Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Odgovornost trgovinskog zastupnika 2.3. Plaćanje cijene 2. Trpljenje komisionarevih prava zaloge.4. Obaveze komisionara 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1.1. Ličnost komisionara 2.1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2. Predmet 3.4. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Troškovi 2. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Zaštita komitentovih interesa 1.2.4.2. Podjela poslova 2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1. Predaja rezultata posla 1. Postupanje po nalogu 1. pridržaja i prvenstvene naplate 2. Obaveze komitenta 2. Obaveze komitenta 2.5. Trpljenje agentovih prava zaloge.1. Odgovornost komisionara 2. Obavještavanje o poslu 1. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Obavještavanje o relevantnim momentima 2.5. Pojam posla 2.6. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 . Čuvanje poslovne tajne 2.IV V VI 2.3. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.3. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Neisključiva i isključiva agencija 3.2. Čuvanje stvari 1. Predaja materijala potrebnih agentu 2. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.

Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1. Čuvanje robe 1. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 .11. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1.1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Pojam. Stranke 2. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prodaja robe u kvaru 1. Odgovornost skladištara 2. Opšta pravila 2. Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1.4.VI credere) 2.2. Pojam i značaj skladišnice 2. Obaveze skladištara 1.9. Postupanje po nalogu 1.7. Upozorenje na mane 2.6.2. Predmet posla 3.8. Izdavanje robe 1.3. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Pregled robe 1. Vođenje skladišne knjige 1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Predaja robe i dokumenata 2. Izdavanje potvrde 1. značaj i pravna priroda ugovora 2. Osiguranje robe 1.1. Prijem robe 1.3.5. Obaveze ostavioca 2.10.

Odgovornost špeditera 2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Uputna stanica 1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Mjesto i datum 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1.2.I II III IV V POJAM. Bitni elementi ugovora 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Zaključivanje ugovora 2.8.1.3. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1.5. Primalac 1. Obaveze špeditera 1.3. Obaveze komitenta 2. Špediterske isprave 3.4.7.2. Ugovorne strane 1.1. Pojam ugovora 2.6. Predmet prevoza (stvari) 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.5. Zaključivanje ugovora za komitenta 1.2.4. Ugovor je neformalan i realan 2. Polaganje računa 2.1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Rad po uputstvima 1. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 . Značaj špedicije 3.3. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1.6. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. Osiguranje stvari 1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1. Pojam ugovora 2.

8. Prevozni put 2. Klauzula “ostaje na stanici” 2.7.8. Odgovornost željeznice 2. Plaćanje prevoznih troškova 3. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.2. Rok utovara 2. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.4. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Čuvanje stvari 1. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.1.3. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2.10. Utovar stvari 1.2.2. Postupanje po nalozima 1.9. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Uredan prevoz stvari 1. Prestanak ugovora 2. Rok isporuke 1. Obaveze željeznice 1.5.2.3.IV V VI 1. Obavještavanje korisnika prevoza 1.4.9.7. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Značaj drumskog prevoza 3.6.5. Franko carina 2. Nebitni elementi ugovora 2. Vrste prevoza i ugovora 4. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Obaveze pošiljaoca 2. Provjera pošiljke 2.10. Pojam ugovora 2.3. Obezbjeđenje uredne isporuke 2. Vrijeme isporuke 2.1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.11. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Obaveze primaoca 3.1. Smetnje 2.6.7. Pouzeće 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM. Plaćanje prevoznih troškova 3. Objavljivanje tarifa 2.1.

1. Značaj unutrašnje plovidbe 3.4.3. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2. Prevoz stvari 1. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1.5. Tovarni list 3. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje naknade za prevoz 3.3.1. Obaveze stranaka 2. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Obaveze pošiljaoca 2.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Preuzimanje stvari na prevoz 1.1. Pojam ugovora 2.2. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA.4. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1. Utovar stvari 2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2.2. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Prestanak ugovora 2.2.6. Obaveze drumskog prevoznika 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2. Zaključivanje 2. Odgovornost drumskog prevoznika 2. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Obaveze primaoca 3. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.

3.2.4. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze primaoca licence 2.3. Pojam ugovora 2.2. Pravni režim za izbor saugovarača 3. Predmet ugovora 2.2. Pojam posla 2. Davanje uputstava i objašnjenja 1.3. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.1. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Prestanak protekom vremena 2.1.2. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.1.3. Sredstva za izgradnju 3. Izbor saugovarača 3. Predaja predmeta licence 1. Pojam ugovora 2. Prethodne radnje 2. Obaveze davaoca licence 1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2. Iskorištavanje predmeta licence 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1.1. Izvori prava 3. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje naknade 2. Stranke 2. Otkaz 3. Podjela licenci 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Bitni elementi ugovora 2. Cijena 2. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 . Odgovornost davaoca licence 2. Subjekti ugovora 2. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2. Odobrenje za građenje 2.2.4.1.

Pravni karakter obaveze 3.1.4. Vođenje knjiga o građenju 3.3. Plaćanje cijene 4. Promjena cijene 3. Prikupljanje ponuda 3.4. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1.3. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2.III IV V VI VII VIII IX 3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Plaćanje u toku izvođenja radova 4. Premija izvođača 6. Određivanje cijene 2. Neposredna pogodba 4. Plaćanje prije početka radova 4. Predmet 2. odnosno radova 3. Prethodne obaveze 2. Uvođenje izvođača u posao 3.1. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Prethodne obaveze 2. Solidno izvođenje radova 3. Omogućavanje nadzora 6. Ugovorna kazna 5. Rokovi izgradnje 4. Obavještavanje o višku radova 5.2.3.2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3.1. Građevinski nadzor 4. Garantni rok za kvalitet radova 7. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1.2. Upotreba odgovarajućeg materijala 3. Cijena 2. Odgovornost projektanta. Primopredaja objekta. Rok 4. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Čuvanje gradilišta 7. “Ključ u ruke” 2.

Lica u ugovoru o osiguranju 1. Osigurana suma 6. Davanje podataka o riziku 1. Osiguravač 1. Plovidbeno osiguranje 5. Staranje o osiguranom predmetu 2. Plaćanje premije 1. Osiguranje lica 4.1. Rizik 4. Plaćanje naknade 2.2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Predmet osiguranja 3.4. Stranke 1. Primjena opštih pravila 2. Pojam reosiguranja 2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2. Premija 5. Ugovarač osiguranja 2.3. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Izvori prava. posao i ugovor o osiguranju 2.2.1.1. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1.3. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze osiguravača 2. Kriteriji podjele 2. Pravna priroda posla osiguranja 2.3.2. Osiguranje imovine 3. Ugovor o osiguranju 2. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Obaveze osiguranika 1.1.4.2.1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1.

Teorija kreacije 3. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.1.1. Stvarnopravne hartije 2. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.3.3. Pojam mjenice 2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Teorija emisije 4.2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Obligacionopravne hartije 3. Hartije od vrijednosti na ime 3. Kriteriji podjele 2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Teorija omisije 2. Postavljanje problema 2. Značaj hartija od vrijednosti 4. Cesija 3. Pojam i osobine 3. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Korporacione hartije 2. Hartije od vrijednosti po naredbi 4.2. Pravni izvori (vrela) 2. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4.2.

Klauzula o kamati 5. Indosament sa klauzulom straha 4.6.9. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.9.4. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5.8. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.7.3. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Ime remitenta 2. Regres 8. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Prokura indosament 3. Oznaka “po naredbi” 5. Povratni indosament 3. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5.8. Pozivna i spontana intervencija 9.2.1. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5.1.5. Protest 9.6. Puni indosament 3.III 2.6. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5.7.1. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5. Intervencija 9. Mjenično jemstvo (aval) 6.4.5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2.2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.10. Ime trasata 2. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1.12. Isplata (plaćanje) mjenice 7. Označenje dospjelosti 2. Izdavanje mjenice 3.7.8.2. Prenos mjenice 3. Založni indosament 3. Prijem mjenice (prihvat.11.3. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5. Domicilirana mjenica 5. Rekta indosament 3.3. Kasatorna klauzula 5.4.5.2. akcept) 5. Bjanko indosament 3. Cesija i indosament 3.1. Mjesto plaćanja 2. Dan i mjesto izdavanja 3.

Prenos čeka cesijom 3. Aval (jemstvo) 5. solo) mjenica 3. Bitni sastojci 1. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . Komisiona mjenica 8. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM. Prenos indosamentom 3.1.3. Uopšte o čekovnim radnjama 2.4. Kriteriji podjele 2. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Prenos čeka predajom 4. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Ekonomska uloga čeka 3. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Uopšte o bitnim elementima 1. Finansijska mjenica 6. Uopšte o prenosu čeka 3. EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. robna) mjenica 5. Bjanko (blanko) mjenica 4. Prenos čeka 3.IV V VI neisplate 10. Pojedini bitni elementi 2. Zastarjelost 2. Cirkulaciona mjenica 7. Amortizacija mjenice 2.1. Vlastita (sopstvena. Pojam čeka 2. Isplata čeka 6.2. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Poslovna (trgovačka. Mjenične tužbe i prigovori 3. Izdavanje čeka 3.2.

Izdavanje i emisija 2. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Kriteriji podjele 2.IV V VI 7. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Ček za potrošački kredit 2. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2.3. Prenos 3. Obveznice prema roku dospjevanja 5.7. Dijelovi 2.4. Kriteriji podjele 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Pojam obveznice 2. Precrtani (barirani) ček 2. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1.2.6. Obveznice prema stepenu garancije 7. blagajnički) ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Isplatni (gotovinski. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Protest 8. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Amortiazcija čeka 2. Tužbe kod čeka 4. Obveznice prema načinu amortizacije 6. Putnički ček 2. Zastarjelost 2. Obračunski (virmanski) ček 2.1. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Bitni sastojci 3.5. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Regres 9. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3.

1. Bitni sastojci 3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Pojam i karakteristike 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1.3. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam i karakteristike 2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1. Pojam monopolističkog djelovanja 1. Pojam i karakteristike 2. Špekulacije 2. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Predmet prava konkurencije 2.1.10. Ekonomski pojam konkurencije 2. Monopolistički sporazum 1.2. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Monopolističko djelovanje 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Monopolističko ponašanje 2. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pojam robnih hartija 2. Bitni sastojci 3. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Bitni sastojci 3.

Imenovani slučajevi 3.3. Sankcije prema aktima 3. Imenovani slučajevi 4. Sistem odgovornosti 2. Imovinskopravne sanckije 3.2. Pojam nelojalne konkurencije 4.2.II 2. Generalna klauzula 3. Ograničavanje tržišta 3. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Sankcije prema licima 3. Generalna klauzula 4. Generalna klauzula 2. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1.3. Nelojalna konkurencija 4.3.1. Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.2.1.1.2. Krivičnopravne sankcije 4.

20 .

21 .R1. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. on je ipak uži pravni institut.).POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. U privrednom životu. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Pravno.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl. Pojam prodaje 1. isporuči drugoj strani . Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih .i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Oni su i ekonomski i pravno povezani. ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . str. 454). prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Teoretski posmatrano.prodavalac . Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.2.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda. 5. Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Exportpress i Institut društvenih nauka. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R .N N1 . privatna itd. 1.kupcu . Beograd 1987. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju.1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

Ugovaranje niže cijene je. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. smatraće se da su željele maksimalnu. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. najviše cijene. Dalje će se citirati i kao ZKC. Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. te marže u trgovini. 1. No. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. takođe. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. Kada su ispunjeni zakonski uslovi. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja.. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. dakle. faktičko pitanje. odgovor na njega 17 Čl.otkupne”. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. potrebe vođenja ekonomske politike. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. 6). tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. i 2. bilo kao garantovane. ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. strukturu najviših cijena.. u principu. Odredivost cijene je. određenim iznosom.3. bilo kao “minimalno . na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. n. Ona može odrediti: fiksne cijene. Ako stranke ugovore veću cijenu. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. FBiH 2/95). Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena.2. ZOO). 3. 31 . U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. do). Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. Ako je cijena propisana konkretno i precizno.3. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. ZOO). st. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462.

169. Vadi li se više uzoraka. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. fusnota 47.. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. 169. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. 465 ZOO). Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. Ne postoji li zvanična evidencija. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 466. 35. str. Draškić dr Mladen: isto djelo. ZOO). 169. str. 32 . fusnota 45. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Krulj dr Vrleta. str. Strankama se. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. str. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. Krulj dr Vrleta. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. str.. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene. 35. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. bilo na osnovu procjene stranaka. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. a ne raskinu ugovor. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. 35.”. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima. Ako to ne učine. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. isto djelo. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. isporuka robe. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. najprije. fusnota 46. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. uzansa 163..”.. isto djelo. ZOO). Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. str. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl. isto djelo. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. Krulj dr Vrleta.

Ona. 3. jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. 3. ZOO). treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. . kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor.uzorak koji je iz nje izvađen. . Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. 2. st. 3. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. isti ili sličan kvalitet i jednake. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena.4. ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. niti je odrediva. st. Prva je vezana za vrijeme isporuke.140. 3. predstavlja i faktičko pitanje. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. st. Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133. Napokon. nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. ZOO). teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje.136. ZOO). ZOO). ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. ZOO). Utvrđuje se za približno istu količinu. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja.5. dakle. odnosno slične uslove ugovora. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene.

u vidu matematičke formule. str. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. U suprotnom. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. 188. 187. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. transportne klauzule i ambalaža. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. 223 i druge). a ne sam iznos promjenjene cijene. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. 34 . postoje tipske ugovorne klauzule. Ti elementi su: kvalitet. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. str. isto djelo. ZOO). svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. naročito za isporuku investicionih dobara.klizne skale (član 397 ZOO). ZOO). 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. 22 Krulj dr Vrleta. Za pojedine vrste poslova. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Osim bitnih elemenata prodaje. 171. 1970. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. Zagreb. 188 A. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. Informator. Ipak.

ZS). Njima se određuju “norme kvaliteta. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji.. fizičkih. ZS). 24 23 35 . 2. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. industriju i rudarstvo. kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Pošto je kvalitet. odrednica predmeta ugovora. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. ispitivanja i kontrole kvaliteta. sigurnost.2. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama. i objavljen u Sl. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.” (član 34. Kvalitet 2. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora.. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi. To je. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. odnosno državnom Institutu za standarde. kao i količina. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda.1. 29/00). Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. itd). Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. postupci i metode obezbjeđenja. dakle. Pored toga. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. Za razliku od količine. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. oružane snage. glasnik BiH br. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. listu RBiH 13/1993. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja.2. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla. izvoz. estetskih.

408. prema uzansi 140. Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. 538. Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Pod njom se. 2. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”.ZS). Zakon o obligacionim odnosima (čl. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. 141). Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Bez obzira kako je određen. ZOO).3. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. bez obećanja saobraznosti”. pa se ne mora ni ugovarati. odnosno njihovog dijela. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. Vidjeti član 403. Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. . to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. puštanja u rad pogona i rukovanja. kontrole. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. propisani kvalitet je obavezan. glasnik BiH br. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. često pod posebnim komercijalnim nazivima. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. izrade. 3/02). 26 25 36 . koji je 26 predmet prodaje. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. ZOO. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. smatraće se da su htjele propisani. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina. podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Ako ima više uzoraka. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. Prema uzansi 141. st. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak. Za neke artikle postoje i tipske mustre.

I drugo. na primjer). odnosno poslovnim običajima.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. 145.). Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). 37 . koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju.drugačiju specifikaciju. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Mogu biti 28 međunarodni. Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. nacionalni. 13/93) u članu 1. granski i proizvođački ili interni. istog akta. 143. Termin “kakva . i 24. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz. osim u slučaju obmane. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. odnosno lošijeg kvaliteta. a stranke nisu istakle koji žele.specifikaciona prodaja. Razrađeni su u čl. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. napokon. list RBiH. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. te predstavlja i uzorak te robe. 142. 144. ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe. može ugovoriti i primjenom posebnih. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. te proizvodu kao njihovom rezultatu.). bilo u uzansama. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl.) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. tržnica na veliko i berzi. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. Kvalitet se može odrediti i tipom.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. postoji posebna vrsta ugovora . Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde. Kvalitet se. Zakona o standardizaciji. tehničkih termina. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca.takva” (uz. 30 i 31. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. Postoji li više standarda za istu robu.

st. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. isto djelo. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. Prema članu 75. st. st. te sitna i krupna. je bila opširnija i bolja. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine. Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. 3. 311 ZOO). su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. 146. isto djelo. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . stav 2. Zakona o standardizaciji.Carić dr Slavko. a time i imovinska vrijednost”. “proizvodi u originalnom pakovanju”. Zagreb 1962. ni ugovoren. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. str. za razliku od Opštih uzansi (uz. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta. str. sredstvo pakovanja. on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. 5. Zakon o obligacionim odnosima. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču.). 146. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Stilizacija uzanse 146. 30 31 29 38 . Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. I drugo. 1). suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. 2. No. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”.). Stoga je neophodno tumačenjem čl. Progres. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. potrošna i nepotrošna.4. zamjenljiva i nezamjenljiva. str. 2. ZOO). investiciona i neinvesticiona.2. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. utrošiti. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. odnosno korisniku”. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. Ambalaža je bitan element ugovora. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. No. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. (čl. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). Bukljaš dr Ivo. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. 129. jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. 311.

organizacija transporta. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. postavlja u pogledu ambalaže. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. X 1964. Napokon. I drugo. te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Ona. 74). “ambalaža izgubljena”. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. a ako on nije predviđen. najprije. 162). 73 . U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. prevoznikom. zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. “ambalaža gratis” ili njima slična. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Ali. Pored ovih. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. pribavljanje dozvola i slično. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. 4. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. str. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi.97. 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. isto djelo. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja. Tek ako ova nije predviđena. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. snošenje troškova isporuke i transporta. 39 .

ali je njihov sadržaj određen daleko šire. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . str. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. I drugo. 35 Tačka 6. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta.publik. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao. najprije. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. I drugo. Beograd 1985. str. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. 1967. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. najprije. ne sadrže potpuno iste klauzule. U domaćem pravu ono može biti sporno. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. 1990 i 2000 g. Drugo. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. revizija iz 1980. 100 do 114) regulisale istu materiju. Za reviziju iz 1980. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. Bude li to slučaj. 7. III Aufl. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 37 Tačka 6. 40 . INCOTERMS i Opšte uzanse. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Koln 1980. 1980. 2 naročito. 1976. str. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Beograd 1987. sugeriše isto rješenje. Svezak II. one iz 2000. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. 273. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. godine. treba biti posebno oprezan. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. 1107. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. godine su značajne dvije stvari. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. I treće. Prva. st. 38 Tačka 7. skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. Otto Schmidt. dok to sa uzansama nije slučaj. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Na kraju dvije napomene. Njome je ovaj reglman.

U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. ZOO: Organizovanje prijevoza. st. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. 2. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično.UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. 1 ZOO). Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. garancija za materijalne nedostatke.522 ZOO). 41 . Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I . njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 . Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520.

stoga.. 44 Pravne radnje su izjave volje.. One prate faktičke radnje. Pored toga. II – ISPORUKA 1. To će biti slučaj kada se stvar. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. Razumljivo je. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. str. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. i mogu se učiniti izričito ili prećutno. između elemenata. 42 . Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. 125. str. str.74. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. osnovna je 40 obaveza prodavca. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. isto djelo. Nečinjenje ili propuštanje može. Uprkos ovome.. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga).moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. isto djelo. 73 . 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. 43 Mitrović dr Dobrosav. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. 78 . 127. Ona čini kičmu isporuke. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata.79. isto djelo. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. “predaja stvari” (čl. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Član 473 ZOO. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. 467. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. str. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. str. te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Pojam isporuke “Isporuka” robe. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti.. po nekom osnovu.”.”.

prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. ZOO). I drugo. Prema njoj. st. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka.svojinskog prava. Isporuka je složena obaveza. To od isporuke čini i faktičko pitanje. vrijeme i dejstva isporuke. 132. st. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. 43 . isto djelo. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. način. Član 468. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. Dakle. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne. mjesto. 46 Kapor dr Vladimir . a ne na svojinsko pravo. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. str. Zbog toga ona ima više modaliteta. od kojih su najvažniji tipizirani. To su. te način na koji one moraju biti ispunjene.Carić dr Slavko. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. prema članu 468.). Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. 2. Prema članu 467. obilježja tih radnji. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. 2. Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. a to znači prenos posjeda stvari na njega.

izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat.kod njih prodavac i kupac. a lokaliteta u užem smislu. Otuda je njegov značaj veliki.prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). imaju sjedišta u istom mjestu. Pored toga. odnosno roba (član 471. Uporedno pravo poznaje različita rješenja. st. isto djelo. prelazak troškova. 72. Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. st. st. 2). U kojem trenutku . Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. Mjesto isporuke 3. 55.1. 2 ZOO. Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav. kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. mjesto isporuke je sjedište prodavca. prema dispozitivnim normama. 2). prelazak rizika. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319. ZOO. uz. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. ili barem najvažnije. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan. po pravilu. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. primijeniće se dispozitivna pravila. Pošto između člana 471. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 .2. 71. a radi se o robi određenoj po rodu. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. radnje isporuke moraju da budu završene. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. 3.prodaje sa otpremom (distancione) .74 ne postoji protivrječnost. 2 . Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. str.nije precizirano. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. ZOO i uzansi 71 .prodaje u mjestu (nedistancione) .3. 44 .

Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. pregled. 71. 3. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. 5). Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. 3). ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. On je uređen ugovorom. 2 ZOO. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. Način isporuke 4. prirodom robe i okolnostima posla. 71. st. st. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . važe opšta pravila. odnosno gdje će se proizvesti. st.) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). Način isporuke je izuzetno složena kategorija. 4). veoma ograničeno dispozitivnim propisima. st. U suprotnom. mora o tome da obavijesti kupca. 1). st. zato što su nastupile transportne smetnje. Pored toga. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal. 74.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. Opštim uzansama. 74. utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. st. pakovanje. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz.1. poslovnim običajima. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. 4. luka itd.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu. 1). on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. odnosno gdje će biti proizvedena. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. uzansa 72.3. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje.

U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. bez većih prekida.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju. 4. način isporuke. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. ako uredno pozvani kupac nije došao. naročito). Napokon. Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. st. Takvu isporuku nazivamo realnom. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. 76. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. posebno. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu. dokumentaran i realan (stvaran). Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Ovo rješenje uzanse 72. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. I treće. i uz. koji je legitimacioni papir i skladišnice. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. ne stvarnopravnih. i 298.2. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. tj. može biti: simboličan. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. ali kontinuelno. 2. a time i sama isporuka. Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. 1. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. 77). Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. st. koja daje pravo svojine na robi.

određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina.”.fiksnom prodajom.. na primjer). i 469. definiše drukčije rok isporuke. st. Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca.317. naročito) i Opšte uzanse. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora.) i posebna rješenja. .. ZOO. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. 3). način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. 5. st. No. 82. 76. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474.2. 47 . pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. 76. odnosno ako nije individualizirana. uz. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. onih o odgovornosti posebno. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. 5. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. 1). Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. str. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. Vrijeme isporuke 5. 86. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. U prvom slučaju. Na primjer. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema.1. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. 131. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. ZOO). Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke.prodavca.

85.).). Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. 90. te godinama. 1. pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. 91. vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. Određuje se: danima.). Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. računanje počinje od veće vremenske kategorije. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. No. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469.). Kod većih količina robe. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. sedmicama. mjesecima. 88. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. i 94. smatraće se da je to posljednji dan roka. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje. 93. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. ZOO). st. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok. mora da izabere radni dan (uz.) i da o tome obavijesti drugu stranu. 90. i 3. ZOO). ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Ako je rok isporuke određen datumom. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. 87. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže.). Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. ono se skraćuje. st. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77.). “po prestanku leta” ili slična. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. Interesantno je da se ovo 48 . 2. dijelovima godine. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka.

80. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. Ona sadrži norme za dvije situacije. krajem i u drugoj polovini mjeseca. “utovarena” i slični. 81. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda. ZOO. Mitrović dr Dobrosav. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. 83. p. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. ZOO. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom. a ne u trenutku otposlanja. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. isto djelo. 50 49 49 . dakle. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. 4. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. dakle.).).). “u vožnji”. Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. primjeniće se uzansa 95. st. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. Ako ugovor o tome ništa ne govori. 82.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. 5. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. u prvoj polovini. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. 89. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. 904. Napokon. samoodrediv (uz. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. Vidjeti član 77. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. sredinom. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. dakle.). rok isporuke je. st. Dakle. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena.3. 4. ŠZO. str. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom.). Kupac. budući da je rješenje uzanse 80. AGZ. 54. ZOO (uz. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. On je. ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. BGB i član 75. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. 271. Vidjeti p. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku.

isto djelo. a ne doslovno. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture. 61. str. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. ZOO). Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. st. Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. prodaje na kredit. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. Ovo načelo djeluje i u korist kupca. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. 2. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. ide i korak dalje. ZOO u članu 477. ZOO). Dispozitivno je pravilo. ZOO). Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. dakle. Napokon. st. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. 1. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. Član 12.4. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna.). 50 . Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. st.5. 1. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. novine FBiH 2/95). Uzansa 177. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. i 123. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju.

Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. predstavlja odsustvo krivice.. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. koja su za distancionu prodaju najvažnija. Budući da štetni događaj.6. Svojina.. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali. Institut za uporedno pravo. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”.. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. “rizik” djeluje na stvar. str. predaja. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac.”. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu.počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada. 51 . odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. propašću ili oštećenjem stvari. najkraće rečeno. 56 Jasno je. 324.. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. Beograd 1972. koji predstavljaju rizik. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. No. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. treba podvući da kod osiguranja uopšte. pa i transportnih.1. a ne samo ugovornog partnera.”. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. str. rizik. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. 323. stoga. dakle. str. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora. Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”.. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Štetna radnja ili događaj. ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara.”. Premija osiguranja u suštini. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . U trgovačkoj. tj. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”.. a ne samo ugovornog partnera. str. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 .324 i tamo citirane autore.457). skrivljene štetne radnje bilo kojega lica. 323 . Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. pa time i rizik. 121-122. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. cena.

a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”. ZOO).”. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ZOO). rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457.. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. 52 .. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja.”. Napokon. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. 2. eventualno. opisujući rješenje koje žele.2. Strankama. našeg ZOO. Rizik. naše pravo (član 465. 6. Pošto isporuka nije izvršena. Rizik tada ostaje na prodavcu. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. 2-509 UCC. uređuje se prvenstveno ugovorom. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku.3. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika.individualizirane stvari. Pod “predajom” stvari. str. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 1. shodno terminologiji ZOO. u tom slučaju. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. 326. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. st. obavezu da stvar čuva (član 520. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. str. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu.. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. koja predstavlja češće rješenje. 6.. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. 128. najprije. primjeniće se dispozitivna pravila član 465. druga. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. a kupac ima.

ZOO). No. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu. III . Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. isto djelo. 2). st. godine važio i na području naše zemlje. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. a ne kada je primljeno. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje.1. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. koji je do 6. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. Međutim. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. st. a ne kao izuzetke od nje.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. 53 . smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. smatramo da se radi o dužničkoj docnji. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. isto djelo. rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. IV 1941. 30. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. str. Mitrović dr Dobrosav. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. 3. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. 31. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” .docnje. str. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. Koja su to rješenja? Najprije.

i 479. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Rezultat ovog. na prvi pogled protivrječnog zadatka. 2. 63 62 54 . Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. tj. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. 64 Član 478. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima.2.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. Ukoliko je količina bitan element posla. Prema mjerilu vidljivosti. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja.134 za količinu i uzanse 135 .nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. 3. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. 4. za pojam nedostatka. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. ZOO. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju. Član 121. te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari .“na očigled”. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. 1. ZOO.

Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. Napokon. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. st. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. 1. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. ZOO). 65 Član 486. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. ali ne utiču na samo postojanje ugovora. Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. Garancija za materijalne nedostatke 2. uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Pravni osnov garancije je bio sporan. Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. ZOO). 55 . Prema obimu. dakle.1. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. st. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. 3. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. ZOO. propisanu. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. 2.507 ZOO). Usvojena je. O tome svjedoče. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava.

“Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”. 66 67 68 Član 480. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. st. st. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. st. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. 3. 1. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. st. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. 1. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. ZOO). nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. ZOO). st. st. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. 1. Izuzetno. 1.takva” ili nekom sličnom. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. 144. 1. 2. st. ZOO. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. u vezi sa članom 479. 2. Clan 480. kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. Ipak. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. mora postojati u času prelaska rizika. Član 480. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. shodno tome. ZOO. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. ugovornih klauzula. 1. st.2. i odgovornost. Nedostatak.). Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije.). Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. ZOO. i 145. i 481. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. st. st. st. obaveza garancije. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. Na primjer. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. “kakva . ZOO). ZOO). 1. 56 . najprije. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. u vezi sa članom 479. pa. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. 1.2. odnosno propisane”. 68 No.

1980. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. mogu podijeliti prema više kriterija. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. ZOO). Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508). ZOO). ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi. I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. str. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. službenost). bilo nastanak. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. Striktno posmatrano. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. Napokon. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Pravni nedostaci se. Njegovi ciljevi su složeniji. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. isto djelo. ZOO). Beograd. Od privatnih. Privredna štampa. 378. osoba van ugovornog odnosa. Naime. kao i materijalni. 70 69 57 . pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. Shodno tome.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. tj. 487 ZOO). 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. hipoteka. str. IV . 377.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl.

1. Code civil isto. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. 3/02). trgovinskog zastupanja (član 809). 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . 382. Analogno garanciji za materijalne nedostatke.obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. 58 . str. Oni imaju različit juridički karakter. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode.996). nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. isto djelo. izdavanja skladišnice (član 740. No. Napokon. To je kod nas izvršenje isporuke. i 513. 377. isto djelo. No. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. glasnik BiH br. ZOO). odnosno prodavca. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. služnosti na primjer. Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. odnosno industrijski dizajn. str. ZOO u članu 510. 381. član 1628. model i uzorak. 2. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. a ne i za postojanje prava trećeg. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. 74 Perović dr Slobodan. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. str. Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. isto djelo. “To znači. žig). govori i o momentu zaključenja ugovora. 76 Ovo je prvi uslov. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. st. “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. 76 Perović dr Slobodan. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 2. st. a time i miran posjed prodane stvari. 73 Perović dr Slobodan. Po svojoj pravnoj prirodi. 75 Član 1487. 4. st. i dalje) i slično.

st. Za razliku od materijalnih nedostataka. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. dalje. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. jer nije izvršeno obavještavanje. najprije. Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. tj. V . jediničnu cijenu. U slučaju nesavjesnosti prodavca. njegovo reklamiranje (član 509. st. ZOO). ZOO).Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. količinu. 1. faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. ZOO). Dalje. Napokon. Određivanje savjesnosti je složeno. st. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. st. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). ZOO). Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Kupac. 1. potrebno je da prodavalac bude savjestan. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. ZOO). ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. 4. I na kraju. Da bi ovaj uslov postojao. uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. 2. Reklamacija. pored zahtjeva za plaćanjem. 59 . nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga.). Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. Faktura. ZOO).

naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. FBiH 2/95. Kada konačan obračun bude sačinjen. Ovo je razumljivo. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. 2/95. Faktura je. 87. faktura može imati još dvije fukncije. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. dalje. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. najprije.Funkcije fakture su brojne. 79 Vidjeti uzanse 177. FBiH. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. To je njen osnovni zadatak. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. 2/95). knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. No. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. 78 77 60 . n. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Ona. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. 80 Sl. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. 2. u principu. Nadalje. str. isto djelo. Savremena administracija. 180. 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. FBiH.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. i 217. Ona ima preliminarnu finansijsku. Faktura. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. naročito). vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. 82 Kapor dr Vladimir. odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo. napokon. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . 87. n. str. Zakona o računovodstvu (Sl. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. n. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. Beograd 1957. ne obavezuju kupca. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. 81 Sl. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. Član 10. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile.

Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. Koji je rok “kratak”. 83 Kapor dr Vladimir. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. 103. 204). 2). 88. st. 61 . “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. faktičko je pitanje (uz. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. 83 Drugo. Napokon. isto djelo. str. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture.

62 .

Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. 2. bilo zbog raskida ugovora (član 520. Drugo. su isti kao i kod obaveza prodavca. tj. Često se 63 . Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. Pored toga.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Uporedno posmatrano. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. st. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. ako on postoji. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). One. u načelu. ZOO). a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. Posljednja obaveza je uslovljena. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija).prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. njegova odgovornost. Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. prvo.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). postoje i obilježja koja su donekle specifična. Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. 2. Sporednih obaveza kupca takođe ima više. prijem isporuke. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Ali. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka .GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. postoji i jedan dodatni element.

sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. st. Prema članu 481. SGA. 88 Član 34. Institut za uporedno pravo. 377. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 1. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata.”).. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. zajedno sa njihovim modalitetima.. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji. odnosno “kvantitativni prijem”. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . Član 2 . st..1. ali i zato što je suštinski netačna. HGB. budnosti kupca. Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. str. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman. Pojam pregleda 1.PREGLED ROBE 1. Beograd 1970. Napokon. 86 Član 481. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. Isto čini i naš ZOO u članu 481. 85 84 64 . Stoga on.. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. U našem je pravu. str. npr.”. predstavlja “akte vigilancije”. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama.606 UCC. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. član 201.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. nego posredno . U praksi se koriste i izrazi: provjera.”. 181. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. p. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca.. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. govori o uobičajenom pregledu stvari. II . naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. ZOO. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. Pregled robe još uvijek. zajedno sa reklamacijom. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji. Pravno gledano. dakle. 118.. 1. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. ŠZO. kontrola i “kvalitativni”. da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja. str.

Tek ukoliko one ništa ne utanače. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Najprije. Pored toga. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. vremenu i načinu pregleda. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. 2. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. 1.2. kupac je po pretpostavci savjestan. No. govorićemo o subjektima. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. 65 . Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. zajedno sa njihovim modalitetima. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom. mjestu. Drugo.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. Napokon. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka.

Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo.. str. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe. 119.. str. i 123. tako i pred sudom.. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem . Drugi subjekat je kupac. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. 134 .135. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD. Tada su moguće dvije situacije.. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . st. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu..4). str.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe. s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. “mana”. 133. 1.”.”. st. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje.515 (1) UCC.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. 90 91 89 66 . str.. Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. 2 . 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost.”. 89 U teoriji je ono sporno. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. odnosno kontradiktorni pregled.”. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac.. Subjekat pregleda može biti i treće lice. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Vozar će. ili sa komisijom. po pravilu. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. 127. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 122. odnosno vođenju spora”. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani.

Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke. str. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”. 96 3. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. st. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se.... 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti.”. a potom dispozitivnim propisima. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno.858 ZOO. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. a kvalitet u skladištu kupca. No. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice.”. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 1. st. posmatrati u širem i u užem smislu. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene.“pregled od strane trećeg”. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. ugovorom. Vidjeti i član 848 . a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. kao i mjesto isporuke. 67 . a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona). tj. 183.. str. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima.”. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. 168. ono mora biti poštovano. Može se.. najprije. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. str. po pravilu. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). 1.

Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. 4. Drugo. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. Kada je prodavac bio savjestan.”. vrijeme reklamacije. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. ZOO). Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). I treće. uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. stranke ili drugi subjekti pregleda. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene.. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). st. 68 . zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. Pravno. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe.. Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. str. 3. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. 3. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. te dispozitivnim propisima. 127-130. st. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno. ga moraju obaviti odmah. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. ZOO). Najprije. Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Budu li ispunjeni ovi uslovi.

126 i 138. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta..”. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481.”. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. 69 . st. str.. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta. ZOO. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Pored poslovnih običaja i uslova posla. 1. ukoliko to ne učine.. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. tj. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije..125. predaje druge stvari. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Prema uzansi 138.. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe. pravni standard. Izvršenje pregleda “odmah” je. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481. ZOO). Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo .zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. ZOO). zapravo. 2. 3. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. st. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. I drugo.. No. str. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke. Prvo. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. 124 . ako se pregled ne može izvršiti. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. ZOO). Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. st. U slučaju reekspedicije. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari.

Institut za uporedno pravo . Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. 76 . upoređivanje sa uzorkom. str. 75. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava. ZOO). merenjem ili prebrojavanjem”. hemijska analiza. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”. Opšte uzanse.. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari.. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće.Carić dr Slavko. posebno. Potom dolaze dispozitivni propisi. Izvori prava za način provjere veoma su brojni. No. 155. Zakon o obligacionim odnosima. str. 131 . već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled. str. str. posebne uzanse i poslovni običaji. Prema cilju. Definicija se daje na str. kao na primjer za žitarice. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. 102 Način provjere je složena pojava. 130. bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. Kapor dr Vladimir . Prema uzansi 115. komercijalna procedura ili pravni postupak. 102 103 101 70 . 5. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. 148). tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz.. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. On se može posmatrati kao tehnološki proces.po tom osnovu. zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. Beograd 1975. 75. Prema obimu. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem.Savremena administracija. fizičko mjerenje. isto djelo. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. isporuke. 2.132. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.”. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni.”. vađenje uzorka. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. ništa ne govore o ovom aspektu provjere.82. a analiza specifičnosti na str. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni.. st. 147).

postoji. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci. poslovnim običajima date trgovačke branše. 1. ZOO.stranaka. Korisno je da to učini svojim rješenjem. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. Uzansa 129. U pogledu članova komisije nema ograničenja. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz. pa ćemo ih izložiti zajedno. 139). dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Jedan izuzetak. ipak. st. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. Kod provjere kvaliteta. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši.”. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. usvojenih rješenja nema. Dakle. Uzanse 129.. Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. 133. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. članovi komisije i eventualni svjedoci. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. 147). najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim. Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. on je dužan da kupcu bez naknade. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost. i 149.. 131. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. str. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda.. dakle o svom trošku. prirodi robe i okolnostima provjere. 71 . O svim radnjama vodi se zabilješka. 128). troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca.”. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. str. Ne bude li to učinjeno. odnosno njihovi predstavnici. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. Ukoliko je on uobičajen. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. Prema članu 481.. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz.

”. prema ugovoru. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. poslovnih običaja...”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . st.III . ZOO. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70. 155. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje.. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. 519. Isporuka i prijem isporuke su. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. dakle. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. 70. ZOO). te u odnošenju stvari” (član 519. Tada će prijem biti potpun. 72 . Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. čl. 254. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. 2. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. ZOO). Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. čl. 2. ugovora. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem.PRIJEM ISPORUKE 1.. str. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. 519. str. “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. “komplementarni pojmovi”.

111 112 Kapor dr Vladimir . kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. svojinsko pravo na njoj. IV . Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. 230. primijeniće se dispozitivni propisi.. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Pojam obaveze plaćanja 1.2. Ako on ne reguliše ovu dužnost. ugovorna obaveza kupca.”. kreditni i devizni sistem. isto djelo. Iako se sastoji u predaji novca. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. 1. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. 73 . dužnost plaćanja je složena. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. po pravilu. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. str. Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. nesumnjivo. Obaveza plaćanja. 144. str. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.1. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa.Carić dr Slavko..PLAĆANJE CIJENE 1. Plaćanje cijene je. Napokon.

Kupac. ukoliko želi da se koristi skontom . 380 HGB.”. SGA. str.. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str.Cijena je osnovni. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. ŠZO.. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno. 117 Perović dr Slobodan. ali ne i jedini element kalkulacije. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Uz trošak. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. 171). kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje.. 1. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. 94-105. 320. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. st. biti predujmljeni (uz. 161). novčana obaveza. str. član 212. Član 28. kupac snosi i rizik plaćanja. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. uz. st. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 235. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. str. a ne 116 samo na sigurnost novca.. Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. Kupac snosi i troškove plaćanja. Ako je. 164). Pošto je posebnih rješenja veoma malo. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke.3. 114 115 113 74 . 3. 517 ZOO). 114 Dakle. Uzansa 160. Tako kupac snosi uvozne carine. 2. isto djelo. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. 169). kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz.”. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. p. na njegov zahtjev. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi. 160. potrebni iznosi moraju mu. dalje. a ne na samoj granici (uz. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. ZOO). po svoj prirodi. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 240.

Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”.”. redoslijed namirenja zavisi. 320 i 318 ZOO). Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 398 ZOO). No. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. 310). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. 516-518). Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. Sl. 18 ZOO) i u cjelini (čl. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. Ukoliko on ne bude postignut. ali i prema njegovim povjeriocima. 103-105. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. str. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. 312 ZOO). Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. 133-136). dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 305 ZOO). Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. FBiH 2/95. pošto su novčane obaveze djeljive. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. indeksna skala). str. One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. Plaćanje se vrši prodavcu. 238. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. a kupac ne može sve da ih izmiri.. namiruju se tek u četvrtom redu (čl. od sporazuma dužnika i povjerioca. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. 119 120 118 75 . 139-140 ZOO). ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. najprije. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. zlatne i valutne klauzule. n. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. No. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). No. dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan.. 310 ZOO). Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. vezanost normi o načinu. 394). isto djelo. te prekomjerno oštećenje (čl. Napokon. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti.

Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Zakon o čeku.2. Uzansa 188. 76 . Izložićemo je zato kroz modalitete načina. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. vremena i mjesta plaćanja. U Zakonu o finansijskom poslovanju. n. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. čeka. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. bankarske garancije (član 17 ZFP).1. Način plaćanja 2. prepušteni ugovoru. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. 2. ZFP). Zakon o hatrijama od vrijednosti. Mjesto. Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja.regulisanja ove dužnosti kupca. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. FBiH 10/95. Zakon o mjenici. međutim. dakle. 2. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. No. vrši izmirenje novčanih obaveza. Osim instrumentima plaćanja. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi.

129. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). 128. a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. isto djelo. odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. 191). koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. ne nužno i u ugovoru o prodaji. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. Petrović dr Milan. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. Savremena administracija. 190) i bjanko mjenicom (uz. Od ostalih. 128 . Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. ZFP). ZFP). tj. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. instrumenti doznake. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. a najkasnije narednog dana”. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. 192). 189 i 196). 2). prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. 123 Član 1072 . Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . zadnja revizija 1993. 122 Antonijević dr Zoran. godine. str. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. Pored toga.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Beograd 1982. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP.računa” (član 9. Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. str. Napokon.1082 ZOO. st. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna. ZFP). Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. 77 .

str. 241. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. 125 126 127 Toroman dr Marija. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). 241.. 186). str. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. (član 518 ZOO). “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda.. Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana).3. Najprije. Razmotrićemo ih odvojeno. najprije. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. 2.. 183. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. st. dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe. 184). Ovo rješenje odstupa. težinu. ZOO). str. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. 184). Ne postoji li odgovarajući običaj.”. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze. od opštih dispozitivnih principa o avansu. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. ako ništa nije ugovoreno” (član 518. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. te da njome raspolaže (uz. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 78 .”. 185). isto djelo. uz. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. Ona mora glasiti na “ukrcano”. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. Drugo.. “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”.2.

Vrijeme izvršenja isplate 3. ZOO). unaprijed. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. po pravilu se ugovara izričito i precizno.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Kod sukcesivnih isporuka. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Plaćanje prije isporuke. 205). st. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni.. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. cenu pre nego što primi stvar. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke.. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed. ugovorom. 204). 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu .1. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. isto djelo. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen.Carić dr Slavko. najprije. str. O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. 3. 79 . 128 Kapor dr Vladimir . 129 Član 516. 1 ZOO. str. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. preovladava “trenutak”. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). 130 Toroman dr Marija. Depozit traje do rješavanja spora. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. ugovor o prodaji može. mora platiti nesporne iznose. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje..”. isto djelo. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. određeno datumom. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi.. 182). Ukoliko je određeno rokom. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja.

ZOO. Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja.238. odnosno obezbjeđenje plaćanja. kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475.”. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. 3). U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. pri tome. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. a od instrumenata plaćanja posebno. st.. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. Bude li to slučaj.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja. U slučaju da sporazuma stranaka nema. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. 188). 131 Pored toga. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. Polaganje se vrši virmanom (uz.. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. ako je kupac robu dobio prije fakture. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. odnosno od prijema fakture.2. str. 2. 3.. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. 177. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. 2). st. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun.. 238.. Izuzetno. 3).”. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. st. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. Oba dispozitivna pravila su uslovna. 80 . Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. uz. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. str. Plaćanje unazad je ono koje se. st. ono se rijetko izričito ugovara. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. ZOO). ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. Po pravilu. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. 1.. ZOO). st. 236 . 177.

2). prodavac i kupac imaju istu banku. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. ZOO). obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. st. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. U prvoj. Prvi je da su novčane obaveze donosive. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. 1. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. preuzima pravila uzanse 181. st. 2). kupac. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. 4. tj. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. koja važe za pomenute instrumente. dakle. Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. 3. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. 2. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Mjesto plaćanja 4. ZOO u članu 318.sredstava na tekući račun putem virmana.1. ZOO). U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. st. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. st. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom.). cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. st. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini.

odnosno izvršila prihvat. Uštede u troškovima idu u korist prodavca.. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. 3. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. Napokon.”. ZOO je jasan. više poslovnih jedinica.2. st. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 82 . povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”.. 1 ZOO). str. st. st. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. st. 3. 2. 4.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. 174). 2. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. Ako povjerilac ima više sjedišta. Napokon. No. ZOO). odnosno sjedištu prodavca” (član 516. No. ZOO). 2 ZOO). 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. dakle prodavca. Napokon. st. 175. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu. Član 320. plaćanje se obavlja u prebivalištu. st.. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju. tj. U nedostatku pravila običajnog porijekla.. Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. 238. I napokon. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca.”. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca.

GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca. Mi ćemo se.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Treće. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. Prvo. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. u najširem smislu. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. Pojam prigovora Prigovorima se. Drugo. 2. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. viši institut prava prodaje. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje. svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. No. kupca ili prodavca. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. tako i posljedice. stoga. Od svih navedenih funkcija. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . posebno baviti samo najvažnijim. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. a ponekad kao obaveza. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. odnosno obavještenjima o nedostacima. ZOO). No specifičan sadržaj. značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. logičnije je prvo rješenje. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. No. ZOO).UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca.

Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. odnosno odrediti njene modalitete. II . mjesto i vrijeme. 84 . trgovački zastupnik).. ali nesumnjivo. Pored toga. Napokon. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka.prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. 165. isključiti iz ugovora. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. po njegovim nalazima i mišljenju. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca. Drugim riječima. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter. Kao punomoćnici u privredi se. te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. i bez intervencije trećih lica. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. str. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta..”. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Ne učine li tako. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. po pravilu. 2. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. te izričitim redigovanjem člana 481. Ukoliko žele.

Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. Najprije. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. tipizirani. st. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. ako to kupac učini. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. No. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Uz. str. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”.. ipak. i 152. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. 166.. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. u reklamaciji se. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. 85 . preko prirode robe i nedostatka. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana.punomoćniku. str. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). 166. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Sadržaj reklamacije veoma je složen. 2 ZOO). 132. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Stoga. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže.. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. kod reklamacija važi teorija prijema. po pravilu. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka.”.. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije.”. Prvo. Svi ostali elementi su nebitni. Napokon. da budu precizirana. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. Član 484. neki su.

Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. 4. Ono je. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. No. On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. a ako se to ne zna . Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. I drugo. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Ako on ima više poslovnih jedinica. biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. prepušteno opštim pravilima.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Ne bude li to učinjeno. reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak. 86 . Predstavlja veoma složen modalitet. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. Pošto je usvojena teorija prijema. Ako je prodavac bio nesavjestan. tj.siguran način. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. bilo prihvat. Kada je prodavac savjestan. stoga. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. 3. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven.

Izraz “odmah” je pravni standard. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. a ne na prodavca. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. 2 ZOO). 1 ZOO). Ipak. Objektivni rok je prekluzivan. 3. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. No. Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. st. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. Prema članu 481. Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. koji upućuje na povećan stepen hitnosti.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom. Rješenje je logično. Oni moraju biti održani kumulativno. on ne bira konačnog kupca. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. 87 . za vrijeme provjere. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. dakle. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Početak toka roka za reklamiranje veže se. st. st. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak.

treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. U principu. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana.III . Ovakva solucija ne isključuje. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. isporuka nove stvari bez nedostatka).REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Ako to nije učinjeno. Pored toga. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava. To je treća 88 . U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. doveli su i do nekih posebnih rješenja. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. a ne kada ju je prodavac primio. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći. 2. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. Stilizacija člana 509. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla.

krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. 1 ZOO). krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete. U suštini.osobenost ove reklamacije. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. 2 ZOO). 89 . st. st. Ako je u pitanju vansudska evikcija. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija).

90 .

GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. st. 503. zabrana izvoza i slično). Shodno tome. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke. Dilema nije samo akademska. docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. 504. u principu.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. ZOO. štrajk. Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika. požar. 91 . 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pitanje je. 1 ZOO). 1. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. isto djelo. (objektivna docnja). “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta.. Pored odgovornosti. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. isto djelo. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). str. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje.. za njeno određenje. str. st. 144. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. ZOO. rat.” 142 138 139 140 Član 125. 140 Pored toga. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). Zbog toga. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. naime.raskid 138 ugovora po samom zakonu. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. str. da li je prodavac kao dužnik u docnji. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. No.”. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . važe opšta pravila obligacionog prava. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. uzročna veza i krivica).1. Član 131. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr.

Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke. 504. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka.Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. tj. dalje.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Perović dr Slobodan. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu.132 ZOO). ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. Napokon. 92 . i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano.526 ZOO). a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”. isto djelo. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije.2. Unutar realnih isporuka. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. str. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. 505. osim kod fiksnih ugovora. Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. str. isto djelo. 143 144 Perović dr Slobodan. Pored toga. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). 144 1. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. Pored toga.

3 ZOO). to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. isto djelo. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. st. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). Tek po njegovom bezuspješnom proteku. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. 1 ZOO). ugovor prestaje da postoji. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. str. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. Član 155.1. 185 . tj. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. 511. No. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. 93 . najprije može da šuti. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. Kapor dr Vladimir .192 ZOO.2. dalje. st. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. da potpuno 145 Kupac je. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. isto djelo. dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. st. 146 Napokon. No. Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. kupac nije pri tome potpuno slobodan. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom.Carić dr Slavko. st. ZOO. 3 ZOO). A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. On. 2 ZOO). str. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora.

Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). Oni su mu dati alternativno. 2 ZOO). Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi. kao i kod drugih pravnih standarda. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). ni izjavom kupca. Davanjem primjerenog roka. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Pošto on ima karakter dopunskog roka. Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. 3 ZOO).526 ZOO). Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. Kupac zadržava pravo na naknadu štete. Napokon. st. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. st. st. U načelu. prema našem pravu. dakle. te o načelima obligacionog prava. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Zbog toga. No. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126.prirodi stvari i okolnostima posla. razmotrićemo ih posebno. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Specifične norme o kojima je riječ. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262.

Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca.2. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. u ovoj dominira naturalna.proste štete i izgubljene dobiti. 2 ZOO). 166. 3). Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. uzeta zajedno. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . 165. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. st. Za razliku od prethodne dvije mogućnosti. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. a ne novčana restitucija. Pored toga. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. 1 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Obavještavanje. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO).Carić dr Slavko. ZOO. Konkretna šteta može. 2 ZOO). Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. a ne konkretnim dokazivanjem. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. str. 95 . te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. u ovom slučaju. Zbog toga je. obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. Kapor dr Vladimir . Izložena rješenja. međutim da bude veća. st. str.Carić dr Slavko. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. isto djelo. 2. ZOO). Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. isto djelo. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. st. st.

str. a ne i za ugovor u cjelini. postoji.. U suprotnom. No.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. Sistem prava kupca. st. st. ipak.1. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. u ovom slučaju. Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. 131 . st. Zbog toga. Razmotrićemo ih odvojeno. U uporednom pravu posljedice docnje. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. 96 .“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. 2 ZOO). Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. 4 ZOO). kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim.”. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. regulisane su opštim pravilima. 3. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. međutim. to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. razlikuju. No. U suprotnom. 1 ZOO). 150 Pravno-tehnička rješenja se. u slučaju docnje sa jednim obrokom.526). 150. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo. Kada je količina nebitan element. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova.. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. isti je kao i kod nefiksnih poslova. “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. kada je ugovor raskinut.

st. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. naime. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. 1 ZOO). st. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. 3 ZOO). On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. st. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. ono. st. obrok. vodeći računa o interesima prodavca. 3. st. 166. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora.dio ugovora. Očito je. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. st. 151 Kapor dr Vladimir . Shodno članu 130. No. 97 . Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132.2. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. ipak. 2 ZOO).Carić dr Slavko. dužnik se ne nalazi u docnji. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. niti može ugovor raskinuti u cjelini. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). Za obroke koji još nisu dospjeli. proizlazi iz njegove stilistike. a jedan obrok već nije isporučen. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. radi zaštite kupca. tj. isto djelo. 4 ZOO). Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. str. 2 ZOO. zakon postavlja jedan izuzetak.

isto djelo. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. 1). 152 153 Član 480. str. i 485. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. st. bilo djelimično. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. ipak. II . a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). 1). str. 391 . Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. Perović dr Slobodan. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. 228. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. 98 . 392. ima dispozitivan karakter. Perović dr Slobodan. No. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. st. Član 478. ograničava na štete izazvane ovim propustom. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. stoga. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. bilo količinskim nedostacima. st. st. Odgovornost se. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven.393. 153 No. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. 2). a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. isto djelo. 228. ZOO. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno.4. Ovakav uglavak je ništav. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. 2).ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Da bi ova 152 odgovornost postojala. pa se ona kvalifikuje kao objektivna.

Napokon. Najprije. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. dakle. Prava kupca 2.1. Stilizacija člana 488. 1. pa ako ga ne dobije. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. “Pribavilac. 2. “ali ga kupac može održati. str. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. tačka 1). 154 Dalje. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. st. kao i kod docnje. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. 99 . Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). isto djelo. nekoliko specifičnih rješenja. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. 1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. ako ništa nije posebno ugovoreno. prilikom raskida. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. dakle. uporedno posmatrano. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). 397. st. kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora.

izuzev u slučaju njegove prevare. 2. Drugi se tiče prirode nedostataka. njegova suština se ne mijenja. Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. Pored postizanja ekvivalencije prestacija. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. Vidjeti Čović dr Šefik. Bez obzira ko vrši obračun. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. nego procentualnim računom. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. str. Odluku o sniženju. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. 99. to će učiniti sud. Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. najprije. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. I treće. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. ZOO.2. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. Kada se koristi u ovom svojstvu. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). isto djelo. kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. No. u principu. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. 100 . 1 ZOO). st. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. donose stranke. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. u vrijeme sklapanja ugovora”. Ako su oni neotklonjivi. On je. str. shodno opštim pravilima obligacionog prava. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. 220 -227. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. isto djelo. Prema članu 498. u slučaju spora. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti. Stoga.

trajanja. Naime. Metod obračuna ostaje isti. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla. a cijenu nije platio. Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. 2 ZOO). ZOO.491 ZOO). U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. kupac može 101 . Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. kao kod odgovornosti za docnju. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. ali nije isporučena. st. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. 2. Prema članu 495. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. određivanja. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. na opštim pravilima obligacionog prava.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Uslov. održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. dejstva. definisan je uz ograde. Zato ćemo ih ispitati posebno.3. a ne.

zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme. I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. do sada. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju.4.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Bude li ugovor o prodaji raskinut. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. budući da je on nevina strana. U prvom slučaju. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Ako je predana manja količina od ugovorene. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. 210 . budući da će se ona. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. Ako ne želi da primi veću količinu. str. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133.. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati.206. položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”. 2. 205 . kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. Izložićemo najvažnije slučajeve. Shodno članovima 523 . pravo ga ne ostavlja bez zaštite.:”. pregleda stvari. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. već po načinu svoje primjene. No. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493.211. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. odnosno ako je oštećena. kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. tj. nije ovlašten da raskine ugovor. 102 . prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. U drugom slučaju.526 ZOO.

st. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. str. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. 2 ZOO). kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. a samo neke od njih imaju nedostatke. Ako razdvajanje stvari nije štetno. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. Ako stvari čine cjelinu. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. st. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. faktičko je pitanje. 103 . U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava.odbija. isto djelo. zbog izbora koji je napravio kupac.. ako one ne čine cjelinu. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. tj. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora.. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . Ako kupac ne primi višak. tj. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. One se kreću u dva pravca. st. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. 1). Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. U suprotnom. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. 108. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. 3). bilo samo djelimični raskid. 3. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494).

Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. ZOO. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. Ono je složeno. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). U procesu popravljanja štete. njegove obaveze.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. Ako prodavac to odbija da primi. dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. 2 ZOO). ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). umjesto polaganja. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. U tom kontekstu već su izložene. dugovanu stvar položiti kod suda. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz. kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329.oslobađanja obaveze čuvanja stvari. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. stvar prodati na teret i rizik prodavca. ZOO. st. Prema članu 522. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. Napokon. Pored toga. najprije. a to znači da mu mora predati bilo sudske. 104 . će zavisiti od izabranog prava. pa ćemo ga posebno razmotriti. kupac može. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. shodno opštim pravilima. takođe. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. tj. “iz slobodne ruke”. 158. neposredno i na uobičajen trgovački način. član 329 ZOO). One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . kupac može. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar). Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). On.

pripada kupcu. kupcu. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. ako se opredijelio za prvu varijantu. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna.1. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pravo izbora. najprije. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva.III . najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. 2. S obzirom na stilizaciju člana 509. smatramo. No. o “razumnom roku”. No. Prava kupca 2. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. 105 . Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. a potom i od okolnosti posla. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Član 509. Rok je subjektivan i prekluzivan. No. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. ZOO i na rješenja člana 510. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka.

cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. Najprije. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). st. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. 1). Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. 2 ZOO). ovo pravo nije samostalno. No. U ovom slučaju. preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. 386. zakonu i po volji kupca. ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. 3 ZOO). tj. sa stanovišta uspjeha u sporu.526 ZOO).2. po tom osnovu. str.4. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. st. 1 ZOO). st. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. Da bi se on mogao postaviti. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. 2. prema izričitoj odredbi zakona. Iz stilizacije člana 511. st. On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Kupac je dužan da. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 .3. Pored toga. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. 2. 106 .2. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. djelimične evikcije. primila. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. isto djelo.

vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. tako i za prodavca. No. Ovaj rok je objektivan. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. 2). Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. 2.5.postavi blagovremeno. prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. član 512. kako za kupca. No. st. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo. varant. ni drugi dokazi nisu isključeni. 2). prenosivi tovarni list i slično). 107 . st. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete.

108 .

a ne Zakonom o obligacionim odnosima.zbog raskida ugovora o prodaji. Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. st. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. prva obaveza kupca.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1.prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. st. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. uključujući tu i krivicu. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. 2. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. 4). hronološki posmatrano. 229. Drugo. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. a u drugom . Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. 2 ZOO). Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. Bude li to slučaj.

Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. po isteku dodatnog perioda. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. II . germanskim posebno. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Zbog toga se i docnja. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. dovoljno je da prodavac. No. pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. Napokon. ZOO. 110 . popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete. Da bi do raskida došlo. te izvršenje prodaje radi pokrića. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. Njegova dužina je faktičko pitanje. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. pravna priroda obaveze prijema.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Prvo. No. 1. I drugo. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. pojedinih prava prodavca. a ne o dužničkoj docnji. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. u ovom slučaju. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. 2). Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. 160 Vidjeti član 327. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. 229. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca. st. šuti. st.

Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. Napokon. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO).2. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja.152. Ako je bio u zakašnjenju. st. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. nije u zakonu izričito rečeno. Ne bude li to moguće. na osnovu člana 522. ZOO. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. 3). Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav. 111 . ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. ZOO. st. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. 1. Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. 1 ZOO). ili po svojoj sopstvenoj odluci. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). bilo po ocjeni prodavca. ono prestaje (purgatio morae). O izvršenom polaganju. isto djelo. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. 2. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329. st. ZOO). Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. 3. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. U prvoj varijanti. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. bilo po ocjeni suda. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. Analogna primjena člana 328. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. st.ne. rizik i svojina prelaze na kupca. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. 150 . Iako nije u zakonu izričito rečeno. st. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). 2 ZOO). stoji na raspolaganju. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. u drugoj .332 ZOO).

4 ZOO). izvršiti na nekoliko načina. ZOO. zatim prioritetna založna prava. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Može se. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. 1 ZOO). ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. st. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. a zatim prodavčeva potraživanja. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. on i obavještava kupca o njoj. zavisno od uslova. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. U svakom slučaju. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. Napokon. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. No. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati. st. Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. ZOO. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. Pošto sud odobrava prodaju.polaganja stvari” uređena je članom 333. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). st. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. početnoj cijeni. 3 ZOO). Prvi način je javna prodaja (član 333. 112 . ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja.

prodavčevo pravo na raskid ugovora. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. ZOO. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. 113 . st. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Pored toga. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. Opšte uzanse su u uzansi 213. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. str. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju.4. istovremeno ili naknadno. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. i 324. isto djelo.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. a ne kao njihovu derogaciju. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. 149. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Mitrović dr Dobrosav. 2.526 ZOO). Ugovor se raskida izjavom prodavca. III . 163 Prema članu 519.

1 ZOO). U ovom dijelu.526). FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. odgovornost kupca je subjektivna. Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. ZOO. prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). primjeren rok. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. Budući da se ta šteta dokazuje. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. njen obračun se vrši FBiH. ZZK.132). ZZK. 2 ZOO). Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. Sl. dakle. 2. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. st. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. Zasniva se na krivici. ona spada u konkretne štete. 114 . n. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. On je složen. Uz isplatu cijene. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). Stopa zatezne kamate je određena zakonom. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Budući da se šteta ne dokazuje. na vrijeme.privrednog prava. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. mjesečno primjenom konformne metode. st. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. 168 Član 2. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. imao na raspolaganju. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene.

1. Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. 1. st. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. ili pravo na prodaju radi pokrića. A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. 213. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. kriv. Rješenje postoji u uzansi 213. 1. Upravo to nije uvijek moguće. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. 3 ZOO). I on je složen. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. st. 213. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. I to po dva osnova. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. st. U ove dvije situacije. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. tj. st. 213. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. 2). osim u tri navedena slučaja. 3. dugovao je i naknadu ostale štete. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 .526 ZOO). može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. Uslov za sticanje prava na raskid. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. st. ZOO je restitucija primljenog. dakle. 3 ZOO). rješenje uz. st. 115 . Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar.

116 .

kao i o stanju na tržištu.posrednička preduzeća i posrednički biroi . dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. “ugovor o nalogu”. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice.629 ZOO. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora. U času kad joj se obrati neki komitent. Pored toga. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Taj posao.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. primjenjuju pravila člana 600 . ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. senzalom). ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. a ne i pravnu. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog.770). ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813). pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . posrednik može i da učestvuje u pregovorima. Tada se na njega. kao supsidijaran izvor.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . koje se naziva posrednikom (mešetarem. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. maklerom. 117 . Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. za čije sklapanje posreduje posrednik. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. kao dodatnom djelatnošću.POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost .

ugovor je zaključen. No. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. Stoga. 2. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. st. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). To znači da je ličnost posrednika. trgovini ili u osiguranju. Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi.. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. samo u transportu. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. npr. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). bitan elemenat posla. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. Kad posrednik prihvati nalog. 2. odgovaraće za štetu. ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 . Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik.BITNI ELEMENTI 1. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. ako posrednik odmah ne odbije nalog. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. II . u principu. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. 4). posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO).

Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. 119 . dakle. No. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . istraživanje tržišta itd. Izostane li i običaj. Predmet ugovora o posredovanju je. tj. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO). a ne pravne radnje. do pregovora ili čak ugovora. Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. jednokratna činidba. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. posebno se naknađuju. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. 3. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Ovo rješenje je posljedica činjenice da. st. kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. 3 ZOO). jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. a ne na rezultat. Posrednik vrši faktičke. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. dakle. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. kao što su davanje obavještenja o tržištu. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. tj.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. tarife ne postoje. Predmet ugovora je.pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). On će važiti kada opšti uslovi. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. Sporedne usluge. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora. pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. kao profesionalni vršilac usluga. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. Rješenje utoliko više začuđuje. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata.

Ako je prvobitni nalog nejasan. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. ne odgovara za to.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. 1. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora. posrednik treba da raspolaže 120 . pod kojim uslovima. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816.III . ZOO. 1. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. No. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. Obaveze posrednika 1. Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. nalogodavac daje naknadna uputstva.OBAVEZE STRANAKA 1. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Tražeći uslugu posrednika.2. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. Komitent može davati uputstva i naknadno. ili bi se teško izvršavao. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). On to ne može učiniti. mora biti posebno ovlašten. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818).3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Kad je nađe. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi. ili mogu biti samo instruktivni.1.

ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje. za drugu stranku.6.5. datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. u stvari. odnosno o onome što je upisano u njima. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. mešetarski list). 121 . izuzev ako su mu stranke to dozvolile. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci.4.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. obavještenje o izvršenom posredovanju. 1. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. 1. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). Ona je. Ta posrednička zaključnica. 1. jer je ne potpisuju stranke. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). te datum zaključenja ugovora. ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Ova zaključnica. ako je predviđeno ugovorom. Izuzetno.

Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. takođe. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. Napokon. kao i o poslovnim partnerima. izvrši svoje obaveze iz ugovora. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Obaveza nalogodavca 2. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. Drugo. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. proizlazi iz naloga koji je dobio. ZOO u članu 823. međutim. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Po trećem mišljenju. Privredna društva.7. jer je to domen ugovornih strana. jer posrednik posreduje. vrijede dispozitivna pravila.1. Po jednom mišljenju. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. međutim. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. 1 ZOO).1. 2. Prvo. Treće. sadrži dva rješenja. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Sklapanje ugovora je. st. provizija. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. Plaćanje provizije Cijena. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. o tržištu uopšte. i 825. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. se plaća prema uslovima ugovora. Ako oni ne postoje. za čije je zaključivanje posredovao. o cijenama itd. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. on zadržava pravo na proviziju. Davanje tih obavještenja spada. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu.. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. o cijenama i tarifama. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. Realizacija ugovora se njega ne tiče. dakle. tj. i njegova stvar. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. Po drugom shvatanju. kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. pomaže da se 122 . o potražnji ili ponudi robe i usluga.

posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. da isplati posredniku određenu naknadu. Dva su već obrađena.ugovor sklopi. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. objašnjava. ako taj ugovor bude zaključen. nego i druge poslove. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Napokon. tj. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Nalogodavac se obavezuje. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. 2. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. Posrednik nema pravo. po Zakonu. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. pridržaja i prvenstvene naplate. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. bez njegove krivice.3. na plaćanje provizije u tri slučaja. 2. ali ne u cjelini.2. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. prenose obavještenja. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). komitent ipak nema obavezu da je isplati. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. Normalni. oni mu pripadaju i kad. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. Naš Zakon takođe. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati. nego po pola. obje stranke su dužne da plate proviziju. a nalogodavac obavezu. ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). 123 . nego se posreduje. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo.

najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ZOO. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). 124 . u principu. shodno opštim pravilima. Odgovornost komitenta je subjektivna. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. Imovinsko-pravna odgovornost se. 2. objektivna. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. odnosno o ugovoru o djelu. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. odgovornost je. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. postoje. Oni su regulisani u članu 820. ipak. No. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne.IV . Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. I napokon. Posrednik. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. u principu. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Nadalje.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Ukoliko to nije slučaj. a ne kada to pojedina stranka želi. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. važiće dispozitivne odredbe ZOO. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. u tom slučaju. Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. ukoliko želi. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. tj. otkazni rok iznosi dva mjeseca. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. Ugovor se. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom. ali na neodređeno vrijeme. Strana koja je neosnovano dala otkaz. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. 2. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. strana koja je primila neosnovani otkaz može. Pored toga. raskida bez otkaznog roka. otkazom bilo koje strane. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. I ovdje se vrijeme računa unazad . 135 . obavezna je da naknadi štetu drugoj strani.

136 .

Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO). FBiH. 137 . redovno se bave trgovinske organizacije. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. Zakona o trgovini (Sl. on plaća u svoje ime. u stvari. a za račun komitenta. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. kao da je sebi kupuje. Po svojoj pravnoj prirodi. definiciju sadrži i član 15. kad kupuje robu.GLAVA TREĆA KOMISION I .POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. a druga će joj strana za to platiti. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . kupuje je u vlastito ime. on je ugovorna strana. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. iz tog posla. što rezultati komisije pripadaju komitentu.n. ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Komision su usvojila sva moderna prava. komisionar. Tako. stiče prava i obaveze. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. dakle. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. mada užu. Komisionim poslovima. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar.770). a za račun komitenta”. Sličnu . Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime.

Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. Naime. npr. a to znači da su te stvari i prava komitentova. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. prodaju ili kupovinu. Stoga. U slučaju stečaja komisionara.komitent. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. u slučaju stečaja komisionara. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu. po prvom shvatanju. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. radi naplate svojih potraživanja. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. Dakle. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. jeste komisionar radio u svoje ime. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). privredni rezultati posla su komitentovi. Stoga. ali nije radio za svoj račun. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. Tim ugovorom mu daje nalog. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Po drugima. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. komisionar. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. stvar ulazi u stečajnu masu. preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte. da cijenu plati njemu. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. Prema dosad izloženome. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . povjerioci komisionara ne mogu. treće lice. kome je komisionar predao stvar. nego za račun komitenta. pošto je u svojini komisionarevoj. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. Nadalje. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. jer komisionar sklapa posao za njegov račun. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Komisionar izvršava taj nalog . i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica.

odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). tj. znači za svojinu stvari. kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. takođe. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. decembra t. 2. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. Komisionar prodaje njegovu stvar. Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. konsenzualan i neformalan. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar.).dok još nisu prodate.g. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. iako je prodaje u svoje ime. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Stoga će komisionar. uslijed koga se isključuje. Ono odražava faktičko stanje. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. po svojoj prirodi. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. odgovarao bi komitent. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. Komisionar. Posao se tada. po pravilu. odnosno naknadi štetu. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer.dok stvar nije kupljena. 788 ZOO). Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. ili ne može povući nalog za kupovinu.komitenata.”. Izuzetno. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera. pošto je. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Dakle. nalogom i konkludentnim radnjama. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. ovaj ugovor fiducijaran. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje.

Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. telefonom.u svoje ime. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. u našem pravu. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. 3 ZOO). pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. Ugovor o komisionu je. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. st. usmeno. Nalog se može dati: pismeno. Međutim. onda predaja i prijem stvari. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). dakle. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. ne traži određena forma. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. ili ako im nalog ne prethodi. posao intuitu personae. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. No.komisionarom kome je taj posao profesija. mora biti uneseno u sudski registar. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. pa bi ovo bio realan ugovor. Za nalog se. odnosno kupovnom komisionu. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. u kom obimu. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. sam i slobodno. nego obaveza iz ugovora. U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar.BITNI ELEMENTI 1. Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. telegramom. II . a za tuđi račun. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt.

a ne između komitenta i tih trećih lica. Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. Ako iznos provizije nije ugovoren. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. mogu biti trajni. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. On. bilo istorodnih. pak. bilo procentualno prema vrijednosti posla. 2. to je prodaja neke komitentove stvari. bilo raznorodnih poslova. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. dakle. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). Pošto on posao obavlja za račun komitenta. 141 . ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. kako je već rečeno. 3. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Po Zakonu. transport itd. Bez obzira na obilježja predmeta. a može biti i plaćanje za račun komitenta. ili paušalno. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. pa kupovina za račun komitenta. samo komisionar. Sa trećim licem se pravno angažuje. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. Pošto je ovo privredni posao. u jednom iznosu. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO).drugi ugovor sa trećim licem. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. Iznos provizije se obično ugovara. špedicija. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. u većini zemalja.

On. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). može biti i potpuno određen.OBAVEZE STRANAKA 1. najnižu i najvišu. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi.III . termin “nalog” može imati i druga značenja. Obaveze komisionara 1. komitent je ovlašten na naknadu štete. limitiranim. ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. kao i kod limitativnih naloga. on predstavlja srednje rješenje. komitent može ne priznati. a za račun komitenta. kako se vidi. dalje. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Nalog može biti opštiji: širi. a komitent je tada dužan 142 . “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. naređujući nalog). ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Takvi nalozi nazivaju se limitnim. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. To su: ponuda. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. jer komitent je ograničio komisionara. Napokon.1. svoga nalogodavca. odnosno usluga. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. ili može dati gornju i donju granicu cijene. jer komitent nije precizan u izražavanju. limitativnim. jer. Ipak. Pored toga. nalog može biti nešto uopšteniji. Komitent može narediti da se stvar. da postupi po nalogu. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. odbiti posao. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. ako se komisionar nije držao naloga. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog.

izvršiti lično. Prilikom izvršavanja naloga. Ako je potrebno. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog.prihvatiti rezultat posla (član 773). Za rad potkomisionara ne odgovara. komisionar treba. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). Komisionar mora nalog. 1. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Kod demonstrativnog naloga. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. kada komitent naknadno da dozvolu. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. Po našem pravu. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg. što znači i veću proviziju i veći dobitak. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. Čak se smatra da je to njegova dužnost. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. Bez obzira na okolnosti. naime. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. nego iz poslovnih razloga. djeluje profesionalno. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753). Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. Ako to dokaže. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. jer mora štititi interese komitenta. bez obzira na vrstu. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). Komisionar. najprije. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. On stvara svoje poslovne veze. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. ipak. potkomisionaru. Ako za to ima vremena. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. Povjeriti ispunjenje naloga drugome.2. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Ako bi bio 143 . može ukoliko je to ugovoreno. sam. u interesu komitenta. Praktično posmatrano. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži.

Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). U praksi. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. Stoga. količinu i stanje pakovanja. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). ako stvar nije osigurao. bilo što mu je povjerena na prodaju. Znači. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem. Ubuduće. Međutim. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777).4. vozaru i skladištaru. uloži prigovore i slično. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. Dužan je da utvrđuje kvalitet. Stvar koja se nalazi kod njega. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata. povodom novih poslova. komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. bilo što je tu stvar kupio za komitenta.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. bilo zbog svojih svojstava.3. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. 1. ili ma iz kojih drugih uzroka. ako je osiguravanje obavezno. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. ako je tako naredio komitent. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje. i uopšte prema odgovornom licu. osigura dokaze o stanju stvari. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. Kao privrednik. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. 1. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. 144 . utvrdi da je ona oštećena. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778).

pošto završi posao. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit.1.. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar.zavisi od prirode posla i ugovora. ekonomski rezultat posla. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. kao ni o činjenicama. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. itd. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. ako je. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. kupi je jeftinije. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. Njegova je korist u proviziji (član 773). proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar.). npr. Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. Šta će to biti . Međutim. preduzima na svoj rizik. sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr.5. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. ako o tome nema dispozicije u nalogu. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. položi račun komitentu. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. završen onako kako glasi nalog. Kako se posao izvršava za račun komitenta. pripada komitentu. okolnostima. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. itd. Pravilo je da ne može i da te radnje. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene.: proda stvar skuplje. ili bolju stvar.6. Pored predaje rezultata posla. komisionar je dužan da. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). Komitentu mora predati čist posao. pa mu je to komisionar dužan predati. 1. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. 145 . ako se radilo o komisionoj prodaji. ako nema naloga da tako ne uradi. stvar prodata na kredit. za one vrste poslova.

komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti.2. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Obaveze komitenta 2. koji je od njega komitent tražio ugovorom. nego naknada za trud. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena.. ili će mu dati novac radi neke isplate. daje robu i nalog za prodaju. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . 146 . “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. ima pravo na odgovarajuću naknadu. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). komisionar. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. 2. ipak. Izuzetno. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782).jedan mu. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla.2. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga.1. ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta . ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha.data je. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. Prema prirodi posla. npr. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785).pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent.. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao . a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača. Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. npr. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata.

s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. takođe ima pravo na naknadu troškova. i to založni povjerilac po trgovinskom. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748). Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. ili za prodatu zalogu. takođe.4. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. uskladištenje i sl. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. 2. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. premije za osiguranje. ima pravo na naknadu troškova. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. dakle. 2. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. vještačenje. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. utovar. može li prodati komitentu svoju stvar. kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. sortiranje. ležarina.5. jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji. otklanjanje mana. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar.3. tj. 147 . I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. odnosno stvari ili novac. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. odnosno poslovnom pravu. pakovanje.). Iz dobivene cijene. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. Može. a ostatak predaje komitentu. Načelno. prevoz. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. to se ne bi moglo dozvoliti. itd. Dakle.2. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. donio korist komitentu. Obezbjeđuju se. ne sve troškove.

Odgovornost je subjektivna. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. i obratno. jer se odnosi na nenovčane obaveze. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. 148 . Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. Da bi zaštitio interese komitenta. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza.Naime. Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. IV . Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. tj. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. takođe. nije promijenjen. Režim troškova. I kad je saugovarač u komisiji. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. odnosno prodata. onoga dana u kome je roba kupljena. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta.

Ako je brižljivo postupao pri poslu. i sklopiti ugovor. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. od koga se stvar kupuje. njegov saugovarač. uredno ispuniti ugovor. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. dakle. ili zaključio distancioni. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). izvršiti svoje obaveze. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. V . komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. Takođe. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju).U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. odnosno kome se stvar prodaje. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. i da će treće lice. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. Klauzula “star del credere”. Isto tako. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. ili terminski posao. Može se. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno. Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. komisionar ne odgovara za treće lice. da će treće lice ispuniti obavezu. Najprije. Za jemstvo. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). I drugo. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. po dispozitivnim pravilima. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. ne garantuje da će treće lice. posebno 149 . 2. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna.

a može i odvojeno. Kredit se daje. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . koja može biti ugovorena. rjeđe. a ne samo za glavnicu. te uredno ispunjenje posla. iako je dao dio cijene u kreditu ili. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. mašine) i kod robe iz uvoza. 2. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. VI . da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. na putu. po pravilu. Dok robu ne preda. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. 150 .se ugovara. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere. odnosno uobičajene. kao i kamatu i ostale troškove. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu.naročito na strani komisionara. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Ako je bilo više povjerilaca. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. ili je kod vozara. automobili. protek vremena na koje je ugovor zaključen. da jemči za trećeg saugovarača. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem.PRESTANAK UGOVORA 1. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. prestanak subjektiviteta komisionara. Komisionaru pripada veća provizija. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. kao avans. To su: sporazuman raskid. posebnim sporazumom. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. ili utvrđena propisom ili običajima. iako to nije izričito ugovoreno. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. u gotovu. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini.

a otkaz komisionar. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. komision nema posebnih pravila za ove situacije. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. 151 . Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. iako stilizacija člana 766. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. No. za razliku od njih. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga.2. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. faktičko je pitanje. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja.

152 .

GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . FBiH. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem.POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. ili koji je dalje preprodaju. n. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. Čl. 2/95 . gdje postoje javna skladišta. te utiče na stabilizaciju cijena. 11. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. ZOT. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. Nadalje. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Na kraju. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. a taj kredit daju i neka skladišta. Zakona o trgovini (Sl. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. 153 . 172 173 Član 16. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. Pojam. Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. Prema članu 16.ZOT).

Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne. Primjena je “odgovarajuća”. vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. na primjer. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. Pored toga. ugovor je realan. a posao ne vodi špediter. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. znači shodna (član 739 ZOO). Nadalje. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. konsensualan i neformalan. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. dvostrano obavezan. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. komutativan. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. U suprotnom. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Prećutno. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori. Ako se stvar čuva uz naknadu. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima.729 ZOO). Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. uskladištenju odgovara ostava (depozit). takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. 2. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. uključujući i nalog. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. ugovor je konsensualan. ostaviocem se smatra 154 . kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Ugovor o uskladištenju je teretan.

Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. 130 155 . Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. 59/01 Čl. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta. Odobrenje izdaje Uprava carina. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. žitarice i sl. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije.sopstvenik robe. Pravilo je. dakle. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. Novine FBiH br. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. II . Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. u principu. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. na robu se ne plaća carina. Dok je u takvom skladištu. Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca. riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Ostavilac. To smije činiti sa pristankom ostavioca. inače. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. npr. a ne onaj ko je predao robu. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. U njih se smješta tranzitna roba. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. Robom se može manipulisati. Pošto je skladištar.: rude. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. preko špeditera ili preko vozara.

pakovanje. raznih pristojbi i drugih troškova. nego sam smješta robu. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. prema sporazumu sa ostaviocem. sortiranje. za razliku od ostave. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. 2. otpremanje robe i sl. kao 156 . kad se iznosi iz skladišta. odnosno koje se predviđaju ugovorom. Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. Po pravilu. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. nego građanskog. ni zatvorena skladišta. plaćanje vozarine.).zavisi od dispozicije. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . 3. ni za tuđi račun. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi. manipulisanje (čišćenje. osiguranje. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. za razliku od javnih. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. popravka ambalaže. provjetravanje i sl. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. i čuva je. vađenje uzoraka. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Dakle. ni za čuvanje robe. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. nisu mogla izdavati skladišnice. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. Uporedno pravo poznaje još i tzv. carine.kopnena vozila. carinjenje. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Pored toga. privatna skladišta koja. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. Cijena usluge Cijena usluge je složena. premije osiguranja. Roba je pod carinskim nadzorom. Da bi ulazili u cijenu. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. a carini se poslije prodaje.

ako tarifa nije pravilno primijenjena. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. Cijene pojedinih usluga. kao i robu sa manama. odnosno. špeditera ili ma od koga posrednika. po pravilu. ima pravo robu vagati. pogotovo kad prima robu od vozara. kolonijal. Loše ili nedovoljno upakovanu robu.OBAVEZE STRANAKA 1. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. No. Obaveze skladištara 1.posla građanskog prava. Samo ako ostavilac naročito traži. Tada odgovara i za težinu. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt.). voluminozna. voće. u svojim opštim uslovima poslovanja. Tarifa obavezuje obje strane. ako drukčije nije ugovoreno. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. kao i prema vremenu čuvanja. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. lako zapaljiva. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO. alkohol. U slučaju manjka. jaja. su. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. propisane tarifom.1. Da bi tarifa obavezivala. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. staklo. ugalj. mora biti objavljena. kojom se konstatuje takvo stanje robe. prema tome. mašine. iznos naknade može ispravljati. pa se. cement. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. prljava. bez odlaganja. ruda itd. osnovne kao i sporednih. tj. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. ako može. skladište je dužno vagati robu. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. ako nije propisano uslovima poslovanja. drvo. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. odvojeno od uslova poslovanja. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. III . Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”.

ostavilac. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. U hitnim slučajevima. Ako javno skladište izda skladišnicu. dan prijema robe. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. 1. Nadalje. odmah tražiti uputstvo ostavioca. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. Skladištar ne može predati. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 .naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. bez pristanka ostavioca. S obzirom na prirodu posla. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. uslovi smještaja. potvrda se tom prilikom vraća. ili tražiti novu dispoziciju. propadne ili ošteti. i kad ostavilac ne odgovori odmah. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. kao i na naplatu troškova vaganja. 1. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. ako postoji opasnost da se roba pokvari. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. 1. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. povjerenu mu robu drugome na čuvanje. kao dobar privrednik. Tako će skladište. skladišno preduzeće. sa podacima iz skladišne knjige. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. obaveze u pogledu sporednih radnji. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka.4. podaci o robi koja se prima na uskladištenje.2. Ako bi to učinio. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu.3. te mjera i nalozi ostavioca. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. Potvrda. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe.

Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca.6. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. 1. Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. od rizika koje stranke utvrde ugovorom. 159 . 1. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. skladištar je dužan da robu proda sam.9. st. a rizici ne budu precizirani. tj. odnosno. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. na trošak i rizik ostavioca. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka. Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. 1. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom. 1. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. ako rok čuvanja nije ugovoren. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO).robu prije ugovorenog.7.10. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. 1. Po isteku roka čuvanja. Ako to traži ostavilac. 1. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja.5. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. uslovima poslovanja predviđenog roka.8. zakonskog ili ugovorenog. I bez posebnog naloga. No. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. 3 ZOO). Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731.

Specijalna skladišta. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Ako to ne učini. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. odnosno donosiocu potvrde. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO).1.2. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. Prilikom predaje robe na uskladištenje. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari.11. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. silosi i elevatori. troškove postupka snosi skladištar. Ne učini li tako. Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. nego robu iste vrste i kvaliteta. takođe. “smatra se da je roba uredno 160 . Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. kao i na neispravnu ambalažu. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO). skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio.skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. Ako ništa posebno nije ugovoreno. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe. a ako je na robu izdata skladišnica . naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Dužan je. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). 2. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente. 2. pregled se vrši na uobičajeni način. 1. ukoliko on to traži. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe.donosiocu skladišnice. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Kada je nedostatak vidljiv. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. ne moraju izdavati istu robu. Obaveze ostavioca 2.

Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. uništena ili pokvarena. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. kvara. iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. 2. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. ako dođe do: gubitka. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. st. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. carinu i sl. a može biti i drukčije ugovoreno. 3 ZOO). ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. st. Po pravilu. ili oštećenja. Neke troškove. izgubljena. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. za osiguranje. 2 ZOO).. Po jednom. manjka. skladište odgovara za robu uvijek. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. Da zaključimo. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Skladište treba da dokazuje te okolnosti. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. i u tom pogledu važe opšti propisi. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge. IV . U suprotnom. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena.3. odnosno primaocu. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 .primljena” (član 738.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. subjektivna je. kao što su izdaci za utovar i pretovar. dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). obaveza ostaje na ostaviocu.

Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. ili do umanjenja štete. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. ako se na to posebno obavezao. prirodnih pojava. te neispravnom ambalažom”. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. Prema članu 731. da postoji slučaj. najprije. tj. U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi. kao i kad je robu vagao prilikom prijema. Pored odsustva svoje krivice. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. ali samo kao osnovni model. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. a to značajno otežava njegov položaj. ili otkloniti. Tada se odgovornosti može osloboditi. uslijed normalnog i manipulativnog kala. Prihvaćeno je. skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. Ipak. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. Ako bi došlo do propasti. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). ni otkloniti ni pored redovne pažnje. Drugo. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. Ona postoji. Teret dokazivanja je na skladištaru. manama ili prirodnim svojstvima robe. st. mjera i naredaba vlasti. a skladištar je za to odgovoran. dakle. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu.uradilo. načelo odgovornosti za krivicu. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. Dakle. 162 . skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. nesretnih slučajeva. Jasno je. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. osobina robe ili radnja imaoca prava. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu.

U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. Za tačnost podataka jamči javno skladište. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. o magacinu gdje je roba smještena. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. o robi (naziv. o vremenu skladištenja. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza. količinu i kvalitet robe. upravo. To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. o osiguranju robe. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. oznaka. suština hartija od vrijednosti. količina. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. podaci za određivanje njene vrijednosti). pored primanja robe na smještaj i čuvanje. Kad je izdata skladišnica. o troškovima i taksama koje terete robu. Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). Javna skladišta. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. Tada ostavilac. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. Kao hartija od vrijednosti. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca.skladišni list.SKLADIŠNICA 1. o carini. kvalitetu. obilježja. možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. vrsta. Skladišnica je hartija od vrijednosti. Bitno je da garancija važi i za vrstu.2. Skladišnica je perforirana. V . zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). Stoga. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . koja se bave izdavanjem skladišnica. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. U tome je.

Priznanica ide sa robom. ako se varant nalazi u trećim rukama. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta.na te podatke (na primjer: kupovanje robe. može zahtijevati od skladišta to isto. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Roba se može prodavati prodajom skladišnice. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. davanje zajma na podlozi robe). Stoga skladištar može. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. i prema tome je prenos drukčiji. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu.priznanicu i založnicu. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. držalac priznanice pravo na robu. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. a vratiti cijelu skladišnicu. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Prema tome. kada izdaje skladišnicu. Ako je na ime. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. po pravilu. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. prenosi se cesijom. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. Dalje. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. a ne jedan njen dio. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. 2. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Kad se prenosi cijela skladišnica. izdaje cijelu skladišnicu . i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Nadalje. Skladište.

koji ima založno pravo po varantu. imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. i za koji je iznos založena. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. Kad toga ne bi bilo. Bez ubilježavanja na priznanici. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. kao i priznanice. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. a da povjerilac. te nije u rukama imaoca priznanice. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. onaj koji je podigao protest. Pored navedenog. ipak. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. založnica se ne može prenositi indosamentom. ali po pravilima građanskog prava. Imalac založnice. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. na založnici i u registar. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. Iz tih razloga. prodaje i uskladištenja. za razliku odgovara ostavilac. upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). 3. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. Dalji prenos varanta. Međutim. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. Ako varant nije bio prenošen. Ispusti li se ma šta . imalac priznanice. a na varantu još i potpis indosanta. 165 . moglo bi doći do zloupotreba. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti.prenos ne vrijedi. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. U tom slučaju. ili onaj kome je založnica predata. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. kad se varant prvi put sam prenosi. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena. kad je varant prenesen na koga drugog. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen.imaoca varanta.imaoca varanta. priznanicu ili založnicu. uz koju kamatu. No. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. Stoga je potrebno. može zahtijevati da mu se izda roba. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. kome je založena. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje.

sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta. ili njen dio. Postupak vodi sud. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. upućuje se na spor o pravu vlasništva. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe. da se javi sudu u roku od 60 dana. I prije donošenja odluke. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. sud donosi odluku o amortizaciji. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. 166 . koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. na molbu lica koje traži amortizaciju. Ukoliko se niko ne javi. Ako se neko pojavi.

obično.POJAM. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. otpremi odnosno dopremi stvari. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. tj. član 827). definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Najčešće. otpravljanju) u teoriji se. dakle. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. Prema našem zakonu. ne u svoje ime. Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. svoga nalogodavca. otpremništvu. nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. 167 . a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. rusko i donekle švajcarsko). član 827). Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. odnosno podvrstu komisiona (francusko. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Radi. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu.

iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. a uslovi prevoza . u koji spada i naše pravo. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency). U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. Prilikom transporta stvari. Izbjegao. po drugom sistemu. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. posljednja 1968. plaćanje kazni i penala. rusko) i po trećem sistemu. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije.U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. godine koja nije usvojena. Pravni izvori Špedicija. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. 3. kamionski karavani. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama. na ovaj ugovor 168 . koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. špediterska transportna potvrda (FCT). za razliku od transporta. eventualno. naročito u međunarodnoj razmjeni. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. jeftinije i brže. Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. kao poseban i samostalan ugovor. U slučaju pravne praznine. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. ekonomski i tehnički . Da bi ostvario svoj osnovni cilj . organizuju se maršrutni vozovi. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. 2.postaju sve komplikovaniji. Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama.željezničkih. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice. mađarsko. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). preferencijala i refakcija. tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. pomorskih. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. poljsko). špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. suvozemnih i drugih.pravni. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja.

II . 169 .str. ipak. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. 387. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. Ukoliko je šalje komitent. dispozicija.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. odnosno trgovinskom zastupanju. 772). ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. vrijeme i drugo. Može se zaključiti na bilo koji način. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. način otpreme. bez prethodne ponude špeditera. tada ima karakter ponude. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. Većina autora smatra da je. Zaključivanje ugovora U našem pravu. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. op. U našem pravu. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. op. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. promocijom i propagandom.cit. 330. Ugovor se.str. ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. Dakle. Oni to čine poslovnim komunikacijama. putem ponude i prihvata. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. mjesto. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. U poslovnoj praksi je uobičajeno.cit. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. član 829. Draškić dr Mladen. naročito jača. takođe.

špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. 170 . Zato ova potvrda. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA. mjesto prijema. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. januara 1988. sadrži informacije o prevoziocu. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu.cit. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. 2. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. što se redovno čini. ali još uvijek nedovoljno. prevoznom putu i načinu prevoza. špediter može izdati određene isprave. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). op. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO.Šogorov dr Stevan. Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. uz prezentaciju mišljenja. član 42). mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. ugovora o špediciji. Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza.). Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). str. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. Potvrda sadrži: ime komitenta. 510.

predmet špediterske usluge i cijena usluge. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. utovar. špediterskom konosmanu. špedicija spada u uslužnu djelatnost. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. U ekonomskom smislu. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). zatim. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”. obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. prepakiranje. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. sortiranje. po prirodi posla. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. kvantiteta i drugih svojstava robe. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. Ona može biti određena ugovorom. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. 3.više prevozilaca. zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. i drugo. zastupstava. pretovar ili istovar stvari. Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). tarifom ili drugim aktom špeditera. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. presortiranje. Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. član 839). su stranke. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. odnosno dopremu određenih stvari. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. sirovine. zaključivanje ugovora o osiguranju. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. pakovanje. na lokalna i centralna. prevoza i predaje stvari. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema.

obično. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu.2. 1. Komitent svoja uputstva daje. pak. Obaveze špeditera 1. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. III .OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. član 833). Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. član 833). skladištarom. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. ugovora i poslovnih običaja. u svakom pojedinom slučaju.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). prvenstveno. nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. opštih uslova poslovanja.vozarom. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . osiguravateljem. ali može i na drugi način o čemu. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi). sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. član 830). a za njihovo tumačenje. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. član 751-753). dispozicijom. Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. nejasna. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO.1. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. protivurječna ili se po njima ne može postupati. član 832). Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu. Kada su uputstva komitenta nepotpuna.

uputstva. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. izvrši kontrolu troškova i drugo). primalac ili uopšte. član 833). Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. U slučaju odstupanja od naloga. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. kao krcatelj. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. sortiranju stvari i druge. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. 173 . osim ako se ne radi o punoj špediciji. Osim ugovora o prevozu. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. prema opštim uslovima poslovanja. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. ugovore o utovaru ili istovaru. Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. i dužan je da ih podmiri. ugovor o skladištenju. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. skladištara i drugih lica koja angažuje. kao korisnik prevoza. Špediter je. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. osiguravatelja. bez odlaganja. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. član 841). Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima.3. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. 1. pakovanju. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta. sastavljanje zapisnika. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. Ako sve to nije moguće. Stoga. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari.

način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. op.5. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. Priroda same robe. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. Ako stvar. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. sklonost trulenju ili rđanju. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. 174 . administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. koja je data na otpremu.4.cit. No. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. lomljivost. ne bi angažovao špeditera. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. 1. kao i druga svojstva. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. član 833). ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa.str. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta. inače. imaće uticaja na izbor prevoznog puta. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. 342. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. U međunarodnoj špediciji. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. sredstva i radnu snagu. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. S obzirom na tu obavezu.1. naročito. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. Prevozni put. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. ako je 178 Antonijević dr Zoran.

ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. najčešće. carinske olakšice. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Moguće je. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. član 837). po našem pravu. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. ali se to mora izričito ugovoriti. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. putni pravac i prirodu stvari. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. prevoznik ili neko drugo lice. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. što se i čini u nekim granama saobraćaja. 175 . 1. U našem pravu. što je veoma važno.7. kombinovati kasko i kargo osiguranje. povjerava carinjenje stvari. za razliku od nekih drugih (njemačko. skladištaru. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. član 835). član 837). nego ih može obaviti sam komitent. Špediteru se redovno. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). Kada želi osigurati pošiljku. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu.6. Opšti uslovi poslovanja. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. postoji pravna pretpostavka. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Uobičajeni rizici su. po našem pravu.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. 1. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. u osnovi.

Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste. kada komitent to zatraži (ZOO. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. potvrde o porijeklu stvari. tj. uvijek. Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. a ako je potrebno tražiće instrukcije. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav.8. 1. Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. U poslovnoj praksi. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata. ako ih ima. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. Inače. U tom smislu. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. član 838). težinske liste i drugo). član 787). špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. Nije propisana forma polaganja računa.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. 176 . Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. član 838). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). fitopatološke potvrde.

Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. I naknada štete može doći u obzir. radnje ili dio radnji (ZOO. Obaveze komitenta 2. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). a po našem pravu. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. plati špediteru naknadu za izvršene usluge.2. Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. član 841). član 828). Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. ukoliko oni postoje. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. 2. član 839). U pogledu dospijeća obaveze 177 . jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik. presortiranja i drugi).1. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije). odnosno izvršenje naloga. ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. član 840). jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. koje su izložene. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. prepakivanja.2. usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. pa ovaj to odbije. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Polazeći od obaveza špeditera. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. Kada komitent odustane od ugovora. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. prema ugovoru.

2. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. član 843). visinu prevoznine. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije.3. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. mogla biti nanesena šteta. transportera ili skladištara.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. IV . Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje. Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. zbog opasnih osobina tih stvari. visinu osiguranja. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. vodeći pri tome. hartije od vrijednosti. Opšti uslovi poslovanja. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. b) odgovornost špeditera za treća lica. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. posebno. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. najčešće. član 828). član 843). 178 . ili da nije ugovoren forfetni stav. Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. ili bi. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. Razumije se. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO.

Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. koji je zaključio ugovor sa komitentom. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. Prema francuskom pravu. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. špediter odgovara za izbor trećih lica. špediter odgovara za rad trećih lica. ali ne i komitent. tj. Podšpediter je drugi špediter. Glavni špediter. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. za njih. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. Umjesto da sam izvrši nalog. član 834). lučkog stivadora i drugih). Po njemačkom pravu. glavnog špeditera. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. u ime i za račun komitenta. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. a za izbor ostalih trećih lica. a time i odgovornost. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. obezbjeđenja. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. glavni špediter. U anglosaksonskom pravu. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. 179 . odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. ulaganje prigovora. za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. u granicama regresnog zahtjeva. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta.

Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. pak. ne i za rad. 2. što se često dešava kod zbirne špedicije. član 834). određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. odgovara za njegov rad” (ZOO. član 834). “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. međušpeditera. Glavni špediter odgovara samo za izbor. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. član 834). drugi špediter i stručnjak iste branše. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. dakle. U poslovnoj praksi. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . jeste odgovornost za njihov izbor. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati. a za podšpeditera za rad. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. da pojača svoju odgovornost. ispod koje se ne može. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Međušpediter je. komitentu odgovara glavni špediter. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. takođe. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. podšpeditera. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera.

Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Prva. i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke.). član 844). Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. špediter strožije odgovara . ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta.za rad trećih lica. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. carina i drugih javnih dažbina i sl. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. špediter. član 846). uskladištenja. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. Čim je ugovorena fiksna naknada. Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. 181 . Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. a zapostavi kvalitet. V . po zakonu.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera.POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. a nije specificirano šta obuhvata. Inače. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Ako je ugovorena fiksna naknada. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. član 846). po zakonu.

ekstra zaradu. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”. ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. član 845). transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. formira velike pošiljke (zbirni tovari). do čega. on na jednom mjestu. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). obično u sabirnom centru. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. inače. Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Naime. 182 . da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. Opšte je pravilo u našem pravu. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. član 845). Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. manipulacije robom se smanjuju. vagonska. koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno).2. a time i troškovi.

Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . Sa stanovišta imovinskih 183 . uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija. Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. Tu su. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). Već je 1890. Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). regulisanje saobraćaja i dr. saobraćajna sredstva. takođe. o potrebama privrede uopšte.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I . koja ima nekoliko dodataka. proizvodnje i tržišta. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). kao transporter. Tokom 1994. Na osmoj reviziji 1980. To je takav ugovor kojim se željeznica.Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). 2. Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji.). posebno željezničkog. U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu).POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . uslovljava takvu organizaciju. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj.

Ugovorom o prevozu. jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. član 11). pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. list SFRJ broj 2/73. Ovjereni tovarni list je. prema zakonu. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. NIO Univerzitetska riječ.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). rok odnošenja stvari. Prema tome. tovarni list. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. član 29. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. dakle. Sam sporazum. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. član 648 . 56. broj 2/92). 37. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan. JP-CIM. (ZUPŽS. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. Titograd. saglasnost volja. nije samo po sebi dovoljno. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. Prema zakonskim rješenjima. 55. str.preuzet Uredbom Sl.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). 1983. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. rok isporuke. vrste tovarnih listova. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. Suprotno. tj. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. član 35. Ivošević dr Borislav. list RBiH. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. II . 179 180 Tekst Zakona (Sl. 112. 17/90 . Osnovi Saobraćajnog prava.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. 184 . rok utovara. 63). U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. kao pismena isprava.

član 34. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. broj kola. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. vrsta i masa (težina) stvari. dok tovarni list prati pošiljku. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. Pravilo je da se za svaku pošiljku. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). standardizovan. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. a koje željeznica. Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. Čak i kada te podatke. odnosno međunarodnim pravilima. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom. a ne kao punomoćnik pošiljaoca. po zahtjevu stranke. ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. 185 . Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. prtljažnicom). Tovarni list može sadržavati i ostale.).2. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. fakultativne. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. žig otpravne stanice. Inače. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. ime i prezime ili naziv pošiljaoca.

funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). ako glasi “na donosioca”. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti. po svemu. u slobodi njihovog određivanja. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. c) stvari su podesne za prevoz. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. ako su sačinjeni. i ne mogu se prenositi na treća lica. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. po obliku. jedinstven je stav teorije. član 38). U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. obimu. po pravilu. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. Pri vršenju svojih usluga željeznica. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. 186 . Najprije. a isto vrijedi i za prepise. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. po redovnom toku stvari. da se može prenositi (negocijabilnost). on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije). otkloniti ili izbjeći. 3. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. ako su ispunjeni propisani uslovi. odnosno predajom iz ruke u ruku. masi.

istovremeno i njihov vlasnik. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac. špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. III . Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. Druga ugovorna strana je pošiljalac. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. te da li je to lice (pravno ili fizičko).Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku.1. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. 1. Radi se. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. lice koje predaje stvar na prevoz. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. Inače. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. zapravo. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. U suštini. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. koje predaje stvari na prevoz.ELEMENTI UGOVORA 1. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu.

količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. 1. kako bi se sačuvale 188 . Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. članovi 4 i 5). ne može ih biti više. plaćanje dangubnine željeznici). Ali. u koju se roba upućuje. Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica.3.2. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. kao i kod kolskih. Za netačno. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. 1. ambalaža i masa (težina). Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. 1. broju i masi pošiljke. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. Vrsta. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”.4. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. kvar ili oštećenje stvari. Kod denčanih (komadnih) pošiljki.

važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz. sporednih naknada i taksa. Ne učini li tako pošiljalac. 1. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari.od propasti ili oštećenja. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. pa je ta obaveza povjerena željeznici. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. po pravilu. naknade za sporedne usluge i dr. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. 189 . član 6). Inače. član 47). vrsta vozova na pojedinim relacijama. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu.5. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave.) mogu utvrditi i naknadno. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari.6. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom.7. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. način prevoza. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu.). 1. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. 1.

Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. 2. Željeznica je obavezna po tome postupiti. 2. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze.5.2. 2. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. kao i za prevoz stoke. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje.2. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. Po pravilu. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Utvrđenu masu. ako su potrebne prilikom prevoza. drumskom prevozniku. količinu i broj komada željeznica je 190 .3. U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju. 2. ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti.4.1. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. brodaru). Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). 2.

Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. JP-CIM. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. br. 2. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 181 dovodi do manje materijalne štete. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. 5 (Sl. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar.9.11. klauzula “ostaje na stanici”. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. pored štete za gubitak. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke). kao vanredan događaj. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu. član 16). između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Ako rok isporuke nije utvrđen. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. član 56). 2.). 2. 33/95) 191 . 2. kao posebna. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici. 2. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja. 2. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. list RBiH. Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr.dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. nalet ili iskliznuće voza).6. čl. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. tj. član 57). član 75.7.8. Nezgoda.10. oštećenje ili zadocnjenje.

IV . ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. Na zahtjev pošiljaoca. tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. odnosno tarifama. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. Željeznica. kao što je već rečeno. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. član 56). član 21). 1. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. a takav je i željeznički. prema međunarodnim pravilima. član 30. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz.1. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Inače. ako nisu odmah plaćeni. Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF). Kada željeznica provjerava pošiljku. Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. Ako se ustanovi razlika u 192 .OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. 31).

Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. Pošiljalac određuje način prevoza . 20 (Sl. Radi sigurnosti prevoza. ako je on upisan u tovarni list.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona). iako je upis izvršio pošiljalac. čl.ekspresni. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. Kada utovar vrši željeznica.masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. smjer. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave.2. organizacija prevoza. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. član 44). ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. list RBiH. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. odnosno stvari utvrđene tarifom. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). što se praktikuje iz konkurentskih razloga. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. br. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. 1. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. manipulacije stvarima i drugo. brzovozni ili sporovozni. obimu i masi. 33/95) 193 . Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. podjela prevoznih troškova. pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište.

osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. Vrijeme trajanja prevoza stranke.3. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. po pravilu. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. član 64). 194 . Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. Ako. priroda same stvari . produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. 1. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. bez oštećenja i gubitka. bez obzira iz kojih je razloga nastala . krivica željeznice ili pošiljaoca. 48). Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. osim u slučaju privremenih smetnji. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. član 46. pak. član 58). član 14). ipak.dejstvo više sile.1. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. pismenim putem. rijetko ugovaraju. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. mjere vlasti. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. član 58). sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. Kada se to ne može učiniti. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. Inače.4. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Pošiljalac.

Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. ali samo pod uslovima i 195 . Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. Otpravni rok se računa samo jedanput. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. dodavanje leda i drugo. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS.5. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. sporednim prugama. član 27). Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi). Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova.otpravni rok je 24 časa. za kolsku sporovoznu pošiljku . hranjenje i pojenje živih životinja. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. član 27). ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu. član 56). prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. 1. veterinarski pregledi. član 56).brzovozne i sporovozne (JP-CIM.

Željeznica može odbiti izvršenje naloga. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari. Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti. primalac. samo iz razloga određenih zakonom. Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. kao hartije od vrijednosti. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. jednostranu izmjenu ugovora.53). ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. član 30 . ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). u protivnom. član 49 . nema pravo davati naloge. a stvar je prispjela na to mjesto. smanji. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. 196 . pošiljaoca. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. Generalno. promijeni uputna stanica (reekspedicija). nezgoda). Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS.32). U protivnom. dakle. Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. Već je rečeno. a ako primalac odbije prijem stvari. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. imalac prenosivog tovarnog lista). kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Imalac prenosivog tovarnog lista. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. stvari izdaju drugom primaocu. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Nalozi. Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu.6. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. odnosno izmijeniti ugovor. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. 1. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima).

telegramom.7. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. iskupa tovarnog lista. broj kola. a nikako od pošiljaoca. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. član 12). 1. Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. obavezao 197 . željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke. bez odlaganja. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek.8. a to je pravo upisano u tovarni list. a telefonom kada je razgovor završen). pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. telefonom ili neposredno preko kurira. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. kao što je rečeno. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. pošiljaoca. Od tada. skladište). Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. telegrama. telefaksom. može primati naloge od primaoca. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. 1. Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje.

I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. Takođe. uzroku nastanka štete. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. Primalac i sam. na rizik i trošak pošiljaoca. primalac je odbio prijem stvari. a ona odgovara kao čuvar. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. dakle. Osim toga. ako je to moguće. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Ne vrši se. podaci o masi ili broju komada. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. primalac. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. te visini štete. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. kada je moguće. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju. tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa.

a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. ali nije odnio stvar. količini i masi pošiljke. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). 2. Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine.ona može prodati. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. član 654). željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. zapravo. a pošiljalac nije odredio pratioca. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. član 59 . ako nisu plaćeni. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. o vrsti. naročito. 1. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza.1. 1. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani.9. Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. sporednih usluga. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza.10. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Kada se prevozi živa stoka. 199 . uz notifikacije u tovarnom listu.64). Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. Obaveze pošiljaoca 2. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. Usto. sadržini. uputnoj stanici i primaocu. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola.

prekorači ugovoreno vrijeme. Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. kola i dobara. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. član 39). Inače. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg. ako vrši utovar. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. željeznica je ovlaštena da. član 55). Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. Stvari se predaju blagovremeno. način prevoza i prevozni put. a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe.2. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. član 45). netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). s obzirom na njihovu vrstu. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 . dodataka na vozarinu. 2. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. Pošiljalac.2. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. bez obzira na stvarni put prevoza. naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik.3. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine).

” . ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Međutim. protekom 30 dana. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. Inače. 3.pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Pravna je pretpostavka. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova..zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza.1. svih ili djelimično. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. “franko svi troškovi” .. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Pošiljalac. član 29)... Evo nekih: “franko vozarina” . Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke.pošiljalac plaća naznačeni iznos. “franko vozarina uključivo .pored vozarine. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. Obaveze primaoca 3. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. oborive prirode. Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. 201 . “franko iznos. željeznica može pokrenuti spor. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Kada. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari.” . dakle. Osim toga. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac.

dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke.ODGOVORNOST STRANAKA 1. gubitak ili oštećenje. član 65). za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. prodata i dr. ili ih predati špediteru ili u javno skladište.). Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Naučna knjiga. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. član 36. izgorjela. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. ZUPŽS. žive životinje. Ako stvari na vrijeme ne odnese. 1987. 202 . Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. 3. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). 35.2. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. Odgovornost železničkog prevozioca. ona odgovara za slučaj oštećenja. visina. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Dakle. odgovara za lica koja je angažovala. okolnosti pod kojim je šteta nastala). željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. izdata trećem neovlaštenom licu. nepreduzimanjem radnji. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. i dalje. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. ukradena. odnosno koja su radila po njenim nalozima. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu. ležarina i dr. na trošak i rizik primaoca. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. str. V . U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. uzroci štete. Odnošenje stvari Primalac. ako iskupi tovarni list. Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. član 689). Ustanovi li se istovjetnost pošiljke.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Beograd.).

željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. Ljubljana. 203 . Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. Beograd. član 36. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je. op. 1978. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu.cit. ukratko. str. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. ZUPŽS. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice. jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. član 66). d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . došlo do gubitka ili oštećenja. Saobraćajno pravo. postoji količinsko umanjenje pošiljke. djelimično ili potpuno. rđanju. nalogom pošiljaoca. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. Prema tim pravilima. Razlozi su mnogobrojni. 1985. s obzirom na prirodu stvari. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari.). 185 Prevladava drugo stanovište. deformisanje. str. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja).cit. Trajković dr Miodrag. Transportno pravo. truljenje. str. Postoji izuzetak. 184 185 Antonijević dr Zoran. cijepanje. Sinteza. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. samom faktu prouzrokovanja štete. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. ali ne i za slučaj zadocnjenja. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. str. truljenju i sl.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. 334. vlažnost i dr. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. 358. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. Da bi se oslobodila odgovornosti. 462. ali se.). Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne. 61. oštećenja ili zadocnjenja. Oštećenje. Cigoj dr Stojan. op.

Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. To je. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. so. Ona ne odgovara za normalni kalo. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. ugalj. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. krzno. sapun. a tiču se normalnog kala. korist (lucrum cessans).). prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . ZUPŽS. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. po mišljenju teorije. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. tj. Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. Pored opštih i posebnih. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. Razumije se. masti. član 68). a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. JPCIM član 41). Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . član 36. a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. svježe voće i povrće. Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima.dva posto (na tečnost. stvari predate u vlažnom stanju i dr. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno.

visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. po svim osnovima. Istovremeno. Plaća se. član 3). inače. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska. Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. uslijed oštećenja. inače. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. Ako je cijela ili dio pošiljke. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. 42. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. član 75). ne može prijeći iznos koji bi željeznica. respektabilno. dakle. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. Kada je gubitak. željeznica plaća za slučaj gubitka. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. str. 186 Vasiljević dr Mirko. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. Ukupna šteta. Beograd. 1987. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. član 44). U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. potpuno ili djelimično.vještačenjem. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. izgubio vrijednost. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. 205 . odgovornost željeznice. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice.

u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. korisnik prevoza. član 678). Izuzetno. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Međutim i tada ima odstupanja. ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. iako je ona predala pošiljku. primalac. pa ih primalac ne održi. ona solidarno odgovaraju. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. VI . odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. ležarine ili troškova uskladištenja. on odgovara željeznici. zbog rđavog pakovanja. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Imalac prava može biti pošiljalac. Kada su propisani određeni rokovi. posebno. Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. član 43). istovarom.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. koga izabere. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. 2.

Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. dodatka na vozarinu. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. pada u prekluziju. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. 2. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana. inače. kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. 81). Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. član 79). a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. 207 . član 80.prilikom prijema uslijed propusta željeznice. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS.

208 .

Institut za uporedno pravo. 2. 12. str. Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. Beograd. član 1). unutar određenog ili odredivog roka. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. prikolice i poluprikolice (CMR. S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . prevoznom putu i sredstvima prevoza.POJAM. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. da će stvari čiji je transport dozvoljen. bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. 1970. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. ukratko. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. član 1). 209 . a do industrijske revolucije i najveći značaj. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. prema ugovoru. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. paleta).

u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. Drumski prevoz. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. osiguranju. na osnovu ugovora o prevozu. posebno u sferi autonomnog prava. U tom slučaju. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. ugovorom se određuje prevozni put. brod). nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. prelasku državne granice i dr.hladnjače. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. prije svega. sigurnosnim propisima. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. vezan je za vremenske prilike i najzad. Mješoviti (kombinovani) prevoz. 3. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. teže se prevozi naročito kabasta roba. cijena i uslovi prevoza. cisterne). željezničkim i pomorskim naročito. postoji onda kada se. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. koji se dosta koristi. kao organizatora 210 . prevozna sredstva su podložnija kvarovima. U slobodnom drumskom prevozu. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. posadi. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. a time i ugovori u vezi sa njim. Nedostaci ovog vida prevoza su. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. željeznica. i na kraju. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz.

Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. op. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja.list RBiH. stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). 33/95. prevoz opasnih stvari. 27/91. bezbjednost. autobusne stanice. 1959). članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. prevoza za posebne namjene. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. uglavnom. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana. 189 188 211 . za cijeli mješoviti prevoz. 39/95). fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. Međunarodna drumska federacija (IRF).međunarodnog kombinovanog prevoza. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. novine FBiH br. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . list SR BiH. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. 23/98). Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). Vilus-Carić-Šogorov. 13/94. prevoza. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. str. željeznicom. Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. signalizaciju. Sl. To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. broj 22/90. br. putne oznake. list RBiH. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. ali bez istovara. 4. kraće TIR konvencija. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. 33/95). te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. 1956). prevoza za lične potrebe. 503. cit. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. broj 24/92. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni.

a treći ostaje prevozniku. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji.str. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru.). CMR. sloboda ugovaranja. član 98. član 4). On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO.ZAKLJUČIVANJE. 212 . član 656. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. drugi prati pošiljku. Nepostojanje.cit. načelno. čl. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika.II . pa i realan. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. 5). TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. i opšti uslovi poslovanja. 140. 190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. ali se ona odnose na izvršenje ugovora. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. ime i adresa prevoznika. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. a takođe. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. odnosno količinu robe (CMR. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. identifikacija prevoznog sredstva. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav. posebno u međunarodnom transportu. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. 2. op.

instrukcije o osiguranju tereta. plaćanja izvršena u trenutku isporuke. U tom slučaju. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. 213 . bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. broj paketa. 3. primalac. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. dodatni troškovi. rok prevoza i drugo. Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. Prenosivi tovarni list. Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. kao hartija od vrijednosti. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). deklaraciju o vrijednosti stvari. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. član 657). Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. čl. a naročito: oznaku o pretovaru. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. oznaku. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. ali je teret dokaza na prevozniku. i njihove oznake. osim pravila o regresu. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. na primjerku originala. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. carine i drugi izdaci). 9). koji se predaje pošiljaocu. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava.isporuke (mjesto utovara i istovara). Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila.

a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata.1. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. str. on ne potpisuje tovarni list. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. Uzastopni prevoznik je lice koje. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. Kada vozilo ranije stigne. U slučaju da sat nije određen. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika. 17. O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi.dangubninu. Obaveze drumskog prevoznika 1.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. odnosno na mjesto utovara. 214 . ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. najčešće. ako uslove prevoza poznaje. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca. tip vozila koje vrši prevoz. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). po pravilu. III . 191 Trifković mr Miloš. Ugovorom se određuje. op. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. ugovoreni prevoz.cit. Kada okolnosti posla ne zna. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu . Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom.

ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. član 8). na teret i rizik imaoca prava na stvari. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. ekonomičnosti i sigurnosti. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Ako angažuje treće lice. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. Ako prevozni put nije ugovoren. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. niti sadržinu paketa. željeznički daljinar. Dužina prevoznog puta. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. može se odrediti na različite načine (autokarta. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar.). Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja.4. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. kao detentor. Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki.1.2. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna. član 8). koja utiče na cijenu prevoza. putem brojila vozila i dr. pregled oznaka. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. 1. 1. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. skretanja. prevoznik odgovara za izbor toga lica. primaocu. načelno. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. član 661). U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. a troškovi se određuju ugovorom ili običajem.3. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. prijem stvari i dokumenata. Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari.

da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. da se stvar vrati u mjesto otpreme. On se određuje ugovorom. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. da se stvar preda drugom primaocu. 1. ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu.stvari. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja.5. ako imalac prava (pošiljalac. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. u protivnom. 216 . Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu. pa čak. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. primalac. Ta uputstva može davati pošiljalac. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. ne proizvodi pravna dejstva. da se predaja stvari odloži. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. Naime. član 12).

Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. cit. str. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. odnosno. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. 42. ako ispuni uslove predviđene ugovorom. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. da se naknade troškovi. 1. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. u suštini. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. Draškić dr Mladen. njegov punomoćnik. član 670). Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema.6. str. Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). kao i predati duplikat tovarnog lista. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. ako prevoznik to zahtijeva. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. 441. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. Istovar stvari vrši primalac. op. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. op. bez odlaganja. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. stvari i motornog vozila. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. obuhvata predaju stvari. 217 . ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. cit. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. ako ugovorom nije drugačije određeno. Ukoliko nije posebno utvrđeno. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje.

Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. Kada utvrdi nedostatke pakovanja. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. tada je drumski prevoznik dužan. stavi reklamaciju. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. Generalno. član 16). bez odlaganja. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. sanitarnim. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. 2. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. zavisno od zakona i ugovora. mjesto opredjeljenja. tražiti uputstva od pošiljaoca. prvenstveno. 2.). tražiti popravljanje pakovanja. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. Obaveze pošiljaoca 2. podrazumijeva pakovanje i označavanje. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. ime primaoca itd. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. hartije od vrijednosti. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze.1.2. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. administrativnim) ili ugovorom. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. član 8 i 218 .

4. uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. dangubninu i troškove. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. koji se obavlja “od vrata do vrata”. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. uočljivo i trajno. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. ako nije utvrđeno ugovorom. predaju isprava.10). okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. Vrijeme utovara. Vozarina se određuje ugovorom. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. od čega zavisi sigurnost lica. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. Već je rečeno. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. No. mora početi i završiti se u primjerenom roku. način prevoza itd. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac.3. djelimično izvršenje prevoza. pokrivanje. jasno. ugovaranje forfetnog stava. treba da bude istinito. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. Na visinu obračunate vozarine utiče. slaganje i dr. vozila i pošiljke. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom.. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. njihov smještaj. inače. Inače. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. inače. 2. dovoljno. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. U slobodnom transportu. masa i oblik stvari. 2. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. izvršenje prevoza drugim putem. Označavanje. vrijednost i sadržaj pošiljke. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. dodatke na vozarinu. dužina prevoznog puta. Ti slučajevi su: paušalni obračun. tarifom ili na drugi uobičajen način.

Obaveza primaoca 3.2. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. a koje se odnose na bezbjednost lica. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste). a na njemu je obaveza istovara. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Dodaci na vozarinu. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. U određenim slučajevima. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . Ukoliko primalac ne istovari stvari. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni.1. naprijed navedenim. Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe. dangubnina i troškovi prevoza čine. Isto tako. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. takođe. 220 . 3. Razumije se.pošiljalac.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. u suštini. Dangubnina je. elemente naknade. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. Opšte je prihvaćen stav. obračunata po standardnim elementima. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera. član 659). za druge tarifa ili poslovni običaj. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. 3. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. primalac može promijeniti mjesto istovara. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. stvari i vozila.

str. kao i za slučaj zakašnjenja. Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz.cit. Prema prvom shvatanju. 478. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. izbjeći ili otkloniti. oštećenje ili zakašnjenje. što prevoznik treba da dokaže. 15-50. op. op. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava.IV . oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. 1972. Vilus-Carić-Šogorov. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. zaista. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. takođe. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. 221 . član 17). 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu.str. član 17 i 18). kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. op. str. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). Beograd. 51-67. što prevoznik dokazuje (CMR. drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak.cit. kao što je slučaj i sa željeznicom. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. za slučaj oštećenja. respektabilno. cit. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog). str. Trifković dr Miloš. Institut za uporedno pravo. potpunog ili djelimičnog. drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. 442.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari.

u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. curenja. f) prevoz živih životinja. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. sušenja. U slučaju zakašnjenja. jednog ili više. Solidarna odgovornost podvozara 222 . b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. U tim slučajevima. Ipak. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. Međutim. obarati pretpostavku. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. prevoz živih životinja. uz mogućnost regresa od podvozara. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. pretpostavlja se da je to uzrok. u načelu. ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. što je čest slučaj u drumskom transportu.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. 25). Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. a u nedostatku nje. naknađuje samo stvarnu štetu. član 23. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). pošiljalac može. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. po tekućim cijenama. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. normalnog rastura ili dejstva insekata. Kada prevoznik ustanovi. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. c) manipulacije. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. s obzirom na okolnosti slučaja. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. Isto tako. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. Imalac prava može dokazivati suprotno. utovar. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. truljenja. rđe. Drumski prevoznik.

2. oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. 223 . prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. član 40). smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. član 677). ne utovari pošiljku na vozilo.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. Dakle. po zakonu. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. kao i u drugim granama transporta. za svoje radnje ili propuste. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. za cijeli prevozni put (CMR. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. V . nedostatka.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. U cilju obezbjeđenja potraživanja. Tako. Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. uopšte. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora. slaganja i istovara stvari. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta.

prema okolnostima slučaja. 224 . Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana.2. smatra da je stvar izgubljena. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se.

pijesak. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. Manipulacija teretom (ukrcaj. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. specijalno slobodnoj plovidbi. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.). Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade. građevinski materijal. jezerima i kanalima. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). opadanje vode) na drugi. str. Beograd.POJAM. kabasti. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. 1985. po pravilu u nepromijenjenom stanju. naročito industrijskim.slobodna plovidba. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. kvar tereta. vrši se šiftovanje (šifter . kojih može biti više. Naučna knjiga. Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. klauzula. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). 225 . razvojem područja kroz koja vodeni put protiče. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. 2. Inače. 36-59. komadna roba i dr. uz naknadu (naplatu prevoznine). U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. Kombinovani prevoz robe. Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju . posebno rijekama.pomoćni šlep).GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I .

II . 454. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. Što se tiče prevoznih dokumenata. pojava plićaka. 551. 473.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. ukrcaj.str. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. član 483). Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. član 504. krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. ako krcatelj zahtijeva. odustanak od ugovora. 506. 570). op. ovisi o mogućnosti zamrzavanja. 515). ograničenja odgovornosti . član 496).član 448. 226 . 504. ovisi od padavina. brodar je dužan. 500.Šogorov dr Stevan. kao i u pomorskom prevozu. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije.cit. odgovornost. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. Obje strane potpisuju tovarni list. a ne kao kod pomorskog prevoza. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. 3. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. brane i sl.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. 496. da izda teretnicu ili tovarni list.Carić dr Slavko . U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. brodskih isprava i knjiga. Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. 511. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. isprave. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. a 198 Vilus dr Jelena . havarije.

I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Inače. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). veterinarske i druge isprave. kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama. te opis tereta (broj komada ili koleta. težina. odnosno iskrcaja. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. 227 . član 517). korisnik prevoza). U protivnom on se ne može zaključiti. naručilac. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. pristanište ukrcaja. U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. sanitarne. član 518). krcatelj. Nepostojanje. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). Ako brodar nije unio primjedbe. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. naznačenje opasnosti. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Naime. obim ili količina. član 448). Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. oznake za identifikaciju. Popis isprava unosi se u tovarni list. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. ako se prevozi opasan teret). tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. član 520). 2. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. primalac.

manjak ili gubitak tereta. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. brodar odgovara prema 228 . manjka ili gubitka došlo. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. koja je sastavni dio tarife. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje. U pogledu vozarine. Prilikom prevoza tereta. pa dođe do zakašnjenja. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. Brodar može suprotno dokazivati. ako postoje. a s obzirom na prirodu vodenog puta. član 796). mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. član 557). 2. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. član 473). za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). U slučaju sumnje kada je do oštećenja. Kao i u pomorskoj plovidbi.III . Prilikom ukrcavanja.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. od preuzimanja do predaje. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. dok se vozarina ne mijenja. prirode stvari i prevoza živih životinja. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. Vaganje. kao i za zakašnjenje. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. brojanje i uopšte.

prema ugovoru.propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. 229 . mora izvršiti predaja tereta. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP. član 551).

230 .

naučna i umjetnička djela. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). 201 Oba imaju apsolutni karakter. 200 U istu granu je uključena i nova. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. čl. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. ali i kompjuterski programi. Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Književna. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). Izumi. predmet su autorskog prava. robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. 201 ZIS. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. 51 (Sl. 231 . čl. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja. Firma.l.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. 3. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter.

Bez obzira na predmet. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. ZIS. Riječ je latinskog porijekla . 203 naziva se licencom ili licencijom. U principu se i patent prenosi na isti način. 202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. žig. ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. inozemnom i međunarodnom pravu”. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. koji se sada definišu kao industrijski dizajn. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. uzorka i žiga. 1981.“licentia” . osim kolektivnog žiga i geografske oznake . član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. uzorak i modeli. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). 686 . Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. 202 203 232 . 205 ZIS. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva. modela. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. 1984. Zagreb. On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Takva licenca se naziva ugovornom. Poslovna politika. ustupaju se isključivo ugovorom. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. čl.i označava dozvolu. a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. 1. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). 2. Beograd. odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti. tačka 4. 133.711). Informator. str. 106-107.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. 116 i čl. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. str.

pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. 54) i zabranjene klauzule (čl. str. Zaključivanje ugovora Složenost. isto djelo. da su najjače izraženi elementi zakupa. uzorka ili modela. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.prema svima (erga omnes). 233 . 686 ZOO). da postoje 206 Verona dr Albert.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. 130 ZIS). On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. 56 ZVTP). pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. 687 ZOO. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. prenose ugovorom o licenci. zajedno sa pravima nad njima. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). odnosno primjene ZOO. 3. čl. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom. dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. koji vodi i registar tih ugovora (čl. Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. komutativan. 63 ZVTP). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. 132 ZIS). tehničkog znanja i iskustva. on se može upisati u registar. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. žiga. 686-711). Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. teretan i formalan. Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Napokon. 64. Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. Obavezne (čl. U domaćem prometu.

nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. narocito. fizičko ili pravno lice. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. 132 ZIS). str. 110 ZIS. str. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. koji je 209 Robni. 110.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. mogu se podijeliti po različitim osnovama. odnosno žiga (čl. Verona dr Albert. 97 234 . Svi ovi objekti. oblika. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. čl. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. 36 i Besarović dr Vesna. 69 211 ZIS. 29-36. boja. isto djelo. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. Besarović dr Vesna. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. kontura. odnosno uslužni žig. Bitni elementi ugovora 2. str. Najuopštenije govoreći. davalac licence. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. str. Ipak. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. 19 210 ZIS. 2. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. čl. isto djelo. čl. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. 208 2.2.1. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. isto djelo.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. odnosno uzorke. odnosno prava industrijske svojine. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. nov. isto djelo. dakle. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac.

212 Čl. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. S obzirom na strogost ograničenja. tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Naknada mora biti određena ili odrediva. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. redaktori prof. st. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. 689. mora izričito ugovoriti (čl. 2. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. 2 i 3 ZIS). tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. niti je može prenijeti nekom trećem licu. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. 686 ZOO). dr Slobodan Perović i prof. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. izuzetno. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. licenca je neisključiva. čija je definicija već data. Računajući od dana podnošenja prijave. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. 690 ZOO). ona može biti potpuna i djelimična. Postoje i izuzeci. 60. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. 688 ZOO). naprijed citirano djelo. patent traje 20 godina. 473-474. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl.3. st.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. dr Dragoljub Stojanović. a industrijski dizajn 10 godina (čl. 690 ZOO). Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. Napokon. 60 i 113 ZIS). Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. 235 . produžiti za još najviše 5 godina (čl. Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. str. 689 ZOO).

Vidjeti str. 2. 29. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. kombinovani način odredivanja cijene. Besarović dr Vesna. Ova forma ima zakonski karakter. Besarović dr Vesna. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. 216 Verona dr Albert. Ekonomski institut. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade. citiranog djela. po komadu. prema prometu i po veličini dobiti. 133 ZOO). Carić dr Slavko u komentaru čl. tržišta i monopola. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 67 i 68 ZOO). 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. 89. 703 ZOO). 122 i Verona dr Albert. isto djelo. 89. Prema Begtić dr Rešad. Burnazović dr Tufik . str. str. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. u teoriji prava intelektualne svojine se. 215 Ovo je tzv. 485-486. isto djelo. III OBAVEZE STRANAKA 1. ipak. Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. Vidjeti Besarović dr Vesna. 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene.1. 214 213 236 . Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. Sarajevo. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. isto djelo. 123.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. 1982. str. isto djelo. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. str. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. str. Obaveze davaoca licence 1. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. str. isto djelo. Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. 122.4. dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence.

isto djelo. 1. ona se naziva opštom. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. 114. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom. Besarović dr Vesna. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. treba smatrati da ona ima trajan karakter. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna.3. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. 603 ZOO). zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. isto djelo. 693 ZOO). Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. 114. U mjeri u kojoj počiva na propisu. Prema Čl. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. Besarović dr Vesna. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. 55 ZVTP). Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. 218 217 237 . 1. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. str. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. 692 ZOO). str. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.2. obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima. Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. 54 ZVTP. Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. ako jesu posebnom.

Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. 238 . Primalac najprije. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. 84-86 i Besarović dr Vesna. te po prirodnu okolinu. 54 ZVTP). Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. 2.Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu.1. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. isto djelo. 220 Verona dr Albert.4. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. 696 ZOO). ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. Pored zakonskih. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. isto djelo. str. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora. 694 ZOO). isto djelo. ne stiče samo pravo. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. Prema specijalnom zakonu (čl. 1. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi. garancija se proširuje. str. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. I drugo. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. 115-119. 54 ZVTP). između ostalog. str. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. 81. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. garancija za rezultat. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. Obaveze primaoca licence 2. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna.

pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. 1. “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. 698 ZOO). Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. Besarović dr Vesna. st. primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Trajnog je karaktera. str. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. Kod ugovora o licenci know-how. 222 221 239 . isto djelo. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. 121. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. str. Tako je postupio i čl. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. uključujući i nepatentirani izum. 2. Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. 88. Ukoliko one ne postoje. 2.2. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl.3. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. isto djelo. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci. čak i onda kada je data neisključiva licenca. 54. 702 ZOO). Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. Verona dr Albert.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. tačka 1) ZVTP.

On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. str. 84-86. isto djelo. 699 ZOO). roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. dakle. isto djelo. str. Besarović dr Vesna. primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. 223 Vidjeti Verona dr Albert. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. No. 121 ZOO). davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. 121 ZOO). Pored toga. 700 ZOO). ukoliko je nedostatak bio skriven.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. 115. Njegova odgovornost je tada subjektivna. 240 . Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. objektivna. 2.

Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. bilo relativno. 112 i 113. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. isto djelo. ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. str. 72. Verona dr Albert. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. kao “odobrenje”. 95. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. licence se dijele na one za proizvodnju. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. 704 ZOO). 29 ZOO). str. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. Dopuštanje se može dati unaprijed. isto djelo. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. isto djelo. str. isto djelo. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. 241 . najčešće u samom ugovoru o licenci.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). Radi se. U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. str. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. 2. primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. bilo apsolutno. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. U principu. 224 225 226 Verona dr Albert. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. primaoca isključive licence i trećeg lica. Napokon. 71-72 i Besarović dr Vesna. dakle. Ako drukčije nije ugovoreno.

707). ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. a davalac se tome ne protivi.razloga” (čl. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. Pored toga. 227 Verona dr Albert. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. 710 ZOO). isto djelo. 707 ZOO). Otkazni rok se ugovara. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. a to znači odmah (čl. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. 95. 709 ZOO). Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. same mogu da urede sve modalitete raskida. 2. Po njenom isteku. Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme. 705 ZOO). njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. Prema njima. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. str. 242 . pa mora prestati otkazom. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. 706 ZOO). otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. osim toka trajanja. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Poseban otkaz nije tada potreban. 708 ZOO). dakle prinudni karakter.

Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. 711 ZOO). pa analogno pravo nije priznato primaocu licence. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Obrnuto nije slučaj.3. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. odnosno raskine. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci. 243 . Rješenja za pravna lica su drukčija. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena.

244 .

ne preuzima obavezu rada. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. 1987. VI izdanje. 245 . Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . izvođač. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. ili na takvom zemljištu. 228 Po članu 630 ZOO. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. 7-8.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. str. Federalni propisi su veoma opširni. Institut za uporedno pravo. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu. sinalagmatičan i formalan pravni posao. Beograd. 549-550. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. dvostrano obavezan. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. str.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata.1968. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. kao karakteristični dužnik. Naučna knjiga. 2. Shodno tome.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Beograd. Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan.

l. novine FBiH br. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. kao i budžetskih korisnika. SFRJ 69/80). 233 Sl. Sl. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. naručilac i izvođač. te inspekcijski nadzor. 1980. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. izmjene i dopune u broju 26/82. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. do sada. list SRBiH 33/77. projektantske organizacije. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. 56/02. Pored posebnih uzansi. Zagreb. 52/02. Dalje: ZPU). dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. ustupanju radova i usluga (Sl. novine FBiH br. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. novine FBiH br. 34/04) 232 Sl. Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. inženjering organizacije. CIP. prema terminologiji ZOO.05. te upravni organi. 141-157. ustupanju radova i usluga. 1987. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. l. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom.2003. str. SFRJ 18/77. te akti ostalih međunarodnih organizacija. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. Ona imaju svojstvo stranke. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. korisnika. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. 230 229 246 . 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba.građenju. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. Sarajevo.g.

Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl. kontrola projekta. gas i sl. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti. funkcionalnost objekta cjelishodna. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. 18 ZG).svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. 20 ZG). Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. odnosno eksploatacija. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. tj. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti. kao jedan subjekt. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. pošta.1. vodovod i kanalizacija. katastar). zemljišno-knjižni ured. Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. 2.za ponudbenu licitaciju . Oni mogu djelovati samostalno . U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. ili jedinstveno. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi.. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. Tako se i poslovi projektovanja. Projektovanje. osim investitora. odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Prethodne radnje 2. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje .treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Za sva navedena lica.ograniči broj članova konzorcija (konzorata).

analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. program proizvodnje. tehnološki. nego samo neke od njih i druge specifične. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. izvedbenog projekta. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. trajanje izgradnje. da prethodi “idejni projekat”. karakteristike objekta. početak eksploatacije itd. posebne uslove za građenje toga objekta itd. upravne zgrade. tehničko obrazloženje. Investicioni program može izraditi sam investitor. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima. ili usluga. Naime. parkove. odnosno o izvođenju radova. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije.kao što su škole. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. opreme. kao što su građevinski. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. ona obuhvata različite projekte. odnosno eksploatacionu koncepciju. po sporazumu stranaka. predmjer. društvena opravdanost. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. specifikaciju. kapacitet.objekta. tj. Ali ako se objekat gradi iz kredita. te sa tehnološkom. odnosno saglasnosti. Za objekte neprivrednog karaktera . ona 248 . predračun sa opisom radova. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. izvore finansiranja. Pored toga. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. zgrade za zdravstvene. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. njegovu namjenu. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. Projekti sadrže. Između njega i projekta “za izvođenje”. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. Prema prirodi posla. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. tehničke opise. crteže. sportske terene itd. projekat instalacija i drugi. potrebna obrtna sredstva. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. često se sreće i “glavni projekat”. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. odnosno eksploatacije. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. 25 ZG). a naročito rentabilnosti. Njegovoj izradi može. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. vrijednost prethodnih ulaganja. pored ostalog. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. tehnološko-proizvodnu. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. kao što će se vidjeti. U praksi se idejni projekat redovno radi. socijalne i kulturne ustanove.

Najprije. Drugo. 249 . Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. 2. zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. odnosno izvođenju konkretnih radova. Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju.2. 74 ZG). Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. i platio troškove vezane za objekat. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Treće. Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. 22 ZG). Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. odnosno njenog dijela (čl.moraju biti i racionalna. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 30 ZG). Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. ZG). 32 ZG). odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija.

investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Prema čl. Izbor saugovarača 3. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. Jedan izuzetak ipak postoji.1. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. 3. odnosno ofertalnom licitacijom. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. npr. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. putem kredita. Druga skupina ima procesni. 604 ZOO. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. 3. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. Da bi donio odluku o izgradnji. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom). on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju).3. bez obzira na svojinska obilježja investitora.2.2. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora.

osim cijene. Pored toga.3. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Njene faze su: prijem ponuda. dalje. referens-lista i lista osoblja. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. ugovora o prodaji naročito. po pravilu se uobličavaju u tenderu. 3. javno otvaranje ponuda. 251 . Procedura ispitivanja. Tender po pravilu sadrži više elemenata. procjena ponuda. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). Pri tome. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. da dostave svoje ponude za izgradnju. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. tako i samih izvođača između sebe. a ne putem javnog oglasa. Prvi je uputstvo ponuđačima. Napokon. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena. tender sadrži sve potrebne planove i projekte. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. predstavljaju poseban dio tendera. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. Tender. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. predaje ponuda. Drugo. Ako su ovi elementi zadati. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. tender sadrži opšte. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima.

st. Ako ne uspije ni ponovljena. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije. 2 ZOO). Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. prikupljanja ponuda. Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. Razlike su sljedeće: prvo. kadrovi. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. I treće. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. Drugo. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. bilo ponudbena. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. Ona može biti 252 . Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. 630. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). bilo licitacija o podobnosti. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije.odnosno radove.4. referens-lista i slično). 3. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). 4. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi.

a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. str. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. Prema UG 11. Materijal za savjetovanje. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 253 . češće. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. najprije. ugradnja i montaža opreme. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. nesumnjivo je. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. str. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. Stručna knjiga. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. mostovi itd. On se tada određuje u sklopu pripremnih. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. brane. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. montažnih i drugih radova. građevinskih radova. 561. upućivanjem na tehničku dokumentaciju.Carić dr Slavko. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. koji može imati isti predmet. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. 1983.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. Da bi neki poslovi bili građevinski. Beograd. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. istražnih. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. 631 ZOO). 61-63. isto djelo.

str.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu.IPU. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. I treće. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. odnosno manjkove radova. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. u pravilu. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). 121. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka.2. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. 635 ZOO). 1978. u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. a koji se moraju izvesti”. U cijenu. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. odnosno radova (UG 22). 22). Ako bi (čl. ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. investitor može i raskinuti ugovor. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. Beograd. ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. SUPJ . najprije. Kod ugovora “ključ u ruke”. neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao. Treba istaći da naslov čl. tako da se 239 Danas se. tj. 634 ZOO). No.1. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. 254 . uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. ona dovela do znatnog povećanja cijene. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”. Svi oni nemaju jednak tretman. Napokon. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”. Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. naknadni radovi . Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. materijala. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). Cijena 2. tj. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. Prvi je paušalno utvrđivanje.

Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. kada se promjene pojave i unaprijed. nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. 1977. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. Ovaj načelni stav. a preko toga investitor (čl. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. 636 ZOO). Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Pored toga.2. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. U slučaju da izvođač nije u docnji. tako i ugovorna. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. kako zakonska. Privredna štampa. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. 639 ZOO). 638 ZOO). Beograd. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). odnosno kod fiksnih cijena 10%. cijena je ipak promjenjiva. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. odnosno radova. 637 ZOO). Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Ukoliko je izvođač u docnji. Vidjeti UG 22-33. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Prema njoj. 27-28. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. str. Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. 255 . 25. Na pravila o promjeni cijene.2. na njega pada teret povećanja cijena do 5%. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. uticaj može imati i avans.

Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). 2% od ugovorenih. ako ugovarači posebno odrede. primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. 5. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). privremenim situacijama. bilo naknadno. Tada. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. investitor mu može dati primjeren rok. Kao i obično kod ugovorne kazne. 3. Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje.000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Prema posebnoj uzansi 42. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Ako to nije slučaj. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. 256 . 4. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36). prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. U praksi dominira određivanje roka periodom. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova.obligacionog prava. ili na isti ovaj način. on teče od dana uvođenja građevinara u posao.

ali po progresivnoj stopi (npr. ali ne mora. O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. dr. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). 5. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova.). 4% za drugih 10 dana docnje itd. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Ipak. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima. po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 6. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Sarajevo 2002. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. 243 257 . Shodno tome. Ni Zakon o obligacionim odnosima. str. 52). 2002.g. U tom slučaju. str. Pri tome se može. 42-46. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje.g. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». 42-45. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. sarajevo. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu.

Ove obaveze već su razmatrane. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. 258 . Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. bilo sa izvođačem. 2. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. Vidjeti Šurlan Petar. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. isto djelo. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. između ostalog. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi.7. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). 42. str. prateći redovan tok posla građenja. investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka. Obaveza je složena. pribavljanje sredstava. gradilišta. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. obaveze se svrstavaju u: prethodne. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. one u toku građenja i po završetku izgradnje. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Investitor mora najprije da preda samo gradilište. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem.

Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. 81. 259 . Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. 21 ZG. odnosno izvođenje radova. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. nadzor se može povjeriti. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. 246 Šurlan Petar. str. količina i kvalitet radova. bilo preko posebno angažovanog lica. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. odnosno posjed. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. 3. U užem smislu. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. materijala i opreme (UG 99). postupaka. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). isto djelo. teče rok za izgradnju objekta. ugovorom i. samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. U njega ulaze naročito: vrste. kao i samog objekta. Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. bilo sam. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. Od trenutka uvođenja u posao. Posebnim uzansama o građenju. savremenosti. Građevinski nadzor U najširem smislu. Prema čl. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. u ime investitora.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. kada su uključene u izvore prava. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. U najužem smislu. Uređuje se prinudnim propisima. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta.

u toku i po završetku izgradnje objekta. 4. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. Izvori prava su: prinudni propisi. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). ugovor.2. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. 260 . vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Ona je pravovaljana i kada je investitor. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865). Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. obračunske situacije. Plaćanje cijene 4. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. prema UG 60. Plaćanje fakturisanog iznosa. nego kod većine drugih ugovora u privredi. odnosno obavljanja radova. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. ili iznosa koji nije osporen. U praksi postoje i tzv. Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. a neizvršenih radova (UG 60).1. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga.4.

On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija.dijelu objekta.3. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. On. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta. U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. najprije. Imaju prinudni karakter. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl. 4. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. No. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Prethodne obaveze su malobrojne. Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Napokon.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. Osnov je građevinska knjiga. odnosno radova. Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. 176 UG). Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62). Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . a eventualno i obračunskih situacija. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih.

sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. posljedice propusta su iste. ali pokrivaju približno iste sadržaje. ali nema jednokratan karakter. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. odnosno njegovog nadzornog organa.V 1972.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. inspekcijski pregledi itd. 247 Ovo je stav sudske prakse. radnike. Nalozi i primjedbe investitora. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama.noti. ako je dakle. I nju potpisuju obje stranke. kiša.). Praktično. 1503 od 25. prolaznike i saobraćaj. 1112/72 od 9. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda. 2. te susjedne objekte.V 1973. 262 . Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. Potpisivanje se vrši svakodnevno. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. testiranje materijala. opremu i materijal. 47 ZG). bio nesavjestan. Sl. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Pored toga. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. 129/2 od 16. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. daju se putem dnevnika. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz.VII 1972 i Sl.

nema pravo na naknadu za učinjene radove. 632-634 ZOO). djelujući pažnjom stručnjaka. 607 ZOO). Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. izvođač ne smije odstupiti od projekta. Ako nije. tipično za ugovor o građenju uopšte.2. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). odnosno investitora. propise o bezbjednosti i slično. Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu.3. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. U slučaju akutne opasnosti. može nastaviti izmijenjene radove. obavezne standarde. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Ova dužnost je složena. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. O njima će naknadno biti riječi. dispozitivnih (čl. Solidno izvođenje radova 3. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora. u načelu.3. Kada sam nabavlja materijal. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93). valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. Inače. 3. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Bez odobrenja investitora. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove. 3. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Bude li potrebno.1. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu.

Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. određuje ga sam izvođač. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. višak radova. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio.objekta. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu.4. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. 4. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. primjenu adekvatnog materijala. odnosno ugovorenih radova. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Ako metod provjere nije ugovoren. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. investitor može i odustati od ugovora. Zahtjev treba dati pismeno. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. po pravilu kroz građevinski dnevnik. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. No. 3. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. iz posebnih razloga to ne činimo. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. izvođač mora. kada je to potrebno. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. To je tzv. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . On snosi i troškove provjere (UG 76). druge objekte i okolinu (UG 76-78). Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. No. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude.

uz nadoknadu. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. materijal i oprema sačuvaju od uništenja. naročito kod otkrivanja radova. 265 . Ako ništa nije posebno ugovoreno. 5. Ako na istom gradilištu ima više izvođača. odnosno radova. odnošenja ili propadanja. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. snosi naručilac. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). Troškove čuvanja snosi izvođač. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). reguliše je UG 126. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. otkrivanje pojedinih radova. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). uzimanje uzoraka i slično.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. prisustvovanje testovima. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. pozivanje na testiranje. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). UG 100). čl. Ona postoji i pri raskidu ugovora. 6. 7. Ako ništa nije posebno ugovoreno. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. ali uvijek u pisanoj formi. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. 603 ZOO.

U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. 50 ZG). Uređena je ZG (čl. Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. U slučaju raskida ugovora. Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. podobnu za odvojeno korištenje. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. opreme i postrojenja. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. VI PREDAJA OBJEKTA 1. te njegov broj i datum izdavanja. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima.Po završenim radovima. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. Kada prihvati zahtjev. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. ili u sklopu cjelokupnog posla. Jedan izuzetak ipak postoji. instalacija. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. Prema prirodi građevine. Program sastavlja 266 . Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. preostali materijal i otpad. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. izvođač ili oba subjekta zajedno. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. odnosno nakon raskida ugovora. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju.

O radu komisije se vodi zapisnik. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. 2. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. Zakon o obligacionim odnosima. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. 55 ZG). Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. O pregledu se vodi zapisnik. Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. drugi partner 267 . pa dominira u praksi. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. Zapisnik potpisuju obje strane. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. bilo na osnovu sporazuma stranaka. Njegov sadržaj je određen u UG 113. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. Primopredaja objekta. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. Napokon. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Naziva se i kolaudacijom. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. kvalitet radova. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. obim radova. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Po završenom pregledu. Drugi izvor je ugovor. komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. govoreći o ugovoru o djelu.predsjednik komisije. bilo kao običaj (UG 110-115). 614).

onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. str. 268 . Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. 248 izvođač i podizvođač. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. investitor donosi odluku o prijemu objekta. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. Ta lica su: projektant. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. treći put u režimu regresnih zahtjeva. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije.to može učiniti sam. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. 74-92. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. Veljko Trivun. ali na trošak izvođača. VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. op. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. odnosno da su otklonjeni. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. 3. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. cit. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica. investitor. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje.

Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost.odgovornosti za nedostatke građevine. Napokon. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. odnosno prekršaje. kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. 360. 644 ZOO). Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta. redaktori prof. Odgovornost projektanta. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. prema opštim pravilima. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 269 . Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. ako ih je utvrđivao sam projektant. Najprije. 644 ZOO). 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. 644 ZOO). Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. 641 ZOO). autor Jankovec dr Ivica. str. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. Gornji Milanovac 1980. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe.dr Slobodan Perović . 74-81 ZG). Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. KCGM Pravni fakultet Kragujevac. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. 614621 ZOO). Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. 3. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta.prof. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant.dr Dragoljub Stojanović. 2. ni ograničiti. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl.

CIP. odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. 640 ZOO). a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. str. kao ugovorna strana. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. 270 . 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. Beograd 1978. U tom slučaju on ima pravo na regres. 647 ZOO). Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. str. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. odnosno po uputstvima investitora (čl. a ne na obimu radova. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. Institut za uporedno pravo. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova .međunarodni”. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Izvođač. Zagreb. 126-127. 636 i 637 ZOO. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. naročito onim iz čl. 1980. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. ili na neki drugi nesumnjiv način. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. 646). Prva je sadržana u čl. Višak radova. 274.

ZG. režim njegove odgovornosti je stroži. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. str. 252 Četvrto. odnosno isključenju odgovornosti. 1987. 207. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. 434. puštanje u pogon itd). izvođač veoma često nabavlja materijal. vršenja nadzora i sl. montaža. 2. kao poseban posao prodaje. isto djelo. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. isto djelo. I peto. str.od davanja ideja. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. također. str.sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. 253 “Pravni leksikon”. izvođenje pripremnih radova. str.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. građenje složene građevine. Isporuka investicione opreme. 141. Savremena administracija. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. ali ne kao jedini predmet ugovora. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. čl. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. Drugo. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. Sarajevo. 40-44). Treće. 252 Đuretić dr Slobodan. 271 . odnosno njegov dio. Beograd. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. 275. 1978. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka.

Pored njih. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. 619 ZOO). 68 ZOO). moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. nemogućnost ispunjenja (čl. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 272 . Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. Ova rješenja su već razmotrena. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Dakle. 10 ZOO). Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. sadržana u članovima 124-132. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Međutim. Napokon. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. 637 ZOO). One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. 2. To su: promijenjene okolnosti (čl. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Pored značaja ugovora. te naknade izvođaču za ono što je već učinio.IX PRESTANAK UGOVORA 1. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan. 133-136 ZOO). U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. primjenjuju se i na posao građenja. 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi.

g. dr. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. i Poljički Statut 1440.g. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. trećom generacijom direktiva iz 1992. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala. 273 . Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje.g. vršili disperziju rizika. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno.g.. u modernom svijetu. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti. sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Danas. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. Jelena Kočović. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi. Beograd 2002. Predrag Šulejić: Osiguranje.g.g.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1.g. danas. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). savremenim riječnikom rečeno. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. nastala u na uzajamnu pomoć.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja.

256 No. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. ili da ih neće suviše oštetiti. repariranju nastalih štetnih posljedica. str. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti. odnosno štete. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. kad nastane osigurani slučaj. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. Stylos. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. 14-16 i 18-21.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Misao. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. Prof. i za pojedinca čije je i za društvo. 2001. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. N. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. 1992. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”.000 radnika. onda je to sistem mjera za očuvanje života. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina .g. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . 257 Tako je prema podacima iz 1999. kad se radi o osiguranju imovine. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. zdravlja i životnog standarda ljudi. dr. Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. izgubljeno.stvara osjećanje sigurnosti. u psihološkom pogledu. Uništeno dobro je. Sad.g. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. a kad se radi o osiguranju lica. Radi se. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Novi Sad. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. 274 .

organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . Međutim. Moderno osiguranje. predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti.koja. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene. ali se. 897 ZOO). U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. 275 . Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. postavljanje nekih instalacija. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. u stvari. organizovanje protivpožarne službe. U tom smislu. Osiguravač. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. dešavaju normalno kao i one redovne. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača.osiguravajući fond. Radi se. prema tome. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. 2 ZOIO). a još manji broj ih biva uništen. postavljanje gromobrana. Fond osiguranja. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. ipak. građenje sefova. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. fond osiguranja. dakle. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. kao što je poznato. proizvodnja aparata za gašenje požara. Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. u što je moguće širem obimu. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti.

Uz to. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. pored ostalog. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. Izvori prava. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. te u naknadi štete. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata.). unutrašnja organizacija i upravljanje. koja se putem banaka. učešće osiguranika u dijelu štete. po načelu uzajamnosti i solidarnosti.pravila osiguranja. U njemu su navedeni poslovi osiguranja. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. taksativno određene organizacije za osiguranje. Ugovor o osiguranju 2. 41/98 . Prema svemu. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. Dakle.list FBiH 2/95. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. način poslovanja i pravni tretman sredstava. u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . 7/95. gašenja požara i sl. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine. ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. 2. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. gubitak prava na naknadu i sl. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. a i neposredno. Pored toga. u stvari. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. U te mjere. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. 6/98. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja).1. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. finansijska stabilnost i alokacija kapitala.dalje ZOIO). akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost.

te u svoje ime. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun.l.kao zastupnik.za pojedinu vrstu osiguranja. Prvu čine “poslovi osiguranja”. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. snimanja i procjene šteta. Prema članu 2 ZOIO. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. Prometnu.prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. zastupanja u osiguranju.l. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. najprije. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. I drugo. 277 . Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. st. preuzet Sl. 2. 900 ZOO). a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. RBiH 2/92).l. RBiH 2/92). prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba. kao komisionar. riječnom i kanalskom saobraćaju. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. 3. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. snimanja rizika. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. SFRJ 33/77. u tuđe ime i za tuđi račun . isto djelo. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. 45-49. Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl.l. On. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom.dakle. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. ZOIO). ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. str. a za tuđi račun . Pravila osiguranja mogu biti opšta . “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. SFRJ 22/77. 142-144 ZOO.

teretnost. a zajednica se obavezuje da. 31 i dalje. str. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja.2. Dakle. kao i dosadašnji propisi. b) Mješovita teorija . str. Prema njemu. U suštini.osiguravača. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. isto djelo. samo potvrđuje ovakav stav. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. isto djelo. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. 278 . usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. 897 ZOO. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. d) Po teoriji prestacije. odnosno isplata osigurane sume. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. 139-148. poput zakonodavca. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj). Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. formalnost. ZOO. Vidjeti Šulejić dr Predrag. nema ni ugovora. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. On. odnosno sumom osiguranja. na načelima uzajamnosti i solidarnosti.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl. U osnovi. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. 2.

da izdaje polise osiguranja. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika.3. Po Zakonu. Može. Predstavnik osiguravača. akiviziter osiguranja. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. te isplatom naknade. Ova teorija ne isključuje. a u trećima. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. naplaćuje premije.posrednika. odnosno sume osiguranja. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. Ponudilac može odrediti i kraći rok. 279 . traži saugovarača. 2. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. ne zna. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. 901 ZOO). smatra se da nema ograničenja (čl. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. Pravno dejstvo ponude je različito. U drugim. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. Ipak. takođe. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. koji je prihvata ili ne prihvata. pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. čak uzeta i sama za sebe. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. a za to druga strana. tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Kod životnog osiguranja. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. obavezuje samo za neke grane osiguranja. Prema tome. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. 906 ZOO). za druge . Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. ugovarač osiguranja.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača.

2. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. 902 ZOO). Najposlije. Ako nije tako urađeno.obećati). Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. odnosno osigurano lice. smatra se da je ugovor zaključen. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. osigurana stvar. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . Ona može biti data i na polici. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). 902. Kod obaveznog osiguranja. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ako neće da zaključi ugovor. 901 i 03). Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. zaključen konkludentnom radnjom.osigurani slučaj (čl. Ugovor je. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. 943 ZOO). rizik obuhvaćen osiguranjem.4. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. trajanje osiguranja i period pokrića. Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. “primijenit će se ova posljednja” (čl. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. 280 . Kod ličnog osiguranja. uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . dakle. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. premija. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. Po zakonu. upravo čim uplati premiju. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno.

Može se i zalagati. (čl. U tom periodu osiguravač nije u obavezi.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa. Kad glasi po naredbi. Isto je tako kod ličnog osiguranja . Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. ili osiguranikom. znači. 164-165.1. osiguravaocem. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. ZOO). Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. Kod imovinskog osiguranja. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. može glasiti na određeno lice. Način dodavanja je pravno irelevantan. potpisivanjem. karakter isprave o osiguranju. a stvar je izložena riziku. Lista pokrića ima. Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. osiguravateljem. A to se postiže tipiziranim ugovorima.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. zalaže se indosamentom. a terminologija o njima nije ujednačena. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu. stav 6. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. onaj koji se osigurava. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. isto djelo. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. Ne može glasiti na donosioca. Stranke 1. 902. naziva se osiguravačem. individualne i kolektivne. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. po naredbi i na donosioca. pa i njihov pravni tretman mora biti isti. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti. ugovoriocem osiguranja. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena. Prema sporazumu ugovarača. pojedinačne i generalne. II ELEMENTI UGOVORA 1. a ne ugovaraču osiguranja. Druga ugovorna strana. 897). koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. 281 . str. naziva se ugovaračem osiguranja. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. osigurateljem.

onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. Kod osiguranja kod koga se naknada štete. iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Može se. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. Kod osiguranja imovine. naknada se isplaćuje njemu. osiguranikom. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. 946 ZOO). Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. ako nije vraćena . za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. To se lice naziva osiguranim licem. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. može isplatiti trećem licu. a ne onoga koje sklapa ugovor. skladištara. zanatlija. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. potrebna je njegova pismena saglasnost. a može i docnije. pretrpio neki materijalni gubitak .(suma osiguranja). znači. odnosno osigurano lice. kad je sopstveniku vraćena stvar. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. komisionara. pošto bi. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. ili. čuvar (čl. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate.zakupac. tj. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. druga lica. osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. koji je i korisnik osiguranja. bilo na posebnom dokumentu. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. međutim. No. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora.licu koje stvar drži ili ju je držalo. založni povjerilac. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). međutim. 924 ZOO). Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. različiti. Za osiguranje života nekog drugog lica. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. takođe. ali ono nije ugovorna strana. 282 . Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. Znači. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. u suprotnom.

Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. kod ličnog osiguranja. sredstava tehničke rezerve.000.000. zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. sredstava preventive. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. dakle. 13 ZOIO).2. djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO. 283 . 924 ZOO). i po 2.00 KM za poslove osiguranja života. 5 ZOIO). Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. odnosno svoj tjelesni integritet. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. suprug i sl. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. nasljednici. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj.Kao korisnik može biti određeno neko lice. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. 12 ZOIO). Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. može se navesti poimenično. Osnivači. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. Ugovarač osigurava svoju stvar. 1. Za pojedine vrste osiguranja (čl. 12-26 ZOIO). ali može biti označeno i neodređeno. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala.). Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. Pored temeljnog kapitala. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Pored toga. Ugovor se može. za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. uslove iz odluke. a svoj život. pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. rezerve sigurnosti. ali odredivo (djeca. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. 14 ZOIO). i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. 29 ZOIO).3.000. 1. povezivati (čl. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl.000.

a neki da su to obaveze i prava stranaka. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. stvari. Govori se o osiguranju imovine. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. osiguranje za račun određenog lica. No. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. životinje. ili preciznije. Poslije toga. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. to je osiguranje za tuđi račun. zatim prestacija. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Tako posmatrano. ugovor prestaje da postoji (čl. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava.da je to interes. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. 905 ZOO). pa i sastavljača uslova osiguranja. 905 ZOO). Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. 902). koju smatra ispravom o osiguranju. osiguranje od odgovornosti). 904 ZOO). osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. Ako je u polici određeno drugo lice. Kad govori o sadržini polise. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru. 284 . lica. odnosno o osiguranom licu (čl. Odbije li zainteresovano lice. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. treći . I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. a kao što je rečeno. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom. ono čemu se pruža zaštita od rizika. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. lica izloženih opasnosti i sl. Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja.rizik. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. 2. o čemu je sklopljen ugovor. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. drugi . bestjelesne stvari (osiguranje kredita.

ne zna se. Rizik nosi u sebi. Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. tj. Neizvjesnost je bitan. nastupiće. ali se ne zna kada. to je izvjesno. Prema tome. ili je bio u nastajanju.da je stvar pokretna itd. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. ako se osigurava od požara. može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . to je neizvjesno. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. 898. slučaj protiv koga se osigurava. ugovor je ništav. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja.smatram. Da bi bio “osigurani slučaj”. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. na prvom mjestu. događaj protiv koga se osigurava. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. Pored toga. Gdje nema rizika.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine.3. o tome da se rizik desio i sl. Neizvjesnost. Ako se osigurava od poplave. 897 i 898 ZOO). On mora biti budući. mislim). Svaki će osiguranik umrijeti. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. potrebno je da bude izložen riziku. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. tj. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. odnosno da bi predstavljao rizik. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. ili relativna. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. rizikom se naziva i sama šteta. 898 ZOO). rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu. Ali kada će. Generalno posmatrano se to dešava. Najposlije. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. Ili. tako i u osiguranju lica. dakle. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. ne zna se kada će nastupiti. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. stav 2 ZOO). uzrok štete. Nema li je. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. dakle. odlučujući elemenat rizika. Rizikom se smatra i sama opasnost. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. elemenat neizvjesnosti. Naime. kod krađe . Izuzetak je tzv. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). dakle. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. pa nema ni ugovora o osiguranju. nema ni rizika. da stvar može gorjeti. putativni rizik (od latinskog “puta” . nema ni osiguranja .

tj. odnosno. visina premije. stav 3 ZOO). već je moguće da je potonuo na pučini (čl. 898.rizik . konstantni i varijabilni. naročito pomorskom. kao bitan faktor. ako stranke za to nisu znale. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. treba da se štetni događaj . odnosno koji predstavlja opasnost. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. To je potrebno iz sljedećih razloga. Premije se utvrđuju tarifom. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. za osiguranjem. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna. Prvo. Znači. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. Osigurava se brod koji je već otplovio. opšti i pojedinačni. s tim u vezi. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. 4. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Premije se izračunavaju računom 286 . Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Rizik se. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. a u času kad se osigurava. a ne subjektivno. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. legalna (da nisu kradene stvari). osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. ako drže da se događaj još nije desio. stepen njegove jačine i. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Neizvjesnost. tj. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. kod osiguranja lica. treba da se ponavlja. čisti i špekulativni. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. odnosno za ostvarenje rizika. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. I drugo.času sklapanja ugovora.

oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. odnosno od naknade. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Najposlije. takse i druga davanja državi. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. Ako je period za koji se osigurava duži. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. dobija se “funkcionalna premija”. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. pa i premija treba da bude veća. svakako. porezi. najodlučnije. 2 ZOIO). Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. od sume na koju se osigurava. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada).vjerovatnoće. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi . Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. treća za desetinu itd. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. 30. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. I to je. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. druga za trećinu svoje vrijednosti. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. upravni troškovi osiguravača. dakle. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. Na osnovu statističkog posmatranja. 287 . čak i kad su oni istog intenziteta. tj. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. troškovi naplate premija. a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. statističkom ili neto-premijom. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. vjerovatnim stepenom jačine štete. Jedna zgrada izgori potpuno. st. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta.

5. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Izuzetno. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. na zgradama . a isto tako i premija. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. To je slučaj podosiguranja. dakle. st. 934. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. a osiguranik plaća manju premiju. 5). naknada zavisi i od osigurane svote. kad se. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. No.Po načelima tehnike osiguranja. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Ono je sadržano u aktima osiguravača. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. To je nadosiguranje. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. nego u jednom razdoblju učešća ili više. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. Ukoliko je u ugovoru pokriće. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. U tom slučaju se plaća veća premija. koja je uvijek predmet ugovaranja. Nasuprot tome. 936 ZOO). i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik.više i češće zimi). ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Može se ići ispod te vrijednosti. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. 933 ZOO). jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. To znači da se plaća za cio period osiguranja. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 .

a ne naknada. No. odnosno na tržnu cijenu. Tako. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje.maksimuma. izuzeci postoje. transportna sredstva. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja.subjektivne vrijednosti (čl. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr. stoga. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. dalje. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. prema tome koja je niža.) od pričinjene štete. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. odnosno uslovi osiguranja imovine. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. 289 . a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. modeli. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Pravila. No. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . 925. dokumenti . ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. planovi. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. kao elemenat ugovora odrediva. Naknada je. U polisu se unosi osigurana svota. stav 7). Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Uslovima osiguranja. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. 6. dragocjenosti. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. 898 ZOO). Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem.po sporazumu itd. Time se želi i spriječiti špekulacija . mašine. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. zaliha robe i materijala na nabavnu. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta.

Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke. III OBAVEZE STRANAKA 1. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. Pored toga. kada se ispostavlja lista pokrića. 913). Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. tj. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. 907 ZOO). Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. I drugo. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. 922 ZOO). 290 . Obaveze osiguranika 1. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. Pored toga. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. Tako se i radi. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. daje ugovarač osiguranja. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Osiguravači sastavljaju upitnike. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. odnosno o licu koje se osigurava. kao kod svake kocke. bilo iz zakonskih razloga. Najprije. ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl.

Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. izuzev ako je išao na prevaru. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. ili je bio samo nemaran. Međutim. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. 2 ZOO). st. smatramo. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. koliko treba da budu precizni i jasni. 914. ili mu nisu mogle biti nepoznate. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. Gotovo sva pravila. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Posljedice su uvijek iste. osiguravač može ili ići na raskid 291 . osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. a koje su mu poznate. S obzirom na ulogu organizatora. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi. st. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. 914. 914. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. jer je u tom slučaju rizik. međutim. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. 2). 1 ZOO). Rok nije utvrđen zakonom (čl. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. Slično je i kod osiguranja lica. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. drukčiji (čl. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. po pravilu. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. odnosno prava raspolaganja. Opravdano je. ili čak u zabludi. st. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu.

Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. 912 ZOO. Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. odnosno prebivalište. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. U suprotnom. plaća se prilikom zaključenja ugovora. kod osiguranja u poljoprivredi. Ukoliko treba da se isplati odjednom. odnosno traženja povećanja premije. po pravilu. ili nekako drukčije. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete. ugovor prestaje po samom zakonu. Plaća se.ugovora. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. Prema izričitoj odredbi čl. na primjer. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. 1. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. odnosno pri uručenju police (čl.2. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Ako je. ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. gubi to pravo. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. Ako ništa nije posebno ugovoreno. ugovor je ništav. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. No. svakako srazmjerno uvećanom riziku. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. 912 ZOO). Moguće je i naknadno plaćanje premije. izuzev kod 292 . unaprijed. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. ili predložiti povećanje premije. međutim. osim ako nije drukčije ugovoreno. kvartalno. ugovor ostaje na snazi. ugovor je punovažan. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora. 944 ZOO). a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. 913 ZOO).

ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. 917 ZOO). Ako osiguranik ni tada ne plati. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. dakle. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja.uzajamnog osiguranja. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Kod osiguranja života. a najdalje u roku od tri dana. ako premija ne bude uredno uplaćena. 1. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. Rok ne može biti kraći od 30 dana. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. ne utiče na fiksni karakter premije. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. osiguravač može raskinuti ugovor. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. ugovor prestaje po samom zakonu. osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine.3. O tome ima odredaba i u zakonu. Ako to ne učini. i bez opomene. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. To se čini ili u promilima osigurane sume. Ne bude li premija plaćena. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. odnosno rizika.

ta odredba ugovora bila bi nevažeća. zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju.nastao. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. No. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. 926 ZOO).1. dužan je da se pridržava tih uputstava. Tako određuje i Zakon (čl. On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. 294 . Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika. 2. Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača.4. odnosno štetnog događaja. On to mora učiniti bez odgađanja. 914 i 916 ZOO). 914 ZOO). Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. 926 ZOO). ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. Takva bi odredba bila ništava (čl. ako je rizik povećan njegovim postupkom. kod požara). Ako druga strana odbije zahtjev. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 918 ZOO). Ne učini li to. Obaveze osiguravača 2. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. 1. rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Povećanje. Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja.

925 ZOO). kako za utvrđivanje samog rizika. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. ako to traži ovlašteno lice (čl. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. Pretpostavlja se. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. isplatiti naknadu. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. može pokrenuti spor kod suda. procjena se povjerava vještacima. osim ako se to posebno ugovori. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Nadalje. odnosno uslovi osiguranja. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. odnosno dio naknade koji nije sporan. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. neće je naknaditi. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. 919 ZOO). pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. pristupa se procjeni štete. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. koje podnosi osiguranik. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Drugu fazu predstavlja procjena štete. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo. kad je ta stvar propala ili oštećena. odnosno procjenom vještaka. Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. Osiguravač je dužan. Opšta pravila. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. osiguravač je dužan isplatiti predujam. samo naknada stvarne štete. odnosno korisnik osiguranja. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Izložićemo njegove osnovne faze. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. 930 i 931 ZOO). dakle. nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. tako u pogledu nastale štete i njene visine.

Naknada se isplaćuje u novcu. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. opet. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. osiguranje staro za novo i dr). I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. zasnovana na srazmjeri između premija. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. ili se uzimaju ugovorena. To znači: ako je stvar potpuno propala. ukoliko je stvar vrednija. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. 925 ZOO). Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. Druga se formula. primjenjuje se pravilo proporcije. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. No. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari. To.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. tj. popravkom stvari. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. osiguranje subjektivne vrijednosti. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. To je slučaj podosiguranja. ugovorom predviđeni iznos. primjenjuje u Francuskoj. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. tj. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi.od osigurane svote. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. znači da je i rizik veći. odnosno plaćena premija. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 . naknada se određuje prema toj vrijednosti. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. neće se naknaditi stvarna šteta.

Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. da je abandonira. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. kod osiguranja protiv krađe itd. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. Ako stvar potpuno propadne. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. osiguranikov je interes da šteta bude veća.000 KM ne naknađuje osiguravač. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Ako stvar nije potpuno propala. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja.000 KM znači da štetu ispod 10. Drukčije se može ugovoriti (čl. ako je stvar oštećena. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. tj. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. pobunama i nemirima. isplaćuje se samo dio osigurane sume. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. U nekim vrstama osiguranja. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. Ima ga kod požarnog osiguranja. Ugovorom se. Pored toga. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. dakle. mašina. Franšiza 10. Naprotiv. Isto je kod osiguranja lica. instalacija. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. 927 ZOO). Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade. 926 ZOO). isplaćuje se suma osiguranja. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Prema tome. usjeva itd. a ne stvarna vrijednost. aparata. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik.

Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno. Napokon. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila. Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. a ugovarač umre. Isto tako. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. kao i da može zahtijevati i predujam. Kad su za korisnike određeni nasljednici.operacijama. 931 ZOO). zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. štetu. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. Ako korisnik nije određen. 298 . ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. 19 i čl. ako je uplaćena premija bar za tri godine. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. 28 ZOIO). Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. dakle. nekim docnijim pravnim aktom. 50 ZOIO). 929 ZOO). bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. a ugovarač nije odredio njihov dio. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). namjernim ubistvom ili samoubistvom. Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. testamentom i sl. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. 28 ZOIO). osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. kad je. pod predviđenim uslovima.

shodno čl. 299 . tarife. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. da stvara razne fondove i da te fondove jača. Ona je i javnog karaktera. Pored toga. prinudan karakter. 7 ZOIO). To je slučaj u našem pravu. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. on mora da. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. Drugo. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. odnosno uslova. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. pošto zaključi ugovor o osiguranju. Pored toga.2.2. kada je propisana. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. 6 ZOIO. Kao i prethodna. I peto. osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. 6 ZOIO). uslovi osiguranja i sl. Zbog toga je osiguravač dužan da. (čl. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. Četvrto. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. učini dostupnim javnosti. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. kao što su pravila osiguranja. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. Zato ima.

Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. dakle. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. tj. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. Dakle. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. odnosno korisnik osiguranja.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Osiguranjem se. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. a bez obzira 300 . pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. razliku može tražiti od drugog. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja.

948 ZOO). i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. 301 . svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. 2. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. V PODJELA OSIGURANJA 1. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. dok se obavezno osiguranje. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. dakle. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. prema zakonskim odredbama. koju prihvata i naš zakon. za to je uplaćivao premije u fond osiguranja.na to što je naplatio osiguranu svotu. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. Prema načinu na koji nastaje. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Ako nije postupio nesavjesno. To je razumljivo. umanjena mu radna sposobnost i sl. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. Najčešće usvojena podjela osiguranja. mora zaključiti. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. jeste osiguranje imovine. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. 934 ZOO). Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Šta je. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. oštećen mu dio tijela. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. na osnovu ugovora. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti.

. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari.stakla od loma.kombinovano osiguranje namještaja. Član 9.mašina od loma i nekih drugih opasnosti.osiguranje troškova i liječenja. 302 . transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. .osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje).osiguranje od zakonske odgovornosti ili. oluja. . Poznato je više vrsta osiguranja imovine. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl. Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. 2. tj. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem.transportno osiguranje. . . koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.osiguranje dobitka. . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . poplava. .od provalne krađe. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. .šomažno osiguranje. snježna lavina.od požara i nekih drugih opasnosti (grom. jednostavno. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). odnosno istim uslovima osiguranja. je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. . Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. odronjavanje. .montažno osiguranje. . . po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. klizanje tla). osiguranje od odgovornosti. .na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. jer ih naknađuje osiguravač.osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. bez obzira na to ima li oštećenja stvari.osiguranje životinja. 9 ZOIO). eksplozija.

Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). Osiguraniku. politički rizici. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. ratni rizici. manipulativni. miraz itd). a može se dati na različite načine. očekivani dobitak. U svakom slučaju. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. nagrade za spasavanje i štete. od zajedničke havarije. infektivne i profesionalne bolesti. požara. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. neisporuka. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). isplaćuje se i naknada troškova liječenja. Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. eksplozija. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. 303 . njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. vozarina. Ako nije drukčije ugovoreno. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. kopneni i drugi rizici. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. ili da pripadne nasljednicima. zatim troškovi spasavanja. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. troškovi opremanja broda. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. isplaćuje se naknada. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. elementarnih nepogoda. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. 4.3. te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. kao što su krađa. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. osim obične bolesti. provizija i dr.

Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. plovidba bez dozvole brodara. odnosno korisnika vazduhoplova. nedozvoljena trgovina. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Baraterija je. c) vlasnika. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. Po pravima drugih zemalja. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. troškovi u vezi s osiguranjem. učinjen bez saglasnosti brodara. Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. oštećenju ili konfiskaciji. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. na primjer. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. generalnoj polisi. odnosno i jednom i drugom. Ako nisu plaćene premije. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. ugovor se raskida. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. ako to nije posebno ugovoreno. 5. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). odnosno korisnika brodica na motorni pogon. pod baraterijom se podrazumijevaju. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. b) vlasnika. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. Kad osiguravač isplati te naknade. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. To je pravilo. Može se. Prema članu 66 ZOIO. međutim. To bi bilo. osigurati i teret “na ma kome brodu”. To je slučaj kod ugovora po tzv. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. 304 . dakle. bez obzira na koji je brod ukrcan. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. osim pretovara u slučaju nevolje. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. skretanje s utvrđenog puta itd. krijumčarenje. drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom.

naknađuje osiguravač (čl. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. Sve štete nastale uslijed smrti. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. (čl. Isto tako drugi poslovni subjekti. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. 70 ZOIO). Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. 74 ZOIO). Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor. odnosno korisnika vozila. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). 82 ZOIO). jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. 72 ZOIO). onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. odgovornost. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. Ipak. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl.članice ureda (čl. tj. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. ugostiteljske (čl. 69 ZOIO).turističke. aerodrom). nego u krugu (stanica. 69 ZOIO). 67). b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. povreda ili oboljenja. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. 73 ZOIO). Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. pristanište. ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač.

93-94 ZOIO) i korisnika. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. Reosiguranje je. u nekim periodima. a ima pravo na regres od toga lica. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač.. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. 76 ZOIO). Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl. u stvari. shodno zakonskim kriterijima. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. VI REOSIGURANJE 1. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”.neovlašćeno lice. 95 ZOIO). uvijek su moguća odstupanja. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Novi Sad. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. 440 306 . Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. 1992. osiguravač ima. S druge strane. Pojam reosiguranja Osiguravač. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. prelaze iznos sume naplaćenih premija. putem svoje organizacije. Misao. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. 84 ZOIO). Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. Tada pomaže reosiguranje. No. str. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. 84 ZOIO).

U svakom poslu koji zaključi osiguravač. Organizacija za osiguranje dužna je. odnosno višak. a javlja se u nekoliko oblika. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. To je tzv. 7 ZOIO). Kad se desi osigurani slučaj. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. prenosi na reosiguravača. a ima još obaveza na naknadu štete. Kod osiguranja drugog rizika. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. Na primjer. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. To je osiguranje drugog rizika. kvoti (npr.00 KM). a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. odnosno sume osiguranja. Osiguravač. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. Danas se rjeđe koristi. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. te naknade isplatiće reosiguravač. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. u naknadi štete. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. a drugi dio ustupa reosiguravaču. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). osiguravač određuje. Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. do 50. najprije. za koju osiguravač tako odredi. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. a koji će prenijeti na reosiguravača. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. u svakoj naknadi štete. 2 ZOIO). a višak prenosi na reosiguravača. posebno za svaki slučaj. 2. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. učestvuje i 307 . a ostatak.000. Kod osiguranja štete. čisto reosiguranje viška štete. 10%). 7 ZOIO). učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. za svaki ugovor o osiguranju. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika.

reosiguravač. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. 2). 922). Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. najčešće u toku jedne finansijske godine. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. st. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. 898. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. tačka 1). 928 ZOO). Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. 923. Kod reosiguranja viška štete. Kod oba načina. da je ništav. 944. Ako ništa posebno nije rečeno. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. st. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. bilo raskinut. Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. No. ili je bio u nastupanju. Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. određuje svaki reosiguravač samostalno. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). 2 ZOO). 308 . ili je postalo sigurno da će se desiti. I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. 1. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. dejstvo stečaja nije trenutno. st. dakle.

Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. 908 ZOO). otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. Otkazni rok iznosi tri mjeseca. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. 913). Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. 909 i 914 ZOO). Kada ugovor raskine. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. Izjava o raskidu mora se. dalje. Ako to nije učinjeno odmah. budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. No. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. Kod osiguranja dužih od pet godina. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. 914 ZOO). nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. dakle. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. 922 ZOO). 2. Osiguravač može. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. 309 . ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl.

358. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. 932 ZOO). Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. Napokon. isto djelo. 310 . 263 Kapor dr Vladimir . str. 916 ZOO). osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 923 ZOO).Carić dr Slavko. Napokon. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. Pored tri posljednje obrađene situacije.Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu.

prenos papira. kao vrijednosni papir. Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. 311 . osim odredaba o regresu). Zato je materija regulisana. novine Federacije BiH br. 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju.32/00). oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. 267 Inače. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). prenosivi tovarni list. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. drumom.32/00). ostvarivanje i dejstva prava. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. novine Federacije BiH br. čl. 266 Zakon o mjenici (Sl. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. 267 Zakon o čeku (Sl. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. suženom krugu prigovora. a to su skladišnica. 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. konosman (teretnica). imperativnim zakonskim normama. hitnosti postupka. 265 Mjenica. i unutrašnjim vodama). po pravilu. nastanak obaveze. prestanak prava i drugo. skraćeno: ZČ. Ček je uređen Zakonom o čeku. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). skraćeno: ZM. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava).DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1.

investirajućih društava. odluke organa berze).). koncerna. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. list FNRJ broj 8/47). 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). rad brokera. dakle. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti.cit. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. list RBiH broj 10/94. ostvarivati. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. 272 Sultanović dr Aziz . list RBiH broj 10/94. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. bankarskim poslovima. investicione papire) te blagajnički zapis. 2. 474. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. novine Federacije BiH br. list FBiH broj 2/98). Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). osiguravajućih i investicionih društava). Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. 13/94).Trifković dr Miloš . 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. list RBiH broj 2/92. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. To je. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. str. koje je konstatovano na toj hartiji. ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. 39/98 i 36/99). 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. najuže je vezano za nju. 312 .Simić dr Milić. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. pravilnici. banaka. funkcionisanje berzi (berzi efekata). pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. shodno čl. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. Sl. transfer agenata i dr. pa i vrijednosnih papira. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut.preuzeti aktom. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. op.su donesene 1930. list FNRJ broj 8/47) . to pravo o kome je sačinjena isprava. niti prenositi na drugog. Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. fondova i dr. 2.

Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. najčešće. prvo. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. kreditnim i trgovačkim transakcijama. i treće. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. samo njen zakoniti imalac. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. utjelovljeno u toj ispravi. da isplati određenu svotu novca. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. koja ne mora biti uvijek gotov novac. drugo. tj. ostvaruje se i prenosi ispravom. Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. 240). reprezentant prava. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. uz njeno podnošenje. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). Sadrže. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. pravo da traži 313 . ustupanjem te isprave. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. čl. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. potrebno je. i to lako prenosive. No isto tako. čl. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom.prenošenjem. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. ili da izda određene stvari. i najposlije. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. kako se vidi. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. 234). “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati.

kao investicionih papira. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. ne bi mogle obavljati. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. Pravo je. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. radi kojih je ona izdata. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. No. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. nego onome ko posjeduje hartiju. Kod drugih je obratno. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. u ovoj mjeri. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Na prvom mjestu. Time što ima pravo na hartiju. a naročito da je pusti u promet. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. da se može kupovati i prodavati. 3. prema načelima i propisima. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. zalagati i poklanjati itd. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija. Prava iz hartije su prava koja. 314 . Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. bez njihovog korištenja. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. upravo njen zakonski imalac.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. kao i razne novčane i kreditne transakcije. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Prema tome. Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. dakle. niti se može izvršiti obaveza drugome.

Inače. takođe. prenos (transfer). skladišnica. str. ček. koji. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. uz naknadu. str. robna uputnica. Vrijedonosni papiri. “consideration” je neki razuman razlog. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. polica o osiguranju. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. obveznice vezane za indeks. Prema anglosaksonskom pravu: svako ko.teretnica. prenosivi tovarni list. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). kao instrumenti akumulacije kapitala . uputstava. Sarajevo. oblik (forma). špediterski tovarni list. blagajnički i komercijalni zapis. Narodne novine. hipotekarne obveznice. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Mate.: “Tržišta kapitala”. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. Držanje hartije je dovoljan dokaz. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . obveznica). 1993. 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja. 276 Foley Bernard J. 86-91. Revicon. certifikat. Pored ovih. javni ili društveni. 300307. str. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. većinom određena protučinidba. hipotekarno pismo. 273 274 315 . U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja. te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata. pravni ili juridički. 4.g. način korištenja. imaju obilježja hartije od vrijednosti. obveznice sa varijabilnom stopom. dionice vezane za indeks i drugo. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. 1963. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata.Danas se posebno raščlanjuje tzv. u određenim pravnim sistemima. 2003.mjenica. Zagreb.dionica. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim.mjenica. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. kreditno pismo. Zagreb.

a šta kupon. 277 4. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. odnosno talon. Službeni glasnik. za dionicu. 3) Firmu. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). čl. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). akciji). Zapravo. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. 2) Firmu. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Svetislav Milovanović.g. 278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti.tehnologija. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. obveznicu. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. obveznice). niti se ostvariti i prenositi. čeku. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). komercijalni zapis). koji su zakonom određeni. 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. 965. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Bitne elemente. 1999. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi. Posebnim zakonom. 6) Potpis izdavaoca hartije. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Čl. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. Savremene hartije od vrednosti. Beograd. koji je momenat njegovog nastanka. 278 ŠZO. 316 . zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO.

kao korisniku prava. teorija stipulacije. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. dakle. Druga shvatanja. 3.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. ali su osnovne tri: teorija kreacije. Jednostrana volja izdavaoca 317 . Izložićemo stavove osnovnih teorija. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. teorija delegacije. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. voljom i radnjama izdavaoca. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). odnosno povjeriocu iz te hartije. teorija pravnog privida. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. potreban i prijem hartije. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Dobra strana teorije kreacije. Teorijski posmatrano. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca.trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. opticaj. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Za razliku od teorije kreacije. Po shvatanju ove teorije. teorija emisije i teorija ugovora. kao što su teorija poštenja. odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. pojava povjerioca. po mišljenju ove teorije. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. kao pisane isprave. koja je bila dugo primjenjivana. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca). U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. U zakonodavstvima postoje različita rješenja. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. nego puštanjem u promet (emitovanjem). Međutim. 2. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. korisnika papira. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. donekle.

kao dvostranim pravnim aktom. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. sa razlikama u momentu nastanka. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. odnosno svoje obaveze. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. razvila se teorija pravnog privida. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. kao povjerilac po hartiji. ovdje to nije slučaj. nađena). a ne kada je papir potpisao. ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Samo sastavljanje hartije. kao što uči teorija kreacije.ugovor. kao dužnik i ovlašteni primalac. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. Jedno lice štampa. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. nije zaključen ugovor. Odluka je pravno tek tada donesena. stavlja u promet (banke. Makar bilo savjesno. a treće vrši distribuciju. Pošto postoji izdavalac. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. S druge strane. da bi izdavalac i tada bio obavezan. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Kada je pustio hartiju u promet. Otuda i naziv ove teorije. Dosljedno ugovornoj teoriji. 4. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). Prema ovoj teoriji. Po teoriji ugovora. obveznica). posebne institucije). Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. drugo potpisuje kao izdavalac.

Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. Naime. jamčiti bez obzira na njegovu volju. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). Beograd.mjenica i ček”. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. Nolit. str. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. Zagreb. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. a to znači prihvatanje teorije emisije. odnosno raniji imalac (indosatar). Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje. Informator. 443 (prema Radišić. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. 280 281 279 319 . Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. op. 1981. 1985. Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. čl. 1979. Teorija ugovora. stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. odnosno njenog ranijeg imaoca. 282 Rastovčan dr Pavao . 266. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. str. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. 283 Radišić dr Jakov. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. str.cit. str. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. 12. Pri izdavanju hartije. München. 244. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca.cit. II Band. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. 1977. 266). čl. 10). 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. Sarajevo. 239). op. bez njegove volje. 267. iako starija. 282 odnosno teorija kreacije. čl. str. str.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. 237). čl. po zakonu. 237). po zakonu.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima . što je opravdano kritikovano.

Beograd. Svaka od hartija se. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije.2.g. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. 2.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1.cit. str. 285 284 320 . tradicione hartije. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. Poslovno pravo.1. kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. odnosu hartije sa osnovnim poslom. po pravilu. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. stvarnopravne i obligacionopravne. imaoca papira). Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. vrsti inkorporisanog prava. str. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). Udruženje pravnika u privredi. Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. 2001. proizvodi iste pravne posljedice. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. vremenu dospjelosti. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. papiri nose (daju) različit kvalitet prava. 2. Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. kompaniji tipa dioničarskog društva. Zavisno gdje spadaju. Vasiljević Mirko. 2. može imati i druga prava (pravo prioriteta. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. načinu i obimu izdavanja (emisije). 45 i dalje. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. dalje. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. mjestu 284 285 plaćanja. pravo opcije i dr. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. skladišnica). Dionica je tipičan primjer ovih hartija. kao član društva. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. može razvrstavati.). vrsti prihoda koje ona nosi (daje). Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. Ostale podjele daće se u pregledu. op. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. načinu određivanja valute. a nekada i ličnopravnim papirima. 830-837. na učešće u upravljanju (pravo glasa). one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem. Predaja hartije ima isto značenje.

321 . obveznice.3. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). te se hartije nazivaju i robnim. kao što je slučaj kod mjenice. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. 236). Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. nosilac (titular) prava iz hartije. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. 3. Najčešće je tražbina upravljena na novac. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. 3. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji). razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca. na ime i po naredbi (ZOO.fizička predaja tih stvari. 2. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”.1. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. hartija može glasiti. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. i po pravilu. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. čl. dispozicionim hartijama. zapravo. čeka. Na koga. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. Sadržaj mogu biti i članska prava. naročito. Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. na predaju stvari. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije.

a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. kao što je već rečeno. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. čl. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. 3. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. Kod hartija od 322 . o čemu je već bilo riječi. bude ukradena). 3. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. pošto mu je poznat. uništi se. 239). nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi.3.2. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji. Pravo iz hartije na ime. Nije. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. jer je pravni odnos među njima neposredan. To brisanje naziva se devinkulacijom. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. ako se on vodi (ZOO. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. U pogledu sposobnosti da služi prometu. čl. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. 246). dakle. To je neophodno.

ček). javnim povjerenjem (obveznica). godine”). predoči). takođe. 5. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. dionica. a dužnik je obavezan izvršiti. država. komercijalni zapis). Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. Predmet obaveze može biti: neka stvar. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”).vrijednosti po naredbi može se.cit. 220. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. skladišnicom. samo je pitanje kako je on određen. str. po viđenju i sa neodređenim rokom. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. odnosno ništa ne stoji u papiru. robnim). Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. založnicom. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. kada se mora izvršiti činidba. c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. jula 1998. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. hartije kreditnog prometa i dr. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. 4. one se dijele na oročene. papire bezgotovinskog platnog prometa. godišnja isplata kamata kod obveznica). 323 . b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. a može ih izdavati opština. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. okrug-kanton. grad. kao što je slučaj sa konosmanom. op. prenosivim tovarnim listom. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe.

Zavod za računovodstvo i reviziju. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. Serija B. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. Pošto hartija reprezentuje stvari. ček.institucije (dionica. na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. Ne mora dokazivati. čl. Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. 1996. f) Prema načinu i obimu izdavanja. Kod apstraktnih osnova obaveze. e) Postoje tradicione hartije. Ako zakon nalaže. komercijalni zapis). Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. nominala 50 KM. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). Prve su nezavisne od osnovnog posla. 252). a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. po pravilu. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Ta cijena je. odnosno važiće. trgovačke efekte. hartija će imati pravna dejstva. Sarajevo. i dispozicione. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. kontrolni broj 00004”). 324 . 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. str. viša ili niža od nominalne vrijednosti. one koja je upisana na hartiji. teretnica). predaje prodate robe. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. nominala 80 KM). Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. niti se upuštati. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. skladišnica. Iako osnovni posao ima nedostatke. kako je nastala osnovna tražbina. 256). Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. Zbornik radova. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). čl. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. 180. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). Izdaju se u seriji. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. komercijalni zapis. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. nominala 20 KM. povodom koga su izdate. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Serija C. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. mjenica).

Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. Njega se ne tiče. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja).IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. prethodi neki drugi. dakle. razumije se. cedirati. čl. 242. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. i predaja hartije. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se. a ne samo one koje glase na ime. znači. umjesto robe. Cesiji. o poklonu te tražbine.). inače. prenose potraživanja u obligacionom pravu. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. pod određenim uslovima. negocijabilnost (negotiable instruments). prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. 2. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. 10). Da bi se ta osobina što lakše. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. Cesijom se. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. čl. čl. ZOVP. stavlja potpis prenosioca hartije. Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. 242). jednostavnije i sigurnije izrazila. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. dužnik je mora prihvatiti. brže. o ispunjenju neke obaveze i sl. takođe. ako se on vodi. Ako je cesija punovažna.

prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. čl. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. Naime. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. Indosatar je novi imalac. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. 248). To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. nekom drugom licu. Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. po naredbi. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije. 246). onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. onaj na koga se prenosi hartija. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Drugi mu dokaz ne treba. čl. čl. stvara se lanac povjerilaca. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. po naredbi svakog imaoca. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. kad je tako određeno propisom. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika. 249). neovisno od svoga prethodnika (indosanta). a i najčešći način prenošenja. ne može ih isticati indosataru. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji.-u ili po njegovoj naredbi”). po njegovoj naredbi. Tako se pravo iz ove hartije može. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos.N. Indosant je dotadašnji imalac hartije. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije.” ili “platiti N. 3. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac.N.” ili “predati po naredbi N. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa. onaj koji prenosi hartiju.N.

čl. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Kod nekih hartija. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. Ako se. 249). Indosament može biti puni. bjanko i na donosioca (ZOO. a to znači i prenošenju. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. Osnovna obaveza je na njemu. u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. 244). dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. naime. obaveza ne prestaje. 327 .jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. da postanu hartije po naredbi. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. Odgovara. kako je rečeno. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. Ima. hartije na ime (skladišnica i konosman). mjesto i datum prenosa. dakle. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. čl. mora se to izričito upisati u tu hartiju. Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. ček). želi da postanu rekta hartije. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta).

241). Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. 5). Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. a može i punim indosamentom. Djelimični indosament je ništav (ZOO. nema imena korisnika. Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. ima njegov potpis na hartiji. čl. Izuzetno. 4. Razumije se da može. smatra se kao da uslova i nema. U slučaju prenosa na donosioca. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. čl.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije.N-a ili donosiocu”). na prazno (blanko) mjesto. a ne samo neka. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. kao da to nije napisano. Pošto se ne zna korisnik. Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. i tražiti ispunjenje. umjesto imena indosatara. 328 . potrebno je samo da upiše naziv. predajom hartije drugome. Izvršava se onom ko je donese. U tom slučaju. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. 244). Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. čl. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. stavlja se riječ “donosiocu”. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije.

konfuzija (sjedinjenje). ukradena. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. 335. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. zastarjelost prava. nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. a time i prava iz hartije. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). po pravilu. što. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. 2. oproštaj duga. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. 230). čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. izda nova isprava. Paul. West Publishing Co. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”.1. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. novacija. čl. Otkupom prestaje da važi hartija. kompenzacija. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. 329 . Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. po pravilu. str. oštećena ili na bilo koji način nestala. 1970. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. St. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). kada postane pravosnažno. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. na trošak imaoca.

330 .

To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. kada se mjenica i 331 . Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. solo) mjenici. trata) mjenici. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. nego umjesto toga. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. po naređenju izdavaoca. rekta i dr. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. Može se reći da su one nastale. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. posebno obligacione. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono. I to su osnovne vrste mjenice. cirkulaciona. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice.). Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. prvenstveno. Kao i svaka hartija od vrijednosti. u modernom pravu. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). komisiona. Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Osnovno razlikovanje mjenica je. kreditna. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. Mjenica je. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice.model za druge vrijednosne papire. U ranom srednjem vijeku. Isto tako. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. kao što se vidi.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1.

Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. ona omogućava gašenje niza obaveza. kratki rokovi). U unutrašnjem prometu danas ju je. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. a i obračunava se za kraći period). Zahvaljujući njenim osobinama. Pored toga. Tradicionalno. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). kao bjanko akceptirana mjenica. Međutim. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Kod robnih kredita. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. zamijenio ček. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti).reeskontna redovno niža. putem svoje bankovne veze. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. akceptirana i rekta mjenica. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. 2. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). 332 . Najčešće se radi o akceptnom kreditu. a izdaje se kao bjanko. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan.pojavila. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji. Osim ovoga. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Kao što se vidi. Inače. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. Kao što je već rečeno. kupac akceptira mjenicu do visine kredita. u dobroj mjeri. bezgotovinsko plaćanje. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta.

propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. dakle. biti uneseni. god. 333 . mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. a po zakonu mora postojati.7% . II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. 289 Trasirana (vučena. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. a krediti sa 13. postoje različite teorije. u protivnom. Inače. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. Foley. U momentu predaje mjenice. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. 9.cit. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. i drugi. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). saglasno ugovoru sa izdavaocem. rok dospjelosti i dr.I na kraju. u času stvaranja mjenice. str. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. Prema starijoj teoriji. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi. bankarska tehnika. pored zakonskih i drugih pravila. op. Dopušteno je. u kategoriji eksternih izvora kapitala. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama.6%. isprava nema obilježja mjenice. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. svi elementi moraju postojati. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja.prema Bernard J.). nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. neće biti savjestan. da bi ona imala karakter mjenice. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. do 1988. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. U protivnom. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje. jednim rukopisom i mastilom.

Bitni sastojci (elementi) 2. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. personalne. odnosno o kakvoj se ispravi radi. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. firma onoga koji treba da plati (trasat). str. čl. dr. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. 2. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima. c) ime. upotrebljava mjenični blanket. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. odnosno naziv. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu.1. gotovo isključivo.2. Po našem zakonu. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. f) ime. 290 334 . Vedad Silajdžić. U pravnoj teoriji. U praksi se. Fatima Mahmutćehajić i mr. tekstu. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. odnosno naziv. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. e) mjesto gdje treba platiti. Sarajevo 2003. ime remitenta i potpis trasata. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. personalni su ime trasata.2. 588-628. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. Naziv mora biti upisan u samom slogu. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. geografske i kalendarske. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. Po anglosaksonskom pravu. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte.g. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. d) označenje kad treba da plati (dospjelost). firma onoga kome treba platiti. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje. Veljko Trivun. a lakše u naslov. ne može biti upisan kao naslov.

Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. ili kad kod jedne banke nema 335 . Ona se zove neoperativnom mjenicom. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota. a slovima u tekstu mjenice. Vrsta novca treba da bude naznačena. Što se tiče naznačenja količine novca.vrijedi svota napisana slovima. Teorija prihvata oba rješenja. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega. naredba mora da glasi na sumu novca. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. 8). zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. U slučaju ovog nepodudaranja. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna.00 KM”). 2.važi najmanja svota.zakon izričito ne govori. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima .600. Na mjenici može biti navedeno više trasata. da zna ko mu je dužnik. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. ako to i nije učinjeno. bilo brojevima . pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Na prvom mjestu. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. obično se navodi svota i brojem i slovima. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Ne može biti potraživanja stvari. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Nije svuda tako. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu.4. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. a samim tim i mjenična obaveza. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. Po anglosaksonskom pravu. bilo slovima. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput. u Francuskoj uz potpis trasanta.2. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. naredba za isplatu. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. U Engleskoj i u SAD. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca.3. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima.

valjaće se obraćati i remitentu. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. Iako to zakon ne traži. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci.6. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako su remitenti označeni kumulativno. Pošto se trasant potpisom obavezuje. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. nije neophodno stavljati bližu adresu. Inače. vrstu poslovanja i sl. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. vući će mjenicu alternativno na obje banke. u momentu kad je potpisuje. U kontinentalnom zakonodavstvu. odnosno naziv pravnog lica. pa i u našem. Remitent može biti fizičko i pravno lice. a može i od svih kao zajedničkih 336 . Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. smatramo. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. po pravilu. 2. uz ime.dovoljno pokrića. Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. adresa je ipak potrebna.5. a može i kumulativno. mora biti navedeno u mjenici. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. odnosno uz naziv pravnog lica. jer ako je mjenica prenošena. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. Prilikom upisivanja imena remitenta. dakle. Po pravilu se stavlja štambilj. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. za razliku od anglosaksonskog. svako poslovno sposobno lice. To može biti alternativno. a dođe do protesta ili tužbe. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. odnosno naziv povjerioca. samo zajednički. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. zanimanje. Ime remitenta Ime. Ako se mjenica vuče kumulativno. ali bi trebalo to učiniti. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). vući će mjenicu na obje banke kao trasate. Kad je trasant pravno lice. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. Svi su zajednički dužnici. može primati obaveze. Ako su remitenti navedeni alternativno. pošto je i on regresni dužnik. U času izdavanja mjenice. 2. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića.

38. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu..2). Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. To je godina dana od izdanja.7. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. st. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode. nego građanskopravne. Ova mjenica glasi: “1. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. umjesto fiksno određenog dana.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. lettre de change a date). 4. odnosno na viđenje. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. mjenica ipak važi. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari. 77). pa se prema tome određuje dospjelost (ZM.. lettre de change a vue).. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka.. inače. 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan.. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept.. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . lettre de change a jour five). god. čl. 38).” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. čl. 2. kalendarska mjenica (Tagwechsel. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.dužnika. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice. ma kojim izrazom. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Moglo bi se. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. da se plaća od dana izdanja mjenice. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO.. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti.38. st. čl.. “polovinom mjeseca” ili “medio”. st. čl. Dopušteno je. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. čl.” i sl. čl. fiksan je. platite. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. To znači prvi dan u mjesecu. kad to ne bi bilo naglašeno. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. 35). Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu.1). dnevna mjenica. No ako se ne naznači. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka. jer je to njen bitni sastojak... onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM. čl. Može ga odrediti i svaki indosant.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu..2). onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM..” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite.” Važno je naznačiti. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. juna 2002.

Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. st. tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. podnosi se na isplatu. st. takođe. 2). a po pravilu se i ne podnose. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. 36). ne bi postojao razlog za ništavost mjenice.000 KM”). onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. čl. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje. Kada protest nije podignut. ali ne prije deset mjeseci od danas. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. i kada protekne na mjenici označeni rok.. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. 34). a najdalje 20. No i kad ne bi bilo tako navedeno. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. Ako više mjesta nosi isti naziv. Takve bi mjenice bile ništave (ZM.8. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu.. stavlja se toponomastički naziv mjesta. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. valja je podnijeti na protest.000 KM. lettre de change de vue). Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. čl. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1. pošto bi to stvaralo zabunu. juna 2002. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. Prema međunarodnoj praksi. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. 338 .. po svome izboru. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. godine” ili “platite po viđenju.g. februara 2000. Dakle.” i sl. aprila”).. i rok se računa od dana podizanja protesta. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. čl. jula t. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. čl. a 5. godine platite 10. 36. aprila iste godine platite 20. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta.”). ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. ne važi. 2. Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. 2). 35. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti.

u lijevom gornjem uglu. čl. 3. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. Može taj podatak biti izostavljen. 3).d. ali ne mora biti tako. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. ni to mjesto ne bi bilo navedeno.9. Plaćanje kod HBB banke d. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Visoko. 2. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. Po teoriji omisije. 339 . i antidatirana kao i postdatirana. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. Sarajevo). Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. Sarajevo. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. pak. st. pa ma gdje na mjenici. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. čl. Važno je da se stave. ali je razumljivo da to treba učiniti. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. znači. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. kako se vidi. 4.d. ali nije neophodan.d. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. u gornjem lijevom uglu. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Može biti. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan. jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. Ako.

a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta.d.o. a ne stvarno stanje. lice koje treba da plati. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. Sarajevo”). onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata. a ne trasat (“Merkur d. bude neko drugi. Plaćanje u Sarajevu”). kad je izostavio tu oznaku. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Mostar. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. u Mostaru. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. iako nije tačna adresa trasata. odnosno kod koga će se mjenica platiti. Plaćanje u Mostaru”. Sarajevo. 340 . a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d.o. Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Ako na mjenici piše: “Soko d. Zakon o mjenici (čl. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. ili kod koga treba da se plati. odnosno mjesto (platište). Nema njegovog potpisa na mjenici. Sarajevo. a ne trasat.d. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. Sarajevo. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. a da platac.d. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. određuje trasat. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta. a ne u Sarajevu. nego u Mostaru. jer se smatra da je trasant. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. Plaćanje kod HBB banke d. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. Ako je to cilj. koje nisu domicilirane.d. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti.d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. Po teoriji omisije. nego se samo daje adresa gdje će se. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom.4. Plaćanje u Tuzli”). mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. To lice (platac).

. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. platite za ovu solo mjenicu. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti. za ovu jedinu mjenicu. 10. u stranoj valuti. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica. 5. treći (tertia). Mjenica bi glasila: “12. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu.. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima).g..” ili “... platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N. godine platite za ovu prvu mjenicu.. (“1. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti)..Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice.. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica.”). bilo to u njoj označeno ili ne.. pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.” ili “u švicarskim francima”..”.g. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost.. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule).” 5. 5. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5.N. stavlja se solo klauzula (“1.N.N.. jula t...000 švicarskih franaka efektivno. jula t.. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice..”). a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice.3. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca. drugi (sekunda).”. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom.1... nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo. septembra 2003.”). njenog podnošenja na akcept. Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu.2.

radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza.N. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. i stavite istu u račun N. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu.. protivno izvještaju. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja. Ako klauzula glasi: “Platite. kao komisionar N. mjenični posao je samostalan i apstraktan. a ne mjenična dejstva. ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. robi. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. prije nego što prihvati nalog iz mjenice.6. 5. Trasat prihvata mjenicu. i stavite na račun N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta. trgovačkim efektima.N. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje... kreditu.. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite. U suštini. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . Njegova činidba je u isplati mjenične svote. treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. na osnovu čega trasant. vuče mjenicu na trasata. Postoje pravni odnosi između trasata i N. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. ali i između trasanta i N. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. Može da glasi: “Platite .N. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta.. 5. Ova klauzula ima građanskopravna.. 5.N.. Prema načelu strogosti. Inače. on time.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).5. čime ga je pokrio. bez izvještaja”. a može biti i dug.4. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat..novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu.N.

Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N.10. Ukoliko bi imalac mjenice. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava..9.. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. a ne indosiranjem.N. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. niti od njegovih sljednika. 5. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. i pored postojanja ove klauzule. ona djeluje prema svim potpisnicima. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu. inače.7.” 5.” ili “Platite za ovu mjenicu N. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala.. a ako je stavi indosant ili avalist. a ne mjenična dejstva.11.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. radi izbjegavanja suvišnih troškova.” ili “Platite samo po ovom primjerku. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. a ne i za ostale mjenice. indosant ili avalist. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 .. tada djeluje isključivo prema njima. 5. I ova klauzula ima građanskopravna.8. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. koja nije indosabilna.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. Klauzulu može unijeti trasant. 5. 5. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu.12. Ako je upiše trasant.N. kao regresnog dužnika.. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost.. 5. podnio mjenicu na protest. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. ali ne i po njegovoj naredbi. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.. Međutim.. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao. to trebalo da učini. prema daljnim imaocima mjenice.

tada ne nastupa njihova obaveza. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. treba da napiše u ime koga je potpisuje. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog.cit.”). ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. a da za to nije bio ovlašćen. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. dužnika ili trećeg lica. op. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. 344 . Po mjeničnom pravu. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice..A. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja.N. dok su druge fakultativne. Vajner dr Zdenko. bilo povjerioca. III MJENIČNE RADNJE 1. str. čl. 91).str. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji. U građanskom pravu. ili u ime kojih je ona potpisana. 9). mora na to upozoriti drugu stranu. čl. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. Neke mjenične radnje su obavezne. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). uz pristanak tog lica. punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. Pošto je mjenica strogo pismena isprava. odnosno krivičnog prava. 141. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. već potpišu zastupanoga. on postaje solidarni mjenični dužnik. lično je obavezan po toj mjenici. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu.cit. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. po punomoći od 10. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. op. 491. prenose se. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. godine ovlašten A.mjestu. maja 2004. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N.

iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. ako postoji takav ugovor. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. protest. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Štambilj. Nadalje. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. čl. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. a stvarno je ona garant (žirant). žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. mjenično jemstvo (aval). Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. 99). prenos. 2. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. akceptiranje. U tom slučaju. Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. označavajući sebe kao remitenta. 345 . amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. odnosno primaoca usluga. jer je to pravna radnja. isplata (plaćanje). a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. U mjeničnom pravu. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. vuče (trasira) mjenicu na kupca. odnosno organizacija koja pruža usluge. trasant mora imati poslovnu sposobnost. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud.

Forma indosamenta nije zakonom propisana.3. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. 13. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice. a žiratar je indosatar. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte.2. 246).-u” ili “Za me N. ali tada mora biti cio ispisan . Indosament mora biti bezuslovan.3.1. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. čl. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. čl. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. 3. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.N. Dosadašnji imalac mjenice. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. jeste indosament (indosman). dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Obično se piše: “Platite po naredbi N. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . kakva je mjenica. jer je on prvi povjerilac po mjenici. dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. Djelomičan indosament je ništavan (ZM.N. st. 3. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. novi povjerilac. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO.-u” ili “Mjesto mene platite N. čl. Izjava se. Prenos mjenice 3. Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . Obično se još stavlja datum i mjesto. kao indosatara.-a” ili “Platite N. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. Pored naziva indosant i indosatar.N. Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost).-u”. 2). Žirant je indosant. Prvi indosant je uvijek remitent. kao indosant.na leđima). po pravilu. koriste se i termini žirant i žiratar.puni indosament (indosman). smatra se kao da nije napisan. Po anglosaksonskom pravu. a ako je stavljen uslov.N.

c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. nije dužnik po toj mjenici. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. st.5. upisati svoj indosament i potpisati. vrijednost za naplatu”. čl. Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. tačka 3).N-u. može to učiniti samo kao prenos punomoćja.N-u. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. za inkaso. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. ono ostaje kod indosanta. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. ali ako bi mjenicu htio indosirati. da obavi i neke radnje. u svojoj državini. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. 15. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N.4. Prokura indosament Prokura (punomoćnički.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. I založni indosament može biti puni i bjanko. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. 2. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). niti je potpisujući. nema ni njegove obaveze. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. 3. On ima sva prava koja proističu iz mjenice.N-u. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. 3. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. vrijednost za zalogu”. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . Prema tome. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa.N-u kao punomoćniku” ili “N. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje. opunomoćujući.

prema tome. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. bilo da ju je on akceptirao ili ne.7. ali ne tako široko kao indosant. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Akcept je. kao nebitni elemenat mjenice. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. može unijeti i trasant. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. čl. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. čl. 3. Na to je jedino ovlašten trasant. indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. 3. čl. 16).6. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. a eventualni višak dužan je predati indosantu. Treba istaći da klauzulu straha. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. klauzulu straha. 3. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM.N. Prijem mjenice (prihvat. 4. Međutim. 16). 12). Međutim. on isključuje indosiranje. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. mjeničnopravna radnja 348 . odnosno dodaje tzv. akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca.8. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira).

Postoji i blanko akcept. “akceptiram” i stavlja se potpis. pravo da se naplati od njih. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. 1). To je sam potpis trasatov na mjenici. Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. Akcept nije bitan sastojak mjenice. mora dati na mjenici i to licu mjenice. 26. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. Obaveza je i samostalna. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. Akceptantova obaveza je neposredna. 349 . Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. 22). Izjava o akceptu se. Obično se daje riječima: “priznajem”. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). U tom slučaju. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. ako je mjenica došla u njegove ruke. imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. akceptant ipak odgovara za mjenicu. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept. čl. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. vjerovatno iz praktičnih razloga. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. uz mjenično obezbjeđenje. po našem pravu. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. ako ne plati glavni dužnik. pa čak i trasantu. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. pa je ovaj odbije. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. “prihvatam”. a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM. “primljeno”. st. ona se ne gasi. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. čl. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Kod dodjeljivanja kredita.(izjava) kojom trasat.

čl. Ako je akcept uslovljen. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. mjenica važi.000. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20.00 KM. i akcept mora biti bezuslovan. septembra 2004. god”). odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. septembra 2004. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena.” a mjenična svota glasi 90. Međutim. Ako odbije akcept. datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . 25. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. st. st. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. 2). kao da nije ni dat. pa imalac ne treba da je protestuje. 1). ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. čl. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. 27). god. a ne mora podnositi na akcept. U tom slučaju. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta. kod suda. Prvi slučaj. čl. tempus deliberationis). Tako. postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. ali ne može doći u sukob sa trasantom. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50.000. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Kada se mjenica podnese na akcept. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine.00 KM). Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant.Od pravila da se trasirana mjenica može. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. 24. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. prema regresnim dužnicima. a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. a indosanti mogu samo skratiti (ZM.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi.

a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. “per aval”. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). 4). a ne akcesoran pravni odnos. u tim slučajevima. 32. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. st. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. čl. čl. Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). ko je njegov honorat (“kao jemac N. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval. 5. nego kao bjanko indosament. trasant do akceptiranja. 33). imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. posebnom izjavom. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. Ako se mjenica ne datira. izdavalac solo mjenice). To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant.N”). zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. No. Prije davanja avala (upisa na mjenici). 31). ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. Radnja akceptiranja je konačna. Dakle. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. “kao poruk”. u principu. avalista odgovara povjeriocu neposredno. čl. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. čl. treba da odredi za koga garantuje. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . samo da ta izjava znači jemstvo. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. “kao garant”. isplatiti mjenicu. “jemčim za isplatu” ili drugačije. Ipak. 30). Naprotiv.posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. Avalista. Aval se daje samo za isplatu.

čiju funkciju preuzima. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. akceptantu. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. st. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. Međutim. u vrijeme dospjelosti. tako i odgovara. radi ojačavanja obaveze. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. pa i trasata. indosantovim prethodnicima). Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. garanti. nego da su žiranti indosanti. 3). bankarski posao). Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . pa otuda za indosante naziv žiranti. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. potpisuje na poleđini mjenice. po zakonu. akceptant. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. ili kao trasat. Zapravo. a želi to da prikrije. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. čl. Aval se daje u slučajevima kada remitent. 352 . 6. nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. indosant). odnosno indosatar (povjerilac). obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. 33. Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. ili kao trasant. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera.obligacioni ugovor. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje.

dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. 2). 3). Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. čl. Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. st. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. odnosno indosanti skratili. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. 43). dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Mjenica se isplaćuje. zatezne kamate i troškove. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). od glavnog mjeničnog 353 . U tim slučajevima. čl. čl. st. čl. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. 1). po pravilu. 2). onda u njegovom stanu. opasnost i štetu povjerioca (ZM. Ovo je njihovo pravo. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. izdavaocu solo mjenice. On je. u cijelom iznosu (iskup mjenice). trasantu ako nije akceptirana). tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. što utiče na položaj regresnih dužnika. on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu.Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Inače. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. čl. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. a ne obaveza. st. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Za razliku od prezentacije na akcept. čl. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. 41. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. 310). st. 40. po zakonu. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. a ako se to ne vidi iz mjenice. Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik.39. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. 39. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista). Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica.

7. koju plaća dužnik. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). Ipak. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. 2. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak. Ako nije određeno. čl. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. U mjeničnu svotu. a to su trasant. obustavio plaćanje. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. uključena je kamata. kamata se računa od izdanja mjenice. čl. isplatu mjenice od regresnih dužnika. indosanti i njihovi avalisti. 44). Međutim.dužnika. odnosno akceptant. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. odnosno akceptanta. bilo potpuno bilo djelimično. ili ako je trasat. a trasanta u jednom slučaju. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. Regresni dužnici su sva lica koja. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. uz ispunjenje zakonskih uslova.regresnim dužnicima. kao mjenični potpisnici. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. 7). u prvom redu. 354 . Pod regresnim pravom podrazumijeva se. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. a mjenica važi (ZM.

Svi mjenični potpisnici. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. indosantima i njihovim avalistima). Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. po svome izboru. Zapravo. neposredno i samostalno. tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. ostali troškovi) i najposlije. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. odnosno regresni dužnici. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. čl. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. slanja izvještaja. čl. Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. prije svega. odgovaraju povjeriocu solidarno. To se odnosi. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. 48). kamatu ako je bila upisana na mjenici. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. dokaze o nemogućnosti izvršenja. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. naknadu za 355 . Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. Ako je mjenica akceptirana. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. 50). Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. trasant kod neakceptirane mjenice. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. kao i troškove. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). ako nije protivno ugovoreno. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. zatim trasant i eventualni intervenijent.

ali se mora izvršiti notifikacija. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. čl. Najprije. rokovi su različiti (ZM. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. 1). ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). nije isplatio mjenicu i dr). 8. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. Ako protest nije podnesen u roku. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. st. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. 45). a u toj ulozi mogu biti trasat. Protest je uslov za regres. nema ni mjenične tužbe prema njima. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. ali da su one ostale bez uspjeha. 356 . kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. korištenje regresnih prava. 53. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. čl. Protest Protest ima dvojako značenje. Rokovi su kratki. akceptant. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima.

Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). protestni organ sastavlja protestnu ispravu.). Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. imalac mjenice podigne protest. ali se i ona datira. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. ukratko. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. akceptanta. izjava da je protest ostao bez uspjeha. dan. ali je obavezan na notifikaciju. Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. a može se izvršiti i putem pošte. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). imena protestanta i protestata. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. U tim slučajevima. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. 79). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. isplati mjenicu). u protestnom roku. Već je rečeno da trasant. odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Protestna isprava dostavlja se. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. Ako. ipak. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. “bez protesta”. Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. Elementi protestne isprave su. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. mjesto. 357 .Pored podizanja protesta. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. 9. U tim slučajevima. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. upisuje u registar protesta. intervenijenta i dr. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. čl. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. postupak se obustavlja. sljedeći: prepis protestovane mjenice. bez odlaganja. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest.

razlog intervencije. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. čl. u njegovu čast. prihvati intervenciju. 56.2. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). dakle. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. način na koji dolazi do intervencije i drugi. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. kako zakon kaže. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. odnosno adresa u nuždi.N” ili “Obratiti se N. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres. po svojoj volji. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. Za razliku od pozivne intervencije. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept.Intervenijenta može odrediti trasant. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. 9. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. 9. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. st. obustave plaćanja i dr. Dakle.1. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. Međutim. po svojoj volji (sua sponte). postoji onda kada trasant. 2). Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika.N”. spontano interveniše (ZM. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Mogućnost regresa se.

ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. ima svrhu da otkloni regres. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N.podnijeti na akceptiranje” (ZM. Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. ima značenje bjanko indosamenta. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. Kada bi odbio isplatu intervencijom. 57). ima pravno značenje avala. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu. čl. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. Ako nije označen honorat. 58). To je pravna radnja kojom neko. takođe. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. inače. bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. niti prema njegovim sljednicima. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. Dakle. a ako prihvati. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). ma gdje bio stavljen. Intervencija zbog neisplate.N. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. može se obratiti regresnim dužnicima. iako to možda ne želi.” i potpis). Tek kada ga i adresat u nuždi odbije. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. pozvan ili spontano. pošto podigne protest. imao platiti honorat. Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. čl. ako intervenijent nije trasat ili trasant.

“. trećim (duplikat. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice.”. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim.. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. Kad traži novi primjerak mjenice. Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. platite za ovu solo mjenicu. 360 . 62).za ovu drugu mjenicu. dok zahtjev ne stigne do trasanta. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata... i tako redom po nizu indosamenata. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca. Ako se oznaka ne bi stavila. Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak.. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. 10. triplikat). Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. a znao je za to... (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu.”. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. čl.. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. čl.. Intervenijent koji postupi drugačije. “..”). svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM.. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika... Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno. Ako se ne naznači honorat. 65). ovaj svome. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom. da budu hartije od vrijednosti. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. 63). Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant.platite za ovu jedinu mjenicu. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. šalje mjenicu na akcept poštom. čl..mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“.”).. a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant. gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.

onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu.. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest).”). 69. čl. Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. st. da bi se znalo. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. 361 . po svim primjercima koje je potpisao.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. klauzulama i naznačenjem potpisa. ne može podnositi na akcept. čl. sa svojim daljim indosantima solidarno. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega.platite za ovu prvu mjenicu.. međutim. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. intervencija i žiro). Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. a ne za ostale. 11. kad ga zatraži (ZM. Ako bi predaju odbio.. niti ga može indosirati (ZM. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). čl. kopiju (ZM. 3). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. služe zaloga i pridržaj. Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. Prepis se. odakle počinje originalni tekst na prepisu. Ako nema naznake kod koga je original. ako bi se prepis indosirao ili avalirao. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. Izuzetno. imaocu duplikata. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate. Ako je trasat akceptirao više primjeraka.. 67). Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. 68).

Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. ako je dužnik pao pod stečaj.kvalifikovani pridržaj. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. onda je u privilegovanom položaju.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). mjenični povjerilac može. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. 88-91). i prije dospjelosti mjenice . 362 . zato što nema mjenicu u svojim rukama. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. kao u građanskom pravu. Ne traži se. tražbini ili mjenici. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. dokaze o tražbinama i pokretne stvari. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. zadržati dužnikov novac. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Po pravilu. čl. mora zabilježiti na mjenici. Da bi osigurao svoje potraživanje. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. iako nema založnog prava. čl. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Kad dobije takvu izjavu. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. 88). hartije od vrijednosti. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. sud oglašava mjenicu nevažećom. a založne tražbine može zadržati (ZM. 94). IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). Naprosto. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. bez svoje krivice. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. čl.

trasantu. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. Zaštita se. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. indosantima. 363 . a mogu biti upravljeni prema akceptantu. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. intervenijentu. dakle. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Radi se. za razliku od prvih. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. u osnovi. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. pojavi neko lice. koje može postavljati samo određeni dužnik. b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. ipak. 2. o nesavjesnosti imaoca mjenice. dvije situacije: prva. objektivni prigovori. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. nego na mjeničnoj ispravi. kada lice odbije da preda mjenicu. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. kao i uopšte trgovački efekti. mogu nastati. revindikaciona tužba). Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). avalistima. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. koji je odredio sud. znači. a koji se ne vide iz mjenične isprave. trasantu kod solo mjenice.Ako se u roku. Pravilo je. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice.

Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. čl. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti. pa ako bude odbijen. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). 364 . a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Smatra se da su se neosnovano obogatili. Načelo strogosti.3. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. jer su građanskopravne prirode. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. ipak. Da bi mjenicu mogao naplatiti. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. 87). U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. 87). zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. da na vrijeme podigne kod suda protest. jer su dobili neku imovinsku korist. odgovaraju imaocu mjenice. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili.

Kod ove mjenice. osim što nema trasata. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. st. Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. za razliku od trasirane. 4. Prema formi i sadržini.V VRSTE MJENICA 1. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. Vlastita (sopstvena. 365 . čl. 2. a tiču se dospjelosti. i bjanko (blanko) mjenica. solo) mjenica. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. pošto nema trasata (ZM. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. 3). solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. nema naredbe trećem licu (trasatu). pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. U tom smislu. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. takođe. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. Kod sopstvene mjenice. odnosno sjedište izdavaoca.

pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena.str. U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. prazna (bijela. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. iako je po formi trasirana. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. bjanko mjenica. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. ne protivi prirodi vlastite mjenice. op. kao imalac mjenice. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. ugovoru o potrošačkom kreditu). 3. a da nema sve bitne sastojke. Zakon o mjenici. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke. blanko). značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). u odredbama o sopstvenoj mjenici. Glavni dužnik je njen izdavalac. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. Po pravilu. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. ukoliko se. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica.U pogledu značaja. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. u suštini. Prema teoriji omisije. svako savjesno treće lice. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. 120 366 . ali privremeno nepotpuna. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. Prazna mjesta popuniće se kasnije. pa i funkciju sopstvene mjenice. razumljivo. Naime. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima.cit. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom.

Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . Određenim ugovorom (o prodaji. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). 5. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. 4. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. Zatim. u suštini. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. prodaje na poček. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. plaćanje izvršenih usluga). Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati. kreditnim odnosima. odnosno za akceptante. Najprije. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. uopšte. izvršila uslugu) ili će to učiniti. odmah akceptiranu. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. popuniće i te elemente. Kad dođe do obračuna. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. “isplaćuje sama sebe”. Mjenični iznos. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. kod potraživanja iz konto korenta. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). a drugog za avalistu. Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. I napokon. Poslovna (trgovačka. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu.

Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . kao i prema akceptantu. banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. U mjenici se taj odnos može 368 . Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Ona služi kao pokriće za kredit. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. čl. najčešće. 3). Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. U komisionoj mjenici.zajmoprimac). Prvo. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. njemu odgovara samo akceptant. Trasant. Položaj žiranata nije jednak. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. Ukoliko račun ne likvidira. na licu mjenice kao trasant. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. kao komisionar.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). banka vraća bjanko mjenicu. na iznos do visine odobrenog kredita. ali i ne mora biti naznačen. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). 7. odnosno svojim prethodnicima. st. Prema svojim potrebama. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. uz to i akceptiranu. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. radi u svoje ime. zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). Ostali žiranti (drugi. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. a on banci revers. 5. Iznos može. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. odmah akceptiranu. 6. Pojavljuje se. Trasant se može pojaviti kao žirant. ako isplati mjenicu.

Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. rekta mjenici. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac .kupac. povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.). Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji. 5). Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). Postoje i druge vrste mjenica. na iznos fakturne cijene iz ugovora. 369 . Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Ako komitent ne položi pokriće. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. uvjerenje o porijeklu robe. 5). Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. tereti račun kupca. odnosno akceptant (kupčeva banka). I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu).”. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. U suštini. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat.i stavite na račun N. ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). kao i ugovor banka . veoma rijetko se pojavljuje u praksi. trasat i remitent. Kod ovih mjenica isto lice je trasant..N. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa.njen komitent (kupac). Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi.. dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). račun. čl. Mada su moguće. carinsku deklaraciju i dr. Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). a ne trasanta (prodavca). b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. 8. čl.

Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. 80). izuzev akceptanta. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. čl. 2. Rok zastarjelosti je. na naknadu štete još kroz tri godine. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. S obzirom na načelo inkorporacije. izgorjela i dr) ili je 370 . c) Amortizacija. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. st. kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. odnosno od tužbe. 3). znači. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. Ako se to desi prije dospjelosti. čl. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. po građanskom pravu. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. obaveza se ne gasi. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. inače. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. Propuštanjem se gube regresna prava. pa on mjenicu može indosirati. iako su preduzete potrebne radnje (protest). Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. a) Isplata mjenice. izgubljena. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. 80. čl. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. trasantu i ostalim obveznicima. dok ne nastupi zastarjelost. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. 80-86). gase obligacije. ako se iz tog posla neopravdano obogatio.

Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. e) Oproštaj duga. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. Stara mjenica se gasi. op. d) Poništenje mjenice. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. sa istim licima u različitim ulogama. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. g) Novacija. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. Ako nisu istog iznosa. dakle. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. mjenična obaveza se. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). čime se vrši prenov obaveze. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. f) Kompenzacija. umjesto isplate mjenične svote. pa je ovi mogu dalje indosirati. izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. 371 . str. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. može se vršiti kompenzacija. po pravilu. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”).cit. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). Beograd 1986. h) Konfuzija. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. Savremena administracija. indosirati na trasata. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Antonijević dr Zoran. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. što je slučaj kod povratnog indosamenta. indosanta. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa. str. Pravno dejstvo konfuzije. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. 505. i po njoj postati opet dužnik. nije kao u građanskom pravu. 394. a mjenične svote glase na istu valutu. 293 Suprotno. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da.tako uništena da nije sposobna za promet. a djelimično. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. trasanta. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten.

372 .

st. 373 . U savremenom svijetu.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. novčanica (fiducijarnog novca). 60. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. čl. . izjednačene sa bankom. ugovornog ili vanugovornog karaktera. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. Kada je pušten u promet. Savremena administracija. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. a u nekim i na 294 netrgovce. Trasat. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. čl. Iz tih odnosa. u principu. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. 3). EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Iranu. u malom obimu. pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. Lihtenštajnu. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj. Kod ovih čekova trasat može biti. Egiptu. 1975. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. 2). Vatikanu i dr. ček. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. kompenzacija)”. Gvatemali. str. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. pored banke. 2. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. a i na druga lica netrgovce u Španiji. Beograd. čl. instrumenata platnog prometa. naročito između poslovnih subjekata. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. predajom gotovog novca. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). a plativ u inostranstvu (nostro ček). u toj materiji. Luksemburgu. 4. po viđenju. Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Ženevska konvencija. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. izraziti u novcu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. a plativ je u BiH (loro ček).

Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. 237 i 239). solidarnoj odgovornosti. inače. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. čl. obavještavanju. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. povjerioca. instrument platnog prometa. višoj sili. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. Klirinški i drugi obračuni vrše se. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. normalno. po pravilu. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. njen klijent. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. indosamentu (osim o akceptu). 2. Sredstva. na principu kompenzacije. sredstvo plaćanja i obračuna. predaje ček. pravu zaloge i pridržaja. bez korištenja gotovog novca. neosnovanom obogaćenju. protestu. plaćanju. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. avalu. 25). Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . veoma raširen i koji se sve više favorizuje. zastari. čl. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. potraživanja. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. umnožavanju. pa i angažovanjem svojih sredstava. Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. regresnoj svoti.). amortizaciji i drugo (ZČ. otvoreni kredit i dr.

ček se može opozvati . ukratko.pravo zaloge i pridržaja . ne može se umnožavati i nema prepisa . Izložićemo.nema domiciliranja . on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos). pored ostalih. rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja . kao i sam rad sa čekovima. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.nije dopušteno korištenje određenih klauzula .nije bezuslovno potreban protest za regres .ček dospijeva po viđenju .solidarna odgovornost . svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj.izdavanje bjanko isprave .aval. u načelu. regresna svota i notifikacija .protest.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.ekonomska funkcija . osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . nema . prava i obaveze.isključen akcept i sve što je vezano za akcept .djelimične isplate. sličnosti i razlike između mjenice i čeka. 375 . 3.ličnost trasata (banka) .nema kamate .isključena intervencija . sadržinu i funkciju. Osim što se obračun vrši između banaka. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.ček može glasiti i na donosioca . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti.prezentacija na isplatu .“tradicionalnih finansijskih usluga”. Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu. No.indosiranje .pokriće kod trasata (banke) .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .zastara .u načelu.pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi .viša sila . osim avala trasata .punovažnost potpisa. Sličnosti sa mjenicom .regres zbog neisplate.amortizacija isprave .

po zakonu. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. e) Mjesto i datum izdanja. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima. d) Mjesto gdje treba platiti. a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. zato što bi promijenila njegovu funkciju. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima. Bitni sastojci 1. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1.1. hartija od vrijednosti po viđenju. c) Trasat mora biti imenovan. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. 1. kao i kod mjenice. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka. 376 . čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. f) Potpis izdavaoca (trasant).2. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. takva isprava ne vrijedi kao ček. c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Bitni pretpostavljeni elementi. ali ne mora biti u gotovini. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. uglavnom je isto kao kod mjenice. Razlog leži u činjenici što je ček. Čekovno pokriće mora biti u novcu. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. po zakonu. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca.

pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta. Ako nije navedeno mjesto izdanja.). takođe.klauzula o moneti (efektivnosti) . “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. pod određenim uslovima. Za razliku od mjenice. e) Mjesto izdanja čeka je. takva isprava ne vrijedi kao ček. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . tada se smatra da ona nije napisana. Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj. a takav ček je punovažan. Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak.klauzula o deviznom kursu .klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . kao i kod mjenice. odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka.klauzula “bez protesta” . kod međunarodnih plaćanja.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . 2.klauzula “po naredbi” . bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. dok je upisivanje drugih nedopušteno. o domiciliranju i dr.klauzula o kamatama . Naravno. takva isprava neće važiti kao ček. Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka.klauzula o domiciliranju . Ako nije navedeno ni pored imena trasata. 377 . Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula. a ček je pravovaljan.klauzula “bez obaveze” . Kada i tu nije navedeno mjesto.klauzula o neodgovornosti trasanta .klauzula o platištu .klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. što znatno olakšava korištenje čeka. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima.klauzula o akceptu . po zakonu. bitan pretpostavljeni element.

1981. 525. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”. 229. amortizacija i čekovne tužbe.str.cit. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. kao i u mjeničnom. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. op.cit. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. protest. Iz ovih. kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. povlači imovinskopravnu. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji). c) Ostale čekovne radnje (aval. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. Beograd. Novine FBiH br. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. Zakon o čeku. opoziv i umnožavanje čeka.III ČEKOVNE RADNJE 1. a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). smatra se. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. prezentacija i dr. str. ali bez pokrića. Akceptiranje čeka. S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. aval.000. kao i drugih razloga. kao i Ženevska konvencija o čeku. op. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. d) Izdavanje čeka. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. isplati ček vučen na nju. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. a ne akcept. 378 . str. Međutim. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice. prenos. ali samo u određenim slučajevima. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. 516. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. regres. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. isplata. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. 298 Antonijević dr Zoran.

Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. op. 3 Konvencije o čeku). Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. onda ta tražbina mora biti izvjesna. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca.cit. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. kao kod mjenice. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. 379 . odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. Pokriće mora biti “raspoloživo”. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Pasivnu čekovnu sposobnost. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Aktivnu čekovnu sposobnost. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. Ne može se sastojati. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. 2. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. sposobnost biti povjerilac po čeku. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. kao i isplate po tim računima. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti. 83 i dalje. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. str. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. osim banke. a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. utuživa i likvidna.

Ček na ime (nominativni. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. čl.1. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. po naredbi. prevara.N. takav ček glasi po naredbi. krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića.bitan sastojak čeka. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije.”). Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N. sve od čekovne svote). njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke.N ili donosiocu”). 8). trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. i najzad. čl. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. U suštini. Inače. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. ako je znao da nema pokrića. ček može glasiti na ime.). zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). 380 . jer je to zakonska pretpostavka (ZČ. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). 3. izvještaj o isplati. na donosioca i alternativno. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. izvještaj o uplati). a pored toga. Međutim. izdavanje lažnih čekova i sl. 8). Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N. rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. pa jedna filijala vuče ček na drugu. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. a odgovorno lice 1-5%. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. Prenos čeka 3. U tom slučaju.

Pored čeka po naredbi. gdje je remitent alternativno određen. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. taj odgovara kao trasantov avalista. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. prenosi indosamentom. 381 . ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. po zakonu. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran.Ček se. čl. cesijom i prostom predajom (traditio). kao i mjenica. 11). Alternativni ček. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. kao kod mjenice. 84. Ako ček glasi na ime ili po naredbi.str. uglavnom. pa i kada nije datiran. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. indosamentom se prenosi i ček na ime. takođe se može indosirati. Pošto je kratak rok važenja.2. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. 3. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Za ček na ime. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka). indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa.cit. ne i na donosioca. naročito. Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. 26). Pravila mjeničnog prava o indosamentu. op. ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita.

3. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. Trasatov aval. kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. rekta čekovi). Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. 3. ali može i samim potpisom avaliste. osim trasata. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . krađe. trasant.3. bez formalnosti. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. 4. u cijelosti ili djelimično. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. st. ako hoće da naplati ček. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. 10. U tom smislu. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja. No. 26). 5. Ako je izdat prvobitno na donosioca. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. aval kod čeka se rijetko koristi. čl. avalist). gubitka čeka. Prema međunarodnoj konvenciji. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. Imalac čeka je obavezan. Za razliku od mjenice. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. čl. a ne kreditiranja. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. 1).4. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti. u suštini. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. Odgovornost avaliste je neposredna. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka.

imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. ako je on saglasan. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. po zakonu. indosant. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. 2). d) Šezdeset dana. ali prije nego što to učini. Obračunski ček je. onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Inače. Po zakonu. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). c) Dvadeset dana. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. b) Petnaest dana. ako je to moguće. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. regularnost lanca indosamenata. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. ako su to različita mjesta. ali su u našoj zemlji. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. 21. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. čl. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. čl 15. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka.utvrđenim rokovima. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. 18). tražbine su istorodne. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. 3). dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara). indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. (ZČ. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. Trasat može prihvatiti ček. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. u suštini. st. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. da li postoji preinačenje čeka. st. čl. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). Uplata čekovne svote u korist računa remitenta.

a kojima je protekao rok za prezentaciju. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu.cit. Svaki ček.str. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. Čekovna svota se. ali to može učiniti. primiti djelimičnu isplatu. ako ne dođe do isplate čeka. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. ostvarivanje prava. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. str. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. Bartoš dr Milan i drugi. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. op. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika. pa i ček na donosioca. 18). može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. u pravilu. 252. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). 6. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. 102. U slučaju djelimične isplate. odbijanje treba da se konstatuje protestom. op. 384 . vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). I kada čekovnu svotu isplati trasant. kao što je dužan imalac mjenice. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. isplaćuje u cijelosti. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu.kompenzacije. cit. Dalje. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. 19). 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Kad isplati ček. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. Korisnik čeka nije dužan. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. čl. čl.

Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. a ne čekovnopravne. odbijanja isplate protestnih troškova. protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. 385 . 18). odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. čl. jer trasat nije potpisnik čeka. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. čl. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. 21). U odnosu na mjenicu. U pogledu forme protesta. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. 26). indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. čl. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. 19). trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. pa ne bude isplaćen. između njih nema pravnog odnosa. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. čl. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. 7. Klauzulu mogu upisati trasant. odbijanja obračuna. ako ček nije opozvan. Protest zbog neisplate. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu.

pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. po čekovnom pravu. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Regresni dužnici (trasant. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. izdavaoca čeka. pravnog odnosa. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). kao i sa mjenicom. indosatara) nema. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. 9). uopšte. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara.8. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. 22). Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. i ona je specifična kod čeka. a plativih u 386 . od više njih ili svih zajedno. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. 9. Ko plati. bilo pojedinačno. regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. indosanti. “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. zastari. Regres Prema Zakonu o čeku. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Nasuprot tome. Inače. čl. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija.

Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. kao i u mjeničnom pravu. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. ali je izostala naplata čekovne svote. 26). koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). 26). Inače. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. 239). 26). čl. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. čl. 3. 387 . Kada se ček umnožava. 23). čl. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. u protivnom. Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. naprijed izložene. čl. Međutim. 2. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. putem zaloge i pridržaja (retencije). Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. čl. postoji privilegovan položaj povjerioca. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta.

Korisniku čeka. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. Osim toga. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. 25). čl. Osnovni posao je ugovor o prodaji. kao u nekim drugim zemljama. da trasant ili indosant nešto ostvare. kao što je rečeno. temelj izdavanja čeka. za naplatu ugovorene cijene. Da bi zaštitio korisnika čeka. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. 25). njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima). Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. prvo. 388 . Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. Dakle. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. čl.

ček na donosioca i alternativni ček. 389 . trasiranje čeka na drugo lice. barirani. prenos i isplata takvog čeka. predviđa sankcije za neke čekovne radnje. obračunski. Prema namjeni