko. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. st. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. ono. Očito je. Za obroke koji još nisu dospjeli. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. vodeći računa o interesima prodavca. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129.dio ugovora. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. 1 ZOO). Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. st. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. 2 ZOO. dužnik se ne nalazi u docnji. 4 ZOO). st. 97 . On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. 3 ZOO). ipak. str. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132.

posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. st. ZOO. stoga. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. st. bilo količinskim nedostacima. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. 153 No. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. ograničava na štete izazvane ovim propustom. 1). Da bi ova 152 odgovornost postojala. II . isto djelo. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). str. ipak. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira.4. st. Ovakav uglavak je ništav. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. 1). Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini.393. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. 228.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. ima dispozitivan karakter. 391 . “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. 152 153 Član 480. isto djelo. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. No. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. 392. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. str. 228. 98 . stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. i 485. 2). ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. Član 478. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. 2). bilo djelimično. Perović dr Slobodan. Perović dr Slobodan. Odgovornost se. st.

u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. 2. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. 397. kao i kod docnje. str. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. 154 Dalje. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. tačka 1). prilikom raskida. 1. 99 . ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO).Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. st. uporedno posmatrano. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. nekoliko specifičnih rješenja. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid.1. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Najprije. st. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. isto djelo. dakle. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Prava kupca 2. Stilizacija člana 488. ako ništa nije posebno ugovoreno. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Napokon. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. “ali ga kupac može održati. 1. dakle. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. “Pribavilac. pa ako ga ne dobije. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka.

u principu. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. u vrijeme sklapanja ugovora”. ZOO. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. isto djelo. Kada se koristi u ovom svojstvu. Prema članu 498. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. nego procentualnim računom. st. Bez obzira ko vrši obračun. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Odluku o sniženju.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Ako su oni neotklonjivi. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. On je. 220 -227. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. 100 . Vidjeti Čović dr Šefik. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. donose stranke. to će učiniti sud. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka.2. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. 1 ZOO). izuzev u slučaju njegove prevare. str. u slučaju spora. njegova suština se ne mijenja. isto djelo. str. 99. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). Drugi se tiče prirode nedostataka. najprije. 2. I treće. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. No. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Stoga. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom.

Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. Zato ćemo ih ispitati posebno. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. 2 ZOO). Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. na opštim pravilima obligacionog prava.491 ZOO). dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. a ne. ZOO. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Metod obračuna ostaje isti. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). ali nije isporučena. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). trajanja. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora.3. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. st. dejstva. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. kupac može 101 . realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Prema članu 495. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Naime. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Uslov. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. a cijenu nije platio. kao kod odgovornosti za docnju.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. definisan je uz ograde. 2. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. određivanja.

157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). Izložićemo najvažnije slučajeve. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. str. budući da je on nevina strana.:”. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. 102 . 205 . No. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. nije ovlašten da raskine ugovor. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. tj. Shodno članovima 523 . Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. već po načinu svoje primjene. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini.. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. U drugom slučaju. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. do sada. Ako ne želi da primi veću količinu. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. odnosno ako je oštećena. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”.4. Ako je predana manja količina od ugovorene. Bude li ugovor o prodaji raskinut. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. U prvom slučaju. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. 2. pregleda stvari.206.526 ZOO. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. 210 . niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. budući da će se ona.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. pravo ga ne ostavlja bez zaštite.211.

. tj. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. 3). 3. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. 1). Ako kupac ne primi višak. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. 108. st. tj. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari.. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. a samo neke od njih imaju nedostatke. isto djelo. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. U suprotnom. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. Ako razdvajanje stvari nije štetno. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. 103 . Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. st. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157.odbija. Ako stvari čine cjelinu. st. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . One se kreću u dva pravca. 2 ZOO). kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. str. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. ako one ne čine cjelinu. zbog izbora koji je napravio kupac. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). bilo samo djelimični raskid. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. faktičko je pitanje. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava.

158. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. shodno opštim pravilima. U procesu popravljanja štete. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. neposredno i na uobičajen trgovački način. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. On. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. Prema članu 522. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. njegove obaveze. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . takođe. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). umjesto polaganja. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. kupac može. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. ZOO. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). ZOO. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. dugovanu stvar položiti kod suda. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). st. U tom kontekstu već su izložene. 104 . Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. Ono je složeno. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. a to znači da mu mora predati bilo sudske. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. kupac može. će zavisiti od izabranog prava. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. Napokon.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. Ako prodavac to odbija da primi. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. član 329 ZOO). kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. stvar prodati na teret i rizik prodavca.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. 2 ZOO). Pored toga. “iz slobodne ruke”. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. tj.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . pa ćemo ga posebno razmotriti. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. najprije. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja).

Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu.1. ZOO i na rješenja člana 510. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane.III . Član 509. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. najprije. 105 . S obzirom na stilizaciju člana 509. No. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. o “razumnom roku”. a potom i od okolnosti posla. Prava kupca 2. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. 2. Pravo izbora. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. ako se opredijelio za prvu varijantu. Rok je subjektivan i prekluzivan. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). kupcu.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. pripada kupcu. No. No. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). smatramo.

odnosno ograničeno uslijed nedostataka.3. Kupac je dužan da. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. ovo pravo nije samostalno. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu.2. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku.526 ZOO). 2 ZOO). Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. 3 ZOO). ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. 106 . Da bi se on mogao postaviti. isto djelo. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. djelimične evikcije. Pored toga. 386. 1). Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. tj. st. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. Najprije. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). st. sa stanovišta uspjeha u sporu. 2. st. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . zahtjev 159 Perović dr Slobodan. po tom osnovu. No. 2. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je.4. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. st. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. prema izričitoj odredbi zakona. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. str. Iz stilizacije člana 511. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. U ovom slučaju. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. zakonu i po volji kupca. primila.2. 1 ZOO).

Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. kako za kupca. Ovaj rok je objektivan. No. 107 . prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. No. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. varant.5. st. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. tako i za prodavca. 2. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. prenosivi tovarni list i slično). ni drugi dokazi nisu isključeni. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 2). vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. član 512. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. st.postavi blagovremeno. 2).

108 .

Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. a u drugom . prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. st. hronološki posmatrano. Drugo. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. 2 ZOO). 229. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno.zbog raskida ugovora o prodaji. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. uključujući tu i krivicu. prva obaveza kupca. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. st. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Prestanak ugovora voljom jedne stranke . Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. Bude li to slučaj. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. 2. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. 4). U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka.

Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. No. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. dovoljno je da prodavac. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. te izvršenje prodaje radi pokrića. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. šuti. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. 110 . pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. Napokon. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. 2). prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. I drugo. No. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Zbog toga se i docnja. 229. a ne o dužničkoj docnji. 1. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Prvo.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. Da bi do raskida došlo. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. pravna priroda obaveze prijema. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. germanskim posebno. II . poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. po isteku dodatnog perioda. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. ZOO. Njegova dužina je faktičko pitanje. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. u ovom slučaju. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. pojedinih prava prodavca. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. 160 Vidjeti član 327. st. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. st.

prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. 150 . st. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. ZOO). u drugoj . 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. isto djelo. ono prestaje (purgatio morae). 111 . 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. bilo po ocjeni prodavca. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. nije u zakonu izričito rečeno. 1 ZOO). Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). Analogna primjena člana 328. 1. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud.152. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. 3). Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). na osnovu člana 522.ne. st. stoji na raspolaganju. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. st. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. ZOO. U prvoj varijanti. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Napokon. ZOO. Ne bude li to moguće. rizik i svojina prelaze na kupca.2. st. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. 3. O izvršenom polaganju. bilo po ocjeni suda. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Ako je bio u zakašnjenju. 2. st. 2 ZOO).332 ZOO). Iako nije u zakonu izričito rečeno. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. ili po svojoj sopstvenoj odluci. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO).

Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. st. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Nakon javnog obavještenja o predmetu. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). st. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. ZOO. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Napokon. 3 ZOO). prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. 112 . ZOO. a zatim prodavčeva potraživanja. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. Prvi način je javna prodaja (član 333. zavisno od uslova. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. on i obavještava kupca o njoj. Pošto sud odobrava prodaju. izvršiti na nekoliko načina. 4 ZOO). Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. U svakom slučaju. početnoj cijeni. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. st.polaganja stvari” uređena je članom 333. 1 ZOO). zatim prioritetna založna prava. Može se. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. No. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca.

III . str. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. istovremeno ili naknadno. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. prodavčevo pravo na raskid ugovora. 113 . dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. ZOO. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. st. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. 2. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Mitrović dr Dobrosav.4. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. i 324. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. isto djelo. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. Pored toga.526 ZOO). 149. Opšte uzanse su u uzansi 213. a ne kao njihovu derogaciju. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. 163 Prema članu 519. Ugovor se raskida izjavom prodavca.

2. 2 ZOO). n. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. njen obračun se vrši FBiH. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Budući da se ta šteta dokazuje. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . na vrijeme. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. imao na raspolaganju. Uz isplatu cijene. On je složen. primjeren rok.privrednog prava. ona spada u konkretne štete. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Zasniva se na krivici. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. U ovom dijelu. Sl. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. st. odgovornost kupca je subjektivna. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Budući da se šteta ne dokazuje. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. ZZK. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). 168 Član 2. 1 ZOO).526). 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. mjesečno primjenom konformne metode. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. ZOO. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. primijeniće se ugovorna kamata (član 277.132). st. 114 . zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . ZZK. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. dakle. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). Stopa zatezne kamate je određena zakonom.

Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. 3 ZOO). Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . st. ZOO je restitucija primljenog. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. 1. dugovao je i naknadu ostale štete. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. Rješenje postoji u uzansi 213. st. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. 1. st. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. 3 ZOO). 2). dakle. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. st. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje.526 ZOO). tj. I on je složen. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. I to po dva osnova. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. 3. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. Uslov za sticanje prava na raskid. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. 1. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Upravo to nije uvijek moguće. rješenje uz. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. U ove dvije situacije. 213. st. osim u tri navedena slučaja. kriv. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. st. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 115 . 213. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. ili pravo na prodaju radi pokrića. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. 213.

116 .

Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. za čije sklapanje posreduje posrednik. koje se naziva posrednikom (mešetarem. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. kao supsidijaran izvor. primjenjuju pravila člana 600 . kao i o stanju na tržištu. Taj posao. Tada se na njega. 117 . Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. senzalom). ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. Pored toga. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . o njihovim mogućnostima i kapacitetima. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . “ugovor o nalogu”.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. a ne i pravnu.629 ZOO. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. maklerom. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata.posrednička preduzeća i posrednički biroi .kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. posrednik može i da učestvuje u pregovorima.770). i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. kao dodatnom djelatnošću. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. U času kad joj se obrati neki komitent.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu.

Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. To znači da je ličnost posrednika.. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. bitan elemenat posla. st. 2. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. ako posrednik odmah ne odbije nalog. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. 2.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor.BITNI ELEMENTI 1. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. u principu. trgovini ili u osiguranju. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. No. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). 4). II . Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . npr. ugovor je zaključen. samo u transportu. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. odgovaraće za štetu. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. Stoga. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Kad posrednik prihvati nalog. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima.

cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. jednokratna činidba. dakle. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. dakle. Sporedne usluge. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. istraživanje tržišta itd. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. do pregovora ili čak ugovora. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. 3 ZOO). On će važiti kada opšti uslovi. a ne pravne radnje. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. Posrednik vrši faktičke. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). No. kao što su davanje obavještenja o tržištu. tj. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Rješenje utoliko više začuđuje. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Izostane li i običaj. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). st. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. tarife ne postoje. 119 . kao profesionalni vršilac usluga. a ne na rezultat. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. tj. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. 3. Predmet ugovora o posredovanju je. posebno se naknađuju. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO).ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Predmet ugovora je. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad.

1. No. nalogodavac daje naknadna uputstva. Obaveze posrednika 1. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). ili mogu biti samo instruktivni. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Komitent može davati uputstva i naknadno. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. ne odgovara za to. pod kojim uslovima. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). mora biti posebno ovlašten.3. posrednik treba da raspolaže 120 . Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca.2. ZOO. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Tražeći uslugu posrednika. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi.III . ili bi se teško izvršavao. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816.1. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. On to ne može učiniti. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Ako je prvobitni nalog nejasan. Kad je nađe. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. 1. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije.OBAVEZE STRANAKA 1. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).

Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. Ta posrednička zaključnica. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. 1. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). ako je predviđeno ugovorom. 121 . ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. 1. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. Ova zaključnica. obavještenje o izvršenom posredovanju. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. Izuzetno. za drugu stranku. odnosno o onome što je upisano u njima.4. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Ona je. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu.6. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca.5. jer je ne potpisuju stranke. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). u stvari. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). mešetarski list). lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. te datum zaključenja ugovora. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. 1.

Napokon. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. kao i o poslovnim partnerima. ZOO u članu 823. izvrši svoje obaveze iz ugovora. Sklapanje ugovora je.. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. Treće. se plaća prema uslovima ugovora. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. 2. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Realizacija ugovora se njega ne tiče. 1 ZOO). jer je to domen ugovornih strana. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. međutim. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). provizija. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Davanje tih obavještenja spada. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. jer posrednik posreduje. Ako oni ne postoje. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Prvo. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. o cijenama i tarifama. st. Obaveza nalogodavca 2.1. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822.1. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Privredna društva.7. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. sadrži dva rješenja. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. pomaže da se 122 . posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. Po jednom mišljenju. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. međutim. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. za čije je zaključivanje posredovao. i njegova stvar. proizlazi iz naloga koji je dobio. o potražnji ili ponudi robe i usluga. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. vrijede dispozitivna pravila. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. tj. i 825. on zadržava pravo na proviziju. dakle. o cijenama itd. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Po drugom shvatanju. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Drugo. Plaćanje provizije Cijena. Po trećem mišljenju. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. o tržištu uopšte. takođe. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga.

2. oni mu pripadaju i kad. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). 2. pridržaja i prvenstvene naplate. na plaćanje provizije u tri slučaja. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene.3. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Posrednik nema pravo. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. 123 . Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. ali ne u cjelini. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. komitent ipak nema obavezu da je isplati. ako taj ugovor bude zaključen. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. tj. prenose obavještenja. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Dva su već obrađena. obje stranke su dužne da plate proviziju. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen.2. nego se posreduje. Normalni. Napokon. po Zakonu. objašnjava. Naš Zakon takođe. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. bez njegove krivice. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. a nalogodavac obavezu.ugovor sklopi. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). da isplati posredniku određenu naknadu. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. nego po pola. Nalogodavac se obavezuje. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. nego i druge poslove. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano.

124 . u principu. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. objektivna. ipak. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. Odgovornost komitenta je subjektivna. Oni su regulisani u članu 820. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). I napokon.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. Posrednik. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. Imovinsko-pravna odgovornost se. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. No. u principu. 2. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. odnosno o ugovoru o djelu. shodno opštim pravilima. Nadalje. ZOO. odgovornost je. postoje.IV . Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

Pored toga. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. tj. raskida bez otkaznog roka. otkazni rok iznosi dva mjeseca. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. 135 . Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. I ovdje se vrijeme računa unazad . strana koja je primila neosnovani otkaz može. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. 2. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. a ne kada to pojedina stranka želi. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. ali na neodređeno vrijeme. Strana koja je neosnovano dala otkaz. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Ukoliko to nije slučaj. u tom slučaju. Ugovor se. ukoliko želi. otkazom bilo koje strane.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. važiće dispozitivne odredbe ZOO.

136 .

a za račun komitenta”. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. kupuje je u vlastito ime. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. definiciju sadrži i član 15. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. a druga će joj strana za to platiti. on je ugovorna strana. komisionar. FBiH. redovno se bave trgovinske organizacije. stiče prava i obaveze. kad kupuje robu.GLAVA TREĆA KOMISION I . “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. iz tog posla. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). što rezultati komisije pripadaju komitentu. Zakona o trgovini (Sl. on plaća u svoje ime. Po svojoj pravnoj prirodi. Sličnu . Komisionim poslovima. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao.770). U inkaso komisiji se njemu vrše uplate.n. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). mada užu. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. Komision su usvojila sva moderna prava. Tako. a za račun komitenta. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. u stvari. dakle. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. 137 . kao da je sebi kupuje. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju.

u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. treće lice. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara.komitent. po prvom shvatanju. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. Po drugima. stvar ulazi u stečajnu masu. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. povjerioci komisionara ne mogu. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. u slučaju stečaja komisionara. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. nego za račun komitenta. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. Nadalje. Naime. npr. a to znači da su te stvari i prava komitentova. jeste komisionar radio u svoje ime. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. U slučaju stečaja komisionara. komisionar. kome je komisionar predao stvar. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. da cijenu plati njemu. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. privredni rezultati posla su komitentovi. Stoga. Dakle. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. Stoga. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. Prema dosad izloženome. pošto je u svojini komisionarevoj. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787).obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. Tim ugovorom mu daje nalog. radi naplate svojih potraživanja. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). ali nije radio za svoj račun. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. prodaju ili kupovinu. Komisionar izvršava taj nalog . Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega.

takođe. ovaj ugovor fiducijaran. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos.g. odgovarao bi komitent. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Dakle. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. odnosno naknadi štetu. pošto je. nalogom i konkludentnim radnjama. decembra t. iako je prodaje u svoje ime. konsenzualan i neformalan. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl.komitenata.”. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Komisionar prodaje njegovu stvar. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. tj. Stoga će komisionar. Posao se tada. Izuzetno. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. 2. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda.dok još nisu prodate. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. znači za svojinu stvari. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je.). uslijed koga se isključuje. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera.dok stvar nije kupljena. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . po pravilu. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. po svojoj prirodi. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. ili ne može povući nalog za kupovinu. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Komisionar. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Ono odražava faktičko stanje. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. 788 ZOO).

pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati.u svoje ime. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. pa bi ovo bio realan ugovor. Ugovor o komisionu je. II . ili ako im nalog ne prethodi. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. a za tuđi račun. usmeno. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Za nalog se. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . mora biti uneseno u sudski registar. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. u našem pravu. 3 ZOO). nego obaveza iz ugovora. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. posao intuitu personae. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. dakle. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. telefonom. sam i slobodno. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. ne traži određena forma.BITNI ELEMENTI 1. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. odnosno kupovnom komisionu. st. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. No. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Međutim. u kom obimu. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. Nalog se može dati: pismeno. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. telegramom. onda predaja i prijem stvari. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar.komisionarom kome je taj posao profesija. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). Obavljanje privrednih poslova u svoje ime.

Ako iznos provizije nije ugovoren. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). ili paušalno. kako je već rečeno. Bez obzira na obilježja predmeta. 2. bilo istorodnih. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. samo komisionar. Sa trećim licem se pravno angažuje. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. bilo raznorodnih poslova. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. mogu biti trajni.drugi ugovor sa trećim licem. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. Iznos provizije se obično ugovara. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. u jednom iznosu. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. špedicija. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. dakle. a može biti i plaćanje za račun komitenta. 141 . to je prodaja neke komitentove stvari. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). transport itd. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. 3. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. pak. a ne između komitenta i tih trećih lica. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. On. Po Zakonu. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). bilo procentualno prema vrijednosti posla. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. pa kupovina za račun komitenta. u većini zemalja. Pošto je ovo privredni posao. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata.

Obaveze komisionara 1. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Komitent može narediti da se stvar. najnižu i najvišu. limitiranim. nalog može biti nešto uopšteniji. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. On. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. a za račun komitenta. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). To su: ponuda. da postupi po nalogu. dalje. komitent je ovlašten na naknadu štete.1. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Pored toga. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. kao i kod limitativnih naloga. naređujući nalog). odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. svoga nalogodavca. Nalog može biti opštiji: širi. može biti i potpuno određen. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog).OBAVEZE STRANAKA 1. odbiti posao. jer komitent je ograničio komisionara. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). odnosno usluga. on predstavlja srednje rješenje. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. ako se komisionar nije držao naloga. jer. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. Napokon. kako se vidi. jer komitent nije precizan u izražavanju. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. komitent može ne priznati. termin “nalog” može imati i druga značenja. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Ipak.III . limitativnim. ili može dati gornju i donju granicu cijene. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. a komitent je tada dužan 142 .

može ukoliko je to ugovoreno.2. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Komisionar. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. sam. Prilikom izvršavanja naloga. Kod demonstrativnog naloga. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. ipak. najprije. kada komitent naknadno da dozvolu. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). nego iz poslovnih razloga. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Bez obzira na okolnosti.prihvatiti rezultat posla (član 773). Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Praktično posmatrano. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. Ako to dokaže. Ako za to ima vremena. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Ako je potrebno. komisionar treba. bez obzira na vrstu. On stvara svoje poslovne veze. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. naime. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). izvršiti lično. jer mora štititi interese komitenta. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Po našem pravu. Komisionar mora nalog. potkomisionaru. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. 1. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. Za rad potkomisionara ne odgovara. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Ako bi bio 143 . odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. Čak se smatra da je to njegova dužnost. djeluje profesionalno. u interesu komitenta.

4. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. U praksi. Kao privrednik. 1. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. ili ma iz kojih drugih uzroka. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. ako je tako naredio komitent. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. 144 . Stvar koja se nalazi kod njega. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. bilo što mu je povjerena na prodaju. Dužan je da utvrđuje kvalitet. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. utvrdi da je ona oštećena. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. uloži prigovore i slično. Znači. povodom novih poslova. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). ova obaveza ima višestruke pravne oblike. ako je osiguravanje obavezno. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. količinu i stanje pakovanja. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Ubuduće.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Međutim. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. osigura dokaze o stanju stvari. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. 1. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. ako stvar nije osigurao. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. vozaru i skladištaru. bilo zbog svojih svojstava. Stoga. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru.3. i uopšte prema odgovornom licu. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite.

Komitentu mora predati čist posao. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit.). bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. preduzima na svoj rizik.. Kako se posao izvršava za račun komitenta. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna.: proda stvar skuplje. Šta će to biti . prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. itd. npr. završen onako kako glasi nalog. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. pošto završi posao.zavisi od prirode posla i ugovora. Pored predaje rezultata posla. itd. kupi je jeftinije. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. 1. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. položi račun komitentu. Njegova je korist u proviziji (član 773). Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. okolnostima. Međutim. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. ako nema naloga da tako ne uradi. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. stvar prodata na kredit. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. komisionar je dužan da. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. 145 . pa mu je to komisionar dužan predati. ako se radilo o komisionoj prodaji. ili bolju stvar. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. ekonomski rezultat posla. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto.6. kao ni o činjenicama. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. ako je.5. pripada komitentu. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene.1. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. za one vrste poslova. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Pravilo je da ne može i da te radnje.

2. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. nego naknada za trud. 146 . komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). komisionar.jedan mu. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. npr. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. koji je od njega komitent tražio ugovorom. daje robu i nalog za prodaju. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Izuzetno. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla.data je. 2... Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Prema prirodi posla. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). ipak. ili će mu dati novac radi neke isplate. Obaveze komitenta 2. npr. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao .1.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . ima pravo na odgovarajuću naknadu. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga.2. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata.

kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. takođe.3. a ostatak predaje komitentu. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. odnosno poslovnom pravu. prevoz. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. ili za prodatu zalogu. premije za osiguranje. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove.2. donio korist komitentu. i to založni povjerilac po trgovinskom. odnosno stvari ili novac. 2. dakle. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. 2. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. sortiranje. otklanjanje mana. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. Načelno. Iz dobivene cijene. to se ne bi moglo dozvoliti.4. ne sve troškove. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. takođe ima pravo na naknadu troškova. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. može li prodati komitentu svoju stvar. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju.). Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. vještačenje. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). utovar. ima pravo na naknadu troškova. Dakle.5. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). uskladištenje i sl. pakovanje. tj. 147 . komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. itd. Može. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. ležarina. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). Obezbjeđuju se.

ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. jer se odnosi na nenovčane obaveze.Naime. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Da bi zaštitio interese komitenta. IV . komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. tj. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. 148 . Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Režim troškova. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). onoga dana u kome je roba kupljena. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete.ODGOVORNOST STRANAKA 1. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). i obratno. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. nije promijenjen. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. takođe. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). I kad je saugovarač u komisiji. Odgovornost je subjektivna. odnosno prodata. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja.

odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. ili terminski posao. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. i sklopiti ugovor. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. po dispozitivnim pravilima.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. izvršiti svoje obaveze. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Klauzula “star del credere”. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Za jemstvo. njegov saugovarač. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. ne garantuje da će treće lice. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Isto tako. uredno ispuniti ugovor. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. ili zaključio distancioni. Može se. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. dakle. Ako je brižljivo postupao pri poslu. i da će treće lice. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). odnosno kome se stvar prodaje. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. od koga se stvar kupuje. 2. da će treće lice ispuniti obavezu. komisionar ne odgovara za treće lice. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Najprije. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. posebno 149 . Takođe. V .U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. I drugo. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju).

iako to nije izričito ugovoreno. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. iako je dao dio cijene u kreditu ili. VI . Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. To su: sporazuman raskid. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. 2. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. ili utvrđena propisom ili običajima. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. posebnim sporazumom.se ugovara. koja može biti ugovorena. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere.naročito na strani komisionara. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. na putu. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. prestanak subjektiviteta komisionara. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Ako je bilo više povjerilaca. ili je kod vozara. po pravilu. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. 150 . Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. budući da se radi o ugovoru intuitu personae.PRESTANAK UGOVORA 1. Kredit se daje. te uredno ispunjenje posla. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. automobili. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. kao i kamatu i ostale troškove. a ne samo za glavnicu. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Dok robu ne preda. u gotovu. odnosno uobičajene. Komisionaru pripada veća provizija. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. protek vremena na koje je ugovor zaključen. kao avans. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. da jemči za trećeg saugovarača. mašine) i kod robe iz uvoza. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. rjeđe. a može i odvojeno.

Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. iako stilizacija člana 766. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. faktičko je pitanje. 151 . Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. a otkaz komisionar. komision nema posebnih pravila za ove situacije. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. za razliku od njih. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765).2. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. No. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima.

152 .

11. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Prema članu 16. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. gdje postoje javna skladišta. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. FBiH. a taj kredit daju i neka skladišta. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. Zakona o trgovini (Sl. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. Nadalje. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora.ZOT). ZOT. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. Na kraju. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. 2/95 . na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. te utiče na stabilizaciju cijena. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. n. ili koji je dalje preprodaju. 153 . i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Pojam. 172 173 Član 16.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Čl.

Prećutno. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. komutativan. Primjena je “odgovarajuća”. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Pored toga. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. ostaviocem se smatra 154 . a posao ne vodi špediter. 2. Nadalje. uključujući i nalog. ugovor je realan. U suprotnom. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. na primjer. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. Ugovor o uskladištenju je teretan. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. dvostrano obavezan. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. konsensualan i neformalan. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme.729 ZOO). U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Ako se stvar čuva uz naknadu. uskladištenju odgovara ostava (depozit). postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. ugovor je konsensualan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. znači shodna (član 739 ZOO). Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne.

da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. na robu se ne plaća carina. npr. 130 155 . Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava.sopstvenik robe. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Robom se može manipulisati. Odobrenje izdaje Uprava carina. Pošto je skladištar. To smije činiti sa pristankom ostavioca. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru.: rude. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). u principu. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. inače. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Dok je u takvom skladištu. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Ostavilac. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. dakle. preko špeditera ili preko vozara. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. žitarice i sl. II . Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Novine FBiH br. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. U njih se smješta tranzitna roba. a ne onaj ko je predao robu. 59/01 Čl. Pravilo je. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca.

Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe.kopnena vozila. provjetravanje i sl. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. kad se iznosi iz skladišta.). nisu mogla izdavati skladišnice. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. i čuva je. odnosno koje se predviđaju ugovorom. kao 156 . i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. Cijena usluge Cijena usluge je složena. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. ni za tuđi račun. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. ni zatvorena skladišta. osiguranje. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. ni za čuvanje robe. raznih pristojbi i drugih troškova. sortiranje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. prema sporazumu sa ostaviocem. a carini se poslije prodaje. plaćanje vozarine. premije osiguranja. manipulisanje (čišćenje. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Pored toga.zavisi od dispozicije. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. popravka ambalaže. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). pakovanje. nego građanskog. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. vađenje uzoraka. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. privatna skladišta koja. Po pravilu. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. nego sam smješta robu. otpremanje robe i sl. carinjenje. Uporedno pravo poznaje još i tzv. Da bi ulazili u cijenu. 3. Roba je pod carinskim nadzorom. carine. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. za razliku od javnih. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. za razliku od ostave. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. Dakle. 2.

On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. u svojim opštim uslovima poslovanja. po pravilu. ugalj. osnovne kao i sporednih. mašine. ako može. propisane tarifom. lako zapaljiva. alkohol. špeditera ili ma od koga posrednika.posla građanskog prava. jaja. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. pogotovo kad prima robu od vozara. U slučaju manjka. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. iznos naknade može ispravljati. Obaveze skladištara 1. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. Cijene pojedinih usluga. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. odvojeno od uslova poslovanja. kolonijal. ruda itd. drvo. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. su. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. staklo. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. voluminozna. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. Da bi tarifa obavezivala. prljava. cement. mora biti objavljena. prema tome. voće. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu.1. skladište je dužno vagati robu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. ako tarifa nije pravilno primijenjena.). ako nije propisano uslovima poslovanja. Samo ako ostavilac naročito traži. ako drukčije nije ugovoreno. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Tada odgovara i za težinu. No. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . bez odlaganja. odnosno. Tarifa obavezuje obje strane. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. tj. pa se. III . da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. ima pravo robu vagati. kao i robu sa manama. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO.OBAVEZE STRANAKA 1. kao i prema vremenu čuvanja.

ili tražiti novu dispoziciju. bez pristanka ostavioca. ako postoji opasnost da se roba pokvari. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. ostavilac. Ako bi to učinio. dan prijema robe. Ako javno skladište izda skladišnicu. potvrda se tom prilikom vraća. sa podacima iz skladišne knjige. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . 1. Skladištar ne može predati. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje.4. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. kao dobar privrednik. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. kao i na naplatu troškova vaganja. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. uslovi smještaja. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO).2. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. propadne ili ošteti. Nadalje. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Potvrda. U hitnim slučajevima. 1. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. skladišno preduzeće. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. obaveze u pogledu sporednih radnji. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. Tako će skladište. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. odmah tražiti uputstvo ostavioca. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. S obzirom na prirodu posla. 1. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca.3. i kad ostavilac ne odgovori odmah. te mjera i nalozi ostavioca.

vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. a rizici ne budu precizirani. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”.10. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. 1. skladištar je dužan da robu proda sam. 3 ZOO).5. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. zakonskog ili ugovorenog.9. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. na trošak i rizik ostavioca.7. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. odnosno. I bez posebnog naloga. No. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. 159 . ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. 1. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. ako rok čuvanja nije ugovoren. tj. 1. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). st.6. 1. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. 1. uslovima poslovanja predviđenog roka. Po isteku roka čuvanja. 1. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje.robu prije ugovorenog. Ako to traži ostavilac.8. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka.

Ako su zamjenljive stvari pomiješane. troškove postupka snosi skladištar. 2. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. pregled se vrši na uobičajeni način. kao i na neispravnu ambalažu. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost.1. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. 1. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Specijalna skladišta. Prilikom predaje robe na uskladištenje. “smatra se da je roba uredno 160 . Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Obaveze ostavioca 2. silosi i elevatori. odnosno donosiocu potvrde.2. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Ako ništa posebno nije ugovoreno. a ako je na robu izdata skladišnica . Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje.11. ne moraju izdavati istu robu. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. nego robu iste vrste i kvaliteta. Ne učini li tako. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. 2. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Ako to ne učini. Kada je nedostatak vidljiv. takođe.donosiocu skladišnice. Dužan je. ukoliko on to traži.

. IV . Da zaključimo. obaveza ostaje na ostaviocu. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. uništena ili pokvarena. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. izgubljena. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. ako dođe do: gubitka. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. odnosno primaocu. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. kao što su izdaci za utovar i pretovar. 2 ZOO). Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. 3 ZOO). Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile.ODGOVORNOST STRANAKA 1. subjektivna je. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . a može biti i drukčije ugovoreno. U suprotnom. i u tom pogledu važe opšti propisi. Po pravilu. st. 2. kvara. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i.3. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Po jednom. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. ili oštećenja. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. st.primljena” (član 738. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. Neke troškove. carinu i sl. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. manjka. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. za osiguranje. skladište odgovara za robu uvijek. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja.

Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. ali samo kao osnovni model. osobina robe ili radnja imaoca prava. Prihvaćeno je. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. uslijed normalnog i manipulativnog kala. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. Pored odsustva svoje krivice. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. Tada se odgovornosti može osloboditi. Prema članu 731. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. prirodnih pojava. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. ako se na to posebno obavezao. 162 . Ona postoji. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. Jasno je. najprije. st. te neispravnom ambalažom”. dakle. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. ili do umanjenja štete. Drugo. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. Ipak. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). manama ili prirodnim svojstvima robe. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. načelo odgovornosti za krivicu. da postoji slučaj. ili otkloniti. Teret dokazivanja je na skladištaru. tj. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. a skladištar je za to odgovoran. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Ako bi došlo do propasti. Dakle. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile.uradilo. a to značajno otežava njegov položaj. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). mjera i naredaba vlasti. nesretnih slučajeva. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete.

oznaka. o carini. Tada ostavilac. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. o osiguranju robe. obilježja. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. Kad je izdata skladišnica. kvalitetu. o magacinu gdje je roba smještena. V .SKLADIŠNICA 1. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. količina. količinu i kvalitet robe. Bitno je da garancija važi i za vrstu. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. Javna skladišta. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. U tome je. Skladišnica je hartija od vrijednosti. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Za tačnost podataka jamči javno skladište. suština hartija od vrijednosti. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca.2. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Kao hartija od vrijednosti. vrsta. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). Skladišnica je perforirana. podaci za određivanje njene vrijednosti). koja se bave izdavanjem skladišnica.skladišni list. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. upravo. Stoga. o vremenu skladištenja. o troškovima i taksama koje terete robu. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. o robi (naziv.

Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. ako se varant nalazi u trećim rukama. kada izdaje skladišnicu. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Stoga skladištar može. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Prema tome. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. i prema tome je prenos drukčiji. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. držalac priznanice pravo na robu. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Skladište. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. izdaje cijelu skladišnicu .na te podatke (na primjer: kupovanje robe. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi.priznanicu i založnicu. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. a vratiti cijelu skladišnicu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Priznanica ide sa robom. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). 2. Nadalje. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. po pravilu. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Ako je na ime. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. prenosi se cesijom. može zahtijevati od skladišta to isto. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Dalje. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. a ne jedan njen dio. Kad se prenosi cijela skladišnica. davanje zajma na podlozi robe).

imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. imalac priznanice. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. Stoga je potrebno. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. može zahtijevati da mu se izda roba.imaoca varanta. Kad toga ne bi bilo. 165 . To je mjera za zaštitu založnog povjerioca.imaoca varanta. a da povjerilac. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. za razliku odgovara ostavilac. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. 3. No. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. i za koji je iznos založena.prenos ne vrijedi. kome je založena. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Dalji prenos varanta. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. Iz tih razloga. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. onaj koji je podigao protest. Međutim. kad se varant prvi put sam prenosi. ili onaj kome je založnica predata. Bez ubilježavanja na priznanici. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). koji ima založno pravo po varantu. Pored navedenog. kao i priznanice. prodaje i uskladištenja. ipak. kad je varant prenesen na koga drugog. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. U tom slučaju. založnica se ne može prenositi indosamentom. Imalac založnice. Ako varant nije bio prenošen. uz koju kamatu. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. a na varantu još i potpis indosanta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. Ispusti li se ma šta . te nije u rukama imaoca priznanice. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. priznanicu ili založnicu. moglo bi doći do zloupotreba. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. ali po pravilima građanskog prava. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. na založnici i u registar. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti.

ili njen dio.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. sud donosi odluku o amortizaciji. Ukoliko se niko ne javi. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. 166 . Ako se neko pojavi. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. na molbu lica koje traži amortizaciju. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. upućuje se na spor o pravu vlasništva. da se javi sudu u roku od 60 dana. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. I prije donošenja odluke. Postupak vodi sud.

DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . dakle. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. otpremi odnosno dopremi stvari. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). član 827).POJAM. otpremništvu. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. odnosno podvrstu komisiona (francusko. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. svoga nalogodavca. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Radi. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. tj. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. otpravljanju) u teoriji se. član 827). Prema našem zakonu. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. Najčešće. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. rusko i donekle švajcarsko). Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. 167 . Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. ne u svoje ime. obično. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”.

na ovaj ugovor 168 . ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). mađarsko. ekonomski i tehnički . tražila da se pojavi subjekt u prometu robe.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. u koji spada i naše pravo. poljsko). rusko) i po trećem sistemu. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. preferencijala i refakcija. eventualno. kao poseban i samostalan ugovor. 2. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. Izbjegao. U slučaju pravne praznine. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Pravni izvori Špedicija.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. godine koja nije usvojena. suvozemnih i drugih. posljednja 1968. Prilikom transporta stvari.postaju sve komplikovaniji. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. za razliku od transporta. a uslovi prevoza . Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja.željezničkih. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. jeftinije i brže. 3.pravni. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. organizuju se maršrutni vozovi. naročito u međunarodnoj razmjeni. plaćanje kazni i penala. špediterska transportna potvrda (FCT). pomorskih. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. po drugom sistemu. kamionski karavani. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). Da bi ostvario svoj osnovni cilj .

se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. vrijeme i drugo. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. bez prethodne ponude špeditera. 772). pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. 169 . u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. naročito jača.cit. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. član 829. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Ugovor se. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju.cit. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. promocijom i propagandom. Može se zaključiti na bilo koji način. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. takođe. op. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. Draškić dr Mladen. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. U poslovnoj praksi je uobičajeno. tada ima karakter ponude.str. op. dispozicija. Ukoliko je šalje komitent. II . odnosno trgovinskom zastupanju. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Oni to čine poslovnim komunikacijama. 387. ipak. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. U našem pravu. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. 330. mjesto. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno.str. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Dakle. način otpreme. Većina autora smatra da je. putem ponude i prihvata. Zaključivanje ugovora U našem pravu.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka.

sadrži informacije o prevoziocu. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. Zato ova potvrda. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. ugovora o špediciji. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. špediter može izdati određene isprave. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). član 42). što se redovno čini. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . Potvrda sadrži: ime komitenta. ali još uvijek nedovoljno. 2. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera.cit. 510. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. prevoznom putu i načinu prevoza. str.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. op. januara 1988. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda.Šogorov dr Stevan. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. mjesto prijema. uz prezentaciju mišljenja. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. 170 . Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde.). s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde.

To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . sortiranje. 3. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. zastupstava. presortiranje. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. zatim. utovar. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. na lokalna i centralna. predmet špediterske usluge i cijena usluge. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima.više prevozilaca. prepakiranje. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. špedicija spada u uslužnu djelatnost. pakovanje. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. i drugo. U ekonomskom smislu. Ona može biti određena ugovorom. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. član 839). kvantiteta i drugih svojstava robe. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. pretovar ili istovar stvari. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. odnosno dopremu određenih stvari. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). tarifom ili drugim aktom špeditera. zaključivanje ugovora o osiguranju. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. po prirodi posla. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. su stranke. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). prevoza i predaje stvari. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). špediterskom konosmanu. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. sirovine. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema.

OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. nejasna. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. skladištarom. u svakom pojedinom slučaju. član 751-753). protivurječna ili se po njima ne može postupati. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. pak. a za njihovo tumačenje. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. prvenstveno. Obaveze špeditera 1. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji.2. III . 1. opštih uslova poslovanja. član 833). član 830). a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu.1. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. ali može i na drugi način o čemu.vozarom. obično. osiguravateljem. član 833). značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. član 832). ugovora i poslovnih običaja. Komitent svoja uputstva daje. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. dispozicijom.

sastavljanje zapisnika. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. kao krcatelj. izvrši kontrolu troškova i drugo). U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Špediter je. osim ako se ne radi o punoj špediciji. osiguravatelja. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. član 841). 173 . Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. sortiranju stvari i druge. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. bez odlaganja. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. pakovanju. primalac ili uopšte.uputstva. kao korisnik prevoza. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari.3. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. ugovor o skladištenju. prema opštim uslovima poslovanja. Stoga. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Ako sve to nije moguće. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. član 833). skladištara i drugih lica koja angažuje. Osim ugovora o prevozu. U slučaju odstupanja od naloga. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. ugovore o utovaru ili istovaru. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. i dužan je da ih podmiri. 1.

U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. Ako stvar. ne bi angažovao špeditera. lomljivost. koja je data na otpremu. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. kao i druga svojstva.cit. Prevozni put. op. naročito. 1. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. S obzirom na tu obavezu. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. ako je 178 Antonijević dr Zoran. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike.5. Priroda same robe. sklonost trulenju ili rđanju. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. 174 . sredstva i radnu snagu.4.1. inače. U međunarodnoj špediciji. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. No. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. 342. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji.str. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. član 833). Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta.

povjerava carinjenje stvari. prevoznik ili neko drugo lice. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. skladištaru. najčešće. 1. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. putni pravac i prirodu stvari. u osnovi. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. član 837). nego ih može obaviti sam komitent. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. član 835). prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga).6. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. 1.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Špediteru se redovno. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Uobičajeni rizici su. ali se to mora izričito ugovoriti. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. Moguće je. za razliku od nekih drugih (njemačko. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. postoji pravna pretpostavka. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. po našem pravu. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. po našem pravu. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. 175 . stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. carinske olakšice. što je veoma važno.7. Kada želi osigurati pošiljku. Opšti uslovi poslovanja. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. što se i čini u nekim granama saobraćaja. član 837). U našem pravu.

niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. U poslovnoj praksi. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. težinske liste i drugo). najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. ako ih ima. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste.8. tj. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. uvijek. član 838). a ako je potrebno tražiće instrukcije. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. 176 . Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. član 838). samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. potvrde o porijeklu stvari. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Inače. Nije propisana forma polaganja računa. kada komitent to zatraži (ZOO.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. U tom smislu. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). član 787). 1. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. fitopatološke potvrde.

bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Polazeći od obaveza špeditera. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). odnosno izvršenje naloga. član 839). U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. prepakivanja. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). 2. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. I naknada štete može doći u obzir. prema ugovoru. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. ukoliko oni postoje. član 841). presortiranja i drugi).2. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. član 840). što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). radnje ili dio radnji (ZOO. pa ovaj to odbije. Kada komitent odustane od ugovora. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera.2. a po našem pravu. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad.1. član 828). kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. koje su izložene. Obaveze komitenta 2. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu.

U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. hartije od vrijednosti. mogla biti nanesena šteta. ili bi. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. transportera ili skladištara. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. Opšti uslovi poslovanja. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. 2.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO.3. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. Razumije se. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. član 843). Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. ili da nije ugovoren forfetni stav. IV . zbog opasnih osobina tih stvari.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. visinu osiguranja. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. 178 . jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). b) odgovornost špeditera za treća lica. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. visinu prevoznine. član 828). vodeći pri tome. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. najčešće. član 843). polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. posebno.

špediter odgovara za rad trećih lica. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. 179 . Prema francuskom pravu. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. za njih. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. glavnog špeditera. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. u granicama regresnog zahtjeva. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Podšpediter je drugi špediter. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. tj. ulaganje prigovora. a time i odgovornost. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. lučkog stivadora i drugih). Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. U anglosaksonskom pravu. ali ne i komitent. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. koji je zaključio ugovor sa komitentom. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. obezbjeđenja. Po njemačkom pravu. glavni špediter. Glavni špediter. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. a za izbor ostalih trećih lica. u ime i za račun komitenta. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. špediter odgovara za izbor trećih lica. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. član 834). postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Umjesto da sam izvrši nalog.

prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. da pojača svoju odgovornost. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). jeste odgovornost za njihov izbor. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. član 834). takođe. komitentu odgovara glavni špediter. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. odgovara za njegov rad” (ZOO. pak. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. ispod koje se ne može. što se često dešava kod zbirne špedicije. podšpeditera. dakle. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Međušpediter je. ne i za rad. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. a za podšpeditera za rad. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. međušpeditera. član 834). drugi špediter i stručnjak iste branše. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. 2. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . član 834). Glavni špediter odgovara samo za izbor. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. U poslovnoj praksi.

član 846). uskladištenja. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. Ako je ugovorena fiksna naknada.za rad trećih lica. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Čim je ugovorena fiksna naknada.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. a zapostavi kvalitet. član 846). špediter. carina i drugih javnih dažbina i sl. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. član 844). jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. 181 .POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Prva. špediter strožije odgovara . po zakonu. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO.). a nije specificirano šta obuhvata. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. po zakonu. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. V . ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Inače. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti.

Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta.2. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. ekstra zaradu. član 845). Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. 182 . a time i troškovi. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). obično u sabirnom centru. inače. manipulacije robom se smanjuju. formira velike pošiljke (zbirni tovari). do čega. vagonska. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Naime. član 845). da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. on na jednom mjestu. Opšte je pravilo u našem pravu. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska.

prevozu kola korisnika prevoza (RIP). Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. Tokom 1994. o potrebama privrede uopšte. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. proizvodnje i tržišta. 2. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . Na osmoj reviziji 1980. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). kao transporter. To je takav ugovor kojim se željeznica. koja ima nekoliko dodataka. Sa stanovišta imovinskih 183 . Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Već je 1890. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.). godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. posebno željezničkog. uslovljava takvu organizaciju. Tu su. takođe. saobraćajna sredstva. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . regulisanje saobraćaja i dr.

nije samo po sebi dovoljno. 184 . jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. broj 2/92).odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). 56. rok isporuke. JP-CIM. Ovjereni tovarni list je. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. 63). Osnovi Saobraćajnog prava. rok odnošenja stvari. 112. tj.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. saglasnost volja. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. list SFRJ broj 2/73. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. Sam sporazum. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. Suprotno. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. 179 180 Tekst Zakona (Sl. vrste tovarnih listova. rok utovara. Prema tome. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. 17/90 . Ivošević dr Borislav. član 11).preuzet Uredbom Sl. str. tovarni list. dakle. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. Titograd. (ZUPŽS. NIO Univerzitetska riječ. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. 37. Prema zakonskim rješenjima. član 29. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. II . Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. prema zakonu. list RBiH. Ugovorom o prevozu. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. 1983. kao pismena isprava. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. član 35. član 648 . ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. 55. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom.

izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. Čak i kada te podatke. Tovarni list može sadržavati i ostale. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari.). žig otpravne stanice. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. vrsta i masa (težina) stvari. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. dok tovarni list prati pošiljku. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. fakultativne. a koje željeznica. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. član 34. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. odnosno međunarodnim pravilima. po zahtjevu stranke. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. standardizovan. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. Inače. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu.2. broj kola. 185 . prtljažnicom). Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv).

koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. masi. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. a isto vrijedi i za prepise. odnosno predajom iz ruke u ruku. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. jedinstven je stav teorije. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. ako su sačinjeni. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. član 38). 3. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. otkloniti ili izbjeći. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. ako su ispunjeni propisani uslovi. Pri vršenju svojih usluga željeznica. po pravilu. da se može prenositi (negocijabilnost). po obliku. ako glasi “na donosioca”. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. po svemu.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. c) stvari su podesne za prevoz. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. 186 . a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. u slobodi njihovog određivanja. po redovnom toku stvari. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. Najprije. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. obimu. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. i ne mogu se prenositi na treća lica. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz.

uz ispunjenje odgovarajućih uslova. te da li je to lice (pravno ili fizičko). Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . III . a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac.1. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista.ELEMENTI UGOVORA 1. lice koje predaje stvar na prevoz. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Radi se. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. U suštini. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. istovremeno i njihov vlasnik. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. zapravo. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). 1. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. koje predaje stvari na prevoz. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Inače.

a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute.3. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. broju i masi pošiljke.2. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. članovi 4 i 5). svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. u koju se roba upućuje. Ali. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. 1. kako bi se sačuvale 188 . Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. kao i kod kolskih. Vrsta. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). kvar ili oštećenje stvari.4. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. 1. plaćanje dangubnine željeznici). Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. ambalaža i masa (težina). 1. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Za netačno. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. ne može ih biti više. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Kod denčanih (komadnih) pošiljki.

veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. član 47). način prevoza. 189 . Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa.) mogu utvrditi i naknadno. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. pa je ta obaveza povjerena željeznici.7. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Ne učini li tako pošiljalac. Inače.5. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke.6. 1. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu.od propasti ili oštećenja.). 1. po pravilu. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. član 6). pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. 1. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. naknade za sporedne usluge i dr. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. vrsta vozova na pojedinim relacijama. sporednih naknada i taksa. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova.

2.2. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. drumskom prevozniku. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. 2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. kao i za prevoz stoke. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća.5. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Utvrđenu masu.4. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. 2. Željeznica je obavezna po tome postupiti. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. brodaru).2. količinu i broj komada željeznica je 190 .1.3. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. ako su potrebne prilikom prevoza. 2. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Po pravilu. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. 2.

). Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu.8. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. Ako rok isporuke nije utvrđen. član 16). Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 2. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti.11. 33/95) 191 . član 75. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. 2. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. pored štete za gubitak.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. kao vanredan događaj. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. član 57). klauzula “ostaje na stanici”. kao posebna. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke).7. čl. 181 dovodi do manje materijalne štete. 2. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. tj. član 56). U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu.9. 2. br.6. Nezgoda. JP-CIM. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. 5 (Sl. list RBiH. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. oštećenje ili zadocnjenje. nalet ili iskliznuće voza). između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. 2. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 2. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici.10. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji.

na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. 1. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima.1. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. a takav je i željeznički. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Ako se ustanovi razlika u 192 . Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). Kada se vrši provjeravanje pošiljke. odnosno tarifama. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. Na zahtjev pošiljaoca. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. član 30. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. Inače. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari.IV . da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. ako nisu odmah plaćeni. prema međunarodnim pravilima. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. Željeznica. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Kada željeznica provjerava pošiljku. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. član 56). jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. 31). Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. kao što je već rečeno. član 21).

masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). 20 (Sl. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice.ekspresni. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. organizacija prevoza. br. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. iako je upis izvršio pošiljalac. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. manipulacije stvarima i drugo. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. odnosno stvari utvrđene tarifom. Pošiljalac određuje način prevoza . mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Kada utovar vrši željeznica. list RBiH. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. član 44). 1. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. ako je on upisan u tovarni list. Radi sigurnosti prevoza. čl. 33/95) 193 . podjela prevoznih troškova. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. smjer. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. brzovozni ili sporovozni. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac.2. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. obimu i masi. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara).

produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Inače. rijetko ugovaraju. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. 1. mjere vlasti. 194 . U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. 48). priroda same stvari . bez oštećenja i gubitka. član 14). Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. krivica željeznice ili pošiljaoca.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. član 64). željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava.dejstvo više sile. Kada se to ne može učiniti. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. Vrijeme trajanja prevoza stranke. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. osim u slučaju privremenih smetnji. Ako. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje.4. po pravilu.1. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice.3. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. član 58). Pošiljalac. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. pismenim putem. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. član 58). ipak. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. pak. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. član 46. bez obzira iz kojih je razloga nastala . Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem.

Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. za kolsku sporovoznu pošiljku . U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list.brzovozne i sporovozne (JP-CIM.5. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. ali samo pod uslovima i 195 . Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. dodavanje leda i drugo. sporednim prugama. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. hranjenje i pojenje živih životinja. veterinarski pregledi.otpravni rok je 24 časa. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Otpravni rok se računa samo jedanput. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. 1. član 27). član 56). Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. član 56). provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. član 27). Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke .

to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. U protivnom. član 49 . imalac prenosivog tovarnog lista). Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Već je rečeno. u protivnom. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. nema pravo davati naloge. odnosno izmijeniti ugovor. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. smanji. promijeni uputna stanica (reekspedicija). zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti.53). primalac. Imalac prenosivog tovarnog lista. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. a ako primalac odbije prijem stvari.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. a stvar je prispjela na to mjesto. 196 . pošiljaoca. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. jednostranu izmjenu ugovora. Generalno. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici.32). stvari izdaju drugom primaocu.6. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. kao hartije od vrijednosti. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. član 30 . nezgoda). dakle. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. Nalozi. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. 1. samo iz razloga određenih zakonom. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi).

pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. kao što je rečeno. skladište). obavezao 197 . pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati.8. pošiljaoca. broj kola. telefonom ili neposredno preko kurira. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. telegramom. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. iskupa tovarnog lista. a to je pravo upisano u tovarni list. a nikako od pošiljaoca. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. telegrama. 1. telefaksom. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi.7. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. a telefonom kada je razgovor završen). kada ga je primalac kao adresat potvrdio. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. bez odlaganja. Od tada. može primati naloge od primaoca. 1. član 12). Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca.

Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. primalac. Takođe. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Primalac i sam. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. ako je to moguće.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. dakle. podaci o masi ili broju komada. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Osim toga. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Ne vrši se. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. primalac je odbio prijem stvari. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. uzroku nastanka štete. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. te visini štete. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. a ona odgovara kao čuvar. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. kada je moguće.

To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. 199 . obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). uz notifikacije u tovarnom listu. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. ako nisu plaćeni. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. uputnoj stanici i primaocu. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. 1. zapravo. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. ali nije odnio stvar. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. 1. Kada se prevozi živa stoka. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. količini i masi pošiljke. a pošiljalac nije odredio pratioca. naročito. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini).9. član 59 . Usto. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način.ona može prodati.10. član 654). a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. 2. sadržini. Obaveze pošiljaoca 2.64). Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. o vrsti. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. sporednih usluga. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO.1.

na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. način prevoza i prevozni put. Pošiljalac. član 45). Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Stvari se predaju blagovremeno. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . kola i dobara. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. dodataka na vozarinu. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. član 39).2. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. ako vrši utovar. član 55). Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. s obzirom na njihovu vrstu. bez obzira na stvarni put prevoza. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik.2. željeznica je ovlaštena da. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Inače. 2. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. prekorači ugovoreno vrijeme. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena.3. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu).

da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. “franko svi troškovi” . Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. dakle.1. Međutim..pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Pravna je pretpostavka. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. 201 . Kada. 3. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. Inače. oborive prirode. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. protekom 30 dana. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Obaveze primaoca 3.” . Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. Ako reklamacija ostane bezuspješna. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos).pošiljalac plaća naznačeni iznos..” . “franko vozarina uključivo . član 29). Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. “franko iznos. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. željeznica može pokrenuti spor. Osim toga... Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Evo nekih: “franko vozarina” .pored vozarine.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. svih ili djelimično. Pošiljalac. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.

stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). žive životinje. odgovara za lica koja je angažovala. član 65). Naučna knjiga. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. 3. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. str. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. član 36. Odnošenje stvari Primalac. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. izdata trećem neovlaštenom licu. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. 1987. ležarina i dr. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. član 689). ukradena. okolnosti pod kojim je šteta nastala). izgorjela.2. ona odgovara za slučaj oštećenja. odnosno koja su radila po njenim nalozima. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. visina. Odgovornost železničkog prevozioca. uzroci štete. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. i dalje. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. ako iskupi tovarni list. Dakle.). ZUPŽS. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku.ODGOVORNOST STRANAKA 1.). V . 35. Beograd. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. na trošak i rizik primaoca. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Ako stvari na vrijeme ne odnese. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. prodata i dr.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. 202 . nepreduzimanjem radnji. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. gubitak ili oštećenje. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici.

61.). mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. vlažnost i dr. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. Da bi se oslobodila odgovornosti. ukratko. 1978. op. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. djelimično ili potpuno. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. postoji količinsko umanjenje pošiljke. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Ljubljana. Sinteza. Trajković dr Miodrag. 203 . Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. oštećenja ili zadocnjenja.cit. Oštećenje. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. 184 185 Antonijević dr Zoran. str. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. Razlozi su mnogobrojni. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . truljenju i sl. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. 462.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. samom faktu prouzrokovanja štete. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Postoji izuzetak. 358. str. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). str. 185 Prevladava drugo stanovište. 334. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. ali se. Saobraćajno pravo. Cigoj dr Stojan. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. op. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. Transportno pravo. str. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. došlo do gubitka ili oštećenja. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. truljenje. Beograd. nalogom pošiljaoca. Prema tim pravilima.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. član 36. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. ZUPŽS. rđanju. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. 1985. s obzirom na prirodu stvari.cit. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka.). željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. deformisanje. član 66). cijepanje.

a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. JPCIM član 41). masti. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. Pored opštih i posebnih. stvari predate u vlažnom stanju i dr. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. a tiču se normalnog kala. Razumije se. Ona ne odgovara za normalni kalo. korist (lucrum cessans). Željeznica vraća naplaćenu vozarinu.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom.dva posto (na tečnost. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze.). krzno. so. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . To je. član 36. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. po mišljenju teorije. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. svježe voće i povrće. sapun. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. ugalj. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. tj. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. član 68). ZUPŽS.

Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. Beograd. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. inače. član 3). član 44). respektabilno. Ako je cijela ili dio pošiljke. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Kada je gubitak. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. odgovornost željeznice. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. dakle. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Istovremeno. željeznica plaća za slučaj gubitka. po svim osnovima. član 75). ne može prijeći iznos koji bi željeznica. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. 42. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. potpuno ili djelimično. 205 . Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. inače. 1987. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. izgubio vrijednost. Ukupna šteta.vještačenjem. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Plaća se. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). 186 Vasiljević dr Mirko. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. uslijed oštećenja. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. str.

Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. ležarine ili troškova uskladištenja. istovarom. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. posebno. ona solidarno odgovaraju. primalac. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. član 678). Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Međutim i tada ima odstupanja. član 43). odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. on odgovara željeznici. korisnik prevoza. koga izabere. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . 2. VI . pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Imalac prava može biti pošiljalac. pa ih primalac ne održi. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. zbog rđavog pakovanja. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. iako je ona predala pošiljku. Izuzetno. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. Kada su propisani određeni rokovi.

naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. 207 . ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata).prilikom prijema uslijed propusta željeznice. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. 81). a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. inače. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. dodatka na vozarinu. član 79). a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. član 80. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. pada u prekluziju. 2.

208 .

unutar određenog ili odredivog roka. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. prema ugovoru. prikolice i poluprikolice (CMR. Beograd. 209 . uz naknadu obavezuje pošiljaocu. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. prevoznom putu i sredstvima prevoza. član 1). paleta). Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. ukratko. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. član 1). lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. da će stvari čiji je transport dozvoljen. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. a do industrijske revolucije i najveći značaj.POJAM. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. 2. 1970. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. 12. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . str. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. Institut za uporedno pravo.

drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. osiguranju. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. i na kraju. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Drumski prevoz.hladnjače. Nedostaci ovog vida prevoza su. prelasku državne granice i dr. teže se prevozi naročito kabasta roba. koji se dosta koristi. cijena i uslovi prevoza. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. na osnovu ugovora o prevozu. sigurnosnim propisima. cisterne). Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. željezničkim i pomorskim naročito. Mješoviti (kombinovani) prevoz. prije svega. posadi. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. posebno u sferi autonomnog prava. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. 3. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). U slobodnom drumskom prevozu. postoji onda kada se. željeznica. kao organizatora 210 . Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. a time i ugovori u vezi sa njim. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. brod). U tom slučaju. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. vezan je za vremenske prilike i najzad. ugovorom se određuje prevozni put. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza.

prevoza za lične potrebe. kraće TIR konvencija. autobusne stanice. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. broj 22/90. 189 188 211 . putne oznake. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . cit. Vilus-Carić-Šogorov. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. ali bez istovara. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. Međunarodna drumska federacija (IRF). Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). željeznicom. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. za cijeli mješoviti prevoz. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. bezbjednost. list SR BiH. 23/98). Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. uglavnom. broj 24/92. novine FBiH br. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. 33/95). To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. prevoza za posebne namjene. 503. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. 27/91. prevoza. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. list RBiH. 4. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. Sl. 1959).list RBiH. 1956). te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. 13/94. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga.međunarodnog kombinovanog prevoza. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. str. 39/95). prevoz opasnih stvari. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. br. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. 33/95. signalizaciju. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. op.

2. posebno u međunarodnom transportu. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. drugi prati pošiljku. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. 212 .II . Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. a treći ostaje prevozniku. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. član 656. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO.). sloboda ugovaranja. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. odnosno količinu robe (CMR. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. čl. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. Nepostojanje. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. i opšti uslovi poslovanja. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. 140. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. član 4). ali se ona odnose na izvršenje ugovora. pa i realan.str. član 98. identifikacija prevoznog sredstva. op. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. CMR. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. načelno. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi.cit. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. ime i adresa prevoznika.ZAKLJUČIVANJE. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. 5). a takođe. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima.

primalac. koji se predaje pošiljaocu. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. član 657). Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. instrukcije o osiguranju tereta. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. a naročito: oznaku o pretovaru. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). dodatni troškovi. U tom slučaju. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. 213 . kao hartija od vrijednosti. 3.isporuke (mjesto utovara i istovara). deklaraciju o vrijednosti stvari. i njihove oznake. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. carine i drugi izdaci). rok prevoza i drugo. broj paketa. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. 9). Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. na primjerku originala. čl. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Prenosivi tovarni list. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. oznaku. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. osim pravila o regresu. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. ali je teret dokaza na prevozniku. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila.

na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. 191 Trifković mr Miloš. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. U slučaju da sat nije određen. ugovoreni prevoz. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Kada okolnosti posla ne zna. po pravilu. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . Uzastopni prevoznik je lice koje. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo.1. Obaveze drumskog prevoznika 1. III . Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). str.dangubninu. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. tip vozila koje vrši prevoz.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. 214 . Ugovorom se određuje. Kada vozilo ranije stigne. odnosno na mjesto utovara.cit. op. ako uslove prevoza poznaje. 17. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. on ne potpisuje tovarni list.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. najčešće.

Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom.3.2. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. putem brojila vozila i dr. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna.1. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. može se odrediti na različite načine (autokarta. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. načelno. primaocu. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. član 8). na teret i rizik imaoca prava na stvari. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. niti sadržinu paketa. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. Ako prevozni put nije ugovoren. prevoznik odgovara za izbor toga lica. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. pregled oznaka. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO.4. član 661). 1. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. prijem stvari i dokumenata. željeznički daljinar. kao detentor. ekonomičnosti i sigurnosti. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. 1. Dužina prevoznog puta. član 8). Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Ako angažuje treće lice. koja utiče na cijenu prevoza. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja.). skretanja.

ne proizvodi pravna dejstva.5. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. član 12). 1. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja.stvari. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Naime. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. primalac. u protivnom. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. 216 . Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. da se predaja stvari odloži. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Ta uputstva može davati pošiljalac. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. da se stvar preda drugom primaocu. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. On se određuje ugovorom. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. pa čak. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. ako imalac prava (pošiljalac.

kao i predati duplikat tovarnog lista. 217 . ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. cit.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. član 670). op. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. njegov punomoćnik. Ukoliko nije posebno utvrđeno. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. da se naknade troškovi. ako prevoznik to zahtijeva. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. str. str. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. ako ugovorom nije drugačije određeno. Draškić dr Mladen. op. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. stvari i motornog vozila. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. 1. cit. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. 441. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. odnosno. obuhvata predaju stvari. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Istovar stvari vrši primalac. bez odlaganja. 42. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). da se ne vrši razdvajanje pošiljke. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika.6. u suštini.

ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. 2. stavi reklamaciju. podrazumijeva pakovanje i označavanje.). koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. ime primaoca itd. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. 2.1. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. prvenstveno. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Generalno. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. član 8 i 218 . sanitarnim. zavisno od zakona i ugovora. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. tada je drumski prevoznik dužan. Obaveze pošiljaoca 2. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. bez odlaganja. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze.2. mjesto opredjeljenja. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. član 16). administrativnim) ili ugovorom. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. hartije od vrijednosti. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. tražiti popravljanje pakovanja. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. tražiti uputstva od pošiljaoca.

ako nije utvrđeno ugovorom.4. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. Već je rečeno. dodatke na vozarinu. Ti slučajevi su: paušalni obračun. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. Vrijeme utovara. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. Vozarina se određuje ugovorom. tarifom ili na drugi uobičajen način. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. masa i oblik stvari. pokrivanje. dužina prevoznog puta. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. inače. djelimično izvršenje prevoza. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. Inače. No. 2. 2. Na visinu obračunate vozarine utiče. dangubninu i troškove. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. treba da bude istinito. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. izvršenje prevoza drugim putem. dovoljno.10). da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. način prevoza itd. ugovaranje forfetnog stava. Označavanje. njihov smještaj. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. predaju isprava. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. inače. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju.3. vrijednost i sadržaj pošiljke. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. U slobodnom transportu. jasno. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. slaganje i dr. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. mora početi i završiti se u primjerenom roku. vozila i pošiljke. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka.. uočljivo i trajno. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. od čega zavisi sigurnost lica. koji se obavlja “od vrata do vrata”. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete.

u suštini.pošiljalac. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. takođe. primalac može promijeniti mjesto istovara. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. a koje se odnose na bezbjednost lica. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . obračunata po standardnim elementima. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. Dodaci na vozarinu. dangubnina i troškovi prevoza čine. a na njemu je obaveza istovara. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. Dangubnina je. U određenim slučajevima. član 659). Opšte je prihvaćen stav. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. Ukoliko primalac ne istovari stvari. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Isto tako. 3. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Obaveza primaoca 3. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. elemente naknade. 3. stvari i vozila. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Razumije se. naprijed navedenim. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe.1. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. za druge tarifa ili poslovni običaj. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste).2. 220 .

str. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). kao što je slučaj i sa željeznicom. str. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. Prema prvom shvatanju. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. cit. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. potpunog ili djelimičnog. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Trifković dr Miloš. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. 442. član 17). 51-67. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. str. 478. oštećenje ili zakašnjenje.cit. kao i za slučaj zakašnjenja. Beograd. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. op. op. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom.cit. op. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. zaista. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. izbjeći ili otkloniti. 221 . Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. 15-50. Vilus-Carić-Šogorov. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka.str.ODGOVORNOST STRANAKA 1. respektabilno. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. Institut za uporedno pravo.IV . kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. 1972. što prevoznik treba da dokaže. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. takođe. za slučaj oštećenja. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. što prevoznik dokazuje (CMR. član 17 i 18).

ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. naknađuje samo stvarnu štetu. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. pretpostavlja se da je to uzrok. jednog ili više. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. Ipak. curenja. 25). f) prevoz živih životinja. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. Isto tako. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. Imalac prava može dokazivati suprotno. u načelu. U slučaju zakašnjenja. s obzirom na okolnosti slučaja. utovar. prevoz živih životinja. rđe. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. po tekućim cijenama. što je čest slučaj u drumskom transportu. pošiljalac može. U tim slučajevima. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. član 23. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. Kada prevoznik ustanovi. truljenja. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). uz mogućnost regresa od podvozara. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. c) manipulacije. obarati pretpostavku. Solidarna odgovornost podvozara 222 . zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). sušenja. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. Drumski prevoznik. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Međutim. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. normalnog rastura ili dejstva insekata. a u nedostatku nje. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme.

PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. 2. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. po zakonu. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. Tako. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. član 40). Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. slaganja i istovara stvari. ne utovari pošiljku na vozilo. Dakle. V . Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. kao i u drugim granama transporta. za cijeli prevozni put (CMR. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. član 677). i nakon isteka dodatnog roka za utovar. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. uopšte. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. za svoje radnje ili propuste. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. nedostatka. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. 223 . Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja.

smatra da je stvar izgubljena. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. prema okolnostima slučaja. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar.2. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. 224 .

građevinski materijal. 2. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. uz naknadu (naplatu prevoznine). Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Naučna knjiga. Manipulacija teretom (ukrcaj. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. str. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . po pravilu u nepromijenjenom stanju. 225 . posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. 36-59. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. Inače. Kombinovani prevoz robe. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. komadna roba i dr. Beograd. opadanje vode) na drugi. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi.pomoćni šlep). ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. pijesak. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. naročito industrijskim. 1985.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I .). Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama.POJAM. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). specijalno slobodnoj plovidbi. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare.slobodna plovidba. kvar tereta. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. jezerima i kanalima. vrši se šiftovanje (šifter . palete) ili crpni sistemi za tečne terete. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). kojih može biti više. klauzula. posebno rijekama. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. kabasti. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas).

s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter.član 448. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi.str. 551. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije.cit. 511. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP.Šogorov dr Stevan. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. odustanak od ugovora. 500. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). 504. ukrcaj. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). ograničenja odgovornosti . ovisi o mogućnosti zamrzavanja. brane i sl. Obje strane potpisuju tovarni list. 506. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. op. ovisi od padavina. isprave. a ne kao kod pomorskog prevoza. član 496). zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. havarije. pojava plićaka. brodar je dužan. kao i u pomorskom prevozu. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar.Carić dr Slavko . 473. II . 515).ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). Teretnica se izdaje u jednom primjerku. član 483). 454. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. brodskih isprava i knjiga. 496. odgovornost. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. član 504. 3. Što se tiče prevoznih dokumenata. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. a 198 Vilus dr Jelena . ako krcatelj zahtijeva. da izda teretnicu ili tovarni list. 570). Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 226 .

valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. Nepostojanje. veterinarske i druge isprave. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. oznake za identifikaciju. Popis isprava unosi se u tovarni list. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. odnosno iskrcaja. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. U protivnom on se ne može zaključiti. naručilac. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. krcatelj. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. 227 . član 520). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. obim ili količina. Inače. ako se prevozi opasan teret). Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. naznačenje opasnosti. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. Ako brodar nije unio primjedbe. član 448). član 518). pristanište ukrcaja. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. primalac. 2. težina. te opis tereta (broj komada ili koleta. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Naime. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). sanitarne. korisnik prevoza). član 517).

koja je sastavni dio tarife. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. pa dođe do zakašnjenja. Prilikom ukrcavanja. brojanje i uopšte. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. Vaganje. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. od preuzimanja do predaje. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. prirode stvari i prevoza živih životinja. kao i za zakašnjenje. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. član 796). pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. U pogledu vozarine. 2. član 473). Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). dok se vozarina ne mijenja. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. ako postoje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Kao i u pomorskoj plovidbi. manjka ili gubitka došlo. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). član 557).OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. a s obzirom na prirodu vodenog puta. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. manjak ili gubitak tereta. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. brodar odgovara prema 228 .III . za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Prilikom prevoza tereta. Brodar može suprotno dokazivati. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP.

229 . prema ugovoru. član 551).propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. mora izvršiti predaja tereta.

230 .

Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. Književna. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. čl. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. 201 Oba imaju apsolutni karakter. ali i kompjuterski programi. Izumi. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). 201 ZIS. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. 200 U istu granu je uključena i nova.l. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 231 . GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). 3. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. naučna i umjetnička djela. 51 (Sl. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. čl. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. predmet su autorskog prava. Firma.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS).

i označava dozvolu. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. Beograd. inozemnom i međunarodnom pravu”. ustupaju se isključivo ugovorom. 1981. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. U principu se i patent prenosi na isti način. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 203 naziva se licencom ili licencijom. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. Poslovna politika. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. Bez obzira na predmet. tačka 4. Informator. 686 . str. modela.711). Takva licenca se naziva ugovornom. 1984. Značaj ugovora o licenci je ogroman. 205 ZIS. osim kolektivnog žiga i geografske oznake .“licentia” . dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. str. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. 202 203 232 . čl. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. Zagreb. uzorak i modeli. 2. 133. 1. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). žig. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. 106-107. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. Riječ je latinskog porijekla . One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. ZIS. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. uzorka i žiga. 116 i čl.

tehničkog znanja i iskustva. komutativan. 54) i zabranjene klauzule (čl. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. čl. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. 233 . Napokon. odnosno primjene ZOO. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 63 ZVTP). U domaćem prometu. uzorka ili modela. 686-711). on se može upisati u registar. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. 687 ZOO.prema svima (erga omnes). 56 ZVTP). a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. 686 ZOO). teretan i formalan. Zaključivanje ugovora Složenost. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. žiga. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. zajedno sa pravima nad njima. da postoje 206 Verona dr Albert. 3. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima .Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. da su najjače izraženi elementi zakupa. 64. 130 ZIS). 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. 132 ZIS). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. str. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. isto djelo. Obavezne (čl. koji vodi i registar tih ugovora (čl. prenose ugovorom o licenci.

čl. 19 210 ZIS.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. 110 ZIS. oblika. dakle. str. Besarović dr Vesna. str. str. nov. isto djelo. Bitni elementi ugovora 2. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). modela ili uzorka-industrijskog dizajna. odnosno prava industrijske svojine. narocito. Verona dr Albert. 69 211 ZIS. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. str. čl. odnosno žiga (čl. 36 i Besarović dr Vesna. 29-36. 132 ZIS). 97 234 . Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. isto djelo.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. fizičko ili pravno lice. isto djelo. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. Svi ovi objekti. davalac licence. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. koji je 209 Robni. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. 110. Najuopštenije govoreći. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. mogu se podijeliti po različitim osnovama. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. 2. Ipak. čl. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. isto djelo.2. odnosno uzorke. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. odnosno uslužni žig. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. kontura. 208 2. boja.1. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba.

690 ZOO). licenca je neisključiva. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. dr Dragoljub Stojanović. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. niti je može prenijeti nekom trećem licu. čija je definicija već data. 689 ZOO). Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. 690 ZOO). Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. Računajući od dana podnošenja prijave. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 688 ZOO). budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. S obzirom na strogost ograničenja. str. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Napokon. mora izričito ugovoriti (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. naprijed citirano djelo. st. ona može biti potpuna i djelimična. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Postoje i izuzeci. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 212 Čl. 60 i 113 ZIS). redaktori prof. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. a industrijski dizajn 10 godina (čl. 689. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. 60. 473-474. 686 ZOO). 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. izuzetno. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. st. 2 i 3 ZIS). Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena.3. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. dr Slobodan Perović i prof. 235 . Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. patent traje 20 godina. Naknada mora biti određena ili odrediva. 2. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina.

122. 485-486. 67 i 68 ZOO). Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Burnazović dr Tufik . 2. kombinovani način odredivanja cijene. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. po komadu. III OBAVEZE STRANAKA 1. str. Carić dr Slavko u komentaru čl. 703 ZOO). Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. str. str. tržišta i monopola. isto djelo. 89. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. citiranog djela. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. isto djelo. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. isto djelo. u teoriji prava intelektualne svojine se. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. 29. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. 123. isto djelo. Prema Begtić dr Rešad. 215 Ovo je tzv. ipak. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. str. Ekonomski institut. Besarović dr Vesna. Ova forma ima zakonski karakter. str.1. Vidjeti str. str. 133 ZOO). 89. prema prometu i po veličini dobiti. 1982. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”.4. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Sarajevo. 214 213 236 . srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. Besarović dr Vesna. Obaveze davaoca licence 1. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. isto djelo. 216 Verona dr Albert. 122 i Verona dr Albert. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Vidjeti Besarović dr Vesna. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu.

klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. ona se naziva opštom. 54 ZVTP. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. Prema Čl. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. 1.2. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. ako jesu posebnom. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. isto djelo. 114. 55 ZVTP). Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. str. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. isto djelo. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. str. 692 ZOO). Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. 218 217 237 . 1.3. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. 603 ZOO).Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. 693 ZOO). Besarović dr Vesna. 114. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Besarović dr Vesna. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi.

54 ZVTP). ne stiče samo pravo. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi.4. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. 696 ZOO). I drugo. Obaveze primaoca licence 2. 1. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. 54 ZVTP). 84-86 i Besarović dr Vesna. 115-119. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 238 . garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. str. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. isto djelo. između ostalog. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. str. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 2. 81. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. te po prirodnu okolinu. garancija se proširuje. Prema specijalnom zakonu (čl. Pored zakonskih.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. 220 Verona dr Albert. isto djelo. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. isto djelo. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. garancija za rezultat.1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. Primalac najprije. 694 ZOO). str.

Trajnog je karaktera. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. 702 ZOO). Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. uključujući i nepatentirani izum. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. tačka 1) ZVTP. Ukoliko one ne postoje. Besarović dr Vesna. isto djelo. 698 ZOO). Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja.2. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. 54. Tako je postupio i čl. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. 88. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju.3. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. 2. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Kod ugovora o licenci know-how. 2. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. 1. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. str. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. 222 221 239 . isto djelo. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. st. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Verona dr Albert. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. str. čak i onda kada je data neisključiva licenca. 121.

IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. 115. Njegova odgovornost je tada subjektivna. 240 . 700 ZOO). isto djelo. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. ukoliko je nedostatak bio skriven. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. isto djelo. dakle. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. No. 84-86. str. Besarović dr Vesna. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. Pored toga. 121 ZOO). 699 ZOO). str. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. 223 Vidjeti Verona dr Albert. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. 121 ZOO). Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. objektivna. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. 2. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl.

str. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. isto djelo. U principu. 72. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). 704 ZOO). 241 . Ako drukčije nije ugovoreno. dakle. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Verona dr Albert. 112 i 113. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. str. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Dopuštanje se može dati unaprijed. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Radi se. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. bilo apsolutno. Napokon. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. najčešće u samom ugovoru o licenci. 71-72 i Besarović dr Vesna. str.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. kao “odobrenje”. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. licence se dijele na one za proizvodnju. str. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. isto djelo.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. isto djelo. primaoca isključive licence i trećeg lica. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. bilo relativno. 95. 224 225 226 Verona dr Albert. 29 ZOO). Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. isto djelo. 2. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti.

705 ZOO). Po njenom isteku. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. 2. 242 . isto djelo. Poseban otkaz nije tada potreban. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. 707). 706 ZOO). pa mora prestati otkazom. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. a davalac se tome ne protivi. Pored toga. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl.razloga” (čl. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 227 Verona dr Albert. 710 ZOO). 707 ZOO). “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. 709 ZOO). VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. a to znači odmah (čl. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 95. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. str. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. osim toka trajanja. Prema njima. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Otkazni rok se ugovara. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 708 ZOO). dakle prinudni karakter.

Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. 243 . Obrnuto nije slučaj. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. odnosno raskine. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Rješenja za pravna lica su drukčija. 711 ZOO).3.

244 .

228 Po članu 630 ZOO. Beograd. Beograd. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Naučna knjiga. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir .GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. str. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. VI izdanje. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Institut za uporedno pravo. kao karakteristični dužnik. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. izvođač. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. 7-8. Federalni propisi su veoma opširni. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. 549-550. 2. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Shodno tome. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. str. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“.1968. 245 . “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. ili na takvom zemljištu. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. ne preuzima obavezu rada. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. dvostrano obavezan. 1987.

Dalje ćemo ih citirati kao: UG. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. ustupanju radova i usluga. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 230 229 246 . uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora.05. 34/04) 232 Sl. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. Dalje: ZPU). korisnika. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. l. 141-157. list SRBiH 33/77. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. l. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata.g. prema terminologiji ZOO. novine FBiH br. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. 52/02. SFRJ 18/77. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. izmjene i dopune u broju 26/82. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”.građenju. novine FBiH br. inženjering organizacije. Ona imaju svojstvo stranke. 1980. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. SFRJ 69/80). Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. te inspekcijski nadzor. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. ustupanju radova i usluga (Sl. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 233 Sl. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. str. te upravni organi. Pored posebnih uzansi. naručilac i izvođač.2003. do sada. 1987. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. CIP. Sarajevo. Sl. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. projektantske organizacije. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. 56/02. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Zagreb. novine FBiH br. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. kao i budžetskih korisnika.

Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . zemljišno-knjižni ured. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Oni mogu djelovati samostalno . odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. vodovod i kanalizacija.. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. pošta. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. kao jedan subjekt. katastar). 20 ZG). Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . ili jedinstveno.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. odnosno eksploatacija.za ponudbenu licitaciju . potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Tako se i poslovi projektovanja. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Za sva navedena lica. tj. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja.1. kontrola projekta. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. Projektovanje.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). funkcionalnost objekta cjelishodna. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Prethodne radnje 2. 2. osim investitora. gas i sl. 18 ZG). Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl.

Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. program proizvodnje. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. Investicioni program može izraditi sam investitor. 25 ZG). posebne uslove za građenje toga objekta itd. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ.kao što su škole. sportske terene itd. odnosno eksploatacije. potrebna obrtna sredstva. tehničke opise. izvore finansiranja. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Za objekte neprivrednog karaktera . kao što će se vidjeti. tehnološki. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. izvedbenog projekta. često se sreće i “glavni projekat”. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. Između njega i projekta “za izvođenje”. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. njegovu namjenu. tj. Ali ako se objekat gradi iz kredita. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. tehnološko-proizvodnu. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. vrijednost prethodnih ulaganja. parkove. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. ona 248 . početak eksploatacije itd. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. predmjer. crteže. trajanje izgradnje. kapacitet. zgrade za zdravstvene. odnosno o izvođenju radova. društvena opravdanost. te sa tehnološkom. Prema prirodi posla. projekat instalacija i drugi. predračun sa opisom radova. tehničko obrazloženje. pored ostalog. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. Pored toga. ona obuhvata različite projekte. Naime. opreme. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. Projekti sadrže. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta.objekta. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. a naročito rentabilnosti. odnosno eksploatacionu koncepciju. po sporazumu stranaka. Njegovoj izradi može. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. upravne zgrade. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. U praksi se idejni projekat redovno radi. da prethodi “idejni projekat”. nego samo neke od njih i druge specifične. ili usluga. specifikaciju. odnosno saglasnosti. kao što su građevinski. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. karakteristike objekta. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. socijalne i kulturne ustanove.

2. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje.moraju biti i racionalna. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Drugo. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. odnosno izvođenju konkretnih radova. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. odnosno njenog dijela (čl. 22 ZG). Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. 249 . uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Treće. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. 74 ZG). Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. i platio troškove vezane za objekat. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. ZG). 30 ZG). 32 ZG).2. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Najprije. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju.

Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. 3.2.1. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Prema čl. Jedan izuzetak ipak postoji. Druga skupina ima procesni. Da bi donio odluku o izgradnji. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. 604 ZOO. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi.2. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. bez obzira na svojinska obilježja investitora. npr. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina.3. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Izbor saugovarača 3. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. 3. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. odnosno ofertalnom licitacijom. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. putem kredita. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču.

odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. 3. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. tender sadrži opšte. javno otvaranje ponuda. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. 251 .rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. ugovora o prodaji naročito. Prvi je uputstvo ponuđačima. Njene faze su: prijem ponuda. osim cijene. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Procedura ispitivanja. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. Napokon. Pored toga. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Ako su ovi elementi zadati. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. procjena ponuda. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. a ne putem javnog oglasa. tako i samih izvođača između sebe. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Pri tome. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. dalje. referens-lista i lista osoblja. po pravilu se uobličavaju u tenderu.3. predstavljaju poseban dio tendera. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. predaje ponuda. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. da dostave svoje ponude za izgradnju. Drugo. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Tender. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme.

Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. bilo ponudbena. Ako ne uspije ni ponovljena. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Razlike su sljedeće: prvo. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). 630. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. I treće. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. st. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. prikupljanja ponuda. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Drugo. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. 4. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. 2 ZOO). Ona može biti 252 . te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. 3.4. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. bilo licitacija o podobnosti. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. kadrovi. referens-lista i slično).odnosno radove. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije.

češće. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. najprije. građevinskih radova. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 1983. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. 561. str. Da bi neki poslovi bili građevinski. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Materijal za savjetovanje. istražnih. Prema UG 11. brane. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . ugradnja i montaža opreme. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. koji može imati isti predmet. isto djelo.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. On se tada određuje u sklopu pripremnih. mostovi itd. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme.Carić dr Slavko. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. montažnih i drugih radova. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. 61-63. 631 ZOO). Beograd. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. 253 . nesumnjivo je. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. str. Stručna knjiga. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”.

a koji se moraju izvesti”. 635 ZOO). odnosno radova (UG 22). Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. No. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. str. naknadni radovi . ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. materijala. ona dovela do znatnog povećanja cijene. Svi oni nemaju jednak tretman. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. Kod ugovora “ključ u ruke”. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. tj. Prvi je paušalno utvrđivanje. Ako bi (čl. najprije. Cijena 2. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. SUPJ . O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). 121. investitor može i raskinuti ugovor. 22). 254 . tj. odnosno manjkove radova. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije.IPU. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. U cijenu. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. Treba istaći da naslov čl. tako da se 239 Danas se. Napokon. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. I treće. Beograd. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom.2. 1978. 634 ZOO).1. u pravilu. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove.

242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. Ovaj načelni stav. 25. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. 636 ZOO). str. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. U slučaju da izvođač nije u docnji. 1977. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Privredna štampa. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama.2. cijena je ipak promjenjiva. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Beograd. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Vidjeti UG 22-33.2. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. 638 ZOO). kako zakonska. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. a preko toga investitor (čl. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. odnosno kod fiksnih cijena 10%. uticaj može imati i avans. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. 637 ZOO). na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Na pravila o promjeni cijene. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. 255 . Ukoliko je izvođač u docnji. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Prema njoj. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). odnosno radova. tako i ugovorna. kada se promjene pojave i unaprijed. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 27-28. 639 ZOO). Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Pored toga. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl.

Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. 256 . Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. 3. 2% od ugovorenih. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. privremenim situacijama. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Tada. bilo naknadno. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. U praksi dominira određivanje roka periodom.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. ako ugovarači posebno odrede. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. Ako to nije slučaj. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 5. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). investitor mu može dati primjeren rok. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Kao i obično kod ugovorne kazne. 4. Prema posebnoj uzansi 42. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. ili na isti ovaj način. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni.obligacionog prava.

). O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. Sarajevo 2002. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. 2002. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Ni Zakon o obligacionim odnosima. Ipak. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. ali ne mora.g. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta.ali po progresivnoj stopi (npr. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 52). Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 42-45. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. sarajevo.g. str. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». 6. Shodno tome. 5. 243 257 . 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). 4% za drugih 10 dana docnje itd. dr. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. 42-46. Pri tome se može. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). U tom slučaju. str.

U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. str. 2. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. 258 . “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Investitor mora najprije da preda samo gradilište. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Obaveza je složena. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. između ostalog. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. isto djelo. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. bilo sa izvođačem. prateći redovan tok posla građenja. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. 42. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. obaveze se svrstavaju u: prethodne. pribavljanje sredstava. gradilišta. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću.7. Vidjeti Šurlan Petar. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Ove obaveze već su razmatrane.

teče rok za izgradnju objekta. Posebnim uzansama o građenju. u ime investitora. odnosno izvođenje radova. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. kada su uključene u izvore prava. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. bilo sam. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. U užem smislu. nadzor se može povjeriti. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. U njega ulaze naročito: vrste. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Uređuje se prinudnim propisima. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. 81. 246 Šurlan Petar. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. isto djelo. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 3. ugovorom i. postupaka. kao i samog objekta. U najužem smislu. savremenosti. bilo preko posebno angažovanog lica. 21 ZG. Od trenutka uvođenja u posao. str. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. Prema čl. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Građevinski nadzor U najširem smislu. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. odnosno posjed. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). 259 . Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. količina i kvalitet radova. materijala i opreme (UG 99). pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor.

Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. Ona je pravovaljana i kada je investitor. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. prema UG 60. 4. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. obračunske situacije. a neizvršenih radova (UG 60). U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate.1. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. 260 . ugovor. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. ili iznosa koji nije osporen. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Plaćanje fakturisanog iznosa. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). U praksi postoje i tzv. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga.4. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati.2. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. u toku i po završetku izgradnje objekta. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Plaćanje cijene 4. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. odnosno obavljanja radova. Izvori prava su: prinudni propisi.

Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. odnosno radova. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom.3. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. 4.dijelu objekta. a eventualno i obračunskih situacija. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. najprije. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Osnov je građevinska knjiga. Prethodne obaveze su malobrojne. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. No. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Imaju prinudni karakter. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. On. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Napokon. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. 176 UG). Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 .

Potpisivanje se vrši svakodnevno. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. I nju potpisuju obje stranke. 47 ZG). ali nema jednokratan karakter. inspekcijski pregledi itd. bio nesavjestan. 1112/72 od 9. daju se putem dnevnika. radnike. Nalozi i primjedbe investitora. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Sl. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. te susjedne objekte. Praktično. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično.V 1972.VII 1972 i Sl. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda.V 1973. posljedice propusta su iste. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. testiranje materijala. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Pored toga. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. ako je dakle. odnosno njegovog nadzornog organa.noti.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. 129/2 od 16. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. prolaznike i saobraćaj. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. 1503 od 25. ali pokrivaju približno iste sadržaje. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. kiša. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. opremu i materijal. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. 2.). 247 Ovo je stav sudske prakse. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. 262 .

Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Ako nije. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Kada sam nabavlja materijal. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. 3. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu.3. Inače. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Solidno izvođenje radova 3. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Bude li potrebno. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. 3. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). odnosno investitora. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. može nastaviti izmijenjene radove. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. tipično za ugovor o građenju uopšte. 632-634 ZOO). Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. 607 ZOO). Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora.2. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . obavezne standarde. u načelu. propise o bezbjednosti i slično. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu.3. U slučaju akutne opasnosti. Ova dužnost je složena. nema pravo na naknadu za učinjene radove. djelujući pažnjom stručnjaka. Bez odobrenja investitora. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. O njima će naknadno biti riječi. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. izvođač ne smije odstupiti od projekta. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. dispozitivnih (čl.1. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme.

Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. primjenu adekvatnog materijala. druge objekte i okolinu (UG 76-78). višak radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. 3. No. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. On snosi i troškove provjere (UG 76). 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 .4. izvođač mora. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. No. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. iz posebnih razloga to ne činimo. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. 4. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se.objekta. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. To je tzv. Ako metod provjere nije ugovoren. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. Zahtjev treba dati pismeno. kada je to potrebno. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. odnosno ugovorenih radova. investitor može i odustati od ugovora. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. određuje ga sam izvođač. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova.

Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. pozivanje na testiranje. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. uzimanje uzoraka i slično. 603 ZOO. 7. Ako ništa nije posebno ugovoreno. reguliše je UG 126. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. odnošenja ili propadanja. čl. 5. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. materijal i oprema sačuvaju od uništenja.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. uz nadoknadu. Troškove čuvanja snosi izvođač. snosi naručilac. otkrivanje pojedinih radova. 265 . svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. prisustvovanje testovima. naročito kod otkrivanja radova. UG 100). Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. Ako ništa nije posebno ugovoreno. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. 6. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. odnosno radova. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. ali uvijek u pisanoj formi. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Ona postoji i pri raskidu ugovora.

tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. VI PREDAJA OBJEKTA 1. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Uređena je ZG (čl. izvođač ili oba subjekta zajedno. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. podobnu za odvojeno korištenje. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. preostali materijal i otpad. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. 50 ZG). Program sastavlja 266 . Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Prema prirodi građevine. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Kada prihvati zahtjev. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. instalacija.Po završenim radovima. ili u sklopu cjelokupnog posla. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. te njegov broj i datum izdavanja. odnosno nakon raskida ugovora. Jedan izuzetak ipak postoji. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. opreme i postrojenja. U slučaju raskida ugovora. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima.

Zapisnik potpisuju obje strane. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. Njegov sadržaj je određen u UG 113. Napokon. obim radova. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Zakon o obligacionim odnosima. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. 55 ZG). paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). O radu komisije se vodi zapisnik. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. pa dominira u praksi. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. kvalitet radova. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine.predsjednik komisije. O pregledu se vodi zapisnik. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. Po završenom pregledu. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. govoreći o ugovoru o djelu. 614). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. bilo kao običaj (UG 110-115). Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. 2. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. drugi partner 267 . Drugi izvor je ugovor. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Naziva se i kolaudacijom. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. Primopredaja objekta.

Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. investitor.to može učiniti sam. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. ali na trošak izvođača. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. str. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. 74-92. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. 3. cit. 268 . treći put u režimu regresnih zahtjeva. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Ta lica su: projektant. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. odnosno da su otklonjeni. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. op. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Veljko Trivun. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. 248 izvođač i podizvođač. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate.

360. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. autor Jankovec dr Ivica. ako ih je utvrđivao sam projektant. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. Napokon. 269 . 74-81 ZG). Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. str. 641 ZOO). Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti.dr Slobodan Perović . Gornji Milanovac 1980. 644 ZOO). kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. Odgovornost projektanta. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva.dr Dragoljub Stojanović. redaktori prof. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. 644 ZOO). 3. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 614621 ZOO). 644 ZOO). 2. prema opštim pravilima. odnosno prekršaje. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. Najprije.odgovornosti za nedostatke građevine. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta.prof. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. ni ograničiti. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl.

str. kao ugovorna strana. odnosno po uputstvima investitora (čl. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. ili na neki drugi nesumnjiv način. 1980. 636 i 637 ZOO. 640 ZOO). Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. naročito onim iz čl. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. Prva je sadržana u čl. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 270 . hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). str. Višak radova. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. 274. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 647 ZOO). Beograd 1978. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . CIP. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Institut za uporedno pravo. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 126-127. Zagreb. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. U tom slučaju on ima pravo na regres. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. Izvođač. 646). Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. a ne na obimu radova.međunarodni”.

2. str. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. 252 Đuretić dr Slobodan. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. izvođenje pripremnih radova. Treće. Savremena administracija. odnosno isključenju odgovornosti. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka.od davanja ideja.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. čl. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 1987. isto djelo. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. Isporuka investicione opreme. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 253 “Pravni leksikon”. građenje složene građevine. str. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. kao poseban posao prodaje. 40-44). oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 434. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. 1978. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. 275.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. isto djelo. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 141. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. Drugo. odnosno njegov dio. montaža. str. izvođač veoma često nabavlja materijal. režim njegove odgovornosti je stroži. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. 207. ZG. također. I peto. Sarajevo. str. ali ne kao jedini predmet ugovora. vršenja nadzora i sl. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. Beograd. 252 Četvrto. 271 . puštanje u pogon itd). Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko.

Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. Ova rješenja su već razmotrena. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. 637 ZOO). Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 133-136 ZOO). 619 ZOO). To su: promijenjene okolnosti (čl.IX PRESTANAK UGOVORA 1. 272 . One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. 2. primjenjuju se i na posao građenja. 10 ZOO). Međutim. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. sadržana u članovima 124-132. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Napokon. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Pored njih. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Pored značaja ugovora. nemogućnost ispunjenja (čl. Dakle. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 68 ZOO). dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu.

zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. u modernom svijetu. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika.. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu.g. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Beograd 2002. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Jelena Kočović. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.g. i Poljički Statut 1440. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. trećom generacijom direktiva iz 1992. Danas. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje.g. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. savremenim riječnikom rečeno. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma.g.g. Predrag Šulejić: Osiguranje. dr. 273 .GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1.g. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. vršili disperziju rizika. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. nastala u na uzajamnu pomoć. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente.g. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi.g. danas.

Osiguranje ima i svoj psihološki efekat .g. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. 256 No. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. 274 . Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Uništeno dobro je. Prof. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. a kad se radi o osiguranju lica. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. 257 Tako je prema podacima iz 1999. 2001. Sad. dr. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama.stvara osjećanje sigurnosti. izgubljeno. Novi Sad. u psihološkom pogledu. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. i za pojedinca čije je i za društvo. 1992. kad se radi o osiguranju imovine. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Radi se.g. 14-16 i 18-21. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti.000 radnika. N. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. kad nastane osigurani slučaj. zdravlja i životnog standarda ljudi. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. repariranju nastalih štetnih posljedica. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. str. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. ili da ih neće suviše oštetiti.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. Misao. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. odnosno štete. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. onda je to sistem mjera za očuvanje života. Stylos.

osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. u što je moguće širem obimu. Međutim. Osiguravač. U tom smislu. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. postavljanje gromobrana. kao što je poznato. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. Moderno osiguranje.koja. a još manji broj ih biva uništen. fond osiguranja. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti.osiguravajući fond. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. proizvodnja aparata za gašenje požara. dešavaju normalno kao i one redovne. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. 275 . organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. građenje sefova. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. postavljanje nekih instalacija. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. organizovanje protivpožarne službe. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. 2 ZOIO). Fond osiguranja. Radi se. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. 897 ZOO). dakle. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. u stvari. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. ali se. prema tome. ipak. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja.

7/95. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . 6/98. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Ugovor o osiguranju 2. učešće osiguranika u dijelu štete. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. u stvari. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. taksativno određene organizacije za osiguranje.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. gubitak prava na naknadu i sl.). po načelu uzajamnosti i solidarnosti. unutrašnja organizacija i upravljanje. koja se putem banaka. Pored toga. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. a i neposredno.dalje ZOIO). Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). način poslovanja i pravni tretman sredstava. te u naknadi štete. U njemu su navedeni poslovi osiguranja.list FBiH 2/95. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. 2.pravila osiguranja. Prema svemu. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. Dakle. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. Uz to. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. 41/98 . osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. pored ostalog. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. gašenja požara i sl.1. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. Izvori prava. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . U te mjere.

“Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. 2. SFRJ 33/77. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl.l. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. kao komisionar. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. ZOIO).l. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. snimanja i procjene šteta.dakle. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. 3. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. riječnom i kanalskom saobraćaju. Prvu čine “poslovi osiguranja”.l.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. RBiH 2/92). prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. zastupanja u osiguranju. Pravila osiguranja mogu biti opšta . 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. st. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. 900 ZOO). SFRJ 22/77. I drugo. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. 45-49. snimanja rizika. Prema članu 2 ZOIO. Prometnu. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun.l. te u svoje ime. 142-144 ZOO. preuzet Sl.za pojedinu vrstu osiguranja. isto djelo. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. u tuđe ime i za tuđi račun . a za tuđi račun . RBiH 2/92). ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. najprije. str. 277 . On.kao zastupnik. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica.

unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. Prema njemu. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. Dakle. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. 278 . ZOO. 31 i dalje. 139-148. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. Vidjeti Šulejić dr Predrag. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. d) Po teoriji prestacije. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. U suštini. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . U osnovi. On. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. odnosno isplata osigurane sume.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. samo potvrđuje ovakav stav. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. isto djelo. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. kao i dosadašnji propisi. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. 2. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. formalnost.2. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). teretnost. str.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. nema ni ugovora. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. b) Mješovita teorija . 897 ZOO. isto djelo. poput zakonodavca. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. str.osiguravača. a zajednica se obavezuje da. odnosno sumom osiguranja.

čak uzeta i sama za sebe. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. da izdaje polise osiguranja. Ova teorija ne isključuje. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. naplaćuje premije. ne zna. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. 901 ZOO). U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. Može. te isplatom naknade. koji je prihvata ili ne prihvata. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Predstavnik osiguravača. a za to druga strana. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Ipak. Pravno dejstvo ponude je različito. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. 906 ZOO). akiviziter osiguranja. a u trećima. obavezuje samo za neke grane osiguranja. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. Kod životnog osiguranja. ugovarač osiguranja. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme.3.posrednika. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. takođe. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. odnosno sume osiguranja. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. traži saugovarača. Prema tome. 2. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. Po Zakonu. smatra se da nema ograničenja (čl. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. U drugim. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. za druge . u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. 279 .

obećati). trajanje osiguranja i period pokrića. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). “primijenit će se ova posljednja” (čl. 902 ZOO). 280 . 2. Ugovor je. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. Ako nije tako urađeno. 901 i 03). Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Ona može biti data i na polici.4. osigurana stvar. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Kod obaveznog osiguranja.osigurani slučaj (čl. 943 ZOO). smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). Ako neće da zaključi ugovor. smatra se da je ugovor zaključen. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. 902. Po zakonu. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. dakle. premija. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . zaključen konkludentnom radnjom. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. odnosno osigurano lice. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Kod ličnog osiguranja. upravo čim uplati premiju. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. rizik obuhvaćen osiguranjem. Najposlije.

stav 6. Lista pokrića ima. 281 . pojedinačne i generalne. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. (čl. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. A to se postiže tipiziranim ugovorima. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. individualne i kolektivne. po naredbi i na donosioca. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku .a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . Druga ugovorna strana. ugovoriocem osiguranja. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji.1. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. 902. 897). Stranke 1. str. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. potpisivanjem. Način dodavanja je pravno irelevantan. ZOO). Isto je tako kod ličnog osiguranja . ili osiguranikom. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. Ne može glasiti na donosioca. a terminologija o njima nije ujednačena. zalaže se indosamentom. znači. naziva se ugovaračem osiguranja. naziva se osiguravačem. Prema sporazumu ugovarača. osiguravaocem. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Kod imovinskog osiguranja. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. karakter isprave o osiguranju. 164-165. Kad glasi po naredbi. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. II ELEMENTI UGOVORA 1.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Može se i zalagati. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. može glasiti na određeno lice. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. a stvar je izložena riziku. onaj koji se osigurava. a ne ugovaraču osiguranja. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. osiguravateljem. isto djelo. osigurateljem.

Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. može isplatiti trećem licu. založni povjerilac.(suma osiguranja). koji je i korisnik osiguranja. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. u suprotnom. bilo na posebnom dokumentu. različiti. naknada se isplaćuje njemu. pretrpio neki materijalni gubitak . Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. a ne onoga koje sklapa ugovor. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). To se lice naziva osiguranim licem. 946 ZOO). On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. osiguranikom. Može se. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je.zakupac. znači. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. druga lica. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Kod osiguranja imovine. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. međutim. 924 ZOO). odnosno osigurano lice. skladištara. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. komisionara. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. 282 . međutim. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. zanatlija. pošto bi. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. ali ono nije ugovorna strana. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. ili. Za osiguranje života nekog drugog lica.licu koje stvar drži ili ju je držalo. a može i docnije. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. tj. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. kad je sopstveniku vraćena stvar. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Znači. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. potrebna je njegova pismena saglasnost. No. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. čuvar (čl. takođe. ako nije vraćena .

Na strani osiguravača može biti i više subjekata. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. ali može biti označeno i neodređeno. nasljednici. odnosno svoj tjelesni integritet. 12-26 ZOIO). Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. Pored temeljnog kapitala. 283 .00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. 5 ZOIO). odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. rezerve sigurnosti. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. a svoj život. može se navesti poimenično.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Za pojedine vrste osiguranja (čl. Pored toga. Ugovarač osigurava svoju stvar. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. i po 2. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. sredstava tehničke rezerve.000. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli.00 KM za poslove osiguranja života.).3. 14 ZOIO). 924 ZOO). Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. 1. ali odredivo (djeca. 12 ZOIO).000. 1.000. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem.000. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom.2. 13 ZOIO). sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. suprug i sl. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). sredstava preventive. dakle. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. Ugovor se može. kod ličnog osiguranja. 29 ZOIO). djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. Osnivači. povezivati (čl. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. uslove iz odluke.

ugovor prestaje da postoji (čl. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. osiguranje od odgovornosti).da je to interes. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. odnosno o osiguranom licu (čl. Kad govori o sadržini polise. Ako je u polici određeno drugo lice. Poslije toga. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. 284 . to je osiguranje za tuđi račun. a neki da su to obaveze i prava stranaka. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. koju smatra ispravom o osiguranju. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. stvari. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. Tako posmatrano. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. o čemu je sklopljen ugovor. lica izloženih opasnosti i sl. No. a kao što je rečeno. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. drugi . dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. životinje.rizik. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. ili preciznije. treći . ono čemu se pruža zaštita od rizika. 902). osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Govori se o osiguranju imovine. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. Odbije li zainteresovano lice. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. 904 ZOO). osiguranje za račun određenog lica. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. 905 ZOO). Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. 2. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. pa i sastavljača uslova osiguranja. zatim prestacija. 905 ZOO).Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. lica.

Gdje nema rizika. Pored toga. Neizvjesnost je bitan. Da bi bio “osigurani slučaj”. 898. uzrok štete. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. o tome da se rizik desio i sl. tj. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Rizik nosi u sebi. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. Ali kada će. ugovor je ništav. Generalno posmatrano se to dešava. odnosno da bi predstavljao rizik. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. dakle. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. Svaki će osiguranik umrijeti. ako se osigurava od požara. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku.smatram. Neizvjesnost. Nema li je. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. 897 i 898 ZOO). ali se ne zna kada. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. dakle. tj. rizikom se naziva i sama šteta. putativni rizik (od latinskog “puta” . Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. događaj protiv koga se osigurava. mislim). Prema tome. slučaj protiv koga se osigurava. 898 ZOO). da stvar može gorjeti. ili relativna. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. ili je bio u nastajanju.3. Ako se osigurava od poplave. pa nema ni ugovora o osiguranju. Izuzetak je tzv. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. kod krađe . dakle. to je izvjesno. Ili. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. nema ni osiguranja . treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine.da je stvar pokretna itd. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . stav 2 ZOO). na prvom mjestu. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. potrebno je da bude izložen riziku. On mora biti budući. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. to je neizvjesno. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. Naime. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. ne zna se. ne zna se kada će nastupiti. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. nastupiće. Rizikom se smatra i sama opasnost. elemenat neizvjesnosti. nema ni rizika. Najposlije. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. tako i u osiguranju lica. odlučujući elemenat rizika.

rizik . visina premije. kod osiguranja lica. tj. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. treba da se štetni događaj . Osigurava se brod koji je već otplovio. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Rizik se. kao bitan faktor. odnosno za ostvarenje rizika. stepen njegove jačine i. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. legalna (da nisu kradene stvari). Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. To je potrebno iz sljedećih razloga. konstantni i varijabilni. odnosno. Neizvjesnost. Znači. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. Premije se izračunavaju računom 286 . 898. opšti i pojedinačni. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. čisti i špekulativni. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. odnosno koji predstavlja opasnost. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. a u času kad se osigurava. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. treba da se ponavlja.času sklapanja ugovora. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. stav 3 ZOO). Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). ako stranke za to nisu znale. naročito pomorskom. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. Premije se utvrđuju tarifom. a ne subjektivno. ako drže da se događaj još nije desio. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). s tim u vezi. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. I drugo. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. za osiguranjem. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. Prvo. tj. 4. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti.

Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. tj. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Ako je period za koji se osigurava duži. Jedna zgrada izgori potpuno. vjerovatnim stepenom jačine štete. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja.vjerovatnoće. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). svakako. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. 2 ZOIO). U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. odnosno od naknade. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. od sume na koju se osigurava. dakle. treća za desetinu itd. druga za trećinu svoje vrijednosti. dobija se “funkcionalna premija”. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. st. troškovi naplate premija. porezi. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. upravni troškovi osiguravača. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. takse i druga davanja državi. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. statističkom ili neto-premijom. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . najodlučnije. I to je. pa i premija treba da bude veća. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Najposlije. 287 . čak i kad su oni istog intenziteta. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. 30. Na osnovu statističkog posmatranja. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava.

U tom slučaju se plaća veća premija.Po načelima tehnike osiguranja. To je slučaj podosiguranja. 5). Izuzetno. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . Ono je sadržano u aktima osiguravača. To znači da se plaća za cio period osiguranja. st. 933 ZOO). dakle. To je nadosiguranje. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Nasuprot tome. Ukoliko je u ugovoru pokriće. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. koja je uvijek predmet ugovaranja. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. 934. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. naknada zavisi i od osigurane svote. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Može se ići ispod te vrijednosti. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. No. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. nego u jednom razdoblju učešća ili više. a isto tako i premija. 5. a osiguranik plaća manju premiju. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. kad se.više i češće zimi). Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. druga strana može tražiti poništenje ugovora. na zgradama . U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. 936 ZOO). Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj.

289 . izuzeci postoje. U polisu se unosi osigurana svota. No. dragocjenosti. transportna sredstva. modeli. stav 7). nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. Time se želi i spriječiti špekulacija . dalje. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. odnosno uslovi osiguranja imovine.po sporazumu itd. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. 898 ZOO). Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. planovi. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. prema tome koja je niža.maksimuma. stoga.subjektivne vrijednosti (čl. a ne naknada. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. Naknada je. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. 925. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. kao elemenat ugovora odrediva.) od pričinjene štete. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. No. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. dokumenti . odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. mašine. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Pravila. zaliha robe i materijala na nabavnu. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Tako. Uslovima osiguranja. 6. odnosno na tržnu cijenu. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora.

bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. 913). kada se ispostavlja lista pokrića. 922 ZOO). bilo iz zakonskih razloga. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. tj.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. III OBAVEZE STRANAKA 1. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. 907 ZOO). Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. 290 . bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. I drugo. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. daje ugovarač osiguranja. Obaveze osiguranika 1. Pored toga. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Najprije. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. Pored toga. odnosno o licu koje se osigurava. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. kao kod svake kocke. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. Osiguravači sastavljaju upitnike. Tako se i radi.

međutim. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. 914. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. 2). Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. ili mu nisu mogle biti nepoznate. drukčiji (čl. 914. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. st. po pravilu. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. S obzirom na ulogu organizatora. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. 2 ZOO). a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. ili čak u zabludi. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Slično je i kod osiguranja lica. osiguravač može ili ići na raskid 291 . a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Gotovo sva pravila. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. jer je u tom slučaju rizik. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. smatramo. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. Rok nije utvrđen zakonom (čl. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. odnosno prava raspolaganja. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Međutim. st. 914. Posljedice su uvijek iste. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. Opravdano je. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. st. ili je bio samo nemaran. izuzev ako je išao na prevaru. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. 1 ZOO). te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. a koje su mu poznate. Po Zakonu o obligacionim odnosima. koliko treba da budu precizni i jasni. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora.

kvartalno. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. U suprotnom. ili predložiti povećanje premije. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. 912 ZOO). 912 ZOO. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. odnosno prebivalište. ugovor prestaje po samom zakonu. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. gubi to pravo. plaća se prilikom zaključenja ugovora. svakako srazmjerno uvećanom riziku.ugovora. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. po pravilu. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. 1. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. unaprijed. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. odnosno pri uručenju police (čl. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. osim ako nije drukčije ugovoreno. kod osiguranja u poljoprivredi. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. izuzev kod 292 . a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. No. na primjer. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. Prema izričitoj odredbi čl. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. ugovor ostaje na snazi. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. 913 ZOO). ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. ugovor je punovažan. ili nekako drukčije. odnosno traženja povećanja premije. Ako je. 944 ZOO). Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Plaća se. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. ugovor je ništav. međutim.2.

Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. 917 ZOO). ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Kod osiguranja života. i bez opomene. Ako osiguranik ni tada ne plati. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Ako to ne učini. a najdalje u roku od tri dana. ne utiče na fiksni karakter premije. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija.3. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Ne bude li premija plaćena. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. 1. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. osiguravač može raskinuti ugovor. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. odnosno rizika. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. dakle. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja.uzajamnog osiguranja. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. O tome ima odredaba i u zakonu. To se čini ili u promilima osigurane sume. ako premija ne bude uredno uplaćena. Rok ne može biti kraći od 30 dana. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije.

926 ZOO). Povećanje. Obaveze osiguravača 2. dužan je da se pridržava tih uputstava. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu.1. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije.nastao. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. odnosno štetnog događaja. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. 2. Ako druga strana odbije zahtjev. 914 ZOO). zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača.4. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. 294 . Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. No. ako je rizik povećan njegovim postupkom. 926 ZOO). Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. kod požara). Tako određuje i Zakon (čl. Takva bi odredba bila ništava (čl. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. On to mora učiniti bez odgađanja. 1. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. 914 i 916 ZOO). bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. Ne učini li to. 918 ZOO). a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica.

Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. osim ako se to posebno ugovori. odnosno korisnik osiguranja. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. kad je ta stvar propala ili oštećena. odnosno procjenom vještaka. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Drugu fazu predstavlja procjena štete. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. tako u pogledu nastale štete i njene visine. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . pristupa se procjeni štete. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. procjena se povjerava vještacima. samo naknada stvarne štete. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. ako to traži ovlašteno lice (čl. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Nadalje. odnosno uslovi osiguranja. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. dakle. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. osiguravač je dužan isplatiti predujam. kako za utvrđivanje samog rizika. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. 930 i 931 ZOO). Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. koje podnosi osiguranik. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. može pokrenuti spor kod suda. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Izložićemo njegove osnovne faze. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Pretpostavlja se. neće je naknaditi. 919 ZOO). Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Osiguravač je dužan. 925 ZOO). Opšta pravila. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. odnosno dio naknade koji nije sporan. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. isplatiti naknadu. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata.

Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. zasnovana na srazmjeri između premija. primjenjuje se pravilo proporcije. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. osiguranje staro za novo i dr). tj. opet. To znači: ako je stvar potpuno propala. ukoliko je stvar vrednija. znači da je i rizik veći. odnosno plaćena premija.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. popravkom stvari.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Druga se formula. primjenjuje u Francuskoj. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. naknada se određuje prema toj vrijednosti.od osigurane svote. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. ili se uzimaju ugovorena. No. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. Naknada se isplaćuje u novcu. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. osiguranje subjektivne vrijednosti. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. To je slučaj podosiguranja. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. ugovorom predviđeni iznos. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. To. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. neće se naknaditi stvarna šteta. tj. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. 925 ZOO). i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja.

927 ZOO). Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. isplaćuje se samo dio osigurane sume. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Pored toga. Naprotiv. a ne stvarna vrijednost.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade.000 KM znači da štetu ispod 10. Prema tome. U nekim vrstama osiguranja. Drukčije se može ugovoriti (čl. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Franšiza 10. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Ako stvar nije potpuno propala. isplaćuje se suma osiguranja. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. dakle. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. aparata. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. Ugovorom se. Ako stvar potpuno propadne. 926 ZOO). kod osiguranja protiv krađe itd. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. osiguranikov je interes da šteta bude veća. ako je stvar oštećena. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati.000 KM ne naknađuje osiguravač. pobunama i nemirima. tj. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Isto je kod osiguranja lica. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. usjeva itd. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. da je abandonira. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. instalacija. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. Ima ga kod požarnog osiguranja. mašina. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja.

svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. štetu. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Isto tako. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. 298 . ako je uplaćena premija bar za tri godine. Kad su za korisnike određeni nasljednici. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. nekim docnijim pravnim aktom. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. a ugovarač nije odredio njihov dio. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. Ako korisnik nije određen. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. namjernim ubistvom ili samoubistvom. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. testamentom i sl. 28 ZOIO). Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. kao i da može zahtijevati i predujam. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. 50 ZOIO). dakle. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. 931 ZOO). svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. 28 ZOIO). Napokon. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. a ugovarač umre. 929 ZOO). 19 i čl. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. pod predviđenim uslovima. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. kad je. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl.operacijama. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka.

da stvara razne fondove i da te fondove jača. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. (čl. To je slučaj u našem pravu. I peto. učini dostupnim javnosti.2. prinudan karakter. 6 ZOIO). Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. kada je propisana. Zato ima. Četvrto. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. uslovi osiguranja i sl. Pored toga. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. shodno čl. pošto zaključi ugovor o osiguranju. odnosno uslova. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. Ona je i javnog karaktera. on mora da. Drugo. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Zbog toga je osiguravač dužan da. 299 . Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. 7 ZOIO). Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. 6 ZOIO. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. tarife.2. Kao i prethodna. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. kao što su pravila osiguranja. Pored toga.

ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. tj. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. razliku može tražiti od drugog. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. a bez obzira 300 . dakle. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Dakle. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. odnosno korisnik osiguranja. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Osiguranjem se.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja.

nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. na osnovu ugovora. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. umanjena mu radna sposobnost i sl. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. Prema načinu na koji nastaje. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno.na to što je naplatio osiguranu svotu. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. koju prihvata i naš zakon. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. To je razumljivo. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. dok se obavezno osiguranje. 301 . vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. V PODJELA OSIGURANJA 1. dakle. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. oštećen mu dio tijela. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. 2. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. prema zakonskim odredbama. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. 948 ZOO). Najčešće usvojena podjela osiguranja. 934 ZOO). za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. jeste osiguranje imovine. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Ako nije postupio nesavjesno. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. mora zaključiti. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Šta je. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl.

koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. poplava. oluja. . osiguranje od odgovornosti. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. odnosno istim uslovima osiguranja. jednostavno. ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . 2. . . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. tj. . odronjavanje. . . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi.šomažno osiguranje.osiguranje životinja.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. . Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. klizanje tla). 9 ZOIO). snježna lavina. Član 9. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. Poznato je više vrsta osiguranja imovine.montažno osiguranje.transportno osiguranje.osiguranje troškova i liječenja. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. .osiguranje od zakonske odgovornosti ili. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. eksplozija. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. .mašina od loma i nekih drugih opasnosti. .osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. 302 .stakla od loma.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.od provalne krađe.osiguranje dobitka.kombinovano osiguranje namještaja. . . jer ih naknađuje osiguravač.

osim obične bolesti. neisporuka. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. elementarnih nepogoda. zatim troškovi spasavanja. U svakom slučaju. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. ratni rizici. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. očekivani dobitak. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. Osiguraniku. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. isplaćuje se naknada. od zajedničke havarije. Ako nije drukčije ugovoreno. nagrade za spasavanje i štete. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. miraz itd). Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. kao što su krađa. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. politički rizici. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. a može se dati na različite načine. vozarina. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja.3. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). troškovi opremanja broda. ili da pripadne nasljednicima. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. infektivne i profesionalne bolesti. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. 4. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. provizija i dr. eksplozija. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). 303 . kopneni i drugi rizici. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. požara. manipulativni.

doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. 5. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. dakle. odnosno korisnika brodica na motorni pogon. To bi bilo.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. Kad osiguravač isplati te naknade. To je slučaj kod ugovora po tzv. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. To je pravilo. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. 304 . tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. odnosno i jednom i drugom. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. plovidba bez dozvole brodara. ugovor se raskida. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. ako to nije posebno ugovoreno. nedozvoljena trgovina. odnosno korisnika vazduhoplova. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. osim pretovara u slučaju nevolje. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. na primjer. c) vlasnika. krijumčarenje. Ako nisu plaćene premije. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. međutim. Može se. Prema članu 66 ZOIO. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Baraterija je. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. skretanje s utvrđenog puta itd. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. bez obzira na koji je brod ukrcan. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. pod baraterijom se podrazumijevaju. oštećenju ili konfiskaciji. b) vlasnika. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. troškovi u vezi s osiguranjem. Po pravima drugih zemalja. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). osigurati i teret “na ma kome brodu”. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. generalnoj polisi. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. učinjen bez saglasnosti brodara.

odnosno korisnika vozila.članice ureda (čl. povreda ili oboljenja. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. aerodrom). c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. 74 ZOIO). Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. 69 ZOIO). Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. odgovornost. nego u krugu (stanica. Sve štete nastale uslijed smrti. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Isto tako drugi poslovni subjekti. 73 ZOIO). tj. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje .turističke. ugostiteljske (čl.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . (čl. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. 82 ZOIO). Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Ipak. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. pristanište. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. 70 ZOIO). Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. naknađuje osiguravač (čl. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 67). jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. 69 ZOIO). pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. 72 ZOIO). odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl.

Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. osiguravač ima. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. str. No. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Reosiguranje je. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. a ima pravo na regres od toga lica. 95 ZOIO). teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. S druge strane.neovlašćeno lice. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. uvijek su moguća odstupanja.. Novi Sad. Pojam reosiguranja Osiguravač. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. shodno zakonskim kriterijima. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. 76 ZOIO). u nekim periodima. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. 93-94 ZOIO) i korisnika. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. VI REOSIGURANJE 1. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. putem svoje organizacije. 440 306 . odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. 84 ZOIO). 84 ZOIO). Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. 1992. Misao. Tada pomaže reosiguranje. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. u stvari.

2. posebno za svaki slučaj. te naknade isplatiće reosiguravač. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. kvoti (npr. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. a koji će prenijeti na reosiguravača. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Danas se rjeđe koristi.00 KM). ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj).000. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Kod osiguranja drugog rizika. 10%). odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. odnosno višak. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. 7 ZOIO). a drugi dio ustupa reosiguravaču. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. osiguravač određuje. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. To je osiguranje drugog rizika. čisto reosiguranje viška štete. a višak prenosi na reosiguravača. Organizacija za osiguranje dužna je. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. do 50. najprije. Kod osiguranja štete. a ima još obaveza na naknadu štete. Na primjer. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. a ostatak. za koju osiguravač tako odredi. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. učestvuje i 307 . a javlja se u nekoliko oblika. u svakoj naknadi štete. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Kad se desi osigurani slučaj. Osiguravač. u naknadi štete. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. 7 ZOIO). a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. prenosi na reosiguravača. To je tzv. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. 2 ZOIO). odnosno sume osiguranja. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. za svaki ugovor o osiguranju.

Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. najčešće u toku jedne finansijske godine. dakle. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. Ako ništa posebno nije rečeno. Kod oba načina. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. da je ništav. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. 1. st. bilo raskinut. st. 2 ZOO). jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. 928 ZOO). 308 . st. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. tačka 1). reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Kod reosiguranja viška štete. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. 898. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. ili je postalo sigurno da će se desiti. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. 922). Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. određuje svaki reosiguravač samostalno. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. 944. ili je bio u nastupanju. dejstvo stečaja nije trenutno.reosiguravač. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). 923. 2). ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. No.

ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. 909 i 914 ZOO). Ako to nije učinjeno odmah. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. 914 ZOO). pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Kada ugovor raskine. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. 922 ZOO). otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. dalje. No. 309 . osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Kod osiguranja dužih od pet godina. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. dakle. Osiguravač može. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. 913). Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. 2. Izjava o raskidu mora se. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. 908 ZOO). osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl.

osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika.Carić dr Slavko. str. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 263 Kapor dr Vladimir . Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Pored tri posljednje obrađene situacije.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. isto djelo. 916 ZOO). Napokon. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. 923 ZOO). osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Napokon. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. 358. 932 ZOO). Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. 310 .

311 . 267 Zakon o čeku (Sl. novine Federacije BiH br. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. i unutrašnjim vodama). a to su skladišnica. 267 Inače. hitnosti postupka. 266 Zakon o mjenici (Sl. skraćeno: ZČ. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. konosman (teretnica).DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. čl. novine Federacije BiH br. drumom. po pravilu. 265 Mjenica. suženom krugu prigovora. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. osim odredaba o regresu). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. Zato je materija regulisana.32/00). prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. imperativnim zakonskim normama. prestanak prava i drugo. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava).32/00). kratkim rokovima za preduzimanje radnji. skraćeno: ZM. nastanak obaveze. prenosivi tovarni list. kao vrijednosni papir. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). prenos papira. Ček je uređen Zakonom o čeku. ostvarivanje i dejstva prava. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom.

posredovanje u prometu vrijednosnih papira. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. 2. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. funkcionisanje berzi (berzi efekata). Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. najuže je vezano za nju. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire).).su donesene 1930.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. investirajućih društava. str. 474. odluke organa berze). 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. pravilnici. list FNRJ broj 8/47). a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). To je. pa i vrijednosnih papira. 2. Sl.Simić dr Milić. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. bankarskim poslovima. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. list FBiH broj 2/98). list FNRJ broj 8/47) . finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. 13/94). osiguravajućih i investicionih društava). list RBiH broj 10/94. novine Federacije BiH br. list RBiH broj 2/92. transfer agenata i dr. koje je konstatovano na toj hartiji. rad brokera.cit. ostvarivati. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. dakle. 312 . investicione papire) te blagajnički zapis. shodno čl.preuzeti aktom. 39/98 i 36/99). to pravo o kome je sačinjena isprava. niti prenositi na drugog. fondova i dr. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. banaka.Trifković dr Miloš . koncerna. op. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. 272 Sultanović dr Aziz . državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. list RBiH broj 10/94. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju.

Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. prvo. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. pravo da traži 313 . Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. uz njeno podnošenje. reprezentant prava. utjelovljeno u toj ispravi. čl. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. najčešće. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. i najposlije. drugo. kreditnim i trgovačkim transakcijama. i treće. ostvaruje se i prenosi ispravom. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. 240). Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca.prenošenjem. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. 234). samo njen zakoniti imalac. potrebno je. kako se vidi. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. tj. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. čl. koja ne mora biti uvijek gotov novac. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. No isto tako. da isplati određenu svotu novca. ili da izda određene stvari. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Sadrže. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. i to lako prenosive. ustupanjem te isprave. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu.

pa se ona ne bi mogla ni prenositi. upravo njen zakonski imalac. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. kao i razne novčane i kreditne transakcije. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. u ovoj mjeri. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. dakle. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Pravo je. kao investicionih papira. niti se može izvršiti obaveza drugome. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. Na prvom mjestu. prema načelima i propisima. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Kod drugih je obratno. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. radi kojih je ona izdata. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Prava iz hartije su prava koja. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. zalagati i poklanjati itd. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. a naročito da je pusti u promet. 3. nego onome ko posjeduje hartiju. 314 . ne bi mogle obavljati. da se može kupovati i prodavati.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). No. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Prema tome. Time što ima pravo na hartiju. bez njihovog korištenja. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije.

investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. takođe. špediterski tovarni list. Narodne novine. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. pravni ili juridički. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata.mjenica. kreditno pismo. 1993.g. str. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . polica o osiguranju. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . uputstava. prenosivi tovarni list. imaju obilježja hartije od vrijednosti. 2003. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. koji. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Inače. 276 Foley Bernard J. Sarajevo. način korištenja. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . javni ili društveni. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti.teretnica.mjenica. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. skladišnica. 300307.dionica. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. uz naknadu. Zagreb. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. hipotekarne obveznice. Zagreb. prenos (transfer). kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. “consideration” je neki razuman razlog. kao instrumenti akumulacije kapitala . robna uputnica. certifikat. hipotekarno pismo. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. obveznica). Revicon. ček. Vrijedonosni papiri. 1963. većinom određena protučinidba. Mate. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. dionice vezane za indeks i drugo. str. oblik (forma).: “Tržišta kapitala”. Pored ovih. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. 86-91. obveznice sa varijabilnom stopom. blagajnički i komercijalni zapis. str. Držanje hartije je dovoljan dokaz.Danas se posebno raščlanjuje tzv. 273 274 315 . 4. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. obveznice vezane za indeks. u određenim pravnim sistemima. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata.

Savremene hartije od vrednosti. 2) Firmu. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. niti se ostvariti i prenositi. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. čl. 6) Potpis izdavaoca hartije. Službeni glasnik. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 1999. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. Čl. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. Beograd. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Zapravo. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. 278 ŠZO. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Svetislav Milovanović. za dionicu. koji je momenat njegovog nastanka. obveznice). koji su zakonom određeni. odnosno talon. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. komercijalni zapis).tehnologija. 3) Firmu. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). obveznicu. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. Posebnim zakonom.g. čeku. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. a šta kupon. akciji). 316 . 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. Bitne elemente. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. 965. 277 4. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca.

ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. kao što su teorija poštenja. voljom i radnjama izdavaoca. ali su osnovne tri: teorija kreacije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . teorija delegacije. teorija pravnog privida. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. kao pisane isprave. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Jednostrana volja izdavaoca 317 . opticaj. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. odnosno povjeriocu iz te hartije. Izložićemo stavove osnovnih teorija. 2. donekle. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. korisnika papira. Teorijski posmatrano. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. potreban i prijem hartije. Druga shvatanja. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. teorija stipulacije. po mišljenju ove teorije.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. teorija emisije i teorija ugovora. Međutim. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. dakle. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. Za razliku od teorije kreacije. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. 3. nego puštanjem u promet (emitovanjem). prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. kao korisniku prava. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. pojava povjerioca. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. Po shvatanju ove teorije. Dobra strana teorije kreacije. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. koja je bila dugo primjenjivana.

ugovor. Jedno lice štampa. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Makar bilo savjesno.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. a ne kada je papir potpisao. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). posebne institucije). Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Dosljedno ugovornoj teoriji. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . 4. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. kao što uči teorija kreacije. odnosno svoje obaveze. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Po teoriji ugovora. da bi izdavalac i tada bio obavezan. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. kao dvostranim pravnim aktom. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. stavlja u promet (banke. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. sa razlikama u momentu nastanka. nađena). Pošto postoji izdavalac. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. a treće vrši distribuciju. Kada je pustio hartiju u promet. Prema ovoj teoriji. kao dužnik i ovlašteni primalac. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. kao povjerilac po hartiji. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. Samo sastavljanje hartije. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. S druge strane. obveznica). nije zaključen ugovor. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Odluka je pravno tek tada donesena. Otuda i naziv ove teorije. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. ovdje to nije slučaj. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. razvila se teorija pravnog privida. drugo potpisuje kao izdavalac.

1981. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. 282 odnosno teorija kreacije. Sarajevo. str. 1977. 280 281 279 319 . po zakonu. 443 (prema Radišić. Teorija ugovora. 12. 267. 1985. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO).mjenica i ček”. str. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. bez njegove volje.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 237). 237). jamčiti bez obzira na njegovu volju. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu.cit. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 244. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. čl. odnosno njenog ranijeg imaoca. 266. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. II Band. Beograd. odnosno raniji imalac (indosatar). 1979. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. što je opravdano kritikovano.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Informator. str. Nolit. iako starija. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. str. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. po zakonu. čl. 10). Zagreb.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. str. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . op. čl. 266). Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Naime. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. op. a to znači prihvatanje teorije emisije. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. čl.cit. 283 Radišić dr Jakov. Pri izdavanju hartije. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. München. 282 Rastovčan dr Pavao . Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. 239). Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. str. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”.

mjestu 284 285 plaćanja. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji.cit. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko.). vrsti prihoda koje ona nosi (daje). po pravilu. na učešće u upravljanju (pravo glasa). 2. 830-837. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. može razvrstavati. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. načinu određivanja valute. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. kompaniji tipa dioničarskog društva.2. Beograd. 45 i dalje. može imati i druga prava (pravo prioriteta. 285 284 320 . 2. tradicione hartije. skladišnica). a nekada i ličnopravnim papirima. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva.g. imaoca papira). vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. vremenu dospjelosti. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. stvarnopravne i obligacionopravne. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. Ostale podjele daće se u pregledu. str. str. Vasiljević Mirko. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. Svaka od hartija se. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Predaja hartije ima isto značenje. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Zavisno gdje spadaju. pravo opcije i dr. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. op. odnosu hartije sa osnovnim poslom. 2001.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem.1. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). 2. Poslovno pravo. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. načinu i obimu izdavanja (emisije). proizvodi iste pravne posljedice. Udruženje pravnika u privredi. vrsti inkorporisanog prava. kao član društva. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). dalje.

zapravo. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. dispozicionim hartijama. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. čeka. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. 3. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. 2. na predaju stvari. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Na koga. Najčešće je tražbina upravljena na novac. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. nosilac (titular) prava iz hartije. i po pravilu. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi.3. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. na ime i po naredbi (ZOO. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina.fizička predaja tih stvari. naročito. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. čl. hartija može glasiti. obveznice. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. 236). 3. 321 . te se hartije nazivaju i robnim. svaki njen savjestan držalac (posjednik). kao što je slučaj kod mjenice.1. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Sadržaj mogu biti i članska prava. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće.

dakle. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. o čemu je već bilo riječi. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. pošto mu je poznat. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca.3. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. ako se on vodi (ZOO. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. Nije. jer je pravni odnos među njima neposredan. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. čl. Kod hartija od 322 . pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije.2. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. čl. 3. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom).Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. kao što je već rečeno. može se prenositi ustupanjem (cesijom). jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. To brisanje naziva se devinkulacijom. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. 239). uništi se. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. 246). U pogledu sposobnosti da služi prometu. bude ukradena). To je neophodno. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. 3. Pravo iz hartije na ime. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora.

grad. po viđenju i sa neodređenim rokom. a dužnik je obavezan izvršiti. one se dijele na oročene. dionica. komercijalni zapis). papire bezgotovinskog platnog prometa. skladišnicom. prenosivim tovarnim listom. 5. hartije kreditnog prometa i dr. odnosno ništa ne stoji u papiru. a može ih izdavati opština. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. Predmet obaveze može biti: neka stvar. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji.vrijednosti po naredbi može se. okrug-kanton. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. jula 1998. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. op. ček). 4. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. robnim). b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. predoči). 323 . upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). 220. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. str.cit. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. založnicom. kao što je slučaj sa konosmanom. kada se mora izvršiti činidba. država. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. godine”). Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. samo je pitanje kako je on određen. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. godišnja isplata kamata kod obveznica). Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). takođe. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. javnim povjerenjem (obveznica).

i dispozicione. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. nominala 20 KM. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. hartija će imati pravna dejstva. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. druge daju promjenljiv prihod (akcija. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. po pravilu. Iako osnovni posao ima nedostatke. Ta cijena je. 1996. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Prve su nezavisne od osnovnog posla. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. ček. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). mjenica). 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”.institucije (dionica. 252). c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. trgovačke efekte. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). Pošto hartija reprezentuje stvari. Ne mora dokazivati. 324 . na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. viša ili niža od nominalne vrijednosti. nominala 80 KM). skladišnica. teretnica). Ako zakon nalaže. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. e) Postoje tradicione hartije. niti se upuštati. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. čl. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. 256). čl. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Izdaju se u seriji. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Zbornik radova. Serija C. 180. povodom koga su izdate. Zavod za računovodstvo i reviziju. Sarajevo. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Serija B. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Kod apstraktnih osnova obaveze. komercijalni zapis. kontrolni broj 00004”). Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. odnosno važiće. one koja je upisana na hartiji. nominala 50 KM. kako je nastala osnovna tražbina. str. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. predaje prodate robe. komercijalni zapis).

dakle. čl. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. Cesijom se. Da bi se ta osobina što lakše. Njega se ne tiče. umjesto robe.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. o ispunjenju neke obaveze i sl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. pod određenim uslovima. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). razumije se. 2. o poklonu te tražbine. ako se on vodi. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. znači. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. negocijabilnost (negotiable instruments). Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. ZOVP. Ako je cesija punovažna. brže. čl.). takođe. čl. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. Cesiji. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. prethodi neki drugi. inače. 10). njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. dužnik je mora prihvatiti. prenose potraživanja u obligacionom pravu. jednostavnije i sigurnije izrazila. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. cedirati. i predaja hartije. 242. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . a ne samo one koje glase na ime. stavlja potpis prenosioca hartije. 242).

stvara se lanac povjerilaca. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Naime. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. Indosatar je novi imalac. čl. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. kad je tako određeno propisom. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. ne može ih isticati indosataru. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. 246).N. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. nekom drugom licu. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. onaj koji prenosi hartiju. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant.” ili “platiti N.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. po naredbi.N.” ili “predati po naredbi N. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije.N. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. a i najčešći način prenošenja. Drugi mu dokaz ne treba. Indosant je dotadašnji imalac hartije. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. čl.-u ili po njegovoj naredbi”). Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. po naredbi svakog imaoca. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. 248). To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . onaj na koga se prenosi hartija. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. Tako se pravo iz ove hartije može. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. po njegovoj naredbi. 249). neovisno od svoga prethodnika (indosanta). čl. 3. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO.

dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. želi da postanu rekta hartije. dakle. da postanu hartije po naredbi. 249). Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Indosament može biti puni. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. ček). Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. čl. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. 244). a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. obaveza ne prestaje. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. a to znači i prenošenju. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. mjesto i datum prenosa. bjanko i na donosioca (ZOO. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). Kod nekih hartija. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Ako se. Ima. hartije na ime (skladišnica i konosman). Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. čl. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. 327 . kako je rečeno. Odgovara. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. naime. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Osnovna obaveza je na njemu. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti.

ima njegov potpis na hartiji. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. 244). a može i punim indosamentom. Djelimični indosament je ništav (ZOO. čl. čl. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. 328 . Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. stavlja se riječ “donosiocu”. čl. Pošto se ne zna korisnik. nema imena korisnika. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. i tražiti ispunjenje. kao da to nije napisano. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. 241). smatra se kao da uslova i nema. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem.N-a ili donosiocu”). pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Razumije se da može. predajom hartije drugome. na prazno (blanko) mjesto. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Izvršava se onom ko je donese. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. 5). prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Izuzetno. 4. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. potrebno je samo da upiše naziv. U slučaju prenosa na donosioca. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. a ne samo neka. U tom slučaju. umjesto imena indosatara. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat.

oštećena ili na bilo koji način nestala. zastarjelost prava. kompenzacija. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. konfuzija (sjedinjenje). Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. 1970. izda nova isprava. West Publishing Co. po pravilu. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. oproštaj duga.1. kada postane pravosnažno. što. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. St. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. str. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. Otkupom prestaje da važi hartija. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. ukradena. 329 . izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). novacija. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. a time i prava iz hartije. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. Paul. 335. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. na trošak imaoca. 230). Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). po pravilu. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. 2. čl. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju).

330 .

sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. I to su osnovne vrste mjenice. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. rekta i dr. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . po naređenju izdavaoca. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Isto tako. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. Može se reći da su one nastale. Osnovno razlikovanje mjenica je. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. komisiona. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono.). prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. solo) mjenici. kreditna. U ranom srednjem vijeku. u modernom pravu. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. trata) mjenici. Mjenica je. nego umjesto toga. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. kao što se vidi. Kao i svaka hartija od vrijednosti.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. posebno obligacione.model za druge vrijednosne papire. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). kada se mjenica i 331 . cirkulaciona. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. prvenstveno. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju.

a i obračunava se za kraći period). Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Pored toga. putem svoje bankovne veze. Zahvaljujući njenim osobinama. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. Osim ovoga. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. kao bjanko akceptirana mjenica. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. Kao što se vidi. ona omogućava gašenje niza obaveza. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Međutim. u dobroj mjeri. a izdaje se kao bjanko. U unutrašnjem prometu danas ju je. 2. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . kupac akceptira mjenicu do visine kredita.reeskontna redovno niža. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit).pojavila. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Kod robnih kredita. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). Tradicionalno. zamijenio ček. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. bezgotovinsko plaćanje. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Inače. 332 . u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. akceptirana i rekta mjenica. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Kao što je već rečeno. kratki rokovi).

teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. 333 . god. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. biti uneseni. bankarska tehnika. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. u protivnom. Dopušteno je. da bi ona imala karakter mjenice. saglasno ugovoru sa izdavaocem. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. dakle. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. op. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. a krediti sa 13. Inače. Prema starijoj teoriji. a po zakonu mora postojati. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa.I na kraju. U protivnom. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. rok dospjelosti i dr. isprava nema obilježja mjenice. jednim rukopisom i mastilom. postoje različite teorije.cit. 289 Trasirana (vučena. u času stvaranja mjenice. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. str. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. svi elementi moraju postojati. U momentu predaje mjenice. 9. do 1988. pored zakonskih i drugih pravila.6%. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike.). Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata.7% . i drugi. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu.prema Bernard J. Foley. u kategoriji eksternih izvora kapitala. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. neće biti savjestan.

odnosno naziv. c) ime. 2.2. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. U pravnoj teoriji. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Po našem zakonu. dr. Vedad Silajdžić. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima.g. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. čl. f) ime. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. personalne. tekstu. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. Po anglosaksonskom pravu. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). odnosno naziv. firma onoga koji treba da plati (trasat). Veljko Trivun. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. ime remitenta i potpis trasata. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. 588-628. Naziv mora biti upisan u samom slogu. ne može biti upisan kao naslov. geografske i kalendarske. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. a lakše u naslov. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. odnosno o kakvoj se ispravi radi. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. Fatima Mahmutćehajić i mr. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. str. personalni su ime trasata.2. 290 334 . Sarajevo 2003. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. e) mjesto gdje treba platiti.1. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. U praksi se. gotovo isključivo. firma onoga kome treba platiti. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. upotrebljava mjenični blanket. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. Bitni sastojci (elementi) 2.

obično se navodi svota i brojem i slovima. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. Na prvom mjestu. u Francuskoj uz potpis trasanta. U Engleskoj i u SAD.zakon izričito ne govori. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj.2. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Što se tiče naznačenja količine novca.važi najmanja svota.3. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Na mjenici može biti navedeno više trasata. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Po anglosaksonskom pravu. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . U slučaju ovog nepodudaranja. Teorija prihvata oba rješenja.00 KM”). pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. a samim tim i mjenična obaveza. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. da zna ko mu je dužnik. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. 8). bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. bilo slovima. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. naredba za isplatu. ako to i nije učinjeno.600.vrijedi svota napisana slovima. naredba mora da glasi na sumu novca. Vrsta novca treba da bude naznačena. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno .4.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. bilo brojevima . Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Ne može biti potraživanja stvari. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. ili kad kod jedne banke nema 335 . Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. a slovima u tekstu mjenice. 2. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. Nije svuda tako. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.

samo zajednički. a dođe do protesta ili tužbe. Pošto se trasant potpisom obavezuje. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. U času izdavanja mjenice. odnosno naziv pravnog lica. To može biti alternativno. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. Svi su zajednički dužnici. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. ali bi trebalo to učiniti. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. zanimanje. 2. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. u momentu kad je potpisuje. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). dakle. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. pošto je i on regresni dužnik. svako poslovno sposobno lice. Ime remitenta Ime. vrstu poslovanja i sl. Prilikom upisivanja imena remitenta. jer ako je mjenica prenošena. Ako su remitenti navedeni alternativno. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako su remitenti označeni kumulativno. Kad je trasant pravno lice. valjaće se obraćati i remitentu. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. može primati obaveze. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. Iako to zakon ne traži. smatramo.5. a može i od svih kao zajedničkih 336 . po pravilu. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Inače. uz ime. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. odnosno uz naziv pravnog lica. vući će mjenicu alternativno na obje banke. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Po pravilu se stavlja štambilj. pa i u našem. mora biti navedeno u mjenici. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Ako se mjenica vuče kumulativno. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. Remitent može biti fizičko i pravno lice. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno.dovoljno pokrića. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. a može i kumulativno. vući će mjenicu na obje banke kao trasate.6. za razliku od anglosaksonskog. odnosno naziv povjerioca. 2. adresa je ipak potrebna. U kontinentalnom zakonodavstvu. nije neophodno stavljati bližu adresu.

Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. čl. Može ga odrediti i svaki indosant.” i sl.. kad to ne bi bilo naglašeno.. Dopušteno je. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.. čl. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. st. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi.. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. 4. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. odnosno na viđenje.. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka..” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. ma kojim izrazom.. No ako se ne naznači.. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. čl. čl. kalendarska mjenica (Tagwechsel. 38).7. 2. To je godina dana od izdanja. čl. lettre de change a date). c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel.38. inače. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. umjesto fiksno određenog dana. To znači prvi dan u mjesecu.. lettre de change a jour five). uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. nego građanskopravne.2). jer je to njen bitni sastojak. juna 2002. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. fiksan je. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”.” Važno je naznačiti.38. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. da se plaća od dana izdanja mjenice. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. god.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.dužnika. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. lettre de change a vue). 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan.. dnevna mjenica. platite. Ova mjenica glasi: “1. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 .” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. st. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. Moglo bi se. čl. čl. st.1). “polovinom mjeseca” ili “medio”.. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu.2). Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. 77). b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. 35).. mjenica ipak važi.

čl. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. Prema međunarodnoj praksi. pošto bi to stvaralo zabunu. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. Dakle. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. a najdalje 20. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. jula t. juna 2002. aprila iste godine platite 20. ne važi..g. st. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. 36). pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti.”). i kada protekne na mjenici označeni rok. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31.. 35. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. st. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. čl. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. No i kad ne bi bilo tako navedeno. valja je podnijeti na protest.. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. 36. čl. februara 2000.000 KM.” i sl. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. podnosi se na isplatu. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. Ako više mjesta nosi isti naziv. godine” ili “platite po viđenju. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. 338 . rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. 2). lettre de change de vue).” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. i rok se računa od dana podizanja protesta.8. čl. godine platite 10. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. aprila”). ali ne prije deset mjeseci od danas. stavlja se toponomastički naziv mjesta. Kada protest nije podignut. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. a po pravilu se i ne podnose.. 2. a 5.000 KM”). 34). po svome izboru. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. 2). takođe. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum.

4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.d. 339 . 3. kako se vidi. Važno je da se stave. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Po teoriji omisije. u lijevom gornjem uglu.d. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Može biti. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. znači.9. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. Može taj podatak biti izostavljen. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. čl. Visoko. ali nije neophodan. st. u gornjem lijevom uglu. Sarajevo. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. pa ma gdje na mjenici. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. 3). logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. i antidatirana kao i postdatirana. pak. ali je razumljivo da to treba učiniti. ali ne mora biti tako. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Plaćanje kod HBB banke d. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. 4. Sarajevo).d. Ako. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). 2. čl. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja.

pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. određuje trasat. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Plaćanje kod HBB banke d. bude neko drugi. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Zakon o mjenici (čl. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. a ne trasat (“Merkur d. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Plaćanje u Mostaru”. Plaćanje u Sarajevu”). a ne trasat. Sarajevo.d. Ako je to cilj. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog.d. a ne u Sarajevu. a da platac. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. iako nije tačna adresa trasata. nego u Mostaru. To lice (platac).d.d.4. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. Sarajevo”). ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. ili kod koga treba da se plati. Nema njegovog potpisa na mjenici. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. lice koje treba da plati. koje nisu domicilirane. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Mjenicu može domicilirati samo trasant.o. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. kad je izostavio tu oznaku.d. Po teoriji omisije. Mostar. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. nego se samo daje adresa gdje će se. Plaćanje u Tuzli”). onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Sarajevo.o. a ne stvarno stanje. Ako na mjenici piše: “Soko d. Sarajevo. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. jer se smatra da je trasant. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. odnosno mjesto (platište). u Mostaru. 340 .

1. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. bilo to u njoj označeno ili ne. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). jula t. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti.. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. Mjenica bi glasila: “12... septembra 2003. 5. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.N.. stavlja se solo klauzula (“1.. drugi (sekunda). nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima).Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. treći (tertia). Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica..”). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. jula t.3.”).”). 5.. za ovu jedinu mjenicu.g... platite za ovu solo mjenicu. godine platite za ovu prvu mjenicu. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca.” 5.N.. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu...” ili “u švicarskim francima”.. 10.000 švicarskih franaka efektivno.” ili “. (“1. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 .”.2. u stranoj valuti.. njenog podnošenja na akcept.g. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.”.. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.N. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.

6. Može da glasi: “Platite . Kada postoji ovakva klauzula: “Platite.5. a ne mjenična dejstva. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. robi. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. Prema načelu strogosti.. a može biti i dug. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta.. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba.. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega.. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. čime ga je pokrio. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). i stavite istu u račun N. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa.N. Ova klauzula ima građanskopravna. kreditu. na osnovu čega trasant.N. ali i između trasanta i N.N. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije.. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta.N.. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). kao komisionar N. 5. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. bez izvještaja”. 5. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu.. on time. trgovačkim efektima. i stavite na račun N. Ako klauzula glasi: “Platite. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Trasat prihvata mjenicu.. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. Inače. Postoje pravni odnosi između trasata i N. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. vuče mjenicu na trasata.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu.4. 5. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. U suštini. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.N. protivno izvještaju.

Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. radi izbjegavanja suvišnih troškova. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka.. I ova klauzula ima građanskopravna. 5.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. a ne indosiranjem. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. a ne mjenična dejstva. 5.. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. tada djeluje isključivo prema njima. ona djeluje prema svim potpisnicima.. niti od njegovih sljednika.N. i pored postojanja ove klauzule.N.10. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi.. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. inače. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. ali ne i po njegovoj naredbi. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice.” ili “Platite samo po ovom primjerku. prema daljnim imaocima mjenice..12. podnio mjenicu na protest. to trebalo da učini. kao regresnog dužnika.. 5.7. a ako je stavi indosant ili avalist. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. 5.8. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. Međutim. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. koja nije indosabilna.” 5.11.9... Ukoliko bi imalac mjenice. Ako je upiše trasant. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.” ili “Platite za ovu mjenicu N. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . 5. indosant ili avalist. Klauzulu može unijeti trasant. a ne i za ostale mjenice. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.

punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. 91). Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. III MJENIČNE RADNJE 1. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. on postaje solidarni mjenični dužnik. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. U građanskom pravu. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. po punomoći od 10.A. a da za to nije bio ovlašćen.str. str. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. već potpišu zastupanoga. prenose se. dok su druge fakultativne. Po mjeničnom pravu. treba da napiše u ime koga je potpisuje. čl. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. mora na to upozoriti drugu stranu.N. ili u ime kojih je ona potpisana. dužnika ili trećeg lica. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). čl.cit. Neke mjenične radnje su obavezne. op. lično je obavezan po toj mjenici. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje.”). op. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. bilo povjerioca. 491. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. Vajner dr Zdenko. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. tada ne nastupa njihova obaveza. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. godine ovlašten A. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. maja 2004. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. odnosno krivičnog prava.mjestu. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. uz pristanak tog lica.. 141. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta.cit. 9). 344 .

Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. trasant mora imati poslovnu sposobnost. odnosno primaoca usluga. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. Štambilj. označavajući sebe kao remitenta. U tom slučaju. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. odnosno organizacija koja pruža usluge. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. 2. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Nadalje. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. prenos. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. akceptiranje. 99). Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. čl. jer je to pravna radnja. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. mjenično jemstvo (aval). isplata (plaćanje). a stvarno je ona garant (žirant). Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice).Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. U mjeničnom pravu. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. vuče (trasira) mjenicu na kupca. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. protest. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. ako postoji takav ugovor. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. 345 .

Forma indosamenta nije zakonom propisana. smatra se kao da nije napisan. Žirant je indosant. jer je on prvi povjerilac po mjenici. 246). novi povjerilac. Pored naziva indosant i indosatar. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 2).puni indosament (indosman). kao indosant.-a” ili “Platite N. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. Indosament mora biti bezuslovan. 3. Po anglosaksonskom pravu. po pravilu. a žiratar je indosatar. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik.-u” ili “Mjesto mene platite N. kao indosatara. čl.N.N. čl.3. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso .N. Izjava se. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.-u”. ali tada mora biti cio ispisan . Obično se još stavlja datum i mjesto. Prvi indosant je uvijek remitent. st. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). a ako je stavljen uslov. kakva je mjenica. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 .na leđima). 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO.3. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. čl.2. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. koriste se i termini žirant i žiratar. Obično se piše: “Platite po naredbi N.-u” ili “Za me N. Dosadašnji imalac mjenice. 3.N. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. Prenos mjenice 3. 13.1. jeste indosament (indosman).

može to učiniti samo kao prenos punomoćja. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. niti je potpisujući. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. čl. I založni indosament može biti puni i bjanko. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. u svojoj državini. On ima sva prava koja proističu iz mjenice.N-u kao punomoćniku” ili “N. 3. 2. za inkaso.4. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. st.N-u. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. tačka 3). Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. nije dužnik po toj mjenici. da obavi i neke radnje. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa.N-u. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice.N-u. vrijednost za zalogu”. 3. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). ali ako bi mjenicu htio indosirati. ono ostaje kod indosanta.5. vrijednost za naplatu”. upisati svoj indosament i potpisati. 15. nema ni njegove obaveze. Prema tome. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. opunomoćujući. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga.

Međutim. čl. 16). on isključuje indosiranje. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici.8.7. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. klauzulu straha. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. odnosno dodaje tzv. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. prema tome. 16). potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. 4. Treba istaći da klauzulu straha. ali ne tako široko kao indosant. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. kao nebitni elemenat mjenice. Prijem mjenice (prihvat. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. Na to je jedino ovlašten trasant. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. 3. bilo da ju je on akceptirao ili ne. čl. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. čl. 12).N. može unijeti i trasant. 3. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. Akcept je. Međutim. a eventualni višak dužan je predati indosantu. mjeničnopravna radnja 348 . U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. 3. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata.6. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”.

u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. st. vjerovatno iz praktičnih razloga. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. 1). uz mjenično obezbjeđenje. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. “prihvatam”. Akceptantova obaveza je neposredna. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Akcept nije bitan sastojak mjenice. ona se ne gasi. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. U tom slučaju. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. mora dati na mjenici i to licu mjenice. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Kod dodjeljivanja kredita. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. 349 . Obaveza je i samostalna. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. ako je mjenica došla u njegove ruke. 22). čl. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. čl. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. “akceptiram” i stavlja se potpis. Izjava o akceptu se. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. Postoji i blanko akcept. pravo da se naplati od njih. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. “primljeno”. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. 26.(izjava) kojom trasat. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. pa je ovaj odbije. ako ne plati glavni dužnik. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. akceptant ipak odgovara za mjenicu. To je sam potpis trasatov na mjenici. pa čak i trasantu. Obično se daje riječima: “priznajem”. po našem pravu. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici.

trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok.Od pravila da se trasirana mjenica može. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. i akcept mora biti bezuslovan. kod suda. pa imalac ne treba da je protestuje. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. U tom slučaju. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. Prvi slučaj. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako odbije akcept. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. prema regresnim dužnicima. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Ako je akcept uslovljen. kao da nije ni dat.00 KM. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. st. god. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. 1). septembra 2004. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. čl. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. 27). odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Tako. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. Pošto je mjenični nalog bezuslovan.” a mjenična svota glasi 90. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. tempus deliberationis). smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. čl.000.000. 24. Kada se mjenica podnese na akcept. st. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. god”). Međutim. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . ali ne može doći u sukob sa trasantom. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. mjenica važi. 25. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. čl. 2). septembra 2004. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. a ne mora podnositi na akcept. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20.00 KM). Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept.

To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. izdavalac solo mjenice). Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). “kao poruk”. “jemčim za isplatu” ili drugačije. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. 33). Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Ipak. Radnja akceptiranja je konačna. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. “kao garant”. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. 30). Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Dakle. trasant do akceptiranja. 4). Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. avalista odgovara povjeriocu neposredno. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. čl. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. treba da odredi za koga garantuje. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. Prije davanja avala (upisa na mjenici). posebnom izjavom. Avalista. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. isplatiti mjenicu. samo da ta izjava znači jemstvo. čl. 32. nego kao bjanko indosament.N”). Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. 31). ko je njegov honorat (“kao jemac N. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. “per aval”. čl. Ako se mjenica ne datira. čl. u tim slučajevima. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Aval se daje samo za isplatu. No. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. a ne akcesoran pravni odnos.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. Naprotiv. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. st. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. u principu. 5.

postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. radi ojačavanja obaveze. odnosno indosatar (povjerilac). Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). 6. Aval se daje u slučajevima kada remitent. 352 . ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. st. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. potpisuje na poleđini mjenice. a želi to da prikrije. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). indosantovim prethodnicima). 33. tako i odgovara. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. u vrijeme dospjelosti. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). pa otuda za indosante naziv žiranti. akceptant. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. bankarski posao). ili kao trasat. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. ili kao trasant. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. čiju funkciju preuzima. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). Međutim. nego da su žiranti indosanti. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. 3). Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. akceptantu.obligacioni ugovor. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. po zakonu. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. čl. pa i trasata. Zapravo. garanti. indosant). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice.

Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. 3). Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. čl. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. što utiče na položaj regresnih dužnika. Mjenica se isplaćuje. 41. trasantu ako nije akceptirana). čl. Ovo je njihovo pravo. čl. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. st. a ako se to ne vidi iz mjenice.39. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. u cijelom iznosu (iskup mjenice). ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. a ne obaveza. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). 2). 39. st. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). U tim slučajevima. po zakonu. 310). izdavaocu solo mjenice. 40.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. po pravilu. 43). ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. čl. 1). Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. opasnost i štetu povjerioca (ZM. Inače. čl. Za razliku od prezentacije na akcept. st. čl. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. onda u njegovom stanu. st. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. On je. od glavnog mjeničnog 353 . ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. 2). Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. zatezne kamate i troškove. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. odnosno indosanti skratili. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata.

regresnim dužnicima. indosanti i njihovi avalisti. odnosno akceptanta. 44). c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti.dužnika. 354 . 7). Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. 7. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. a mjenica važi (ZM. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. u prvom redu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . ili ako je trasat. koju plaća dužnik. a trasanta u jednom slučaju. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Ipak. a to su trasant. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). Pod regresnim pravom podrazumijeva se. kamata se računa od izdanja mjenice. isplatu mjenice od regresnih dužnika. uz ispunjenje zakonskih uslova. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Međutim. obustavio plaćanje. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. 2. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. kao mjenični potpisnici. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. odnosno akceptant. Regresni dužnici su sva lica koja. bilo potpuno bilo djelimično. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. Ako nije određeno. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. čl. čl. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. uključena je kamata. U mjeničnu svotu.

Svi mjenični potpisnici. 48). tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. prije svega. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. naknadu za 355 . I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. kao i troškove. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Ako je mjenica akceptirana. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. 50). svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. slanja izvještaja. trasant kod neakceptirane mjenice. odgovaraju povjeriocu solidarno. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. indosantima i njihovim avalistima). ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. po svome izboru. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. kamatu ako je bila upisana na mjenici. dokaze o nemogućnosti izvršenja. ako nije protivno ugovoreno. neposredno i samostalno. To se odnosi. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. čl. ostali troškovi) i najposlije. odnosno regresni dužnici. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. čl. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. Zapravo. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. zatim trasant i eventualni intervenijent. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu.

d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. st. Rokovi su kratki. Ako protest nije podnesen u roku. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. 356 . Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. nema ni mjenične tužbe prema njima. ali se mora izvršiti notifikacija. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. 53. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. 45). a u toj ulozi mogu biti trasat. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. čl. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. korištenje regresnih prava. 8. 1). Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. akceptant. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. čl. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Protest Protest ima dvojako značenje. nije isplatio mjenicu i dr). rokovi su različiti (ZM. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. ali da su one ostale bez uspjeha. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Najprije. Protest je uslov za regres. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima.

intervenijenta i dr. imena protestanta i protestata. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. 9. dan. ukratko. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. čl. bez odlaganja. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). “bez protesta”. ali se i ona datira. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. sljedeći: prepis protestovane mjenice. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. Već je rečeno da trasant. mjesto. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. upisuje u registar protesta. ipak. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept.Pored podizanja protesta. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. U tim slučajevima. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. akceptanta. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. postupak se obustavlja. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. Ako. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. imalac mjenice podigne protest. ali je obavezan na notifikaciju. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. 357 . Elementi protestne isprave su. isplati mjenicu). izjava da je protest ostao bez uspjeha.). Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. U tim slučajevima. a može se izvršiti i putem pošte. u protestnom roku. Protestna isprava dostavlja se. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. 79).

2. st. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. način na koji dolazi do intervencije i drugi. Ako se ispune uslovi za regres. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. Za razliku od pozivne intervencije. prihvati intervenciju. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. razlog intervencije. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. po svojoj volji. Mogućnost regresa se.1.Intervenijenta može odrediti trasant. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. čl.N” ili “Obratiti se N. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. 2). Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. u njegovu čast. kako zakon kaže. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. odnosno adresa u nuždi. 9.N”. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). 56. obustave plaćanja i dr. 9. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. Dakle. Međutim. spontano interveniše (ZM. po svojoj volji (sua sponte). dakle. postoji onda kada trasant.

za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. onda takvim potpisom on postaje akceptant. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. 57). iako to možda ne želi. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. To je pravna radnja kojom neko. ma gdje bio stavljen. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. čl. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi.N. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. čl. može se obratiti regresnim dužnicima. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta.” i potpis). Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. imao platiti honorat. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Kada bi odbio isplatu intervencijom. niti prema njegovim sljednicima. Dakle. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. Intervencija zbog neisplate. ima značenje bjanko indosamenta. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. 58). Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. takođe. Ako nije označen honorat. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. ako intervenijent nije trasat ili trasant. ima svrhu da otkloni regres. pošto podigne protest. inače. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. ima pravno značenje avala. a ako prihvati. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. pozvan ili spontano.

Intervenijent koji postupi drugačije... gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija..”)..mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.. a znao je za to.platite za ovu jedinu mjenicu. dok zahtjev ne stigne do trasanta. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. čl. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom.. platite za ovu solo mjenicu. “. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice.”. da budu hartije od vrijednosti. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. Ako se ne naznači honorat. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant.. i tako redom po nizu indosamenata. Ako se oznaka ne bi stavila.. 62). Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. 63).. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. trećim (duplikat. šalje mjenicu na akcept poštom. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. triplikat).. ovaj svome. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.”. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. 10. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. 65). čl. čl.za ovu drugu mjenicu.”).. “. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj... a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Kad traži novi primjerak mjenice. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. 360 .. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim.

onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. 67). sa svojim daljim indosantima solidarno.. da bi se znalo. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. st. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. kopiju (ZM. ne može podnositi na akcept. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. čl. 3). 361 . po svim primjercima koje je potpisao.platite za ovu prvu mjenicu. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. 11. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. 68). Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. kad ga zatraži (ZM. Ako bi predaju odbio. čl.”). Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. Izuzetno.. imaocu duplikata. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. klauzulama i naznačenjem potpisa. Prepis se. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Ako nema naznake kod koga je original. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. niti ga može indosirati (ZM.. intervencija i žiro). čl.. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. služe zaloga i pridržaj. 69. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. međutim. odakle počinje originalni tekst na prepisu. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. a ne za ostale.

pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). čl. Ne traži se. iako nema založnog prava. čl. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. 94). tražbini ili mjenici. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. čl. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Da bi osigurao svoje potraživanje. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. 362 . bez svoje krivice. zato što nema mjenicu u svojim rukama. 88). Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. kao u građanskom pravu. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. Naprosto. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. mora zabilježiti na mjenici. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. hartije od vrijednosti.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). mjenični povjerilac može. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku.kvalifikovani pridržaj. a založne tražbine može zadržati (ZM. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. sud oglašava mjenicu nevažećom. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. 88-91). Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. onda je u privilegovanom položaju. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. ako je dužnik pao pod stečaj. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Kad dobije takvu izjavu. zadržati dužnikov novac. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Po pravilu. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. i prije dospjelosti mjenice . Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije.

a mogu biti upravljeni prema akceptantu. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. dakle. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. pojavi neko lice. indosantima. ipak. trasantu. intervenijentu. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. revindikaciona tužba). Zaštita se. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. nego na mjeničnoj ispravi. znači. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Pravilo je. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. kao i uopšte trgovački efekti. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. koji je odredio sud.Ako se u roku. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. avalistima. a koji se ne vide iz mjenične isprave. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Radi se. mogu nastati. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. o nesavjesnosti imaoca mjenice. trasantu kod solo mjenice. koje može postavljati samo određeni dužnik. 2. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. za razliku od prvih. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. objektivni prigovori. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. dvije situacije: prva. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. kada lice odbije da preda mjenicu. u osnovi. 363 .

U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. 87). akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. ipak. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. da na vrijeme podigne kod suda protest. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. Smatra se da su se neosnovano obogatili. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Načelo strogosti. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. 87). Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. jer su dobili neku imovinsku korist. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. 364 .3. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. pa ako bude odbijen. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. jer su građanskopravne prirode. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. čl. zbog čega se mjenična tražbina gasi. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Da bi mjenicu mogao naplatiti. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. odgovaraju imaocu mjenice. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici.

odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. pošto nema trasata (ZM. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. a tiču se dospjelosti. i bjanko (blanko) mjenica.V VRSTE MJENICA 1. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. 3). koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. nema naredbe trećem licu (trasatu). U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). osim što nema trasata. Kod sopstvene mjenice. odnosno sjedište izdavaoca. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. 4. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. 2. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. takođe. Prema formi i sadržini. Vlastita (sopstvena. čl. 365 . za razliku od trasirane. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. st. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). solo) mjenica. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Kod ove mjenice. U tom smislu. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava.

To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Prema teoriji omisije. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. prazna (bijela. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. pa i funkciju sopstvene mjenice. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Naime. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. razumljivo. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. ne protivi prirodi vlastite mjenice. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice.cit. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. op. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. blanko). nego potpis akceptanta (bjanko akcept). 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. bjanko mjenica. ugovoru o potrošačkom kreditu). u suštini. a da nema sve bitne sastojke. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. 3. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Glavni dužnik je njen izdavalac. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. ukoliko se. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma.U pogledu značaja. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. iako je po formi trasirana. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke.str. Po pravilu. kao imalac mjenice. 120 366 . ali privremeno nepotpuna. svako savjesno treće lice. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. Zakon o mjenici. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca.

Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. Poslovna (trgovačka. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. Najprije. 4. plaćanje izvršenih usluga). uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Zatim. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. prodaje na poček. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. 5. kod potraživanja iz konto korenta. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. popuniće i te elemente. u suštini. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. a drugog za avalistu. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. uopšte. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. Kad dođe do obračuna. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. odnosno za akceptante. Mjenični iznos. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). odmah akceptiranu. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. “isplaćuje sama sebe”. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. I napokon. kreditnim odnosima. Određenim ugovorom (o prodaji. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. odnosno kada će vršiti međusobni obračun).

kao i prema akceptantu. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. odnosno svojim prethodnicima. radi u svoje ime.zajmoprimac). uz to i akceptiranu. na licu mjenice kao trasant. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Ona služi kao pokriće za kredit. 7. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. njemu odgovara samo akceptant. Trasant se može pojaviti kao žirant. st. Trasant. Iznos može. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. 3). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Ukoliko račun ne likvidira. U komisionoj mjenici. kao komisionar. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . odmah akceptiranu. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. ako isplati mjenicu. Prema svojim potrebama. 6. Položaj žiranata nije jednak. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Ostali žiranti (drugi. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. čl. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. U mjenici se taj odnos može 368 . na iznos do visine odobrenog kredita. Prvo. najčešće. ali i ne mora biti naznačen. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. banka vraća bjanko mjenicu. 5. a on banci revers. Pojavljuje se.

i stavite na račun N. odnosno akceptant (kupčeva banka). uvjerenje o porijeklu robe.). trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu).njen komitent (kupac). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. čl. 5).. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. trasat i remitent. Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca.kupac. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. 8. Mada su moguće. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji.”. čl. Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Ako komitent ne položi pokriće. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). carinsku deklaraciju i dr. dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac .vidjeti iz klauzule o pokriću: “. 369 .N. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). Postoje i druge vrste mjenica. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. tereti račun kupca. U suštini. a ne trasanta (prodavca). veoma rijetko se pojavljuje u praksi. rekta mjenici. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat.. 5). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. kao i ugovor banka . Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. račun. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). na iznos fakturne cijene iz ugovora. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku).

80. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. čl. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. Ako se to desi prije dospjelosti. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. odnosno od tužbe. Propuštanjem se gube regresna prava. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. 3). iako su preduzete potrebne radnje (protest). a) Isplata mjenice. inače. izgorjela i dr) ili je 370 .VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. c) Amortizacija. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. na naknadu štete još kroz tri godine. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. st. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. trasantu i ostalim obveznicima. 2. čl. gase obligacije. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. S obzirom na načelo inkorporacije. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. znači. po građanskom pravu. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. čl. dok ne nastupi zastarjelost. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. 80-86). Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. izuzev akceptanta. pa on mjenicu može indosirati. Rok zastarjelosti je. izgubljena. 80). ako se iz tog posla neopravdano obogatio. obaveza se ne gasi.

Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. Ako nisu istog iznosa. Pravno dejstvo konfuzije. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. po pravilu. čime se vrši prenov obaveze. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. f) Kompenzacija. Stara mjenica se gasi. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. mjenična obaveza se. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. h) Konfuzija. str. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Savremena administracija. a djelimično. sa istim licima u različitim ulogama. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. str. e) Oproštaj duga. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. dakle. d) Poništenje mjenice. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). 394. indosanta. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. 505. Beograd 1986. g) Novacija. indosirati na trasata. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. trasanta. može se vršiti kompenzacija. 293 Suprotno. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. a mjenične svote glase na istu valutu. nije kao u građanskom pravu. umjesto isplate mjenične svote. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. što je slučaj kod povratnog indosamenta. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. op. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Antonijević dr Zoran. pa je ovi mogu dalje indosirati. i po njoj postati opet dužnik. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote.cit. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom.tako uništena da nije sposobna za promet. 371 . Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”).

372 .

1975.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. izjednačene sa bankom. kompenzacija)”. čl. st. novčanica (fiducijarnog novca). Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. .prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Beograd. Luksemburgu. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). 60. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Savremena administracija. Gvatemali. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Egiptu. izraziti u novcu. 3). Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. a plativ u inostranstvu (nostro ček). u malom obimu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. naročito između poslovnih subjekata. Iz tih odnosa. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Lihtenštajnu. Trasat. 4. u principu. 373 . a u nekim i na 294 netrgovce. Vatikanu i dr. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Iranu. ugovornog ili vanugovornog karaktera. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. pored banke. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. instrumenata platnog prometa. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. Kod ovih čekova trasat može biti. čl. ček. a plativ je u BiH (loro ček). čl. str. po viđenju. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Ženevska konvencija. u toj materiji. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). 2). redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. U savremenom svijetu. predajom gotovog novca. 2. Kada je pušten u promet.

potraživanja. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. njen klijent. normalno. indosamentu (osim o akceptu). Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. 2. po pravilu. čl. otvoreni kredit i dr. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. pa i angažovanjem svojih sredstava. Sredstva. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. na principu kompenzacije. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). protestu. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. regresnoj svoti. solidarnoj odgovornosti. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. neosnovanom obogaćenju. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. plaćanju. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. višoj sili. predaje ček. 237 i 239). pravu zaloge i pridržaja. umnožavanju. zastari. bez korištenja gotovog novca. čl. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. Klirinški i drugi obračuni vrše se. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. instrument platnog prometa. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. amortizaciji i drugo (ZČ. inače. 25). veoma raširen i koji se sve više favorizuje. povjerioca. avalu.). mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. sredstvo plaćanja i obračuna. obavještavanju.

aval. Sličnosti sa mjenicom . nema .ček se može opozvati .ekonomska funkcija .isključena intervencija . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.nije dopušteno korištenje određenih klauzula .pravo zaloge i pridržaja .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .protest.regres zbog neisplate.izdavanje bjanko isprave . sadržinu i funkciju.zastara .solidarna odgovornost .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.ček dospijeva po viđenju . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. sličnosti i razlike između mjenice i čeka. 3. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . pored ostalih. 375 . kao i sam rad sa čekovima.nije bezuslovno potreban protest za regres . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.pokriće kod trasata (banke) . Osim što se obračun vrši između banaka. u načelu.ček može glasiti i na donosioca .isključen akcept i sve što je vezano za akcept . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.djelimične isplate.u načelu. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.indosiranje .ličnost trasata (banka) .nema domiciliranja .“tradicionalnih finansijskih usluga”. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .prezentacija na isplatu . ne može se umnožavati i nema prepisa . ukratko. No. Izložićemo.punovažnost potpisa. prava i obaveze.viša sila .amortizacija isprave . osim avala trasata . regresna svota i notifikacija .nema kamate .

ali ne mora biti u gotovini. po zakonu. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. po zakonu.2. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. hartija od vrijednosti po viđenju. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). e) Mjesto i datum izdanja. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. 1. 376 . ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. uglavnom je isto kao kod mjenice. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. zato što bi promijenila njegovu funkciju. kao i kod mjenice. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. d) Mjesto gdje treba platiti. takva isprava ne vrijedi kao ček. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. Razlog leži u činjenici što je ček. Bitni sastojci 1.1. c) Trasat mora biti imenovan. Bitni pretpostavljeni elementi. f) Potpis izdavaoca (trasant). Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Čekovno pokriće mora biti u novcu. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce.

klauzula o deviznom kursu . 377 . a takav ček je punovažan. bitan pretpostavljeni element. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka .). takva isprava ne vrijedi kao ček.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka.klauzula “po naredbi” .klauzula o platištu .klauzula o kamatama . Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . pod određenim uslovima. po zakonu. “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. Kada i tu nije navedeno mjesto. takođe. tada se smatra da ona nije napisana. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.klauzula o domiciliranju . 2. Za razliku od mjenice. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj.klauzula o moneti (efektivnosti) . kod međunarodnih plaćanja. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. što znatno olakšava korištenje čeka.klauzula o akceptu .klauzula o neodgovornosti trasanta . dok je upisivanje drugih nedopušteno. e) Mjesto izdanja čeka je.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). takva isprava neće važiti kao ček. kao i kod mjenice. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka.klauzula “bez obaveze” . Naravno. Ako nije navedeno ni pored imena trasata.klauzula “bez protesta” . Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . o domiciliranju i dr. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. a ček je pravovaljan. Ako nije navedeno mjesto izdanja. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.

297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 298 Antonijević dr Zoran. 378 . ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. prenos. 516. d) Izdavanje čeka. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. opoziv i umnožavanje čeka. kao i drugih razloga. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. amortizacija i čekovne tužbe.III ČEKOVNE RADNJE 1. str. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. kao i Ženevska konvencija o čeku. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. 229.str. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. str. Zakon o čeku. kao i u mjeničnom. obezbjeđenje čekovnog potraživanja.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. isplata. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. aval.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. Beograd. 525. Akceptiranje čeka. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest.000. op. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. Novine FBiH br. a ne akcept. povlači imovinskopravnu. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku.cit. prezentacija i dr. Iz ovih.cit. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). 1981. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. op. smatra se. c) Ostale čekovne radnje (aval. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. protest. ali bez pokrića. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. Međutim. regres.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. ali samo u određenim slučajevima. isplati ček vučen na nju. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka.

i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Pasivnu čekovnu sposobnost. str. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. 2. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. osim banke. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. 83 i dalje. Ne može se sastojati. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. kao i isplate po tim računima. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. kao kod mjenice. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. 379 . Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. utuživa i likvidna. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. sposobnost biti povjerilac po čeku. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). Pokriće mora biti “raspoloživo”. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. op.cit. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. 3 Konvencije o čeku). Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Aktivnu čekovnu sposobnost.

Međutim. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote.”). 3. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”.). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. izvještaj o uplati). izvještaj o isplati. prevara. a pored toga. čl. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. U suštini. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. sve od čekovne svote). njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. Prenos čeka 3. 8). Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N.N ili donosiocu”).1. 8). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. izdavanje lažnih čekova i sl. pa jedna filijala vuče ček na drugu. i najzad. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. takav ček glasi po naredbi. na donosioca i alternativno. po naredbi. Ček na ime (nominativni. čl. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. a odgovorno lice 1-5%. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). 380 . U tom slučaju.bitan sastojak čeka. Inače. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. ako je znao da nema pokrića. ček može glasiti na ime.N. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice.

kao kod mjenice. op. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. pa i kada nije datiran. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti.cit. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. 84.2. čl. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. kao i mjenica. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. 11). Za ček na ime. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. 3. 381 . uglavnom. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. po zakonu. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl.Ček se.str. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. gdje je remitent alternativno određen. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. naročito. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. ne i na donosioca. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. Alternativni ček. Pošto je kratak rok važenja. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. Pored čeka po naredbi. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. 26). a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. cesijom i prostom predajom (traditio). taj odgovara kao trasantov avalista. prenosi indosamentom. takođe se može indosirati. indosamentom se prenosi i ček na ime. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament).

ali može i samim potpisom avaliste. u suštini. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Prema međunarodnoj konvenciji. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. rekta čekovi). st. čl. U tom smislu. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. Trasatov aval.4. avalist). gubitka čeka. No. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. bez formalnosti. osim trasata. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. 4. Za razliku od mjenice. 5. Odgovornost avaliste je neposredna. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. ako hoće da naplati ček. krađe. 26).3. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. 3. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju.3. a ne kreditiranja. trasant. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . 1). Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. Ako je izdat prvobitno na donosioca. aval kod čeka se rijetko koristi. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. u cijelosti ili djelimično. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. čl. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. 10. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. Imalac čeka je obavezan.

brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). st. ako je on saglasan. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. po zakonu. da li postoji preinačenje čeka. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . d) Šezdeset dana. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. b) Petnaest dana. st. ako je to moguće. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). u suštini. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. čl. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). ali prije nego što to učini. čl. čl 15. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Trasat može prihvatiti ček. Obračunski ček je. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. c) Dvadeset dana. regularnost lanca indosamenata. 18). indosant. Po zakonu. 2). 21. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. ako su to različita mjesta. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. tražbine su istorodne. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu.utvrđenim rokovima. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. (ZČ. 3). dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. ali su u našoj zemlji. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. Inače. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka.

str. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. čl. Dalje. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Kad isplati ček. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. op. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Bartoš dr Milan i drugi. 384 . str. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Korisnik čeka nije dužan. primiti djelimičnu isplatu. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. Svaki ček. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. cit. 19). isplaćuje u cijelosti. U slučaju djelimične isplate. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. a kojima je protekao rok za prezentaciju. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno.cit. Čekovna svota se. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. kao što je dužan imalac mjenice. ako ne dođe do isplate čeka. op. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. pa i ček na donosioca. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. odbijanje treba da se konstatuje protestom. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. 18). 252. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. 6.kompenzacije. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. I kada čekovnu svotu isplati trasant. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. ali to može učiniti. ostvarivanje prava. čl. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. 102. u pravilu. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput).

U odnosu na mjenicu. između njih nema pravnog odnosa. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. čl. ako ček nije opozvan. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. Klauzulu mogu upisati trasant. jer trasat nije potpisnik čeka. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). čl. čl. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. 18). Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). pa ne bude isplaćen. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. 21). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. 19). U pogledu forme protesta. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. odbijanja obračuna. odbijanja isplate protestnih troškova. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. 26). Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Protest zbog neisplate. čl.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. 7. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. 385 . a ne čekovnopravne.

8. Ko plati. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. izdavaoca čeka. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). indosanti. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. kao i sa mjenicom. pravnog odnosa. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. Regresni dužnici (trasant. 9. Regres Prema Zakonu o čeku. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). Inače. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. 9). Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. 22). od više njih ili svih zajedno. i ona je specifična kod čeka. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. uopšte. Nasuprot tome. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). zastari. bilo pojedinačno. a plativih u 386 . čl. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. indosatara) nema. po čekovnom pravu. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa.

387 . Kada se ček umnožava. 26). IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. 26). svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Inače.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. postoji privilegovan položaj povjerioca. čl. ali je izostala naplata čekovne svote. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. putem zaloge i pridržaja (retencije). Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. 2. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. 26). u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. 23). čl. čl. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. naprijed izložene. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. u protivnom. 3. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. čl. čl. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. kao i u mjeničnom pravu. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. 239). primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Međutim.

U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. 25). 25). od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. 388 . a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. Osim toga. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. kao u nekim drugim zemljama. čl. Korisniku čeka. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. kao što je rečeno. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. temelj izdavanja čeka. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. čl. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). za naplatu ugovorene cijene. da trasant ili indosant nešto ostvare.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Da bi zaštitio korisnika čeka. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. Osnovni posao je ugovor o prodaji. Ne postoji mogućnost kumulac