Ugovor o Gradjenju

Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Odgovornost komisionara 2.6.3. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.1.IV V VI 2. Čuvanje stvari 1. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Čuvanje poslovne tajne 2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze komitenta 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Postupanje po nalogu 1. Podjela poslova 2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Plaćanje naknade (provizije) 2.4. Zaštita komitentovih interesa 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.2.4. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Ličnost komisionara 2.3. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Trpljenje agentovih prava zaloge. Predmet 3.5. Obavještavanje o poslu 1. Predaja rezultata posla 1.2. Neisključiva i isključiva agencija 3.4.2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Troškovi 2. Predaja materijala potrebnih agentu 2.1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2.1. Plaćanje cijene 2. Obaveze komitenta 2. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Obaveze komisionara 1.5. Pojam posla 2. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.3.

2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Prodaja robe u kvaru 1.3. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1.4.6. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Obaveze ostavioca 2. Pregled robe 1.9. Pojam.VI credere) 2.3. Predmet posla 3. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Postupanje po nalogu 1.1. Odgovornost skladištara 2. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Čuvanje robe 1. Pojam i značaj skladišnice 2.8. Vođenje skladišne knjige 1.5.11. Izdavanje potvrde 1. Opšta pravila 2. Obaveze skladištara 1.7.1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Predaja robe i dokumenata 2. Osiguranje robe 1. Prijem robe 1.2.10. značaj i pravna priroda ugovora 2. Upozorenje na mane 2. Očuvanje prava ostavioca 1. Stranke 2. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Izdavanje i prenos skladišnice 3. Izdavanje robe 1.

3. Obaveze komitenta 2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.4. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.3. Odgovornost špeditera 2. Pojam ugovora 2.6. Ugovor je neformalan i realan 2. Rad po uputstvima 1.5. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Uputna stanica 1. Značaj špedicije 3. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3.4.1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2. Bitni elementi ugovora 1. Ugovorne strane 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Primalac 1. Plaćanje naknade (provizije) 2.2.2. Obaveze špeditera 1.I II III IV V POJAM. Pojam ugovora 2. Špediterske isprave 3. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Predmet prevoza (stvari) 1. Mjesto i datum 1.3.5. Zaključivanje ugovora 2.7. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Osiguranje stvari 1.8.2.1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Polaganje računa 2.6. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.

Izvještavanje o prispijeću stvari 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.10. Prevozni put 2.1.3. Provjera pošiljke 2. Obaveze primaoca 3.8. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2.3. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Čuvanje stvari 1. Franko carina 2. Nebitni elementi ugovora 2. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Uredan prevoz stvari 1. Pojam ugovora 2. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.10. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.5.6. Prestanak ugovora 2. Objavljivanje tarifa 2. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Plaćanje prevoznih troškova 3. Utovar stvari 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.2. Obaveze pošiljaoca 2.3.4. Postupanje po nalozima 1. Vrste prevoza i ugovora 4. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 .5.4.1. Plaćanje prevoznih troškova 3. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.IV V VI 1.2.7.11.8. Smetnje 2.7. Odgovornost željeznice 2.9.7. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Obaveze željeznice 1.1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Značaj drumskog prevoza 3.6. Rok utovara 2. Rok isporuke 1.9. Vrijeme isporuke 2.2.2. Pouzeće 2.1. Klauzula “ostaje na stanici” 2.

Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Obaveze stranaka 2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.3.2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.1. Obaveze pošiljaoca 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.3. Utovar stvari 2. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Odgovornost drumskog prevoznika 2.6. Zaključivanje 2. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Pojam ugovora 2. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Prevoz stvari 1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA. Tovarni list 3.4.4. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1.2.2. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Obaveze drumskog prevoznika 1. Prestanak ugovora 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Obaveze primaoca 3.5.1.

Izvori prava 3. Obaveze primaoca licence 2. Stranke 2. Iskorištavanje predmeta licence 2. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.1.3.4. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Prethodne radnje 2.2.1. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. Predmet ugovora 2. Prestanak protekom vremena 2. Predaja predmeta licence 1. Bitni elementi ugovora 2.2. Odgovornost davaoca licence 2.1. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1.4. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Sredstva za izgradnju 3. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Pojam posla 2.3.1.2. Obaveze davaoca licence 1. Izbor saugovarača 3.2.3. Pojam ugovora 2. Pojam ugovora 2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Odobrenje za građenje 2. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Subjekti ugovora 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Plaćanje naknade 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Podjela licenci 2. Otkaz 3.3.1. Cijena 2.2.

Obavještavanje o višku radova 5. odnosno radova 3. Čuvanje gradilišta 7. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.4. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.2. Rok 4. Pravni karakter obaveze 3.3. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Prethodne obaveze 2. Primopredaja objekta. Građevinski nadzor 4.III IV V VI VII VIII IX 3. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3.1. Predmet 2. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Rokovi izgradnje 4.1. Neposredna pogodba 4. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1.3.2. Plaćanje cijene 4. Određivanje cijene 2. Odgovornost projektanta. “Ključ u ruke” 2. Garantni rok za kvalitet radova 7. Prikupljanje ponuda 3. Ugovorna kazna 5. Prethodne obaveze 2. Cijena 2. Uvođenje izvođača u posao 3. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Omogućavanje nadzora 6. Promjena cijene 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Premija izvođača 6.4. Solidno izvođenje radova 3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1.1. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Vođenje knjiga o građenju 3.2.3. Plaćanje prije početka radova 4.

Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Izvori prava. Plovidbeno osiguranje 5. Obaveze osiguranika 1. posao i ugovor o osiguranju 2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Obaveze osiguravača 2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Primjena opštih pravila 2. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Osiguravač 1.2. Zaključivanje i oblik ugovora 2.2. Predmet osiguranja 3. Davanje podataka o riziku 1. Ugovarač osiguranja 2.2. Staranje o osiguranom predmetu 2. Pravna priroda posla osiguranja 2. Osigurana suma 6.1. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Plaćanje premije 1. Ugovor o osiguranju 2. Osiguranje lica 4. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 .3. Premija 5. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1.3.1.1. Stranke 1.1. Pojam reosiguranja 2.3. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.4. Osiguranje imovine 3. Kriteriji podjele 2.4. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1.1. Rizik 4.2. Plaćanje naknade 2.

Teorija omisije 2.3. Pojam mjenice 2.2. Teorija kreacije 3. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.1. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Prestanak prema opštim pravilima 2. Obligacionopravne hartije 3. Pravni izvori (vrela) 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1.3. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.2. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Kriteriji podjele 2. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.2. Stvarnopravne hartije 2. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Korporacione hartije 2.1. Hartije od vrijednosti na ime 3. Teorija emisije 4. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Cesija 3. Značaj hartija od vrijednosti 4. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Pojam i osobine 3. Postavljanje problema 2. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5.

7. Ime remitenta 2. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Klauzula o kamati 5. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.4.2. Domicilirana mjenica 5. Puni indosament 3. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.7.8. Protest 9. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2.3.7.2.2. Prokura indosament 3. Mjesto plaćanja 2.3. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2. Mjenično jemstvo (aval) 6.III 2. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.12. Prenos mjenice 3.9. Založni indosament 3.8.6.8. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Povratni indosament 3.11.1. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Indosament sa klauzulom straha 4. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Pozivna i spontana intervencija 9. Cesija i indosament 3. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1. Ime trasata 2.2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2.1.1. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Označenje dospjelosti 2.3.10. akcept) 5.9.4. Oznaka “po naredbi” 5. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Regres 8.5. Dan i mjesto izdavanja 3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5. Intervencija 9.6.1.6. Kasatorna klauzula 5. Prijem mjenice (prihvat.5.5.4. Bjanko indosament 3. Izdavanje mjenice 3. Rekta indosament 3.

Mjenične tužbe i prigovori 3. Isplata čeka 6.3. Vlastita (sopstvena. Finansijska mjenica 6. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Bjanko (blanko) mjenica 4. Prenos čeka predajom 4. Uopšte o bitnim elementima 1. Uopšte o prenosu čeka 3. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1.2. Ekonomska uloga čeka 3. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Prenos indosamentom 3. Pojam čeka 2.2. Prenos čeka 3. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Bitni sastojci 1. Pojedini bitni elementi 2. Izdavanje čeka 3. robna) mjenica 5. Kriteriji podjele 2. Zastarjelost 2. Cirkulaciona mjenica 7. Komisiona mjenica 8.1. Prenos čeka cesijom 3. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. solo) mjenica 3. Aval (jemstvo) 5. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 .4.1. Poslovna (trgovačka. Amortizacija mjenice 2.IV V VI neisplate 10. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1.

Obveznice prema roku dospjevanja 5. Pojam obveznice 2.IV V VI 7. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Bitni sastojci 3. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obračunski (virmanski) ček 2. Putnički ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Prenos 3. Isplatni (gotovinski. blagajnički) ček 2. Amortiazcija čeka 2. Precrtani (barirani) ček 2.6. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1.1. Ček za potrošački kredit 2. Dijelovi 2. Obveznice prema stepenu garancije 7. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.4. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2.5. Protest 8. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Zastarjelost 2. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9.2. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Kriteriji podjele 2.7. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Regres 9. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Izdavanje i emisija 2.3.

Pojam i karakteristike 2. Pojam i karakteristike 2. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Monopolističko ponašanje 2. Bitni sastojci 3. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Monopolistički sporazum 1. Pojam robnih hartija 2. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Bitni sastojci 3. Bitni sastojci 3. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Predmet prava konkurencije 2.1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2.2. Ekonomski pojam konkurencije 2. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Monopolističko djelovanje 1.1. Špekulacije 2.10.3.

2.1. Imovinskopravne sanckije 3. Generalna klauzula 4.II 2. Imenovani slučajevi 3.2. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2.3.1. Generalna klauzula 2. Ograničavanje tržišta 3. Sankcije prema licima 3.3.3. Imenovani slučajevi 4. Sistem odgovornosti 2. Sankcije prema aktima 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 .1. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Nelojalna konkurencija 4. Pojam nelojalne konkurencije 4. Generalna klauzula 3. Krivičnopravne sankcije 4.2.

20 .

Pravno. U privrednom životu. 21 . Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori.2. Beograd 1987. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje.1. privatna itd.kupcu . Pojam prodaje 1. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM.N N1 . str. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. Oni su i ekonomski i pravno povezani. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Teoretski posmatrano. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda.prodavalac . 1. isporuči drugoj strani .R1. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. on je ipak uži pravni institut. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R . 454). ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Exportpress i Institut društvenih nauka. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.). 5.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada.3. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. No. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Ako stranke ugovore veću cijenu. određenim iznosom. 31 . Ako je cijena propisana konkretno i precizno. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. 1. te marže u trgovini. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. Ona može odrediti: fiksne cijene. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. strukturu najviših cijena. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Ugovaranje niže cijene je. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. ZOO). Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine.. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa.2. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. faktičko pitanje. i 2. 6).3. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. najviše cijene. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. bilo kao garantovane. do). i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. takođe. bilo kao “minimalno . Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. st. potrebe vođenja ekonomske politike. Dalje će se citirati i kao ZKC. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. odgovor na njega 17 Čl. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. 3. dakle. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. ZOO). Predvide li ugovorom nižu od minimalne. smatraće se da su željele maksimalnu. u principu. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. FBiH 2/95).otkupne”. Odredivost cijene je. n. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou.. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”.

Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. Strankama se. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. isto djelo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. 35. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. 169. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. str. fusnota 45. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne.. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. fusnota 46. ZOO). 35. Ako to ne učine. Krulj dr Vrleta. fusnota 47. 466. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”.”. 32 . ZOO). str. str. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. uzansa 163. Draškić dr Mladen: isto djelo. 169. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. 169. Ne postoji li zvanična evidencija. 35. najprije. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. str. Krulj dr Vrleta. bilo na osnovu procjene stranaka. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. Krulj dr Vrleta. isto djelo. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen.. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. isto djelo. Vadi li se više uzoraka. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu... Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. 465 ZOO). Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. a ne raskinu ugovor. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”.”. isporuka robe. str. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene.

različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu.uzorak koji je iz nje izvađen. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. . Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. Utvrđuje se za približno istu količinu. . smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. odnosno slične uslove ugovora. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. ZOO).5. 2. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. dakle. st. predstavlja i faktičko pitanje.136. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Ona. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. ZOO). ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. 3. st. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. ZOO). Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. ZOO). isti ili sličan kvalitet i jednake. Napokon. 3. st. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. niti je odrediva. 3. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji.4.140. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. 3. ZOO).

određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Za pojedine vrste poslova. transportne klauzule i ambalaža. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. a ne sam iznos promjenjene cijene. naročito za isporuku investicionih dobara. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. isto djelo. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. 188 A. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. str. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396.klizne skale (član 397 ZOO). 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. u vidu matematičke formule. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. ZOO). Informator. 34 . U suprotnom. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. postoje tipske ugovorne klauzule. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. 187. 223 i druge). Ti elementi su: kvalitet. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. 171. Zagreb. 22 Krulj dr Vrleta. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. Osim bitnih elemenata prodaje. Ipak. ZOO). str. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. 188. 1970.

odrednica predmeta ugovora.. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. i objavljen u Sl. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa.2.2. To je. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. industriju i rudarstvo. dakle. 29/00). izvoz. fizičkih. ZS). 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. Pored toga. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti.” (član 34. glasnik BiH br. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. sigurnost. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Kvalitet 2. kao i količina. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. ispitivanja i kontrole kvaliteta. estetskih. Njima se određuju “norme kvaliteta. ZS). Pošto je kvalitet. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. odnosno državnom Institutu za standarde. listu RBiH 13/1993. itd). moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. postupci i metode obezbjeđenja. oružane snage. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. 24 23 35 . Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. 2.. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda.1. Za razliku od količine.

Ako ima više uzoraka. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. 3/02). koji je 26 predmet prodaje. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. Zakon o obligacionim odnosima (čl. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. glasnik BiH br. propisani kvalitet je obavezan. Vidjeti član 403. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. ZOO). treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. . Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. puštanja u rad pogona i rukovanja. Prema uzansi 141. smatraće se da su htjele propisani. Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Za neke artikle postoje i tipske mustre. 2. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. 141). Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. prema uzansi 140. 26 25 36 . Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. bez obećanja saobraznosti”. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno.ZS). 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. izrade. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. 538. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. kontrole.3. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Bez obzira kako je određen.408. odnosno njihovog dijela. Pod njom se. ZOO. st. pa se ne mora ni ugovarati.

Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. 37 . napokon. a stranke nisu istakle koji žele. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. nacionalni. osim u slučaju obmane. odnosno poslovnim običajima. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). 145.).takva” (uz. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. te proizvodu kao njihovom rezultatu. Postoji li više standarda za istu robu. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. 143. 30 i 31. i 24. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.drugačiju specifikaciju. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. 13/93) u članu 1. Razrađeni su u čl. tržnica na veliko i berzi. Kvalitet se. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . granski i proizvođački ili interni. istog akta.). I drugo. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. 142.specifikaciona prodaja. koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. Termin “kakva . postoji posebna vrsta ugovora . odnosno lošijeg kvaliteta. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. na primjer). Mogu biti 28 međunarodni. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. Zakona o standardizaciji. te predstavlja i uzorak te robe. Kvalitet se može odrediti i tipom. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. 144. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. bilo u uzansama.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. može ugovoriti i primjenom posebnih. list RBiH. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. tehničkih termina.

Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. isto djelo. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. 146. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. sredstvo pakovanja. a time i imovinska vrijednost”. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”.). isto djelo.Carić dr Slavko. Bukljaš dr Ivo. st. No. 1). Zakon o obligacionim odnosima. 2. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. stav 2. utrošiti. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. I drugo. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. je bila opširnija i bolja. Progres. zamjenljiva i nezamjenljiva. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. 30 31 29 38 . 2. 311. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. st. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. “proizvodi u originalnom pakovanju”. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. 311 ZOO). Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. odnosno korisniku”. Prema članu 75. Zagreb 1962. potrošna i nepotrošna. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. 5. za razliku od Opštih uzansi (uz. No. st. Ambalaža je bitan element ugovora. investiciona i neinvesticiona. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. 146. 129. ni ugovoren. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. ZOO).4. Zakona o standardizaciji. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . str. str.). suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. (čl. te sitna i krupna. 3. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. str. Stilizacija uzanse 146.2.

Napokon. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. organizacija transporta. snošenje troškova isporuke i transporta. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. 39 . najprije. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. Pored ovih. 4. prevoznikom. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. postavlja u pogledu ambalaže. Tek ako ova nije predviđena. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. “ambalaža gratis” ili njima slična. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. I drugo. 74). Ona. str. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju.97. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. X 1964. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. 162). pribavljanje dozvola i slično. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Ali. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. isto djelo. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. 73 . a ako on nije predviđen. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. “ambalaža izgubljena”. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno.

Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . 1967. I treće. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. godine su značajne dvije stvari. Njome je ovaj reglman. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. 38 Tačka 7.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. str. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. 100 do 114) regulisale istu materiju. Svezak II. treba biti posebno oprezan. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. one iz 2000. st. 1980.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. Otto Schmidt. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. Beograd 1987. 37 Tačka 6. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Drugo. Prva. Za reviziju iz 1980. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. 40 . ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. Na kraju dvije napomene. ne sadrže potpuno iste klauzule. 1107. 273. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). INCOTERMS i Opšte uzanse. str. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. dok to sa uzansama nije slučaj. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. 2 naročito. 35 Tačka 6. Koln 1980. 1976. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. Bude li to slučaj. I drugo. revizija iz 1980. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. U domaćem pravu ono može biti sporno. najprije. Beograd 1985. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. III Aufl. 7. najprije. 1990 i 2000 g. godine. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. str.publik. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. I drugo. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. sugeriše isto rješenje. ali je njihov sadržaj određen daleko šire.

Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . 1 ZOO). a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. ZOO: Organizovanje prijevoza. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. st.522 ZOO). Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. garancija za materijalne nedostatke. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. 2. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. 41 . čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji.

To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. po nekom osnovu. Član 473 ZOO. 125. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. 73 . 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. str. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. isto djelo. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine.. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Nečinjenje ili propuštanje može. 467. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. Razumljivo je. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. “predaja stvari” (čl. Uprkos ovome. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. One prate faktičke radnje.79. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. između elemenata. str. Pojam isporuke “Isporuka” robe. 43 Mitrović dr Dobrosav. str. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. 42 .moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. stoga. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. To će biti slučaj kada se stvar.”.. 127. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. isto djelo. osnovna je 40 obaveza prodavca. II – ISPORUKA 1. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). str. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Pored toga. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje..”. 78 . 44 Pravne radnje su izjave volje. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. isto djelo. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima.74.. Ona čini kičmu isporuke. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. str.

132. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. 2. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. te način na koji one moraju biti ispunjene. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. isto djelo. Prema članu 467. st. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. način. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. Isporuka je složena obaveza. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. st. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. str. Prema njoj. ZOO). a ne na svojinsko pravo. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. mjesto. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”.). To su. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. I drugo. obilježja tih radnji. od kojih su najvažniji tipizirani. Dakle.Carić dr Slavko. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke. To od isporuke čini i faktičko pitanje. prema članu 468. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. vrijeme i dejstva isporuke. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Zbog toga ona ima više modaliteta. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. Član 468. 46 Kapor dr Vladimir . 2. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima.svojinskog prava. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. 43 .

prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . 72. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. 2). str. imaju sjedišta u istom mjestu. Uporedno pravo poznaje različita rješenja.2. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. 71. primijeniće se dispozitivna pravila.74 ne postoji protivrječnost.prodaje sa otpremom (distancione) . Pored toga.3. Mjesto isporuke 3. 44 .nije precizirano. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. ZOO. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. isto djelo. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. po pravilu.1. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. st. radnje isporuke moraju da budu završene. Otuda je njegov značaj veliki. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka.prodaje u mjestu (nedistancione) . mjesto isporuke je sjedište prodavca. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. odnosno roba (član 471. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. a lokaliteta u užem smislu. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz.kod njih prodavac i kupac. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. 2). ZOO i uzansi 71 . prema dispozitivnim normama. uz. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. Pošto između člana 471. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. st. ili barem najvažnije. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. prelazak troškova. prelazak rizika. 2 ZOO. a radi se o robi određenoj po rodu. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . 55. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. 3. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. U kojem trenutku . prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. st. 2 .

1). Način isporuke 4. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). odnosno gdje će se proizvesti.3. uzansa 72. st. pakovanje. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. prirodom robe i okolnostima posla. važe opšta pravila. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Pored toga. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. 74. 5). pregled. poslovnim običajima. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. On je uređen ugovorom. 4. 2 ZOO. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. odnosno gdje će biti proizvedena. 4). Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. st. st. 74. st. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. 1). mora o tome da obavijesti kupca. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. luka itd. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. 71. 3). 3. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. st. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. U suprotnom. zato što su nastupile transportne smetnje. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. st. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. 71.1. Opštim uzansama.

Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. ne stvarnopravnih.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. 1. bez većih prekida.2. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. može biti: simboličan. dokumentaran i realan (stvaran). isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. st. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. 2. i 298. posebno. koji je legitimacioni papir i skladišnice. tj. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. 4. ako uredno pozvani kupac nije došao. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . On važi i za cijelu količinu i za obrok. Napokon. 77). I treće. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. a time i sama isporuka. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. i uz. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. naročito). isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. st. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. koja daje pravo svojine na robi. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. način isporuke. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. 76. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. Ovo rješenje uzanse 72. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Takvu isporuku nazivamo realnom. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. ali kontinuelno.

Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. U prvom slučaju. 131. st. str.1. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Vrijeme isporuke 5. uz... Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 76. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. naročito) i Opšte uzanse. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. 86.317. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474.prodavca. 1). na primjer). 47 .2. i 469. ZOO). Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. 82. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. ZOO. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. 5. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. odnosno ako nije individualizirana. 5. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. st. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.fiksnom prodajom. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. No. . pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. 3).”. 76. onih o odgovornosti posebno. definiše drukčije rok isporuke. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. Na primjer.) i posebna rješenja. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz.

2. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. i 3. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Kod većih količina robe. st. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. 90.). U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. 1. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. 91. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. Određuje se: danima. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. ZOO). Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Interesantno je da se ovo 48 . Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene.). No. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Ako je rok isporuke određen datumom. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. sedmicama.). smatraće se da je to posljednji dan roka. te godinama. “po prestanku leta” ili slična. ZOO).). pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. st.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum.). Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. 90. i 94. 93. 88. mora da izabere radni dan (uz. 87.) i da o tome obavijesti drugu stranu. ono se skraćuje.). 85. mjesecima. dijelovima godine. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom.

Dakle. Ona sadrži norme za dvije situacije. u prvoj polovini. ZOO (uz.). 4.). 271. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. ZOO. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. ŠZO. 50 49 49 . Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. 80. “u vožnji”. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. dakle. 81. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. 89. AGZ. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. primjeniće se uzansa 95. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. dakle. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. Vidjeti član 77. krajem i u drugoj polovini mjeseca. 4.). Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. “utovarena” i slični. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. ZOO. 54. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. Mitrović dr Dobrosav. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. dakle. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. 904. BGB i član 75. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. 82.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno.3. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. rok isporuke je. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. On je. Napokon. samoodrediv (uz. 83. 5.). Ako ugovor o tome ništa ne govori. a ne u trenutku otposlanja. Kupac. st. str. st. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. sredinom. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. isto djelo. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. p. Vidjeti p. budući da je rješenje uzanse 80. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.).

Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. str. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. 50 . 2. Član 12. novine FBiH 2/95). ZOO). i 123. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta.). Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. 61. st. prodaje na kredit. ide i korak dalje. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. 1. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. st. isto djelo. ZOO). ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Uzansa 177. dakle. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. st. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. ZOO u članu 477. 1.5. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. a ne doslovno.4. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Dispozitivno je pravilo. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. ZOO). Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. Napokon. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna.

Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”.. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. 323. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu.”..6. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. najkraće rečeno. “rizik” djeluje na stvar. Premija osiguranja u suštini.. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. cena. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. U trgovačkoj. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. Institut za uporedno pravo. Budući da štetni događaj.324 i tamo citirane autore. predaja. Svojina. tj. predstavlja odsustvo krivice. pa i transportnih. koja su za distancionu prodaju najvažnija.. No. pa time i rizik. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. koji predstavljaju rizik. dakle.457). pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. 51 . str. propašću ili oštećenjem stvari. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. 56 Jasno je. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika.. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. treba podvući da kod osiguranja uopšte.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. str. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. 324.”. str. 323 . Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. Štetna radnja ili događaj. a ne samo ugovornog partnera. Beograd 1972. stoga. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . 121-122. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. rizik.. a ne samo ugovornog partnera.1. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj.

stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. 2-509 UCC. koja predstavlja češće rješenje. ZOO). Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. obavezu da stvar čuva (član 520. 6. 326. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika.. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. druga. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. str. uređuje se prvenstveno ugovorom. ZOO). ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. 6.”. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. Strankama. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. Rizik. naše pravo (član 465. 2.3.individualizirane stvari. shodno terminologiji ZOO. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. Napokon. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. u tom slučaju. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. 1. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. Pošto isporuka nije izvršena. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari.. str. 128. st. našeg ZOO.. a kupac ima. Pod “predajom” stvari. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. st.2. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. najprije. 52 .. opisujući rješenje koje žele. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. Rizik tada ostaje na prodavcu. eventualno. primjeniće se dispozitivna pravila član 465.

Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. Mitrović dr Dobrosav. str. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. st. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. smatramo da se radi o dužničkoj docnji.docnje. Međutim. 31. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. a ne kao izuzetke od nje. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” . 3. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. koji je do 6. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. st. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. III . str. godine važio i na području naše zemlje. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. isto djelo. ZOO). 2). Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. Koja su to rješenja? Najprije. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. 53 . struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. a ne kada je primljeno. 30. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. isto djelo.1. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu. No. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. IV 1941. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena.

njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. na prvi pogled protivrječnog zadatka. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. 64 Član 478. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. 1. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji.“na očigled”. za pojam nedostatka. 2. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. 3. ZOO. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. Član 121. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. tj. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. i 479. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. ZOO. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . Prema mjerilu vidljivosti. Ukoliko je količina bitan element posla. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. 63 62 54 . 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. Rezultat ovog. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. 4.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine.134 za količinu i uzanse 135 . Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene.2. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka.

ZOO). 55 . propisanu. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. Pravni osnov garancije je bio sporan. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. ZOO). i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. st.507 ZOO). Usvojena je. dakle. 3. O tome svjedoče. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. ZOO. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka.1. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Napokon. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. 2. Prema obimu. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. 1. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. 65 Član 486. Garancija za materijalne nedostatke 2. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni. st. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478.

te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. Nedostatak. ZOO). st. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. 3. Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke.takva” ili nekom sličnom. 1. Član 480. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli.). nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. ZOO). Ipak. st.). ZOO. najprije. 1. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. st. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. 1. ugovornih klauzula. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478.2. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. 1. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. ZOO. st. st. i 481. 1. 1. st. st. obaveza garancije. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. u vezi sa članom 479. 1. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. st. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. ZOO). Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. st.2. mora postojati u času prelaska rizika. i odgovornost. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. “kakva . Na primjer. odnosno propisane”. Clan 480. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. 2. Izuzetno. shodno tome. ZOO). pa. 56 . u vezi sa članom 479. 144. ZOO. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. 68 No. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. 1. 2. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. st. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. i 145. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. 66 67 68 Član 480. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje.

ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. IV .Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. ZOO). Striktno posmatrano. str. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. ZOO). službenost). predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. 377. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. 1980. Naime. Od privatnih. 70 69 57 . hipoteka. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. mogu podijeliti prema više kriterija. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. Privredna štampa. tj. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Shodno tome. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. kao i materijalni.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. bilo nastanak. isto djelo. 487 ZOO). Napokon. osoba van ugovornog odnosa. str. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. Njegovi ciljevi su složeniji. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. 378. Beograd. Pravni nedostaci se. ZOO). Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice.

st. model i uzorak. To je kod nas izvršenje isporuke. trgovinskog zastupanja (član 809). i 513. st. 381. Code civil isto. 58 . 76 Ovo je prvi uslov. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. st. a ne i za postojanje prava trećeg. No. ZOO). str. odnosno industrijski dizajn. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. a time i miran posjed prodane stvari. izdavanja skladišnice (član 740. Napokon. str. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. služnosti na primjer. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. 382. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. isto djelo. 74 Perović dr Slobodan. “To znači. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. i dalje) i slično. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. glasnik BiH br. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. isto djelo. govori i o momentu zaključenja ugovora. ZOO u članu 510. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. No. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. Oni imaju različit juridički karakter. str. odnosno prodavca. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. 76 Perović dr Slobodan. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). član 1628. 377. Po svojoj pravnoj prirodi. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. 73 Perović dr Slobodan. 2. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov.996). 75 Član 1487. 2. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 4. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. žig). 3/02). 1. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. isto djelo.

Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. Kupac. količinu. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Napokon. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. I na kraju. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. jediničnu cijenu. njegovo reklamiranje (član 509. 1. st. st. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. najprije. st. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. tj. ZOO). Za razliku od materijalnih nedostataka. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. jer nije izvršeno obavještavanje.). Da bi ovaj uslov postojao. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. 1. Faktura. ZOO). Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. ZOO). uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. 4. ZOO). klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. 59 . reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. pored zahtjeva za plaćanjem. dalje. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. V . Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. 2. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. ZOO). potrebno je da prodavalac bude savjestan. ZOO). st. Reklamacija. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. Dalje. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Određivanje savjesnosti je složeno. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510.

FBiH 2/95. 81 Sl. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. Faktura. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Ona ima preliminarnu finansijsku. Faktura je. 2/95). n. No. Savremena administracija. ne obavezuju kupca. isto djelo. dalje. Kada konačan obračun bude sačinjen. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. 80 Sl. str. 78 77 60 . Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. napokon. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. 180. i 217. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . faktura može imati još dvije fukncije. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju.Funkcije fakture su brojne. naročito). FBiH. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. Nadalje. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. 87. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. n. 87. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. 82 Kapor dr Vladimir. Ovo je razumljivo. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. 2/95. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. FBiH. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. To je njen osnovni zadatak. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. u principu. 2. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Član 10. najprije. Ona. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. str. 79 Vidjeti uzanse 177. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Beograd 1957. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. Zakona o računovodstvu (Sl. n. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3.

Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. isto djelo. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. Napokon. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. 88. str. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. st. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. 103. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. faktičko je pitanje (uz. 61 . 83 Drugo. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. 2). Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 204). 83 Kapor dr Vladimir. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. Koji je rok “kratak”.

62 .

Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. One. ZOO). prijem isporuke. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. Ali. prvo. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). tj. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. 2. Drugo. postoje i obilježja koja su donekle specifična.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . su isti kao i kod obaveza prodavca. Pored toga. st. u načelu. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Često se 63 . a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. postoji i jedan dodatni element.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . ako on postoji. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. njegova odgovornost. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Uporedno posmatrano. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. 2. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. bilo zbog raskida ugovora (član 520. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. Posljednja obaveza je uslovljena.

U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Napokon.”. II . dakle. 1.. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. str. U praksi se koriste i izrazi: provjera.1. ŠZO. kontrola i “kvalitativni”. U našem je pravu. govori o uobičajenom pregledu stvari. p. 1.. nego posredno . st. 181. zajedno sa reklamacijom. str.PREGLED ROBE 1. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter.. zajedno sa njihovim modalitetima. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. 86 Član 481. Stoga on. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. Pregled robe još uvijek. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola.”. HGB. predstavlja “akte vigilancije”. 118. SGA. član 201. str. Institut za uporedno pravo. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. Član 2 . Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. npr. Isto čini i naš ZOO u članu 481. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. st. Prema članu 481. 88 Član 34. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. ZOO.606 UCC. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. 377. budnosti kupca.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. Pravno gledano. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . odnosno “kvantitativni prijem”. Pojam pregleda 1.. 85 84 64 . 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca.”). ali i zato što je suštinski netačna. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”.. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. Beograd 1970.

Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. 1. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. zajedno sa njihovim modalitetima. No. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. kupac je po pretpostavci savjestan. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. 65 . Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. bilo u pregledu gotovog proizvoda. vremenu i načinu pregleda.2. Drugo. Tek ukoliko one ništa ne utanače. Pored toga. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. govorićemo o subjektima. 2. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. Najprije. Napokon. mjestu. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka.

Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe.. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . 89 U teoriji je ono sporno. 122.. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka.. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni.515 (1) UCC.”. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. 2 . Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 90 91 89 66 . Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo.135. 1.. Vozar će. ili sa komisijom. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. str. po pravilu. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. odnosno kontradiktorni pregled. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. 119. i 123. str. 127. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. odnosno vođenju spora”.”. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. tako i pred sudom.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. Subjekat pregleda može biti i treće lice. “mana”. 133.. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac. str. st. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.4). Drugi subjekat je kupac. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz.”. 134 . str. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Tada su moguće dvije situacije.. st. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu.”. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola..

“pregled od strane trećeg”.. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava.”. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda. a potom dispozitivnim propisima. str. tj. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake.. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. 1. st. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. 183. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. po pravilu..robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima.. kao i mjesto isporuke. a kvalitet u skladištu kupca.”. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Vidjeti i član 848 .. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. ono mora biti poštovano.”. posmatrati u širem i u užem smislu. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. st. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor.858 ZOO. najprije. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. str. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. 168. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. str. 96 3.. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. No. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. ugovorom. Može se. 1. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. 67 .

ZOO). prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. str. Drugo. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. I treće. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. Najprije. 127-130. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Pravno.. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. te dispozitivnim propisima. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans).”. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. vrijeme reklamacije. ga moraju obaviti odmah. Kada je prodavac bio savjestan. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. 3. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. 4. 3. stranke ili drugi subjekti pregleda. ZOO). st. Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. 68 . Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74).. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. st.

U slučaju reekspedicije. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. Prvo. st. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba.. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. ZOO). Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. 2. ZOO. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. Prema uzansi 138. 124 . zapravo.. Izvršenje pregleda “odmah” je. No. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. 126 i 138. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. 69 . “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. str. ZOO).”. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti.125. tj. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . Pored poslovnih običaja i uslova posla. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno.. st. 3. ZOO). ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje.”.. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. str. Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. 1. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481.. I drugo. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ukoliko to ne učine.. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. ako se pregled ne može izvršiti. pravni standard. predaje druge stvari. st.

Savremena administracija. 147). “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. 2. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. 130. posebno. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. 102 103 101 70 . komercijalna procedura ili pravni postupak. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. Prema obimu. posebne uzanse i poslovni običaji. No. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. str. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. 75. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. Institut za uporedno pravo . Zakon o obligacionim odnosima. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. Prema cilju. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. isporuke.. kao na primjer za žitarice. Kapor dr Vladimir . vađenje uzorka. Potom dolaze dispozitivni propisi. str. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. ZOO). Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. 5. 75. Opšte uzanse. ništa ne govore o ovom aspektu provjere. 131 . kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. str.Carić dr Slavko. 148). Definicija se daje na str. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. On se može posmatrati kao tehnološki proces. merenjem ili prebrojavanjem”. 155. hemijska analiza. isto djelo. Beograd 1975.132. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. upoređivanje sa uzorkom. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. str. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari.”. 76 . 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. 102 Način provjere je složena pojava.82.”.. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”.. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. a analiza specifičnosti na str.. Prema uzansi 115. st. fizičko mjerenje.po tom osnovu.

odnosno njihovi predstavnici. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. O svim radnjama vodi se zabilješka. prirodi robe i okolnostima provjere. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. Uzanse 129. Ukoliko je on uobičajen. str.”. 133. Prema članu 481. 128). pa ćemo ih izložiti zajedno. dakle o svom trošku. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. 147). Uzansa 129. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca.”. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. Kod provjere kvaliteta. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. 71 . str. usvojenih rješenja nema. Jedan izuzetak. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. 139). st. ipak. članovi komisije i eventualni svjedoci. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. Dakle. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. on je dužan da kupcu bez naknade. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik.. postoji. 1. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. 131.. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena.stranaka. ZOO.. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. U pogledu članova komisije nema ograničenja. Ne bude li to učinjeno. poslovnim običajima date trgovačke branše. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju.. i 149. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. Korisno je da to učini svojim rješenjem.

70. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . poslovnih običaja. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. 2. ugovora. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka.. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. 519. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. ZOO). Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. 254.. 519. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. dakle. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. “komplementarni pojmovi”. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. ZOO). prirode stvari i okolnosti konkretnog posla.”.. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. str. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. 155. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. čl. te u odnošenju stvari” (član 519. 2. ZOO. str.. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. 72 .PRIJEM ISPORUKE 1. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa.III . Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. st. Isporuka i prijem isporuke su. prema ugovoru.”. čl. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Tada će prijem biti potpun.

značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.PLAĆANJE CIJENE 1. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom.”. dužnost plaćanja je složena. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače.. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. 1. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. svojinsko pravo na njoj. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor.Carić dr Slavko. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. Iako se sastoji u predaji novca. Pojam obaveze plaćanja 1. Ako on ne reguliše ovu dužnost. kreditni i devizni sistem.. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. 230. primijeniće se dispozitivni propisi. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. str.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. Napokon. isto djelo. IV . Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Obaveza plaćanja. 73 . str. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. 144. nesumnjivo. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog. 111 112 Kapor dr Vladimir .1. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. ugovorna obaveza kupca. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. po pravilu.2. Plaćanje cijene je. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni.

Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. 169). 320.”.3. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. a ne na samoj granici (uz. Član 28. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. Tako kupac snosi uvozne carine. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. 94-105. potrebni iznosi moraju mu. 160. str. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. po svoj prirodi..”. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. st. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. Ako je. 517 ZOO). bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji.. st. isto djelo. 164). član 212. 235. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. novčana obaveza. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. ŠZO. dalje.Cijena je osnovni. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. uz. ZOO). 117 Perović dr Slobodan. ukoliko želi da se koristi skontom . 114 115 113 74 . str. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”. biti predujmljeni (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. Uz trošak. na njegov zahtjev. str. SGA. Uzansa 160. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. 380 HGB. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. p. 3. 2. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. a ne 116 samo na sigurnost novca. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . ali ne i jedini element kalkulacije.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. Kupac snosi i troškove plaćanja. snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz.. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. 161). 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. 240. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. 1. kupac snosi i rizik plaćanja. 171). kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. Kupac. 114 Dakle.

133-136). FBiH 2/95. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. Ukoliko on ne bude postignut. 119 120 118 75 . Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. 516-518). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Sl. Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. 103-105. No. od sporazuma dužnika i povjerioca. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. 394). izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. 312 ZOO). indeksna skala). vezanost normi o načinu. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. te prekomjerno oštećenje (čl. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. zlatne i valutne klauzule. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. str.”. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. 18 ZOO) i u cjelini (čl. No. n. Plaćanje se vrši prodavcu. 320 i 318 ZOO). str.. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. isto djelo. 139-140 ZOO). Napokon. No. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. 310). 310 ZOO). 398 ZOO). Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). 238. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. a kupac ne može sve da ih izmiri.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. 305 ZOO). ali i prema njegovim povjeriocima. pošto su novčane obaveze djeljive. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja.. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. redoslijed namirenja zavisi. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. najprije.

Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. 76 . Citiraćemo ga dalje kao ZFP. FBiH 10/95. vremena i mjesta plaćanja. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem.1. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. prepušteni ugovoru. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice.2. Zakon o mjenici. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. ZFP). prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. bankarske garancije (član 17 ZFP). n. Zakon o hatrijama od vrijednosti. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Uzansa 188. U Zakonu o finansijskom poslovanju. Osim instrumentima plaćanja. čeka. No. Zakon o čeku. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. 2. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. 2. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima.regulisanja ove dužnosti kupca. Mjesto. dakle. vrši izmirenje novčanih obaveza. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Način plaćanja 2. međutim.

2).445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. Napokon. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. isto djelo.računa” (član 9. Beograd 1982. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”.129. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. a najkasnije narednog dana”. Pored toga. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. tj. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. Savremena administracija. ZFP). ZFP). ZFP). plaćanje se može izvršiti i akreditivom. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. Petrović dr Milan. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. 128. 77 . 190) i bjanko mjenicom (uz. str. 192). 122 Antonijević dr Zoran. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . zadnja revizija 1993. Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. st. 128 . 124 Antonijević dr Zoran i drugi. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. ne nužno i u ugovoru o prodaji. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933.1082 ZOO. str. godine. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. instrumenti doznake. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 191). Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. 189 i 196). 123 Član 1072 . Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. Od ostalih. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica.

Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 184). te da njome raspolaže (uz. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. 186). 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. isto djelo. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. str. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. težinu. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv.3. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. st. Ne postoji li odgovarajući običaj. (član 518 ZOO). 241. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 78 .. uz. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. str. ZOO). ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. str. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. 2. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. Drugo. Razmotrićemo ih odvojeno.. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. najprije. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. Ovo rješenje odstupa. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Najprije. 125 126 127 Toroman dr Marija. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. 183. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. 241. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475).. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe.”.2.”. Ona mora glasiti na “ukrcano”.. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. od opštih dispozitivnih principa o avansu. 185). Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. 184). Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam.

Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje. 129 Član 516. po pravilu se ugovara izričito i precizno. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. str. ugovor o prodaji može. najprije. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. Kod sukcesivnih isporuka. isto djelo. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Plaćanje prije isporuke. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. 182). 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. cenu pre nego što primi stvar.. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca.. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. preovladava “trenutak”.. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). isto djelo. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 204).. 128 Kapor dr Vladimir . Vrijeme izvršenja isplate 3. unaprijed. Ukoliko je određeno rokom. 1 ZOO. 79 . određeno datumom. 130 Toroman dr Marija. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja.”. ZOO).Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. str.1. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. ugovorom. 205). Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. Depozit traje do rješavanja spora. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. mora platiti nesporne iznose.Carić dr Slavko. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 3. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. st. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz.

odnosno od prijema fakture. Plaćanje unazad je ono koje se. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.... Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. 3). Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. Po pravilu. ZOO). ZOO). ono se rijetko izričito ugovara. 3). Za razliku od rješenja u uporednom pravu. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. st. U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. st. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času .”. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. 236 . Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Izuzetno. U slučaju da sporazuma stranaka nema. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. 80 ..238. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. 188). uz. str. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. ZOO. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja.”. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. odnosno obezbjeđenje plaćanja. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. ako je kupac robu dobio prije fakture. 131 Pored toga.. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. 3. Oba dispozitivna pravila su uslovna. 177. st.. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. 238. st. Polaganje se vrši virmanom (uz. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. pri tome. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. str. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. st. 2. 177. 2).2. 1. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. Bude li to slučaj. a od instrumenata plaćanja posebno.

Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. preuzima pravila uzanse 181. st. 1. U prvoj. st. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. st. ZOO u članu 318. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. koja važe za pomenute instrumente. 3.sredstava na tekući račun putem virmana. obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. 4. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca.). razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. Mjesto plaćanja 4. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. 2). 2). tj. Prvi je da su novčane obaveze donosive. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. dakle. st. 2. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane.1. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. ZOO). prodavac i kupac imaju istu banku. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. st. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. ZOO). kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. kupac.

2. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. 2. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. Napokon. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. 3. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. st. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 238. str. ZOO je jasan. Napokon. odnosno izvršila prihvat. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. Napokon. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke.”. 175. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu.. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. st. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. 3. plaćanje se obavlja u prebivalištu. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. U nedostatku pravila običajnog porijekla. Ako povjerilac ima više sjedišta. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. No. Član 320. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. No.. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. 2 ZOO). više poslovnih jedinica. dakle prodavca. 4. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. tj. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca. st. ZOO). mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. I napokon. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu.”. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. st. 1 ZOO).. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. ZOO). 2. st. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. 82 . st. 174). odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište..

Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. tako i posljedice. No specifičan sadržaj. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . očuvanje prava na naknadu je najvažnija. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. Mi ćemo se. stoga. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. logičnije je prvo rješenje. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. 2. a ponekad kao obaveza. Pojam prigovora Prigovorima se. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. ZOO). posebno baviti samo najvažnijim. kupca ili prodavca. Drugo. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. No. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. ZOO). Od svih navedenih funkcija. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. No. Treće. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. Prvo.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. viši institut prava prodaje. u najširem smislu. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . odnosno obavještenjima o nedostacima. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. Prigovarati mogu i kupac i prodavac.

Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. po njegovim nalazima i mišljenju. 84 .. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Pored toga. 165. Ne učine li tako. Drugim riječima. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka. mjesto i vrijeme. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. po pravilu. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena.”. isključiti iz ugovora. Napokon. Ukoliko žele. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. odnosno odrediti njene modalitete. Kao punomoćnici u privredi se. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. str. II . Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. trgovački zastupnik). izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. te izričitim redigovanjem člana 481. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. 2. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. ali nesumnjivo.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno.. i bez intervencije trećih lica. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika.

Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. u reklamaciji se. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima.. Član 484. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice.”. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. po pravilu. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. 2 ZOO). Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. Stoga. st. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev.. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. tipizirani. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. 85 . Najprije. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana. neki su. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. 132.punomoćniku. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Prvo.. Svi ostali elementi su nebitni. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. str.”. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. ako to kupac učini. da budu precizirana. ipak. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Sadržaj reklamacije veoma je složen. No. str. preko prirode robe i nedostatka. kod reklamacija važi teorija prijema. Uz.. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 166. 166. Napokon. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. i 152.

Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Ako on ima više poslovnih jedinica. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. Ne bude li to učinjeno. prepušteno opštim pravilima. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Pošto je usvojena teorija prijema. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Ako je prodavac bio nesavjestan. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Kada je prodavac savjestan. I drugo. tj. bilo prihvat. 3. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Predstavlja veoma složen modalitet. 86 . 4. stoga. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO).siguran način. a ako se to ne zna . Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Ono je. No. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja.

No. st. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Objektivni rok je prekluzivan. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. Oni moraju biti održani kumulativno. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. st. 1 ZOO). Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. dakle. Početak toka roka za reklamiranje veže se. Izraz “odmah” je pravni standard. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Prema članu 481. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. 2 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. st. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. a ne na prodavca. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. on ne bira konačnog kupca. za vrijeme provjere. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. 87 . a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. 3. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Rješenje je logično. Ipak. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu.

Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije.III . Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. Pored toga. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Ovakva solucija ne isključuje. 2. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Ako to nije učinjeno. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. a ne kada ju je prodavac primio. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. To je treća 88 . nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). U principu. Stilizacija člana 509. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. isporuka nove stvari bez nedostatka).

krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. st. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 2 ZOO). st. U suštini. Ako je u pitanju vansudska evikcija. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. 1 ZOO).osobenost ove reklamacije. 89 .

90 .

važe opšta pravila obligacionog prava. (objektivna docnja). Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. 504. 140 Pored toga. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. str. 503. Dilema nije samo akademska. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. Član 131. uzročna veza i krivica). 1. za njeno određenje. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. No. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. isto djelo. Shodno tome. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. st. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. da li je prodavac kao dužnik u docnji. 1 ZOO). 91 . Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. str. str. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. ZOO.. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). Pored odgovornosti. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu.. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1.raskid 138 ugovora po samom zakonu. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. štrajk. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. ZOO. isto djelo. st. u principu. Pitanje je. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo.” 142 138 139 140 Član 125.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. naime. 144. požar. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. zabrana izvoza i slično). 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Zbog toga. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. rat.1.

u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. str. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Pored toga. 504. str.2.526 ZOO). Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. 505. 92 . Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . isto djelo. ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Pored toga. isto djelo. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Unutar realnih isporuka. 144 1. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324).132 ZOO). 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. 143 144 Perović dr Slobodan. dalje. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. tj.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Perović dr Slobodan. Napokon. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. osim kod fiksnih ugovora. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 .

isto djelo. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). da potpuno 145 Kupac je. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. dalje. st. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. str. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. No.192 ZOO. 185 . 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja.Carić dr Slavko. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. Kapor dr Vladimir . st. 146 Napokon. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO).1. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. 93 . Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. Član 155. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. tj. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete.2. 2 ZOO). Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. 3 ZOO). najprije može da šuti. 3 ZOO). str. 511. kupac nije pri tome potpuno slobodan. On. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. 1 ZOO). No. ZOO. ugovor prestaje da postoji. st. st. isto djelo. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan.

dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). st.526 ZOO). te o načelima obligacionog prava. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. Davanjem primjerenog roka. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje.prirodi stvari i okolnostima posla. Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. Napokon. 2 ZOO). osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. razmotrićemo ih posebno. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. ni izjavom kupca. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . dakle. kao i kod drugih pravnih standarda. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Pošto on ima karakter dopunskog roka. prema našem pravu. st. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. st. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126. U načelu. Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Oni su mu dati alternativno. Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Zbog toga. Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). No. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. 3 ZOO). važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. Specifične norme o kojima je riječ. To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262.

st. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). isto djelo. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. Obavještavanje. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. st. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. u ovom slučaju. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. st. a ne novčana restitucija. 2. 166. 2 ZOO). u ovoj dominira naturalna. 1 ZOO). Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Izložena rješenja. predstavlja relativno samostalnu obavezu. ZOO). razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. str. isto djelo. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. uzeta zajedno. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. st. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524.Carić dr Slavko.proste štete i izgubljene dobiti. 95 . Zbog toga je. a ne konkretnim dokazivanjem. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. str. Konkretna šteta može. ZOO.2. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. 2 ZOO). Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. međutim da bude veća. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem.Carić dr Slavko. 165. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. Pored toga. Kapor dr Vladimir . 3).

150 Pravno-tehnička rješenja se. st. Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. 96 . postoji. 131 . “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Sistem prava kupca. 2 ZOO).“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”.. međutim. 150. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. kada je ugovor raskinut. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. str.. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. ipak. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. No. U suprotnom. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Zbog toga. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. 4 ZOO). “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. u ovom slučaju. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. U suprotnom. u slučaju docnje sa jednim obrokom. 1 ZOO). Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. st. razlikuju. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo.”. st. 3. a ne i za ugovor u cjelini. Razmotrićemo ih odvojeno. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. Kada je količina nebitan element. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. No. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. U uporednom pravu posljedice docnje. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke.1.526). regulisane su opštim pravilima. isti je kao i kod nefiksnih poslova.

Shodno članu 130. 4 ZOO). proizlazi iz njegove stilistike. st. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. st. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. str. radi zaštite kupca. zakon postavlja jedan izuzetak. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. dužnik se ne nalazi u docnji. No. Za obroke koji još nisu dospjeli. niti može ugovor raskinuti u cjelini. ono. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132.dio ugovora. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132.Carić dr Slavko. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. st. st. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. 151 Kapor dr Vladimir .2. Očito je. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. vodeći računa o interesima prodavca. 1 ZOO). 2 ZOO. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. 3 ZOO). 2 ZOO). zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). isto djelo. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). st. 166. tj. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. naime. 97 . Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. 3. st. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. obrok. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. ipak. a jedan obrok već nije isporučen. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski.

ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. No. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. Odgovornost se. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). ima dispozitivan karakter.393. bilo količinskim nedostacima. st. Perović dr Slobodan. 2). Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. 1).4. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. ipak.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Perović dr Slobodan. str. 392. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. isto djelo. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. 2). str. Da bi ova 152 odgovornost postojala. 391 . kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. ZOO. isto djelo. ograničava na štete izazvane ovim propustom. i 485. st. st. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. bilo djelimično. Član 478. Ovakav uglavak je ništav. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. 1). ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. II . odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. 228. 152 153 Član 480. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 153 No. stoga. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. 98 . 228. st. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora.

Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. dakle. Napokon. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. st. kao i kod docnje. uporedno posmatrano. st.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. 2. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. ako ništa nije posebno ugovoreno. Stilizacija člana 488. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. 99 . 1. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). Najprije. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. 397. dakle. Prava kupca 2. str.1. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. pa ako ga ne dobije. 154 Dalje. “Pribavilac. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. isto djelo. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. tačka 1). 1. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. nekoliko specifičnih rješenja. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. prilikom raskida. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. “ali ga kupac može održati. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju.

Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. to će učiniti sud. u slučaju spora. 220 -227. 1 ZOO). nego procentualnim računom. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. shodno opštim pravilima obligacionog prava.2. On je. u vrijeme sklapanja ugovora”. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. I treće. Vidjeti Čović dr Šefik. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. najprije. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). ZOO. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. izuzev u slučaju njegove prevare. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. 99. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. No. st. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Stoga. Ako su oni neotklonjivi. 2. Drugi se tiče prirode nedostataka. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. Prema članu 498. Odluku o sniženju. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Kada se koristi u ovom svojstvu.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Bez obzira ko vrši obračun. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. str. njegova suština se ne mijenja. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. str. u principu. isto djelo. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. 100 . isto djelo. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. donose stranke.

održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . ZOO. na opštim pravilima obligacionog prava. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. ali nije isporučena. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. Naime. 2 ZOO). određivanja. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. Uslov. 2. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). kao kod odgovornosti za docnju. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. dejstva. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Prema članu 495. Metod obračuna ostaje isti. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora.3. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka.491 ZOO). U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. a cijenu nije platio. trajanja. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). kupac može 101 . a ne. definisan je uz ograde. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Zato ćemo ih ispitati posebno. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. st.

ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. odnosno ako je oštećena. budući da je on nevina strana.:”. pravo ga ne ostavlja bez zaštite. No.211. Shodno članovima 523 . 205 . Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. nije ovlašten da raskine ugovor. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. Ako je predana manja količina od ugovorene. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. Ako ne želi da primi veću količinu. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. već po načinu svoje primjene. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju.526 ZOO. do sada. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. Izložićemo najvažnije slučajeve. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme.206. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Bude li ugovor o prodaji raskinut. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. tj. U drugom slučaju. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. 2. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. U prvom slučaju. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). str.. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. 102 . prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji.4. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. budući da će se ona. 210 . pregleda stvari. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”.

Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). 108. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Ako kupac ne primi višak. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. a samo neke od njih imaju nedostatke. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. st. 103 . Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157.. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . 3. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. Ako razdvajanje stvari nije štetno. ako one ne čine cjelinu. str. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih.odbija. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. tj. zbog izbora koji je napravio kupac. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. Ako stvari čine cjelinu. bilo samo djelimični raskid. st. 2 ZOO). isto djelo. 1). Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. st. faktičko je pitanje. 3). Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. U suprotnom. tj.. One se kreću u dva pravca. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494).

Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. najprije. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. U tom kontekstu već su izložene. a to znači da mu mora predati bilo sudske. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. 2 ZOO). 158. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Napokon. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Ako prodavac to odbija da primi. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. takođe. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. st. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. 104 . Ono je složeno. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. kupac može. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. Pored toga. shodno opštim pravilima. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). tj. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. On. “iz slobodne ruke”. umjesto polaganja. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). ZOO. kupac može.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . ZOO. pa ćemo ga posebno razmotriti. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. stvar prodati na teret i rizik prodavca. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. njegove obaveze. će zavisiti od izabranog prava. dugovanu stvar položiti kod suda. neposredno i na uobičajen trgovački način. član 329 ZOO). dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. U procesu popravljanja štete. Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. Prema članu 522. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi.

1. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. ZOO i na rješenja člana 510. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. No. Pravo izbora. No. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). Prava kupca 2. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka. pripada kupcu. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. ako se opredijelio za prvu varijantu. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. 2. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. o “razumnom roku”. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. a potom i od okolnosti posla. Član 509. smatramo. kupcu. Rok je subjektivan i prekluzivan. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. No. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. S obzirom na stilizaciju člana 509. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. najprije. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. 105 . Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu.III .

2. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. ovo pravo nije samostalno. U ovom slučaju. isto djelo. Najprije. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu.526 ZOO). potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. tj. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. No. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. st. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. st. str. 3 ZOO). 1). pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. primila. zakonu i po volji kupca. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 .2. 1 ZOO). prema izričitoj odredbi zakona. zahtjev 159 Perović dr Slobodan.2. 106 . djelimične evikcije. st. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. st. 386. Iz stilizacije člana 511. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen.3. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Kupac je dužan da. sa stanovišta uspjeha u sporu. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510.4. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Pored toga. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. po tom osnovu. 2 ZOO). Da bi se on mogao postaviti. 2. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. odnosno ograničeno uslijed nedostataka.

5. Ovaj rok je objektivan. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. tako i za prodavca. prenosivi tovarni list i slično). No. kako za kupca. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.postavi blagovremeno. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. st. varant. ni drugi dokazi nisu isključeni. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. 107 . No. st. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 2). 2. 2). vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. član 512. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni.

108 .

st. Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. Drugo. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Bude li to slučaj. 4). kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj.zbog raskida ugovora o prodaji. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. uključujući tu i krivicu. 2. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. a u drugom . Prestanak ugovora voljom jedne stranke .GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . 229. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. 2 ZOO). Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. prva obaveza kupca. st. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . hronološki posmatrano. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju.

Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. 1. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. st. popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. ZOO. pravna priroda obaveze prijema. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. 110 . No. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. 2). dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. te izvršenje prodaje radi pokrića. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Da bi do raskida došlo. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. Napokon. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. šuti. No. st. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. po isteku dodatnog perioda. 160 Vidjeti član 327. dovoljno je da prodavac. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. II .ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. Njegova dužina je faktičko pitanje. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. germanskim posebno. pojedinih prava prodavca. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. a ne o dužničkoj docnji. 229. u ovom slučaju. Zbog toga se i docnja. Prvo. I drugo.

Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci. Iako nije u zakonu izričito rečeno.ne. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. ZOO. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). ono prestaje (purgatio morae). Napokon. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). U prvoj varijanti.152. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. 1 ZOO). Ne bude li to moguće. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. Ako je bio u zakašnjenju.332 ZOO). Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. 111 . Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. bilo po ocjeni suda. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. st. st. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. O izvršenom polaganju. nije u zakonu izričito rečeno. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . bilo po ocjeni prodavca. st. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. 3. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. ZOO). Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. 150 . st. 2 ZOO). 3). Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. 1. ZOO.2. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). 2. isto djelo. na osnovu člana 522. Analogna primjena člana 328. rizik i svojina prelaze na kupca. st. u drugoj . ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. stoji na raspolaganju. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit.

Odluku o javnoj prodaji donosi sud. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. U svakom slučaju. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. st. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. st. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. zavisno od uslova. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. Napokon. 112 . Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. zatim prioritetna založna prava. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. 1 ZOO). početnoj cijeni. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. 3 ZOO). Prvi način je javna prodaja (član 333. 4 ZOO). Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. on i obavještava kupca o njoj. st. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”.polaganja stvari” uređena je članom 333. No. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. a zatim prodavčeva potraživanja. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. ZOO. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Može se. ZOO. Pošto sud odobrava prodaju. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. izvršiti na nekoliko načina.

isto djelo.4. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Ugovor se raskida izjavom prodavca. i 324. Mitrović dr Dobrosav.526 ZOO). Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. prodavčevo pravo na raskid ugovora. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. a ne kao njihovu derogaciju. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. 163 Prema članu 519. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. 149. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. ZOO. 2. Opšte uzanse su u uzansi 213. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. Pored toga. 113 .DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. str. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. III . istovremeno ili naknadno. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. st. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji.

Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. imao na raspolaganju. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate.526). Stopa zatezne kamate je određena zakonom. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. njen obračun se vrši FBiH. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Zasniva se na krivici. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Budući da se šteta ne dokazuje. 168 Član 2. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. primjeren rok. st. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. mjesečno primjenom konformne metode. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. dakle. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. ZZK. Sl. On je složen. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. na vrijeme. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Budući da se ta šteta dokazuje. 2. n. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). U ovom dijelu. 1 ZOO). 2 ZOO). ZZK.132). ona spada u konkretne štete. Uz isplatu cijene. st.privrednog prava. ZOO. pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. odgovornost kupca je subjektivna. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. 114 . Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278.

Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. 213. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. 1. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. st. I on je složen. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. 2).526 ZOO). i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. st. U ove dvije situacije. st. Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . st. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. st. Upravo to nije uvijek moguće. I to po dva osnova. 1. 1. ZOO je restitucija primljenog. 213. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. osim u tri navedena slučaja. 3. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. kriv. 3 ZOO). 115 . budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. dugovao je i naknadu ostale štete. st. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. dakle. Rješenje postoji u uzansi 213. Uslov za sticanje prava na raskid. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. tj. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 213. 3 ZOO). ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. ili pravo na prodaju radi pokrića. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. rješenje uz. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti.

116 .

117 . Pored toga. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu.770). Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). kao dodatnom djelatnošću. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . Taj posao.629 ZOO. ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. kao i o stanju na tržištu. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. za čije sklapanje posreduje posrednik. maklerom. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. “ugovor o nalogu”. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Tada se na njega. a ne i pravnu.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost .kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu.posrednička preduzeća i posrednički biroi . o njihovim mogućnostima i kapacitetima. kao supsidijaran izvor. U času kad joj se obrati neki komitent. senzalom). Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. koje se naziva posrednikom (mešetarem. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. primjenjuju pravila člana 600 .

2. Stoga. trgovini ili u osiguranju. II . tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). samo u transportu.BITNI ELEMENTI 1. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. To znači da je ličnost posrednika.. 2. bitan elemenat posla. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. odgovaraće za štetu. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. 4). I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. Kad posrednik prihvati nalog. ugovor je zaključen. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. st. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. No. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. npr. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. u principu. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. ako posrednik odmah ne odbije nalog.

Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . dakle. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. st. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. 3 ZOO). Rješenje utoliko više začuđuje. jednokratna činidba. On će važiti kada opšti uslovi. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. No. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. posebno se naknađuju. dakle. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Sporedne usluge. kao što su davanje obavještenja o tržištu. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. do pregovora ili čak ugovora. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. kao profesionalni vršilac usluga. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Predmet ugovora o posredovanju je. tj. Izostane li i običaj. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. tarife ne postoje.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). a ne na rezultat. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. 3. Ovo rješenje je posljedica činjenice da. a ne pravne radnje. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. Posrednik vrši faktičke. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). tj. istraživanje tržišta itd. Predmet ugovora je. 119 . Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno.

stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).3. Komitent može davati uputstva i naknadno. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Tražeći uslugu posrednika. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. ne odgovara za to. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Posrednik obično i učestvuje u pregovorima.1. ZOO. nalogodavac daje naknadna uputstva. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. pod kojim uslovima. Obaveze posrednika 1. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. 1. ili mogu biti samo instruktivni. mora biti posebno ovlašten. U tom cilju posrednik prikuplja podatke.III . uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. 1. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca.2. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. No. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. On to ne može učiniti. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. ili bi se teško izvršavao.OBAVEZE STRANAKA 1. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. posrednik treba da raspolaže 120 . Kad je nađe. Ako je prvobitni nalog nejasan.

Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. te datum zaključenja ugovora. za drugu stranku. 1. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Ta posrednička zaključnica. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Ona je. 1. obavještenje o izvršenom posredovanju. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. odnosno o onome što je upisano u njima. ako je predviđeno ugovorom. 1. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. mešetarski list). ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao.6. O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Ova zaključnica. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta.5. Izuzetno.4. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. u stvari. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. 121 . Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. jer je ne potpisuju stranke.

Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. vrijede dispozitivna pravila. Ako oni ne postoje. Realizacija ugovora se njega ne tiče. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Sklapanje ugovora je. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. i njegova stvar. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. Prvo. proizlazi iz naloga koji je dobio. 2. i 825. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. provizija. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. ZOO u članu 823. se plaća prema uslovima ugovora. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. jer posrednik posreduje. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). sadrži dva rješenja. pomaže da se 122 . ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. Treće. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. jer je to domen ugovornih strana. o cijenama itd. Plaćanje provizije Cijena. međutim. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. dakle. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao.1. o tržištu uopšte. tj. o potražnji ili ponudi robe i usluga. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. on zadržava pravo na proviziju. za čije je zaključivanje posredovao. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. takođe. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem.. Drugo. 1 ZOO). Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Po drugom shvatanju. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. Davanje tih obavještenja spada. međutim. izvrši svoje obaveze iz ugovora.1. st. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. Po trećem mišljenju. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. Po jednom mišljenju. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. o cijenama i tarifama. Obaveza nalogodavca 2. Napokon. Privredna društva. kao i o poslovnim partnerima. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu.7. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga.

pridržaja i prvenstvene naplate. nego se posreduje. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Nalogodavac se obavezuje. 2. Naš Zakon takođe. nego i druge poslove. bez njegove krivice. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. tj. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. a nalogodavac obavezu. komitent ipak nema obavezu da je isplati. ali ne u cjelini. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen.ugovor sklopi. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. oni mu pripadaju i kad. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. na plaćanje provizije u tri slučaja.3. prenose obavještenja. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. 123 . ako taj ugovor bude zaključen. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Napokon. Dva su već obrađena. objašnjava. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. po Zakonu. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. nego po pola. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. obje stranke su dužne da plate proviziju. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Posrednik nema pravo. da isplati posredniku određenu naknadu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Normalni. 2. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano.2. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO).

shodno opštim pravilima. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. odnosno o ugovoru o djelu. 2. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. Odgovornost komitenta je subjektivna. odgovornost je. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. u principu. Oni su regulisani u članu 820. ipak. I napokon. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. Nadalje. Posrednik. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu.ODGOVORNOST STRANAKA 1. No. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). objektivna.IV . Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. ZOO. u principu. postoje. 124 . odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Imovinsko-pravna odgovornost se. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

135 . Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). Ugovor se. Strana koja je neosnovano dala otkaz. važiće dispozitivne odredbe ZOO.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. otkazom bilo koje strane. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. raskida bez otkaznog roka. u tom slučaju. 2. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Ukoliko to nije slučaj. otkazni rok iznosi dva mjeseca. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. tj. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. ali na neodređeno vrijeme. Pored toga. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. strana koja je primila neosnovani otkaz može. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. a ne kada to pojedina stranka želi. on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. ukoliko želi. I ovdje se vrijeme računa unazad . Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa.

136 .

Zakona o trgovini (Sl. on je ugovorna strana. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. što rezultati komisije pripadaju komitentu. a za račun komitenta”. Komisionim poslovima. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. u stvari. a druga će joj strana za to platiti. 137 . Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). dakle. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Komision su usvojila sva moderna prava. definiciju sadrži i član 15. Po svojoj pravnoj prirodi. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. stiče prava i obaveze. iz tog posla. Sličnu . Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). Prema sistematizaciji Zakona o trgovini.n. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. kao da je sebi kupuje. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. a za račun komitenta. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. FBiH. mada užu. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. kupuje je u vlastito ime. redovno se bave trgovinske organizacije. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. Tako.GLAVA TREĆA KOMISION I . komisionar. on plaća u svoje ime. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. kad kupuje robu. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime.770).

po prvom shvatanju. povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. kome je komisionar predao stvar. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. npr. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. privredni rezultati posla su komitentovi. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. povjerioci komisionara ne mogu. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). da cijenu plati njemu.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. komisionar. Stoga. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. jeste komisionar radio u svoje ime. Tim ugovorom mu daje nalog. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. a to znači da su te stvari i prava komitentova. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Prema dosad izloženome. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Naime. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Nadalje. ali nije radio za svoj račun. stvar ulazi u stečajnu masu.komitent. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). radi naplate svojih potraživanja. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. pošto je u svojini komisionarevoj. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. nego za račun komitenta. Stoga. jer komisionar sklapa posao za njegov račun.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. u slučaju stečaja komisionara. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. Po drugima. Komisionar izvršava taj nalog . Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). prodaju ili kupovinu. U slučaju stečaja komisionara. Dakle. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. treće lice. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte.

ili ne može povući nalog za kupovinu. odgovarao bi komitent. Stoga će komisionar. ovaj ugovor fiducijaran. iako je prodaje u svoje ime. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. 2. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. 788 ZOO).dok stvar nije kupljena. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. takođe. konsenzualan i neformalan. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. decembra t. Dakle. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. po pravilu. Posao se tada. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. Ono odražava faktičko stanje. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. pošto je. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. odnosno naknadi štetu.dok još nisu prodate.g. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera.”. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. Komisionar. nalogom i konkludentnim radnjama. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Izuzetno. tj. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. znači za svojinu stvari. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje. odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Komisionar prodaje njegovu stvar.).komitenata. uslijed koga se isključuje. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. po svojoj prirodi. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava.

odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. usmeno. 3 ZOO). a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. No. a za tuđi račun. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. Ugovor o komisionu je. u kom obimu. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. onda predaja i prijem stvari. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . odnosno kupovnom komisionu. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO).BITNI ELEMENTI 1. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. u našem pravu. II . nego obaveza iz ugovora. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. ili ako im nalog ne prethodi. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32.u svoje ime. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. sam i slobodno. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). Nalog se može dati: pismeno. telefonom. mora biti uneseno u sudski registar. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. Za nalog se. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja.komisionarom kome je taj posao profesija. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. Međutim. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. telegramom. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. ne traži određena forma. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. dakle. posao intuitu personae. st. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. pa bi ovo bio realan ugovor. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja.

2. Pošto on posao obavlja za račun komitenta. On. u većini zemalja. samo komisionar. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Sa trećim licem se pravno angažuje. bilo raznorodnih poslova. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Pošto je ovo privredni posao. Bez obzira na obilježja predmeta. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. u jednom iznosu. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. 141 . plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. to je prodaja neke komitentove stvari. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Iznos provizije se obično ugovara. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. mogu biti trajni. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Po Zakonu. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). ili paušalno. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. pa kupovina za račun komitenta. bilo procentualno prema vrijednosti posla. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). 3. dakle. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. a može biti i plaćanje za račun komitenta. transport itd. bilo istorodnih.drugi ugovor sa trećim licem. Ako iznos provizije nije ugovoren. špedicija. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. a ne između komitenta i tih trećih lica. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. kako je već rečeno. pak.

može biti i potpuno određen. dalje. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla.OBAVEZE STRANAKA 1. ako se komisionar nije držao naloga. nalog može biti nešto uopšteniji. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. jer komitent nije precizan u izražavanju. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. komitent je ovlašten na naknadu štete. Obaveze komisionara 1. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. a komitent je tada dužan 142 .III . Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Komitent može narediti da se stvar. komitent može ne priznati. On. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). Ipak. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. najnižu i najvišu. jer. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. Nalog može biti opštiji: širi. limitiranim. Pored toga. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. To su: ponuda. a za račun komitenta. jer komitent je ograničio komisionara. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. odnosno usluga. kako se vidi. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. naređujući nalog). kao i kod limitativnih naloga. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. odbiti posao. da postupi po nalogu. termin “nalog” može imati i druga značenja. on predstavlja srednje rješenje. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene.1. Napokon. ili može dati gornju i donju granicu cijene. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. svoga nalogodavca. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. limitativnim.

u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. djeluje profesionalno. Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. sam. Za rad potkomisionara ne odgovara. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. jer mora štititi interese komitenta. najprije. Ako bi bio 143 . Po našem pravu. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. kada komitent naknadno da dozvolu. On stvara svoje poslovne veze. naime. izvršiti lično. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Komisionar. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca.prihvatiti rezultat posla (član 773). a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Bez obzira na okolnosti. Ako za to ima vremena. potkomisionaru. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. što znači i veću proviziju i veći dobitak. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. komisionar treba. u interesu komitenta. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. Kod demonstrativnog naloga. Komisionar mora nalog. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. može ukoliko je to ugovoreno. Ako to dokaže. ipak. nego iz poslovnih razloga. bez obzira na vrstu. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. 1.2. Čak se smatra da je to njegova dužnost. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Ako je potrebno. Praktično posmatrano. Prilikom izvršavanja naloga. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779).

Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). Ubuduće. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. 1. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. ili ma iz kojih drugih uzroka. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. ako je tako naredio komitent. i uopšte prema odgovornom licu. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Znači. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. ako stvar nije osigurao. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Stoga.4. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. Kao privrednik. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). utvrdi da je ona oštećena. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. osigura dokaze o stanju stvari. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776).3. bilo zbog svojih svojstava. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. 144 . Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). 1. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. količinu i stanje pakovanja. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. ako je osiguravanje obavezno. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. Međutim. uloži prigovore i slično. vozaru i skladištaru. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. U praksi. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. bilo što mu je povjerena na prodaju. Stvar koja se nalazi kod njega. Dužan je da utvrđuje kvalitet. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. povodom novih poslova.

za one vrste poslova. stvar prodata na kredit. Njegova je korist u proviziji (član 773). pa mu je to komisionar dužan predati. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. završen onako kako glasi nalog. ako je.5. kao ni o činjenicama. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu.6. ako se radilo o komisionoj prodaji. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto.. komisionar je dužan da. položi račun komitentu. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar.1. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. ako nema naloga da tako ne uradi. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. npr. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. ekonomski rezultat posla. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. Šta će to biti . 1. Komitentu mora predati čist posao. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. 145 . da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar.: proda stvar skuplje. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Pored predaje rezultata posla. itd. kupi je jeftinije. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. preduzima na svoj rizik. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. okolnostima.zavisi od prirode posla i ugovora. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. Kako se posao izvršava za račun komitenta. pripada komitentu. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. itd. ili bolju stvar. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr. Pravilo je da ne može i da te radnje. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. ako o tome nema dispozicije u nalogu.). Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. pošto završi posao. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. Međutim.

Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača.. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. Prema prirodi posla. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . ima pravo na odgovarajuću naknadu. komisionar.data je.. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu.2.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. npr.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. nego naknada za trud. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . ipak.1. Obaveze komitenta 2. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. ili će mu dati novac radi neke isplate. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. 2. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. 146 . Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785).2.jedan mu. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. daje robu i nalog za prodaju. npr. Izuzetno. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata.

2. ima pravo na naknadu troškova. i to založni povjerilac po trgovinskom. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. ili za prodatu zalogu. itd. takođe. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. 2. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. Može. Obezbjeđuju se. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. vještačenje. I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. ne sve troškove. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. pakovanje.3. prevoz. odnosno poslovnom pravu. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. takođe ima pravo na naknadu troškova. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. uskladištenje i sl. a ostatak predaje komitentu. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. može li prodati komitentu svoju stvar. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. sortiranje. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). tj. ležarina. Načelno. donio korist komitentu. premije za osiguranje.4. to se ne bi moglo dozvoliti. Iz dobivene cijene. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. 147 . dakle. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. utovar. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi.). Dakle. odnosno stvari ili novac.2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. otklanjanje mana. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748).5.

komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Režim troškova. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. i obratno. jer se odnosi na nenovčane obaveze. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti.Naime. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). Da bi zaštitio interese komitenta. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. Odgovornost je subjektivna. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. onoga dana u kome je roba kupljena. tj.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. takođe. a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. odnosno prodata. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). IV . I kad je saugovarač u komisiji. 148 . Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. nije promijenjen.

ili terminski posao. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Isto tako. i sklopiti ugovor. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. ne garantuje da će treće lice. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. uredno ispuniti ugovor. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Klauzula “star del credere”. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). od koga se stvar kupuje. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. ili zaključio distancioni. odnosno kome se stvar prodaje. komisionar ne odgovara za treće lice. da će treće lice ispuniti obavezu. Takođe. Najprije. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Može se. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). posebno 149 . po dispozitivnim pravilima. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. I drugo.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. Za jemstvo. i da će treće lice. 2. izvršiti svoje obaveze. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. njegov saugovarač. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. dakle. komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). Ako je brižljivo postupao pri poslu. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. V . primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza.

protek vremena na koje je ugovor zaključen. mašine) i kod robe iz uvoza. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. rjeđe. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. Kredit se daje. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. prestanak subjektiviteta komisionara.se ugovara. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. te uredno ispunjenje posla. 150 . na putu. a može i odvojeno. da jemči za trećeg saugovarača. Ako je bilo više povjerilaca. po pravilu. u gotovu.PRESTANAK UGOVORA 1. koja može biti ugovorena. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. a ne samo za glavnicu. iako to nije izričito ugovoreno. automobili. ili utvrđena propisom ili običajima. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. 2. a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. ili je kod vozara. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. kao avans. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. To su: sporazuman raskid. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Komisionaru pripada veća provizija. kao i kamatu i ostale troškove. odnosno uobičajene. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. posebnim sporazumom.naročito na strani komisionara. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). Dok robu ne preda. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. VI . iako je dao dio cijene u kreditu ili. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr.

Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. faktičko je pitanje. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. a otkaz komisionar. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. iako stilizacija člana 766. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. komision nema posebnih pravila za ove situacije. za razliku od njih. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz.2. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. No. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. 151 . komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga.

152 .

Pojam.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Čl. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. a taj kredit daju i neka skladišta. ili koji je dalje preprodaju. 2/95 . značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Na kraju. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima.ZOT). mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Zakona o trgovini (Sl. Prema članu 16. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Nadalje. 153 . Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. ZOT. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. n.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . te utiče na stabilizaciju cijena. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. FBiH. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. 11. 172 173 Član 16. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. gdje postoje javna skladišta. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća.

konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. Nadalje. 2. Pored toga. dvostrano obavezan. na primjer. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. a posao ne vodi špediter. komutativan. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. ugovor je konsensualan. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. uskladištenju odgovara ostava (depozit). Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju.729 ZOO). U suprotnom. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. ugovor je realan. Ako se stvar čuva uz naknadu. ostaviocem se smatra 154 . Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Prećutno. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. uključujući i nalog. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. konsensualan i neformalan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. Primjena je “odgovarajuća”. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. znači shodna (član 739 ZOO). Ugovor o uskladištenju je teretan. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije.

Dok je u takvom skladištu. Robom se može manipulisati. Novine FBiH br. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. npr. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Pošto je skladištar. žitarice i sl. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. inače. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. II . riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice.sopstvenik robe. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Pravilo je. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika.: rude. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. dakle. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. 59/01 Čl. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. na robu se ne plaća carina. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. preko špeditera ili preko vozara. To smije činiti sa pristankom ostavioca. a ne onaj ko je predao robu. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. u principu. 130 155 . Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Odobrenje izdaje Uprava carina. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). Ostavilac. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. U njih se smješta tranzitna roba. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje.

prema sporazumu sa ostaviocem. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . sortiranje.). Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. Uporedno pravo poznaje još i tzv. ni za tuđi račun. 2. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. za razliku od javnih. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. za razliku od ostave. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. Cijena usluge Cijena usluge je složena. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. manipulisanje (čišćenje. carine. kad se iznosi iz skladišta. popravka ambalaže. pakovanje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. raznih pristojbi i drugih troškova. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. privatna skladišta koja. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. Da bi ulazili u cijenu. carinjenje. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. nego sam smješta robu. Po pravilu. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. otpremanje robe i sl. vađenje uzoraka. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. kao 156 . premije osiguranja. i čuva je. ni zatvorena skladišta. plaćanje vozarine. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. nisu mogla izdavati skladišnice. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. provjetravanje i sl. Dakle. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. Roba je pod carinskim nadzorom. a carini se poslije prodaje.zavisi od dispozicije. 3. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. osiguranje. Pored toga. odnosno koje se predviđaju ugovorom. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe.kopnena vozila. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). ni za čuvanje robe. nego građanskog. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji.

Da bi tarifa obavezivala.1. voluminozna. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. prema tome. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. staklo. Samo ako ostavilac naročito traži. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. ako nije propisano uslovima poslovanja. lako zapaljiva. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Loše ili nedovoljno upakovanu robu. kolonijal. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. ako može. iznos naknade može ispravljati. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. ako drukčije nije ugovoreno. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. voće. špeditera ili ma od koga posrednika. odvojeno od uslova poslovanja. Tarifa obavezuje obje strane. u svojim opštim uslovima poslovanja. skladište je dužno vagati robu. ruda itd. odnosno. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. alkohol. Tada odgovara i za težinu. osnovne kao i sporednih.posla građanskog prava. prljava. drvo. No.). Obaveze skladištara 1. po pravilu. kao i robu sa manama. kao i prema vremenu čuvanja. mašine. bez odlaganja. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. tj. ako tarifa nije pravilno primijenjena. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. cement. su. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. III . U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. propisane tarifom. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. pa se. ugalj. jaja. pogotovo kad prima robu od vozara.OBAVEZE STRANAKA 1. ima pravo robu vagati. mora biti objavljena. U slučaju manjka. Cijene pojedinih usluga. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju.

2. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. sa podacima iz skladišne knjige. Skladištar ne može predati. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. ili tražiti novu dispoziciju. ostavilac. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. S obzirom na prirodu posla. ako postoji opasnost da se roba pokvari. odmah tražiti uputstvo ostavioca. 1. bez pristanka ostavioca. i kad ostavilac ne odgovori odmah. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. kao i na naplatu troškova vaganja. potvrda se tom prilikom vraća. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. Ako bi to učinio. skladišno preduzeće. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. podaci o robi koja se prima na uskladištenje. 1. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Tako će skladište.4. 1. obaveze u pogledu sporednih radnji. propadne ili ošteti. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. dan prijema robe. Ako javno skladište izda skladišnicu. U hitnim slučajevima. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. kao dobar privrednik. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. Potvrda. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca.3. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. Nadalje. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. uslovi smještaja. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. te mjera i nalozi ostavioca. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe.

zakonskog ili ugovorenog. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. Ako to traži ostavilac. Po isteku roka čuvanja. 1. 1. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 3 ZOO).10. na trošak i rizik ostavioca. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio.6.8. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. uslovima poslovanja predviđenog roka. No. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera.5. 1. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. 1. st. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO).9. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. odnosno.7. a rizici ne budu precizirani. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. 1. 159 . skladištar je dužan da robu proda sam.robu prije ugovorenog. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. 1. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. ako rok čuvanja nije ugovoren. I bez posebnog naloga. tj. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca.

Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. silosi i elevatori. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). Prilikom predaje robe na uskladištenje. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Ako ništa posebno nije ugovoreno. troškove postupka snosi skladištar. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. nego robu iste vrste i kvaliteta. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. 2.donosiocu skladišnice. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. Obaveze ostavioca 2. ne moraju izdavati istu robu. Ako to ne učini. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). 2.1. odnosno donosiocu potvrde. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. kao i na neispravnu ambalažu. Ne učini li tako. a ako je na robu izdata skladišnica . “smatra se da je roba uredno 160 .2.11. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. 1. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Dužan je. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. ukoliko on to traži. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. Specijalna skladišta. pregled se vrši na uobičajeni način.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. takođe. Kada je nedostatak vidljiv. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO).

Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. IV . U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. izgubljena. a može biti i drukčije ugovoreno. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta.primljena” (član 738. ili uslijed prirodnih svojstava robe. U suprotnom. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. ako dođe do: gubitka. obaveza ostaje na ostaviocu. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. za osiguranje. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena. kao što su izdaci za utovar i pretovar. ili oštećenja. Po pravilu. odnosno primaocu.. 2. 3 ZOO). Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. st. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. subjektivna je. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). manjka. st. skladište odgovara za robu uvijek. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . Po jednom. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. i u tom pogledu važe opšti propisi. 2 ZOO). Da zaključimo. kvara.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. carinu i sl. uništena ili pokvarena. Neke troškove.3. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku.

skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. tj. nesretnih slučajeva. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). prirodnih pojava. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. najprije. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. Prema članu 731. načelo odgovornosti za krivicu. a skladištar je za to odgovoran. st. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. Dakle. Ako bi došlo do propasti. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). dakle. mjera i naredaba vlasti. ili otkloniti. da postoji slučaj. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. te neispravnom ambalažom”. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. a to značajno otežava njegov položaj. Ona postoji. ali samo kao osnovni model. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. ako se na to posebno obavezao. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Teret dokazivanja je na skladištaru. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. Ipak. manama ili prirodnim svojstvima robe. Prihvaćeno je. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. Pored odsustva svoje krivice. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. uslijed normalnog i manipulativnog kala. Drugo. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. 162 . ili do umanjenja štete. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. osobina robe ili radnja imaoca prava. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija.uradilo. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Tada se odgovornosti može osloboditi. Jasno je. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu.

SKLADIŠNICA 1. Skladišnica je hartija od vrijednosti. kvalitetu. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). o robi (naziv. Javna skladišta. Za tačnost podataka jamči javno skladište. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. upravo. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. Bitno je da garancija važi i za vrstu. o magacinu gdje je roba smještena. koja se bave izdavanjem skladišnica. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Kad je izdata skladišnica. o vremenu skladištenja. oznaka. obilježja. suština hartija od vrijednosti. Stoga.2. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. količina. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . Kao hartija od vrijednosti. o troškovima i taksama koje terete robu. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . podaci za određivanje njene vrijednosti). To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. Skladišnica je perforirana.skladišni list. pored primanja robe na smještaj i čuvanje. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Tada ostavilac. o carini. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. vrsta. V . Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. U tome je. o osiguranju robe. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. količinu i kvalitet robe. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži.

može zahtijevati od skladišta to isto. izdaje cijelu skladišnicu . Skladište. Dalje. kada izdaje skladišnicu. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. Prema tome. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. i prema tome je prenos drukčiji. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno.priznanicu i založnicu. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. davanje zajma na podlozi robe). 2. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. Kad se prenosi cijela skladišnica. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. a vratiti cijelu skladišnicu. i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. a ne jedan njen dio. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. držalac priznanice pravo na robu. Stoga skladištar može. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . Ako je na ime. Priznanica ide sa robom. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. ako se varant nalazi u trećim rukama. Nadalje. po pravilu. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. prenosi se cesijom.

roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. uz koju kamatu. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . i za koji je iznos založena. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. može zahtijevati da mu se izda roba. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti. kome je založena. koji ima založno pravo po varantu.imaoca varanta. No. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. Dalji prenos varanta. ili onaj kome je založnica predata. Ispusti li se ma šta . kad je varant prenesen na koga drugog. onaj koji je podigao protest. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Pored navedenog. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. ali po pravilima građanskog prava. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. Međutim. te nije u rukama imaoca priznanice. a na varantu još i potpis indosanta. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. založnica se ne može prenositi indosamentom. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. 3.imaoca varanta. kad se varant prvi put sam prenosi. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena.prenos ne vrijedi. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. Ako varant nije bio prenošen. priznanicu ili založnicu. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. Kad toga ne bi bilo. ipak. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. a da povjerilac. Iz tih razloga. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. Bez ubilježavanja na priznanici. imalac priznanice. za razliku odgovara ostavilac. Stoga je potrebno. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. na založnici i u registar. prodaje i uskladištenja. moglo bi doći do zloupotreba. U tom slučaju. kao i priznanice. 165 . ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. Imalac založnice.

ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. ili njen dio. I prije donošenja odluke. Ukoliko se niko ne javi. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. 166 . sud donosi odluku o amortizaciji. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. Postupak vodi sud. na molbu lica koje traži amortizaciju. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. Ako se neko pojavi. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. upućuje se na spor o pravu vlasništva. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. da se javi sudu u roku od 60 dana.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku.

Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. dakle. član 827). obično. Prema našem zakonu. ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. odnosno podvrstu komisiona (francusko. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. otpremništvu. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ne u svoje ime. Najčešće. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. 167 . svoga nalogodavca. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). tj. član 827). otpravljanju) u teoriji se. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. Radi. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. otpremi odnosno dopremi stvari. rusko i donekle švajcarsko). ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca).POJAM.

mađarsko. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). a uslovi prevoza . kao poseban i samostalan ugovor. U slučaju pravne praznine. pomorskih. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. ekonomski i tehnički . suvozemnih i drugih. 3. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. preferencijala i refakcija. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. Pravni izvori Špedicija. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). Izbjegao. posljednja 1968. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. eventualno. kamionski karavani. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. na ovaj ugovor 168 . 2. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava.pravni. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara.postaju sve komplikovaniji. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. jeftinije i brže. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. špediterska transportna potvrda (FCT). zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. u koji spada i naše pravo. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. Da bi ostvario svoj osnovni cilj . plaćanje kazni i penala. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. naročito u međunarodnoj razmjeni. poljsko). za razliku od transporta.željezničkih. godine koja nije usvojena. organizuju se maršrutni vozovi. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. rusko) i po trećem sistemu. Prilikom transporta stvari. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. po drugom sistemu. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR).

se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. putem ponude i prihvata. Oni to čine poslovnim komunikacijama. odnosno trgovinskom zastupanju. op. Ugovor se. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. mjesto. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. U poslovnoj praksi je uobičajeno. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. 330. Dakle. Ukoliko je šalje komitent. 772). promocijom i propagandom. 387.str. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. član 829. naročito jača. način otpreme. a shodno i pravila o nalogu (ZOO.cit. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. takođe. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. tada ima karakter ponude.cit. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. U našem pravu. op. Draškić dr Mladen. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora.str. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. 169 . Većina autora smatra da je. Zaključivanje ugovora U našem pravu. vrijeme i drugo. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. Može se zaključiti na bilo koji način. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. bez prethodne ponude špeditera. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. II . ipak. dispozicija.

što se redovno čini. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. ugovora o špediciji.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. op. januara 1988. mjesto prijema. str. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. Zato ova potvrda. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. 510. prevoznom putu i načinu prevoza. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. 170 . s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu.). sadrži informacije o prevoziocu. ali još uvijek nedovoljno. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. član 42).cit. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Potvrda sadrži: ime komitenta. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. 2. špediter može izdati određene isprave. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu.Šogorov dr Stevan. uz prezentaciju mišljenja.

su stranke. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). prepakiranje. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). kvantiteta i drugih svojstava robe. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. špediterskom konosmanu. član 839). presortiranje. po prirodi posla. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. zaključivanje ugovora o osiguranju. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. pakovanje. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. prevoza i predaje stvari. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. 3. zatim. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. U ekonomskom smislu. Ona može biti određena ugovorom. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. predmet špediterske usluge i cijena usluge.više prevozilaca. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). na lokalna i centralna. pretovar ili istovar stvari. tarifom ili drugim aktom špeditera. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . i drugo. utovar. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. zastupstava. špedicija spada u uslužnu djelatnost. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. sortiranje. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. odnosno dopremu određenih stvari. sirovine. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom.

postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. III . sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima.vozarom. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Kada su uputstva komitenta nepotpuna.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. a za njihovo tumačenje. Obaveze špeditera 1. član 833). Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše).2. opštih uslova poslovanja. član 830). Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. član 832). obično. pak. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. Komitent svoja uputstva daje. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. ali može i na drugi način o čemu. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva.1. protivurječna ili se po njima ne može postupati. osiguravateljem. Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. 1. član 751-753). značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 .obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). skladištarom. prvenstveno. nejasna. Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. član 833). ugovora i poslovnih običaja. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. u svakom pojedinom slučaju. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. dispozicijom. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose .

osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. skladištara i drugih lica koja angažuje. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Osim ugovora o prevozu. i dužan je da ih podmiri. U slučaju odstupanja od naloga. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. bez odlaganja. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. pakovanju. ugovor o skladištenju. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. član 833). odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. Stoga. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. kao krcatelj.3. sastavljanje zapisnika.uputstva. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. prema opštim uslovima poslovanja. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. 1. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. osim ako se ne radi o punoj špediciji. primalac ili uopšte. izvrši kontrolu troškova i drugo). sortiranju stvari i druge. osiguravatelja. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. Špediter je. Ako sve to nije moguće. ugovore o utovaru ili istovaru. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). 173 . kao korisnik prevoza. član 841). mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari.

Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. član 833). lomljivost.1. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi.str. No. Prevozni put. inače. sredstva i radnu snagu. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. 342. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. kao i druga svojstva. Priroda same robe. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. ne bi angažovao špeditera. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. naročito. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. S obzirom na tu obavezu. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. 174 . 1. U međunarodnoj špediciji.5. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. koja je data na otpremu. op. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. Ako stvar. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. sklonost trulenju ili rđanju. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu.4. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta.cit. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. ako je 178 Antonijević dr Zoran.

Opšti uslovi poslovanja. u osnovi. nego ih može obaviti sam komitent. prevoznik ili neko drugo lice. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. 175 . Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. 1. kombinovati kasko i kargo osiguranje. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). Uobičajeni rizici su. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Moguće je. putni pravac i prirodu stvari. povjerava carinjenje stvari. po našem pravu. Špediteru se redovno.7. U našem pravu. za razliku od nekih drugih (njemačko. skladištaru. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. najčešće. postoji pravna pretpostavka. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. što se i čini u nekim granama saobraćaja. carinske olakšice. ali se to mora izričito ugovoriti. član 837). što je veoma važno.6. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. član 837). 1. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. po našem pravu. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Kada želi osigurati pošiljku. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. član 835). ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO.

fitopatološke potvrde. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. 176 . Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. član 838). tj. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. U poslovnoj praksi. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. potvrde o porijeklu stvari. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. član 838). Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste.8. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. težinske liste i drugo). 1. uvijek. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. kada komitent to zatraži (ZOO. član 787). Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. a ako je potrebno tražiće instrukcije.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. U tom smislu. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. Nije propisana forma polaganja računa. izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. Inače. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). ako ih ima. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). davati prigovore i ostvarivati zahtjeve.

Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. koje su izložene. 2. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. član 828).1. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. prema ugovoru. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. plati špediteru naknadu za izvršene usluge. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). član 841). Kada komitent odustane od ugovora. presortiranja i drugi). jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. član 839). odnosno izvršenje naloga. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. Obaveze komitenta 2. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. prepakivanja. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Polazeći od obaveza špeditera. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. ukoliko oni postoje. radnje ili dio radnji (ZOO. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. U pogledu dospijeća obaveze 177 .2. član 840). što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. pa ovaj to odbije. a po našem pravu.2. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. I naknada štete može doći u obzir.

član 843). 178 . U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. Opšti uslovi poslovanja. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. najčešće.3. mogla biti nanesena šteta. hartije od vrijednosti. Razumije se.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. ili bi. posebno. vodeći pri tome. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. transportera ili skladištara. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. 2. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. visinu prevoznine. član 828). Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. ili da nije ugovoren forfetni stav. visinu osiguranja. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. zbog opasnih osobina tih stvari. IV . član 843). plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. b) odgovornost špeditera za treća lica.

za njih. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. Umjesto da sam izvrši nalog. a za izbor ostalih trećih lica. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. glavnog špeditera. Podšpediter je drugi špediter. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. Glavni špediter. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. obezbjeđenja. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. špediter odgovara za izbor trećih lica. a time i odgovornost. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. u granicama regresnog zahtjeva. Prema francuskom pravu. lučkog stivadora i drugih). Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. ulaganje prigovora. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. ali ne i komitent. 179 . prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Po njemačkom pravu. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. špediter odgovara za rad trećih lica. glavni špediter. koji je zaključio ugovor sa komitentom. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. U anglosaksonskom pravu. član 834). prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. u ime i za račun komitenta. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. tj. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara.

a za podšpeditera za rad. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. član 834). a od kojega kao prevozilac ili skladištar. takođe. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Glavni špediter odgovara samo za izbor. član 834). U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. 2. “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. pak. ispod koje se ne može. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. član 834). koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. odgovara za njegov rad” (ZOO. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. ne i za rad. drugi špediter i stručnjak iste branše. U poslovnoj praksi. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. jeste odgovornost za njihov izbor. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. Međušpediter je. što se često dešava kod zbirne špedicije. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. komitentu odgovara glavni špediter. podšpeditera. međušpeditera. da pojača svoju odgovornost. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. dakle. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta.

Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO.za rad trećih lica. član 846). Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. po zakonu. uskladištenja. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. carina i drugih javnih dažbina i sl. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. Inače. špediter. a nije specificirano šta obuhvata. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. član 846). član 844). a zapostavi kvalitet. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. špediter strožije odgovara . po zakonu.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta.). Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. Prva. Ako je ugovorena fiksna naknada. 181 . Čim je ugovorena fiksna naknada. V . Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije.

Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. član 845). organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke).2. Opšte je pravilo u našem pravu. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. vagonska. inače. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. Naime. član 845). Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. obično u sabirnom centru. 182 . pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). ekstra zaradu. do čega. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. manipulacije robom se smanjuju. a time i troškovi. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. formira velike pošiljke (zbirni tovari). on na jednom mjestu. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta.

pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. posebno željezničkog. godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. uslovljava takvu organizaciju. Tu su. kao transporter. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx).GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. Već je 1890. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). o potrebama privrede uopšte. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom .Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). saobraćajna sredstva. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj).). Tokom 1994. To je takav ugovor kojim se željeznica. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). takođe. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). koja ima nekoliko dodataka. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. Sa stanovišta imovinskih 183 . Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. regulisanje saobraćaja i dr. 2. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Na osmoj reviziji 1980. proizvodnje i tržišta.

nije samo po sebi dovoljno. 179 180 Tekst Zakona (Sl. str. 37. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. NIO Univerzitetska riječ. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. II .ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 112. član 648 . Suprotno. član 35. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. Osnovi Saobraćajnog prava. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. 56. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). kao pismena isprava. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). član 11). Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. broj 2/92). Prema tome. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. prema zakonu. rok isporuke. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. Ovjereni tovarni list je. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. 1983. 17/90 . kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. član 29. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. list RBiH. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. list SFRJ broj 2/73. tj. Titograd. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. (ZUPŽS. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. saglasnost volja. Prema zakonskim rješenjima. 55. Ivošević dr Borislav. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. Sam sporazum. rok odnošenja stvari. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Ugovorom o prevozu. vrste tovarnih listova.preuzet Uredbom Sl. JP-CIM. 63). dakle. rok utovara. tovarni list. 184 .

Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. standardizovan. 185 . Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. a ne kao punomoćnik pošiljaoca.). U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Čak i kada te podatke. broj kola. Pravilo je da se za svaku pošiljku. odnosno međunarodnim pravilima. vrsta i masa (težina) stvari. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. dok tovarni list prati pošiljku. žig otpravne stanice. Inače. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. Tovarni list može sadržavati i ostale. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar.2. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. član 34. prtljažnicom). po zahtjevu stranke. fakultativne. a koje željeznica. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica).

ako su sačinjeni. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). 186 . funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. po obliku. 3. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. masi. i ne mogu se prenositi na treća lica. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. c) stvari su podesne za prevoz. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. odnosno predajom iz ruke u ruku. po redovnom toku stvari. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. član 38). a isto vrijedi i za prepise. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. da se može prenositi (negocijabilnost). ako glasi “na donosioca”. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. po svemu. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. obimu. ako su ispunjeni propisani uslovi.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. jedinstven je stav teorije. otkloniti ili izbjeći. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. u slobodi njihovog određivanja. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. Najprije. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. po pravilu. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza.

luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. Radi se. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. te da li je to lice (pravno ili fizičko). koje predaje stvari na prevoz. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. zapravo. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista.ELEMENTI UGOVORA 1. lice koje predaje stvar na prevoz. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. 1. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. Druga ugovorna strana je pošiljalac.1. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac.Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. U suštini. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. Inače. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. III . Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. istovremeno i njihov vlasnik. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom.

kvar ili oštećenje stvari. broju i masi pošiljke. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. Vrsta. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. 1.2. kako bi se sačuvale 188 . 1. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Za netačno.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. Ali. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. 1. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. ambalaža i masa (težina). Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom.4. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. kao i kod kolskih. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. ne može ih biti više. u koju se roba upućuje. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. plaćanje dangubnine željeznici). Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču.3. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. članovi 4 i 5). ako se sastoje od više komada navodi se broj komada.

Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. naknade za sporedne usluge i dr. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. po pravilu. 1. Inače. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa.). kao i drugi elementi za izračunavanje troškova.) mogu utvrditi i naknadno. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. način prevoza. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. 189 .5. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. član 6). kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. pa je ta obaveza povjerena željeznici.od propasti ili oštećenja. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. 1. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Ne učini li tako pošiljalac. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje.7. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje.6. sporednih naknada i taksa. član 47). 1. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima.

količinu i broj komada željeznica je 190 . 2. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. 2. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. 2. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz.5. Željeznica je obavezna po tome postupiti. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. brodaru).2. 2. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju).1.2. Po pravilu.4. drumskom prevozniku. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. Utvrđenu masu. 2. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici.3. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. ako su potrebne prilikom prevoza. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. kao i za prevoz stoke.

Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar.8. 2. nalet ili iskliznuće voza). kao posebna.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. 33/95) 191 . vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). 181 dovodi do manje materijalne štete. član 57). pored štete za gubitak.7. oštećenje ili zadocnjenje. list RBiH. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. član 75. tj. 2. Nezgoda. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 2. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. 2. kao vanredan događaj.). 2. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara.11. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 5 (Sl. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. klauzula “ostaje na stanici”. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. Ako rok isporuke nije utvrđen. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. član 56). dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. br. član 16). JP-CIM.9. 2.6. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa.10. čl. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos.

Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. Ako se ustanovi razlika u 192 . Željeznica. Kada željeznica provjerava pošiljku. član 30.1. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). član 56). Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. a takav je i željeznički. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. prema međunarodnim pravilima.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Na zahtjev pošiljaoca. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. 31). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. 1. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. ako nisu odmah plaćeni. kao što je već rečeno. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS.IV . osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. Inače. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. odnosno tarifama. član 21). Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca.

ekspresni. podjela prevoznih troškova. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. 20 (Sl. Radi sigurnosti prevoza. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. 1. manipulacije stvarima i drugo.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). br. list RBiH. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS.2. 33/95) 193 . brzovozni ili sporovozni. član 44). vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. čl. ako je on upisan u tovarni list. Kada utovar vrši željeznica. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. iako je upis izvršio pošiljalac. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi).masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. odnosno stvari utvrđene tarifom. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. obimu i masi. organizacija prevoza. što se praktikuje iz konkurentskih razloga. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. smjer. Pošiljalac određuje način prevoza . Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova.

ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). član 58).željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. mjere vlasti. pismenim putem. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku.3. Ako. bez oštećenja i gubitka. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. osim u slučaju privremenih smetnji. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. Kada se to ne može učiniti. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje.dejstvo više sile. član 14). Vrijeme trajanja prevoza stranke. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. pak. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. član 46. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. ipak. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. po pravilu. 1. član 64). izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. član 58). 48). Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. bez obzira iz kojih je razloga nastala . Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora.4. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. 194 . do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. rijetko ugovaraju. Pošiljalac. Inače. krivica željeznice ili pošiljaoca. priroda same stvari . ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS.1. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice.

veterinarski pregledi. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. član 56). Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. za kolsku sporovoznu pošiljku . a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. dodavanje leda i drugo. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. sporednim prugama. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). 1. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). član 27). prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. Otpravni rok se računa samo jedanput.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). član 56). Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. hranjenje i pojenje živih životinja. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list.5. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. član 27).otpravni rok je 24 časa. ali samo pod uslovima i 195 . Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom.

Nalozi. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. a ako primalac odbije prijem stvari. Željeznica može odbiti izvršenje naloga. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. smanji. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. nezgoda). pošiljaoca. jednostranu izmjenu ugovora. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. Već je rečeno.32). I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. a stvar je prispjela na to mjesto. 1. nema pravo davati naloge. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. stvari izdaju drugom primaocu. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. samo iz razloga određenih zakonom. dakle. član 30 . kao hartije od vrijednosti.6. u protivnom. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Generalno.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). Imalac prenosivog tovarnog lista. imalac prenosivog tovarnog lista). odnosno izmijeniti ugovor. primalac. član 49 . stvari izdaju u nekoj drugoj stanici.53). U protivnom. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. promijeni uputna stanica (reekspedicija). kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. 196 . U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom.

Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. 1. a telefonom kada je razgovor završen). broj kola. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. telefaksom.8. telegramom. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke.7. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. skladište). Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. telegrama. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. pošiljaoca. telefonom ili neposredno preko kurira. obavezao 197 . iskupa tovarnog lista. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. član 12). a to je pravo upisano u tovarni list. 1.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. bez odlaganja. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. može primati naloge od primaoca. a nikako od pošiljaoca. kao što je rečeno. Od tada.

Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. Primalac i sam. podaci o masi ili broju komada. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. na rizik i trošak pošiljaoca.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. kada je moguće. primalac. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. primalac je odbio prijem stvari. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. dakle. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. Takođe. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. ako je to moguće. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Ne vrši se. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. te visini štete. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. uzroku nastanka štete. a ona odgovara kao čuvar. Osim toga.

Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Kada se prevozi živa stoka. član 59 . odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. Usto. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola.64). Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. 2. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi.9. Obaveze pošiljaoca 2. količini i masi pošiljke. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. ali nije odnio stvar. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove.10. o vrsti. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. 199 . zapravo. dužna je da postupa sa istom kao čuvar.1. a pošiljalac nije odredio pratioca.ona može prodati. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. sporednih usluga. uputnoj stanici i primaocu. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. uz notifikacije u tovarnom listu. 1. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. član 654). Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. ako nisu plaćeni. naročito. 1. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. sadržini. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza.

Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa.2. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. član 45). Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Stvari se predaju blagovremeno. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Inače. dodataka na vozarinu. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . član 55). 2. bez obzira na stvarni put prevoza. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. kola i dobara. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. s obzirom na njihovu vrstu. ako vrši utovar. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. način prevoza i prevozni put. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Pošiljalac.2. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. član 39). Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena.3. prekorači ugovoreno vrijeme. željeznica je ovlaštena da.

1. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. “franko vozarina uključivo .pošiljalac plaća naznačeni iznos..pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.. Kada. 3. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Pošiljalac. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove.. svih ili djelimično. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. dakle. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. protekom 30 dana. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Osim toga. član 29).” . Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Evo nekih: “franko vozarina” . da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Obaveze primaoca 3. “franko svi troškovi” .zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. “franko iznos. oborive prirode. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. 201 . Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. Pravna je pretpostavka. ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu.pored vozarine. Inače. željeznica može pokrenuti spor. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. Međutim.” .

Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. str. na trošak i rizik primaoca.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. Odnošenje stvari Primalac. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). visina. izgorjela. ili ih predati špediteru ili u javno skladište. ZUPŽS. žive životinje. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. 202 .2. izdata trećem neovlaštenom licu. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. odgovara za lica koja je angažovala. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Beograd. član 65). uzroci štete. gubitak ili oštećenje. 3. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Dakle. 35. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. ako iskupi tovarni list. Ako stvari na vrijeme ne odnese. član 689).ODGOVORNOST STRANAKA 1. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. i dalje. okolnosti pod kojim je šteta nastala). u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. V .). ona odgovara za slučaj oštećenja. Odgovornost železničkog prevozioca. ležarina i dr. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Naučna knjiga. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. prodata i dr. nepreduzimanjem radnji. Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini.). U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. ukradena. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. 1987. član 36.

samom faktu prouzrokovanja štete. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. ZUPŽS. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. truljenju i sl. 1978. Postoji izuzetak. rđanju. deformisanje.). b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. Oštećenje. str. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom.). Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. Da bi se oslobodila odgovornosti. Transportno pravo. 185 Prevladava drugo stanovište. Prema tim pravilima. član 36. 1985. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). str. nalogom pošiljaoca. 184 185 Antonijević dr Zoran. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Sinteza. 358. op.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. Trajković dr Miodrag. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . ali se. Razlozi su mnogobrojni. 462. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. Ljubljana. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM.cit.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. 334. oštećenja ili zadocnjenja. str. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. član 66). Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. 61. djelimično ili potpuno. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. op.cit. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. truljenje. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. ukratko. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. cijepanje. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode. postoji količinsko umanjenje pošiljke. vlažnost i dr. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Saobraćajno pravo. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. 203 . str. Beograd. Cigoj dr Stojan. došlo do gubitka ili oštećenja. s obzirom na prirodu stvari.

kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. tj. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. sapun. Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. stvari predate u vlažnom stanju i dr. masti. ZUPŽS. krzno. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. so. član 68). što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . a tiču se normalnog kala. po mišljenju teorije. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. svježe voće i povrće. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. To je.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Razumije se. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. Ona ne odgovara za normalni kalo. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. JPCIM član 41). ugalj. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. član 36.). da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. korist (lucrum cessans).dva posto (na tečnost. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. Pored opštih i posebnih. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta.

Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. respektabilno. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. Kada je gubitak. inače. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. željeznica plaća za slučaj gubitka. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. uslijed oštećenja. Ako je cijela ili dio pošiljke. Ukupna šteta. član 44). platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. po svim osnovima. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Istovremeno. 186 Vasiljević dr Mirko. dakle. 42. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. str.vještačenjem. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. inače. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. potpuno ili djelimično. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. 1987. član 75). Plaća se. član 3). odgovornost željeznice. 205 . izgubio vrijednost. Beograd. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon.

VI . on odgovara željeznici. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. istovarom. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. iako je ona predala pošiljku. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. posebno. 2. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. član 678). Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. zbog rđavog pakovanja. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Imalac prava može biti pošiljalac. koga izabere. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Kada su propisani određeni rokovi. pa ih primalac ne održi. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. član 43).Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. korisnik prevoza. primalac. ležarine ili troškova uskladištenja. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. ona solidarno odgovaraju. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Međutim i tada ima odstupanja. Izuzetno.

Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. 207 . član 80. 2. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. član 79). Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. 81). pada u prekluziju. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. inače. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. dodatka na vozarinu. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom.

208 .

Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. prevoznom putu i sredstvima prevoza. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. 12. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Institut za uporedno pravo. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. Beograd. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. unutar određenog ili odredivog roka. prikolice i poluprikolice (CMR. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. 2. str. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. 209 . da će stvari čiji je transport dozvoljen. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. ukratko. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. član 1). paleta). uz naknadu obavezuje pošiljaocu. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja.POJAM. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. prema ugovoru. 1970. a do industrijske revolucije i najveći značaj. član 1).

mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. i na kraju. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. sigurnosnim propisima. U tom slučaju. U slobodnom drumskom prevozu. 3. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. Drumski prevoz. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. koji se dosta koristi. postoji onda kada se. prelasku državne granice i dr. prije svega. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion.hladnjače. Mješoviti (kombinovani) prevoz. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. ugovorom se određuje prevozni put. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. teže se prevozi naročito kabasta roba. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. kao organizatora 210 . Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). mogu se podijeliti po različitim kriterijima. a time i ugovori u vezi sa njim. vezan je za vremenske prilike i najzad. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. osiguranju. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. željezničkim i pomorskim naročito. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. cisterne). željeznica. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Nedostaci ovog vida prevoza su. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). cijena i uslovi prevoza. na osnovu ugovora o prevozu. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. posebno u sferi autonomnog prava. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. posadi. brod).

Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . Međunarodna drumska federacija (IRF).list RBiH. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. 39/95). Vilus-Carić-Šogorov. 33/95). S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. željeznicom. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. novine FBiH br. za cijeli mješoviti prevoz. prevoza za lične potrebe. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. str. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. broj 22/90. prevoz opasnih stvari. bezbjednost. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. prevoza za posebne namjene. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. 23/98). 189 188 211 . cit. 13/94. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”.međunarodnog kombinovanog prevoza. 1959). 4. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. br. 503. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. putne oznake. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. list RBiH. Sl. list SR BiH. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. prevoza. 33/95. op. 27/91. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. autobusne stanice. 1956). broj 24/92. ali bez istovara. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. signalizaciju. uglavnom. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). kraće TIR konvencija. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl.

Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. sloboda ugovaranja. pa i realan. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. drugi prati pošiljku. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika.ZAKLJUČIVANJE. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. Nepostojanje. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. posebno u međunarodnom transportu. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. a treći ostaje prevozniku. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. član 98. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca.cit. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav.II . 2. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. odnosno količinu robe (CMR. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. 5).). da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. član 4). 212 . U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. identifikacija prevoznog sredstva. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. op. CMR. načelno. član 656. čl. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima.str. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. ime i adresa prevoznika. 140. a takođe. i opšti uslovi poslovanja.

oznaku. primalac. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). Prenosivi tovarni list. osim pravila o regresu. i njihove oznake. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. 213 . mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. instrukcije o osiguranju tereta. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. rok prevoza i drugo. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. dodatni troškovi. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. član 657). čl. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. 9). Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. kao hartija od vrijednosti. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. carine i drugi izdaci). uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. na primjerku originala. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. a naročito: oznaku o pretovaru. ali je teret dokaza na prevozniku. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. koji se predaje pošiljaocu. 3. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list.isporuke (mjesto utovara i istovara). deklaraciju o vrijednosti stvari. U tom slučaju. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. broj paketa.

ugovoreni prevoz. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. po pravilu. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. III .OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. ako uslove prevoza poznaje. tip vozila koje vrši prevoz. op. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. U slučaju da sat nije određen. 191 Trifković mr Miloš. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Kada okolnosti posla ne zna. 214 . ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . odnosno na mjesto utovara. Uzastopni prevoznik je lice koje. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza.dangubninu. Obaveze drumskog prevoznika 1. najčešće. Kada vozilo ranije stigne.1. Ugovorom se određuje. str. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi.cit. 17. on ne potpisuje tovarni list.

4. željeznički daljinar. načelno. 1.). niti sadržinu paketa. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. skretanja. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. prevoznik odgovara za izbor toga lica.1. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. prijem stvari i dokumenata. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje.2. član 661). Ako angažuje treće lice. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. koja utiče na cijenu prevoza. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . 1. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. Ako prevozni put nije ugovoren. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. putem brojila vozila i dr. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. ekonomičnosti i sigurnosti. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. primaocu. može se odrediti na različite načine (autokarta. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Dužina prevoznog puta. član 8). Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. na teret i rizik imaoca prava na stvari. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja.3. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. kao detentor. pregled oznaka. član 8).

Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. primalac.stvari. On se određuje ugovorom. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. ako imalac prava (pošiljalac. ne proizvodi pravna dejstva. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. pa čak.5. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. da se stvar preda drugom primaocu. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. Ta uputstva može davati pošiljalac. 216 . Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. u protivnom. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. 1. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. Naime. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. da se predaja stvari odloži. Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. član 12).

a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). ako ugovorom nije drugačije određeno. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. str. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. član 670). str.6. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Istovar stvari vrši primalac. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. 1. ako prevoznik to zahtijeva. 441. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. 217 . Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. bez odlaganja. da se naknade troškovi. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. cit. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. odnosno. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. obuhvata predaju stvari. njegov punomoćnik. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. stvari i motornog vozila. Ukoliko nije posebno utvrđeno. op. cit. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. op. u suštini. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. kao i predati duplikat tovarnog lista. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. 42. Draškić dr Mladen. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema.

Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. zavisno od zakona i ugovora. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. mjesto opredjeljenja. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. član 16). Kada utvrdi nedostatke pakovanja. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. tražiti popravljanje pakovanja. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Generalno. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. prvenstveno. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. tražiti uputstva od pošiljaoca.).2. administrativnim) ili ugovorom. podrazumijeva pakovanje i označavanje. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. ime primaoca itd. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. stavi reklamaciju. bez odlaganja. član 8 i 218 .1. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. hartije od vrijednosti. tada je drumski prevoznik dužan. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. 2. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. sanitarnim. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. 2. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Obaveze pošiljaoca 2. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja.

prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . dovoljno.10). obično je to mjesto skladište pošiljaoca. i tada se plaća vozarina u punom iznosu.4. njihov smještaj. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. vozila i pošiljke. jasno. Označavanje. tarifom ili na drugi uobičajen način. ako nije utvrđeno ugovorom. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. djelimično izvršenje prevoza. inače. Vozarina se određuje ugovorom. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. mora početi i završiti se u primjerenom roku. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. ugovaranje forfetnog stava. predaju isprava. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja.3. treba da bude istinito. 2. inače. No. koji se obavlja “od vrata do vrata”. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. pokrivanje. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. uočljivo i trajno. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. U slobodnom transportu. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. 2. izvršenje prevoza drugim putem.. način prevoza itd. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. dodatke na vozarinu. masa i oblik stvari. Već je rečeno. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. slaganje i dr. Ti slučajevi su: paušalni obračun. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. dangubninu i troškove. Inače. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. Vrijeme utovara. vrijednost i sadržaj pošiljke. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. dužina prevoznog puta. od čega zavisi sigurnost lica. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Na visinu obračunate vozarine utiče.

primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. Obaveza primaoca 3. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. stvari i vozila. a na njemu je obaveza istovara. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. 220 . takođe. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. ako ugovorom nije drugačije utanačeno.1. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. član 659). tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. Isto tako. Razumije se. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. naprijed navedenim. Ukoliko primalac ne istovari stvari. obračunata po standardnim elementima. U određenim slučajevima. Dangubnina je. za druge tarifa ili poslovni običaj. dangubnina i troškovi prevoza čine. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. 3. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). 3. Dodaci na vozarinu. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. u suštini.pošiljalac. primalac može promijeniti mjesto istovara.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. elemente naknade. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. a koje se odnose na bezbjednost lica. Opšte je prihvaćen stav.2.

respektabilno. što prevoznik dokazuje (CMR. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. 478. Beograd. izbjeći ili otkloniti. 1972. član 17 i 18). a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR.str. 51-67. kao i za slučaj zakašnjenja. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom.cit. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Vilus-Carić-Šogorov.IV . takođe. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu. str. Trifković dr Miloš. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. Prema prvom shvatanju. potpunog ili djelimičnog. oštećenje ili zakašnjenje. 442. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. op.ODGOVORNOST STRANAKA 1. cit. zaista. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. Institut za uporedno pravo. op. član 17). kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. kao što je slučaj i sa željeznicom. 221 . 15-50. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). za slučaj oštećenja. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. op.cit. str. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. što prevoznik treba da dokaže. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. str.

što je čest slučaj u drumskom transportu. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. c) manipulacije. 25). visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. jednog ili više. curenja. Međutim. pošiljalac može. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. U slučaju zakašnjenja. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. prevoz živih životinja. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. f) prevoz živih životinja. U tim slučajevima. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. normalnog rastura ili dejstva insekata. Imalac prava može dokazivati suprotno. a u nedostatku nje. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. sušenja. Drumski prevoznik. Isto tako. uz mogućnost regresa od podvozara. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. utovar. Ipak. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. pretpostavlja se da je to uzrok. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. član 23. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio).a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. u načelu. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. naknađuje samo stvarnu štetu. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. truljenja. obarati pretpostavku. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. Solidarna odgovornost podvozara 222 . po tekućim cijenama. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. s obzirom na okolnosti slučaja. rđe. Kada prevoznik ustanovi.

Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. 223 . uopšte. za cijeli prevozni put (CMR. nedostatka. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. kao i u drugim granama transporta. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. slaganja i istovara stvari. Dakle. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. ne utovari pošiljku na vozilo. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. 2.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. član 40). nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. član 677). prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. Tako. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. V . za svoje radnje ili propuste. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. po zakonu. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz.

Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. smatra da je stvar izgubljena. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. 224 .2. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. prema okolnostima slučaja.

tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. opadanje vode) na drugi. kojih može biti više. naročito industrijskim. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare.slobodna plovidba. 2. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. kvar tereta. specijalno slobodnoj plovidbi.POJAM.pomoćni šlep). palete) ili crpni sistemi za tečne terete. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. komadna roba i dr.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . Kombinovani prevoz robe. Manipulacija teretom (ukrcaj. 225 . Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. str. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). građevinski materijal. Beograd.). jezerima i kanalima. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. 1985. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). odnosno unutrašnjim plovnim putevima. klauzula. vrši se šiftovanje (šifter . ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. kabasti. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. 36-59. pijesak. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Naučna knjiga. Inače. uz naknadu (naplatu prevoznine). posebno rijekama. po pravilu u nepromijenjenom stanju. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas).

3. havarije. op. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. Obje strane potpisuju tovarni list. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. 570). Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar.Šogorov dr Stevan. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. član 504. kao i u pomorskom prevozu. da izda teretnicu ili tovarni list. odgovornost.cit. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. 506.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). 511. 473. ukrcaj. brodar je dužan. a ne kao kod pomorskog prevoza. 500. ako krcatelj zahtijeva. isprave. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. član 483).str. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. pojava plićaka.Carić dr Slavko . 454. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. odustanak od ugovora. 226 . Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. Što se tiče prevoznih dokumenata. ovisi od padavina. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. 515). ograničenja odgovornosti . 504. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). 496. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. 551. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. brodskih isprava i knjiga. brane i sl. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. član 496). II .član 448. a 198 Vilus dr Jelena .

Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. Popis isprava unosi se u tovarni list. član 448). Inače. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Nepostojanje. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. te opis tereta (broj komada ili koleta. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. 227 . naznačenje opasnosti. pristanište ukrcaja. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). 2.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. korisnik prevoza). Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. krcatelj. oznake za identifikaciju. ako se prevozi opasan teret). valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. odnosno iskrcaja. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Naime. primalac. U protivnom on se ne može zaključiti. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. sanitarne. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. težina. Ako brodar nije unio primjedbe. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. veterinarske i druge isprave. član 520). naručilac. obim ili količina. član 517). član 518). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima.

a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. kao i za zakašnjenje. ako postoje. brojanje i uopšte. brodar odgovara prema 228 . ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje).OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. Kao i u pomorskoj plovidbi. Brodar može suprotno dokazivati. pa dođe do zakašnjenja. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. manjka ili gubitka došlo. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. član 557). Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Prilikom prevoza tereta. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. Vaganje. Prilikom ukrcavanja. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. a s obzirom na prirodu vodenog puta. dok se vozarina ne mijenja. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. koja je sastavni dio tarife. član 473). Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. U pogledu vozarine. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. manjak ili gubitak tereta. član 796). od preuzimanja do predaje. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. prirode stvari i prevoza živih životinja.III . prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. 2. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza.

prema ugovoru.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. član 551). 229 . Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. mora izvršiti predaja tereta.

230 .

iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. 201 Oba imaju apsolutni karakter. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. Firma. Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. 231 . naučna i umjetnička djela. Književna. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. predmet su autorskog prava. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Izumi. čl. ali i kompjuterski programi. 3. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 200 U istu granu je uključena i nova. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. 201 ZIS. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. 51 (Sl. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. čl. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine.l. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli.

One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. Poslovna politika. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. žig. Riječ je latinskog porijekla . 203 naziva se licencom ili licencijom. Beograd. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Informator. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. 202 203 232 . 686 . uzorak i modeli. Značaj ugovora o licenci je ogroman. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. 1981. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. tačka 4. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). U principu se i patent prenosi na isti način. 1.i označava dozvolu. ustupaju se isključivo ugovorom. str. 205 ZIS. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. 106-107. uzorka i žiga. a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 2. str. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. Takva licenca se naziva ugovornom.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. čl. modela. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. Zagreb. 133. inozemnom i međunarodnom pravu”.711). Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. 1984.“licentia” . 116 i čl. Bez obzira na predmet. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. ZIS. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”.

ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. 130 ZIS). Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. uzorka ili modela. 63 ZVTP). 64.prema svima (erga omnes). 233 . Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. koji vodi i registar tih ugovora (čl. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. komutativan. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. tehničkog znanja i iskustva. U domaćem prometu. Napokon. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. odnosno primjene ZOO. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. 686-711). Obavezne (čl. isto djelo. 3. Zaključivanje ugovora Složenost. on se može upisati u registar. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. 54) i zabranjene klauzule (čl. da postoje 206 Verona dr Albert. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. prenose ugovorom o licenci. str. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. teretan i formalan. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. žiga. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. čl. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. 686 ZOO). Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. zajedno sa pravima nad njima. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. da su najjače izraženi elementi zakupa. 56 ZVTP). pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 687 ZOO. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. 132 ZIS). intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima .

čl. 2. 97 234 . dakle. narocito. 69 211 ZIS. Najuopštenije govoreći. 36 i Besarović dr Vesna. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”.2. 110. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. oblika. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac. davalac licence. čl. isto djelo. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. kontura. odnosno uzorke. 132 ZIS). kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. isto djelo.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. odnosno uslužni žig.1. Besarović dr Vesna. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. fizičko ili pravno lice. isto djelo.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. odnosno žiga (čl. str. str. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). boja. str. Bitni elementi ugovora 2. Verona dr Albert. isto djelo. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. koji je 209 Robni. Ipak. Svi ovi objekti. odnosno prava industrijske svojine. 208 2. mogu se podijeliti po različitim osnovama. 29-36. 110 ZIS. čl. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. nov. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. str. 19 210 ZIS. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja.

izuzetno. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. 688 ZOO). mora izričito ugovoriti (čl. str. 689. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. ona može biti potpuna i djelimična. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. Napokon. st. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. 60 i 113 ZIS). Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. naprijed citirano djelo. Naknada mora biti određena ili odrediva. redaktori prof. S obzirom na strogost ograničenja.3. 212 Čl. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. patent traje 20 godina. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 235 . 689 ZOO). 60. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. a industrijski dizajn 10 godina (čl. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. licenca je neisključiva. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 690 ZOO). dr Dragoljub Stojanović. produžiti za još najviše 5 godina (čl. 690 ZOO). Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 686 ZOO). 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. čija je definicija već data. 473-474. st. dr Slobodan Perović i prof. Računajući od dana podnošenja prijave. Postoje i izuzeci. 2. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. niti je može prenijeti nekom trećem licu. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. 2 i 3 ZIS).

jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa.4.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. 89. citiranog djela. str. III OBAVEZE STRANAKA 1. str. prema prometu i po veličini dobiti. 89. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. 67 i 68 ZOO). Ekonomski institut. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. 703 ZOO). u teoriji prava intelektualne svojine se. Prema Begtić dr Rešad. str. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. Sarajevo. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Besarović dr Vesna. ipak.1. Ova forma ima zakonski karakter. Vidjeti Besarović dr Vesna. 133 ZOO). 122. Vidjeti str. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. po komadu. isto djelo. 29. tržišta i monopola. 1982. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. 216 Verona dr Albert. kombinovani način odredivanja cijene. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. isto djelo. isto djelo. 485-486. 214 213 236 . Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. 215 Ovo je tzv. isto djelo. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. Besarović dr Vesna. isto djelo. Carić dr Slavko u komentaru čl. str. 2. Obaveze davaoca licence 1. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. str. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. Burnazović dr Tufik . 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. 122 i Verona dr Albert. str. 123.

industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. ako jesu posebnom. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. 603 ZOO). 114. str. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. treba smatrati da ona ima trajan karakter. Besarović dr Vesna. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. str.3. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. 1. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. ona se naziva opštom. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema.2. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. Prema Čl. 218 217 237 . Besarović dr Vesna. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. 693 ZOO). isto djelo.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. 55 ZVTP). Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. U mjeri u kojoj počiva na propisu. 114. 692 ZOO). obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. isto djelo. 54 ZVTP. 1.

Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Prema specijalnom zakonu (čl. isto djelo. 115-119. 238 . svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Primalac najprije. garancija se proširuje. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora.4. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 694 ZOO). između ostalog. isto djelo. 2.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. 54 ZVTP). U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. I drugo. Pored zakonskih. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. 54 ZVTP). poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 220 Verona dr Albert. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. 81. isto djelo. 1. garancija za rezultat. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. 696 ZOO). str. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. str. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. ne stiče samo pravo. Obaveze primaoca licence 2.1. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. te po prirodnu okolinu. 84-86 i Besarović dr Vesna. str.

ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka.3. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. isto djelo. Tako je postupio i čl. Besarović dr Vesna. Verona dr Albert. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. 222 221 239 . Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Kod ugovora o licenci know-how. isto djelo. st. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. 88. str. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. 702 ZOO). Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. 698 ZOO). Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. str. Ukoliko one ne postoje. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. 2.2. 121. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. 54. 1. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. uključujući i nepatentirani izum. Trajnog je karaktera. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. tačka 1) ZVTP. 2. dakle i onda kada nije izričito ugovorena.

Njegova odgovornost je tada subjektivna. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. Besarović dr Vesna. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. str. ukoliko je nedostatak bio skriven. isto djelo. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. 223 Vidjeti Verona dr Albert. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. 121 ZOO). davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. No. dakle. 115. Pored toga. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. str. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 240 . isto djelo. 121 ZOO). Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. 700 ZOO). 699 ZOO). 84-86. 2. objektivna.

isto djelo. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. 112 i 113. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. Radi se. Verona dr Albert. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). Ako drukčije nije ugovoreno.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. 704 ZOO). Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. U principu. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. dakle. str. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. licence se dijele na one za proizvodnju. 241 . kao “odobrenje”. najčešće u samom ugovoru o licenci. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. 95. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. bilo apsolutno. primaoca isključive licence i trećeg lica. isto djelo. isto djelo. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. Dopuštanje se može dati unaprijed. 29 ZOO). str. Napokon. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. 72. 2. isto djelo. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. str. bilo relativno. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. str. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. 71-72 i Besarović dr Vesna. 224 225 226 Verona dr Albert. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne.

“čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. Po njenom isteku. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. 227 Verona dr Albert. 708 ZOO). Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. a to znači odmah (čl. Otkazni rok se ugovara. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. pa mora prestati otkazom. 709 ZOO). Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Poseban otkaz nije tada potreban. 707). 95. 242 . str.razloga” (čl. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. 705 ZOO). Shodno opštim pravilima obligacionog prava. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Pored toga. 706 ZOO). obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. same mogu da urede sve modalitete raskida. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. a davalac se tome ne protivi. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 2. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. dakle prinudni karakter. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. 710 ZOO). koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. Prema njima. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 707 ZOO). osim toka trajanja. isto djelo.

Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci.3. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Obrnuto nije slučaj. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. 243 . Rješenja za pravna lica su drukčija. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. 711 ZOO). odnosno raskine.

244 .

2. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . sinalagmatičan i formalan pravni posao. kao karakteristični dužnik. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Shodno tome. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. izvođač. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. 228 Po članu 630 ZOO. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. 245 . Federalni propisi su veoma opširni. Beograd. Institut za uporedno pravo. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. 1987. VI izdanje. 7-8. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. Naučna knjiga. Beograd. 549-550.1968. Mogu se podijeliti u dvije grupe.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. ne preuzima obavezu rada. dvostrano obavezan. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. ili na takvom zemljištu. str. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. str.

Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. CIP.05. Dalje: ZPU). 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. inženjering organizacije. 34/04) 232 Sl. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. novine FBiH br. 52/02. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. l. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. te akti ostalih međunarodnih organizacija. SFRJ 69/80). zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC).g. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. Sarajevo. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. naručilac i izvođač. Pored posebnih uzansi. ustupanju radova i usluga. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. 141-157. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. 230 229 246 . Ona imaju svojstvo stranke. te inspekcijski nadzor. izmjene i dopune u broju 26/82. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. Zagreb. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.2003. 1980. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. do sada. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. novine FBiH br. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. SFRJ 18/77. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. projektantske organizacije. list SRBiH 33/77. 56/02. te upravni organi. prema terminologiji ZOO. str. ustupanju radova i usluga (Sl. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. Sl. kao i budžetskih korisnika. l.građenju. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. novine FBiH br. dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. 233 Sl. korisnika. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. 1987. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki.

Oni mogu djelovati samostalno . rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Tako se i poslovi projektovanja. 2.1. pošta. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih.. odnosno eksploatacija. gas i sl. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Prethodne radnje 2.za ponudbenu licitaciju . Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. Projektovanje. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. funkcionalnost objekta cjelishodna. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. kao jedan subjekt. katastar). Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. ili jedinstveno. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . vodovod i kanalizacija. zemljišno-knjižni ured. 18 ZG). Za sva navedena lica. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. tj. 20 ZG). osim investitora. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). kontrola projekta. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno.

Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. zgrade za zdravstvene. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. po sporazumu stranaka. Između njega i projekta “za izvođenje”. Za objekte neprivrednog karaktera . ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. socijalne i kulturne ustanove. Ali ako se objekat gradi iz kredita. odnosno eksploatacije. 25 ZG). Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. posebne uslove za građenje toga objekta itd. tj. predmjer. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. potrebna obrtna sredstva. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. kao što su građevinski. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. Projekti sadrže. trajanje izgradnje. opreme. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. izvore finansiranja. Investicioni program može izraditi sam investitor. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. Pored toga. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja.kao što su škole. projekat instalacija i drugi. te sa tehnološkom. njegovu namjenu. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. kapacitet. često se sreće i “glavni projekat”. tehnološki. ona 248 . ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. program proizvodnje. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. odnosno eksploatacionu koncepciju. tehnološko-proizvodnu. predračun sa opisom radova. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. ona obuhvata različite projekte.objekta. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. ili usluga. a naročito rentabilnosti. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. odnosno saglasnosti. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. nego samo neke od njih i druge specifične. crteže. specifikaciju. društvena opravdanost. Naime. odnosno o izvođenju radova. da prethodi “idejni projekat”. karakteristike objekta. Prema prirodi posla. tehničke opise. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. parkove. vrijednost prethodnih ulaganja. Njegovoj izradi može. U praksi se idejni projekat redovno radi. izvedbenog projekta. pored ostalog. sportske terene itd. tehničko obrazloženje. upravne zgrade. kao što će se vidjeti. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. početak eksploatacije itd.

Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. 32 ZG). 30 ZG). 2. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. odnosno izvođenju konkretnih radova. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Drugo.2. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. 249 . i platio troškove vezane za objekat. 22 ZG). 74 ZG). odnosno njenog dijela (čl. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta.moraju biti i racionalna. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Najprije. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. ZG). u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Treće. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije.

Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. 3. 3. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Jedan izuzetak ipak postoji. putem kredita. npr. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). bilo prikupljanjem ponuda (čl. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Izbor saugovarača 3. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom.2. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara.1.2. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. 604 ZOO. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Druga skupina ima procesni. bez obzira na svojinska obilježja investitora. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču.3. Prema čl. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. odnosno ofertalnom licitacijom. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . Da bi donio odluku o izgradnji. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi.

odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend).3. a ne putem javnog oglasa. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. Tender. osim cijene. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. Ako su ovi elementi zadati. Procedura ispitivanja. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Tender po pravilu sadrži više elemenata. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. dalje. Pri tome. Drugo. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Prvi je uputstvo ponuđačima. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. tako i samih izvođača između sebe. referens-lista i lista osoblja. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. Napokon. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Pored toga. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. 251 . Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. tender sadrži opšte.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. Njene faze su: prijem ponuda. procjena ponuda. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. javno otvaranje ponuda. po pravilu se uobličavaju u tenderu. 3. ugovora o prodaji naročito. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. da dostave svoje ponude za izgradnju. predstavljaju poseban dio tendera. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. predaje ponuda.

O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. bilo ponudbena. 630. 4. Ona može biti 252 . kadrovi. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Drugo. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. bilo licitacija o podobnosti. referens-lista i slično). prikupljanja ponuda. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Razlike su sljedeće: prvo. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. I treće. st. Ako ne uspije ni ponovljena. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. 2 ZOO). radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. 3. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl.4.odnosno radove. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova.

ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. str.Carić dr Slavko. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. istražnih. 1983. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. 253 . Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. 61-63. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. 561. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. str. Materijal za savjetovanje. češće. Stručna knjiga. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. mostovi itd. brane. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. upućivanjem na tehničku dokumentaciju. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. Prema UG 11. Da bi neki poslovi bili građevinski. On se tada određuje u sklopu pripremnih. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. najprije. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. isto djelo. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. nesumnjivo je. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. koji može imati isti predmet. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Beograd. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. ugradnja i montaža opreme. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. građevinskih radova. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. montažnih i drugih radova. 631 ZOO).

240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. 22). u pravilu. a koji se moraju izvesti”. Ako bi (čl. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. ona dovela do znatnog povećanja cijene. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. odnosno manjkove radova. SUPJ . U cijenu. investitor može i raskinuti ugovor. Napokon. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. 121. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. Prvi je paušalno utvrđivanje. najprije. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Beograd. 635 ZOO). To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 1978. Kod ugovora “ključ u ruke”. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. tako da se 239 Danas se. 254 . Svi oni nemaju jednak tretman. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. tj. I treće. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta.IPU. materijala. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). tj. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). 634 ZOO). naknadni radovi . str. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Cijena 2.2.1. Treba istaći da naslov čl. odnosno radova (UG 22). višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. No.

Na pravila o promjeni cijene. cijena je ipak promjenjiva. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. uticaj može imati i avans. 25. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. str. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. Ovaj načelni stav. kada se promjene pojave i unaprijed. 255 . Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. 1977. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. 637 ZOO). Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Ukoliko je izvođač u docnji. a preko toga investitor (čl. Prema njoj. odnosno radova. Beograd. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. 639 ZOO). kako zakonska. tako i ugovorna. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. Pored toga. Vidjeti UG 22-33. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. 638 ZOO). 636 ZOO). Privredna štampa.2. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. odnosno kod fiksnih cijena 10%. U slučaju da izvođač nije u docnji. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. 27-28. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”.2. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču.

Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. investitor mu može dati primjeren rok. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila.obligacionog prava. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. ako ugovarači posebno odrede. 5. 2% od ugovorenih. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). bilo naknadno. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. privremenim situacijama. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. 3. Ako to nije slučaj. Prema posebnoj uzansi 42. U praksi dominira određivanje roka periodom. ili na isti ovaj način. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36).000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. 256 . Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Tada. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. 4. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. Kao i obično kod ugovorne kazne.

). Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. U tom slučaju. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. dr. 42-46. sarajevo. 42-45. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. 6. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85).g. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. 4% za drugih 10 dana docnje itd. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. ali ne mora. Ni Zakon o obligacionim odnosima. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. 243 257 . Shodno tome. 2002.ali po progresivnoj stopi (npr. 5. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. Pri tome se može. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje.g. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. Ipak. str. 52). prenesena garancija izvođača radova (UG 87). str. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Sarajevo 2002. Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”.

one u toku građenja i po završetku izgradnje. obaveze se svrstavaju u: prethodne. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. 258 . prateći redovan tok posla građenja. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. str. Obaveza je složena. 42. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. bilo sa izvođačem. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. Investitor mora najprije da preda samo gradilište.7. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. između ostalog. Vidjeti Šurlan Petar. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. gradilišta. Ove obaveze već su razmatrane. pribavljanje sredstava. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. isto djelo. 2. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena.

Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. 81. U njega ulaze naročito: vrste. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. u ime investitora. kao i samog objekta. Uređuje se prinudnim propisima. bilo preko posebno angažovanog lica. 21 ZG. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). odnosno izvođenje radova. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. količina i kvalitet radova. Posebnim uzansama o građenju. materijala i opreme (UG 99). Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). Građevinski nadzor U najširem smislu. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. kada su uključene u izvore prava. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. U užem smislu. postupaka. bilo sam. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. 246 Šurlan Petar. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. str. teče rok za izgradnju objekta. nadzor se može povjeriti. Prema čl. odnosno posjed. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). 259 . ugovorom i. isto djelo. Od trenutka uvođenja u posao. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. U najužem smislu. savremenosti. 3. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor.

Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. u toku i po završetku izgradnje objekta. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama.1. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. a neizvršenih radova (UG 60). Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. prema UG 60. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. 260 . Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. U praksi postoje i tzv. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Ona je pravovaljana i kada je investitor.2. Izvori prava su: prinudni propisi. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Plaćanje fakturisanog iznosa. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. ugovor. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. odnosno obavljanja radova. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura.4. ili iznosa koji nije osporen. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. obračunske situacije. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. 4. Plaćanje cijene 4.

4.3. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). a eventualno i obračunskih situacija. Prethodne obaveze su malobrojne. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. On. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. 176 UG). Osnov je građevinska knjiga. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija .stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Imaju prinudni karakter. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. Napokon. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. No. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih.dijelu objekta. odnosno radova. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. najprije.

Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati.VII 1972 i Sl. inspekcijski pregledi itd.V 1972. Praktično. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. ako je dakle. I nju potpisuju obje stranke. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. bio nesavjestan. odnosno njegovog nadzornog organa. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . prolaznike i saobraćaj. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. daju se putem dnevnika.noti. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. opremu i materijal. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. kiša. radnike. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama.V 1973. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Nalozi i primjedbe investitora. Potpisivanje se vrši svakodnevno. posljedice propusta su iste. ali nema jednokratan karakter. 1503 od 25. 2. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. 129/2 od 16. 47 ZG). Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. 247 Ovo je stav sudske prakse. Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. 262 . Sl. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. Pored toga.). Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. te susjedne objekte. testiranje materijala. 1112/72 od 9.

Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. Bude li potrebno. Solidno izvođenje radova 3. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. 3. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. odnosno investitora. Inače. dispozitivnih (čl. propise o bezbjednosti i slično.1. u načelu. O njima će naknadno biti riječi. Ako nije. 632-634 ZOO). djelujući pažnjom stručnjaka. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). tipično za ugovor o građenju uopšte. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. 607 ZOO). Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Kada sam nabavlja materijal. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. može nastaviti izmijenjene radove.3. Ova dužnost je složena. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. obavezne standarde. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. U slučaju akutne opasnosti. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. Pored pridržavanja ugovornih elemenata.2. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). nema pravo na naknadu za učinjene radove. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. 3. izvođač ne smije odstupiti od projekta. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Tek po dobijanju pismene saglasnosti.3. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Bez odobrenja investitora.

3. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. On snosi i troškove provjere (UG 76). Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. izvođač mora. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. To je tzv. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. druge objekte i okolinu (UG 76-78). “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. iz posebnih razloga to ne činimo. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. odnosno ugovorenih radova. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. No.4. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. kada je to potrebno. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. Ako metod provjere nije ugovoren. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. primjenu adekvatnog materijala. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. višak radova. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. 4. po pravilu kroz građevinski dnevnik. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. No. određuje ga sam izvođač. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. Zahtjev treba dati pismeno. investitor može i odustati od ugovora. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se.objekta.

Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. prisustvovanje testovima. Ako ništa nije posebno ugovoreno. 265 . Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). snosi naručilac. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. reguliše je UG 126. 603 ZOO. uz nadoknadu. 7. odnosno radova. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. UG 100). materijal i oprema sačuvaju od uništenja. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). Troškove čuvanja snosi izvođač. 6. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Ona postoji i pri raskidu ugovora. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). ili tu obavezu preuzima jedan za sve. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. 5. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. uzimanje uzoraka i slično. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. čl. otkrivanje pojedinih radova. naročito kod otkrivanja radova. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. odnošenja ili propadanja. pozivanje na testiranje. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. ali uvijek u pisanoj formi. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način.

ili u sklopu cjelokupnog posla. Program sastavlja 266 . izvođač ili oba subjekta zajedno. opreme i postrojenja. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. te njegov broj i datum izdavanja. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. preostali materijal i otpad. 50 ZG). troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Uređena je ZG (čl. VI PREDAJA OBJEKTA 1. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. odnosno nakon raskida ugovora. U slučaju raskida ugovora. Prema prirodi građevine. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. instalacija. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Kada prihvati zahtjev. Jedan izuzetak ipak postoji. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. podobnu za odvojeno korištenje. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu.Po završenim radovima. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato.

Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. 2. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. 614). Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. Napokon. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. kvalitet radova. Drugi izvor je ugovor. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). pa dominira u praksi. Naziva se i kolaudacijom. Zakon o obligacionim odnosima. drugi partner 267 . U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. bilo kao običaj (UG 110-115). 55 ZG). Zapisnik potpisuju obje strane. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. obim radova. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. Po završenom pregledu. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). O radu komisije se vodi zapisnik. O pregledu se vodi zapisnik. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Njegov sadržaj je određen u UG 113. govoreći o ugovoru o djelu.predsjednik komisije. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Primopredaja objekta.

Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. 248 izvođač i podizvođač. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. 268 .to može učiniti sam. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. odnosno da su otklonjeni. Ta lica su: projektant. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. ali na trošak izvođača. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. str. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. 3. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. op. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. cit. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. 74-92. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. Veljko Trivun. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. investitor. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr.

2. 3. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. ako ih je utvrđivao sam projektant. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. 614621 ZOO). kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. redaktori prof. Napokon. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. 641 ZOO). autor Jankovec dr Ivica. prema opštim pravilima.dr Slobodan Perović . Odgovornost projektanta. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. 269 . U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. odnosno prekršaje. Najprije. 644 ZOO).prof. 644 ZOO). 74-81 ZG). Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti.dr Dragoljub Stojanović. Gornji Milanovac 1980. Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. 644 ZOO). kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje.odgovornosti za nedostatke građevine. str. ni ograničiti. 360.

647 ZOO). Izvođač. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Beograd 1978. a ne na obimu radova. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. ili na neki drugi nesumnjiv način. 274. Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom.međunarodni”. kao ugovorna strana. Zagreb. str. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. 640 ZOO). str. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. 270 . ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. 636 i 637 ZOO. 646). Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. Institut za uporedno pravo. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Višak radova. 1980. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. U tom slučaju on ima pravo na regres. 126-127. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. CIP. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. odnosno po uputstvima investitora (čl. Prva je sadržana u čl. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. naročito onim iz čl. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova .

Savremena administracija. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. čl.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. ZG. Treće. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. Drugo. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. 253 “Pravni leksikon”. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. isto djelo. str. 207. građenje složene građevine. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . ali ne kao jedini predmet ugovora. odnosno isključenju odgovornosti. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. izvođenje pripremnih radova. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. također. I peto. Isporuka investicione opreme. režim njegove odgovornosti je stroži. kao poseban posao prodaje. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. str. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. str. isto djelo. 252 Četvrto. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. 40-44). 2. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. 275. 252 Đuretić dr Slobodan.od davanja ideja. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. montaža. puštanje u pogon itd). 1978. odnosno njegov dio. 141. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. izvođač veoma često nabavlja materijal. str. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. Sarajevo. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. vršenja nadzora i sl. 271 . 1987. Beograd. 434. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom.

Dakle. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl.IX PRESTANAK UGOVORA 1. 68 ZOO). Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. 133-136 ZOO). primjenjuju se i na posao građenja. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. nemogućnost ispunjenja (čl. To su: promijenjene okolnosti (čl. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. Pored njih. 10 ZOO). te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. 619 ZOO). 637 ZOO). sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. 272 . Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. 2. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. Ova rješenja su već razmotrena. Međutim. Napokon. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. te naknade izvođaču za ono što je već učinio. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Pored značaja ugovora. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. sadržana u članovima 124-132. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima.

Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno.g. Beograd 2002. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). u modernom svijetu. dr. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. i Poljički Statut 1440. 273 . sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja.g.. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288.g.g. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. danas. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Danas. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. vršili disperziju rizika. nastala u na uzajamnu pomoć. savremenim riječnikom rečeno. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. Zakonik cara Stefana Dušana 1349.g. Jelena Kočović. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579.g. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Predrag Šulejić: Osiguranje.g. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. trećom generacijom direktiva iz 1992. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr.

ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. 257 Tako je prema podacima iz 1999. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. kad nastane osigurani slučaj. 256 No.000 radnika. Prof. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. dr. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika.g. 274 . te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. 2001. Novi Sad. izgubljeno. u psihološkom pogledu. kad se radi o osiguranju imovine.g. ili da ih neće suviše oštetiti. a kad se radi o osiguranju lica. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . i za pojedinca čije je i za društvo. odnosno štete. str. Uništeno dobro je. 14-16 i 18-21. repariranju nastalih štetnih posljedica. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Radi se. 1992. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Sad. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. dok je Nipon Life zapošljavao 714. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. N. U slučaju da dođe do predviđenih šteta.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. Misao. onda je to sistem mjera za očuvanje života.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. Stylos. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. zdravlja i životnog standarda ljudi. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”.stvara osjećanje sigurnosti.

osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. u stvari. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. 275 . Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . građenje sefova. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. postavljanje nekih instalacija. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Fond osiguranja. prema tome.osiguravajući fond. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. ipak. Međutim. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. organizovanje protivpožarne službe. Radi se. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. 897 ZOO). predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. kao što je poznato. ali se. u što je moguće širem obimu. a još manji broj ih biva uništen. 2 ZOIO). U tom smislu. fond osiguranja. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. dešavaju normalno kao i one redovne. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. postavljanje gromobrana.koja. Moderno osiguranje. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. proizvodnja aparata za gašenje požara. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. Osiguravač. dakle. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom.

ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. Prema svemu.). posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. Uz to. taksativno određene organizacije za osiguranje. 41/98 .vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. Ugovor o osiguranju 2.pravila osiguranja. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost. u stvari.1.dalje ZOIO). odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . način poslovanja i pravni tretman sredstava. U te mjere. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. učešće osiguranika u dijelu štete. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. gašenja požara i sl. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. koja se putem banaka. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. unutrašnja organizacija i upravljanje. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja.list FBiH 2/95. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. pored ostalog. 7/95. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. Dakle. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. 2. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. Izvori prava. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. po načelu uzajamnosti i solidarnosti. 6/98. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. Pored toga. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). te u naknadi štete. a i neposredno. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. gubitak prava na naknadu i sl. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl.

Prvu čine “poslovi osiguranja”. str. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl.l.l. ZOIO). isto djelo.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. Pravila osiguranja mogu biti opšta .prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. zastupanja u osiguranju. te u svoje ime. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. Prometnu. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. 45-49. 277 . U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. On. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. preuzet Sl. RBiH 2/92). Prema članu 2 ZOIO. najprije. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. 3. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica.l. snimanja i procjene šteta. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom.dakle. 900 ZOO). normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. RBiH 2/92). usvojen u pravni sistem BiH u Sl. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. riječnom i kanalskom saobraćaju. snimanja rizika.l. SFRJ 22/77. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. 2.kao zastupnik.za pojedinu vrstu osiguranja. SFRJ 33/77. st. kao komisionar. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. I drugo. 142-144 ZOO. u tuđe ime i za tuđi račun . U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. a za tuđi račun .

259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. nema ni ugovora. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. U osnovi. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. U suštini.osiguravača. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. b) Mješovita teorija . Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. 278 . odnosno isplata osigurane sume. kao i dosadašnji propisi. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. 2. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. Vidjeti Šulejić dr Predrag. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. isto djelo. 31 i dalje. d) Po teoriji prestacije. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. 139-148. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. Dakle. On. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. Prema njemu. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja.2. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. a zajednica se obavezuje da. formalnost. ZOO. teretnost. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. str. 897 ZOO. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. str. poput zakonodavca. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. samo potvrđuje ovakav stav. isto djelo. odnosno sumom osiguranja. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica.

Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. te isplatom naknade. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. odnosno sume osiguranja. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Ipak. a u trećima. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. čak uzeta i sama za sebe. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. 901 ZOO). koji je prihvata ili ne prihvata. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. naplaćuje premije. Kod životnog osiguranja. U drugim. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Prema tome. ugovarač osiguranja. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom.posrednika. Pravno dejstvo ponude je različito. smatra se da nema ograničenja (čl. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. 279 . traži saugovarača. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. 2. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. Po Zakonu. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. za druge . a za to druga strana. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. Ponudilac može odrediti i kraći rok. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. akiviziter osiguranja. 906 ZOO). Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. Predstavnik osiguravača. ne zna. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. Može. obavezuje samo za neke grane osiguranja. Ova teorija ne isključuje.3. da izdaje polise osiguranja. takođe. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno.

putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). 280 . Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. rizik obuhvaćen osiguranjem. 902 ZOO). Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. “primijenit će se ova posljednja” (čl. 901 i 03). Najposlije. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja.4. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. trajanje osiguranja i period pokrića. 902. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. 2. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. premija. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . osigurana stvar. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. upravo čim uplati premiju. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Ako nije tako urađeno. odnosno osigurano lice.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. dakle. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. zaključen konkludentnom radnjom. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. Kod ličnog osiguranja. smatra se da je ugovor zaključen.osigurani slučaj (čl. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. Po zakonu. 943 ZOO). Kod obaveznog osiguranja.obećati). datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Ako neće da zaključi ugovor. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. Ugovor je. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Ona može biti data i na polici. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu.

Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. Druga ugovorna strana. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl.1. a stvar je izložena riziku. potpisivanjem. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. po naredbi i na donosioca.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Kod imovinskog osiguranja. naziva se osiguravačem. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. zalaže se indosamentom. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. ili osiguranikom. onaj koji se osigurava. II ELEMENTI UGOVORA 1. individualne i kolektivne. znači. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Lista pokrića ima. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. isto djelo. ugovoriocem osiguranja. Način dodavanja je pravno irelevantan. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. Kad glasi po naredbi. pojedinačne i generalne. karakter isprave o osiguranju. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. 897).a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . 281 . Prema sporazumu ugovarača. može glasiti na određeno lice. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. stav 6. a terminologija o njima nije ujednačena. osiguravaocem. osiguravateljem. osigurateljem. ZOO). str. (čl. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. a ne ugovaraču osiguranja. Može se i zalagati. Ne može glasiti na donosioca. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. A to se postiže tipiziranim ugovorima. Stranke 1. Isto je tako kod ličnog osiguranja . 902. 164-165. naziva se ugovaračem osiguranja. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene.

druga lica. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge.licu koje stvar drži ili ju je držalo. Kod osiguranja imovine. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. No.zakupac. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. založni povjerilac. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). 282 . Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. znači. ili. ali ono nije ugovorna strana. 924 ZOO). Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. međutim. To se lice naziva osiguranim licem. iako stvarno uvijek ne mora biti tako.(suma osiguranja). naknada se isplaćuje njemu. bilo na posebnom dokumentu. može isplatiti trećem licu. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. potrebna je njegova pismena saglasnost. ako nije vraćena . pretrpio neki materijalni gubitak . a ne onoga koje sklapa ugovor. koji je i korisnik osiguranja. takođe. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. zanatlija. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. međutim. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. različiti. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. pošto bi. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. Za osiguranje života nekog drugog lica. u suprotnom. Znači. onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. kad je sopstveniku vraćena stvar. odnosno osigurano lice. čuvar (čl. osiguranikom. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. tj. Može se. skladištara. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. komisionara. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. 946 ZOO). a može i docnije.

organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja.3. 12 ZOIO). Za pojedine vrste osiguranja (čl. dakle. 14 ZOIO). rezerve sigurnosti. 12-26 ZOIO). Ugovor se može. 29 ZOIO). Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. kod ličnog osiguranja. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl.). ali odredivo (djeca. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. 283 . 1. može se navesti poimenično. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. 13 ZOIO). Ugovarač osigurava svoju stvar. i po 2. suprug i sl. sredstava preventive. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život.Kao korisnik može biti određeno neko lice. Pored toga. Osnivači.000. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje.000. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. 1. 5 ZOIO). sredstava tehničke rezerve. ali može biti označeno i neodređeno. uslove iz odluke. odnosno svoj tjelesni integritet. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. povezivati (čl.00 KM za poslove osiguranja života. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. 924 ZOO). Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Na strani osiguravača može biti i više subjekata.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. nasljednici.000. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.2.000. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. Pored temeljnog kapitala. a svoj život. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja.

ono čemu se pruža zaštita od rizika. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. lica. koju smatra ispravom o osiguranju. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. 905 ZOO). to je osiguranje za tuđi račun. odnosno o osiguranom licu (čl. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. lica izloženih opasnosti i sl. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. o čemu je sklopljen ugovor. No. osiguranje za račun određenog lica. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. zatim prestacija. ili preciznije. Govori se o osiguranju imovine. 902).Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime.da je to interes. 2. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Tako posmatrano. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. 904 ZOO). Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. 905 ZOO). a kao što je rečeno.rizik. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. osiguranje od odgovornosti). ugovor prestaje da postoji (čl. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. 284 . Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. Poslije toga. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. a neki da su to obaveze i prava stranaka. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. životinje. drugi . treći . pa i sastavljača uslova osiguranja. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. stvari. Odbije li zainteresovano lice. Ako je u polici određeno drugo lice. Kad govori o sadržini polise. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran.

događaj protiv koga se osigurava. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. rizikom se naziva i sama šteta. ugovor je ništav. ne zna se. Pored toga. pa nema ni ugovora o osiguranju. Generalno posmatrano se to dešava. On mora biti budući. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. ako se osigurava od požara. to je izvjesno. potrebno je da bude izložen riziku. Neizvjesnost. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. ne zna se kada će nastupiti. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. uzrok štete. odnosno da bi predstavljao rizik. ili je bio u nastajanju. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. Naime. Rizik nosi u sebi. Da bi bio “osigurani slučaj”. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. Ali kada će. Ako se osigurava od poplave. dakle. o tome da se rizik desio i sl. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. nastupiće. tj. dakle. Svaki će osiguranik umrijeti. Nema li je. odlučujući elemenat rizika. ili relativna. dakle. 898 ZOO). Neizvjesnost je bitan. nema ni osiguranja . To je jasno naročito kod osiguranja lica (života).3. to je neizvjesno. tako i u osiguranju lica. Ili. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . Prema tome. na prvom mjestu. Izuzetak je tzv. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. stav 2 ZOO). rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. mislim). Gdje nema rizika. tj.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. putativni rizik (od latinskog “puta” . treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. da stvar može gorjeti. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. slučaj protiv koga se osigurava. 897 i 898 ZOO). Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. Rizikom se smatra i sama opasnost. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj.smatram. Najposlije. nema ni rizika. kod krađe . U tom se smislu govori o ostvarenom riziku.da je stvar pokretna itd. ali se ne zna kada. 898. elemenat neizvjesnosti. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja.

Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. odnosno za ostvarenje rizika. ako stranke za to nisu znale. stav 3 ZOO). u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. ako drže da se događaj još nije desio. a u času kad se osigurava. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. Prvo.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. 898. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. visina premije. 4. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. I drugo. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. kod osiguranja lica. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). već je moguće da je potonuo na pučini (čl. konstantni i varijabilni.rizik . Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje.času sklapanja ugovora. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. čisti i špekulativni. Premije se izračunavaju računom 286 . Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. Premije se utvrđuju tarifom. Znači. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. legalna (da nisu kradene stvari). da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. odnosno koji predstavlja opasnost. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Rizik se. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. kao bitan faktor. To je potrebno iz sljedećih razloga. treba da se štetni događaj . opšti i pojedinačni. Neizvjesnost. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. treba da se ponavlja. tj. za osiguranjem. s tim u vezi. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. a ne subjektivno. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. stepen njegove jačine i. tj. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Osigurava se brod koji je već otplovio. odnosno. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. naročito pomorskom. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna.

čak i kad su oni istog intenziteta. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. tj. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. vjerovatnim stepenom jačine štete. 287 . vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. od sume na koju se osigurava. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. troškovi naplate premija. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. porezi. takse i druga davanja državi. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. pa i premija treba da bude veća. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. odnosno od naknade. 30. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. svakako. upravni troškovi osiguravača. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. st. najodlučnije. I to je. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Najposlije. statističkom ili neto-premijom. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. treća za desetinu itd. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. druga za trećinu svoje vrijednosti. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. dobija se “funkcionalna premija”. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika.vjerovatnoće. 2 ZOIO). izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Jedna zgrada izgori potpuno. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. dakle. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. Na osnovu statističkog posmatranja. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. Ako je period za koji se osigurava duži. visina premije zavisi od vrijednosti stvari.

Izuzetno. 936 ZOO). naknada zavisi i od osigurane svote. nego u jednom razdoblju učešća ili više. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. druga strana može tražiti poništenje ugovora. na zgradama . Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. 5. dakle. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu.više i češće zimi). Može se ići ispod te vrijednosti. 933 ZOO). 5). a isto tako i premija. st. 934. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. U tom slučaju se plaća veća premija. ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. a osiguranik plaća manju premiju. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. Ono je sadržano u aktima osiguravača. kad se. No. jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Ukoliko je u ugovoru pokriće. koja je uvijek predmet ugovaranja.Po načelima tehnike osiguranja. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. To je nadosiguranje. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. To je slučaj podosiguranja. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Nasuprot tome. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. To znači da se plaća za cio period osiguranja.

Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. prema tome koja je niža. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. stoga. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. U polisu se unosi osigurana svota. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. Pravila. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje.subjektivne vrijednosti (čl. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. Tako. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. 289 . Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. stav 7). Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja.) od pričinjene štete.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. planovi. Uslovima osiguranja. mašine. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. transportna sredstva. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. izuzeci postoje. dalje. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. a ne naknada. zaliha robe i materijala na nabavnu. modeli. Naknada je. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. kao elemenat ugovora odrediva. No. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem.po sporazumu itd. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. odnosno uslovi osiguranja imovine. 925. odnosno na tržnu cijenu.maksimuma. 898 ZOO). 6. Time se želi i spriječiti špekulacija . dokumenti . nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. dragocjenosti. No.

1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. odnosno o licu koje se osigurava. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. III OBAVEZE STRANAKA 1. Pored toga. Osiguravači sastavljaju upitnike. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. I drugo. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. 922 ZOO).Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. kao kod svake kocke. 907 ZOO). Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. kada se ispostavlja lista pokrića. daje ugovarač osiguranja. 913). Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Obaveze osiguranika 1. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. tj. Pored toga. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. 290 . Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. bilo iz zakonskih razloga. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Tako se i radi. Najprije.

odnosno o nesavjesnosti osiguranika. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. po pravilu. osiguravač može ili ići na raskid 291 . Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. Slično je i kod osiguranja lica. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. izuzev ako je išao na prevaru. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. međutim. 914. Gotovo sva pravila. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. 914. koliko treba da budu precizni i jasni. st. Međutim. 1 ZOO). dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. a koje su mu poznate. 2). ili mu nisu mogle biti nepoznate. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. S obzirom na ulogu organizatora. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. smatramo. 914. ili čak u zabludi. Posljedice su uvijek iste. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Opravdano je. drukčiji (čl. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. odnosno prava raspolaganja. 2 ZOO). naročito kad se radi o nepotpunim podacima. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. st. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. ili je bio samo nemaran. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. Rok nije utvrđen zakonom (čl. st. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. jer je u tom slučaju rizik.

ugovor prestaje po samom zakonu. svakako srazmjerno uvećanom riziku. 912 ZOO. kvartalno. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. gubi to pravo. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. odnosno prebivalište. izuzev kod 292 . Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. ili predložiti povećanje premije. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. međutim. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. 944 ZOO). na primjer. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. plaća se prilikom zaključenja ugovora. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. Plaća se. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Prema izričitoj odredbi čl. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. ugovor je punovažan. 913 ZOO). ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. No. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. 912 ZOO). Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. U suprotnom. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Ako je. 1. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. po pravilu. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. kod osiguranja u poljoprivredi. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. Ukoliko treba da se isplati odjednom. Moguće je i naknadno plaćanje premije. odnosno traženja povećanja premije. osim ako nije drukčije ugovoreno. ugovor ostaje na snazi. unaprijed. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju.ugovora.2. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. ugovor je ništav. odnosno pri uručenju police (čl. ili nekako drukčije.

ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. dakle. To se čini ili u promilima osigurane sume.uzajamnog osiguranja. Ako osiguranik ni tada ne plati. Ako to ne učini. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. 1.3. Ne bude li premija plaćena. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). i bez opomene. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. odnosno rizika. Rok ne može biti kraći od 30 dana. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Kod osiguranja života. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. ne utiče na fiksni karakter premije. ugovor prestaje po samom zakonu. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. a najdalje u roku od tri dana. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. O tome ima odredaba i u zakonu. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. 917 ZOO). osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. ako premija ne bude uredno uplaćena. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. osiguravač može raskinuti ugovor. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu.

Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. 926 ZOO). odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. Tako određuje i Zakon (čl. Ako druga strana odbije zahtjev. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. 2. Obaveze osiguravača 2. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. Ne učini li to. ta odredba ugovora bila bi nevažeća.nastao.1. 294 . 914 ZOO). 918 ZOO). zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Takva bi odredba bila ništava (čl. No. odnosno štetnog događaja. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. 1. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. 914 i 916 ZOO). izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Povećanje. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. dužan je da se pridržava tih uputstava. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. On to mora učiniti bez odgađanja. kod požara).4. 926 ZOO). ako je rizik povećan njegovim postupkom.

kako za utvrđivanje samog rizika. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. koje podnosi osiguranik. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. procjena se povjerava vještacima. odnosno uslovi osiguranja. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. kad je ta stvar propala ili oštećena. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. ako to traži ovlašteno lice (čl. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. tako u pogledu nastale štete i njene visine. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. Osiguravač je dužan. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. 930 i 931 ZOO). odnosno dio naknade koji nije sporan. Opšta pravila. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. isplatiti naknadu. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. samo naknada stvarne štete. 919 ZOO). Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. odnosno procjenom vještaka. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. odnosno korisnik osiguranja. pristupa se procjeni štete. 925 ZOO). pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Nadalje. osiguravač je dužan isplatiti predujam. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. Izložićemo njegove osnovne faze. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. dakle. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. može pokrenuti spor kod suda. Pretpostavlja se. Drugu fazu predstavlja procjena štete. neće je naknaditi. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. osim ako se to posebno ugovori.

primjenjuje se pravilo proporcije. osiguranje staro za novo i dr). popravkom stvari. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr.od osigurane svote. osiguranje subjektivne vrijednosti. zasnovana na srazmjeri između premija. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. ugovorom predviđeni iznos. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. To je slučaj podosiguranja. ili se uzimaju ugovorena. primjenjuje u Francuskoj. znači da je i rizik veći. odnosno plaćena premija. neće se naknaditi stvarna šteta. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. 925 ZOO). ukoliko je stvar vrednija. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Druga se formula. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. tj. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. opet. To znači: ako je stvar potpuno propala. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. naknada se određuje prema toj vrijednosti. To. tj.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . Naknada se isplaćuje u novcu. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. No. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju.

Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Franšiza 10. usjeva itd. Drukčije se može ugovoriti (čl. Prema tome. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Ako stvar nije potpuno propala. instalacija. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. Ugovorom se.000 KM znači da štetu ispod 10. U nekim vrstama osiguranja. mašina. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Naprotiv. 927 ZOO).osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade.000 KM ne naknađuje osiguravač. dakle. Pored toga. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. kod osiguranja protiv krađe itd. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. da je abandonira. Isto je kod osiguranja lica. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . pobunama i nemirima. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. osiguranikov je interes da šteta bude veća. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. 926 ZOO). U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. aparata. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. a ne stvarna vrijednost. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. ako je stvar oštećena. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. isplaćuje se suma osiguranja. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Ima ga kod požarnog osiguranja. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. tj. Ako stvar potpuno propadne. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza.

Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. kao i da može zahtijevati i predujam. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. 19 i čl. testamentom i sl. Ako korisnik nije određen. štetu. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. 931 ZOO). nekim docnijim pravnim aktom. dakle. kad je. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka.operacijama. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. 28 ZOIO). osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. namjernim ubistvom ili samoubistvom. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. 28 ZOIO). Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. Napokon. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. a ugovarač umre. a ugovarač nije odredio njihov dio. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. Isto tako. 929 ZOO). 50 ZOIO). 298 . osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. pod predviđenim uslovima. Kad su za korisnike određeni nasljednici. ako je uplaćena premija bar za tri godine.

tarife. odnosno uslova. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja.2. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. 6 ZOIO. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. on mora da. To je slučaj u našem pravu. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. Zbog toga je osiguravač dužan da. učini dostupnim javnosti. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. shodno čl. Pored toga. da stvara razne fondove i da te fondove jača. Kao i prethodna. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. prinudan karakter. Četvrto. kada je propisana. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. 299 . Pored toga. (čl. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. I peto. 6 ZOIO). uslovi osiguranja i sl. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. 7 ZOIO). Drugo. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Zato ima.2. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. kao što su pravila osiguranja. Ona je i javnog karaktera. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. pošto zaključi ugovor o osiguranju.

pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Osiguranjem se. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. razliku može tražiti od drugog. tj. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. odnosno korisnik osiguranja. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Dakle. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. dakle.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. a bez obzira 300 . te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja.

Šta je. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. To je razumljivo.na to što je naplatio osiguranu svotu. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. Najčešće usvojena podjela osiguranja. jeste osiguranje imovine. 934 ZOO). V PODJELA OSIGURANJA 1. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. mora zaključiti. 301 . Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Prema načinu na koji nastaje. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. umanjena mu radna sposobnost i sl. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. oštećen mu dio tijela. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. koju prihvata i naš zakon. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. prema zakonskim odredbama. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. 948 ZOO). dok se obavezno osiguranje. na osnovu ugovora. dakle. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. 2. Ako nije postupio nesavjesno. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica.

.stakla od loma. . osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti.od provalne krađe. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. odnosno istim uslovima osiguranja.osiguranje dobitka. . Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. odronjavanje. Član 9.osiguranje od zakonske odgovornosti ili. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. 302 . . 2. . Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. oluja. snježna lavina. osiguranje od odgovornosti.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje).mašina od loma i nekih drugih opasnosti. . Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. poplava. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj.montažno osiguranje.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. tj. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. . je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. 9 ZOIO).osiguranje troškova i liječenja.kombinovano osiguranje namještaja. .od požara i nekih drugih opasnosti (grom. jer ih naknađuje osiguravač.šomažno osiguranje. . koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari. klizanje tla).transportno osiguranje. . . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: .osiguranje životinja. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). jednostavno. Poznato je više vrsta osiguranja imovine. . . eksplozija.

Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. ratni rizici. isplaćuje se naknada. kopneni i drugi rizici. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica.3. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). ili da pripadne nasljednicima. eksplozija. neisporuka. očekivani dobitak. kao što su krađa. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. 303 . Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. politički rizici. infektivne i profesionalne bolesti. a može se dati na različite načine. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. miraz itd). Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. osim obične bolesti. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. Osiguraniku. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. elementarnih nepogoda. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Ako nije drukčije ugovoreno. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. troškovi opremanja broda. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. od zajedničke havarije. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. zatim troškovi spasavanja. 4. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. U svakom slučaju. vozarina. požara. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. manipulativni. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. nagrade za spasavanje i štete. provizija i dr.

osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. krijumčarenje. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. 304 . odnosno i jednom i drugom. To je pravilo. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). Kad osiguravač isplati te naknade. To bi bilo. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. generalnoj polisi. međutim. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. c) vlasnika. 5. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. bez obzira na koji je brod ukrcan. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. To je slučaj kod ugovora po tzv. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. oštećenju ili konfiskaciji. skretanje s utvrđenog puta itd. Može se. ako to nije posebno ugovoreno. dakle. b) vlasnika.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. troškovi u vezi s osiguranjem. Prema članu 66 ZOIO. pod baraterijom se podrazumijevaju. nedozvoljena trgovina. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. odnosno korisnika vazduhoplova. plovidba bez dozvole brodara. Baraterija je. učinjen bez saglasnosti brodara. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. osigurati i teret “na ma kome brodu”. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. ugovor se raskida. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. Ako nisu plaćene premije. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Po pravima drugih zemalja. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. osim pretovara u slučaju nevolje. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. na primjer. odnosno korisnika brodica na motorni pogon.

ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. tj. aerodrom). Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. pristanište. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. 73 ZOIO). Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. odgovornost. Sve štete nastale uslijed smrti. 69 ZOIO). naknađuje osiguravač (čl. nego u krugu (stanica.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. ugostiteljske (čl. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 .turističke. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. 74 ZOIO). 70 ZOIO). 72 ZOIO). trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. odnosno korisnika vozila. bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. povreda ili oboljenja. 67). Isto tako drugi poslovni subjekti. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. (čl. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova.članice ureda (čl. 69 ZOIO). ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. Ipak. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. 82 ZOIO). Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju.

neovlašćeno lice. VI REOSIGURANJE 1.. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. u nekim periodima. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. Tada pomaže reosiguranje. shodno zakonskim kriterijima. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. No. Pojam reosiguranja Osiguravač. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. 76 ZOIO). Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. 440 306 . uvijek su moguća odstupanja. Misao. a ima pravo na regres od toga lica. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. 84 ZOIO). iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. S druge strane. 84 ZOIO). Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. 93-94 ZOIO) i korisnika. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Novi Sad. 95 ZOIO). prelaze iznos sume naplaćenih premija. str. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. u stvari. osiguravač ima. putem svoje organizacije. Reosiguranje je. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. 1992. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja.

čisto reosiguranje viška štete. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. Kod osiguranja drugog rizika.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. u svakoj naknadi štete. prenosi na reosiguravača. Danas se rjeđe koristi. za svaki ugovor o osiguranju. odnosno sume osiguranja. do 50. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. posebno za svaki slučaj. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje.000. učestvuje i 307 . 7 ZOIO). 7 ZOIO). Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. 2. odnosno višak. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. a javlja se u nekoliko oblika. a višak prenosi na reosiguravača. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. a ostatak. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. 2 ZOIO). Na primjer. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. To je tzv. a ima još obaveza na naknadu štete. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. To je osiguranje drugog rizika. a drugi dio ustupa reosiguravaču. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. te naknade isplatiće reosiguravač. u naknadi štete. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. najprije. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. za koju osiguravač tako odredi. kvoti (npr. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. Kad se desi osigurani slučaj. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Organizacija za osiguranje dužna je. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. Osiguravač. osiguravač određuje. 10%).00 KM). reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Kod osiguranja štete. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. a koji će prenijeti na reosiguravača. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj).

jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). tačka 1). VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. 2). Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. 928 ZOO). Ako ništa posebno nije rečeno. No. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. bilo raskinut. 944. da je ništav. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. Kod reosiguranja viška štete.reosiguravač. 898. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. st. dakle. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. 922). st. dejstvo stečaja nije trenutno. 308 . 923. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. ili je bio u nastupanju. 2 ZOO). Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. najčešće u toku jedne finansijske godine. st. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. 1. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. Kod oba načina. određuje svaki reosiguravač samostalno. ili je postalo sigurno da će se desiti. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl.

osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Ako to nije učinjeno odmah. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. dakle. 2. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. 913). Osiguravač može. Kada ugovor raskine. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Kod osiguranja dužih od pet godina. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. dalje. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. 908 ZOO). No. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. 922 ZOO). Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. 914 ZOO). U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. 309 . osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. 909 i 914 ZOO). Izjava o raskidu mora se. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Otkazni rok iznosi tri mjeseca.

Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Pored tri posljednje obrađene situacije. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. 310 . Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. 932 ZOO). 263 Kapor dr Vladimir . Napokon. 358. str. isto djelo. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. 916 ZOO). Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Napokon.Carić dr Slavko. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 923 ZOO).

234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. a to su skladišnica. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. hitnosti postupka. novine Federacije BiH br. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. skraćeno: ZM.DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. prestanak prava i drugo. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. i unutrašnjim vodama). drumom. skraćeno: ZČ. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. osim odredaba o regresu). po pravilu.32/00). preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). 267 Inače.32/00). ostvarivanje i dejstva prava. nastanak obaveze. konosman (teretnica). Ček je uređen Zakonom o čeku. 267 Zakon o čeku (Sl. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. 265 Mjenica. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. suženom krugu prigovora. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. novine Federacije BiH br. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. Zato je materija regulisana. prenosivi tovarni list. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). čl. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. 266 Zakon o mjenici (Sl. prenos papira. imperativnim zakonskim normama. 311 . kao vrijednosni papir.

Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. 272 Sultanović dr Aziz . 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji.Trifković dr Miloš . novine Federacije BiH br. To je. rad brokera. investirajućih društava. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. banaka. str. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. list RBiH broj 10/94. 312 . Sl.su donesene 1930. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima.cit. funkcionisanje berzi (berzi efekata). Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. koncerna. list FNRJ broj 8/47) . državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. investicione papire) te blagajnički zapis. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. 2. pa i vrijednosnih papira.preuzeti aktom. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. op. to pravo o kome je sačinjena isprava. 39/98 i 36/99).Simić dr Milić. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. 2. 474. dakle. osiguravajućih i investicionih društava). fondova i dr. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. najuže je vezano za nju.). zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. list RBiH broj 2/92. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. list RBiH broj 10/94. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. niti prenositi na drugog. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. list FBiH broj 2/98). pravilnici. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. ostvarivati. odluke organa berze). 13/94). 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. shodno čl. koje je konstatovano na toj hartiji. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. transfer agenata i dr. bankarskim poslovima. list FNRJ broj 8/47).

reprezentant prava. čl. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. ostvaruje se i prenosi ispravom. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. potrebno je. ili da izda određene stvari. najčešće. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. prvo. Sadrže. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. 234). Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. i to lako prenosive. tj. pravo da traži 313 . Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti.prenošenjem. i najposlije. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. No isto tako. uz njeno podnošenje. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. drugo. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. da isplati određenu svotu novca. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. čl. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. kreditnim i trgovačkim transakcijama. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. i treće. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. kako se vidi. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. ustupanjem te isprave. koja ne mora biti uvijek gotov novac. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. 240). Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. samo njen zakoniti imalac. utjelovljeno u toj ispravi. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije.

Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Prema tome. ne bi mogle obavljati. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. bez njihovog korištenja. da se može kupovati i prodavati. kao i razne novčane i kreditne transakcije. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. 314 . pa se ona ne bi mogla ni prenositi. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). dakle. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Na prvom mjestu. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. u ovoj mjeri. a naročito da je pusti u promet. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. radi kojih je ona izdata. Time što ima pravo na hartiju. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. zalagati i poklanjati itd. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. upravo njen zakonski imalac. prema načelima i propisima. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Prava iz hartije su prava koja. Pravo je. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. No. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Kod drugih je obratno. niti se može izvršiti obaveza drugome. nego onome ko posjeduje hartiju. 3. kao investicionih papira.

Držanje hartije je dovoljan dokaz. polica o osiguranju. hipotekarno pismo.: “Tržišta kapitala”.teretnica. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. Narodne novine. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. Zagreb. 2003. 1993. dionice vezane za indeks i drugo. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. način korištenja. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. 86-91. pravni ili juridički. takođe. kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. oblik (forma). Vrijedonosni papiri. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. koji. imaju obilježja hartije od vrijednosti. ček.Danas se posebno raščlanjuje tzv. “consideration” je neki razuman razlog. obveznice sa varijabilnom stopom. str. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. Sarajevo. obveznice vezane za indeks. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. uputstava. prenos (transfer). Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. kao instrumenti akumulacije kapitala . 300307. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . Revicon.mjenica. robna uputnica. blagajnički i komercijalni zapis. hipotekarne obveznice. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. str. kreditno pismo. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). 273 274 315 . Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. uz naknadu. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica.g. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. većinom određena protučinidba. str. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. obveznica). certifikat.mjenica. 276 Foley Bernard J. u određenim pravnim sistemima. Zagreb. špediterski tovarni list. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata.dionica. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. Mate. 4. Inače. prenosivi tovarni list. Pored ovih. 1963. javni ili društveni. skladišnica.

Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. 278 ŠZO. Čl. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. odnosno talon. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. koji je momenat njegovog nastanka. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Savremene hartije od vrednosti.tehnologija. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. koji su zakonom određeni. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. obveznicu. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. 316 . Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. čl. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. obveznice). Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). a šta kupon. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. 965. 3) Firmu. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. komercijalni zapis). Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. niti se ostvariti i prenositi. 6) Potpis izdavaoca hartije. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Zapravo. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. za dionicu. akciji).g. Bitne elemente. 277 4. čeku. Službeni glasnik. Svetislav Milovanović. 2) Firmu. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. 1999. Posebnim zakonom. Beograd. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.

Jednostrana volja izdavaoca 317 . odnosno povjeriocu iz te hartije. kao što su teorija poštenja. teorija stipulacije. opticaj. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Po shvatanju ove teorije. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. donekle. 2. Međutim. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. teorija emisije i teorija ugovora. potreban i prijem hartije. Za razliku od teorije kreacije. kao pisane isprave. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Dobra strana teorije kreacije. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. 3. Teorijski posmatrano. teorija pravnog privida. po mišljenju ove teorije. dakle. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. ali su osnovne tri: teorija kreacije. korisnika papira. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. voljom i radnjama izdavaoca.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. Druga shvatanja. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . nego puštanjem u promet (emitovanjem). Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. pojava povjerioca. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. koja je bila dugo primjenjivana. teorija delegacije. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. kao korisniku prava.

Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. razvila se teorija pravnog privida.ugovor. ovdje to nije slučaj. kao što uči teorija kreacije. stavlja u promet (banke. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. kao dužnik i ovlašteni primalac. Po teoriji ugovora. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. Jedno lice štampa. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). kao dvostranim pravnim aktom. posebne institucije). a treće vrši distribuciju. Pošto postoji izdavalac. Otuda i naziv ove teorije. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. S druge strane. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Samo sastavljanje hartije. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Prema ovoj teoriji. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . 4. Dosljedno ugovornoj teoriji. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Makar bilo savjesno. drugo potpisuje kao izdavalac. odnosno svoje obaveze. a ne kada je papir potpisao. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . nađena). ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. da bi izdavalac i tada bio obavezan. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. obveznica). Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. sa razlikama u momentu nastanka. Odluka je pravno tek tada donesena. nije zaključen ugovor. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. kao povjerilac po hartiji. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Kada je pustio hartiju u promet. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije.

1979. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 237). Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. odnosno raniji imalac (indosatar). Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. 282 Rastovčan dr Pavao . 267. bez njegove volje. München.mjenica i ček”. 280 281 279 319 . 237). Sarajevo. 266. čl. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Zagreb. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. čl. 1977. a to znači prihvatanje teorije emisije. 1985. 244. 266). svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. čl. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. što je opravdano kritikovano. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . II Band. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. Teorija ugovora. Beograd. odnosno njenog ranijeg imaoca. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. iako starija. Informator. 283 Radišić dr Jakov. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 1981. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. op. op. str.cit. str. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. str. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. str.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. 239). po zakonu. 12. 282 odnosno teorija kreacije. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. čl. jamčiti bez obzira na njegovu volju. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. str.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. Pri izdavanju hartije. po zakonu. 10). Nolit. 443 (prema Radišić. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. str. Naime.cit. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu.

Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. Vasiljević Mirko. Ostale podjele daće se u pregledu.g. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. stvarnopravne i obligacionopravne. dalje.1. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Svaka od hartija se. vrsti prihoda koje ona nosi (daje). Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. papiri nose (daju) različit kvalitet prava.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Udruženje pravnika u privredi. a nekada i ličnopravnim papirima. načinu određivanja valute. 285 284 320 . na učešće u upravljanju (pravo glasa). 2. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije. Predaja hartije ima isto značenje. 830-837. kao član društva. str. Beograd. kompaniji tipa dioničarskog društva. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. 2. 2.cit.2. str. 45 i dalje. vrsti inkorporisanog prava. odnosu hartije sa osnovnim poslom. Zavisno gdje spadaju. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. op. načinu i obimu izdavanja (emisije). pravo opcije i dr. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. imaoca papira). mjestu 284 285 plaćanja. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). proizvodi iste pravne posljedice. vremenu dospjelosti. 2001.). Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. može imati i druga prava (pravo prioriteta. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Poslovno pravo. po pravilu. tradicione hartije. skladišnica). Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). može razvrstavati. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju.

Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. na predaju stvari. na ime i po naredbi (ZOO. kao što je slučaj kod mjenice. 236). lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik.fizička predaja tih stvari. 3. Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. te se hartije nazivaju i robnim. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. obveznice. 321 . Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. nosilac (titular) prava iz hartije. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. čl. zapravo. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. hartija može glasiti. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. 2. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. 3. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Na koga. Sadržaj mogu biti i članska prava. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. i po pravilu. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. čeka. dispozicionim hartijama.1. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji).3. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. naročito.

dakle. čl. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. o čemu je već bilo riječi. 239). Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. 3. 3. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. čl. To je neophodno. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. U pogledu sposobnosti da služi prometu. Nije. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca.2. To brisanje naziva se devinkulacijom. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. uništi se. Pravo iz hartije na ime. jer je pravni odnos među njima neposredan. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Kod hartija od 322 . bude ukradena). ako se on vodi (ZOO. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. 246). Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. kao što je već rečeno. Pravo se prenosi indosiranjem (žirom).Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca.3. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. pošto mu je poznat. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO.

vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. takođe. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. založnicom. 323 . a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. po viđenju i sa neodređenim rokom. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. kada se mora izvršiti činidba. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. javnim povjerenjem (obveznica). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). papire bezgotovinskog platnog prometa. 4. skladišnicom. prenosivim tovarnim listom. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Predmet obaveze može biti: neka stvar.vrijednosti po naredbi može se. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. okrug-kanton. 5. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. str. jula 1998. godišnja isplata kamata kod obveznica). a može ih izdavati opština. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. one se dijele na oročene. predoči). Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. grad. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. samo je pitanje kako je on određen. robnim). ček). država. dionica. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. komercijalni zapis). upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. kao što je slučaj sa konosmanom. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). godine”). 220. hartije kreditnog prometa i dr. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica.cit. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. a dužnik je obavezan izvršiti. odnosno ništa ne stoji u papiru. op.

viša ili niža od nominalne vrijednosti. kako je nastala osnovna tražbina. Sarajevo. komercijalni zapis. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. ček. nominala 50 KM. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. 324 . skladišnica. 1996. Zbornik radova. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. hartija će imati pravna dejstva. 180. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. str. Ne mora dokazivati. Ako zakon nalaže. nominala 80 KM). trgovačke efekte. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Pošto hartija reprezentuje stvari. teretnica). Prve su nezavisne od osnovnog posla. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. kontrolni broj 00004”). U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). niti se upuštati. čl. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. Serija C. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Ta cijena je. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. Serija B. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. i dispozicione. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. komercijalni zapis). 252). Iako osnovni posao ima nedostatke. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Zavod za računovodstvo i reviziju. predaje prodate robe. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. čl. one koja je upisana na hartiji. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). nominala 20 KM.institucije (dionica. e) Postoje tradicione hartije. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. povodom koga su izdate. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Kod apstraktnih osnova obaveze. Izdaju se u seriji. odnosno važiće. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. f) Prema načinu i obimu izdavanja. 256). za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). po pravilu. mjenica).

pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. 2. stavlja potpis prenosioca hartije. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. Cesijom se. i predaja hartije. Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. razumije se. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. čl. umjesto robe. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. dakle. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. prethodi neki drugi. čl. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. o ispunjenju neke obaveze i sl. Da bi se ta osobina što lakše. čl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). ZOVP. Njega se ne tiče. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. znači. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Ako je cesija punovažna. dužnik je mora prihvatiti. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. 242). a ne samo one koje glase na ime. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. 242. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. prenose potraživanja u obligacionom pravu.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. inače. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je.). o poklonu te tražbine. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. Cesiji. jednostavnije i sigurnije izrazila. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. takođe. ako se on vodi. cedirati. pod određenim uslovima. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. 10). odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). negocijabilnost (negotiable instruments). Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. brže.

246). Tako se pravo iz ove hartije može. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. onaj na koga se prenosi hartija. a i najčešći način prenošenja. čl. 249). Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. Indosatar je novi imalac. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 .pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek.-u ili po njegovoj naredbi”). onaj koji prenosi hartiju. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO.N. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar.” ili “platiti N. Naime. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. nekom drugom licu. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. po naredbi svakog imaoca. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). čl. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. ne može ih isticati indosataru. čl.” ili “predati po naredbi N. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. stvara se lanac povjerilaca. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Indosant je dotadašnji imalac hartije.N. To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada.N. po njegovoj naredbi. po naredbi. Drugi mu dokaz ne treba. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. kad je tako određeno propisom. 248). onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. 3. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije.

Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. obaveza ne prestaje. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. hartije na ime (skladišnica i konosman). Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. bjanko i na donosioca (ZOO. čl. mjesto i datum prenosa. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. 327 . Kod nekih hartija. Indosament može biti puni. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. 244). čl. a to znači i prenošenju. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Ima. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Osnovna obaveza je na njemu. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. mora se to izričito upisati u tu hartiju. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. ček). 249). Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. dakle.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Odgovara. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. želi da postanu rekta hartije. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Ako se. da postanu hartije po naredbi. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. naime. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. kako je rečeno. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje.

Upisuje se još mjesto i datum prenosa. čl. čl. čl. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). 244). ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. Izuzetno. U tom slučaju. 5). na prazno (blanko) mjesto. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. smatra se kao da uslova i nema. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. i tražiti ispunjenje. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. 241). Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije. potrebno je samo da upiše naziv. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Djelimični indosament je ništav (ZOO. a ne samo neka. stavlja se riječ “donosiocu”. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. U slučaju prenosa na donosioca. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. predajom hartije drugome. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. kao da to nije napisano. Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu.N-a ili donosiocu”). a može i punim indosamentom. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. nema imena korisnika. umjesto imena indosatara. ima njegov potpis na hartiji. 4. Pošto se ne zna korisnik. 328 . Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. Izvršava se onom ko je donese. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Razumije se da može.

kada postane pravosnažno. 329 . a time i prava iz hartije. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. 230). zastarjelost prava. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. oproštaj duga. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. 2. Paul. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. ukradena. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. konfuzija (sjedinjenje). kompenzacija. izda nova isprava. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. St. po pravilu. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave.1. oštećena ili na bilo koji način nestala. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. što. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. po pravilu. 1970. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. Otkupom prestaje da važi hartija. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. čl. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. 335. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. str. West Publishing Co. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. novacija. na trošak imaoca.

330 .

To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. kada se mjenica i 331 . komisiona. po naređenju izdavaoca. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. posebno obligacione. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. rekta i dr. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice.). Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. prvenstveno. Mjenica je. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. Kao i svaka hartija od vrijednosti.model za druge vrijednosne papire. trata) mjenici. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. kreditna. kao što se vidi. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Isto tako. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. solo) mjenici. U ranom srednjem vijeku. Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. nego umjesto toga. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. I to su osnovne vrste mjenice. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. cirkulaciona. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Može se reći da su one nastale. u modernom pravu. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. Osnovno razlikovanje mjenica je. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima.

Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. kratki rokovi). Tradicionalno.reeskontna redovno niža. Kod robnih kredita. akceptirana i rekta mjenica. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). ona omogućava gašenje niza obaveza. mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom.pojavila. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Najčešće se radi o akceptnom kreditu. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. putem svoje bankovne veze. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). u dobroj mjeri. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. U unutrašnjem prometu danas ju je. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Kao što je već rečeno. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. bezgotovinsko plaćanje. 2. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. kao bjanko akceptirana mjenica. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Kao što se vidi. zamijenio ček. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. 332 . ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. Osim ovoga. Međutim. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. a izdaje se kao bjanko. Pored toga. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. Inače. Zahvaljujući njenim osobinama. a i obračunava se za kraći period).

biti uneseni. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. bankarska tehnika. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. Inače.7% . isprava nema obilježja mjenice. a krediti sa 13. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. god. do 1988. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. u času stvaranja mjenice. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. saglasno ugovoru sa izdavaocem. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. svi elementi moraju postojati. U protivnom.). Dopušteno je. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. Prema starijoj teoriji. postoje različite teorije. rok dospjelosti i dr. U momentu predaje mjenice. Foley. i drugi. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). obveznice i mjenice ucestvuju sa 19.prema Bernard J. 9. da bi ona imala karakter mjenice. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. a po zakonu mora postojati.I na kraju.6%. u protivnom. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. 289 Trasirana (vučena. jednim rukopisom i mastilom. u kategoriji eksternih izvora kapitala. 333 . pored zakonskih i drugih pravila. neće biti savjestan.cit. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. op. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. dakle. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. str. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje.

mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. 2. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava.2. U praksi se. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Po našem zakonu. odnosno o kakvoj se ispravi radi. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). tekstu. odnosno naziv. Bitni sastojci (elementi) 2. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. firma onoga kome treba platiti. personalni su ime trasata. c) ime. geografske i kalendarske. Vedad Silajdžić. f) ime. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.1. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). U pravnoj teoriji. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Naziv mora biti upisan u samom slogu. čl.g. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. Sarajevo 2003. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. e) mjesto gdje treba platiti. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. Veljko Trivun. dr. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. 588-628. a lakše u naslov. ime remitenta i potpis trasata. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. firma onoga koji treba da plati (trasat). personalne. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. ne može biti upisan kao naslov. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. upotrebljava mjenični blanket. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. Po anglosaksonskom pravu. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena.2. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. gotovo isključivo. str. odnosno naziv. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. Fatima Mahmutćehajić i mr. 290 334 .

Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). bilo slovima. ako to i nije učinjeno. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput.3. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. naredba mora da glasi na sumu novca. a slovima u tekstu mjenice. bilo brojevima . u Francuskoj uz potpis trasanta. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. 2. U Engleskoj i u SAD. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. U slučaju ovog nepodudaranja. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. a samim tim i mjenična obaveza. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. ili kad kod jedne banke nema 335 .važi najmanja svota. Što se tiče naznačenja količine novca. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl.vrijedi svota napisana slovima. Nije svuda tako. naredba za isplatu.2. Na mjenici može biti navedeno više trasata. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu.600.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Na prvom mjestu. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. Po anglosaksonskom pravu. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke.4. Teorija prihvata oba rješenja. obično se navodi svota i brojem i slovima. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. Ne može biti potraživanja stvari. Vrsta novca treba da bude naznačena. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima . ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati.00 KM”).zakon izričito ne govori. 8). Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Ona se zove neoperativnom mjenicom. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. da zna ko mu je dužnik. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu.

5. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. ali bi trebalo to učiniti. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. a dođe do protesta ili tužbe. 2. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. Inače. pa i u našem. Remitent može biti fizičko i pravno lice. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. uz ime. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom.6. samo zajednički. valjaće se obraćati i remitentu. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). vući će mjenicu na obje banke kao trasate. dakle. Po pravilu se stavlja štambilj. U času izdavanja mjenice. Kad je trasant pravno lice. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. nije neophodno stavljati bližu adresu. jer ako je mjenica prenošena. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. adresa je ipak potrebna. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. Pošto se trasant potpisom obavezuje. 2. po pravilu. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. u momentu kad je potpisuje. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Ako su remitenti označeni kumulativno. a može i kumulativno. odnosno naziv povjerioca. U kontinentalnom zakonodavstvu. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. zanimanje. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. odnosno naziv pravnog lica. svako poslovno sposobno lice. smatramo. Ako se mjenica vuče kumulativno. a može i od svih kao zajedničkih 336 . isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. vrstu poslovanja i sl. To može biti alternativno. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. odnosno uz naziv pravnog lica. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. Prilikom upisivanja imena remitenta. Iako to zakon ne traži. pošto je i on regresni dužnik. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. Ako su remitenti navedeni alternativno. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. za razliku od anglosaksonskog. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa.dovoljno pokrića. može primati obaveze. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Ime remitenta Ime. vući će mjenicu alternativno na obje banke. Svi su zajednički dužnici. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. mora biti navedeno u mjenici.

da se plaća od dana izdanja mjenice..2).. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. To znači prvi dan u mjesecu.. “polovinom mjeseca” ili “medio”... Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu.1). pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. kalendarska mjenica (Tagwechsel. nego građanskopravne. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. 38). juna 2002.. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. No ako se ne naznači. dnevna mjenica.” i sl. 2.. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. kad to ne bi bilo naglašeno. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan.38. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. odnosno na viđenje. Može ga odrediti i svaki indosant. umjesto fiksno određenog dana... Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . “krajem mjeseca” ili “ultimo”. čl. jer je to njen bitni sastojak. čl. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. čl. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM. Dopušteno je. Moglo bi se. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom.7. čl. st. čl. 77). lettre de change a vue). Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. To je godina dana od izdanja.. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM.2). st.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. lettre de change a date).. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. inače. 35). Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. lettre de change a jour five). fiksan je.. Ova mjenica glasi: “1. platite. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu. čl. 4. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”.dužnika.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. ma kojim izrazom. čl. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. st. mjenica ipak važi.38. god.” Važno je naznačiti.

i rok se računa od dana podizanja protesta. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. 36). čl. 338 . i kada protekne na mjenici označeni rok.8. 35. valja je podnijeti na protest. Dakle. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. aprila”). godine” ili “platite po viđenju. Ako više mjesta nosi isti naziv. takođe. čl. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. godine platite 10. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. 2. 34). U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. lettre de change de vue).”). Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel.” i sl. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. Prema međunarodnoj praksi. a 5. po svome izboru. a po pravilu se i ne podnose. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. februara 2000. No i kad ne bi bilo tako navedeno. pošto bi to stvaralo zabunu.000 KM. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. podnosi se na isplatu. 36. a najdalje 20. čl.. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. st. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. ali ne prije deset mjeseci od danas. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti.. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. juna 2002. 2). tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta.. stavlja se toponomastički naziv mjesta.. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu. čl.000 KM”). Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. ne važi. jula t.g. st. 2). Kada protest nije podignut. aprila iste godine platite 20. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. Takve bi mjenice bile ništave (ZM.

d. ali ne mora biti tako. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. čl. Može taj podatak biti izostavljen. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. 3). Može biti. pa ma gdje na mjenici. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. 339 . Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. ali je razumljivo da to treba učiniti. u lijevom gornjem uglu. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat.d. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. 2. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. st. Sarajevo). Plaćanje kod HBB banke d. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). i antidatirana kao i postdatirana. Ako. znači.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. 4. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. pak. Važno je da se stave. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Po teoriji omisije. ali nije neophodan. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Visoko. kako se vidi. u gornjem lijevom uglu. čl. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni.d.9. Sarajevo. 3.

Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. koje nisu domicilirane. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. kad je izostavio tu oznaku. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. a ne trasat. Plaćanje kod HBB banke d. 340 . Mjenicu može domicilirati samo trasant.d. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d.o. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Sarajevo”). u Mostaru. Plaćanje u Mostaru”. Ako na mjenici piše: “Soko d. iako nije tačna adresa trasata. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. a ne stvarno stanje. određuje trasat. a ne u Sarajevu. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Plaćanje u Sarajevu”). Sarajevo. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. To lice (platac). Ako je to cilj. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. lice koje treba da plati.4. odnosno kod koga će se mjenica platiti. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac.d. Sarajevo. bude neko drugi. Plaćanje u Tuzli”). Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. Nema njegovog potpisa na mjenici. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. a da platac. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. nego u Mostaru. odnosno mjesto (platište).d. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja.o. Sarajevo. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Mostar.d.d. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. ili kod koga treba da se plati. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. Zakon o mjenici (čl. Po teoriji omisije. nego se samo daje adresa gdje će se. a ne trasat (“Merkur d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. jer se smatra da je trasant. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog.

a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. (“1. 10.1. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule)...N...”).”).. Mjenica bi glasila: “12.”.2. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica..g. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice.. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti..3.. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.000 švicarskih franaka efektivno.”. godine platite za ovu prvu mjenicu.. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.. 5.g. za ovu jedinu mjenicu.” 5. stavlja se solo klauzula (“1. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite.. treći (tertia). nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. jula t. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima)..” ili “. platite za ovu solo mjenicu.N. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice.. 5. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu... jula t. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.. septembra 2003. bilo to u njoj označeno ili ne..”).” ili “u švicarskim francima”. drugi (sekunda). To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. u stranoj valuti. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. njenog podnošenja na akcept.N. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka.. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu.

novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu.6. a ne mjenična dejstva.N. kao komisionar N.. on time. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu.. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. U suštini.. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu. Ova klauzula ima građanskopravna. Ako klauzula glasi: “Platite. ali i između trasanta i N. Trasat prihvata mjenicu. kreditu. 5. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. bez izvještaja”. trgovačkim efektima.. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja.N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. vuče mjenicu na trasata.4. Postoje pravni odnosi između trasata i N. i stavite istu u račun N. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. Inače. 5. Prema načelu strogosti. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. i stavite na račun N. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. na osnovu čega trasant. Može da glasi: “Platite . Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). robi.. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. čime ga je pokrio. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. protivno izvještaju.N.N..” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). 5. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . a može biti i dug.N. ugrožava svoj zahtjev na pokriće.5..

9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta..” ili “Platite za ovu mjenicu N.” ili “Platite samo po ovom primjerku.N. 5.12.8. 5. 5. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi.. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. indosant ili avalist. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.10.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. koja nije indosabilna. a ne indosiranjem. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.7.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. ali ne i po njegovoj naredbi.. Ako je upiše trasant.. radi izbjegavanja suvišnih troškova.11. podnio mjenicu na protest. ona djeluje prema svim potpisnicima. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. prema daljnim imaocima mjenice. inače. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . to trebalo da učini. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. I ova klauzula ima građanskopravna. kao regresnog dužnika. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. a ne i za ostale mjenice.N. 5.. a ako je stavi indosant ili avalist. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao... a ne mjenična dejstva. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. Ukoliko bi imalac mjenice. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. Međutim. 5. Klauzulu može unijeti trasant. i pored postojanja ove klauzule. tada djeluje isključivo prema njima.” 5.. niti od njegovih sljednika. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Obično glasi: “Platite za ovu prvu.

čl. 9). po punomoći od 10. godine ovlašten A. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. tada ne nastupa njihova obaveza. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). Pošto je mjenica strogo pismena isprava. op. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji.cit. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. dužnika ili trećeg lica. Vajner dr Zdenko. bilo povjerioca. maja 2004.”). Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. str. 91). mora na to upozoriti drugu stranu. op.str.mjestu. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N.A. čl. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca.N. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. treba da napiše u ime koga je potpisuje. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. prenose se. 491. odnosno krivičnog prava. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik.. on postaje solidarni mjenični dužnik. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. a da za to nije bio ovlašćen. ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. lično je obavezan po toj mjenici. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. U građanskom pravu. 344 . već potpišu zastupanoga. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo.cit. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. dok su druge fakultativne. ili u ime kojih je ona potpisana. III MJENIČNE RADNJE 1. Neke mjenične radnje su obavezne. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. uz pristanak tog lica. Po mjeničnom pravu. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. 141. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju.

odnosno primaoca usluga. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. odnosno organizacija koja pruža usluge. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. isplata (plaćanje). U tom slučaju. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Nadalje. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. trasant mora imati poslovnu sposobnost. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. jer je to pravna radnja. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. akceptiranje. 345 . Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. označavajući sebe kao remitenta. mjenično jemstvo (aval). iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. čl. 99). U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. U mjeničnom pravu. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. ako postoji takav ugovor. vuče (trasira) mjenicu na kupca. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Štambilj. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. a stvarno je ona garant (žirant). protest. prenos. 2. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza.

Pored naziva indosant i indosatar. Dosadašnji imalac mjenice. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO.3. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. Po anglosaksonskom pravu. po pravilu. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika.-a” ili “Platite N. kao indosatara. a žiratar je indosatar. 246). Prvi indosant je uvijek remitent. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. 3. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Indosament mora biti bezuslovan.-u” ili “Mjesto mene platite N. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. st. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom.1.puni indosament (indosman).3. kao indosant. Žirant je indosant. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. a ako je stavljen uslov. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). 13. koriste se i termini žirant i žiratar. Obično se piše: “Platite po naredbi N. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos.2. Izjava se. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Prenos mjenice 3. jer je on prvi povjerilac po mjenici.N. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO.na leđima). Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik.-u”. 3. čl. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . Djelomičan indosament je ništavan (ZM. smatra se kao da nije napisan.N. čl. čl. ali tada mora biti cio ispisan . Forma indosamenta nije zakonom propisana.-u” ili “Za me N. jeste indosament (indosman). 2). prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.N. novi povjerilac.N. Obično se još stavlja datum i mjesto. kakva je mjenica. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso .

nema ni njegove obaveze. čl. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. da obavi i neke radnje. ali ako bi mjenicu htio indosirati. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. 15. u svojoj državini. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. upisati svoj indosament i potpisati. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. vrijednost za zalogu”. niti je potpisujući. c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. st. nije dužnik po toj mjenici. I založni indosament može biti puni i bjanko. On ima sva prava koja proističu iz mjenice.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N.N-u kao punomoćniku” ili “N. opunomoćujući. 3.N-u. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. ono ostaje kod indosanta. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). Prokura indosament Prokura (punomoćnički. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. 2. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N.N-u. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice.5. vrijednost za naplatu”. Prema tome.N-u. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. 3.4. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. za inkaso. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N. može to učiniti samo kao prenos punomoćja. tačka 3).

7. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost.N. 12). Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. čl.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. 3. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. a eventualni višak dužan je predati indosantu. on isključuje indosiranje. Međutim. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. klauzulu straha. 4.6. čl. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. kao nebitni elemenat mjenice. prema tome. ali ne tako široko kao indosant. odnosno dodaje tzv. čl. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. 3. Akcept je. 3. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. 16). on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM. Međutim. Na to je jedino ovlašten trasant. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. bilo da ju je on akceptirao ili ne. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Prijem mjenice (prihvat. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. mjeničnopravna radnja 348 . smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. 16). Treba istaći da klauzulu straha. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”.8. može unijeti i trasant. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM.

22). čl. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. akceptant ipak odgovara za mjenicu. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. To je sam potpis trasatov na mjenici. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. ako je mjenica došla u njegove ruke. “prihvatam”. ako ne plati glavni dužnik. uz mjenično obezbjeđenje. pa čak i trasantu. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. “akceptiram” i stavlja se potpis. U tom slučaju. Akcept nije bitan sastojak mjenice. 349 . mora dati na mjenici i to licu mjenice. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. vjerovatno iz praktičnih razloga. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. “primljeno”. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. ona se ne gasi. st. po našem pravu. Kod dodjeljivanja kredita. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. Izjava o akceptu se. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. pa je ovaj odbije. Akceptantova obaveza je neposredna. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. pravo da se naplati od njih. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. Obaveza je i samostalna. Do tada je dužnik bio njen izdavalac.(izjava) kojom trasat. 26. Obično se daje riječima: “priznajem”. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. 1). Postoji i blanko akcept. čl. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM.

pa imalac ne treba da je protestuje. kao da nije ni dat. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. god. 2). mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. i akcept mora biti bezuslovan. Tako. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . 24. čl. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme.Od pravila da se trasirana mjenica može. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. st. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. tempus deliberationis). U tom slučaju.” a mjenična svota glasi 90. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). a ne mora podnositi na akcept. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. Kada se mjenica podnese na akcept. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. septembra 2004. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept.000. 27). Ako je akcept uslovljen. kod suda. 25. ali ne može doći u sukob sa trasantom. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. god”). b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Prvi slučaj. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50. 1).00 KM. septembra 2004. prema regresnim dužnicima. st. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. Međutim. mjenica važi. čl. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. Ako odbije akcept.00 KM). čl.000. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept.

No. Naprotiv. čl. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. posebnom izjavom. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. čl. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. u principu. izdavalac solo mjenice). Ipak. avalista odgovara povjeriocu neposredno. “jemčim za isplatu” ili drugačije. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. čl. isplatiti mjenicu. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. Radnja akceptiranja je konačna.N”). ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. 32. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata).posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. čl. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. Avalista. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. ko je njegov honorat (“kao jemac N. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. st. 31). a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. nego kao bjanko indosament. 33). Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). samo da ta izjava znači jemstvo. Prije davanja avala (upisa na mjenici). Aval se daje samo za isplatu. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. 30). 5. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. treba da odredi za koga garantuje. Dakle. “kao poruk”. “per aval”. 4). u tim slučajevima. a ne akcesoran pravni odnos. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. “kao garant”. trasant do akceptiranja. Ako se mjenica ne datira.

Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. indosant). Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . ili kao trasant. tako i odgovara. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. ili kao trasat. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. po zakonu. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. pa otuda za indosante naziv žiranti.obligacioni ugovor. akceptant. odnosno indosatar (povjerilac). 33. garanti. Aval se daje u slučajevima kada remitent. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. 3). Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. čl. indosantovim prethodnicima). postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. radi ojačavanja obaveze. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Zapravo. st. bankarski posao). čiju funkciju preuzima. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. akceptantu. 6. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. pa i trasata. Međutim. potpisuje na poleđini mjenice. a želi to da prikrije. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. 352 . Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. nego da su žiranti indosanti. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom).odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. u vrijeme dospjelosti. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM.

ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. čl. po zakonu. Inače. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. u cijelom iznosu (iskup mjenice). vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. od glavnog mjeničnog 353 . st. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. On je. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika.39. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). a ako se to ne vidi iz mjenice. st. čl. po pravilu. 40. st. 43). a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. Mjenica se isplaćuje. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. 1). ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. 2). opasnost i štetu povjerioca (ZM. izdavaocu solo mjenice. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. st. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Za razliku od prezentacije na akcept. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. a ne obaveza. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. 39. 3). čl. trasantu ako nije akceptirana). Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. čl. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. U tim slučajevima. odnosno indosanti skratili. 2). dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. Ovo je njihovo pravo. čl. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. onda u njegovom stanu. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. zatezne kamate i troškove. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. 41. 310). što utiče na položaj regresnih dužnika. čl. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM.

na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. bilo potpuno bilo djelimično. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. isplatu mjenice od regresnih dužnika. kamata se računa od izdanja mjenice. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Međutim. čl. 7). a mjenica važi (ZM. koju plaća dužnik. 44). Postoje dvije vrste regresa i to: 1. obustavio plaćanje. Ako nije određeno. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana.dužnika. 354 . uz ispunjenje zakonskih uslova. Regresni dužnici su sva lica koja. ili ako je trasat. U mjeničnu svotu. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. odnosno akceptanta. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. odnosno akceptant. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. 7. Ipak. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. u prvom redu. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres).regresnim dužnicima. a to su trasant. indosanti i njihovi avalisti. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. čl. 2. kao mjenični potpisnici. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. a trasanta u jednom slučaju. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. uključena je kamata.

na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. odnosno regresni dužnici. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. ostali troškovi) i najposlije. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. po svome izboru. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. 48). Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. To se odnosi. Zapravo. prije svega. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. trasant kod neakceptirane mjenice. ako nije protivno ugovoreno. naknadu za 355 . Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. indosantima i njihovim avalistima). on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). dokaze o nemogućnosti izvršenja. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. neposredno i samostalno. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). kao i troškove. čl. Ako je mjenica akceptirana. Svi mjenični potpisnici. 50). Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. slanja izvještaja. odgovaraju povjeriocu solidarno. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. kamatu ako je bila upisana na mjenici. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. zatim trasant i eventualni intervenijent. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. čl. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega.

Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. ali da su one ostale bez uspjeha. 1). st. korištenje regresnih prava. 45). Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. akceptant. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Rokovi su kratki. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. nema ni mjenične tužbe prema njima. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. Ako protest nije podnesen u roku. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. čl. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. 53. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. Najprije. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Protest je uslov za regres.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. čl. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. Protest Protest ima dvojako značenje. 8. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. a u toj ulozi mogu biti trasat. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. ali se mora izvršiti notifikacija. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. nije isplatio mjenicu i dr). 356 . rokovi su različiti (ZM. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje.

ipak. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. Protestna isprava dostavlja se. postupak se obustavlja. imena protestanta i protestata. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se.Pored podizanja protesta. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. dan. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Ako. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove.). Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. intervenijenta i dr. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. ali se i ona datira. mjesto. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. akceptanta. Elementi protestne isprave su. Već je rečeno da trasant. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. u protestnom roku. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. 357 . protestni organ sastavlja protestnu ispravu. ukratko. izjava da je protest ostao bez uspjeha. 79). upisuje u registar protesta. bez odlaganja. čl. a može se izvršiti i putem pošte. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. ali je obavezan na notifikaciju. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). U tim slučajevima. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. U tim slučajevima. “bez protesta”. sljedeći: prepis protestovane mjenice. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. imalac mjenice podigne protest. 9. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. isplati mjenicu).

imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. 9. 2). a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano).N” ili “Obratiti se N.N”. Dakle. Mogućnost regresa se.2. odnosno adresa u nuždi. po svojoj volji. kako zakon kaže. postoji onda kada trasant. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. u njegovu čast. obustave plaćanja i dr. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. 9. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . način na koji dolazi do intervencije i drugi. Međutim. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. po svojoj volji (sua sponte). Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. čl.Intervenijenta može odrediti trasant. razlog intervencije. Za razliku od pozivne intervencije. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. Ako se ispune uslovi za regres. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. 56. st. spontano interveniše (ZM. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice.1. prihvati intervenciju. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. dakle. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv.

ima svrhu da otkloni regres.” i potpis). ima značenje bjanko indosamenta. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti.N. 57). Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. To je pravna radnja kojom neko. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . imao platiti honorat. Intervencija zbog neisplate. pozvan ili spontano. ma gdje bio stavljen. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. pošto podigne protest. takođe. inače. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). čl. ima pravno značenje avala. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. čl. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. a ako prihvati. iako to možda ne želi. niti prema njegovim sljednicima. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. 58). onda takvim potpisom on postaje akceptant. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. ako intervenijent nije trasat ili trasant. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. može se obratiti regresnim dužnicima. Ako nije označen honorat. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Kada bi odbio isplatu intervencijom. Dakle.

. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim. a znao je za to..”.. 65). Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. šalje mjenicu na akcept poštom. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj.. ovaj svome. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. 62).”). da budu hartije od vrijednosti. 63). svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM... Kad traži novi primjerak mjenice.”). Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima.. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. trećim (duplikat. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. 10. dok zahtjev ne stigne do trasanta. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. platite za ovu solo mjenicu. “. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.platite za ovu jedinu mjenicu..mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM... čl. čl. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika.. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat.. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept.za ovu drugu mjenicu.. Intervenijent koji postupi drugačije. triplikat). Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu.”. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. čl. i tako redom po nizu indosamenata. Ako se ne naznači honorat. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice.. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. “. 360 . Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice.

ako bi se prepis indosirao ili avalirao. po svim primjercima koje je potpisao. 11. čl. čl. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. 3). odakle počinje originalni tekst na prepisu. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). imaocu duplikata.”).Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu.. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. Ako nema naznake kod koga je original. međutim. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. služe zaloga i pridržaj. niti ga može indosirati (ZM. kopiju (ZM. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Izuzetno. čl. 69. ne može podnositi na akcept. intervencija i žiro). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest). Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. kad ga zatraži (ZM. 68). a ne za ostale. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. da bi se znalo. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. st. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. 67). 361 . Prepis se. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Ako bi predaju odbio..platite za ovu prvu mjenicu. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. sa svojim daljim indosantima solidarno. klauzulama i naznačenjem potpisa. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave... Ako je trasat akceptirao više primjeraka.

Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. mjenični povjerilac može. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. bez svoje krivice. Po pravilu. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. 88). i prije dospjelosti mjenice . zadržati dužnikov novac. čl. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. mora zabilježiti na mjenici. čl. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. 94). Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. a založne tražbine može zadržati (ZM. Naprosto. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. 88-91). ako je dužnik pao pod stečaj. čl. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. hartije od vrijednosti. 362 . kao u građanskom pravu. Da bi osigurao svoje potraživanje. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. tražbini ili mjenici. Kad dobije takvu izjavu.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. sud oglašava mjenicu nevažećom. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). koji neki nazivaju redovnim pridržajem. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. zato što nema mjenicu u svojim rukama. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca.kvalifikovani pridržaj. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. onda je u privilegovanom položaju. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Ne traži se. iako nema založnog prava. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj.

a mogu biti upravljeni prema akceptantu.Ako se u roku. revindikaciona tužba). Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. u osnovi. kada lice odbije da preda mjenicu. objektivni prigovori. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. indosantima. kao i uopšte trgovački efekti. 2. Zaštita se. mogu nastati. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. dvije situacije: prva. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. ipak. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. znači. trasantu. koje može postavljati samo određeni dužnik. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. za razliku od prvih. Pravilo je. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. nego na mjeničnoj ispravi. trasantu kod solo mjenice. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. pojavi neko lice. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. avalistima. 363 . a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. intervenijentu. o nesavjesnosti imaoca mjenice. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). dakle. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. a koji se ne vide iz mjenične isprave. Radi se. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. koji je odredio sud.

pa ako bude odbijen. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. zbog čega se mjenična tražbina gasi. da na vrijeme podigne kod suda protest. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. 364 . Načelo strogosti. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Da bi mjenicu mogao naplatiti. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. ipak. jer su građanskopravne prirode. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). čl. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. 87). ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist.3. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. Smatra se da su se neosnovano obogatili. 87). jer su dobili neku imovinsku korist. odgovaraju imaocu mjenice. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu.

365 . mjesta izdanja i mjesta plaćanja. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. 4. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. 3). Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. a tiču se dospjelosti. 2. za razliku od trasirane. solo) mjenica. nema naredbe trećem licu (trasatu). Vlastita (sopstvena. pošto nema trasata (ZM. Prema formi i sadržini. osim što nema trasata. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. odnosno sjedište izdavaoca. Kod sopstvene mjenice. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. čl. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. Kod ove mjenice. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti.V VRSTE MJENICA 1. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. takođe. i bjanko (blanko) mjenica. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. U tom smislu. st. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama.

pa i funkciju sopstvene mjenice. Zakon o mjenici. u suštini. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. prazna (bijela. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). Naime. Prema teoriji omisije. Prazna mjesta popuniće se kasnije. op. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu.cit. 120 366 . ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. ugovoru o potrošačkom kreditu). ne protivi prirodi vlastite mjenice. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica.U pogledu značaja. a da nema sve bitne sastojke. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. razumljivo. Po pravilu. ali privremeno nepotpuna. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. bjanko mjenica. Glavni dužnik je njen izdavalac. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. svako savjesno treće lice. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. 3. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. iako je po formi trasirana. u odredbama o sopstvenoj mjenici.str. kao imalac mjenice. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). nego potpis akceptanta (bjanko akcept). blanko). 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. ukoliko se.

kod potraživanja iz konto korenta. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. Kad dođe do obračuna. Određenim ugovorom (o prodaji. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. kreditnim odnosima.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. prodaje na poček. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . odnosno za akceptante. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. plaćanje izvršenih usluga). uopšte. Zatim. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. 4. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. odmah akceptiranu. Poslovna (trgovačka. Mjenični iznos. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. Najprije. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. I napokon. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. izvršila uslugu) ili će to učiniti. popuniće i te elemente. u suštini. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. a drugog za avalistu. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. “isplaćuje sama sebe”. 5.

banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Ukoliko račun ne likvidira. uz to i akceptiranu. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. kao i prema akceptantu. banka vraća bjanko mjenicu. na iznos do visine odobrenog kredita. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Trasant. odnosno svojim prethodnicima. Pojavljuje se. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. 3). 5. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. njemu odgovara samo akceptant. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. 6. odmah akceptiranu. U komisionoj mjenici.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . Ostali žiranti (drugi. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. čl. a on banci revers. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). najčešće. radi u svoje ime.zajmoprimac). Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. kao komisionar. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. U mjenici se taj odnos može 368 . Položaj žiranata nije jednak. st. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. Ona služi kao pokriće za kredit. Trasant se može pojaviti kao žirant. ako isplati mjenicu. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). na licu mjenice kao trasant. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Prema svojim potrebama. 7. Prvo. ali i ne mora biti naznačen. Iznos može. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa.

Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. 5). čl. 8. uvjerenje o porijeklu robe. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku).vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. U suštini. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). Postoje i druge vrste mjenica. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. kao i ugovor banka .njen komitent (kupac). Kod ovih mjenica isto lice je trasant. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). trasat i remitent. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat.. a ne trasanta (prodavca). trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Mada su moguće. čl. carinsku deklaraciju i dr. na iznos fakturne cijene iz ugovora.”. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). 369 . dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). 5). Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. račun.i stavite na račun N.. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. rekta mjenici. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Ako komitent ne položi pokriće. odnosno akceptant (kupčeva banka).kupac. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.N. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). tereti račun kupca.).

U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. iako su preduzete potrebne radnje (protest). odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. 80). b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. po građanskom pravu. ako se iz tog posla neopravdano obogatio. Ako se to desi prije dospjelosti. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. dok ne nastupi zastarjelost. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. čl. 3).VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. gase obligacije. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. izgorjela i dr) ili je 370 . na naknadu štete još kroz tri godine. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. a) Isplata mjenice. trasantu i ostalim obveznicima. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. 80. pa on mjenicu može indosirati. st. inače. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. znači. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. čl. odnosno od tužbe. čl. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. Rok zastarjelosti je. 80-86). izuzev akceptanta. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. izgubljena. 2. Propuštanjem se gube regresna prava. obaveza se ne gasi. S obzirom na načelo inkorporacije. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. c) Amortizacija. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan.

Savremena administracija. 293 Suprotno. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. trasanta. 371 . indosirati na trasata. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. Ako nisu istog iznosa. Stara mjenica se gasi. e) Oproštaj duga. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. a mjenične svote glase na istu valutu. Pravno dejstvo konfuzije. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). umjesto isplate mjenične svote. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. mjenična obaveza se. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom.tako uništena da nije sposobna za promet. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). može se vršiti kompenzacija. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. čime se vrši prenov obaveze. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. 394. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. po pravilu.cit. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. str. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. op. h) Konfuzija. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. pa je ovi mogu dalje indosirati. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). a djelimično. 505. Antonijević dr Zoran. Beograd 1986. d) Poništenje mjenice. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. dakle. f) Kompenzacija. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. sa istim licima u različitim ulogama. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. i po njoj postati opet dužnik. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. str. g) Novacija. nije kao u građanskom pravu. indosanta.

372 .

. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Iranu. čl. a i na druga lica netrgovce u Španiji. 3). u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. 60. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Trasat. Lihtenštajnu. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Egiptu. u toj materiji. instrumenata platnog prometa. str.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. Vatikanu i dr. Kada je pušten u promet. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. u principu. 2. a u nekim i na 294 netrgovce.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. 4. novčanica (fiducijarnog novca). pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). 1975. Ženevska konvencija. izjednačene sa bankom. čl. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). st. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. Savremena administracija. u malom obimu. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. U savremenom svijetu. Kod ovih čekova trasat može biti. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. pored banke. a plativ u inostranstvu (nostro ček). i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. a plativ je u BiH (loro ček). izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). Beograd. 2). Gvatemali. kompenzacija)”. izraziti u novcu. Luksemburgu. 373 . naročito između poslovnih subjekata. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Iz tih odnosa. po viđenju. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. čl. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. ček. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. predajom gotovog novca.

To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. pa i angažovanjem svojih sredstava. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). sredstvo plaćanja i obračuna. Sredstva. čl. otvoreni kredit i dr. protestu. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. na principu kompenzacije. 2. pravu zaloge i pridržaja. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. normalno. 25). Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. regresnoj svoti. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. inače. potraživanja. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. čl. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. njen klijent. obavještavanju. plaćanju. neosnovanom obogaćenju. zastari.). solidarnoj odgovornosti. 237 i 239). povjerioca. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. Klirinški i drugi obračuni vrše se. predaje ček. bez korištenja gotovog novca. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. avalu. amortizaciji i drugo (ZČ. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. umnožavanju. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). indosamentu (osim o akceptu). višoj sili. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. po pravilu. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . instrument platnog prometa.

osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . Izložićemo.nije dopušteno korištenje određenih klauzula . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. osim avala trasata .ličnost trasata (banka) .prezentacija na isplatu . regresna svota i notifikacija .isključen akcept i sve što je vezano za akcept .pokriće kod trasata (banke) .“tradicionalnih finansijskih usluga”. 3. kao i sam rad sa čekovima.punovažnost potpisa. regulisani imperativnim propisima svake zemlje. pored ostalih.zastara .u načelu.ček može glasiti i na donosioca .nema kamate .nije bezuslovno potreban protest za regres . Osim što se obračun vrši između banaka.regres zbog neisplate.aval. nema . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. Sličnosti sa mjenicom .ekonomska funkcija . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.djelimične isplate. sadržinu i funkciju. ukratko. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka. on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).pravo zaloge i pridržaja .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .ček se može opozvati .amortizacija isprave . No. ne može se umnožavati i nema prepisa .protest. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.viša sila . 375 .solidarna odgovornost .isključena intervencija .indosiranje . u načelu.izdavanje bjanko isprave . rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .ček dospijeva po viđenju . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. prava i obaveze.nema domiciliranja .

Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce.2. Bitni sastojci 1. Čekovno pokriće mora biti u novcu.1. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). zato što bi promijenila njegovu funkciju. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. 1. kao i kod mjenice. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. c) Trasat mora biti imenovan. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. uglavnom je isto kao kod mjenice. Bitni pretpostavljeni elementi. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Razlog leži u činjenici što je ček. po zakonu. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. d) Mjesto gdje treba platiti. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. 376 . Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. ali ne mora biti u gotovini. po zakonu. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. takva isprava ne vrijedi kao ček. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. f) Potpis izdavaoca (trasant). Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. hartija od vrijednosti po viđenju. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi).II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. e) Mjesto i datum izdanja.

dok je upisivanje drugih nedopušteno. Ako nije navedeno ni pored imena trasata. Kada i tu nije navedeno mjesto.klauzula o deviznom kursu .klauzula “po naredbi” . odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. a takav ček je punovažan. Ako nije navedeno mjesto izdanja. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. kao i kod mjenice. o domiciliranju i dr. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). pod određenim uslovima. što znatno olakšava korištenje čeka. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote.klauzula “bez protesta” .klauzula o neodgovornosti trasanta . takođe. bitan pretpostavljeni element. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.klauzula o domiciliranju . po zakonu.klauzula o platištu . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. a ček je pravovaljan. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje. 377 .). takva isprava neće važiti kao ček.klauzula o moneti (efektivnosti) . dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj.klauzula “ne po naredbi” (rekta) .klauzula o kamatama . Za razliku od mjenice. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. e) Mjesto izdanja čeka je. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . kod međunarodnih plaćanja.klauzula o akceptu .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. tada se smatra da ona nije napisana. 2. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice .klauzula “bez obaveze” . takva isprava ne vrijedi kao ček. Naravno.

00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina.cit. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata).” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. op. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. Beograd. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. Iz ovih. regres. 378 . Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. 525. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. a ne akcept. 1981. str. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. kao i Ženevska konvencija o čeku. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. ali samo u određenim slučajevima. d) Izdavanje čeka.III ČEKOVNE RADNJE 1. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. protest. kao i drugih razloga. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest.cit. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. opoziv i umnožavanje čeka. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. prenos. ali bez pokrića. povlači imovinskopravnu. smatra se. Međutim. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 516. 298 Antonijević dr Zoran. c) Ostale čekovne radnje (aval.000. str. isplata.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. Zakon o čeku. amortizacija i čekovne tužbe. aval.str. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. kao i u mjeničnom. Novine FBiH br. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. Akceptiranje čeka. isplati ček vučen na nju. op. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. 229. prezentacija i dr.

Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. op. kao kod mjenice. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. onda ta tražbina mora biti izvjesna. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. 379 .Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. 2. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. 3 Konvencije o čeku). Aktivnu čekovnu sposobnost. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. sposobnost biti povjerilac po čeku. kao i isplate po tim računima. osim banke.cit. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. str. Pasivnu čekovnu sposobnost. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. utuživa i likvidna. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. 83 i dalje. Ne može se sastojati. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku.

ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. ček može glasiti na ime.). zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke.1. izdavanje lažnih čekova i sl. prevara. ako je znao da nema pokrića. U suštini. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote.bitan sastojak čeka. 3. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. takav ček glasi po naredbi.N ili donosiocu”). 380 . 8). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. na donosioca i alternativno. izvještaj o isplati. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. izvještaj o uplati). i najzad. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. Prenos čeka 3. sve od čekovne svote). Inače. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. čl. Ček na ime (nominativni. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. po naredbi. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. a odgovorno lice 1-5%. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. čl. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. 8). U tom slučaju.N. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. Međutim.”). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). a pored toga. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. pa jedna filijala vuče ček na drugu.

Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). čl. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice.cit. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. ne i na donosioca. gdje je remitent alternativno određen. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. Pored čeka po naredbi. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. Alternativni ček. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. op. kao i mjenica. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. takođe se može indosirati. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva.Ček se.str. 3. taj odgovara kao trasantov avalista. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. 381 . čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. Pošto je kratak rok važenja. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. naročito. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran.2. cesijom i prostom predajom (traditio). uglavnom. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. prenosi indosamentom. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. pa i kada nije datiran. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. 26). kao kod mjenice. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Za ček na ime. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. indosamentom se prenosi i ček na ime. 11). po zakonu. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. 84.

Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. čl. 3. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. u cijelosti ili djelimično. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. ako hoće da naplati ček. bez formalnosti. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Ako je izdat prvobitno na donosioca. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. Za razliku od mjenice.4.3. 10. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. u suštini. rekta čekovi). samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. 5. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. gubitka čeka. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. U tom smislu. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . No. Prednost je u lakom i brzom prenosu. 26). Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. 4. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. a ne kreditiranja. aval kod čeka se rijetko koristi. Odgovornost avaliste je neposredna. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ.3. st. Imalac čeka je obavezan. trasant. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. čl. ali može i samim potpisom avaliste. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. avalist). 1). Trasatov aval. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. osim trasata. krađe. Prema međunarodnoj konvenciji.

Trasat (banka) vrši isplatu čeka. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. c) Dvadeset dana. da li postoji preinačenje čeka.utvrđenim rokovima. Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. Trasat može prihvatiti ček. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. d) Šezdeset dana. čl. ako su to različita mjesta. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. ako je on saglasan. Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. 2). Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. ali prije nego što to učini. tražbine su istorodne. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Inače. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. 18). ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. čl. u suštini. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. indosant. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. Obračunski ček je. 21. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). čl 15. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Po zakonu. b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. 3). dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). ako je to moguće. ali su u našoj zemlji. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. b) Petnaest dana. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. st. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. po zakonu. (ZČ. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. st. regularnost lanca indosamenata.

dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ.kompenzacije. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. pa i ček na donosioca. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. Kad isplati ček. 6. op. 19). ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio.cit. 384 . Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. u pravilu. vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. 102.str. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. op. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). odbijanje treba da se konstatuje protestom. Bartoš dr Milan i drugi. kao što je dužan imalac mjenice. cit. Dalje. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. str. Korisnik čeka nije dužan. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. ostvarivanje prava. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. Svaki ček. ako ne dođe do isplate čeka. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. U slučaju djelimične isplate. 18). I kada čekovnu svotu isplati trasant. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. čl. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. 252. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. primiti djelimičnu isplatu. ali to može učiniti. Čekovna svota se. a kojima je protekao rok za prezentaciju. čl. isplaćuje u cijelosti. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu.

26). Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. između njih nema pravnog odnosa. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. U odnosu na mjenicu. U pogledu forme protesta. jer trasat nije potpisnik čeka. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 18). odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. čl. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. 7. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. čl. Protest zbog neisplate. čl. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. Klauzulu mogu upisati trasant. 21). Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. ako ček nije opozvan. čl. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. 19). trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. pa ne bude isplaćen. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. odbijanja isplate protestnih troškova. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. 385 . a ne čekovnopravne. odbijanja obračuna. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom.

zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. kao i sa mjenicom. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. Regresni dužnici (trasant. Ko plati. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. čl. Nasuprot tome. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. uopšte. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. 22). Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. po čekovnom pravu. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. indosatara) nema. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Inače. dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. Regres Prema Zakonu o čeku. zastari. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. a plativih u 386 .8. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. 9. pravnog odnosa. indosanti. 9). Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). bilo pojedinačno. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. i ona je specifična kod čeka. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). izdavaoca čeka. od više njih ili svih zajedno. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu).

u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. postoji privilegovan položaj povjerioca. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. čl. 239). Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. 26). a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. čl. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. čl. putem zaloge i pridržaja (retencije). svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. naprijed izložene. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. 26). čl. Kada se ček umnožava. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. 3. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. u protivnom. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. 2. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. Međutim. kao i u mjeničnom pravu. 23). ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. ali je izostala naplata čekovne svote. 26). Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. Inače. čl. 387 . Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1.

prvo. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. za naplatu ugovorene cijene. 25). Dakle. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. Da bi zaštitio korisnika čeka. Osim toga. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. 25). Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. Korisniku čeka. 388 . U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. kao što je rečeno. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građans