Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

1. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.1. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Troškovi 2.3. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.3.3.2. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje cijene 2. Obaveze komitenta 2.4. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Predmet 3. Predaja rezultata posla 1.5. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .6. Odgovornost komisionara 2. Čuvanje stvari 1.4. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1.4.2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje naknade (provizije) 2.IV V VI 2. Neisključiva i isključiva agencija 3. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Obaveze komisionara 1. Čuvanje poslovne tajne 2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Podjela poslova 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2.2. Ličnost komisionara 2. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Pojam posla 2.5. Obaveze komitenta 2.1. Obavještavanje o poslu 1. Trpljenje agentovih prava zaloge. Postupanje po nalogu 1. Zaštita komitentovih interesa 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Predaja materijala potrebnih agentu 2.

11. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Stranke 2.5. Prodaja robe u kvaru 1. Odgovornost skladištara 2. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Pojam i značaj skladišnice 2. Predmet posla 3. Obaveze skladištara 1.3. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Obaveze ostavioca 2. Prijem robe 1. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .9. Pregled robe 1.6. Vođenje skladišne knjige 1.1.4.2. Izdavanje robe 1. Upozorenje na mane 2. Izdavanje potvrde 1. Pojam.VI credere) 2. Izdavanje i prenos skladišnice 3.8. Čuvanje robe 1.3. Predaja robe i dokumenata 2. Očuvanje prava ostavioca 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Osiguranje robe 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Opšta pravila 2.7.1.10. značaj i pravna priroda ugovora 2.2. Postupanje po nalogu 1.

Pojam ugovora 2. Pojam ugovora 2.1.3. Primalac 1. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1.5. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Rad po uputstvima 1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.3. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Predmet prevoza (stvari) 1. Značaj špedicije 3. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1.7. Ugovor je neformalan i realan 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.6. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.2.I II III IV V POJAM.1. Špediterske isprave 3. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.8. Polaganje računa 2. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Mjesto i datum 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze špeditera 1.6. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 .4. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Uputna stanica 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Plaćanje naknade (provizije) 2. Odgovornost špeditera 2.2.3.1.4.2.5. Zaključivanje ugovora 2. Bitni elementi ugovora 1. Osiguranje stvari 1. Obaveze komitenta 2. Ugovorne strane 1.

4.7. Prestanak ugovora 2.3.1. Plaćanje prevoznih troškova 3.5. Vrste prevoza i ugovora 4. Izvještavanje o prispijeću stvari 1. Objavljivanje tarifa 2. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Postupanje po nalozima 1. Obaveze željeznice 1.2.8. Obavještavanje korisnika prevoza 1.1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Značaj drumskog prevoza 3. Provjera pošiljke 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.3.10. Franko carina 2. Rok isporuke 1.7.6. Vrijeme isporuke 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Pojam ugovora 2. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.9. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Prevozni put 2. Utovar stvari 1.3. Nebitni elementi ugovora 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.9.4. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Plaćanje prevoznih troškova 3. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Obaveze pošiljaoca 2.5.1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .6. Uredan prevoz stvari 1.10.IV V VI 1. Rok utovara 2.11.7. Odgovornost željeznice 2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Čuvanje stvari 1.1. Obaveze primaoca 3.2. Smetnje 2. Pouzeće 2.2. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.8.2.

1. Utovar stvari 2. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. Obaveze drumskog prevoznika 1.2. Plaćanje naknade za prevoz 3. Prestanak ugovora 2.2. Obaveze primaoca 3. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.1. Prevoz stvari 1.3. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Pojam ugovora 2. Obaveze stranaka 2.2.3.6. Zaključivanje 2. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Obaveze pošiljaoca 2.1. Preuzimanje stvari na prevoz 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 .II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1.4. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Tovarni list 3.5.4. Plaćanje naknade za prevoz 3.

Predmet ugovora 2. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Obaveze primaoca licence 2. Otkaz 3. Izbor saugovarača 3. Plaćanje naknade 2.3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.1. Cijena 2. Bitni elementi ugovora 2. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Iskorištavanje predmeta licence 2.1. Predaja predmeta licence 1. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.2.3. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1.1.1.2.4. Pojam ugovora 2.3. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Izvori prava 3. Sredstva za izgradnju 3.1.2. Pojam posla 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze davaoca licence 1.4. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Stranke 2.2. Subjekti ugovora 2. Davanje uputstava i objašnjenja 1.2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Odgovornost davaoca licence 2. Podjela licenci 2.3. Prestanak protekom vremena 2. Prethodne radnje 2. Pojam ugovora 2. Odobrenje za građenje 2.

Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Obavještavanje o višku radova 5. Vođenje knjiga o građenju 3. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Prikupljanje ponuda 3. Uvođenje izvođača u posao 3.4. Solidno izvođenje radova 3. Određivanje cijene 2. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Premija izvođača 6. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Primopredaja objekta. Prethodne obaveze 2. Rok 4. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Plaćanje prije početka radova 4. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.2. Ugovorna kazna 5. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Predmet 2.3. Garantni rok za kvalitet radova 7. “Ključ u ruke” 2. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.4. Promjena cijene 3. Rokovi izgradnje 4. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Prethodne obaveze 2.1. Omogućavanje nadzora 6.1. Cijena 2. Čuvanje gradilišta 7.3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Plaćanje u toku izvođenja radova 4.3.1. Građevinski nadzor 4. Pravni karakter obaveze 3. Neposredna pogodba 4.2. Plaćanje cijene 4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.III IV V VI VII VIII IX 3. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. odnosno radova 3. Odgovornost projektanta.2.

3. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.2. Ugovor o osiguranju 2. Kriteriji podjele 2. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Plaćanje premije 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Osigurana suma 6. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Plaćanje naknade 2. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 .3. posao i ugovor o osiguranju 2.1. Rizik 4. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Staranje o osiguranom predmetu 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1.1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Plovidbeno osiguranje 5. Ugovarač osiguranja 2. Izvori prava. Premija 5. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.4. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Predmet osiguranja 3.1.2.1. Obaveze osiguravača 2. Osiguravač 1. Stranke 1. Pojam reosiguranja 2.1.2.2.4. Obaveze osiguranika 1. Osiguranje lica 4. Davanje podataka o riziku 1.3. Osiguranje imovine 3. Pravna priroda posla osiguranja 2. Primjena opštih pravila 2.

Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Pojam i osobine 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Stvarnopravne hartije 2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Kriteriji podjele 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti na donosioca 3.2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Teorija kreacije 3. Postavljanje problema 2.1. Teorija omisije 2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1.1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5.3. Obligacionopravne hartije 3. Pravni izvori (vrela) 2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Pojam mjenice 2. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Teorija emisije 4. Cesija 3.2. Hartije od vrijednosti na ime 3. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.3. Prestanak prema opštim pravilima 2.2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Značaj hartija od vrijednosti 4. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Korporacione hartije 2.

1. Protest 9. Dan i mjesto izdavanja 3. Bjanko indosament 3. Prokura indosament 3. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Mjesto plaćanja 2. Cesija i indosament 3.6.8.3. Puni indosament 3. Kasatorna klauzula 5. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 .2.3. Ime trasata 2. Regres 8. Označenje dospjelosti 2. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Mjenično jemstvo (aval) 6.9.12.3. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Oznaka “po naredbi” 5. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5.2. Izdavanje mjenice 3.11.2. Indosament sa klauzulom straha 4. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Založni indosament 3. akcept) 5.5. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5.8.4. Rekta indosament 3. Klauzula o kamati 5.7. Pozivna i spontana intervencija 9. Prenos mjenice 3.7.1. Intervencija 9.5. Povratni indosament 3.2. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Ime remitenta 2.9. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.6. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.8.5.4. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Isplata (plaćanje) mjenice 7.1. Prijem mjenice (prihvat.1. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Domicilirana mjenica 5.4.III 2.6. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.7.10. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.

Prenos čeka 3.3.1. Uopšte o prenosu čeka 3. Aval (jemstvo) 5. Vlastita (sopstvena. Zastarjelost 2. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1.2. Prenos indosamentom 3. robna) mjenica 5. Amortizacija mjenice 2. Bitni sastojci 1. Komisiona mjenica 8. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Izdavanje čeka 3. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1.1. Kriteriji podjele 2. Cirkulaciona mjenica 7. Prenos čeka predajom 4. Poslovna (trgovačka. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Mjenične tužbe i prigovori 3. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1.2. Prenos čeka cesijom 3. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Pojam čeka 2. Isplata čeka 6. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Uopšte o bitnim elementima 1. Ekonomska uloga čeka 3.4. solo) mjenica 3. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Pojedini bitni elementi 2. Bjanko (blanko) mjenica 4. Finansijska mjenica 6. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Uopšte o čekovnim radnjama 2.IV V VI neisplate 10.

IV V VI 7. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1.2.7. Isplatni (gotovinski. Prenos 3. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1.1. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Regres 9. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . blagajnički) ček 2.4. Bitni sastojci 3. Dijelovi 2. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Pojam obveznice 2. Zastarjelost 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2.3.5. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Tužbe kod čeka 4. Precrtani (barirani) ček 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Putnički ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Izdavanje i emisija 2.6. Amortiazcija čeka 2. Protest 8. Ček za potrošački kredit 2. Obračunski (virmanski) ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.

Pojam i karakteristike 2. Monopolističko ponašanje 2.2. Bitni sastojci 3. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1.10. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Monopolistički sporazum 1.3.1. Pojam robnih hartija 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Špekulacije 2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1.1. Bitni sastojci 3. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Monopolističko djelovanje 1. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Pojam i karakteristike 2. Predmet prava konkurencije 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Obveznice prema valuti na koju glase 11.

Pojam nelojalne konkurencije 4.1. Generalna klauzula 3.1. Imovinskopravne sanckije 3.1. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3. Sankcije prema aktima 3.3.3. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.II 2. Nelojalna konkurencija 4.3.2.2. Sistem odgovornosti 2. Sankcije prema licima 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Generalna klauzula 4. Generalna klauzula 2.2. Imenovani slučajevi 3. Imenovani slučajevi 4. Ograničavanje tržišta 3. Krivičnopravne sankcije 4.2.

20 .

Exportpress i Institut društvenih nauka.). Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Pravno. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . 21 . isporuči drugoj strani . on je ipak uži pravni institut. 454). privatna itd. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje.1. 1. 5. Teoretski posmatrano. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.R1. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R .2. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Oni su i ekonomski i pravno povezani. Beograd 1987. str. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. U privrednom životu. Pojam prodaje 1.kupcu .N N1 .prodavalac . a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou.. takođe.3. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. st. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. određenim iznosom. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi.otkupne”. bilo kao garantovane. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. Ugovaranje niže cijene je. i 2. 31 . Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. n. ZOO). To može biti učinjeno izričito ili prećutno. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. do). bilo kao “minimalno . ZOO). najviše cijene. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. strukturu najviših cijena. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Dalje će se citirati i kao ZKC. faktičko pitanje.2. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. Odredivost cijene je. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada.. potrebe vođenja ekonomske politike. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. te marže u trgovini. dakle. FBiH 2/95). smatraće se da su željele maksimalnu. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. 6). 1. Ako je cijena propisana konkretno i precizno. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Ona može odrediti: fiksne cijene. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva.3. 3. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. Ako stranke ugovore veću cijenu. No. odgovor na njega 17 Čl. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. u principu.

predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. isto djelo.. Ako to ne učine. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. 35.”. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. Vadi li se više uzoraka. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. 465 ZOO). Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. fusnota 47. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. a ne raskinu ugovor. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. 32 . 169. str. Krulj dr Vrleta. 35. isto djelo. fusnota 46. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze.. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. str. Ne postoji li zvanična evidencija. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Krulj dr Vrleta. uzansa 163.. str. fusnota 45. 466. isporuka robe. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. Draškić dr Mladen: isto djelo. isto djelo. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. str. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. Krulj dr Vrleta. 169. najprije. bilo na osnovu procjene stranaka. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. str. ZOO). 35. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO). Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno.. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”.”. 169. Strankama se. str.

treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. st.4. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. predstavlja i faktičko pitanje. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. st. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja.140. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. dakle. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Napokon. ZOO). Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). . ZOO). odnosno slične uslove ugovora. 3. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. 3. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. . isti ili sličan kvalitet i jednake.5. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. ZOO). onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. 3. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Ona. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. ZOO). Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. Utvrđuje se za približno istu količinu. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. st. 3. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi.uzorak koji je iz nje izvađen. 2. a druga za vrijeme zaključenja ugovora.136. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. niti je odrediva.

U suprotnom. 188 A. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. postoje tipske ugovorne klauzule. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. str. ZOO). Informator. 188. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Zagreb. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. naročito za isporuku investicionih dobara. isto djelo. 34 . 22 Krulj dr Vrleta. a ne sam iznos promjenjene cijene. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 223 i druge). 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. u vidu matematičke formule. transportne klauzule i ambalaža. Osim bitnih elemenata prodaje.klizne skale (član 397 ZOO). Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. 1970. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. ZOO). Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. str. 187. Ti elementi su: kvalitet. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. Ipak. Za pojedine vrste poslova. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. 171.

odnosno državnom Institutu za standarde. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH br. industriju i rudarstvo. 29/00). Za razliku od količine. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. itd). listu RBiH 13/1993.. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru.” (član 34. To je. Pošto je kvalitet. kao i količina. odrednica predmeta ugovora.2. estetskih. i objavljen u Sl. 24 23 35 . postupci i metode obezbjeđenja. oružane snage. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. fizičkih.. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom.1. ZS). dakle. Njima se određuju “norme kvaliteta. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora.2. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. izvoz. sigurnost. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Pored toga. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. ZS). U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. ispitivanja i kontrole kvaliteta. Kvalitet 2. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. 2.

podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Bez obzira kako je određen. ZOO. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. glasnik BiH br. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. . st.ZS). Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Zakon o obligacionim odnosima (čl. bez obećanja saobraznosti”. pa se ne mora ni ugovarati. 3/02). Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. Za neke artikle postoje i tipske mustre. 26 25 36 . Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. kontrole. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. 2. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. Ako ima više uzoraka. prema uzansi 140. Pod njom se. smatraće se da su htjele propisani. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Vidjeti član 403.3. 538. često pod posebnim komercijalnim nazivima. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. ZOO). Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. puštanja u rad pogona i rukovanja. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. izrade. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Prema uzansi 141. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. propisani kvalitet je obavezan. 141). koji je 26 predmet prodaje.408. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). odnosno njihovog dijela.

može ugovoriti i primjenom posebnih.drugačiju specifikaciju. 13/93) u članu 1. I drugo. list RBiH. nacionalni. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Termin “kakva . pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. 142. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca. osim u slučaju obmane. 145. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Mogu biti 28 međunarodni. te predstavlja i uzorak te robe. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Upravo zbog toga se smatra da prodavac.takva” (uz. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Postoji li više standarda za istu robu. odnosno poslovnim običajima. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. odnosno lošijeg kvaliteta. 144. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. te proizvodu kao njihovom rezultatu. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. tehničkih termina. na primjer). Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. istog akta. tržnica na veliko i berzi.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Kvalitet se može odrediti i tipom. 30 i 31. 143. i 24. 37 . Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). Kvalitet se. a stranke nisu istakle koji žele. postoji posebna vrsta ugovora . 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . bilo u uzansama. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. napokon.). Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde.specifikaciona prodaja. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. Zakona o standardizaciji.). “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Razrađeni su u čl. granski i proizvođački ili interni.

Progres. je bila opširnija i bolja. sredstvo pakovanja. stav 2. (čl. ZOO). U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. 146. zamjenljiva i nezamjenljiva. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza.). No. Stilizacija uzanse 146. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. 146. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. “proizvodi u originalnom pakovanju”. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. Zakona o standardizaciji. No. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. ni ugovoren.). utrošiti. I drugo. Zakon o obligacionim odnosima. odnosno korisniku”. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. 2. st. 311. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. isto djelo. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. 30 31 29 38 . Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine.4. Stoga je neophodno tumačenjem čl. str. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. Zagreb 1962. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana.Carić dr Slavko. potrošna i nepotrošna. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. isto djelo. st. za razliku od Opštih uzansi (uz. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. Prema članu 75. 1). Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . str. Bukljaš dr Ivo. investiciona i neinvesticiona. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. 3. a time i imovinska vrijednost”. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. 129. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. 311 ZOO). 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. 2. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. str. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju.2. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. 5. Ambalaža je bitan element ugovora. st. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). te sitna i krupna. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”.

Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. Tek ako ova nije predviđena. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Ona. 162). snošenje troškova isporuke i transporta. a ako on nije predviđen. prevoznikom. 73 . Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. 74). 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima.97. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. 4. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. najprije. Ali. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. postavlja u pogledu ambalaže. pribavljanje dozvola i slično. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. “ambalaža izgubljena”. I drugo. X 1964. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. 39 . Pored ovih. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. “ambalaža gratis” ili njima slična. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. isto djelo. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. Napokon. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. organizacija transporta. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. str.

treba biti posebno oprezan. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. Na kraju dvije napomene. 35 Tačka 6. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. 1976. Bude li to slučaj. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 38 Tačka 7. 2 naročito. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . Koln 1980. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. 40 . Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. 1967. 37 Tačka 6. str. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. one iz 2000. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. sugeriše isto rješenje. INCOTERMS i Opšte uzanse. 100 do 114) regulisale istu materiju. Njome je ovaj reglman. U domaćem pravu ono može biti sporno. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. 1990 i 2000 g. str. 1107. st. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. najprije. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. I treće. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. godine su značajne dvije stvari. Beograd 1985. Za reviziju iz 1980.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. 7.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. Svezak II. 1980. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. III Aufl. Prva. Beograd 1987. revizija iz 1980. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. najprije. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Otto Schmidt. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. str. I drugo. ne sadrže potpuno iste klauzule.publik. I drugo. dok to sa uzansama nije slučaj. godine. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. 273. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. Drugo.

a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. 1 ZOO). Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I .522 ZOO). Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. garancija za materijalne nedostatke. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. 2. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. 41 . njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. st.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. ZOO: Organizovanje prijevoza.

. str. Ona čini kičmu isporuke. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja.”. stoga. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 78 . osnovna je 40 obaveza prodavca. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. str. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. str. 73 . već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. isto djelo. 127. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. isto djelo. 43 Mitrović dr Dobrosav. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Član 473 ZOO. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom.. 44 Pravne radnje su izjave volje. II – ISPORUKA 1. 125. One prate faktičke radnje. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. isto djelo.79.. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. str. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. Uprkos ovome. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. 467. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. “predaja stvari” (čl. po nekom osnovu.74. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. Nečinjenje ili propuštanje može.. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. između elemenata. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. 42 . Pojam isporuke “Isporuka” robe. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. Razumljivo je. str.”. Pored toga. To će biti slučaj kada se stvar. stavljanje robe na raspolaganje kupcu.

I drugo. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. str. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. 2. Član 468. Prema članu 467. 2. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. vrijeme i dejstva isporuke. Isporuka je složena obaveza. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Zbog toga ona ima više modaliteta. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. To od isporuke čini i faktičko pitanje. 132. To su. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. st. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. od kojih su najvažniji tipizirani. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. a ne na svojinsko pravo. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet.Carić dr Slavko. st. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. Dakle. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. te način na koji one moraju biti ispunjene. isto djelo.svojinskog prava. prema članu 468. obilježja tih radnji. ZOO). cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. način. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. 43 . a to znači prenos posjeda stvari na njega.). Prema njoj. mjesto. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . 46 Kapor dr Vladimir .

zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione).2. str. 2 ZOO.74 ne postoji protivrječnost. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. 2). ZOO i uzansi 71 . isto djelo. ZOO. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. Pored toga. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. prelazak troškova.nije precizirano. imaju sjedišta u istom mjestu. 72. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”.1. Mjesto isporuke 3. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. 2). Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. st.prodaje sa otpremom (distancione) . Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . Pošto između člana 471. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. primijeniće se dispozitivna pravila. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. mjesto isporuke je sjedište prodavca. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava.kod njih prodavac i kupac. U kojem trenutku . Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. 2 . 55. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. uz. a radi se o robi određenoj po rodu. st. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. odnosno roba (član 471. prelazak rizika. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 71. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. ili barem najvažnije. prema dispozitivnim normama. 44 . 3. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. a lokaliteta u užem smislu. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. po pravilu. st. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. radnje isporuke moraju da budu završene.prodaje u mjestu (nedistancione) .3. Otuda je njegov značaj veliki.

) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 1). Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. 74. st. važe opšta pravila. mora o tome da obavijesti kupca.3. 71.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. 5). st. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. 3). Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. On je uređen ugovorom. 71. 4. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . odnosno gdje će biti proizvedena. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. st. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. prirodom robe i okolnostima posla. 74. luka itd. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. 4). zato što su nastupile transportne smetnje. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. st. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. odnosno gdje će se proizvesti. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza.1. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. poslovnim običajima. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73).Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. 1). st. Opštim uzansama. st. 3. U suprotnom. 2 ZOO. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. uzansa 72. Pored toga. pregled. pakovanje. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. Način isporuke 4.

Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. st. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . naročito). 1. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. st. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. I treće. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. može biti: simboličan. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. posebno. 77). a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. i uz. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Ovo rješenje uzanse 72. Takvu isporuku nazivamo realnom. ne stvarnopravnih. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. i 298. Napokon. koja daje pravo svojine na robi. a time i sama isporuka. dokumentaran i realan (stvaran). Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. tj. 76. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. ako uredno pozvani kupac nije došao. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. 2. 4.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296.2. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. ali kontinuelno. bez većih prekida. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. način isporuke. koji je legitimacioni papir i skladišnice. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje.

odnosno ako nije individualizirana. definiše drukčije rok isporuke. st. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. No. 82. 1).. na primjer). isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. 76. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. i 469.. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. 3). 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 5. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. str.1. 47 . Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. Vrijeme isporuke 5. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. onih o odgovornosti posebno. 131. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. ZOO). U prvom slučaju. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Na primjer. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima.317. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz.) i posebna rješenja. naročito) i Opšte uzanse. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. ZOO. st. uz. . Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. 5.2.”. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. 86.prodavca. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta.fiksnom prodajom. 76. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla .

Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”.) i da o tome obavijesti drugu stranu. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene.). Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. Interesantno je da se ovo 48 . bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz.). i 3. mora da izabere radni dan (uz. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. 91. 85. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje.). isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. dijelovima godine. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. 90. mjesecima. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. 87. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. i 94.). No. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. 93. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. ono se skraćuje.). 2. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. “po prestanku leta” ili slična. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. ZOO). Ako je rok isporuke određen datumom. st. st. 88.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Određuje se: danima. Kod većih količina robe.). ZOO). 90. 1. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. smatraće se da je to posljednji dan roka. te godinama. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. sedmicama.

Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. p. On je.). Kupac. dakle. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. isto djelo. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. “utovarena” i slični. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje.3. 5.). ZOO. Vidjeti član 77. 81. 80. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. rok isporuke je. 83.). ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. st.). Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. 904. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. samoodrediv (uz. 4. u prvoj polovini. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo.). treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. Dakle. a ne u trenutku otposlanja. BGB i član 75. Mitrović dr Dobrosav. Vidjeti p. 4. ŠZO. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. st. budući da je rješenje uzanse 80. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. 54. str. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. “u vožnji”. 89. dakle. dakle. primjeniće se uzansa 95. Ako ugovor o tome ništa ne govori. 271. sredinom.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. ZOO (uz. 50 49 49 . isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. 82. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. Ona sadrži norme za dvije situacije. krajem i u drugoj polovini mjeseca. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. ZOO. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. AGZ. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. Napokon.

te da li faktura odgovara isporučenoj robi. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Uzansa 177. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122.). Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. 1. Dispozitivno je pravilo. ZOO). Napokon. st. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. 2.5. prodaje na kredit. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. st. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. a ne doslovno. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. dakle. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. ZOO). Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. 50 . Član 12. ide i korak dalje. 1. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. i 123. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. st. ZOO u članu 477. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. str. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. ZOO).4. 61. novine FBiH 2/95). isto djelo. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture.

skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. 56 Jasno je.. pa i transportnih. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. 324. rizik. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja.1. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. Institut za uporedno pravo. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. koji predstavljaju rizik. Svojina. propašću ili oštećenjem stvari. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. a ne samo ugovornog partnera. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. 51 . najkraće rečeno. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica .. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.6. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. tj. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”. str. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. Štetna radnja ili događaj. a ne samo ugovornog partnera. predaja. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. str. 323. Premija osiguranja u suštini. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Budući da štetni događaj. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. “rizik” djeluje na stvar.. Beograd 1972. 121-122.”. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. pa time i rizik. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada.324 i tamo citirane autore. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . predstavlja odsustvo krivice. str. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. treba podvući da kod osiguranja uopšte. 323 . stoga.”.457). U trgovačkoj.. cena. str. No. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. koja su za distancionu prodaju najvažnija.”.. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. dakle.

. Rizik. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. 6. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. Pošto isporuka nije izvršena. naše pravo (član 465. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. druga. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. najprije.. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. obavezu da stvar čuva (član 520. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. eventualno. 128. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. a kupac ima. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje.”. koja predstavlja češće rješenje. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. 1. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. u tom slučaju.. 2. ZOO).2. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. str. našeg ZOO. ZOO). st. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. Strankama. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. 2-509 UCC. Napokon. shodno terminologiji ZOO. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. Rizik tada ostaje na prodavcu.3. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. opisujući rješenje koje žele. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. str. 326. 52 . a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. 6.individualizirane stvari. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. Pod “predajom” stvari. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. uređuje se prvenstveno ugovorom.. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. st.

Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). III . obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. Međutim. godine važio i na području naše zemlje. No. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. st. koji je do 6. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. 2).jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. IV 1941. 31. 30. Mitrović dr Dobrosav. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. isto djelo. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . Koja su to rješenja? Najprije. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana.1. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. 3. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. a ne kada je primljeno. 53 . “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457.docnje. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. st. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. str. a ne kao izuzetke od nje. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. isto djelo.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. str. ZOO).

63 62 54 . ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. Član 121. tj. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Ukoliko je količina bitan element posla. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. 64 Član 478. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. i 479. 1. 2. Rezultat ovog. ZOO. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. za pojam nedostatka.134 za količinu i uzanse 135 . na prvi pogled protivrječnog zadatka. ZOO. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja.“na očigled”. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari .nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Prema mjerilu vidljivosti. 4.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet.2. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. 3.

Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Garancija za materijalne nedostatke 2. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. st. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. ZOO). nedostaci mogu biti znatni i neznatni. 3. propisanu. Prema obimu. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. 2. st. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. 55 . Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. Usvojena je. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. 65 Član 486. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. ZOO). dakle. O tome svjedoče. Pravni osnov garancije je bio sporan. 1.1. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. ZOO. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju.507 ZOO). Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Napokon.

Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. st. i odgovornost. st. ZOO). kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. mora postojati u času prelaska rizika. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. 68 No. Izuzetno. u vezi sa članom 479. 66 67 68 Član 480.2. Nedostatak.takva” ili nekom sličnom. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. “kakva . te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. ZOO. shodno tome. st. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. i 481. 1. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. ZOO). zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. st. Clan 480. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. i 145. st. ZOO). Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije.). 2. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. Član 480. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. st. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. ZOO). st. st. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 1. st. 3. u vezi sa članom 479. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. ugovornih klauzula. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. 1. 1. 144. Na primjer. 2. odnosno propisane”. 1. ZOO.). pa. st. obaveza garancije. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. 1. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. ZOO. najprije. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. 1. 56 . ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. Ipak. 1.2.

predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. Beograd. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. bilo nastanak. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. 1980.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Shodno tome. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). Privredna štampa. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. IV .GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. 487 ZOO). nedostaci se dijele na one koji: isključuju. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Striktno posmatrano. Njegovi ciljevi su složeniji. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. osoba van ugovornog odnosa. isto djelo. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. Od privatnih. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. str. Pravni nedostaci se. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. ZOO). str. 377. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. službenost). ZOO). pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. 70 69 57 . 378. kao i materijalni. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. tj. ZOO). mogu podijeliti prema više kriterija. Napokon. hipoteka. Naime. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične.

No. 1. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. isto djelo. odnosno industrijski dizajn. ZOO u članu 510. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. ZOO). U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. st. 76 Perović dr Slobodan. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. 4. govori i o momentu zaključenja ugovora. 3/02). “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. glasnik BiH br. Po svojoj pravnoj prirodi. st. 2. To je kod nas izvršenje isporuke. 76 Ovo je prvi uslov. Oni imaju različit juridički karakter. trgovinskog zastupanja (član 809). Napokon. str.996). model i uzorak. 381. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. str. i dalje) i slično. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. 382. a time i miran posjed prodane stvari.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. “To znači. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. st. služnosti na primjer. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). žig). 58 . ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. izdavanja skladišnice (član 740. Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. isto djelo. i 513. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . Code civil isto. 73 Perović dr Slobodan. a ne i za postojanje prava trećeg. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. 377. isto djelo. 74 Perović dr Slobodan. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. 2. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. str. 75 Član 1487. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. No. odnosno prodavca. član 1628. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl.

Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Za razliku od materijalnih nedostataka. 1. st. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. Kupac. 2. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. st. jediničnu cijenu. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. 4. Da bi ovaj uslov postojao. ZOO). U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. st. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. Određivanje savjesnosti je složeno. potrebno je da prodavalac bude savjestan. tj. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. najprije. dalje. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. pored zahtjeva za plaćanjem. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Faktura. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. Dalje. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. količinu. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. jer nije izvršeno obavještavanje. ZOO). 59 . st. 1.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. V . Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. Napokon. ZOO). Reklamacija. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano.). ZOO). klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. njegovo reklamiranje (član 509. ZOO). ZOO). nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. I na kraju. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku.

vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. 77 Ona zbog toga mora biti uredna.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Kada konačan obračun bude sačinjen. 180. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. Ona. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. naročito). Ona ima preliminarnu finansijsku. 81 Sl. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. u principu. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. n. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. FBiH. 2/95). Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. str. Član 10. isto djelo. 78 77 60 . faktura može imati još dvije fukncije. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. najprije. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. str. 2/95. 87. 79 Vidjeti uzanse 177. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. ne obavezuju kupca. 87. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Faktura je. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. n.Funkcije fakture su brojne. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. n. 80 Sl. Ovo je razumljivo. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. Faktura. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. No. Savremena administracija. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Beograd 1957. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. Zakona o računovodstvu (Sl. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. dalje. FBiH. To je njen osnovni zadatak. i 217. FBiH 2/95. 2. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. 82 Kapor dr Vladimir. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. napokon. Nadalje.

faktičko je pitanje (uz. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. 83 Kapor dr Vladimir. Napokon. 103. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 204). kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. 88. st. 2).sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. 83 Drugo. isto djelo. 61 . nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Koji je rok “kratak”. str. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture.

62 .

ako on postoji.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. prijem isporuke. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. prvo.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . Ali. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Pored toga. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Posljednja obaveza je uslovljena. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. One. 2. ZOO). njegova odgovornost. Često se 63 . Drugo. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. su isti kao i kod obaveza prodavca. st. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. bilo zbog raskida ugovora (član 520. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. postoji i jedan dodatni element. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. u načelu.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. tj. 2. a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Uporedno posmatrano. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). postoje i obilježja koja su donekle specifična.

zajedno sa njihovim modalitetima. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima .. kontrola i “kvalitativni”. zajedno sa reklamacijom. 88 Član 34. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. 118. SGA. st. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. U našem je pravu. Pojam pregleda 1. HGB. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. Pregled robe još uvijek. dakle. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. 181. 85 84 64 . 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.. odnosno “kvantitativni prijem”. govori o uobičajenom pregledu stvari. ali i zato što je suštinski netačna.. Prema članu 481.”. Stoga on. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. Isto čini i naš ZOO u članu 481. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”.PREGLED ROBE 1. st. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. str.”). 377. Napokon. p. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. Institut za uporedno pravo. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. nego posredno .. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. Član 2 . II ..sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. npr. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. predstavlja “akte vigilancije”.1. 86 Član 481. član 201. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 1.606 UCC.”..kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. Beograd 1970. ŠZO. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. 1. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. U praksi se koriste i izrazi: provjera. str. budnosti kupca. ZOO. Pravno gledano.

Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. 65 . Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Najprije. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. 1. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. kupac je po pretpostavci savjestan. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Drugo. Pored toga. bilo u pregledu gotovog proizvoda. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. 2. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. mjestu. Tek ukoliko one ništa ne utanače. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. zajedno sa njihovim modalitetima.2. Napokon. vremenu i načinu pregleda. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. govorićemo o subjektima. No.

ili sa komisijom. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. st. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. str. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. Drugi subjekat je kupac. 90 91 89 66 .515 (1) UCC. odnosno vođenju spora”. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 127.135. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu. str. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 .. Tada su moguće dvije situacije. 1. i 123. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka.”. 89 U teoriji je ono sporno. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Vozar će. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. 133.. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 119.”.. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. po pravilu.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. odnosno kontradiktorni pregled. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje.4). dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe.. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. 122. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. Subjekat pregleda može biti i treće lice. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.. str.”. “mana”.. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. st. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. 2 . 134 .”.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. tako i pred sudom. str. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac.

Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. ono mora biti poštovano. najprije. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene.. Može se.. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. a potom dispozitivnim propisima.”. str. 67 .”. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. st.. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. No. st. a kvalitet u skladištu kupca. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. 1. str. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca..858 ZOO. 96 3. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. tj. 168. Vidjeti i član 848 . str. posmatrati u širem i u užem smislu. kao i mjesto isporuke.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. po pravilu.”. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema...“pregled od strane trećeg”. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. ugovorom. 183. 1.

Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. str. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. 4. Kada je prodavac bio savjestan..pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. stranke ili drugi subjekti pregleda. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven.”. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. st. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka.. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). 3. 127-130. vrijeme reklamacije. I treće. ZOO). te dispozitivnim propisima. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. 3. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Najprije. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. st. 68 . Budu li ispunjeni ovi uslovi. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. ZOO). Stoga ćemo ih ispitati posebno. Pravno. ga moraju obaviti odmah. Drugo. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno.

69 . ako se pregled ne može izvršiti. ZOO). ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. st.”. st. tj.125. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Prema uzansi 138... Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. U slučaju reekspedicije. ukoliko to ne učine. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju.. zapravo.. Izvršenje pregleda “odmah” je. 3. Prvo. I drugo. 2. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. Ako su u pitanju skriveni nedostaci.. ZOO. 124 . sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. 1. No. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. predaje druge stvari. pravni standard. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. str. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. ZOO). u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. str. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. 126 i 138.. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. st.”. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. ZOO). da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. Pored poslovnih običaja i uslova posla.

posebno. kao na primjer za žitarice. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Institut za uporedno pravo . hemijska analiza.Savremena administracija. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. vađenje uzorka. isporuke. komercijalna procedura ili pravni postupak. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. upoređivanje sa uzorkom.. st.. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. 75. 75. posebne uzanse i poslovni običaji. 130.”. isto djelo. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. Prema cilju. str. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. Definicija se daje na str. Kapor dr Vladimir . 147). 5. str. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor.. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. Prema uzansi 115.. Prema obimu. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. 2. No. 131 . Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe.po tom osnovu.”. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ZOO). str.132. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. Potom dolaze dispozitivni propisi. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. On se može posmatrati kao tehnološki proces. a analiza specifičnosti na str. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Zakon o obligacionim odnosima. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. merenjem ili prebrojavanjem”. str. 155. 76 .82. Izvori prava za način provjere veoma su brojni.Carić dr Slavko. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. 102 103 101 70 . Opšte uzanse. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. fizičko mjerenje. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. Beograd 1975. 148). zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. 102 Način provjere je složena pojava.

st. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. Dakle.stranaka. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. 71 . Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. ipak. dakle o svom trošku. prirodi robe i okolnostima provjere. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. odnosno njihovi predstavnici. usvojenih rješenja nema. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. poslovnim običajima date trgovačke branše.”. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. 131. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. on je dužan da kupcu bez naknade. ZOO. str. U pogledu članova komisije nema ograničenja. 128). Korisno je da to učini svojim rješenjem.”. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena.. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. O svim radnjama vodi se zabilješka. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. 133. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. i 149. Prema članu 481. članovi komisije i eventualni svjedoci. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. 139). 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 147). Ne bude li to učinjeno. str. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene.. Uzansa 129. Kod provjere kvaliteta. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. 1. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. postoji. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Ukoliko je on uobičajen.. pa ćemo ih izložiti zajedno. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju.. Uzanse 129. Jedan izuzetak. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik.

Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. ZOO). st. 2. 72 . Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. str. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj.III . Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. “komplementarni pojmovi”. dakle. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. 519. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. 254. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. 2. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema .PRIJEM ISPORUKE 1. ZOO).. 155. str. te u odnošenju stvari” (član 519. ugovora. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. čl. Tada će prijem biti potpun. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. poslovnih običaja. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca.. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. ZOO. prema ugovoru. 70. čl. 519. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe.”..”. Isporuka i prijem isporuke su.

PLAĆANJE CIJENE 1. str. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca.2. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. svojinsko pravo na njoj.. nesumnjivo. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. isto djelo. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. 73 . primijeniće se dispozitivni propisi. 230. Obaveza plaćanja. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. dužnost plaćanja je složena. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače.1. 111 112 Kapor dr Vladimir . IV . predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Iako se sastoji u predaji novca. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. kreditni i devizni sistem. str. ugovorna obaveza kupca. Plaćanje cijene je.. Pojam obaveze plaćanja 1. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. po pravilu. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji.Carić dr Slavko. 144. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. 1. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Napokon. Ako on ne reguliše ovu dužnost.”.

Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. a ne na samoj granici (uz.. po svoj prirodi. 1. Tako kupac snosi uvozne carine. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. Uzansa 160. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. st. str. a ne 116 samo na sigurnost novca. 160. Član 28. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. isto djelo. Uz trošak. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. 320. Ako je. 114 115 113 74 . Kupac snosi i troškove plaćanja. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. na njegov zahtjev.”. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 3. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. 517 ZOO). Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 114 Dakle. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. 235. 2. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. 117 Perović dr Slobodan. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. 171). uz. str.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. 94-105.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . potrebni iznosi moraju mu. kupac snosi i rizik plaćanja. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. st.”. 240.Cijena je osnovni. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. ŠZO. 380 HGB. novčana obaveza. ukoliko želi da se koristi skontom .. str. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Kupac. 161). snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. biti predujmljeni (uz. 169). bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. p. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. ZOO). 164). dalje. ali ne i jedini element kalkulacije.. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. član 212.. SGA.3. Pošto je posebnih rješenja veoma malo.

redoslijed namirenja zavisi. vezanost normi o načinu. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Sl. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. 119 120 118 75 . 394). 305 ZOO). Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Ukoliko on ne bude postignut. n. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. 312 ZOO).. Plaćanje se vrši prodavcu. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. No. 139-140 ZOO). No. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. 18 ZOO) i u cjelini (čl. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. zlatne i valutne klauzule. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. No. pošto su novčane obaveze djeljive. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. 238. 310 ZOO). indeksna skala). str. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. ali i prema njegovim povjeriocima. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. 133-136). ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. te prekomjerno oštećenje (čl. 516-518). str. od sporazuma dužnika i povjerioca. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. Napokon. 320 i 318 ZOO). 103-105. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. isto djelo.”. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca.. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. 310). dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. FBiH 2/95. 398 ZOO). a kupac ne može sve da ih izmiri. najprije. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene.

Mjesto. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. Zakon o mjenici. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. bankarske garancije (član 17 ZFP). 2. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. FBiH 10/95. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. međutim. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. 76 . Zakon o hatrijama od vrijednosti. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. 2.regulisanja ove dužnosti kupca. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. prepušteni ugovoru. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. Uzansa 188. No. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Zakon o čeku. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. čeka. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. vremena i mjesta plaćanja. n. Način plaćanja 2.2. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. dakle.1. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. Osim instrumentima plaćanja. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. ZFP). vrši izmirenje novčanih obaveza.

plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . a najkasnije narednog dana”. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. 122 Antonijević dr Zoran. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. Petrović dr Milan. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. str. Pored toga. 190) i bjanko mjenicom (uz. 192). 124 Antonijević dr Zoran i drugi. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. ZFP). Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. isto djelo. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 128 . kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12.računa” (član 9. ZFP). st. 77 . 128. 2). instrumenti doznake. ZFP). U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. Savremena administracija. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. 191). odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. str. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 189 i 196). Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Napokon. Beograd 1982. godine. tj. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO).129. Od ostalih.1082 ZOO. zadnja revizija 1993. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. ne nužno i u ugovoru o prodaji. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. 123 Član 1072 . Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12.

koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.3. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. 125 126 127 Toroman dr Marija. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). biti “čista” i izdata po naredbi (uz. 183. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). Ovo rješenje odstupa.”.. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str.2. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. 241. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. 184). (član 518 ZOO). najprije. uz.. težinu. 184). ako ništa nije ugovoreno” (član 518. te da njome raspolaže (uz. isto djelo. Ona mora glasiti na “ukrcano”. 185). “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. st. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. Ne postoji li odgovarajući običaj. od opštih dispozitivnih principa o avansu.. 2. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 78 . “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam..”. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Drugo. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. 241. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. 186). “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). ZOO). Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. Najprije. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Razmotrićemo ih odvojeno. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. str. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju.

Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. Ukoliko je određeno rokom. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). 205). Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. 3. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. Depozit traje do rješavanja spora. preovladava “trenutak”. 182). Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. st. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. ZOO).. ugovor o prodaji može.. 1 ZOO. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. 130 Toroman dr Marija. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. Vrijeme izvršenja isplate 3. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. Plaćanje prije isporuke. str. mora platiti nesporne iznose.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem.Carić dr Slavko. ugovorom. 129 Član 516. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte.. cenu pre nego što primi stvar. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. 79 .1. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. isto djelo. Kod sukcesivnih isporuka. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. unaprijed. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. str. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 128 Kapor dr Vladimir . 204). najprije. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. određeno datumom. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno.. po pravilu se ugovara izričito i precizno. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno.”. isto djelo.

o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 3).. 3. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. str. odnosno od prijema fakture. pri tome.238. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. uz. Bude li to slučaj. 131 Pored toga.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. ako je kupac robu dobio prije fakture. 188). st. 238. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile... ZOO). Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita.. st. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. Polaganje se vrši virmanom (uz. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. a od instrumenata plaćanja posebno.”. str. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. st. 3). Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Izuzetno. ZOO.2. 236 . u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. st. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. odnosno obezbjeđenje plaćanja. 2. st. ono se rijetko izričito ugovara. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. 80 . Za razliku od rješenja u uporednom pravu. U slučaju da sporazuma stranaka nema. Plaćanje unazad je ono koje se.”. Po pravilu. 2). 177. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. 1. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516.. 177.. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. ZOO). U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. Oba dispozitivna pravila su uslovna. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.

1. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. kupac. st. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. prodavac i kupac imaju istu banku. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. 3. U prvoj. 4. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. preuzima pravila uzanse 181. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. 1. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. st. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. koja važe za pomenute instrumente. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. ZOO). ZOO u članu 318. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. 2). onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. st. dakle. tj. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Prvi je da su novčane obaveze donosive.). st. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. 2. st.sredstava na tekući račun putem virmana. 2). ZOO). Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. Mjesto plaćanja 4. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci.

174). Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. ZOO je jasan.”. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. Napokon. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme.”. st. dakle prodavca. tj. odnosno izvršila prihvat.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. 1 ZOO). Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca.. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. 175. 4. str. plaćanje se obavlja u prebivalištu. 2. ZOO). No. U nedostatku pravila običajnog porijekla. ZOO). princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. Ako povjerilac ima više sjedišta. st. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. No. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. Napokon. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. 2 ZOO). 238. 2. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. Napokon. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 3. st. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. st. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 3. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje.. 82 . st... st. I napokon.2. više poslovnih jedinica. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Član 320.

mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. viši institut prava prodaje.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. posebno baviti samo najvažnijim. u najširem smislu. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. a ponekad kao obaveza. stoga.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Prvo. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. logičnije je prvo rješenje. tako i posljedice. kupca ili prodavca. No specifičan sadržaj. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . Drugo. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. 2. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. ZOO). posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. odnosno obavještenjima o nedostacima. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. Pojam prigovora Prigovorima se. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. No. No. Mi ćemo se. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. ZOO). Od svih navedenih funkcija.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Treće. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama.

stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. ali nesumnjivo. te izričitim redigovanjem člana 481. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka.. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. str.”. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. isključiti iz ugovora. trgovački zastupnik). mjesto i vrijeme. 165.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. i bez intervencije trećih lica. Drugim riječima. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. II . konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. odnosno odrediti njene modalitete. Kao punomoćnici u privredi se. Ukoliko žele. Pored toga. 84 . Napokon. Ne učine li tako. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena.. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. po pravilu. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. po njegovim nalazima i mišljenju. 2. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete.

preko prirode robe i nedostatka. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Član 484. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. 2 ZOO). st.”. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Prvo. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne.punomoćniku. Sadržaj reklamacije veoma je složen.. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. i 152. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Stoga. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. str. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 166. u reklamaciji se. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. ako to kupac učini. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Napokon. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom.. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. str. 132. kod reklamacija važi teorija prijema. po pravilu. 166. da budu precizirana. No. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. neki su. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji.. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram.”. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. tipizirani. Uz. ipak. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola.. Najprije. Svi ostali elementi su nebitni. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. 85 . Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente.

Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. Kada je prodavac savjestan. Ako on ima više poslovnih jedinica. I drugo. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. No. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Ne bude li to učinjeno.siguran način. tj. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. 86 .u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. stoga. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. a ako se to ne zna . bilo prihvat. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. 4. Ono je. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Predstavlja veoma složen modalitet. 3. Pošto je usvojena teorija prijema. Ako je prodavac bio nesavjestan. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. prepušteno opštim pravilima. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO).

Oni moraju biti održani kumulativno. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Objektivni rok je prekluzivan. za vrijeme provjere. 1 ZOO). Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. No. Ipak. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. st. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. Prema članu 481. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. Izraz “odmah” je pravni standard. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Rješenje je logično. a ne na prodavca. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). st. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. 2 ZOO). ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. 87 . inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. on ne bira konačnog kupca. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. 3. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. st. dakle.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari.

Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. U principu.III . Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. a ne kada ju je prodavac primio. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. 2. Pored toga. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. isporuka nove stvari bez nedostatka). Ako to nije učinjeno. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). Ovakva solucija ne isključuje. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Stilizacija člana 509. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. To je treća 88 .

osobenost ove reklamacije. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 1 ZOO). 2 ZOO). Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. 89 . krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. Ako je u pitanju vansudska evikcija. st. U suštini. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). st.

90 .

”. 503. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu .GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . 91 . Shodno tome. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. Pitanje je. isto djelo. str. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. 1. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. (objektivna docnja). Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. uzročna veza i krivica). Zbog toga. štrajk. 1 ZOO). rat. da li je prodavac kao dužnik u docnji.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. važe opšta pravila obligacionog prava. naime. st.” 142 138 139 140 Član 125. Pored odgovornosti. Dilema nije samo akademska. 504. u principu. No. isto djelo. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). st. str. str. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. 140 Pored toga.raskid 138 ugovora po samom zakonu. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. 144. ZOO.1. zabrana izvoza i slično). Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora... ZOO. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. požar. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. za njeno određenje. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Član 131. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze.

ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). isto djelo. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. isto djelo. 505. Napokon. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. str.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. 504. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”.132 ZOO). dalje. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). Pored toga. 144 1. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke.526 ZOO). str.2. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . 143 144 Perović dr Slobodan. Unutar realnih isporuka. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. osim kod fiksnih ugovora. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. 92 . Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. Perović dr Slobodan. Pored toga. tj. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima.

Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. 3 ZOO). u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. da potpuno 145 Kupac je. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. kupac nije pri tome potpuno slobodan. st. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova.2.192 ZOO. najprije može da šuti. 511. str. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. st. st. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. 146 Napokon.1. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. isto djelo. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. str. ZOO. 2 ZOO). Član 155.Carić dr Slavko. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). ugovor prestaje da postoji. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. tj. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). Kapor dr Vladimir . a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. 185 . 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. No. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. On. No. 1 ZOO). 3 ZOO). st. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. dalje. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. isto djelo. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. 93 .

a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Pošto on ima karakter dopunskog roka. kao i kod drugih pravnih standarda. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). st. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Zbog toga. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). No. Oni su mu dati alternativno. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. dakle. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO).prirodi stvari i okolnostima posla. st. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. 2 ZOO). Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Specifične norme o kojima je riječ. razmotrićemo ih posebno.526 ZOO). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. st. 3 ZOO). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Napokon. prema našem pravu. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. Davanjem primjerenog roka. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. U načelu. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. ni izjavom kupca. te o načelima obligacionog prava.

Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. st. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Zbog toga je. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. st. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. 2. međutim da bude veća. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. st. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Konkretna šteta može. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. st. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. u ovom slučaju. isto djelo.2. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. str. uzeta zajedno. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). u ovoj dominira naturalna. 2 ZOO). Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. a ne novčana restitucija. 166. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti.Carić dr Slavko. Pored toga. Kapor dr Vladimir . Izložena rješenja. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. 3). str.proste štete i izgubljene dobiti. isto djelo. ZOO. 2 ZOO).Carić dr Slavko. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. 1 ZOO). 95 . predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. 165. a ne konkretnim dokazivanjem. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Obavještavanje. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”.

U uporednom pravu posljedice docnje. st. kada je ugovor raskinut. 3. međutim. Zbog toga. st.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . Razmotrićemo ih odvojeno. str. U suprotnom. Sistem prava kupca. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. 1 ZOO). st.. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. 96 . to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. U suprotnom. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. No.1. Kada je količina nebitan element. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. No. a ne i za ugovor u cjelini. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. ipak. u ovom slučaju.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. razlikuju. 2 ZOO). postoji. regulisane su opštim pravilima. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. 150. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme..”. 150 Pravno-tehnička rješenja se. u slučaju docnje sa jednim obrokom. isti je kao i kod nefiksnih poslova. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. 4 ZOO). Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. 131 . ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju.526).

Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. st. 97 . isto djelo. naime. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132.2. Shodno članu 130. ipak. 2 ZOO. 2 ZOO). Za obroke koji još nisu dospjeli. 3 ZOO). 4 ZOO).dio ugovora. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. zakon postavlja jedan izuzetak. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). No. tj. ono. niti može ugovor raskinuti u cjelini. 1 ZOO). Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). st. Očito je. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. 151 Kapor dr Vladimir . obrok. str. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. st. 166. proizlazi iz njegove stilistike. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. vodeći računa o interesima prodavca. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen.Carić dr Slavko. a jedan obrok već nije isporučen. dužnik se ne nalazi u docnji. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. st. 3. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. radi zaštite kupca. st. st. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132.

1). Ovakav uglavak je ništav. 391 . Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. ipak. 2). Odgovornost se. st. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. Perović dr Slobodan. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. isto djelo. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 1). a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. II . bilo količinskim nedostacima.393.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. st. 228. bilo djelimično. st. isto djelo. str. ima dispozitivan karakter. 153 No. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. stoga. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. i 485. Da bi ova 152 odgovornost postojala. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. st. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. 2). odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. Perović dr Slobodan. 152 153 Član 480. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. No. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora.4. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. 392. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. ZOO. 228. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. str. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. Član 478. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. 98 . ograničava na štete izazvane ovim propustom.

uporedno posmatrano. “ali ga kupac može održati. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Najprije. nekoliko specifičnih rješenja. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. isto djelo. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. pa ako ga ne dobije. 99 . 154 Dalje. 1. “Pribavilac. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. 2. str. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. prilikom raskida. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. dakle. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. 1. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. dakle. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani.1. st. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. Prava kupca 2. ako ništa nije posebno ugovoreno. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Napokon. kao i kod docnje. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). 397. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. tačka 1). st. Stilizacija člana 488. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488.

isto djelo. njegova suština se ne mijenja. najprije. 220 -227. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. On je. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. 100 .običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. 99. Vidjeti Čović dr Šefik. nego procentualnim računom. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. No. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. shodno opštim pravilima obligacionog prava. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. I treće. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Kada se koristi u ovom svojstvu. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Ako su oni neotklonjivi. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. u principu. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. Bez obzira ko vrši obračun. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. Odluku o sniženju. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. u slučaju spora. 2. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Prema članu 498.2. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. izuzev u slučaju njegove prevare. to će učiniti sud. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. st. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. isto djelo. Stoga. 1 ZOO). Drugi se tiče prirode nedostataka. donose stranke. ZOO. str. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. str. u vrijeme sklapanja ugovora”.

održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . a ne. Naime. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. ali nije isporučena. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. st.3. Prema članu 495. 2. Uslov. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Metod obračuna ostaje isti. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. dejstva. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. određivanja. 2 ZOO). zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. kupac može 101 .491 ZOO). U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. definisan je uz ograde. kao kod odgovornosti za docnju. Zato ćemo ih ispitati posebno. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. trajanja.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. ZOO. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. na opštim pravilima obligacionog prava. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. a cijenu nije platio.

str. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. 2. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. 205 . Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. budući da će se ona. 102 . Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Izložićemo najvažnije slučajeve. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”.211. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. Bude li ugovor o prodaji raskinut. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. 210 . ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. U drugom slučaju.206. Shodno članovima 523 . U prvom slučaju. već po načinu svoje primjene.526 ZOO. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. do sada. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme.:”. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). Ako ne želi da primi veću količinu. nije ovlašten da raskine ugovor. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. tj. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. budući da je on nevina strana..raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO).4. Ako je predana manja količina od ugovorene. pregleda stvari. No. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. odnosno ako je oštećena.

Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. 3). ako one ne čine cjelinu. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. 2 ZOO). 108. bilo samo djelimični raskid. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). 3. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). a samo neke od njih imaju nedostatke. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor.. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. U suprotnom. Ako razdvajanje stvari nije štetno. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . One se kreću u dva pravca. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Ako stvari čine cjelinu. tj. st. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. st. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”.. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. Ako kupac ne primi višak. faktičko je pitanje. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. 103 . smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. zbog izbora koji je napravio kupac. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi.odbija. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. 1). isto djelo. st. tj. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. str.

Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. st. Napokon. U procesu popravljanja štete. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . njegove obaveze. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO).522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. neposredno i na uobičajen trgovački način. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). umjesto polaganja. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. Ono je složeno. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. tj. 2 ZOO). ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. dugovanu stvar položiti kod suda. kupac može. Ako prodavac to odbija da primi. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. U tom kontekstu već su izložene. ZOO. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. Pored toga. “iz slobodne ruke”. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. stvar prodati na teret i rizik prodavca. ZOO. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Prema članu 522. 158. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. član 329 ZOO).oslobađanja obaveze čuvanja stvari. će zavisiti od izabranog prava.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. 104 . kupac može. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. a to znači da mu mora predati bilo sudske. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. takođe. shodno opštim pravilima. pa ćemo ga posebno razmotriti. najprije. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). On.

ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). o “razumnom roku”. ZOO i na rješenja člana 510. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. kupcu. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. najprije. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. 105 . Rok je subjektivan i prekluzivan. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. No. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). a potom i od okolnosti posla. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. Prava kupca 2. smatramo. Član 509. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. No. pripada kupcu. Pravo izbora. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. S obzirom na stilizaciju člana 509. 2. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. No. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima.1. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. ako se opredijelio za prvu varijantu.III . stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu.

str. ovo pravo nije samostalno. sa stanovišta uspjeha u sporu. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. tj. st. 106 . primila. 386. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. 1 ZOO). Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. po tom osnovu. 1). Pored toga. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke.526 ZOO). cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). 2. zakonu i po volji kupca. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. isto djelo. st. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. 2 ZOO). prema izričitoj odredbi zakona. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. st. djelimične evikcije.4. st.3. Iz stilizacije člana 511. No. 2. Najprije. zahtjev 159 Perović dr Slobodan.2. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. Kupac je dužan da. 3 ZOO). odnosno ograničeno uslijed nedostataka.2. U ovom slučaju. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Da bi se on mogao postaviti. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava.

varant. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. prenosivi tovarni list i slično). Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. Ovaj rok je objektivan. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. 2). 2. 2). st. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. kako za kupca. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. član 512. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list.postavi blagovremeno. st.5. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. No. No. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. 107 . ni drugi dokazi nisu isključeni. tako i za prodavca.

108 .

koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. 4). Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. hronološki posmatrano. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. st. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 .GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. uključujući tu i krivicu. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora.zbog raskida ugovora o prodaji. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . 2. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. st. prva obaveza kupca. Drugo. 229. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. 2 ZOO). Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. a u drugom . ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. Bude li to slučaj. Pošto je u pitanju ugovor u privredi.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. a ne Zakonom o obligacionim odnosima.

po isteku dodatnog perioda. ZOO. germanskim posebno. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. I drugo. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. 229. st. pravna priroda obaveze prijema. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. st. Njegova dužina je faktičko pitanje. II . pojedinih prava prodavca. 2). U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. No. u ovom slučaju. Da bi do raskida došlo. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. 160 Vidjeti član 327. a ne o dužničkoj docnji. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. Napokon. Zbog toga se i docnja. dovoljno je da prodavac. Prvo. 1. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. 110 . Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. No. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. šuti. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. te izvršenje prodaje radi pokrića. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza.

na osnovu člana 522. Ne bude li to moguće. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. st. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Napokon. 1. u drugoj .2. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. ZOO. bilo po ocjeni prodavca. O izvršenom polaganju. 2 ZOO). 3. U prvoj varijanti. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. stoji na raspolaganju.152. Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. Ako je bio u zakašnjenju. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. 1 ZOO). rizik i svojina prelaze na kupca.ne. 111 . st. ZOO. st. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). 3). st. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Iako nije u zakonu izričito rečeno. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud.332 ZOO). st. 150 . 2. isto djelo. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. Analogna primjena člana 328. ono prestaje (purgatio morae). rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . ili po svojoj sopstvenoj odluci. nije u zakonu izričito rečeno. bilo po ocjeni suda. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. ZOO).

Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. početnoj cijeni. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Može se. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. izvršiti na nekoliko načina. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. on i obavještava kupca o njoj. st. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. 1 ZOO). Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). ZOO. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. 3 ZOO). Pošto sud odobrava prodaju. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. ZOO. zavisno od uslova. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Nakon javnog obavještenja o predmetu. st. 4 ZOO). Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. No. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. 112 . Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. U svakom slučaju. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Prvi način je javna prodaja (član 333. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. st. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. a zatim prodavčeva potraživanja. Napokon. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”.polaganja stvari” uređena je članom 333. zatim prioritetna založna prava. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu.

Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. 163 Prema članu 519. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. str.4. i 324. 2. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. isto djelo. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. 113 . Pored toga. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. st. Opšte uzanse su u uzansi 213. ZOO. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. prodavčevo pravo na raskid ugovora. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. 149.526 ZOO). Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. istovremeno ili naknadno. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. III . Mitrović dr Dobrosav. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. a ne kao njihovu derogaciju. Ugovor se raskida izjavom prodavca.

Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. njen obračun se vrši FBiH.132). 2. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Zasniva se na krivici.privrednog prava. st. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Stopa zatezne kamate je određena zakonom. na vrijeme. ZOO. 168 Član 2. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. st. n. 2 ZOO). Sl. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Budući da se ta šteta dokazuje. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). On je složen. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Budući da se šteta ne dokazuje. U ovom dijelu. 1 ZOO). Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. mjesečno primjenom konformne metode. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. Uz isplatu cijene. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. dakle. primjeren rok. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . 114 . Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. imao na raspolaganju. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. ZZK. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. ZZK. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. ona spada u konkretne štete. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate.526). Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). odgovornost kupca je subjektivna. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO).

U ove dvije situacije. 2). 3. rješenje uz. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. 1. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. st. 115 . st. osim u tri navedena slučaja. 1. dugovao je i naknadu ostale štete. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. I on je složen. st. Rješenje postoji u uzansi 213.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. ZOO je restitucija primljenog. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. st.526 ZOO). 213. kriv. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. ili pravo na prodaju radi pokrića. 1. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . st. 3 ZOO). Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. Uslov za sticanje prava na raskid. tj. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. 213. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. st. Upravo to nije uvijek moguće. dakle. 213. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. I to po dva osnova. 3 ZOO).

116 .

770). Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. za čije sklapanje posreduje posrednik. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. Tada se na njega. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu.629 ZOO. 117 . Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . “ugovor o nalogu”. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. senzalom). kao i o stanju na tržištu.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. koje se naziva posrednikom (mešetarem. kao supsidijaran izvor. maklerom. a ne i pravnu. primjenjuju pravila člana 600 . Taj posao. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. kao dodatnom djelatnošću. U času kad joj se obrati neki komitent. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. Pored toga.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga.posrednička preduzeća i posrednički biroi .

Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. Kad posrednik prihvati nalog. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. 4). tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. ako posrednik odmah ne odbije nalog. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu.. npr. odgovaraće za štetu. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). To znači da je ličnost posrednika. st. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Stoga.BITNI ELEMENTI 1. 2. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. No. 2. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. u principu. samo u transportu. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. II . bitan elemenat posla. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. ugovor je zaključen. trgovini ili u osiguranju.

nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. Rješenje utoliko više začuđuje. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. posebno se naknađuju. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena .ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. 3 ZOO). Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. kao profesionalni vršilac usluga. 3. a ne pravne radnje. Posrednik vrši faktičke. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. a ne na rezultat. jednokratna činidba. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. No. Ovo rješenje je posljedica činjenice da.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). On će važiti kada opšti uslovi. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. dakle. Predmet ugovora je. tj. kao što su davanje obavještenja o tržištu. 119 . tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). tj. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Predmet ugovora o posredovanju je. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. dakle. tarife ne postoje. Sporedne usluge. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. Izostane li i običaj. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. istraživanje tržišta itd. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. do pregovora ili čak ugovora. st.

1. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . ZOO. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. mora biti posebno ovlašten. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Posrednik obično i učestvuje u pregovorima.1. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. ili bi se teško izvršavao. Kad je nađe. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Ako je prvobitni nalog nejasan. 1. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. On to ne može učiniti. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće.3.OBAVEZE STRANAKA 1.III . pod kojim uslovima. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Obaveze posrednika 1. Tražeći uslugu posrednika. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). ne odgovara za to. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. No. Komitent može davati uputstva i naknadno.2. ili mogu biti samo instruktivni. nalogodavac daje naknadna uputstva. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. posrednik treba da raspolaže 120 .

Ta posrednička zaključnica. za drugu stranku. obavještenje o izvršenom posredovanju. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. mešetarski list). To je posrednički ili mešetarski dnevnik. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Ona je. 1. u stvari. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. 1.4. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Ova zaključnica.6. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Izuzetno. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. ako je predviđeno ugovorom. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. odnosno o onome što je upisano u njima. te datum zaključenja ugovora. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. 1. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). 121 . jer je ne potpisuju stranke.5. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem.

kao i o poslovnim partnerima. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena.7. Po trećem mišljenju. proizlazi iz naloga koji je dobio. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. jer posrednik posreduje. Davanje tih obavještenja spada. o cijenama itd. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. i 825. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. izvrši svoje obaveze iz ugovora. ZOO u članu 823. Obaveza nalogodavca 2. i njegova stvar. sadrži dva rješenja. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Po jednom mišljenju. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. on zadržava pravo na proviziju.1. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju.1. takođe. vrijede dispozitivna pravila. st. pomaže da se 122 . jer je to domen ugovornih strana. međutim. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Drugo. se plaća prema uslovima ugovora. Privredna društva. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. Realizacija ugovora se njega ne tiče. 1 ZOO). Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. za čije je zaključivanje posredovao. Napokon. Plaćanje provizije Cijena. o potražnji ili ponudi robe i usluga. Ako oni ne postoje.. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Po drugom shvatanju. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. dakle. 2. Treće. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). Sklapanje ugovora je. međutim. o cijenama i tarifama. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Prvo. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. tj. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. provizija. o tržištu uopšte.

3. nego i druge poslove. tj. oni mu pripadaju i kad. Posrednik nema pravo. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. a nalogodavac obavezu. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. pridržaja i prvenstvene naplate. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Naš Zakon takođe. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). komitent ipak nema obavezu da je isplati. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove.2. ali ne u cjelini. nego se posreduje. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. 2. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Nalogodavac se obavezuje. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. provizija za posebne usluge posebno se i plaća.ugovor sklopi. Napokon. 2. bez njegove krivice. ako taj ugovor bude zaključen. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. da isplati posredniku određenu naknadu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. prenose obavještenja. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. obje stranke su dužne da plate proviziju. 123 . U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. objašnjava. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Normalni. Dva su već obrađena. na plaćanje provizije u tri slučaja. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. nego po pola. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. po Zakonu.

IV . najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. postoje. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. ipak. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. u principu.ODGOVORNOST STRANAKA 1. objektivna. Nadalje. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. No. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. I napokon. Imovinsko-pravna odgovornost se. Posrednik. odnosno o ugovoru o djelu. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. 124 . odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. ZOO. shodno opštim pravilima. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. u principu. odgovornost je. Oni su regulisani u članu 820. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). Odgovornost komitenta je subjektivna. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). 2.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

strana koja je primila neosnovani otkaz može. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. ali na neodređeno vrijeme. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. otkazni rok iznosi dva mjeseca. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. I ovdje se vrijeme računa unazad . Ukoliko to nije slučaj. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. tj. ukoliko želi. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. Ugovor se. Pored toga. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. a ne kada to pojedina stranka želi. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. raskida bez otkaznog roka.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. 2. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). u tom slučaju. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Strana koja je neosnovano dala otkaz. otkazom bilo koje strane. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. 135 . U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega.

136 .

mada užu. što rezultati komisije pripadaju komitentu. kupuje je u vlastito ime. Zakona o trgovini (Sl. kad kupuje robu. redovno se bave trgovinske organizacije. definiciju sadrži i član 15. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. iz tog posla. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov.GLAVA TREĆA KOMISION I . a za račun komitenta”. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Komisionim poslovima. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. on je ugovorna strana. komisionar. kao da je sebi kupuje. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju.n. dakle. u stvari. FBiH. on plaća u svoje ime. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost.770). “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. 137 . ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). Sličnu . Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. Tako. a za račun komitenta. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. Komision su usvojila sva moderna prava. a druga će joj strana za to platiti.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. stiče prava i obaveze. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). Po svojoj pravnoj prirodi.

komisionar. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. stvar ulazi u stečajnu masu. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). Nadalje. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. radi naplate svojih potraživanja. Stoga. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta.komitent. povjerioci komisionara ne mogu. pošto je u svojini komisionarevoj. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. prodaju ili kupovinu. ali nije radio za svoj račun. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. npr. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. a to znači da su te stvari i prava komitentova. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Prema dosad izloženome. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. nego za račun komitenta. treće lice. Komisionar izvršava taj nalog . da cijenu plati njemu. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. Naime. Dakle. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. u slučaju stečaja komisionara. Tim ugovorom mu daje nalog. Po drugima. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. kome je komisionar predao stvar. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. privredni rezultati posla su komitentovi. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. jeste komisionar radio u svoje ime. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. po prvom shvatanju. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . Stoga.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. U slučaju stečaja komisionara. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao.

Posao se tada. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. tj.dok još nisu prodate. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. 788 ZOO). “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. ovaj ugovor fiducijaran.dok stvar nije kupljena. pošto je. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. Dakle. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. uslijed koga se isključuje. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. odgovarao bi komitent. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. ili ne može povući nalog za kupovinu. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. odnosno naknadi štetu. Komisionar. nalogom i konkludentnim radnjama. takođe. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. po svojoj prirodi. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). Komisionar prodaje njegovu stvar. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. Stoga će komisionar. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. konsenzualan i neformalan.g. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . iako je prodaje u svoje ime. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava.komitenata. decembra t. 2. po pravilu.”.). ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. znači za svojinu stvari. Izuzetno. Ono odražava faktičko stanje. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju.

Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. nego obaveza iz ugovora. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. st. u kom obimu.u svoje ime. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. Međutim. u našem pravu. Nalog se može dati: pismeno. posao intuitu personae. Ugovor o komisionu je. a za tuđi račun. telefonom.BITNI ELEMENTI 1. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . No. odnosno kupovnom komisionu. pa bi ovo bio realan ugovor. onda predaja i prijem stvari. Za nalog se. dakle. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. ili ako im nalog ne prethodi. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. sam i slobodno. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. usmeno. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. telegramom. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. ne traži određena forma. 3 ZOO). II . mora biti uneseno u sudski registar. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću.komisionarom kome je taj posao profesija. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja.

Bez obzira na obilježja predmeta. pak. pa kupovina za račun komitenta. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. Iznos provizije se obično ugovara. 141 .drugi ugovor sa trećim licem. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Sa trećim licem se pravno angažuje. Ako iznos provizije nije ugovoren. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. a ne između komitenta i tih trećih lica. bilo raznorodnih poslova. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. ili paušalno. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. dakle. u većini zemalja. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. 3. mogu biti trajni. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Po Zakonu. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. bilo istorodnih. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. samo komisionar. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. bilo procentualno prema vrijednosti posla. On. špedicija. Pošto je ovo privredni posao. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. u jednom iznosu. kako je već rečeno. to je prodaja neke komitentove stvari. a može biti i plaćanje za račun komitenta. transport itd. 2. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata.

On. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. komitent može ne priznati. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla.OBAVEZE STRANAKA 1. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. Pored toga.1. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. limitativnim.III . Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. a komitent je tada dužan 142 . da postupi po nalogu. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. Ipak. Nalog može biti opštiji: širi. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. ili može dati gornju i donju granicu cijene. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Obaveze komisionara 1. limitiranim. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. može biti i potpuno određen. Napokon. jer. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. odnosno usluga. dalje. odbiti posao. To su: ponuda. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). kao i kod limitativnih naloga. jer komitent je ograničio komisionara. Komitent može narediti da se stvar. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. najnižu i najvišu. nalog može biti nešto uopšteniji. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. termin “nalog” može imati i druga značenja. naređujući nalog). komitent je ovlašten na naknadu štete. ako se komisionar nije držao naloga. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). kako se vidi. svoga nalogodavca. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. on predstavlja srednje rješenje. a za račun komitenta. jer komitent nije precizan u izražavanju. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Kod komisiona sa imperativnim nalogom.

prihvatiti rezultat posla (član 773). Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Bez obzira na okolnosti. izvršiti lično. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Ako to dokaže. djeluje profesionalno. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Komisionar. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. sam. u interesu komitenta. nego iz poslovnih razloga. Čak se smatra da je to njegova dužnost. Komisionar mora nalog. Ako je potrebno. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. jer mora štititi interese komitenta. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Prilikom izvršavanja naloga. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. naime. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Po našem pravu. Ako bi bio 143 . bez obzira na vrstu. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Praktično posmatrano. Ako za to ima vremena. 1.2. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. Kod demonstrativnog naloga. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. ipak. najprije. kada komitent naknadno da dozvolu. potkomisionaru. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. može ukoliko je to ugovoreno. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. On stvara svoje poslovne veze. komisionar treba. Za rad potkomisionara ne odgovara.

Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. U praksi. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju.3. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776).4. Kao privrednik. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. i uopšte prema odgovornom licu. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. ili ma iz kojih drugih uzroka. 144 . Dužan je da utvrđuje kvalitet. bilo što mu je povjerena na prodaju. bilo zbog svojih svojstava. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). ova obaveza ima višestruke pravne oblike. Stoga. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. Znači. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Međutim.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). ako je tako naredio komitent. uloži prigovore i slično. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). količinu i stanje pakovanja. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. ako stvar nije osigurao. 1. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. Ubuduće. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. povodom novih poslova. ako je osiguravanje obavezno. vozaru i skladištaru. 1. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. osigura dokaze o stanju stvari. utvrdi da je ona oštećena. Stvar koja se nalazi kod njega.

Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. 1.5. Komitentu mora predati čist posao. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. komisionar je dužan da. ako se radilo o komisionoj prodaji. 145 . Kako se posao izvršava za račun komitenta. Međutim. ako nema naloga da tako ne uradi. pripada komitentu. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780).1. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. preduzima na svoj rizik.. ili bolju stvar. položi račun komitentu. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. za one vrste poslova. pošto završi posao. Šta će to biti . Pored predaje rezultata posla. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. okolnostima.). završen onako kako glasi nalog. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. itd. itd. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. stvar prodata na kredit. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. ako je. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. kupi je jeftinije.: proda stvar skuplje. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Njegova je korist u proviziji (član 773).6. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. npr. pa mu je to komisionar dužan predati. kao ni o činjenicama.zavisi od prirode posla i ugovora. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Pravilo je da ne može i da te radnje. ekonomski rezultat posla. a neutrošeni novac kod komisione kupovine.

146 . ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). ipak. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). Izuzetno. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja.. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. Obaveze komitenta 2.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). ima pravo na odgovarajuću naknadu. nego naknada za trud.2. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. npr. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Prema prirodi posla. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . 2. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. ili će mu dati novac radi neke isplate. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga.1.. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. komisionar.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. npr. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud.data je. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari.2. daje robu i nalog za prodaju. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent.jedan mu. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat.

Dakle. donio korist komitentu. pakovanje. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari.4. i to založni povjerilac po trgovinskom. uskladištenje i sl. ležarina. prevoz. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Načelno. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. može li prodati komitentu svoju stvar. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari.). Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. vještačenje. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. 2. ili za prodatu zalogu. 2.5. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. utovar. ima pravo na naknadu troškova. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. dakle. odnosno poslovnom pravu. Obezbjeđuju se. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. Može. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. itd. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina.3. to se ne bi moglo dozvoliti. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. premije za osiguranje. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. tj. 147 . ne sve troškove. sortiranje. odnosno stvari ili novac. otklanjanje mana. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. a ostatak predaje komitentu.2. takođe ima pravo na naknadu troškova. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). takođe. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. Iz dobivene cijene. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove.

naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). takođe. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). 148 . Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. nije promijenjen. tj. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza.Naime. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. i obratno. Odgovornost je subjektivna. Da bi zaštitio interese komitenta. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. I kad je saugovarač u komisiji. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Režim troškova. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. IV . što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. jer se odnosi na nenovčane obaveze. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. onoga dana u kome je roba kupljena.ODGOVORNOST STRANAKA 1. odnosno prodata.

po dispozitivnim pravilima. Klauzula “star del credere”. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. uredno ispuniti ugovor. Najprije. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. Isto tako. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. odnosno kome se stvar prodaje. ili zaključio distancioni. Ako je brižljivo postupao pri poslu. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). ili terminski posao. i sklopiti ugovor. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. dakle. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. da će treće lice ispuniti obavezu. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Takođe. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. 2. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. od koga se stvar kupuje. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. njegov saugovarač. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. V . komisionar ne odgovara za treće lice.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. Za jemstvo. ne garantuje da će treće lice. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. posebno 149 . Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. i da će treće lice. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Može se. I drugo.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. izvršiti svoje obaveze. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju).

po pravilu. Dok robu ne preda. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. 2. koja može biti ugovorena. odnosno uobičajene. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. posebnim sporazumom.naročito na strani komisionara. kao i kamatu i ostale troškove. Komisionaru pripada veća provizija. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. To su: sporazuman raskid. ili je kod vozara. VI . koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. automobili. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. te uredno ispunjenje posla. u gotovu. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene.PRESTANAK UGOVORA 1. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. da jemči za trećeg saugovarača. iako to nije izričito ugovoreno. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. rjeđe. kao avans.se ugovara. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. ili utvrđena propisom ili običajima. prestanak subjektiviteta komisionara. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Kredit se daje. Ako je bilo više povjerilaca. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . mašine) i kod robe iz uvoza. a može i odvojeno. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. iako je dao dio cijene u kreditu ili. a ne samo za glavnicu. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. protek vremena na koje je ugovor zaključen. na putu. 150 .

Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. iako stilizacija člana 766. faktičko je pitanje. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. a otkaz komisionar. komision nema posebnih pravila za ove situacije. No. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. za razliku od njih.2. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. 151 . komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”.

152 .

a taj kredit daju i neka skladišta. n. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. FBiH. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Pojam.ZOT). Čl. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. Prema članu 16. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. Zakona o trgovini (Sl. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. 172 173 Član 16. te utiče na stabilizaciju cijena. ZOT. 11. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Na kraju.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. 2/95 . Nadalje. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. 153 . ili koji je dalje preprodaju. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. gdje postoje javna skladišta.

2. Ako se stvar čuva uz naknadu. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Prećutno. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. a posao ne vodi špediter. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. konsensualan i neformalan.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. na primjer. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. komutativan. ostaviocem se smatra 154 . Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Ugovor o uskladištenju je teretan. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Primjena je “odgovarajuća”. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u.729 ZOO). Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Pored toga. ugovor je realan. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. znači shodna (član 739 ZOO). konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. uključujući i nalog. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. dvostrano obavezan. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. ugovor je konsensualan. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. Nadalje. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. U suprotnom. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama.

130 155 . ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. inače. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. To smije činiti sa pristankom ostavioca. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Robom se može manipulisati. a ne onaj ko je predao robu. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Novine FBiH br. npr. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). 59/01 Čl.: rude. Pravilo je. u principu. preko špeditera ili preko vozara. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. II . ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. na robu se ne plaća carina. žitarice i sl. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Pošto je skladištar. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Ostavilac. Dok je u takvom skladištu. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. dakle.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. Odobrenje izdaje Uprava carina. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije.sopstvenik robe. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. U njih se smješta tranzitna roba.

troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). ni za čuvanje robe. Roba je pod carinskim nadzorom. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. carine. pakovanje. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. Cijena usluge Cijena usluge je složena. za razliku od javnih. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . Uporedno pravo poznaje još i tzv. kao 156 . otpremanje robe i sl. ni za tuđi račun.zavisi od dispozicije. kad se iznosi iz skladišta. Da bi ulazili u cijenu. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju.). Pored toga. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni.kopnena vozila. vađenje uzoraka. Po pravilu. a carini se poslije prodaje. odnosno koje se predviđaju ugovorom. nisu mogla izdavati skladišnice. popravka ambalaže. osiguranje. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. 3. privatna skladišta koja. nego građanskog. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. premije osiguranja. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. provjetravanje i sl. carinjenje. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. za razliku od ostave. raznih pristojbi i drugih troškova. sortiranje. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. ni zatvorena skladišta. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. manipulisanje (čišćenje. Dakle. i čuva je. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. nego sam smješta robu. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. prema sporazumu sa ostaviocem. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. plaćanje vozarine. 2.

jaja. kolonijal. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. kao i prema vremenu čuvanja. Loše ili nedovoljno upakovanu robu.posla građanskog prava. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. kao i robu sa manama. staklo. kojom se konstatuje takvo stanje robe.). skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Da bi tarifa obavezivala. ako nije propisano uslovima poslovanja. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. alkohol. Obaveze skladištara 1. Tada odgovara i za težinu. po pravilu. ako drukčije nije ugovoreno. No. III . tj. skladište je dužno vagati robu. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja.OBAVEZE STRANAKA 1. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . ruda itd. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. cement. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. odnosno. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. Tarifa obavezuje obje strane. špeditera ili ma od koga posrednika. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. propisane tarifom. pa se. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. ako tarifa nije pravilno primijenjena. lako zapaljiva.1. bez odlaganja. pogotovo kad prima robu od vozara. u svojim opštim uslovima poslovanja. voluminozna. drvo. ugalj. osnovne kao i sporednih. ako može. prema tome. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. mora biti objavljena. Samo ako ostavilac naročito traži. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. su. voće. prljava. U slučaju manjka. mašine. iznos naknade može ispravljati. Cijene pojedinih usluga. ima pravo robu vagati. odvojeno od uslova poslovanja.

Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. 1. ili tražiti novu dispoziciju. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. U hitnim slučajevima. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. 1. obaveze u pogledu sporednih radnji. Tako će skladište. kao i na naplatu troškova vaganja. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. odmah tražiti uputstvo ostavioca. skladišno preduzeće. i kad ostavilac ne odgovori odmah. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. kao dobar privrednik. Nadalje.2. 1. ostavilac. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. dan prijema robe. sa podacima iz skladišne knjige. propadne ili ošteti.4. Potvrda. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. S obzirom na prirodu posla. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. Ako javno skladište izda skladišnicu. Ako bi to učinio. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. potvrda se tom prilikom vraća. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. ako postoji opasnost da se roba pokvari. uslovi smještaja.3. bez pristanka ostavioca. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. Skladištar ne može predati. te mjera i nalozi ostavioca. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka.

skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Po isteku roka čuvanja.robu prije ugovorenog. zakonskog ili ugovorenog.7. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731.5. 1. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. 1. 3 ZOO). 1. st. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. 1. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom.8. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. skladištar je dužan da robu proda sam. I bez posebnog naloga. 159 . ako rok čuvanja nije ugovoren. Ako to traži ostavilac. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. odnosno.9. No. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. 1.6. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. uslovima poslovanja predviđenog roka.10. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). 1. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. a rizici ne budu precizirani. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. na trošak i rizik ostavioca. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. tj. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca.

Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Ako ništa posebno nije ugovoreno. a ako je na robu izdata skladišnica . 1. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost.2. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. odnosno donosiocu potvrde. ne moraju izdavati istu robu.11. kao i na neispravnu ambalažu. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). nego robu iste vrste i kvaliteta. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Kada je nedostatak vidljiv. Dužan je. Ne učini li tako.1. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. 2. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. “smatra se da je roba uredno 160 .donosiocu skladišnice. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. 2. Ako to ne učini. Obaveze ostavioca 2. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. ukoliko on to traži. Prilikom predaje robe na uskladištenje. takođe. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. silosi i elevatori. Specijalna skladišta. troškove postupka snosi skladištar. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. pregled se vrši na uobičajeni način.

uništena ili pokvarena. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). st. 2 ZOO). U suprotnom. Da zaključimo. za osiguranje. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. kao što su izdaci za utovar i pretovar. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. odnosno primaocu. Po jednom. IV .3. obaveza ostaje na ostaviocu. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Neke troškove. i u tom pogledu važe opšti propisi. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. ili oštećenja. skladište odgovara za robu uvijek. carinu i sl.primljena” (član 738. a može biti i drukčije ugovoreno. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. izgubljena. st. 2. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. ako dođe do: gubitka. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . subjektivna je. 3 ZOO). Po pravilu.. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. kvara. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. manjka. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno.

osobina robe ili radnja imaoca prava. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Ona postoji. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija.uradilo. Drugo. prirodnih pojava. ili do umanjenja štete. nesretnih slučajeva. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. a skladištar je za to odgovoran. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. dakle. najprije. Ako bi došlo do propasti. Prema članu 731. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. Teret dokazivanja je na skladištaru. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). načelo odgovornosti za krivicu. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. ali samo kao osnovni model. uslijed normalnog i manipulativnog kala. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. Ipak. 162 . skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. Jasno je. st. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. mjera i naredaba vlasti. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Dakle. manama ili prirodnim svojstvima robe. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. a to značajno otežava njegov položaj. Tada se odgovornosti može osloboditi. ili otkloniti. ako se na to posebno obavezao. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. te neispravnom ambalažom”. tj. Prihvaćeno je. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Pored odsustva svoje krivice. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. da postoji slučaj.

suština hartija od vrijednosti. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. Javna skladišta. količina. koja se bave izdavanjem skladišnica. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). o carini. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. oznaka. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. podaci za određivanje njene vrijednosti). o troškovima i taksama koje terete robu. Kao hartija od vrijednosti. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. o magacinu gdje je roba smještena. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). o osiguranju robe. upravo.2.skladišni list. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Kad je izdata skladišnica. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. Bitno je da garancija važi i za vrstu. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. obilježja. kvalitetu. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. količinu i kvalitet robe. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. vrsta. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta.SKLADIŠNICA 1. U tome je. Stoga. o robi (naziv. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . Tada ostavilac. Skladišnica je hartija od vrijednosti. Skladišnica je perforirana. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . o vremenu skladištenja. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. V . U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar.

2. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. i prema tome je prenos drukčiji. Kad se prenosi cijela skladišnica. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. kada izdaje skladišnicu. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove.na te podatke (na primjer: kupovanje robe.priznanicu i založnicu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. Skladište. ako se varant nalazi u trećim rukama. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. Prema tome. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Ako je na ime. po pravilu. Nadalje. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Stoga skladištar može. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Dalje. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . izdaje cijelu skladišnicu . davanje zajma na podlozi robe). držalac priznanice pravo na robu. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. a ne jedan njen dio. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. a vratiti cijelu skladišnicu. može zahtijevati od skladišta to isto. Priznanica ide sa robom. prenosi se cesijom.

onaj koji je podigao protest. a da povjerilac. moglo bi doći do zloupotreba. Dalji prenos varanta. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). 165 . priznanicu ili založnicu. imalac priznanice. 3. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. za razliku odgovara ostavilac. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. te nije u rukama imaoca priznanice. No. ili onaj kome je založnica predata. U tom slučaju. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. ali po pravilima građanskog prava. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Iz tih razloga. Bez ubilježavanja na priznanici. kao i priznanice. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. a na varantu još i potpis indosanta. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . i za koji je iznos založena. založnica se ne može prenositi indosamentom. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. na založnici i u registar.imaoca varanta. Imalac založnice. Ako varant nije bio prenošen. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. kome je založena. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. kad je varant prenesen na koga drugog. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. Kad toga ne bi bilo. Pored navedenog. prodaje i uskladištenja. može zahtijevati da mu se izda roba. ipak. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. uz koju kamatu.imaoca varanta. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Ispusti li se ma šta .prenos ne vrijedi. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. Stoga je potrebno. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. koji ima založno pravo po varantu. Međutim. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. kad se varant prvi put sam prenosi. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika.

ili njen dio. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. sud donosi odluku o amortizaciji. da se javi sudu u roku od 60 dana. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. 166 . koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. Postupak vodi sud. upućuje se na spor o pravu vlasništva. Ako se neko pojavi. na molbu lica koje traži amortizaciju. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. Ukoliko se niko ne javi. I prije donošenja odluke.

DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I .POJAM. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Najčešće. otpravljanju) u teoriji se. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. tj. 167 . Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. član 827). u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). odnosno podvrstu komisiona (francusko. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. otpremi odnosno dopremi stvari. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. svoga nalogodavca. ne u svoje ime. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. član 827). obično. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. Prema našem zakonu. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. rusko i donekle švajcarsko). otpremništvu. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Radi. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. dakle. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da.

2. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. mađarsko. 3. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. pomorskih. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. u koji spada i naše pravo. kao poseban i samostalan ugovor. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. špediterska transportna potvrda (FCT). suvozemnih i drugih. kamionski karavani. Izbjegao. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. za razliku od transporta. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . posljednja 1968. rusko) i po trećem sistemu.pravni. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. eventualno. U slučaju pravne praznine. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. Prilikom transporta stvari. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . po drugom sistemu.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. organizuju se maršrutni vozovi. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. naročito u međunarodnoj razmjeni. preferencijala i refakcija. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba.željezničkih. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Pravni izvori Špedicija.postaju sve komplikovaniji. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. jeftinije i brže. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. na ovaj ugovor 168 .U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. a uslovi prevoza . godine koja nije usvojena. plaćanje kazni i penala. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. ekonomski i tehnički . poljsko). Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama.

I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. dispozicija. 387. vrijeme i drugo. U poslovnoj praksi je uobičajeno. U našem pravu. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora U našem pravu. promocijom i propagandom. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore.str.str. 169 . Draškić dr Mladen. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. putem ponude i prihvata. takođe. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. ipak. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. Dakle. način otpreme. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. II . mjesto. 330.cit.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. tada ima karakter ponude. Oni to čine poslovnim komunikacijama. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. odnosno trgovinskom zastupanju. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. op. 772). bez prethodne ponude špeditera. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. Većina autora smatra da je. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Ukoliko je šalje komitent. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. op. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. naročito jača. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka.cit. Ugovor se. član 829. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Može se zaključiti na bilo koji način.

Potvrda sadrži: ime komitenta. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. op. uz prezentaciju mišljenja. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera.Šogorov dr Stevan. 170 . a ne predstavljaju hartije od vrijednosti.). januara 1988. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). sadrži informacije o prevoziocu. špediter može izdati određene isprave. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. ugovora o špediciji. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. član 42). a poslije zaključenja ugovora o špediciji. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. što se redovno čini. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). 510. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01.cit. 2. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. str. Zato ova potvrda. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. ali još uvijek nedovoljno. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. prevoznom putu i načinu prevoza. mjesto prijema. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda.

zatim. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. presortiranje. član 839). Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. kvantiteta i drugih svojstava robe. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). pakovanje. su stranke. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. zastupstava. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. špediterskom konosmanu. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju.više prevozilaca. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. po prirodi posla. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). bez obzira na državne granice i transportna sredstva. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. špedicija spada u uslužnu djelatnost. utovar. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. predmet špediterske usluge i cijena usluge. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. sortiranje. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. odnosno dopremu određenih stvari. 3. prevoza i predaje stvari. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. i drugo. na lokalna i centralna. tarifom ili drugim aktom špeditera. pretovar ili istovar stvari. Ona može biti određena ugovorom. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. U ekonomskom smislu. sirovine. zaključivanje ugovora o osiguranju. prepakiranje. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom.

Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše).vozarom. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno.2. Kada su uputstva komitenta nepotpuna. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. ali može i na drugi način o čemu. član 830). Komitent svoja uputstva daje. protivurječna ili se po njima ne može postupati. član 833). Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). opštih uslova poslovanja. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. član 832). Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. ugovora i poslovnih običaja. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. osiguravateljem. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. član 751-753). u svakom pojedinom slučaju. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO.1. član 833). a za njihovo tumačenje. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. III . prvenstveno. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. skladištarom. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). obično. nejasna. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . dispozicijom. pak. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. 1. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. Obaveze špeditera 1. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima.

uputstva. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. ugovore o utovaru ili istovaru. U slučaju odstupanja od naloga. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. osiguravatelja. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. član 833). 1. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. primalac ili uopšte. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. Stoga. sortiranju stvari i druge. osim ako se ne radi o punoj špediciji. pakovanju. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. kao korisnik prevoza. i dužan je da ih podmiri. prema opštim uslovima poslovanja. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. bez odlaganja.3. izvrši kontrolu troškova i drugo). Špediter je. 173 . U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. kao krcatelj. Osim ugovora o prevozu. sastavljanje zapisnika. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. član 841). na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. skladištara i drugih lica koja angažuje. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. Ako sve to nije moguće. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. ugovor o skladištenju. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile.

No. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. Ako stvar. član 833). instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. koja je data na otpremu. inače. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. sredstva i radnu snagu. 174 . Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. op. ne bi angažovao špeditera. lomljivost. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. naročito.cit. Prevozni put. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. 342. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. U međunarodnoj špediciji.1. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta.5. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme.str. ako je 178 Antonijević dr Zoran. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. kao i druga svojstva. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. Priroda same robe. 1. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. sklonost trulenju ili rđanju.4. S obzirom na tu obavezu. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi.

što je veoma važno. postoji pravna pretpostavka. 1. U našem pravu. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. skladištaru. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor.6. povjerava carinjenje stvari. carinske olakšice. najčešće. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. kombinovati kasko i kargo osiguranje. član 837). po našem pravu. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. što se i čini u nekim granama saobraćaja. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Opšti uslovi poslovanja. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. član 837). oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. u osnovi. Moguće je. za razliku od nekih drugih (njemačko. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. nego ih može obaviti sam komitent. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). 175 . stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. 1. član 835). Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. Kada želi osigurati pošiljku. Uobičajeni rizici su.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. po našem pravu. prevoznik ili neko drugo lice. ali se to mora izričito ugovoriti. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera.7. putni pravac i prirodu stvari. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Špediteru se redovno.

Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. tj. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. U tom smislu. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. fitopatološke potvrde. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. 176 . špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta.8. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). a ako je potrebno tražiće instrukcije. uvijek. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. 1. član 838). težinske liste i drugo). Nije propisana forma polaganja računa. ako ih ima. Inače. kada komitent to zatraži (ZOO. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. potvrde o porijeklu stvari. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. član 838). kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. član 787). Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. U poslovnoj praksi.

1. prepakivanja.2. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. Obaveze komitenta 2. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). član 839). pa ovaj to odbije. odnosno izvršenje naloga. a po našem pravu. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). U pogledu dospijeća obaveze 177 . Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. 2. član 828). ukoliko oni postoje. član 840). Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. Polazeći od obaveza špeditera. presortiranja i drugi). usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. prema ugovoru. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. član 841). I naknada štete može doći u obzir. koje su izložene. Kada komitent odustane od ugovora. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad.2. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. radnje ili dio radnji (ZOO. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO.

visinu prevoznine. Razumije se. član 828).plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. 2. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. ili da nije ugovoren forfetni stav. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. vodeći pri tome. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. transportera ili skladištara. najčešće. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. mogla biti nanesena šteta. član 843). računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Opšti uslovi poslovanja. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. ili bi. zbog opasnih osobina tih stvari. IV . sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). posebno. hartije od vrijednosti. b) odgovornost špeditera za treća lica. 178 .3. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. visinu osiguranja. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. član 843).

Podšpediter je drugi špediter. u ime i za račun komitenta. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. član 834). Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. U anglosaksonskom pravu. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. tj. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. a za izbor ostalih trećih lica. ali ne i komitent. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. u granicama regresnog zahtjeva. obezbjeđenja. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Prema francuskom pravu. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. ulaganje prigovora. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. špediter odgovara za izbor trećih lica. koji je zaključio ugovor sa komitentom. lučkog stivadora i drugih). I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. glavni špediter. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. za njih. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. 179 . a time i odgovornost. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Po njemačkom pravu. Glavni špediter. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. glavnog špeditera. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Umjesto da sam izvrši nalog. špediter odgovara za rad trećih lica. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica.

2. Glavni špediter odgovara samo za izbor. drugi špediter i stručnjak iste branše. ispod koje se ne može. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. što se često dešava kod zbirne špedicije. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. podšpeditera. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. jeste odgovornost za njihov izbor. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. takođe. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. član 834). Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Međušpediter je. ne i za rad. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. a za podšpeditera za rad. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. odgovara za njegov rad” (ZOO. pak. dakle. komitentu odgovara glavni špediter. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. U poslovnoj praksi. da pojača svoju odgovornost. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. međušpeditera. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. član 834). ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. član 834). Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena.

a nije specificirano šta obuhvata. Inače. 181 . U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. carina i drugih javnih dažbina i sl. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. špediter strožije odgovara . član 846). Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. V . kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. špediter.). i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. a zapostavi kvalitet. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti.za rad trećih lica. član 846). po zakonu.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. član 844). Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Čim je ugovorena fiksna naknada. Prva. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Ako je ugovorena fiksna naknada. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. po zakonu. uskladištenja. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije.

da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. ekstra zaradu. Naime. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. vagonska. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). on na jednom mjestu. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. obično u sabirnom centru.2. Opšte je pravilo u našem pravu. član 845). manipulacije robom se smanjuju. formira velike pošiljke (zbirni tovari). a time i troškovi. član 845). 182 . koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. inače. do čega. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca.

godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx).Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). kao transporter.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . koja ima nekoliko dodataka. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . Tu su. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. Već je 1890. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. To je takav ugovor kojim se željeznica. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . takođe. regulisanje saobraćaja i dr. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Tokom 1994. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). posebno željezničkog. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. Sa stanovišta imovinskih 183 . Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. saobraćajna sredstva. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta.). uslovljava takvu organizaciju. 2. o potrebama privrede uopšte. proizvodnje i tržišta. Na osmoj reviziji 1980.

1983.preuzet Uredbom Sl. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. 184 . Titograd. kao pismena isprava. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. 63). rok odnošenja stvari. 179 180 Tekst Zakona (Sl. II . list RBiH. član 648 . Sam sporazum. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Ivošević dr Borislav. Prema tome. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. član 11). 56. JP-CIM. vrste tovarnih listova. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. tj. 55. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. rok isporuke. Ovjereni tovarni list je. Osnovi Saobraćajnog prava. član 35. prema zakonu. Ugovorom o prevozu. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. NIO Univerzitetska riječ. nije samo po sebi dovoljno. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. rok utovara. str. broj 2/92). Prema zakonskim rješenjima. Suprotno. list SFRJ broj 2/73. 37. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. 17/90 . saglasnost volja. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO).680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. (ZUPŽS. tovarni list. 112. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. dakle. član 29. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.

Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. žig otpravne stanice. Čak i kada te podatke. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Tovarni list može sadržavati i ostale. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. fakultativne. Inače. odnosno međunarodnim pravilima. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa.). dok tovarni list prati pošiljku. vrsta i masa (težina) stvari. član 34. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari.2. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. a koje željeznica. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. standardizovan. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. 185 . Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. po zahtjevu stranke. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. prtljažnicom). Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. broj kola. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Pravilo je da se za svaku pošiljku.

funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. član 38). c) stvari su podesne za prevoz. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. otkloniti ili izbjeći. da se može prenositi (negocijabilnost). po redovnom toku stvari. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. obimu. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. i ne mogu se prenositi na treća lica. ako su sačinjeni. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. u slobodi njihovog određivanja. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. po obliku. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). masi. po pravilu. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. Pri vršenju svojih usluga željeznica. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. Najprije. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. odnosno predajom iz ruke u ruku. jedinstven je stav teorije. ako su ispunjeni propisani uslovi. 3. ako glasi “na donosioca”. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). a isto vrijedi i za prepise. po svemu. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. 186 .

zapravo. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. III . Radi se. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac.1. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice.ELEMENTI UGOVORA 1. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Inače. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). istovremeno i njihov vlasnik. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. lice koje predaje stvar na prevoz. U suštini. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 .Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. koje predaje stvari na prevoz. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. 1. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. te da li je to lice (pravno ili fizičko).

Ali. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. 1. kako bi se sačuvale 188 . 1. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. članovi 4 i 5). kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. kao i kod kolskih. ambalaža i masa (težina). Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Za netačno.2. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). ne može ih biti više. 1. Vrsta. kvar ili oštećenje stvari. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. broju i masi pošiljke. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji.4. u koju se roba upućuje. plaćanje dangubnine željeznici). Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM.3.

tarifa obavezuje obje ugovorne strane.). Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. 1. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. član 47). U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke.) mogu utvrditi i naknadno. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. po pravilu. pa je ta obaveza povjerena željeznici. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. način prevoza. vrsta vozova na pojedinim relacijama. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova.od propasti ili oštećenja.5. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. član 6). 1.6. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. sporednih naknada i taksa. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. Inače. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. 189 . Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. 1. Ne učini li tako pošiljalac. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz.7. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. naknade za sporedne usluge i dr.

2. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. Željeznica je obavezna po tome postupiti. 2. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. 2. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. količinu i broj komada željeznica je 190 . Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. 2. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. brodaru). za slučajeve koji su tarifom predviđeni. kao i za prevoz stoke. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom.2. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici.4. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. drumskom prevozniku.2.5. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Utvrđenu masu. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. ako su potrebne prilikom prevoza. Po pravilu.3. 2.1.

5 (Sl.9. 181 dovodi do manje materijalne štete. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. kao posebna. član 56). član 57). Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku.8. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. član 75. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS.10. pored štete za gubitak.). nalet ili iskliznuće voza). oštećenje ili zadocnjenje. Ako rok isporuke nije utvrđen. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. čl.11. 33/95) 191 . Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. kao vanredan događaj. br. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 2. 2. 2. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. 2. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. 2. klauzula “ostaje na stanici”. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. 2. tj. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke).7. JP-CIM. list RBiH. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. član 16).6. Nezgoda.

Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). ako nisu odmah plaćeni. 1. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. odnosno tarifama. Kada željeznica provjerava pošiljku. a takav je i željeznički. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Inače. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. Željeznica. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. član 30. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Na zahtjev pošiljaoca. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja.IV . Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. prema međunarodnim pravilima.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. 31). član 56). željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. kao što je već rečeno. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Ako se ustanovi razlika u 192 .1. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. član 21). a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca.

Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. iako je upis izvršio pošiljalac. list RBiH. 33/95) 193 . ako je on upisan u tovarni list. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. član 44). podjela prevoznih troškova.2. odnosno stvari utvrđene tarifom. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. brzovozni ili sporovozni. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. čl. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). organizacija prevoza. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. obimu i masi. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Pošiljalac određuje način prevoza .ekspresni. 1. Radi sigurnosti prevoza. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. br. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. smjer. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. 20 (Sl. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Kada utovar vrši željeznica. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. manipulacije stvarima i drugo. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac.

Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. Ako.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. 194 . rijetko ugovaraju. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). mjere vlasti. Inače. član 46. bez oštećenja i gubitka. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. bez obzira iz kojih je razloga nastala . ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS.1. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. Pošiljalac. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. član 58). izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. član 14). Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju.dejstvo više sile. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. osim u slučaju privremenih smetnji. Kada se to ne može učiniti. član 58). osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. Vrijeme trajanja prevoza stranke.4. po pravilu. krivica željeznice ili pošiljaoca. 48). Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. pak. ipak. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. član 64). pismenim putem.3. 1. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. priroda same stvari . Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi.

član 27).brzovozne i sporovozne (JP-CIM. član 27). odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. za kolsku sporovoznu pošiljku . a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. član 56). sporednim prugama. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. Otpravni rok se računa samo jedanput. prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke.5. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke .željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). dodavanje leda i drugo. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. 1. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. hranjenje i pojenje živih životinja. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. član 56). ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje.otpravni rok je 24 časa. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. veterinarski pregledi. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. ali samo pod uslovima i 195 .

nezgoda). Imalac prenosivog tovarnog lista.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. 1. nema pravo davati naloge. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi).53). smanji. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. jednostranu izmjenu ugovora. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. a stvar je prispjela na to mjesto. Već je rečeno. Generalno. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu.6. dakle. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari.32). član 30 . a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). primalac. Nalozi. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. u protivnom. promijeni uputna stanica (reekspedicija). 196 . kao hartije od vrijednosti. odnosno izmijeniti ugovor. a ako primalac odbije prijem stvari. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. član 49 . to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. imalac prenosivog tovarnog lista). Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. U protivnom. stvari izdaju drugom primaocu. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. pošiljaoca. samo iz razloga određenih zakonom. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga.

iskupa tovarnog lista. skladište). može primati naloge od primaoca. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. a telefonom kada je razgovor završen). Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. bez odlaganja. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. Od tada. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. obavezao 197 . a nikako od pošiljaoca. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac.8. član 12).7. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. 1. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. 1. broj kola. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. kao što je rečeno. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. telefaksom. pošiljaoca. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. telefonom ili neposredno preko kurira. telegrama. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. a to je pravo upisano u tovarni list. telegramom. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke.

Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. ako je to moguće. Ne vrši se. Primalac i sam. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. te visini štete. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. a ona odgovara kao čuvar. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. kada je moguće. Osim toga. dakle. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. uzroku nastanka štete. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. primalac. Takođe. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. primalac je odbio prijem stvari. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. na rizik i trošak pošiljaoca. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. podaci o masi ili broju komada. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona).

Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. uputnoj stanici i primaocu. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. zapravo. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. sporednih usluga. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. uz notifikacije u tovarnom listu. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Kada se prevozi živa stoka. a pošiljalac nije odredio pratioca. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. Usto. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati.ona može prodati. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. član 59 . odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. 199 . ako nisu plaćeni. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. ali nije odnio stvar. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. naročito. član 654). Obaveze pošiljaoca 2.1.64). Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. 1.10. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. količini i masi pošiljke. 1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. sadržini. 2. o vrsti. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove.9.

s obzirom na njihovu vrstu. dodataka na vozarinu. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu).3. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje).2. član 55). željeznica je ovlaštena da. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. član 39). Stvari se predaju blagovremeno. prekorači ugovoreno vrijeme. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. bez obzira na stvarni put prevoza. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa.2. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. Inače. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. ako vrši utovar. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. 2. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. član 45). kola i dobara. Pošiljalac. način prevoza i prevozni put. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači.

“franko iznos. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. 3. dakle.. protekom 30 dana. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac.pošiljalac plaća naznačeni iznos. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije..1. željeznica može pokrenuti spor. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. član 29)..” . oborive prirode. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Kada. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Ako reklamacija ostane bezuspješna. “franko vozarina uključivo .pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Osim toga. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. 201 . Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata.” . Inače. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. svih ili djelimično. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Međutim.pored vozarine. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. Obaveze primaoca 3.. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. Pravna je pretpostavka. Evo nekih: “franko vozarina” . Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Pošiljalac. “franko svi troškovi” .

gubitak ili oštećenje. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. član 689). željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. žive životinje. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. prodata i dr. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. 35.). str. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Ako stvari na vrijeme ne odnese.2. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. Odnošenje stvari Primalac. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. uzroci štete. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. ZUPŽS. član 65). V . ukradena. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. odgovara za lica koja je angažovala. ležarina i dr.). izgorjela. 202 . Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. okolnosti pod kojim je šteta nastala). visina. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. Odgovornost železničkog prevozioca. ako iskupi tovarni list. Beograd. i dalje. nepreduzimanjem radnji. ona odgovara za slučaj oštećenja. izdata trećem neovlaštenom licu. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. član 36. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. na trošak i rizik primaoca. Dakle. Naučna knjiga. odnosno koja su radila po njenim nalozima. 1987. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. 3.ODGOVORNOST STRANAKA 1.

Prema tim pravilima. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Beograd. Postoji izuzetak. truljenju i sl. Transportno pravo.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. oštećenja ili zadocnjenja. 185 Prevladava drugo stanovište. str. 358. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. Ljubljana. došlo do gubitka ili oštećenja. Da bi se oslobodila odgovornosti. član 36. Sinteza. truljenje. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice.cit. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. djelimično ili potpuno. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Saobraćajno pravo. 334. Razlozi su mnogobrojni. s obzirom na prirodu stvari. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. samom faktu prouzrokovanja štete. deformisanje. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. vlažnost i dr. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. 462. ali se. Trajković dr Miodrag. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari.cit. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. op. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti.). str. 203 . ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. 1978.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. postoji količinsko umanjenje pošiljke. član 66). Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. 1985. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. str. ukratko.). Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. str. ZUPŽS. nalogom pošiljaoca. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. rđanju. cijepanje. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. 184 185 Antonijević dr Zoran. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). 61. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. Cigoj dr Stojan. Oštećenje. op. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode.

U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. sapun. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. tj. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. korist (lucrum cessans).dva posto (na tečnost. Ona ne odgovara za normalni kalo. Razumije se. ZUPŽS. a tiču se normalnog kala. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. po mišljenju teorije. Pored opštih i posebnih. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje).). so. stvari predate u vlažnom stanju i dr. svježe voće i povrće. krzno. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. ugalj. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. član 36. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. To je. masti. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. JPCIM član 41). a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. član 68). što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari.

željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. odgovornost željeznice. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. željeznica plaća za slučaj gubitka. 42. član 44). U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. inače. po svim osnovima. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). uslijed oštećenja. respektabilno. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. Ako je cijela ili dio pošiljke. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Ukupna šteta. 186 Vasiljević dr Mirko. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. 1987. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. Istovremeno. dakle. inače. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja.vještačenjem. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. 205 . Beograd. član 3). Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. Plaća se. str. član 75). a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. Kada je gubitak. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. izgubio vrijednost. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. potpuno ili djelimično.

Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Izuzetno. član 43). Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. koga izabere. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. 2. ležarine ili troškova uskladištenja.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. primalac. posebno. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. VI . istovarom. zbog rđavog pakovanja. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Imalac prava može biti pošiljalac. iako je ona predala pošiljku. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. on odgovara željeznici. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. ona solidarno odgovaraju. Kada su propisani određeni rokovi. član 678). Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Međutim i tada ima odstupanja. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. pa ih primalac ne održi. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. korisnik prevoza.

a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. 207 . kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. član 80. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. 2. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. pada u prekluziju. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. dodatka na vozarinu. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. 81). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). član 79). inače. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari.

208 .

a do industrijske revolucije i najveći značaj. Institut za uporedno pravo. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. unutar određenog ili odredivog roka. 2. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. 12. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. paleta). pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. prevoznom putu i sredstvima prevoza. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. Beograd. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. da će stvari čiji je transport dozvoljen. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. član 1). Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. član 1). Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. prikolice i poluprikolice (CMR. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. ukratko. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina.POJAM. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. 1970. str. prema ugovoru. 209 .

kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. osiguranju. prelasku državne granice i dr. a time i ugovori u vezi sa njim. željeznica. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. Mješoviti (kombinovani) prevoz. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. kao organizatora 210 . nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. na osnovu ugovora o prevozu. posadi. cisterne). lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. U tom slučaju. prije svega. sigurnosnim propisima. željezničkim i pomorskim naročito.hladnjače. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. vezan je za vremenske prilike i najzad. cijena i uslovi prevoza. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. koji se dosta koristi. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. 3. Drumski prevoz. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. postoji onda kada se. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. posebno u sferi autonomnog prava. i na kraju. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. brod). Nedostaci ovog vida prevoza su. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. ugovorom se određuje prevozni put. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. teže se prevozi naročito kabasta roba. U slobodnom drumskom prevozu.

bezbjednost. prevoza. 189 188 211 . Vilus-Carić-Šogorov. 33/95. 23/98). prevoza za posebne namjene. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. list SR BiH. kraće TIR konvencija. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). 39/95). putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. uglavnom. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . list RBiH. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. prevoz opasnih stvari. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. cit. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. Sl. 13/94. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. str. broj 22/90. 4. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. putne oznake. br. 1959). Međunarodna drumska federacija (IRF). op. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. 33/95). autobusne stanice. 503. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. 27/91. novine FBiH br. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava.međunarodnog kombinovanog prevoza. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. broj 24/92. 1956). ali bez istovara. prevoza za lične potrebe. za cijeli mješoviti prevoz. signalizaciju. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja.list RBiH. željeznicom. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni.

načelno. ime i adresa prevoznika.str. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima.II . Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. 2. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. pa i realan. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. sloboda ugovaranja. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. a takođe. drugi prati pošiljku. i opšti uslovi poslovanja. odnosno količinu robe (CMR. 140. 5). identifikacija prevoznog sredstva. a treći ostaje prevozniku. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. član 656. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. CMR. član 98. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način.). Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. član 4). čl. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. posebno u međunarodnom transportu. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. Nepostojanje. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. 212 . 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji.ZAKLJUČIVANJE. op.cit. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena.

9).isporuke (mjesto utovara i istovara). kao hartija od vrijednosti. carine i drugi izdaci). oznaku. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. na primjerku originala. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. 3. dodatni troškovi. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. broj paketa. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. i njihove oznake. osim pravila o regresu. deklaraciju o vrijednosti stvari. Prenosivi tovarni list. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. član 657). zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. ali je teret dokaza na prevozniku. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. koji se predaje pošiljaocu. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. 213 . stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. čl. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. U tom slučaju. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. rok prevoza i drugo. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. primalac. a naročito: oznaku o pretovaru. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. instrukcije o osiguranju tereta.

ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. ako uslove prevoza poznaje. ugovoreni prevoz. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. tip vozila koje vrši prevoz. Kada okolnosti posla ne zna. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. odnosno na mjesto utovara. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora).Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. on ne potpisuje tovarni list. po pravilu.cit. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. najčešće. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. op. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. str. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. 214 . Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar.dangubninu. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. 17. Kada vozilo ranije stigne. Obaveze drumskog prevoznika 1. Ugovorom se određuje. U slučaju da sat nije određen. Uzastopni prevoznik je lice koje. 191 Trifković mr Miloš.1. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . III .

član 8).3. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja.2. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i.). Dužina prevoznog puta. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. pregled oznaka. primaocu. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika.4. 1. član 8). ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. prevoznik odgovara za izbor toga lica. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. može se odrediti na različite načine (autokarta. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. na teret i rizik imaoca prava na stvari. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. načelno. putem brojila vozila i dr. prijem stvari i dokumenata. željeznički daljinar. Ako angažuje treće lice. kao detentor. 1. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. član 661). Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja.1. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. ekonomičnosti i sigurnosti. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. koja utiče na cijenu prevoza. skretanja. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. Ako prevozni put nije ugovoren. niti sadržinu paketa. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom.

Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. primalac. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Naime. u protivnom. 1. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno.stvari. ne proizvodi pravna dejstva. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. pa čak. Ta uputstva može davati pošiljalac.5. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. da se stvar preda drugom primaocu. da se stvar vrati u mjesto otpreme. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. On se određuje ugovorom. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. 216 . i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. da se predaja stvari odloži. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. ako imalac prava (pošiljalac. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. član 12). Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika.

predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. odnosno. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. stvari i motornog vozila. obuhvata predaju stvari. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. 217 . član 670). op. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. Istovar stvari vrši primalac. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Draškić dr Mladen. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. str. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. da se naknade troškovi. cit. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. 42.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. ako ugovorom nije drugačije određeno. bez odlaganja. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. 1. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. 441. cit. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. ako prevoznik to zahtijeva. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. op. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. kao i predati duplikat tovarnog lista. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. njegov punomoćnik. str. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. u suštini. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje.6.

mjesto opredjeljenja. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim.2. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Generalno. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. 2. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. podrazumijeva pakovanje i označavanje. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. 2. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. član 8 i 218 . stavi reklamaciju. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. član 16).pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. zavisno od zakona i ugovora. prvenstveno. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru.1. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. tražiti uputstva od pošiljaoca. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. tražiti popravljanje pakovanja. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. Obaveze pošiljaoca 2. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. bez odlaganja. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. tada je drumski prevoznik dužan.). hartije od vrijednosti. ime primaoca itd. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. administrativnim) ili ugovorom. sanitarnim.

Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. pokrivanje. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. inače. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. njihov smještaj.. U slobodnom transportu. ugovaranje forfetnog stava. ako nije utvrđeno ugovorom. jasno. Vrijeme utovara. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. način prevoza itd. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Već je rečeno. inače. dužina prevoznog puta. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar.4. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. djelimično izvršenje prevoza. izvršenje prevoza drugim putem. Vozarina se određuje ugovorom. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. slaganje i dr. No. Označavanje. 2. od čega zavisi sigurnost lica. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Inače. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . vrijednost i sadržaj pošiljke. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. mora početi i završiti se u primjerenom roku. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. dangubninu i troškove. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. Na visinu obračunate vozarine utiče. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac.10). uočljivo i trajno. vozila i pošiljke. koji se obavlja “od vrata do vrata”. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. Ti slučajevi su: paušalni obračun. masa i oblik stvari.3. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. treba da bude istinito. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. tarifom ili na drugi uobičajen način. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. 2. dodatke na vozarinu. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. predaju isprava. dovoljno. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju.

Ukoliko primalac ne istovari stvari. Opšte je prihvaćen stav. stvari i vozila. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. 3. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca.2. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. Dodaci na vozarinu. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. naprijed navedenim. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. 220 . Obaveza primaoca 3. Razumije se. U određenim slučajevima. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. član 659). u suštini.1. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. Isto tako. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. takođe. 3. dangubnina i troškovi prevoza čine. obračunata po standardnim elementima. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni.pošiljalac. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. elemente naknade. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. a koje se odnose na bezbjednost lica. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Dangubnina je. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. primalac može promijeniti mjesto istovara. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. a na njemu je obaveza istovara. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. za druge tarifa ili poslovni običaj.

478. oštećenje ili zakašnjenje. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). 221 . Beograd. izbjeći ili otkloniti. što prevoznik dokazuje (CMR. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). 1972. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. cit. potpunog ili djelimičnog. Trifković dr Miloš.IV . Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. op. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika.cit. 51-67. 15-50. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. član 17 i 18).str. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. član 17). prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. Prema prvom shvatanju. što prevoznik treba da dokaže. str. op. Institut za uporedno pravo. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. kao i za slučaj zakašnjenja. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. kao što je slučaj i sa željeznicom. Vilus-Carić-Šogorov. str. zaista. op. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. respektabilno. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. 442.cit. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. takođe. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. str.ODGOVORNOST STRANAKA 1. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. za slučaj oštećenja. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu.

u načelu. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. Kada prevoznik ustanovi. pošiljalac može. obarati pretpostavku. sušenja. utovar. c) manipulacije. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. f) prevoz živih životinja. Ipak.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. jednog ili više. normalnog rastura ili dejstva insekata. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. U tim slučajevima. Međutim. Solidarna odgovornost podvozara 222 . To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. naknađuje samo stvarnu štetu. član 23. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. što je čest slučaj u drumskom transportu. Drumski prevoznik. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. Imalac prava može dokazivati suprotno. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. po tekućim cijenama. a u nedostatku nje. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). U slučaju zakašnjenja. uz mogućnost regresa od podvozara. pretpostavlja se da je to uzrok. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. s obzirom na okolnosti slučaja. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. Isto tako. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. prevoz živih životinja. 25). rđe. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. truljenja. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. curenja.

po zakonu. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. Tako. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. član 677). kao i u drugim granama transporta. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. uopšte. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. 2. V . Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. za svoje radnje ili propuste.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. Dakle. 223 . Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. ne utovari pošiljku na vozilo. za cijeli prevozni put (CMR. član 40). nedostatka. slaganja i istovara stvari.

prema okolnostima slučaja. smatra da je stvar izgubljena. 224 . Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar.2. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.

225 . Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. 2. specijalno slobodnoj plovidbi. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). Beograd. po pravilu u nepromijenjenom stanju. Kombinovani prevoz robe. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. posebno rijekama. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Naučna knjiga. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. jezerima i kanalima. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu.slobodna plovidba. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. opadanje vode) na drugi. str. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. uz naknadu (naplatu prevoznine).GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . 1985. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. građevinski materijal. 36-59. komadna roba i dr. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. pijesak. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). Inače. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. kojih može biti više. Manipulacija teretom (ukrcaj. kabasti.POJAM.pomoćni šlep). (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. naročito industrijskim. klauzula. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja).). vrši se šiftovanje (šifter . kvar tereta.

U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. kao i u pomorskom prevozu. ograničenja odgovornosti . Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. Obje strane potpisuju tovarni list. odgovornost.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. brodar je dužan. havarije. 473. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. 570). Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). 496. brodskih isprava i knjiga. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. 504. 454. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. a ne kao kod pomorskog prevoza. ako krcatelj zahtijeva. op. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. da izda teretnicu ili tovarni list. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. 551. isprave. 511. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz.Carić dr Slavko . Teretnica se izdaje u jednom primjerku. 226 . a 198 Vilus dr Jelena . I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. Što se tiče prevoznih dokumenata. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). pojava plićaka. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. član 504. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. 3.član 448.Šogorov dr Stevan. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. član 496).ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. 515). odustanak od ugovora. II .str. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. 500. ovisi od padavina. 506. brane i sl. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. ukrcaj. član 483).cit.

2. 227 . Popis isprava unosi se u tovarni list. sanitarne. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. naručilac. naznačenje opasnosti. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. odnosno iskrcaja. korisnik prevoza). ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. ako se prevozi opasan teret). Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Nepostojanje. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Ako brodar nije unio primjedbe. član 520). Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. težina. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Inače. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. primalac. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. član 448). obim ili količina. član 517).potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. te opis tereta (broj komada ili koleta. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. oznake za identifikaciju. član 518). veterinarske i druge isprave. krcatelj. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. pristanište ukrcaja. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. U protivnom on se ne može zaključiti. Naime.

Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. brojanje i uopšte. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. član 473). za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima).OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. kao i za zakašnjenje. član 796). a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. manjak ili gubitak tereta. Vaganje. manjka ili gubitka došlo. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). Kao i u pomorskoj plovidbi. a s obzirom na prirodu vodenog puta. Brodar može suprotno dokazivati. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). pa dođe do zakašnjenja. član 557). dok se vozarina ne mijenja. brodar odgovara prema 228 . ako postoje. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. koja je sastavni dio tarife. Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. U pogledu vozarine. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Prilikom prevoza tereta. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti.III . provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. od preuzimanja do predaje. 2. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. Prilikom ukrcavanja. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. prirode stvari i prevoza živih životinja. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom.

Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. mora izvršiti predaja tereta.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. član 551). 229 . prema ugovoru.

230 .

specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Književna. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. 200 U istu granu je uključena i nova. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. čl. Izumi. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. predmet su autorskog prava. čl. 201 Oba imaju apsolutni karakter. 51 (Sl. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 201 ZIS. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. naučna i umjetnička djela. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 3. Firma. ali i kompjuterski programi. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. 231 . ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava.l. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes).

Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. 2. 133. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 202 203 232 . odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. tačka 4. 1981. Poslovna politika. 106-107. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. Takva licenca se naziva ugovornom. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. uzorak i modeli. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. osim kolektivnog žiga i geografske oznake .“licentia” . čl. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Značaj ugovora o licenci je ogroman. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće.i označava dozvolu. ZIS. uzorka i žiga. žig. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. 1. U principu se i patent prenosi na isti način. Informator. 205 ZIS. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. str. Bez obzira na predmet. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. Beograd. modela. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. inozemnom i međunarodnom pravu”. 203 naziva se licencom ili licencijom. ustupaju se isključivo ugovorom.711). 116 i čl. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). koji se sada definišu kao industrijski dizajn. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Riječ je latinskog porijekla . između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. 1984. str. Zagreb. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. 686 .kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji.

Napokon. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . 3. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 63 ZVTP). 132 ZIS). uzorka ili modela. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. 64. prenose ugovorom o licenci. čl. zajedno sa pravima nad njima. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). 56 ZVTP). a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. Obavezne (čl. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. 686-711). Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. koji vodi i registar tih ugovora (čl. 233 . Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes).Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. str. komutativan. odnosno primjene ZOO. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. U domaćem prometu. da su najjače izraženi elementi zakupa. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. 130 ZIS). Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. isto djelo. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. tehničkog znanja i iskustva. on se može upisati u registar. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. da postoje 206 Verona dr Albert. 686 ZOO). teretan i formalan. 54) i zabranjene klauzule (čl. Zaključivanje ugovora Složenost. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. žiga.prema svima (erga omnes). 687 ZOO.

69 211 ZIS. 97 234 . isto djelo. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. 208 2. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. odnosno uzorke.1. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. odnosno prava industrijske svojine. čl. str.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. 132 ZIS). čl. mogu se podijeliti po različitim osnovama. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. str. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. davalac licence. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. 29-36. Besarović dr Vesna. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. koji je 209 Robni. kontura. str.2. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. Bitni elementi ugovora 2. 110. Svi ovi objekti. čl. 36 i Besarović dr Vesna. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. isto djelo. isto djelo. odnosno žiga (čl. dakle. fizičko ili pravno lice. narocito. boja. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Najuopštenije govoreći. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. nov. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. odnosno uslužni žig. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. oblika. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. str. 110 ZIS. 19 210 ZIS. Ipak. Verona dr Albert. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. 2. isto djelo. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele.

Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Napokon. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 235 . Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 2 i 3 ZIS).3. 60 i 113 ZIS). Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. dr Slobodan Perović i prof. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. 473-474. naprijed citirano djelo. ona može biti potpuna i djelimična. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. 2. izuzetno. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. produžiti za još najviše 5 godina (čl. Postoje i izuzeci. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. 686 ZOO). Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. st. Računajući od dana podnošenja prijave. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. čija je definicija već data. redaktori prof. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 212 Čl. dr Dragoljub Stojanović. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. S obzirom na strogost ograničenja. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. 689. 60. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. str. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 689 ZOO).predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. licenca je neisključiva. 690 ZOO). Naknada mora biti određena ili odrediva. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. patent traje 20 godina. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 690 ZOO). Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. mora izričito ugovoriti (čl. 688 ZOO). A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. a industrijski dizajn 10 godina (čl. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. st. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru.

703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. Vidjeti str. isto djelo. isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. 133 ZOO). str.4. Carić dr Slavko u komentaru čl. str. tržišta i monopola. III OBAVEZE STRANAKA 1. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. kombinovani način odredivanja cijene. 703 ZOO). 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 485-486.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. Besarović dr Vesna. citiranog djela. Obaveze davaoca licence 1. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Vidjeti Besarović dr Vesna. Besarović dr Vesna. po komadu. 2. prema prometu i po veličini dobiti. u teoriji prava intelektualne svojine se. Prema Begtić dr Rešad. Ova forma ima zakonski karakter. Burnazović dr Tufik . 122 i Verona dr Albert. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. isto djelo. 122. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. 89. 215 Ovo je tzv. str. 89. str. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. 216 Verona dr Albert. 1982. Sarajevo. isto djelo. 67 i 68 ZOO). isto djelo. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. 214 213 236 . str.1. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 123. ipak. str. Ekonomski institut. 29. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa.

1. isto djelo. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. 603 ZOO). 1. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. isto djelo. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom.2. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. str. 114. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. 54 ZVTP. 114. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. 218 217 237 . Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. ako jesu posebnom. 55 ZVTP). Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. Prema Čl. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. ona se naziva opštom. Besarović dr Vesna. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. str.3. Besarović dr Vesna. 693 ZOO). 692 ZOO). zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama.

Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. I drugo. Primalac najprije. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor.4. garancija za rezultat. 238 . Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. garancija se proširuje. isto djelo. ne stiče samo pravo. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. 84-86 i Besarović dr Vesna. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. str.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. 1. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. Prema specijalnom zakonu (čl. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. Obaveze primaoca licence 2. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 694 ZOO). te po prirodnu okolinu. 220 Verona dr Albert. str. str. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. 696 ZOO). Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. isto djelo. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica.1. 2. 115-119. 81. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. isto djelo. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. između ostalog. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. 54 ZVTP). Pored zakonskih. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 54 ZVTP).

Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. 1. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. 702 ZOO). Besarović dr Vesna. 698 ZOO). odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Ukoliko one ne postoje. tačka 1) ZVTP. Tako je postupio i čl. 121. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. 88. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 2. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. st. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu.2. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. 222 221 239 . isto djelo. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl.3. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. str. uključujući i nepatentirani izum. 54. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. isto djelo. Kod ugovora o licenci know-how. 2. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. čak i onda kada je data neisključiva licenca.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. Trajnog je karaktera. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. str. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. Verona dr Albert.

Pored toga. 240 . Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. str. 700 ZOO). Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Besarović dr Vesna. dakle. isto djelo. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. Njegova odgovornost je tada subjektivna. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. ukoliko je nedostatak bio skriven. str. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. 223 Vidjeti Verona dr Albert. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. No. objektivna. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. 699 ZOO). 84-86. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. 121 ZOO).Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. 2. 115. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. isto djelo. 121 ZOO). Njegova odgovornost u ovom slučaju je.

primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. str. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. 29 ZOO). 95. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Radi se. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. 241 . str. primaoca isključive licence i trećeg lica. 112 i 113. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Dopuštanje se može dati unaprijed. 704 ZOO). Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. licence se dijele na one za proizvodnju. Ako drukčije nije ugovoreno. Napokon. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. isto djelo. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. dakle. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. isto djelo. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Verona dr Albert. 72. bilo apsolutno. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. isto djelo. str. str. kao “odobrenje”. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. bilo relativno. U principu. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. 224 225 226 Verona dr Albert. 71-72 i Besarović dr Vesna. isto djelo. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). najčešće u samom ugovoru o licenci. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. 2. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom.

Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. pa mora prestati otkazom. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. 708 ZOO). Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Poseban otkaz nije tada potreban. 710 ZOO). osim toka trajanja. Pored toga. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 242 . 227 Verona dr Albert. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. Otkazni rok se ugovara. 706 ZOO). smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Prema njima. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. 707).razloga” (čl. 705 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. 709 ZOO). Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. str. Po njenom isteku. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. 95. a to znači odmah (čl. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. same mogu da urede sve modalitete raskida. 2. dakle prinudni karakter. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. a davalac se tome ne protivi. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. 707 ZOO). isto djelo.

Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. 711 ZOO). Rješenja za pravna lica su drukčija. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci.3. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Obrnuto nije slučaj. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. odnosno raskine. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. 243 .

244 .

članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. ili na takvom zemljištu. 1987. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. kao karakteristični dužnik. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. 7-8. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. str. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir .administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Shodno tome. 2. Beograd. Naučna knjiga. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu.1968. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Federalni propisi su veoma opširni. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. izvođač. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Mogu se podijeliti u dvije grupe.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. str. Beograd. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. dvostrano obavezan. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. 245 . ne preuzima obavezu rada. 549-550. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. VI izdanje. 228 Po članu 630 ZOO. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Institut za uporedno pravo.

235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. naručilac i izvođač. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. Sl. 1987. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. SFRJ 18/77. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. CIP. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. ustupanju radova i usluga (Sl. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. kao i budžetskih korisnika. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. 56/02. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. 230 229 246 . 52/02. do sada. Ona imaju svojstvo stranke. Sarajevo. Dalje: ZPU).05. SFRJ 69/80). Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. list SRBiH 33/77. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. l. inženjering organizacije. 141-157. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). prema terminologiji ZOO. novine FBiH br. te akti ostalih međunarodnih organizacija. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. korisnika. 34/04) 232 Sl. Pored posebnih uzansi.2003. te upravni organi. Zagreb. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. 233 Sl. 1980. ustupanju radova i usluga. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba.građenju. novine FBiH br. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. projektantske organizacije. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su.g. l. te inspekcijski nadzor. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. novine FBiH br. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. str. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. izmjene i dopune u broju 26/82.

rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. Projektovanje. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. pošta. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. kao jedan subjekt. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata.. gas i sl. Oni mogu djelovati samostalno .svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl.za ponudbenu licitaciju . vodovod i kanalizacija. Tako se i poslovi projektovanja. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. odnosno eksploatacija. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. ili jedinstveno. zemljišno-knjižni ured. osim investitora. 20 ZG). montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. 2. funkcionalnost objekta cjelishodna. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Prethodne radnje 2. Za sva navedena lica. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. tj.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. katastar). U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. 18 ZG). Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica.1. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. kontrola projekta. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost.ograniči broj članova konzorcija (konzorata).

projekat instalacija i drugi. početak eksploatacije itd. tehničko obrazloženje. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. zgrade za zdravstvene. parkove. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. odnosno eksploatacije. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. nego samo neke od njih i druge specifične. karakteristike objekta. Naime. vrijednost prethodnih ulaganja. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. te sa tehnološkom. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. tj. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. Njegovoj izradi može. po sporazumu stranaka. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. posebne uslove za građenje toga objekta itd. Između njega i projekta “za izvođenje”. Projekti sadrže. Za objekte neprivrednog karaktera . odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. Pored toga.kao što su škole. Prema prirodi posla. upravne zgrade. ona obuhvata različite projekte. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. U praksi se idejni projekat redovno radi. a naročito rentabilnosti. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. Ali ako se objekat gradi iz kredita. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. potrebna obrtna sredstva. odnosno saglasnosti. predmjer. specifikaciju. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. sportske terene itd. pored ostalog. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. kapacitet. odnosno o izvođenju radova. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. odnosno eksploatacionu koncepciju. trajanje izgradnje. da prethodi “idejni projekat”. ona 248 . ili usluga. predračun sa opisom radova. kao što su građevinski. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. tehnološko-proizvodnu. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. tehnološki. izvore finansiranja. program proizvodnje. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. tehničke opise. izvedbenog projekta. njegovu namjenu. crteže. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. socijalne i kulturne ustanove. kao što će se vidjeti. opreme. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. često se sreće i “glavni projekat”. 25 ZG).objekta. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. društvena opravdanost. Investicioni program može izraditi sam investitor. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe.

Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 74 ZG). Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Drugo. odnosno njenog dijela (čl. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. 32 ZG). 27 koje se odnose na kontrolu projekta. i platio troškove vezane za objekat. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Najprije. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. 249 . Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. 30 ZG). Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. 2. Treće. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. ZG).2. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. odnosno izvođenju konkretnih radova. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno.moraju biti i racionalna. 22 ZG).

Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju).2. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. odnosno ofertalnom licitacijom. bez obzira na svojinska obilježja investitora. 3. 604 ZOO. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Jedan izuzetak ipak postoji. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Da bi donio odluku o izgradnji. Druga skupina ima procesni. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. Izbor saugovarača 3. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva.1. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara.2. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. 3. bilo prikupljanjem ponuda (čl.3. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. putem kredita. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. npr. Prema čl. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje.

Njene faze su: prijem ponuda. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Prvi je uputstvo ponuđačima. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. procjena ponuda. da dostave svoje ponude za izgradnju.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. dalje. referens-lista i lista osoblja. 3. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. Drugo. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Procedura ispitivanja. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Pri tome. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. Napokon. Tender po pravilu sadrži više elemenata. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). predaje ponuda. tako i samih izvođača između sebe. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Pored toga. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. javno otvaranje ponuda. predstavljaju poseban dio tendera.3. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. tender sadrži opšte. Ako su ovi elementi zadati. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. 251 . Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. a ne putem javnog oglasa. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. osim cijene. Tender. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. ugovora o prodaji naročito.

Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Ona može biti 252 . oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. bilo licitacija o podobnosti. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. kadrovi. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. Razlike su sljedeće: prvo. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Drugo. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. 2 ZOO). Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). st. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). 3. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom.4. referens-lista i slično). na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. I treće. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. bilo ponudbena. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki.odnosno radove. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. 4. 630. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. prikupljanja ponuda. Ako ne uspije ni ponovljena.

isto djelo. 631 ZOO). 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. On se tada određuje u sklopu pripremnih. najprije. str. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. str. mostovi itd. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. Prema UG 11. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . istražnih. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. 561.Carić dr Slavko. koji može imati isti predmet. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. 253 . 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. 1983. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. ugradnja i montaža opreme. češće. nesumnjivo je. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. građevinskih radova. Beograd. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. 61-63. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. Stručna knjiga. Da bi neki poslovi bili građevinski. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. Materijal za savjetovanje. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. brane.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. montažnih i drugih radova.

ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. odnosno radova (UG 22). str. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. 1978. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije.1.IPU. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). Prvi je paušalno utvrđivanje. Svi oni nemaju jednak tretman. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. Cijena 2.2. 254 . Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. Ako bi (čl. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9).oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. najprije. naknadni radovi . već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. 22). tj. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. a koji se moraju izvesti”. 634 ZOO). No. I treće. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. Beograd. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. SUPJ . Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Treba istaći da naslov čl. Napokon. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. U cijenu. tj. 635 ZOO). Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Kod ugovora “ključ u ruke”. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. investitor može i raskinuti ugovor. ona dovela do znatnog povećanja cijene. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. tako da se 239 Danas se. u pravilu. odnosno manjkove radova. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. materijala. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. 121. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”.

izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Beograd. 639 ZOO). 638 ZOO). Pored toga. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Prema njoj. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Vidjeti UG 22-33. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. 255 . Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl.2. 1977. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. 27-28. kada se promjene pojave i unaprijed. U slučaju da izvođač nije u docnji. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. a preko toga investitor (čl. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 636 ZOO).2. tako i ugovorna. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. odnosno radova. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. cijena je ipak promjenjiva. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. kako zakonska. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. Privredna štampa. 637 ZOO). Ovaj načelni stav. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Na pravila o promjeni cijene. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. uticaj može imati i avans. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Ukoliko je izvođač u docnji. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. odnosno kod fiksnih cijena 10%. str. 25. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji.

2% od ugovorenih. Ako to nije slučaj. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed.obligacionog prava. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Kao i obično kod ugovorne kazne. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. ili na isti ovaj način. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. 4. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Tada. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). 5. 3. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). bilo naknadno. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Prema posebnoj uzansi 42. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. investitor mu može dati primjeren rok. ako ugovarači posebno odrede. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. privremenim situacijama. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. U praksi dominira određivanje roka periodom. 256 . Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat.

prenesena garancija izvođača radova (UG 87). 2002. 4% za drugih 10 dana docnje itd. 42-46.g. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. dr. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju».g. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. 52). Iznos premije se može utvrditi i paušalno. sarajevo. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. Ni Zakon o obligacionim odnosima. str. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. 42-45. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 5. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Ipak. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta.ali po progresivnoj stopi (npr. U tom slučaju. 6.). str. Shodno tome. ali ne mora. Pri tome se može. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Sarajevo 2002. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. 243 257 . Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti.

obaveze se svrstavaju u: prethodne. između ostalog. Obaveza je složena. prateći redovan tok posla građenja. pribavljanje sredstava. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. 258 . odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. one u toku građenja i po završetku izgradnje. Ove obaveze već su razmatrane. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. bilo sa izvođačem. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene.7. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. 42. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. isto djelo. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. 2. str. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. gradilišta. Vidjeti Šurlan Petar.

Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. odnosno posjed. odnosno izvođenje radova. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. Prema čl. savremenosti. isto djelo. Uređuje se prinudnim propisima. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). 3. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. Od trenutka uvođenja u posao. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. materijala i opreme (UG 99). U užem smislu. 259 . u ime investitora. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. U njega ulaze naročito: vrste. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. ugovorom i. nadzor se može povjeriti. količina i kvalitet radova. Građevinski nadzor U najširem smislu. 246 Šurlan Petar. kao i samog objekta. U najužem smislu. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. str. kada su uključene u izvore prava. teče rok za izgradnju objekta. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). postupaka. 21 ZG. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. bilo sam. bilo preko posebno angažovanog lica. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Posebnim uzansama o građenju. 81. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora.

Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. a neizvršenih radova (UG 60). Ona je pravovaljana i kada je investitor. 4. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. 260 . ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. odnosno obavljanja radova. Plaćanje fakturisanog iznosa. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Izvori prava su: prinudni propisi. O tome mora odmah obavijestiti izvođača.2. obračunske situacije. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. ili iznosa koji nije osporen. prema UG 60. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi.1. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. ugovor. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. u toku i po završetku izgradnje objekta. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. U praksi postoje i tzv.4. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Plaćanje cijene 4.

No. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija .3. On. 4. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Prethodne obaveze su malobrojne. najprije. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. 176 UG). odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. a eventualno i obračunskih situacija. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Osnov je građevinska knjiga. Napokon. Imaju prinudni karakter. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. odnosno radova.dijelu objekta.

Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Pored toga. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. daju se putem dnevnika. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. bio nesavjestan. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. odnosno njegovog nadzornog organa.). posljedice propusta su iste. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. 1112/72 od 9. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Potpisivanje se vrši svakodnevno.noti. 1503 od 25. prolaznike i saobraćaj. kiša. 247 Ovo je stav sudske prakse. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. testiranje materijala. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. 47 ZG). Sl. radnike. opremu i materijal. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze.V 1972.VII 1972 i Sl. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. ali nema jednokratan karakter. 129/2 od 16. te susjedne objekte. 2. ako je dakle. Nalozi i primjedbe investitora. I nju potpisuju obje stranke. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. 262 . Praktično. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. inspekcijski pregledi itd. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”.V 1973.

može nastaviti izmijenjene radove. Inače. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. nema pravo na naknadu za učinjene radove. U slučaju akutne opasnosti. Ova dužnost je složena.1. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Solidno izvođenje radova 3. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano.3. propise o bezbjednosti i slično. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). obavezne standarde. izvođač ne smije odstupiti od projekta. u načelu. dispozitivnih (čl. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača.3. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. djelujući pažnjom stručnjaka. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. Bez odobrenja investitora. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Bude li potrebno. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. 632-634 ZOO). Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. tipično za ugovor o građenju uopšte. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. O njima će naknadno biti riječi. Ako nije.2. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. 607 ZOO). 3. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. Kada sam nabavlja materijal. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. odnosno investitora. 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih.

O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Zahtjev treba dati pismeno. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. investitor može i odustati od ugovora. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. No. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. odnosno ugovorenih radova.objekta. po pravilu kroz građevinski dnevnik. iz posebnih razloga to ne činimo. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. To je tzv. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. primjenu adekvatnog materijala. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . druge objekte i okolinu (UG 76-78). 3. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. kada je to potrebno. određuje ga sam izvođač.4. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. 4. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. višak radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. izvođač mora. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. No. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). On snosi i troškove provjere (UG 76). Ako metod provjere nije ugovoren. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje.

reguliše je UG 126. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). 7. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). snosi naručilac. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Troškove čuvanja snosi izvođač. 6. čl. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. prisustvovanje testovima. uz nadoknadu. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). 5. pozivanje na testiranje. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. uzimanje uzoraka i slično. naročito kod otkrivanja radova. otkrivanje pojedinih radova. odnosno radova. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. UG 100). Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. 265 . Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). materijal i oprema sačuvaju od uništenja. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. ali uvijek u pisanoj formi. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. odnošenja ili propadanja. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. 603 ZOO. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101).

Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. opreme i postrojenja. podobnu za odvojeno korištenje. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Program sastavlja 266 . Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. izvođač ili oba subjekta zajedno. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. preostali materijal i otpad. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Jedan izuzetak ipak postoji. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. U slučaju raskida ugovora.Po završenim radovima. ili u sklopu cjelokupnog posla. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. instalacija. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. 50 ZG). Kada prihvati zahtjev. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. Prema prirodi građevine. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. odnosno nakon raskida ugovora. VI PREDAJA OBJEKTA 1. te njegov broj i datum izdavanja. Uređena je ZG (čl. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu.

Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Drugi izvor je ugovor.predsjednik komisije. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. govoreći o ugovoru o djelu. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Po završenom pregledu. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. 614). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. kvalitet radova. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Naziva se i kolaudacijom. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. bilo kao običaj (UG 110-115). Zakon o obligacionim odnosima. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. bilo na osnovu sporazuma stranaka. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Zapisnik potpisuju obje strane. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Napokon. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. 55 ZG). O pregledu se vodi zapisnik. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. drugi partner 267 . odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Njegov sadržaj je određen u UG 113. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. 2. O radu komisije se vodi zapisnik. Primopredaja objekta. obim radova. pa dominira u praksi. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111).

Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. ali na trošak izvođača. odnosno da su otklonjeni. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Veljko Trivun. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. str. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. 248 izvođač i podizvođač. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Ta lica su: projektant.to može učiniti sam. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. 74-92. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. 3. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. 268 . op. cit. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. investitor. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova.

Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. 2. Odgovornost projektanta. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Napokon. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. autor Jankovec dr Ivica. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. 74-81 ZG). Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. 614621 ZOO). kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. str. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Gornji Milanovac 1980. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. 3. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. Najprije.odgovornosti za nedostatke građevine. 644 ZOO). Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. redaktori prof. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. prema opštim pravilima. 644 ZOO). davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. ako ih je utvrđivao sam projektant. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 641 ZOO). Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe.dr Slobodan Perović . Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. 360. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica.prof. 644 ZOO). odnosno prekršaje. ni ograničiti. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. 269 . Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode.dr Dragoljub Stojanović. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana.

126-127. 1980. str. Višak radova. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. a ne na obimu radova. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. kao ugovorna strana. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Izvođač.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. Prva je sadržana u čl. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. 640 ZOO). 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. CIP. str. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. Institut za uporedno pravo. 647 ZOO). naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. ili na neki drugi nesumnjiv način. naročito onim iz čl. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. 646). “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). 274. 270 .međunarodni”. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Beograd 1978. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. odnosno po uputstvima investitora (čl. U tom slučaju on ima pravo na regres. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Zagreb. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. 636 i 637 ZOO. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima.

Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. vršenja nadzora i sl. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. izvođač veoma često nabavlja materijal. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 1987. Drugo. isto djelo. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. čl. 207. str. kao poseban posao prodaje. 252 Đuretić dr Slobodan. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 253 “Pravni leksikon”. Savremena administracija. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Sarajevo. 1978. Beograd. Isporuka investicione opreme. 252 Četvrto. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. str. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. montaža. Treće. 275. 271 . 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. izvođenje pripremnih radova. I peto.od davanja ideja. 40-44). 2. odnosno isključenju odgovornosti. str. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. režim njegove odgovornosti je stroži. građenje složene građevine. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. ZG. također. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. puštanje u pogon itd). 141. odnosno njegov dio. str. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. ali ne kao jedini predmet ugovora. isto djelo. 434.

Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. 272 . te naknade izvođaču za ono što je već učinio. nemogućnost ispunjenja (čl. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. 133-136 ZOO). te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. sadržana u članovima 124-132. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. 10 ZOO). 68 ZOO). Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Pored značaja ugovora. 619 ZOO). Međutim. primjenjuju se i na posao građenja. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Pored njih. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. To su: promijenjene okolnosti (čl. 2. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. 637 ZOO). argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. Napokon. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Ova rješenja su već razmotrena. Dakle. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla.IX PRESTANAK UGOVORA 1.

sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika.g. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. Jelena Kočović. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. 273 . trećom generacijom direktiva iz 1992.g. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579.g. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija.. Danas. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. nastala u na uzajamnu pomoć. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Beograd 2002. Predrag Šulejić: Osiguranje.g. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. i Poljički Statut 1440. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. vršili disperziju rizika. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika.g.g. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. u modernom svijetu. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. dr. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Zakonik cara Stefana Dušana 1349.g. danas. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. savremenim riječnikom rečeno. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno.

Radi se. Prof. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. ili da ih neće suviše oštetiti. zdravlja i životnog standarda ljudi. izgubljeno.stvara osjećanje sigurnosti. kad nastane osigurani slučaj. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. 2001.g. a kad se radi o osiguranju lica. Novi Sad. i za pojedinca čije je i za društvo. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . dr. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. kad se radi o osiguranju imovine.g. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. Stylos. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. 14-16 i 18-21. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. 1992. str.000 radnika. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. Sad. u psihološkom pogledu. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. 274 . repariranju nastalih štetnih posljedica.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. 256 No. odnosno štete. dok je Nipon Life zapošljavao 714. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. N. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Uništeno dobro je. Misao. onda je to sistem mjera za očuvanje života. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete.

Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. proizvodnja aparata za gašenje požara. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. a još manji broj ih biva uništen. fond osiguranja. postavljanje nekih instalacija.koja. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. postavljanje gromobrana. dešavaju normalno kao i one redovne. Osiguravač. ipak. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. 275 . Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Radi se. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. kao što je poznato. u što je moguće širem obimu. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Fond osiguranja. organizovanje protivpožarne službe. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. 897 ZOO). Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. u stvari. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. Moderno osiguranje. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. U tom smislu. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. ali se. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju.osiguravajući fond. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. dakle. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Međutim. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. građenje sefova. prema tome. 2 ZOIO). Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača.

odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 .list FBiH 2/95. U te mjere. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. gubitak prava na naknadu i sl. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. unutrašnja organizacija i upravljanje. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore .vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Izvori prava.1. a i neposredno. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter.dalje ZOIO).). regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. pored ostalog. Dakle. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. u stvari. 41/98 . određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl.pravila osiguranja. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. 7/95. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. gašenja požara i sl. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. Pored toga. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Ugovor o osiguranju 2. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. 6/98. te u naknadi štete. Prema svemu. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. 2. taksativno određene organizacije za osiguranje. koja se putem banaka. način poslovanja i pravni tretman sredstava. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. Uz to. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. učešće osiguranika u dijelu štete. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere.

snimanja i procjene šteta. zastupanja u osiguranju. preuzet Sl. te u svoje ime. usvojen u pravni sistem BiH u Sl.za pojedinu vrstu osiguranja. a za tuđi račun .l.kao zastupnik. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. 45-49. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. SFRJ 22/77. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. Prvu čine “poslovi osiguranja”. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”.l. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. snimanja rizika. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Prema članu 2 ZOIO.l. 277 . U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. RBiH 2/92). Pravila osiguranja mogu biti opšta . zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. ZOIO). najprije. 2. st. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl.dakle. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. u tuđe ime i za tuđi račun . označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. SFRJ 33/77. 900 ZOO). RBiH 2/92). str. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. 142-144 ZOO. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. kao komisionar. On. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. isto djelo. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. riječnom i kanalskom saobraćaju. 3. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Prometnu. I drugo.l.

Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. 897 ZOO. str. 278 . poput zakonodavca. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. nema ni ugovora. 139-148. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. str. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. odnosno sumom osiguranja. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. teretnost. formalnost. isto djelo. On. a zajednica se obavezuje da. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. 31 i dalje. samo potvrđuje ovakav stav. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Vidjeti Šulejić dr Predrag. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. isto djelo. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . d) Po teoriji prestacije. ZOO. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost.osiguravača.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. odnosno isplata osigurane sume. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. kao i dosadašnji propisi. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. b) Mješovita teorija . zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. U osnovi. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Prema njemu. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. 2. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. U suštini. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Dakle. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija.2. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete.

te isplatom naknade. da izdaje polise osiguranja. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. a u trećima. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. U drugim. 901 ZOO). Prema tome. takođe. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. Kod životnog osiguranja. ne zna. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Ipak. traži saugovarača. Ova teorija ne isključuje. akiviziter osiguranja. 906 ZOO). Može. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. za druge .3. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Predstavnik osiguravača. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. smatra se da nema ograničenja (čl. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. a za to druga strana. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. obavezuje samo za neke grane osiguranja. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. 279 . U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. čak uzeta i sama za sebe. koji je prihvata ili ne prihvata. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje.posrednika. odnosno sume osiguranja. Po Zakonu. ugovarač osiguranja. naplaćuje premije. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. 2. Pravno dejstvo ponude je različito. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje.

Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . Ugovor je. Ona može biti data i na polici.osigurani slučaj (čl.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. odnosno osigurano lice. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). upravo čim uplati premiju. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. trajanje osiguranja i period pokrića. Po zakonu. Najposlije. dakle. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. 902. 2. 280 . Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. 902 ZOO). U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. “primijenit će se ova posljednja” (čl. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Kod ličnog osiguranja. zaključen konkludentnom radnjom. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. 943 ZOO).obećati). Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića.4. premija. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ako nije tako urađeno. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Ako neće da zaključi ugovor. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. osigurana stvar. smatra se da je ugovor zaključen. Kod obaveznog osiguranja. 901 i 03). rizik obuhvaćen osiguranjem. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje.

naziva se ugovaračem osiguranja. po naredbi i na donosioca. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. Stranke 1. Može se i zalagati. zalaže se indosamentom. (čl. potpisivanjem. 164-165. Isto je tako kod ličnog osiguranja . može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. naziva se osiguravačem. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. ugovoriocem osiguranja. 897). 281 . pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Prema sporazumu ugovarača. Lista pokrića ima. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. str. 902. a stvar je izložena riziku. isto djelo. individualne i kolektivne.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Druga ugovorna strana.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . ili osiguranikom. može glasiti na određeno lice. osiguravateljem. Kad glasi po naredbi. stav 6. Kod imovinskog osiguranja. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag.1. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. A to se postiže tipiziranim ugovorima. a terminologija o njima nije ujednačena. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. ZOO). a ne ugovaraču osiguranja. II ELEMENTI UGOVORA 1. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. karakter isprave o osiguranju. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. onaj koji se osigurava. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. osigurateljem. pojedinačne i generalne. znači. Ne može glasiti na donosioca. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. osiguravaocem. Način dodavanja je pravno irelevantan. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti.

ili. Kod osiguranja imovine. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). 282 .(suma osiguranja). Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. znači. bilo na posebnom dokumentu. a može i docnije. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. No. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. To se lice naziva osiguranim licem. takođe. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. ako nije vraćena . tj. založni povjerilac. međutim. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. zanatlija. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. komisionara. osiguranikom. a ne onoga koje sklapa ugovor. 946 ZOO). prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. potrebna je njegova pismena saglasnost. koji je i korisnik osiguranja. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. naknada se isplaćuje njemu. pošto bi. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. međutim. čuvar (čl. druga lica. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. Znači. različiti. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. u suprotnom.licu koje stvar drži ili ju je držalo. ali ono nije ugovorna strana. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. odnosno osigurano lice. kad je sopstveniku vraćena stvar. 924 ZOO). gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. Može se. pretrpio neki materijalni gubitak . Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja.zakupac. Za osiguranje života nekog drugog lica. skladištara. može isplatiti trećem licu. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika.

uslove iz odluke. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. odnosno svoj tjelesni integritet. i po 2.000. 12 ZOIO). 283 . odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.000. povezivati (čl. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. 14 ZOIO). sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. 13 ZOIO). 1. sredstava preventive. rezerve sigurnosti. 12-26 ZOIO). ali odredivo (djeca. dakle. Ugovarač osigurava svoju stvar. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. 924 ZOO). vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Pored temeljnog kapitala.00 KM za poslove osiguranja života. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun.). Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. a svoj život. ali može biti označeno i neodređeno.Kao korisnik može biti određeno neko lice. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. Pored toga. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. Ugovor se može. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. Za pojedine vrste osiguranja (čl.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl.2.3. može se navesti poimenično. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje.000. sredstava tehničke rezerve. kod ličnog osiguranja. suprug i sl. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. nasljednici. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. 29 ZOIO). za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju.000. 1. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. 5 ZOIO). odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. Osnivači. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove.

ili preciznije. 2. ono čemu se pruža zaštita od rizika. to je osiguranje za tuđi račun.rizik. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. koju smatra ispravom o osiguranju. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. Odbije li zainteresovano lice. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari.da je to interes. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Kad govori o sadržini polise. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. a neki da su to obaveze i prava stranaka. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. lica izloženih opasnosti i sl. ugovor prestaje da postoji (čl. 284 . Govori se o osiguranju imovine. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. životinje. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. lica. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. odnosno o osiguranom licu (čl. a kao što je rečeno. o čemu je sklopljen ugovor. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. Ako je u polici određeno drugo lice. 905 ZOO). 902). dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. drugi . Poslije toga. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. No. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. pa i sastavljača uslova osiguranja. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. osiguranje od odgovornosti). 905 ZOO). Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. treći . I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. 904 ZOO). može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. osiguranje za račun određenog lica. zatim prestacija. Tako posmatrano. stvari. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava.

to je izvjesno. da stvar može gorjeti. elemenat neizvjesnosti. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. pa nema ni ugovora o osiguranju. odlučujući elemenat rizika. Ako se osigurava od poplave. tj. 898. dakle. stav 2 ZOO). Ali kada će.da je stvar pokretna itd. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. Izuzetak je tzv.smatram. potrebno je da bude izložen riziku. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. Neizvjesnost. Neizvjesnost je bitan. tj. tako i u osiguranju lica. Prema tome. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. ugovor je ništav. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. Nema li je. Da bi bio “osigurani slučaj”. ne zna se. Pored toga.3. na prvom mjestu. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Svaki će osiguranik umrijeti. nastupiće. On mora biti budući. nema ni osiguranja . o tome da se rizik desio i sl. ako se osigurava od požara. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). Najposlije. dakle. slučaj protiv koga se osigurava. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Naime. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. dakle. 898 ZOO). 897 i 898 ZOO). U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Gdje nema rizika. Ili. putativni rizik (od latinskog “puta” . ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. kod krađe . mislim). Rizikom se smatra i sama opasnost.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. odnosno da bi predstavljao rizik. nema ni rizika. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. ili je bio u nastajanju. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. Generalno posmatrano se to dešava. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. ili relativna. ali se ne zna kada. Rizik nosi u sebi. događaj protiv koga se osigurava. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. uzrok štete. ne zna se kada će nastupiti. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. rizikom se naziva i sama šteta. to je neizvjesno. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl.

rizik . već je moguće da je potonuo na pučini (čl. za osiguranjem. odnosno za ostvarenje rizika. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. ako stranke za to nisu znale. stepen njegove jačine i. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. s tim u vezi. naročito pomorskom. čisti i špekulativni. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. To je potrebno iz sljedećih razloga. legalna (da nisu kradene stvari). Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. tj. a u času kad se osigurava. 898. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). treba da se štetni događaj . Premije se utvrđuju tarifom. visina premije.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. odnosno koji predstavlja opasnost. I drugo. 4. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe).času sklapanja ugovora. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. stav 3 ZOO). Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. treba da se ponavlja. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. tj. a ne subjektivno. Prvo. kod osiguranja lica. Rizik se. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. Premije se izračunavaju računom 286 . Osigurava se brod koji je već otplovio. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. ako drže da se događaj još nije desio. konstantni i varijabilni. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. kao bitan faktor. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. Znači. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Neizvjesnost. opšti i pojedinačni. odnosno. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu.

U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. 30. svakako. upravni troškovi osiguravača. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. pa i premija treba da bude veća. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. Najposlije. vjerovatnim stepenom jačine štete.vjerovatnoće. čak i kad su oni istog intenziteta. od sume na koju se osigurava. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. porezi. troškovi naplate premija. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. dakle. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. 287 . treća za desetinu itd. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. druga za trećinu svoje vrijednosti. najodlučnije. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. Ako je period za koji se osigurava duži. st. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. takse i druga davanja državi. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. odnosno od naknade. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. I to je. Na osnovu statističkog posmatranja. Jedna zgrada izgori potpuno. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. tj. 2 ZOIO). dobija se “funkcionalna premija”. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. statističkom ili neto-premijom.

No. st. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Izuzetno. nego u jednom razdoblju učešća ili više. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. 5). a isto tako i premija. Ukoliko je u ugovoru pokriće. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Može se ići ispod te vrijednosti. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. 934. na zgradama . kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. U tom slučaju se plaća veća premija. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga.Po načelima tehnike osiguranja. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. 5. Nasuprot tome. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. 933 ZOO). i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari.više i češće zimi). jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. To je slučaj podosiguranja. naknada zavisi i od osigurane svote. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. Ono je sadržano u aktima osiguravača. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. dakle. koja je uvijek predmet ugovaranja. 936 ZOO). kad se. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. To je nadosiguranje. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. a osiguranik plaća manju premiju.

može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. Time se želi i spriječiti špekulacija . odnosno na tržnu cijenu. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. zaliha robe i materijala na nabavnu. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. 925. mašine. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. Pravila. No. kao elemenat ugovora odrediva. Tako. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. Naknada je. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. dalje. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. dokumenti . uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. 6. odnosno uslovi osiguranja imovine. No. prema tome koja je niža. izuzeci postoje. Uslovima osiguranja. U polisu se unosi osigurana svota. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje.) od pričinjene štete. 898 ZOO). nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. 289 . stav 7). Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem.po sporazumu itd. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl.subjektivne vrijednosti (čl. modeli. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. a ne naknada. dragocjenosti. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. stoga. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio.maksimuma. planovi. transportna sredstva.

daje ugovarač osiguranja. III OBAVEZE STRANAKA 1. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. Pored toga. bilo iz zakonskih razloga. 290 . 913). Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. Osiguravači sastavljaju upitnike. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. Tako se i radi. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. odnosno o licu koje se osigurava. kao kod svake kocke. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. Pored toga. I drugo.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. 907 ZOO). Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. Najprije. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Obaveze osiguranika 1. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. 922 ZOO). Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. tj. kada se ispostavlja lista pokrića. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora.

914. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. S obzirom na ulogu organizatora. koliko treba da budu precizni i jasni. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. Gotovo sva pravila. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. a koje su mu poznate. drukčiji (čl. ili čak u zabludi. Slično je i kod osiguranja lica. st. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. Posljedice su uvijek iste. Po Zakonu o obligacionim odnosima. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. ili je bio samo nemaran. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. po pravilu. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. smatramo. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. izuzev ako je išao na prevaru. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. 2). Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. 914. 914. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. ili mu nisu mogle biti nepoznate. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. Rok nije utvrđen zakonom (čl. st. Opravdano je. st. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. međutim. jer je u tom slučaju rizik. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. odnosno prava raspolaganja. Međutim. osiguravač može ili ići na raskid 291 . a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. 2 ZOO). Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. 1 ZOO). Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku.

Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. 912 ZOO). obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. ugovor prestaje po samom zakonu. Plaća se. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. izuzev kod 292 . Ako ništa nije posebno ugovoreno. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. ugovor ostaje na snazi. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. plaća se prilikom zaključenja ugovora. unaprijed. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. svakako srazmjerno uvećanom riziku. ugovor je ništav. 913 ZOO). a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. 944 ZOO). osim ako nije drukčije ugovoreno. Ako je. Prema izričitoj odredbi čl. odnosno pri uručenju police (čl. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. ili predložiti povećanje premije. 1. 912 ZOO. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač.ugovora.2. kod osiguranja u poljoprivredi. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. na primjer. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Ukoliko treba da se isplati odjednom. odnosno prebivalište. odnosno traženja povećanja premije. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. ugovor je punovažan. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. U suprotnom. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. No. ili nekako drukčije. međutim. kvartalno. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. po pravilu. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. gubi to pravo.

Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Ako to ne učini. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. osiguravač može raskinuti ugovor. 917 ZOO). ako premija ne bude uredno uplaćena. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Rok ne može biti kraći od 30 dana. odnosno rizika. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). ugovor prestaje po samom zakonu. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja.uzajamnog osiguranja. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. Ako osiguranik ni tada ne plati. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. ne utiče na fiksni karakter premije. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. 1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. i bez opomene. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. O tome ima odredaba i u zakonu. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. To se čini ili u promilima osigurane sume. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. a najdalje u roku od tri dana. dakle. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. Ne bude li premija plaćena. Kod osiguranja života. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika.3.

Ako o tome postoje uputstva (kao npr. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Ne učini li to. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Ako druga strana odbije zahtjev. Takva bi odredba bila ništava (čl. 2. Obaveze osiguravača 2.4. 914 i 916 ZOO). On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. kod požara). ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Tako određuje i Zakon (čl. 918 ZOO). Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. ako je rizik povećan njegovim postupkom. On to mora učiniti bez odgađanja. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. 914 ZOO).1. dužan je da se pridržava tih uputstava. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. 294 . a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 926 ZOO). 926 ZOO). osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. odnosno štetnog događaja. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Povećanje. 1. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. No.nastao. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje.

Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. procjena se povjerava vještacima. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. samo naknada stvarne štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. kako za utvrđivanje samog rizika. odnosno korisnik osiguranja. 925 ZOO). visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. Opšta pravila. Pretpostavlja se. koje podnosi osiguranik. Nadalje. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. osiguravač je dužan isplatiti predujam. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. kad je ta stvar propala ili oštećena. isplatiti naknadu. može pokrenuti spor kod suda. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. neće je naknaditi. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. pristupa se procjeni štete. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Izložićemo njegove osnovne faze. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. odnosno procjenom vještaka. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. dakle. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. tako u pogledu nastale štete i njene visine. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. ako to traži ovlašteno lice (čl. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Osiguravač je dužan. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. 930 i 931 ZOO). odnosno uslovi osiguranja. 919 ZOO). Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. odnosno dio naknade koji nije sporan. Strana koja nije zadovoljna nalazom. osim ako se to posebno ugovori. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku.

x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. neće se naknaditi stvarna šteta. tj. 925 ZOO). Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. osiguranje subjektivne vrijednosti. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi.od osigurane svote. osiguranje staro za novo i dr). Druga se formula. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. zasnovana na srazmjeri između premija. No.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. opet. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . To je slučaj podosiguranja. ili se uzimaju ugovorena. Naknada se isplaćuje u novcu. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. To. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. primjenjuje u Francuskoj. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. To znači: ako je stvar potpuno propala. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. primjenjuje se pravilo proporcije. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. ugovorom predviđeni iznos. odnosno plaćena premija. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. znači da je i rizik veći. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. ukoliko je stvar vrednija. popravkom stvari. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. tj. naknada se određuje prema toj vrijednosti.

U nekim vrstama osiguranja. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik.000 KM ne naknađuje osiguravač. usjeva itd. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. ako je stvar oštećena. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. Isto je kod osiguranja lica. Ugovorom se. instalacija. kod osiguranja protiv krađe itd. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. Drukčije se može ugovoriti (čl. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Pored toga. Franšiza 10. tj. Naprotiv. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. da je abandonira. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. a ne stvarna vrijednost. osiguranikov je interes da šteta bude veća. aparata. Ima ga kod požarnog osiguranja. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. dakle. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. 927 ZOO). Ako stvar nije potpuno propala. Ako stvar potpuno propadne. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Prema tome. pobunama i nemirima. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. mašina. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu.000 KM znači da štetu ispod 10. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. 926 ZOO). isplaćuje se suma osiguranja.

ako je uplaćena premija bar za tri godine. kad je. 931 ZOO). Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. nekim docnijim pravnim aktom. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. a ugovarač nije odredio njihov dio. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. 929 ZOO). Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. 28 ZOIO). Ako korisnik nije određen. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. namjernim ubistvom ili samoubistvom. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. dakle.operacijama. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. 50 ZOIO). Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. štetu. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Napokon. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. testamentom i sl. kao i da može zahtijevati i predujam. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. 298 . Kad su za korisnike određeni nasljednici. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. pod predviđenim uslovima. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. 28 ZOIO). Isto tako. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. 19 i čl. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). a ugovarač umre.

Zato ima. kada je propisana. Zbog toga je osiguravač dužan da. 6 ZOIO). Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. tarife. Pored toga.2. shodno čl. prinudan karakter. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. I peto. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Ona je i javnog karaktera. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Četvrto. uslovi osiguranja i sl. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. da stvara razne fondove i da te fondove jača. Kao i prethodna. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. To je slučaj u našem pravu. Drugo. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. on mora da. 7 ZOIO). kao što su pravila osiguranja. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. 299 . izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju.2. 6 ZOIO. učini dostupnim javnosti. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. odnosno uslova. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Pored toga. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. (čl. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta.

Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. razliku može tražiti od drugog. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. dakle. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. tj. a bez obzira 300 .IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Osiguranjem se. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Dakle. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. odnosno korisnik osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica.

Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Najčešće usvojena podjela osiguranja. To je razumljivo. oštećen mu dio tijela. Prema načinu na koji nastaje. umanjena mu radna sposobnost i sl. dok se obavezno osiguranje. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. jeste osiguranje imovine. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. 948 ZOO). koju prihvata i naš zakon. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. 2.na to što je naplatio osiguranu svotu. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. dakle. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. mora zaključiti. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Ako nije postupio nesavjesno. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. prema zakonskim odredbama. V PODJELA OSIGURANJA 1. 934 ZOO). nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. 301 . a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. Šta je. na osnovu ugovora. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti.

302 .na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. .transportno osiguranje. jednostavno.stakla od loma.šomažno osiguranje. jer ih naknađuje osiguravač. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem.osiguranje dobitka. . . zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). 2. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . . odronjavanje. . . bez obzira na to ima li oštećenja stvari. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. klizanje tla).mašina od loma i nekih drugih opasnosti.montažno osiguranje. eksplozija. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari.osiguranje od zakonske odgovornosti ili.kombinovano osiguranje namještaja. . . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. tj. . Član 9.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. snježna lavina. . . transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.od provalne krađe. . odnosno istim uslovima osiguranja.osiguranje životinja.osiguranje troškova i liječenja. poplava. oluja. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. . osiguranje od odgovornosti. 9 ZOIO).

ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. 303 . elementarnih nepogoda. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. 4. infektivne i profesionalne bolesti. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. miraz itd). Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. a može se dati na različite načine. manipulativni. politički rizici. požara. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). vozarina. Osiguraniku. zatim troškovi spasavanja. osim obične bolesti. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. nagrade za spasavanje i štete. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. ili da pripadne nasljednicima. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. kopneni i drugi rizici. eksplozija. ratni rizici. očekivani dobitak. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. od zajedničke havarije. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. isplaćuje se naknada. provizija i dr. U svakom slučaju.3. troškovi opremanja broda. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. neisporuka. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). kao što su krađa. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. Ako nije drukčije ugovoreno.

drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. skretanje s utvrđenog puta itd. To je slučaj kod ugovora po tzv. odnosno i jednom i drugom. na primjer. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Ako nisu plaćene premije. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. To je pravilo. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. odnosno korisnika vazduhoplova. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. Baraterija je. ako to nije posebno ugovoreno. 304 . po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). pod baraterijom se podrazumijevaju. b) vlasnika. bez obzira na koji je brod ukrcan. Može se. Po pravima drugih zemalja. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. dakle. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. međutim. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. oštećenju ili konfiskaciji. osigurati i teret “na ma kome brodu”. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. c) vlasnika. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. To bi bilo. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. učinjen bez saglasnosti brodara. osim pretovara u slučaju nevolje. ugovor se raskida. troškovi u vezi s osiguranjem. generalnoj polisi. Prema članu 66 ZOIO. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. 5. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. nedozvoljena trgovina.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. krijumčarenje. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. plovidba bez dozvole brodara. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Kad osiguravač isplati te naknade. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. odnosno korisnika brodica na motorni pogon.

povreda ili oboljenja. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. tj. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. ugostiteljske (čl. 70 ZOIO). nego u krugu (stanica. (čl. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. odgovornost. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. naknađuje osiguravač (čl. pristanište. Isto tako drugi poslovni subjekti. Sve štete nastale uslijed smrti. 67).Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. 69 ZOIO). 69 ZOIO). obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika.članice ureda (čl. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Ipak. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. 82 ZOIO). trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 73 ZOIO). odnosno korisnika vozila. 72 ZOIO). Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl.turističke. aerodrom). 74 ZOIO).

Misao. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. 95 ZOIO). u stvari. uvijek su moguća odstupanja. VI REOSIGURANJE 1. Tada pomaže reosiguranje. 93-94 ZOIO) i korisnika. osiguravač ima. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. 84 ZOIO). Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. 440 306 . Novi Sad. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. No. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. prelaze iznos sume naplaćenih premija. 76 ZOIO). shodno zakonskim kriterijima. 1992. 84 ZOIO). osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Reosiguranje je. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem.neovlašćeno lice. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. putem svoje organizacije. S druge strane. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. Pojam reosiguranja Osiguravač. a ima pravo na regres od toga lica. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. str. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. u nekim periodima. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta..

Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. posebno za svaki slučaj. 2. Organizacija za osiguranje dužna je. 2 ZOIO). Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. a drugi dio ustupa reosiguravaču. 10%). ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). u svakoj naknadi štete. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. u naknadi štete. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. za koju osiguravač tako odredi. odnosno sume osiguranja. 7 ZOIO). do 50. a višak prenosi na reosiguravača. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. čisto reosiguranje viška štete. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. a ostatak. kvoti (npr. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Kod osiguranja štete.000. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. a javlja se u nekoliko oblika. 7 ZOIO). Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. učestvuje i 307 .Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. To je osiguranje drugog rizika. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. To je tzv. a koji će prenijeti na reosiguravača. najprije. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. Osiguravač. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. osiguravač određuje. Danas se rjeđe koristi. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. te naknade isplatiće reosiguravač. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Kad se desi osigurani slučaj. za svaki ugovor o osiguranju. a ima još obaveza na naknadu štete. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. prenosi na reosiguravača. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Na primjer. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. odnosno višak.00 KM). Kod osiguranja drugog rizika.

ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Kod reosiguranja viška štete. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. st. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. st. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. 898. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. 2). reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. 922). st. određuje svaki reosiguravač samostalno. najčešće u toku jedne finansijske godine. ili je postalo sigurno da će se desiti. 944. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu.reosiguravač. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. dejstvo stečaja nije trenutno. bilo raskinut. Ako ništa posebno nije rečeno. Kod oba načina. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). ili je bio u nastupanju. tačka 1). 2 ZOO). 923. 308 . Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. No. 928 ZOO). dakle. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. 1. da je ništav. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo.

ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. 309 .Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Kod osiguranja dužih od pet godina. Kada ugovor raskine. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. 913). 922 ZOO). 2. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. No. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. Osiguravač može. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Ako to nije učinjeno odmah. Izjava o raskidu mora se. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. 908 ZOO). Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. 909 i 914 ZOO). Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. dakle. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. dalje. 914 ZOO).

358. 310 . 263 Kapor dr Vladimir . u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. 916 ZOO). Napokon. 923 ZOO). Napokon. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. 932 ZOO). Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. str. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Pored tri posljednje obrađene situacije. isto djelo. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora.Carić dr Slavko. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl.

DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). 267 Inače. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. nastanak obaveze. ostvarivanje i dejstva prava. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. hitnosti postupka. prestanak prava i drugo. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. prenosivi tovarni list. drumom. a to su skladišnica. prenos papira. Ček je uređen Zakonom o čeku. Zato je materija regulisana. osim odredaba o regresu). 265 Mjenica. skraćeno: ZČ. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). čl. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa.32/00). 266 Zakon o mjenici (Sl. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. po pravilu. i unutrašnjim vodama). novine Federacije BiH br. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). konosman (teretnica). 267 Zakon o čeku (Sl. 311 . suženom krugu prigovora.32/00). U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. novine Federacije BiH br. imperativnim zakonskim normama. skraćeno: ZM. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. kao vrijednosni papir. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci.

13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. investicione papire) te blagajnički zapis. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. koncerna. 312 . finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. banaka. najuže je vezano za nju. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. niti prenositi na drugog. osiguravajućih i investicionih društava). Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. 13/94). 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila.Simić dr Milić. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. list RBiH broj 10/94. funkcionisanje berzi (berzi efekata). organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. 2. koje je konstatovano na toj hartiji. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. dakle. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. bankarskim poslovima. To je.preuzeti aktom. pa i vrijednosnih papira. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. 474. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. op. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. list RBiH broj 10/94.Trifković dr Miloš . odluke organa berze). pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. 272 Sultanović dr Aziz . isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji.).cit. list FBiH broj 2/98). novine Federacije BiH br. ostvarivati. fondova i dr. shodno čl. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. list RBiH broj 2/92. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. list FNRJ broj 8/47).) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. to pravo o kome je sačinjena isprava. 2. rad brokera.su donesene 1930. transfer agenata i dr. investirajućih društava. Sl. list FNRJ broj 8/47) . str. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. 39/98 i 36/99). pravilnici. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava.

i to lako prenosive. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. koja ne mora biti uvijek gotov novac. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. drugo. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. utjelovljeno u toj ispravi. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. 234). Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. No isto tako. da isplati određenu svotu novca. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. najčešće. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. kako se vidi. i najposlije. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. čl. tj. ustupanjem te isprave. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. uz njeno podnošenje. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu.prenošenjem. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. Sadrže. prvo. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. pravo da traži 313 . čl. ili da izda određene stvari. kreditnim i trgovačkim transakcijama. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. ostvaruje se i prenosi ispravom. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. 240). Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. reprezentant prava. potrebno je. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. samo njen zakoniti imalac. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. i treće.

kao investicionih papira. kao i razne novčane i kreditne transakcije. nego onome ko posjeduje hartiju. niti se može izvršiti obaveza drugome. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Pravo je. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Prava iz hartije su prava koja. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. No. Prema tome. ne bi mogle obavljati. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. zalagati i poklanjati itd. da se može kupovati i prodavati. Kod drugih je obratno. upravo njen zakonski imalac. dakle. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. a naročito da je pusti u promet. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. bez njihovog korištenja. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Na prvom mjestu. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. radi kojih je ona izdata. u ovoj mjeri. 314 . pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Time što ima pravo na hartiju. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. 3. prema načelima i propisima. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji.

skladišnica. 276 Foley Bernard J. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica.mjenica. pravni ili juridički. Narodne novine. Mate. obveznice sa varijabilnom stopom. str. blagajnički i komercijalni zapis.teretnica. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. uz naknadu. prenosivi tovarni list. hipotekarne obveznice. 273 274 315 . 1993. prenos (transfer). Inače. Vrijedonosni papiri. Zagreb. 300307. 4. većinom određena protučinidba. špediterski tovarni list. certifikat. imaju obilježja hartije od vrijednosti. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. takođe.g. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite.: “Tržišta kapitala”. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. obveznica). Pored ovih.Danas se posebno raščlanjuje tzv. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. robna uputnica. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. dionice vezane za indeks i drugo. 2003. obveznice vezane za indeks. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. ček. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. Revicon. javni ili društveni. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . Zagreb. u određenim pravnim sistemima. 86-91. str. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. kao instrumenti akumulacije kapitala . U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda.dionica. Držanje hartije je dovoljan dokaz. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. kreditno pismo. uputstava. str. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. oblik (forma). način korištenja. 1963. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. “consideration” je neki razuman razlog. koji.mjenica. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . Sarajevo. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. hipotekarno pismo. polica o osiguranju.

akciji). 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). Bitne elemente. niti se ostvariti i prenositi. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. a šta kupon. koji je momenat njegovog nastanka. 2) Firmu. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. Čl.tehnologija. 277 4. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Svetislav Milovanović. 316 . Beograd. Službeni glasnik. 965. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi.g. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. 3) Firmu. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. 1999. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. Savremene hartije od vrednosti. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. Zapravo. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. čeku. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. čl. koji su zakonom određeni. odnosno talon. komercijalni zapis). kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. 278 ŠZO. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Posebnim zakonom. obveznicu. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). obveznice). Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. za dionicu. 6) Potpis izdavaoca hartije. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca.

obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. korisnika papira. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. kao što su teorija poštenja. nego puštanjem u promet (emitovanjem). U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. donekle. opticaj. kao korisniku prava. 2. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Dobra strana teorije kreacije. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. 3. ali su osnovne tri: teorija kreacije. odnosno povjeriocu iz te hartije. dakle. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. voljom i radnjama izdavaoca. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). po mišljenju ove teorije. Međutim. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. teorija stipulacije. Druga shvatanja. koja je bila dugo primjenjivana.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. teorija emisije i teorija ugovora. teorija pravnog privida. Za razliku od teorije kreacije. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Jednostrana volja izdavaoca 317 . Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . Izložićemo stavove osnovnih teorija. kao pisane isprave. teorija delegacije. Po shvatanju ove teorije. Teorijski posmatrano. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. potreban i prijem hartije. pojava povjerioca. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca.

da bi izdavalac i tada bio obavezan. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Samo sastavljanje hartije. razvila se teorija pravnog privida. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. a ne kada je papir potpisao. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. ovdje to nije slučaj. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. posebne institucije). Prema ovoj teoriji. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. a treće vrši distribuciju. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Otuda i naziv ove teorije. drugo potpisuje kao izdavalac. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. kao povjerilac po hartiji. Odluka je pravno tek tada donesena. Kada je pustio hartiju u promet.ugovor. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Jedno lice štampa. obveznica). kao što uči teorija kreacije. Makar bilo savjesno. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Dosljedno ugovornoj teoriji. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . stavlja u promet (banke. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. 4. nađena).na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. S druge strane. kao dvostranim pravnim aktom. sa razlikama u momentu nastanka. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Pošto postoji izdavalac. Po teoriji ugovora. odnosno svoje obaveze. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. nije zaključen ugovor. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . kao dužnik i ovlašteni primalac. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje.

izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. str. op. 10). 1985. 443 (prema Radišić. 237). čl. 283 Radišić dr Jakov. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . 267. op. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Informator.cit. po zakonu. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 1977. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. str. što je opravdano kritikovano. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. odnosno raniji imalac (indosatar). iako starija. Sarajevo. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. 282 odnosno teorija kreacije. str. odnosno njenog ranijeg imaoca. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO).mjenica i ček”. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. Zagreb. čl. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. čl.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. po zakonu. a to znači prihvatanje teorije emisije. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. str. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. Teorija ugovora. 1981. jamčiti bez obzira na njegovu volju. str. II Band. Naime. Nolit. Pri izdavanju hartije. str.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. München. 1979. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Beograd. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. 237). danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 239).kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. bez njegove volje. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 282 Rastovčan dr Pavao . i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. 280 281 279 319 . čl. 244.cit. 266). 266. 12. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”.

a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. osobinama izdavaoca hartije (emitenta).cit. stvarnopravne i obligacionopravne.1. Ostale podjele daće se u pregledu. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. str. Svaka od hartija se. načinu i obimu izdavanja (emisije). kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. Zavisno gdje spadaju. 2. vremenu dospjelosti. na učešće u upravljanju (pravo glasa). Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. dalje. a nekada i ličnopravnim papirima. imaoca papira). načinu određivanja valute. tradicione hartije. Beograd. Poslovno pravo. vrsti inkorporisanog prava. odnosu hartije sa osnovnim poslom. može imati i druga prava (pravo prioriteta.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. po pravilu. kompaniji tipa dioničarskog društva.). Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). Vasiljević Mirko. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije.g. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Udruženje pravnika u privredi. mjestu 284 285 plaćanja. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. op. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. proizvodi iste pravne posljedice. može razvrstavati. 45 i dalje. Predaja hartije ima isto značenje. 285 284 320 . str. skladišnica). Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. kao član društva. 830-837. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. 2001. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. pravo opcije i dr.2. 2. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. 2. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr.

svaki njen savjestan držalac (posjednik). te se hartije nazivaju i robnim. 3. 236). Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. 3.1. i po pravilu. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima.3. 2. čeka. čl. obveznice. Na koga. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). Sadržaj mogu biti i članska prava. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. na ime i po naredbi (ZOO. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. kao što je slučaj kod mjenice. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. naročito. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. nosilac (titular) prava iz hartije. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. dispozicionim hartijama. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. zapravo. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik.fizička predaja tih stvari. hartija može glasiti. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. 321 . ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. na predaju stvari.

Kod hartija od 322 . ako se on vodi (ZOO. kao što je već rečeno. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. bude ukradena). Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. 3. jer je pravni odnos među njima neposredan. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. pošto mu je poznat. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. 3. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora.2. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. uništi se.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. 239). Nije. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. o čemu je već bilo riječi. čl. U pogledu sposobnosti da služi prometu. dakle. čl. Pravo iz hartije na ime. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. To brisanje naziva se devinkulacijom. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi.3. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. To je neophodno. 246).

prenosivim tovarnim listom. a može ih izdavati opština. okrug-kanton. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J.cit. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. ček). predoči). vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. 5. a dužnik je obavezan izvršiti. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). kao što je slučaj sa konosmanom. 323 . može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. dionica. a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). godišnja isplata kamata kod obveznica). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. grad. kada se mora izvršiti činidba. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. takođe. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. hartije kreditnog prometa i dr. godine”). javnim povjerenjem (obveznica). pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. op. Predmet obaveze može biti: neka stvar. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. skladišnicom. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. samo je pitanje kako je on određen. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. po viđenju i sa neodređenim rokom. komercijalni zapis). Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30.vrijednosti po naredbi može se. papire bezgotovinskog platnog prometa. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. država. one se dijele na oročene. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. 220. jula 1998. 4. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). robnim). Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. str. založnicom. odnosno ništa ne stoji u papiru.

one koja je upisana na hartiji. predaje prodate robe. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. mjenica). odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. trgovačke efekte. Pošto hartija reprezentuje stvari. druge daju promjenljiv prihod (akcija. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). 256). Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Kod apstraktnih osnova obaveze. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. nominala 20 KM. Serija B. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). Sarajevo. nominala 80 KM). Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. teretnica). Zavod za računovodstvo i reviziju. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. viša ili niža od nominalne vrijednosti. niti se upuštati. čl. nominala 50 KM. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. Ta cijena je. čl. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. 324 . odnosno važiće. komercijalni zapis.institucije (dionica. Ne mora dokazivati. Izdaju se u seriji. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. ček. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). 1996. str. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). po pravilu. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. kako je nastala osnovna tražbina. Iako osnovni posao ima nedostatke. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). hartija će imati pravna dejstva. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. skladišnica. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. f) Prema načinu i obimu izdavanja. komercijalni zapis). 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. Prve su nezavisne od osnovnog posla. povodom koga su izdate. i dispozicione. e) Postoje tradicione hartije. 252). izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. kontrolni broj 00004”). 180. Zbornik radova. Ako zakon nalaže. Serija C.

Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. 10). čl. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. prethodi neki drugi. stavlja potpis prenosioca hartije. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . čl. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. o ispunjenju neke obaveze i sl. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. negocijabilnost (negotiable instruments). obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. cedirati. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. pod određenim uslovima. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. 2. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati.). One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. Njega se ne tiče. ako se on vodi. dužnik je mora prihvatiti. 242. jednostavnije i sigurnije izrazila. Cesiji. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. razumije se. a ne samo one koje glase na ime. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. znači. Ako je cesija punovažna. Cesijom se. 242). takođe. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. čl. umjesto robe. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. dakle. inače. ZOVP. brže. i predaja hartije. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). Da bi se ta osobina što lakše. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. o poklonu te tražbine. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. prenose potraživanja u obligacionom pravu.

248). onaj koji prenosi hartiju. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. 246). onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. čl. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 .” ili “platiti N. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. 3. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa.N. čl. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. čl. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Indosant je dotadašnji imalac hartije. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. onaj na koga se prenosi hartija. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. stvara se lanac povjerilaca.N. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. ne može ih isticati indosataru. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Naime.-u ili po njegovoj naredbi”). po naredbi svakog imaoca. a i najčešći način prenošenja. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar.” ili “predati po naredbi N. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. nekom drugom licu. kad je tako određeno propisom.N. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. Indosatar je novi imalac. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. 249). po naredbi. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. po njegovoj naredbi. Tako se pravo iz ove hartije može. Drugi mu dokaz ne treba. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO.

Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. mjesto i datum prenosa. 249). ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. bjanko i na donosioca (ZOO. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Odgovara. hartije na ime (skladišnica i konosman). da postanu hartije po naredbi. Osnovna obaveza je na njemu. Indosament može biti puni. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. 244). Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. čl. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Ima. mora se to izričito upisati u tu hartiju. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. 327 . odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. dakle. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. naime. Ako se. čl. a to znači i prenošenju. Kod nekih hartija. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. želi da postanu rekta hartije. kako je rečeno. ček). hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. obaveza ne prestaje. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika.

Razumije se da može. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. 241). stavlja se riječ “donosiocu”. 244). umjesto imena indosatara.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. čl. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. čl. nema imena korisnika. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. U slučaju prenosa na donosioca. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. i tražiti ispunjenje. na prazno (blanko) mjesto. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. smatra se kao da uslova i nema. 5). čl. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. potrebno je samo da upiše naziv. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. 328 . prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). a ne samo neka. 4. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom.N-a ili donosiocu”). V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. U tom slučaju. kao da to nije napisano. predajom hartije drugome. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Djelimični indosament je ništav (ZOO. Pošto se ne zna korisnik. Izvršava se onom ko je donese. ima njegov potpis na hartiji. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. a može i punim indosamentom. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. Izuzetno. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca.

izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). novacija. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. po pravilu. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. West Publishing Co. 335. str.1. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. po pravilu. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). čl. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. oštećena ili na bilo koji način nestala. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. a time i prava iz hartije. 329 . Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. St. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. konfuzija (sjedinjenje). 2. Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. kompenzacija. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). kada postane pravosnažno. izda nova isprava. na trošak imaoca. što. Otkupom prestaje da važi hartija. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). ukradena. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. 230). čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. Paul. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. oproštaj duga. 1970. zastarjelost prava. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju).

330 .

). kao što se vidi. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. kada se mjenica i 331 . kreditna. solo) mjenici. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Mjenica je. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). Osnovno razlikovanje mjenica je. U ranom srednjem vijeku. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. I to su osnovne vrste mjenice. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. cirkulaciona. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Isto tako. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). trata) mjenici. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. komisiona. Može se reći da su one nastale. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Kao i svaka hartija od vrijednosti. po naređenju izdavaoca. posebno obligacione. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . prvenstveno. rekta i dr. nego umjesto toga. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume.model za druge vrijednosne papire. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. u modernom pravu. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće.

Kod robnih kredita. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). kupac akceptira mjenicu do visine kredita. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Osim ovoga. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. Inače.reeskontna redovno niža. Međutim. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. 332 . U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). Kao što se vidi. 2. ona omogućava gašenje niza obaveza. Kao što je već rečeno. Pored toga. kratki rokovi).pojavila. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . zamijenio ček. Zahvaljujući njenim osobinama. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Tradicionalno. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. a i obračunava se za kraći period). kao bjanko akceptirana mjenica. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). U unutrašnjem prometu danas ju je. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. a izdaje se kao bjanko. bezgotovinsko plaćanje. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. u dobroj mjeri. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. akceptirana i rekta mjenica. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. putem svoje bankovne veze. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita).

Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. Dopušteno je. Foley. pored zakonskih i drugih pravila. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. biti uneseni. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. u protivnom. rok dospjelosti i dr. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. str. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. a po zakonu mora postojati. 333 . u času stvaranja mjenice. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. i drugi. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. neće biti savjestan. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. U momentu predaje mjenice. U protivnom. 289 Trasirana (vučena. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. 9. Inače. jednim rukopisom i mastilom.). u kategoriji eksternih izvora kapitala. bankarska tehnika. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. a krediti sa 13. Prema starijoj teoriji. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice.I na kraju. do 1988. saglasno ugovoru sa izdavaocem. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. postoje različite teorije.prema Bernard J. dakle. god.cit. op. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. svi elementi moraju postojati. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti.7% .6%. isprava nema obilježja mjenice. da bi ona imala karakter mjenice.

odnosno o kakvoj se ispravi radi. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. Veljko Trivun. Vedad Silajdžić. Sarajevo 2003. tekstu. ne može biti upisan kao naslov. odnosno naziv. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. upotrebljava mjenični blanket. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. 2. Naziv mora biti upisan u samom slogu. U praksi se. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. Po anglosaksonskom pravu. Bitni sastojci (elementi) 2.1. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. firma onoga koji treba da plati (trasat). ime remitenta i potpis trasata. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”.2. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent).g. odnosno naziv. U pravnoj teoriji. geografske i kalendarske. c) ime. f) ime. 290 334 . koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. str. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. Po našem zakonu. čl. firma onoga kome treba platiti. dr.2. 588-628. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. a lakše u naslov. gotovo isključivo. personalni su ime trasata. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. personalne. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. e) mjesto gdje treba platiti. Fatima Mahmutćehajić i mr. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. d) označenje kad treba da plati (dospjelost).

vrijedi svota napisana slovima. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . ili kad kod jedne banke nema 335 . naredba mora da glasi na sumu novca.3.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Po anglosaksonskom pravu. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Vrsta novca treba da bude naznačena. Teorija prihvata oba rješenja. u Francuskoj uz potpis trasanta. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj.zakon izričito ne govori. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. U slučaju ovog nepodudaranja. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. U Engleskoj i u SAD. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. naredba za isplatu.00 KM”). Ne može biti potraživanja stvari. bilo brojevima . iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu.2. a slovima u tekstu mjenice. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Što se tiče naznačenja količine novca. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu.4. Nije svuda tako. bilo slovima. a samim tim i mjenična obaveza. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. 8). ako to i nije učinjeno.važi najmanja svota. obično se navodi svota i brojem i slovima.600. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. 2. Na mjenici može biti navedeno više trasata. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. da zna ko mu je dužnik. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Na prvom mjestu.

Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. Ime remitenta Ime. valjaće se obraćati i remitentu. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. po pravilu. Po pravilu se stavlja štambilj. a može i od svih kao zajedničkih 336 . dakle. pošto je i on regresni dužnik. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. svako poslovno sposobno lice. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. nije neophodno stavljati bližu adresu. ali bi trebalo to učiniti. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Ako su remitenti označeni kumulativno. pa i u našem. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). za razliku od anglosaksonskog. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako se mjenica vuče kumulativno. samo zajednički. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Iako to zakon ne traži. U času izdavanja mjenice. odnosno uz naziv pravnog lica. uz ime. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. odnosno naziv povjerioca. može primati obaveze.dovoljno pokrića. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. odnosno naziv pravnog lica. mora biti navedeno u mjenici. jer ako je mjenica prenošena. 2. Prilikom upisivanja imena remitenta.5. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. Kad je trasant pravno lice. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Ako su remitenti navedeni alternativno. smatramo. a dođe do protesta ili tužbe. 2. u momentu kad je potpisuje. U kontinentalnom zakonodavstvu. Inače. zanimanje. a može i kumulativno. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. Pošto se trasant potpisom obavezuje. vući će mjenicu alternativno na obje banke.6. adresa je ipak potrebna. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. To može biti alternativno. vrstu poslovanja i sl. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Svi su zajednički dužnici. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci.

a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. st.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. 77). kad to ne bi bilo naglašeno. st. No ako se ne naznači. da se plaća od dana izdanja mjenice. Moglo bi se. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. 38). Dopušteno je. 4. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja.. čl. ma kojim izrazom.. dnevna mjenica. Ova mjenica glasi: “1. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. 2. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. kalendarska mjenica (Tagwechsel.. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. lettre de change a jour five). To je godina dana od izdanja. čl. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.” i sl. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. čl.. pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. st. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept.. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. inače.38. platite. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti.2).. mjenica ipak važi.. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . 35). nego građanskopravne.. “polovinom mjeseca” ili “medio”. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. lettre de change a vue). jer je to njen bitni sastojak. Može ga odrediti i svaki indosant.2). umjesto fiksno određenog dana.” Važno je naznačiti.. god. juna 2002.1). fiksan je. To znači prvi dan u mjesecu. čl. čl. odnosno na viđenje.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”.dužnika. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. čl. čl.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite...7.38. lettre de change a date).

čl. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. a 5. pošto bi to stvaralo zabunu. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli.000 KM”)..000 KM. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom.” i sl. takođe. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. čl. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli.. valja je podnijeti na protest. 34). juna 2002. Prema međunarodnoj praksi.”). aprila”). 36. čl. februara 2000. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. stavlja se toponomastički naziv mjesta. 36). tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. čl. i rok se računa od dana podizanja protesta. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. godine platite 10. podnosi se na isplatu. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti.. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. Ako više mjesta nosi isti naziv. Dakle. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. ali ne prije deset mjeseci od danas. Kada protest nije podignut. 2). 338 . a najdalje 20. lettre de change de vue). kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel.g.8.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. ne važi. po svome izboru. godine” ili “platite po viđenju. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. st. 35.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. jula t. aprila iste godine platite 20. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. st.. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. i kada protekne na mjenici označeni rok. 2. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. a po pravilu se i ne podnose. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. 2). No i kad ne bi bilo tako navedeno. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite.

Visoko. Plaćanje kod HBB banke d. Ako. 3. ali ne mora biti tako. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. 3).Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena.9. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. znači. 339 . i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. čl. Sarajevo). Sarajevo.d. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta.d. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. st. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. Može taj podatak biti izostavljen. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice.d. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. u gornjem lijevom uglu. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. pa ma gdje na mjenici. Može biti. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. ali nije neophodan. čl. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. 2. kako se vidi. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. Po teoriji omisije. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. pak. u lijevom gornjem uglu. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. Važno je da se stave. 4. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. i antidatirana kao i postdatirana. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. ali je razumljivo da to treba učiniti. ni to mjesto ne bi bilo navedeno.

Sarajevo”). a ne trasat. bude neko drugi. Ako na mjenici piše: “Soko d. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. odnosno kod koga će se mjenica platiti. a ne stvarno stanje. odnosno mjesto (platište). odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Ako je to cilj. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. ili kod koga treba da se plati. koje nisu domicilirane. a da platac. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini.d. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. iako nije tačna adresa trasata. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu.o. nego u Mostaru. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. Po teoriji omisije. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Sarajevo. Mostar. Sarajevo. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Plaćanje u Mostaru”. jer se smatra da je trasant. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici.4. kad je izostavio tu oznaku. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata.d. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Nema njegovog potpisa na mjenici. Plaćanje kod HBB banke d. Plaćanje u Tuzli”). Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi.d. To lice (platac). ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti.o. Zakon o mjenici (čl. Sarajevo. lice koje treba da plati.d. 340 . određuje trasat. u Mostaru. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. a ne trasat (“Merkur d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. a ne u Sarajevu. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Plaćanje u Sarajevu”). Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. nego se samo daje adresa gdje će se. Mjenicu može domicilirati samo trasant. radilo bi se o domiciliranoj mjenici.

10...1. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.” ili “u švicarskim francima”..N.. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. Mjenica bi glasila: “12. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . njenog podnošenja na akcept... 5. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.2. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. platite za ovu solo mjenicu. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. godine platite za ovu prvu mjenicu.. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.” ili “... u stranoj valuti.”). Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi.g.N. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti).. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. treći (tertia). platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. septembra 2003.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice...3. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu. jula t.. bilo to u njoj označeno ili ne... U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N.. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.”.g.” 5. jula t. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu.”). nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. drugi (sekunda). pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.. 5. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom... stavlja se solo klauzula (“1.”. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.000 švicarskih franaka efektivno. (“1.N. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. za ovu jedinu mjenicu.”).

N. vuče mjenicu na trasata. a ne mjenična dejstva. a može biti i dug. kao komisionar N..N.N. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. i stavite na račun N. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta.. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 .5. kreditu. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite.. Prema načelu strogosti. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. Trasat prihvata mjenicu. Može da glasi: “Platite . Njegova činidba je u isplati mjenične svote. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. Ova klauzula ima građanskopravna.. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). na osnovu čega trasant. protivno izvještaju. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba.. robi.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. 5.N. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. trgovačkim efektima.. čime ga je pokrio. bez izvještaja”. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. ali i između trasanta i N.. 5. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. Postoje pravni odnosi između trasata i N. U suštini. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. mjenični posao je samostalan i apstraktan. on time. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa..N. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. Ako klauzula glasi: “Platite.6. Inače. 5. i stavite istu u račun N.4. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik.

ona djeluje prema svim potpisnicima. 5. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice.8. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu..N.N.” ili “Platite za ovu mjenicu N. tada djeluje isključivo prema njima. ali ne i po njegovoj naredbi. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. Klauzulu može unijeti trasant. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. I ova klauzula ima građanskopravna. inače. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. podnio mjenicu na protest. a ne indosiranjem. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. 5. Ako je upiše trasant...7. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala.. Ukoliko bi imalac mjenice... Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. indosant ili avalist. radi izbjegavanja suvišnih troškova.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice.11. a ne mjenična dejstva.9. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu.. to trebalo da učini.” ili “Platite samo po ovom primjerku. 5. Međutim.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.” 5.12. a ne i za ostale mjenice. prema daljnim imaocima mjenice. i pored postojanja ove klauzule. 5. niti od njegovih sljednika. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. 5. koja nije indosabilna. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom. kao regresnog dužnika. Obično glasi: “Platite za ovu prvu.10.. a ako je stavi indosant ili avalist. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 .

op. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. Neke mjenične radnje su obavezne. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog.A. lično je obavezan po toj mjenici. a da za to nije bio ovlašćen. prenose se. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. U građanskom pravu. Po mjeničnom pravu. maja 2004.cit. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju.cit.. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. tada ne nastupa njihova obaveza. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. ili u ime kojih je ona potpisana. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. dok su druge fakultativne. po punomoći od 10. odnosno krivičnog prava. dužnika ili trećeg lica. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. mora na to upozoriti drugu stranu. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. čl. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu.str. Vajner dr Zdenko. 91). punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. godine ovlašten A. III MJENIČNE RADNJE 1. 344 . Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. op. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO.mjestu.”). 491. bilo povjerioca. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. treba da napiše u ime koga je potpisuje. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje).N. uz pristanak tog lica. već potpišu zastupanoga. 9). 141. čl. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. str. on postaje solidarni mjenični dužnik.

Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. 2. vuče (trasira) mjenicu na kupca. 99). isplata (plaćanje). U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. U mjeničnom pravu. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Štambilj. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. protest. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. trasant mora imati poslovnu sposobnost. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. Nadalje. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. akceptiranje. a stvarno je ona garant (žirant). nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. jer je to pravna radnja. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. označavajući sebe kao remitenta. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. U tom slučaju. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. odnosno primaoca usluga. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. čl. prenos. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. ako postoji takav ugovor. 345 . odnosno organizacija koja pruža usluge. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. mjenično jemstvo (aval). radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu.

čl.-u” ili “Mjesto mene platite N.-u” ili “Za me N.2.-a” ili “Platite N. Indosament mora biti bezuslovan. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).N. novi povjerilac. ali tada mora biti cio ispisan . koriste se i termini žirant i žiratar. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . kao indosant.na leđima).3. 3. čl. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. a žiratar je indosatar. Prvi indosant je uvijek remitent. čl. Izjava se. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO.puni indosament (indosman). Po anglosaksonskom pravu. jeste indosament (indosman). Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. po pravilu. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. Dosadašnji imalac mjenice. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . 2).3. a ako je stavljen uslov. Forma indosamenta nije zakonom propisana. Prenos mjenice 3. Obično se piše: “Platite po naredbi N. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.N. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom.N. smatra se kao da nije napisan. Djelomičan indosament je ništavan (ZM. 13. 3.N. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu.1. 246). prenosi prava iz mjenice na novog imaoca. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. Žirant je indosant. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. kakva je mjenica. kao indosatara. Obično se još stavlja datum i mjesto. st.-u”. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. Pored naziva indosant i indosatar. jer je on prvi povjerilac po mjenici.

U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga.5.N-u. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. 3.N-u. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. Prema tome.N-u kao punomoćniku” ili “N. da obavi i neke radnje. za inkaso. st. upisati svoj indosament i potpisati. u svojoj državini. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. ono ostaje kod indosanta. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. nema ni njegove obaveze. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. vrijednost za naplatu”. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . 3. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. nije dužnik po toj mjenici. 2. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. I založni indosament može biti puni i bjanko. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. opunomoćujući. niti je potpisujući. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. vrijednost za zalogu”.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. čl.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje.N-u. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.4. 15. tačka 3). ali ako bi mjenicu htio indosirati.

čl. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. klauzulu straha. ali ne tako široko kao indosant. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. 16). smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. čl. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Akcept je. 16). kao nebitni elemenat mjenice. Međutim. Prijem mjenice (prihvat. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Na to je jedino ovlašten trasant.8.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici.N. mjeničnopravna radnja 348 .6. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. prema tome. odnosno dodaje tzv. 3. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. 12). a eventualni višak dužan je predati indosantu. bilo da ju je on akceptirao ili ne. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. Međutim. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. može unijeti i trasant. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. 3.7. Treba istaći da klauzulu straha. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. on isključuje indosiranje. čl. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. 4. 3.

Kod dodjeljivanja kredita. U tom slučaju. 26. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. 1). “prihvatam”. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. pravo da se naplati od njih. “primljeno”. Obaveza je i samostalna. Akceptantova obaveza je neposredna. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. st. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. Obično se daje riječima: “priznajem”. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. čl. Postoji i blanko akcept. ako ne plati glavni dužnik. pa je ovaj odbije. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. po našem pravu. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. mora dati na mjenici i to licu mjenice. ona se ne gasi. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici.(izjava) kojom trasat. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. 22). Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. akceptant ipak odgovara za mjenicu. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. uz mjenično obezbjeđenje. čl. vjerovatno iz praktičnih razloga. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Izjava o akceptu se. To je sam potpis trasatov na mjenici. pa čak i trasantu. “akceptiram” i stavlja se potpis. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). 349 . ako je mjenica došla u njegove ruke. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice.

U tom slučaju. god. 1). Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept.00 KM. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. Tako. prema regresnim dužnicima. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. st. pa imalac ne treba da je protestuje. ali ne može doći u sukob sa trasantom. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. kod suda. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. st. Ako je akcept uslovljen.Od pravila da se trasirana mjenica može. mjenica važi. a ne mora podnositi na akcept. 24. Ako odbije akcept. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Kada se mjenica podnese na akcept. 25. čl. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. septembra 2004. 27). Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. tempus deliberationis). Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici.” a mjenična svota glasi 90. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. i akcept mora biti bezuslovan. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. čl. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”.000. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. 2). god”).00 KM).” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. septembra 2004. Međutim. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. čl. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti.000. kao da nije ni dat. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Prvi slučaj.

Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. No. u principu. Ipak. 5. isplatiti mjenicu. Dakle. trasant do akceptiranja. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. 33). “kao poruk”.N”). To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. treba da odredi za koga garantuje. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). izdavalac solo mjenice). Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. čl. čl. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. čl. ko je njegov honorat (“kao jemac N. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. u tim slučajevima. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. “per aval”. čl. Naprotiv. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. Aval se daje samo za isplatu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. 30). “kao garant”. a ne akcesoran pravni odnos. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Avalista. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. samo da ta izjava znači jemstvo. Ako se mjenica ne datira. posebnom izjavom. st. nego kao bjanko indosament. 32. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. avalista odgovara povjeriocu neposredno. Prije davanja avala (upisa na mjenici). 31). obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Radnja akceptiranja je konačna. “jemčim za isplatu” ili drugačije. 4). Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici.

nego da su žiranti indosanti. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. a želi to da prikrije. 352 . 33. radi ojačavanja obaveze. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. garanti. ili kao trasant. akceptantu. tako i odgovara. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval.obligacioni ugovor. po zakonu. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. čl. ili kao trasat. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. indosant). iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). Aval se daje u slučajevima kada remitent. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). 3). pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. Zapravo.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. u vrijeme dospjelosti. pa i trasata. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Međutim. 6. bankarski posao). akceptant. potpisuje na poleđini mjenice. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. odnosno indosatar (povjerilac). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. indosantovim prethodnicima). dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. pa otuda za indosante naziv žiranti. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. st. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. čiju funkciju preuzima.

u cijelom iznosu (iskup mjenice). Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. čl. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. st. 1). 43). čl. On je. čl. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. 40. odnosno indosanti skratili. trasantu ako nije akceptirana). Ovo je njihovo pravo. čl. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. čl. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. Za razliku od prezentacije na akcept. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. opasnost i štetu povjerioca (ZM. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. 2). izdavaocu solo mjenice. a ako se to ne vidi iz mjenice. po pravilu. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. 310). vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. st. st.39. a ne obaveza. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. što utiče na položaj regresnih dužnika. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. st. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. 41. zatezne kamate i troškove. U tim slučajevima. Inače. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. po zakonu. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. od glavnog mjeničnog 353 . Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. 2). Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. 39. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Mjenica se isplaćuje. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. onda u njegovom stanu. 3). čl.

kamata se računa od izdanja mjenice. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Ipak. a mjenica važi (ZM. U mjeničnu svotu. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. obustavio plaćanje. bilo potpuno bilo djelimično. kao mjenični potpisnici. Regresni dužnici su sva lica koja. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Ako nije određeno. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. odnosno akceptant. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. čl. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM.dužnika. 44). ili ako je trasat. indosanti i njihovi avalisti. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. 7). uključena je kamata. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. 7. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. a trasanta u jednom slučaju. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. u prvom redu. koju plaća dužnik. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici.regresnim dužnicima. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. isplatu mjenice od regresnih dužnika. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). uz ispunjenje zakonskih uslova. čl. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . a to su trasant. odnosno akceptanta. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. 2. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Međutim. 354 . kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope.

rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. ostali troškovi) i najposlije. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. zatim trasant i eventualni intervenijent. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. prije svega. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. Zapravo. kao i troškove. Svi mjenični potpisnici. To se odnosi.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. slanja izvještaja. odnosno regresni dužnici. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. po svome izboru. Ako je mjenica akceptirana. neposredno i samostalno. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. indosantima i njihovim avalistima). Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. trasant kod neakceptirane mjenice. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. ako nije protivno ugovoreno. čl. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. 50). Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). naknadu za 355 . čl. kamatu ako je bila upisana na mjenici. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. 48). dokaze o nemogućnosti izvršenja. odgovaraju povjeriocu solidarno. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih.

imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. st. akceptant. 53. Ako protest nije podnesen u roku. 356 . Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. 45). Protest Protest ima dvojako značenje. ali se mora izvršiti notifikacija. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. Rokovi su kratki. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. 8. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Najprije. a u toj ulozi mogu biti trasat. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). čl. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Protest je uslov za regres. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. nije isplatio mjenicu i dr). Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. čl. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. ali da su one ostale bez uspjeha. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. korištenje regresnih prava. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. rokovi su različiti (ZM. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. 1). nema ni mjenične tužbe prema njima. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat.

Već je rečeno da trasant. “bez protesta”. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. mjesto. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). postupak se obustavlja. 9. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). 357 . U tim slučajevima. ukratko. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum.). Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. ipak. bez odlaganja. izjava da je protest ostao bez uspjeha. dan. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. isplati mjenicu). Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. protestni organ sastavlja protestnu ispravu. čl. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Protestna isprava dostavlja se. U tim slučajevima. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. upisuje u registar protesta. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. imalac mjenice podigne protest. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. u protestnom roku. ali je obavezan na notifikaciju.Pored podizanja protesta. Ako. Elementi protestne isprave su. akceptanta. intervenijenta i dr. a može se izvršiti i putem pošte. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. imena protestanta i protestata. 79). odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. sljedeći: prepis protestovane mjenice. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. ali se i ona datira. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici.

I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Za razliku od pozivne intervencije. način na koji dolazi do intervencije i drugi. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. spontano interveniše (ZM. Mogućnost regresa se. dakle. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice.Intervenijenta može odrediti trasant. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. po svojoj volji (sua sponte). Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. kako zakon kaže. 9. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. čl. Međutim. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. st. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). prihvati intervenciju.2. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. obustave plaćanja i dr. 56. Ako se ispune uslovi za regres. 9.N” ili “Obratiti se N.N”. Dakle. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. odnosno adresa u nuždi. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. po svojoj volji. postoji onda kada trasant. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. u njegovu čast. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv.1. razlog intervencije. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. 2). Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu.

bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Kada bi odbio isplatu intervencijom. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. Intervencija zbog neisplate.N. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. imao platiti honorat. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. takođe. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. ima svrhu da otkloni regres. iako to možda ne želi. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. a ako prihvati. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. 57). ma gdje bio stavljen. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. ako intervenijent nije trasat ili trasant. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. čl. onda takvim potpisom on postaje akceptant. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. pozvan ili spontano. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. pošto podigne protest. inače. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. To je pravna radnja kojom neko. može se obratiti regresnim dužnicima. Dakle. Ako nije označen honorat. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. niti prema njegovim sljednicima. 58). spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. ima značenje bjanko indosamenta. čl. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). ima pravno značenje avala. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti.” i potpis).

Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. 10. 65). Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. Kad traži novi primjerak mjenice. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis..”). šalje mjenicu na akcept poštom. čl. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. čl. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. Ako se ne naznači honorat. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.. dok zahtjev ne stigne do trasanta... platite za ovu solo mjenicu.. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu.mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. trećim (duplikat. 62). zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM.platite za ovu jedinu mjenicu.. “.”). imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika.”..”.. a znao je za to. 360 . čl. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM....za ovu drugu mjenicu. i tako redom po nizu indosamenata. “. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. 63). Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. ovaj svome. Ako se oznaka ne bi stavila... Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. triplikat).. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. da budu hartije od vrijednosti. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Intervenijent koji postupi drugačije. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“.

to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. kopiju (ZM. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Ako bi predaju odbio. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. 69.”).platite za ovu prvu mjenicu. intervencija i žiro). 68). 361 . Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. niti ga može indosirati (ZM. imaocu duplikata. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. 3). ne može podnositi na akcept. 67). Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. da bi se znalo. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu.. odakle počinje originalni tekst na prepisu. služe zaloga i pridržaj. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Prepis se. st. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. čl. po svim primjercima koje je potpisao. 11. a ne za ostale. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. kad ga zatraži (ZM. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Izuzetno. sa svojim daljim indosantima solidarno. klauzulama i naznačenjem potpisa. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice.. međutim. čl. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Ako nema naznake kod koga je original. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. čl. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate... imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom.

zato što nema mjenicu u svojim rukama. tražbini ili mjenici. Po pravilu. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. mjenični povjerilac može. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. kao u građanskom pravu. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. iako nema založnog prava. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. mora zabilježiti na mjenici. zadržati dužnikov novac. Da bi osigurao svoje potraživanje. i prije dospjelosti mjenice . dokaze o tražbinama i pokretne stvari. a založne tražbine može zadržati (ZM. 88). čl. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. čl. bez svoje krivice. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Naprosto. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. 362 . Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. 94). odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. sud oglašava mjenicu nevažećom. 88-91). hartije od vrijednosti. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet).Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. ako je dužnik pao pod stečaj. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Ne traži se. onda je u privilegovanom položaju. Kad dobije takvu izjavu. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici.kvalifikovani pridržaj. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. čl.

Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. intervenijentu. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. Radi se. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. za razliku od prvih. koji je odredio sud. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. kao i uopšte trgovački efekti. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. 363 . revindikaciona tužba). dvije situacije: prva. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. nego na mjeničnoj ispravi. indosantima.Ako se u roku. u osnovi. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. objektivni prigovori. 2. Pravilo je. mogu nastati. pojavi neko lice. a koji se ne vide iz mjenične isprave. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. znači. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Zaštita se. dakle. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. trasantu kod solo mjenice. o nesavjesnosti imaoca mjenice. ipak. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. avalistima. kada lice odbije da preda mjenicu. trasantu. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. koje može postavljati samo određeni dužnik. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna.

Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Načelo strogosti. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. Da bi mjenicu mogao naplatiti. odgovaraju imaocu mjenice. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. ipak. jer su dobili neku imovinsku korist. 87). pa ako bude odbijen. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. 87). U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. čl. Smatra se da su se neosnovano obogatili. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. jer su građanskopravne prirode. zbog čega se mjenična tražbina gasi. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili.3. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. da na vrijeme podigne kod suda protest. 364 .

postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. U tom smislu. Vlastita (sopstvena. 4. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Prema formi i sadržini. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. nema naredbe trećem licu (trasatu). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. solo) mjenica. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. i bjanko (blanko) mjenica. 2. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Kod ove mjenice. pošto nema trasata (ZM. osim što nema trasata. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). takođe. 3). jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. Kod sopstvene mjenice. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. st. 365 . čl. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. odnosno sjedište izdavaoca. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. za razliku od trasirane.V VRSTE MJENICA 1. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. a tiču se dospjelosti.

svako savjesno treće lice. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Zakon o mjenici. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. bjanko mjenica. iako je po formi trasirana. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. op. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao.U pogledu značaja. blanko). ugovoru o potrošačkom kreditu). U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. Glavni dužnik je njen izdavalac. prazna (bijela. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Po pravilu. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja).str. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. kao imalac mjenice. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. 120 366 . Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. 3. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Prema teoriji omisije. razumljivo. ne protivi prirodi vlastite mjenice. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla.cit. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. pa i funkciju sopstvene mjenice. u suštini. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. ali privremeno nepotpuna. Naime. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. ukoliko se. Prazna mjesta popuniće se kasnije. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. a da nema sve bitne sastojke. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice.

postignuto je obezbjeđenje potraživanja. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. “isplaćuje sama sebe”. a drugog za avalistu. Kad dođe do obračuna. prodaje na poček. 4. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. 5. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. Najprije. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. Mjenični iznos. izvršila uslugu) ili će to učiniti. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. u suštini. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. odnosno za akceptante. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Zatim. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Poslovna (trgovačka. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. plaćanje izvršenih usluga). Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. popuniće i te elemente. Određenim ugovorom (o prodaji. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). kreditnim odnosima. I napokon. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. odmah akceptiranu. kod potraživanja iz konto korenta. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. uopšte.

Ostali žiranti (drugi. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. Trasant. a on banci revers. Ona služi kao pokriće za kredit. kao komisionar. Pojavljuje se. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Ukoliko račun ne likvidira. Prema svojim potrebama.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. 5. st. U komisionoj mjenici.zajmoprimac). odmah akceptiranu. 6. 3). Trasant se može pojaviti kao žirant. na iznos do visine odobrenog kredita. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Prvo. uz to i akceptiranu. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. kao i prema akceptantu. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. na licu mjenice kao trasant. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). 7. čl. ali i ne mora biti naznačen. banka vraća bjanko mjenicu. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. odnosno svojim prethodnicima. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. U mjenici se taj odnos može 368 . radi u svoje ime. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. njemu odgovara samo akceptant. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Položaj žiranata nije jednak. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. ako isplati mjenicu. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. najčešće. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Iznos može. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe.

trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). na iznos fakturne cijene iz ugovora. 8. 5).. uvjerenje o porijeklu robe. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac .N.”.. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. račun. a ne trasanta (prodavca).i stavite na račun N. U suštini. čl. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. 5). Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa.kupac. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman.). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). rekta mjenici. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). tereti račun kupca. Mada su moguće.njen komitent (kupac). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. trasat i remitent. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. odnosno akceptant (kupčeva banka). čl. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). veoma rijetko se pojavljuje u praksi. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”).vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. kao i ugovor banka . Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. 369 . Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Ako komitent ne položi pokriće. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. carinsku deklaraciju i dr. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Postoje i druge vrste mjenica.

Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. pa on mjenicu može indosirati. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Ako se to desi prije dospjelosti. c) Amortizacija. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. S obzirom na načelo inkorporacije. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. trasantu i ostalim obveznicima. dok ne nastupi zastarjelost. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. Propuštanjem se gube regresna prava. inače. čl. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. iako su preduzete potrebne radnje (protest). čl. čl. izuzev akceptanta. 80). 3). Rok zastarjelosti je. odnosno od tužbe. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. obaveza se ne gasi. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. a) Isplata mjenice. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. na naknadu štete još kroz tri godine. znači. st. 80. 80-86). izgorjela i dr) ili je 370 . izgubljena. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. gase obligacije. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. po građanskom pravu. 2. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti.

a djelimično. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. op. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. nije kao u građanskom pravu. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. g) Novacija. 371 . Savremena administracija. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda).tako uništena da nije sposobna za promet. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. h) Konfuzija. 293 Suprotno. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). dakle. umjesto isplate mjenične svote. f) Kompenzacija. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. sa istim licima u različitim ulogama. str. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). 394. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. 505. po pravilu. str. indosirati na trasata. mjenična obaveza se. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. trasanta. čime se vrši prenov obaveze. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. e) Oproštaj duga. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. pa je ovi mogu dalje indosirati. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. indosanta. Stara mjenica se gasi. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi.cit. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. Beograd 1986. Pravno dejstvo konfuzije. d) Poništenje mjenice. Ako nisu istog iznosa. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. i po njoj postati opet dužnik. a mjenične svote glase na istu valutu. što je slučaj kod povratnog indosamenta. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. Antonijević dr Zoran. može se vršiti kompenzacija. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten.

372 .

Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). a plativ je u BiH (loro ček). u toj materiji. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. 373 . Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. st. Iranu. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. 4. Egiptu. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. str. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. čl. izjednačene sa bankom. a plativ u inostranstvu (nostro ček). čl. Luksemburgu. Iz tih odnosa. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Beograd. 2). Kod ovih čekova trasat može biti. izraziti u novcu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. čl. Trasat. predajom gotovog novca. 3). Gvatemali. po viđenju. a u nekim i na 294 netrgovce. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Ženevska konvencija. 60. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. 1975. Vatikanu i dr. 2. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Lihtenštajnu. ček. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. U savremenom svijetu. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. u principu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. . novčanica (fiducijarnog novca). kompenzacija)”. naročito između poslovnih subjekata. pored banke. u malom obimu. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. Kada je pušten u promet. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. Polazeći od pravila međunarodne konvencije.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Savremena administracija. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. instrumenata platnog prometa.

protestu. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. sredstvo plaćanja i obračuna. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. umnožavanju. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. avalu. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. obavještavanju. čl. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. zastari. pravu zaloge i pridržaja. amortizaciji i drugo (ZČ. predaje ček. neosnovanom obogaćenju. čl.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. povjerioca. njen klijent. Sredstva. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. solidarnoj odgovornosti. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. na principu kompenzacije. instrument platnog prometa. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). 25). odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. pa i angažovanjem svojih sredstava. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka.). 237 i 239). Klirinški i drugi obračuni vrše se. regresnoj svoti. indosamentu (osim o akceptu). Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. višoj sili. 2. potraživanja. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. normalno. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). plaćanju. po pravilu. otvoreni kredit i dr. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . bez korištenja gotovog novca. inače. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave.

sadržinu i funkciju.isključena intervencija . u načelu. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).ček se može opozvati .zastara . regulisani imperativnim propisima svake zemlje.ček može glasiti i na donosioca .nije dopušteno korištenje određenih klauzula .prezentacija na isplatu .nema kamate . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu.djelimične isplate. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .protest.regres zbog neisplate.neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom . Sličnosti sa mjenicom .“tradicionalnih finansijskih usluga”.pokriće kod trasata (banke) . Osim što se obračun vrši između banaka. 375 . Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.u načelu. regresna svota i notifikacija . Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj. prava i obaveze.ekonomska funkcija . pored ostalih.nije bezuslovno potreban protest za regres .postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.amortizacija isprave .solidarna odgovornost . nema . ne može se umnožavati i nema prepisa . 3.izdavanje bjanko isprave .viša sila .indosiranje . kao i sam rad sa čekovima. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa .ličnost trasata (banka) .punovažnost potpisa. Izložićemo.aval.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .nema domiciliranja . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. No. Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. ukratko.pravo zaloge i pridržaja .ček dospijeva po viđenju . osim avala trasata .

pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi).1. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Bitni sastojci 1. 376 . Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. kao i kod mjenice. f) Potpis izdavaoca (trasant). Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka.2. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. e) Mjesto i datum izdanja. d) Mjesto gdje treba platiti. po zakonu. zato što bi promijenila njegovu funkciju. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. Čekovno pokriće mora biti u novcu. ali ne mora biti u gotovini. c) Trasat mora biti imenovan.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. po zakonu. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. takva isprava ne vrijedi kao ček. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). 1. uglavnom je isto kao kod mjenice. Razlog leži u činjenici što je ček. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. hartija od vrijednosti po viđenju. Bitni pretpostavljeni elementi. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka.

klauzula “po naredbi” . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu.klauzula o neodgovornosti trasanta . a ček je pravovaljan.klauzula o domiciliranju .d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak.klauzula o platištu . Ako nije navedeno mjesto izdanja. kao i kod mjenice. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. kod međunarodnih plaćanja. Kada i tu nije navedeno mjesto. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). dok je upisivanje drugih nedopušteno. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. e) Mjesto izdanja čeka je. takođe. pod određenim uslovima. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.klauzula o kamatama . bitan pretpostavljeni element. takva isprava ne vrijedi kao ček. što znatno olakšava korištenje čeka. takva isprava neće važiti kao ček. 2. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. tada se smatra da ona nije napisana. Za razliku od mjenice. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Naravno.klauzula o moneti (efektivnosti) .klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka.klauzula “bez obaveze” .klauzula o akceptu . odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . o domiciliranju i dr.). Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . po zakonu.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. 377 .klauzula “ne po naredbi” (rekta) . a takav ček je punovažan. Ako nije navedeno ni pored imena trasata.klauzula o deviznom kursu .klauzula “bez protesta” . pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.

36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. Beograd. d) Izdavanje čeka. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. isplata. 516. kao i u mjeničnom. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. povlači imovinskopravnu.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu.III ČEKOVNE RADNJE 1. regres. Akceptiranje čeka. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. Novine FBiH br. kao i Ženevska konvencija o čeku. kao i drugih razloga. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji).str. 378 . 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 229. Iz ovih. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. smatra se. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). c) Ostale čekovne radnje (aval. ali bez pokrića. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. Zakon o čeku. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje.000. opoziv i umnožavanje čeka. 298 Antonijević dr Zoran. protest. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. str.cit.cit. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. prezentacija i dr. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. prenos. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. str. ali samo u određenim slučajevima. amortizacija i čekovne tužbe. a ne akcept. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. isplati ček vučen na nju. op. Međutim. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. aval. 525. op. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. 1981. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost.

Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. 2. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. Pasivnu čekovnu sposobnost. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. 3 Konvencije o čeku). osim banke. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Ne može se sastojati.cit. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. op.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. sposobnost biti povjerilac po čeku. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. utuživa i likvidna. kao kod mjenice. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Aktivnu čekovnu sposobnost. kao i isplate po tim računima. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. str. 83 i dalje. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Pokriće mora biti “raspoloživo”. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. 379 . Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka.

i najzad. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. izdavanje lažnih čekova i sl. 8). Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). 380 . I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. 8). Ček na ime (nominativni. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. prevara. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. izvještaj o uplati). ček može glasiti na ime. U tom slučaju. pa jedna filijala vuče ček na drugu. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. izvještaj o isplati. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu.1. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. a pored toga. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. U suštini. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. čl. takav ček glasi po naredbi. a odgovorno lice 1-5%. Prenos čeka 3.bitan sastojak čeka. Međutim. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). sve od čekovne svote). krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića.N ili donosiocu”). ako je znao da nema pokrića. na donosioca i alternativno. po naredbi. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. 3.).N. Inače. čl. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta.”). Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote.

prenosi indosamentom. 26). 381 . Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. 11). pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. čl. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. kao kod mjenice. taj odgovara kao trasantov avalista. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. 84. Alternativni ček. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. Pošto je kratak rok važenja. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). indosamentom se prenosi i ček na ime. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. kao i mjenica.Ček se. Za ček na ime. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. takođe se može indosirati. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. ne i na donosioca. Pored čeka po naredbi. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament).str. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. op. cesijom i prostom predajom (traditio).cit. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. 3. naročito. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. gdje je remitent alternativno određen. po zakonu. pa i kada nije datiran.2. uglavnom. isto kao za dionicu i obveznicu na ime.

Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Imalac čeka je obavezan. Ako je izdat prvobitno na donosioca. 5. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. 10. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . U tom smislu. a ne kreditiranja. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. aval kod čeka se rijetko koristi. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Odgovornost avaliste je neposredna. 26). Trasatov aval. 1). u suštini.4. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Za razliku od mjenice. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. rekta čekovi).3.3. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. u cijelosti ili djelimično. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. 4. osim trasata. 3. Prema međunarodnoj konvenciji. čl. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. bez formalnosti. čl. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. gubitka čeka. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. ako hoće da naplati ček. avalist). Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. ali može i samim potpisom avaliste. st. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). krađe. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. trasant. No. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju.

Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. (ZČ. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. 18). Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. st. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. čl. u suštini. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). c) Dvadeset dana. st. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. tražbine su istorodne. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. Inače. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . b) Petnaest dana. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. ali prije nego što to učini. ali su u našoj zemlji. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). čl. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. d) Šezdeset dana. čl 15. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. ako je on saglasan. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja.utvrđenim rokovima. Po zakonu. 3). Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. po zakonu. 2). ako su to različita mjesta. da li postoji preinačenje čeka. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. indosant. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Obračunski ček je. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Trasat može prihvatiti ček. regularnost lanca indosamenata. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. 21. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. ako je to moguće. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu.

čl. op. čl. cit. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Kad isplati ček. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. kao što je dužan imalac mjenice. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. ali to može učiniti. odbijanje treba da se konstatuje protestom. Dalje. U slučaju djelimične isplate. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. 102. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). ako ne dođe do isplate čeka. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni.str. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. 18). pa i ček na donosioca. 19). primiti djelimičnu isplatu. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. 252. Svaki ček. isplaćuje u cijelosti. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. Bartoš dr Milan i drugi. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. ostvarivanje prava. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. Korisnik čeka nije dužan. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Čekovna svota se. a kojima je protekao rok za prezentaciju. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. str. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. op. u pravilu.kompenzacije. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. 6. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta.cit. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. I kada čekovnu svotu isplati trasant. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. 384 . Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta.

Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). čl. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. odbijanja obračuna. U odnosu na mjenicu. 26). čl. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. 7. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. jer trasat nije potpisnik čeka. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. čl. čl. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. pa ne bude isplaćen. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. ako ček nije opozvan. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. Protest zbog neisplate. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 18). a ne čekovnopravne. između njih nema pravnog odnosa. 19). 21). U pogledu forme protesta. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. Klauzulu mogu upisati trasant. odbijanja isplate protestnih troškova. 385 . odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala.

njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). indosanti. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. zastari. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. od više njih ili svih zajedno. i ona je specifična kod čeka. 9. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija.8. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). Regresni dužnici (trasant. izdavaoca čeka. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. kao i sa mjenicom. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). a plativih u 386 . Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Inače. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. Nasuprot tome. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). pravnog odnosa. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. bilo pojedinačno. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. 9). Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. uopšte. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. 22). Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. Regres Prema Zakonu o čeku. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. čl. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). Što se tiče odgovornosti trasata (banke). Ko plati. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. indosatara) nema. po čekovnom pravu. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana.

Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. čl. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. čl. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. čl. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. kao i u mjeničnom pravu. 23). putem zaloge i pridržaja (retencije). 26). koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. 239). u protivnom. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. 26). Međutim. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. ali je izostala naplata čekovne svote. čl. čl. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. 3. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. postoji privilegovan položaj povjerioca. Kada se ček umnožava. 2. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. naprijed izložene. 26). 387 . Inače. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj.

njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. kao u nekim drugim zemljama. prvo. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). Zakon o čeku nije predvidio rješenje. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Da bi zaštitio korisnika čeka. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. 25). a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. 388 . 25). čl. Osim toga. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. da trasant ili indosant nešto ostvare. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. temelj izdavanja čeka. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. Korisniku čeka. Dakle. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. kao što je rečeno. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. za naplatu ugovorene cijene. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. čl. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvrš