Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun

POSLOVNO PRAVO UGOVORI, VRIJEDNOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE

Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta

Naziv djela: ”POSLOVNO PRAVO-UGOVORI, VRIJEDONOSNI PAPIRI I PRAVO KONKURENCIJE” Autori: Prof. dr. Miloš Trifković Prof. dr. Milić Simić Doc. dr. Veljko Trivun Redaktor: Doc. dr. Veljko Trivun Izdavač: Ekonomski fakultet u Sarajevu Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan: Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Hasan Muratović Recenzenti: Akademik, Krneta dr. Slavica, redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu Mirko dr. Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Lektor: Amra Trivun Obrada teksta: Mia Mrgud Godina izdavanja i štampanja: 2004. Tiraž: 600 primjeraka Štampa: VMG Grafika, d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas

Napomene autora Već duže vremena se osjeća potreba za novim izdanjem udžbenika "Poslovno pravo " koji reguliše materiju ugovornog prava, hartija od vrijednosti i prava konkurencije. Posljednje izdanje, iz 1997.g. pretrpjelo je značajne izmjene. Osnovni su razlozi izmjene pozitivnih propisa kao i donošenje niza novih. Ugovori koji se odnose na materiju prevoza robe zračnim putem i prevoza morem više se ne nalaze u ovom udžbeniku. S obzirom na to da nisu ni bili dio ispitne materije svoje će mjesto naći u udžbeniku Međunarodnog poslovnog prava. U ovom izdanju kao autor se po prvi put pojavljuje docent dr. Veljko Trivun koji je izvršio redakciju cjelokupnog teksta i usklađivanja vezana za izmjenu i donošenje novih zakonskih propisa. Izmjene su posebno izvršene kod slijedećih pravnih instituta: ugovor o građenju, ugovor o licenci, hartije od vrijednosti i pravo konkurencije. Ostala materija ovog udžbenika je pretrpjela izmjene u manjoj mjeri. Obrađen je i izmijenjen je i dio koji se odnosi na ugovor o osiguranju. Tvorac ovog dijela udžbenika je bio prof. Aziz Sultanović koji se, od ovog izdanja, više ne pojavljuje kao autor. Na žalost, profesor Aziz Sultanović, kao utemeljitelj discipline privrednog, odnosno poslovnog prava na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, od prošle godine, nije više među živima. Brojnim generacijama studenata, ekonomista, pravnika, kao i kolega po profesiji i struci ostaće u pamćenju kao vrstan znalac materije koja se nalazi pred Vama. Kao i ranije izdanje ovaj udžbenik je, prije svega, namijenjen studentima Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Nadamo se da će se ovaj udžbenik koristiti i na drugim fakultetima kao obavezna literatura, što je bio slučaj i do sada. Nezaobilazna veza akademske sfere sa privrednim tokovima i pravnom praksom i ovaj put je uvažavana. Autori su mišljenja da će i stručnjaci iz privrede dijeliti isti stav. Zahvalnost dugujemo svima koji su pomogli u izdavanju ovog udžbenika. Autori Sarajevo, oktobra 2004.g.

SADRŽAJ

strana DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam prodaje 1.1. Posao prodaje i ugovor o prodaji 1.2. Definicija ugovora i njegove vrste 2. Osobina i djejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora 2.2. Dejstvo ugovora ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila 2. Postupak zaključivanja ugovora 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori 3.2. Zaključnica 3.3. Porudžbina BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Predmet 2.1. Stvar kao predmet prodaje 2.2. Količina 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene 3.2. Određivanje cijena prinudnim aktom 3.3. Određivanje cijene ugovorom 3.4. Određivanje cijene dispozitivnim propisom 3.5. Promjena cijene NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste 2. Kvalitet 2.1. Pojam kvaliteta 2.2. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom 2.3. Određivanje kvaliteta ugovorom 2.4. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom 3. Ambalaža 4. Transportne klauzule 21 21 21 21 21 21 21 21 23 23 23 24 24 24 26 26 26 27 27 27 28 28 29 30 30 31 31 32 32 34 34 35 35 35 36 38 38 39

I

II

III

IV

1

I II

III

IV

V

GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza prodavca ISPORUKA 1. Pojam isporuke 2. Predmet isporuke 3. Mjesto isporuke 3.1. Pojam mjesta isporuke 3.2. Mjesto isporuke i u širem smislu 3.3. Mjesto isporuke u užem smislu 4. Način isporuke 4.1. Pojam i vrste 4.2. Realna jednokratna isporuka 5. Vrijeme isporuke 5.1. Pojam 5.2. Vrijeme jednokratne isporuke 5.3. Vrijeme sukcesivne isporuke 5.4. Istovremenost isporuke i plaćanja 6. Dejstva isporuke - prelaz rizika 6.1. Pojmovna određenja 6.2. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji 6.3. Prelaz rizika kada je kupac u docnji GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1.1. Pojam materijalnih nedostataka 1.2. Vrste materijalnih nedostataka 2. Garancija za materijalne nedostatke 2.1. Pojam garancije 2.2. Uslovi za postojanje garancije GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. Pojam i vrste pravnih nedostataka 2. Pojam garancije za pravne nedostatke i uslovi za njeno postojanje ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja 2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Vrste obaveza 2. Karakter obaveza kupca PREGLED ROBE

41 41 41 41 41 42 42 42 44 44 44 45 45 45 46 47 47 47 49 50 51 51 52 52 53 53 53 54 55 55 56 57 57 58 59 59 60 63 63 63 63 63 64

I II

2

III IV

1. Pojam pregleda 1.1. Pojam provjere materijalnih nedostataka 1.2. Pojam provjere pravnih nedostataka 2. Subjekti pregleda robe 3. Mjesto pregleda robe 4. Vrijeme pregleda robe 5. Način pregleda robe PRIJEM ISPORUKE 1. Pojam prijema isporuke 2. Sadržaj obaveze prijema isporuke PLAĆANJE CIJENE 1. Pojam obaveze plaćanja 1.1. Deficinija i kvalifikacija obaveze 1.2. Sadržaj obaveze plaćanja 1.3. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama 2. Način plaćanja 2.1. Uopšte o načinu plaćanja 2.2. Instrumenti plaćanja 2.3. Tipovi načina plaćanja 3. Vrijeme izvršenja isplate 3.1. Vrijeme plaćanja 3.2. Vrijeme isplate 4. Mjesto plaćanja 4.1. Određivanje mjesta plaćanja 4.2. Promjena mjesta plaćanja GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. Pojam prigovora 2. Vrste prigovora REKLAMACIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Način reklamiranja 3. Mjesto reklamiranja 4. Vrijeme reklamiranja REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam reklamacije 2. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1.1. Pojam docnje sa isporukom 1.2. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom

64 64 65 65 67 68 70 72 72 72 73 73 73 73 74 76 76 76 78 79 79 80 81 81 82 83 83 83 83 83 84 84 84 86 86 88 88 88 91 91 91 91 91 92

I II

III

I

3

II

III

2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2.1. Odgovornost kod nefiksnih poslova 2.2. Odgovornost kod fiksnih poslova 3. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3.1. Količina nije bitan elemenat ugovora 3.2. Količina je bitan elemenat ugovora 4. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za sniženjem cijene 2.3. Zahtjev za raskid ugovora 2.4. Obim vršenja prava na popravljanje štete 3. Obaveze kupca ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke 2. Prava kupca 2.1. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora 2.2. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene 2.3. Raskid ugovora 2.4. Pomoć u parnici 2.5. Priznavanje očito osnovnog prava trećeg lica GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju 2. Prava prodavca ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornosti za nju 2. Predaja robe na čuvanje 3. Prodaja robe 4. Raskid ugovora DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju 2. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke 3. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

93 93 95 96 96 97 98 98 98 99 99 100 101 102 103 105 105 105 105 106 106 106 107 109 109 109 109 109 110 110 111 111 113 113 113 114 115 117 117 117 117 117

I

II

III

I

4

II

III

IV

1. Pojam posla 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost posrednika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze posrednika 1.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih stranaka 1.2. Postupanje po nalogu 1.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka 1.4. Posrednički dnevnik 1.5. Posrednički list 1.6. Čuvanje poslovne tajne 1.7. Obavještavanje o stanju na tržištu 2. Obaveze nalogodavca 2.1. Plaćanje provizije 2.2. Naknada troškova 2.3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost posrednika 2. Odgovornost komitenta GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora 2. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika 2. Predmet ugovora 3. Cijena OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova 1.3. Davanje obavještenja 1.4. Vođenje knjige ugovora 1.5. Staranje o interesima nalogodavca 1.6. Primanje izjava od saugovarača 1.7. Poslovna tajna 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta 1.9. Polaganje računa 1.10. Trpljenje odbijanja posla

117 118 118 118 118 119 120 120 120 120 120 121 121 121 122 122 122 123 123 124 124 124 125 125 125 125 126 127 127 127 128 129 129 129 129 129 129 130 130 130 130 131 131

I

II

III

5

Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa 2. Plaćanje cijene 2.2. Obavještavanje o poslu 1. Predaja rezultata posla 1. Neisključiva i isključiva agencija 3. Odgovornost trgovinskog zastupnika 2. Čuvanje poslovne tajne 2.5. Cijena OBAVEZE STRANAKA 1.3. Odgovornost komisionara 2. Predmet 3.4. Obaveze komitenta 2.IV V VI 2. Trpljenje agentovih prava zaloge. Čuvanje stvari 1.1. Obaveze komitenta 2. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme GLAVA TREĆA KOMISION POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Ličnost komisionara 2. Zaštita komitentovih interesa 1. Odgovornost komitenta POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1.4. pridržaja i prvenstvene naplate 2.2. Pojam posla 2.3. Obavještavanje o relevantnim momentima 2. Obaveze komisionara 1. Odgovornost nalogodavca POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1.2.6. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. Postupanje po nalogu 1. Plaćanje naknade (provizije) 2. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji ODGOVORNOST STRANAKA 1.1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme 2.4. pridržaja i prvenstva naplate ODGOVORNOST STRANAKA 1. Del credere zastupstvo PRESTANAK UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI 1. Predaja materijala potrebnih agentu 2.5. Podjela poslova 2. Troškovi 2.3. Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del 131 131 131 132 132 133 133 133 133 133 134 134 134 134 135 137 137 137 137 139 140 140 141 141 142 142 142 143 144 144 145 145 146 146 146 147 147 147 148 148 149 149 149 I II III IV V 6 .1.

Postupanje po nalogu 1. Očuvanje prava ostavioca 1. Izdavanje robe 1.5. Obaveze skladištara 1.3. Plaćanje usluge ODGOVORNOST STRANAKA 1.3. Prijem robe 1.1. Predaja robe i dokumenata 2. Čuvanje robe 1.9.1. Odgovornost ostavioca SKLADIŠNICA 1.8. Obaveze ostavioca 2.6. Cijena usluga OBAVEZE STRANAKA 1.11. Stranke 2.VI credere) 2. Predmet posla 3. Osiguranje robe 1.10.7.4. značaj i pravna priroda ugovora 2. Vođenje skladišne knjige 1. Opšta pravila 2. Prodaja robe u kvaru 1. Pregled robe 1. Odgovornost skladištara 2.2. Izdavanje i prenos skladišnice 3. Opoziv i otkaz naloga GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Pregled robe pri prijemu i reklamacija 2. Upozorenje na mane 2. Pojam i značaj skladišnice 2.2. Protest i amortizacija skladišnice DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) 150 150 150 151 153 153 153 153 154 155 155 156 156 157 157 157 158 158 158 159 159 159 159 159 159 160 160 160 160 161 161 161 163 163 163 164 165 167 167 167 167 I II III IV V I PREVOZU 7 . Konsignacija PRESTANAK UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. Izdavanje potvrde 1. Pojam.

8.3. Pojam ugovora 2. Obaveze komitenta 2. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carina 1. Fiksna (forfetna) špedicija 2.2. Ugovorne strane 1. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Obaveze špeditera 1.7. Plaćanje naknade (provizije) 2.1.5. Obezbjeđenje potraživanja špeditera POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. Zbirna (skupna) špedicija GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.5. Osiguranje stvari 1.4. Predmet prevoza (stvari) 1. Značaj špedicije 3. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) 2. Primalac 1.3.I II III IV V POJAM. Polaganje računa 2. Tovarni list i prenosivi tovarni list 3. Uputna stanica 1. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Čuvanje stvari i zaštita prava 1. Bitni elementi ugovora 1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Zaključivanje ugovora 2. Rad po uputstvima 1. Špediterske isprave 3.2. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika 1.1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Izbor prevoznog puta (instradacija) 1.4. Prevozni i drugi troškovi 167 167 168 168 169 169 170 171 172 172 172 172 173 174 174 175 175 176 177 177 177 178 178 178 180 181 181 182 183 183 183 183 183 184 184 185 186 187 187 187 188 188 188 189 189 I II III 8 .3. Odgovornost špeditera 2. Pojam ugovora 2. Ograničenje slobode ugovaranja ELEMENTI UGOVORA 1.6.1. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Ugovor je neformalan i realan 2.6. Zaključivanje ugovora za komitenta 1. Mjesto i datum 1.2.

Uredan prevoz stvari 1.6. Predaja stvari i tovarnog lica 2. Smetnje 2.8.11.3. Obavještavanje o prispijeću pošiljke OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obavještavanje o namjeravanom prevozu 2. Obavljanje određenih radnji i spisak isprava 2.9. Mješoviti (kombinovani) prevoz 2. Obezbjeđenje uredne isporuke 2.7. Pouzeće 2.2. Vrijeme isporuke 2.5. Izvještavanje o prispijeću stvari 1.3.5. Obavještavanje korisnika prevoza 1. Rok isporuke 1. Plaćanje prevoznih troškova 3.7.1.3. Rok utovara 2. Prestanak ugovora 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1.9. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.2. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) 1.1. Obaveze željeznice 1.1. Objavljivanje tarifa 2. Čuvanje stvari 1.2. Franko carina 2. Utovar stvari 1. Obaveze primaoca 3. Odgovornost željeznice 2. Provjera pošiljke 2. Postupanje po nalozima 1. Pravni izvori 189 190 190 190 190 190 190 191 191 191 191 191 191 192 192 192 193 194 194 195 196 197 197 199 199 199 199 200 200 201 201 202 202 202 206 206 206 207 209 209 209 209 209 210 211 I 9 . Zastara potraživanja GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) POJAM.7. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) 1.1.4.8. Klauzula “ostaje na stanici” 2. Obaveze pošiljaoca 2.10. Prevozni put 2.2. Nebitni elementi ugovora 2. Značaj drumskog prevoza 3.10. Plaćanje prevoznih troškova 3.4.IV V VI 1. Vrste prevoza i ugovora 4.6. Pojam ugovora 2. Odnošenje stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1.

Zastara potraživanja GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) POJAM. Značaj unutrašnje plovidbe 3. Zaključivanje 2. Odgovornost pošiljaoca PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Istovar stvari ODGOVORNOST STRANAKA 1. Plaćanje naknade za prevoz 3.3.6. Tovarni list 3. Odgovornost drumskog prevoznika 2.1. Prevoz stvari 1.1. Bitni elementi ugovora OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1.4. Pravni izvori ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1.1. Pojam ugovora 2.2. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata 2. Preuzimanje stvari na prevoz 1. Obaveze drumskog prevoznika 1. Obaveze primaoca 3. Prestanak ugovora 2. Obaveze stranaka 2. Obaveze pošiljaoca 2. Bitni elemetni ugovora OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1.2. Odgovornost stranaka DIO ČETVRTI LICENCA.5. Čuvanje stvari primljenih na prevoz 1. Plaćanje naknade za prevoz 3. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu 2. Utovar stvari 2. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) 2.2.3. GRAĐENJE I OSIGURANJE GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI 212 212 212 213 214 214 214 215 215 215 216 217 218 218 218 219 219 220 220 220 221 221 223 223 223 224 225 225 225 225 225 226 226 226 227 228 228 228 231 231 231 231 I II III 10 . Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) 2.4. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu 1.II III IV V ZAKLJUČIVANJE. Postupanje po uputstvima imaoca prava 1.

Otkaz 3.2.2. Stranke 2. Prethodne radnje 2.I II III IV V VI POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci ODGOVORNOST STRANAKA 1.4.1. Garancije za tehničke osobine predmeta licence 1. Izvori prava STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Obaveze davaoca licence 1. Obaveze primaoca licence 2.2. Podlicenca PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. Investicioni program i tehnička dokumentacija 2.1. Izvori prava 3.1. Garancija za pravne osobine prenesenog prava 2.2. Prestanak protekom vremena 2. Subjekti ugovora 2. Odgovornost davaoca licence 2. Odgovornost primaoca licence VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1.3. Sredstva za izgradnju 3. Davanje uputstava i objašnjenja 1. Izbor saugovarača 3. Prestanak subjektiviteta GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1.3. Javno nadmetanje 231 231 232 233 233 233 234 234 234 235 236 236 236 236 237 237 238 238 238 239 239 240 240 240 241 241 241 242 242 242 243 245 245 245 245 245 246 246 247 247 249 250 250 250 250 I II 11 .2. Plaćanje naknade 2.3. Odobrenje za građenje 2. Pojam ugovora 2. Podjela licenci 2. Pojam ugovora 2. Predmet ugovora 2. Pojam posla 2. Predaja predmeta licence 1. Zaključivanje ugovora POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. Cijena 2. Forma ugovora OBAVEZE STRANAKA 1. Bitni elementi ugovora 2. Iskorištavanje predmeta licence 2.4.1.1.3. Pravni režim za izbor saugovarača 3.

Predmet 2. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora 3. Uređenje gradilišta PREDAJA OBJEKTA 1. Određivanje cijene 2. Pisana forma ugovora OBAVEZE INVESTITORA 1. “Ključ u ruke” 2.2. Superkolaudacija ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1.2. Plaćanje nakon završetka radova OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Solidno izvođenje radova 3. Prethodne obaveze 2. Upotreba odgovarajućeg materijala 3.1. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu 2. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu 2.III IV V VI VII VIII IX 3. Odgovornost projektanta. Garantni rok za kvalitet radova 7. Građevinski nadzor 4.3. Rokovi izgradnje 4.2. Promjena cijene 3. Uvođenje izvođača u posao 3. Ostale posebne vrste ugovora o građenju PRESTANAK UGOVORA 251 252 252 253 253 254 254 255 256 256 257 257 258 258 258 258 259 260 260 260 261 261 261 262 263 263 263 263 264 264 265 265 265 266 266 267 268 268 268 269 269 270 270 271 272 12 . Obavještavanje o višku radova 5. Pravni karakter obaveze 3. Neposredna pogodba 4. Primopredaja objekta.1. Omogućavanje nadzora 6. Pridržavanje projektne dokumentacije 3. Čuvanje gradilišta 7. Premija izvođača 6. Prikupljanje ponuda 3. Plaćanje prije početka radova 4. Prethodne obaveze 2.4. Vođenje knjiga o građenju 3. Zaključivanje ugovora BITNI ELEMENTI UGOVORA 1.1. Rok 4.3.4. Cijena 2. Ugovorna kazna 5. Plaćanje u toku izvođenja radova 4.3. Odgovornost građevinara POSEBNE VRSTE POSLA 1. Plaćanje cijene 4. odnosno radova 3.

Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj 2.3.1.4. Predmet osiguranja 3. Primjena opštih pravila 2. Pojam reosiguranja 2.1.1. Osiguranje lica 4. Osiguranje imovine 3.2. Lica u ugovoru o osiguranju 1. Davanje podataka o riziku 1. Premija 5. Ostale obaveze osiguravača KUMULIRANJE ZAHTIJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. posao i ugovor o osiguranju 2. Obavezno osiguranje REOSIGURANJE 1. Plaćanje naknade 2. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika 1. Prestanak ugovora po sili zakona 272 272 273 273 273 273 276 276 278 279 280 281 281 281 283 283 284 285 286 288 289 290 290 290 292 293 294 294 294 299 300 300 301 301 301 302 303 303 304 306 306 307 308 308 I II III IV V VI VII 13 . Ugovarač osiguranja 2. Vrste reosiguranja PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. Osiguravač 1. Kriteriji podjele 2. Jednostrani raskid ugovora GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU POJAM I ZNAČAJ 1. Izvori prava.1.2. Staranje o osiguranom predmetu 2. Pravna priroda posla osiguranja 2.3. Ugovor o osiguranju 2. Osigurana suma 6.3.1. Plaćanje premije 1. Zaključivanje i oblik ugovora 2. Trajanje osiguranja OBAVEZE STRANAKA 1. Obaveze osiguravača 2. Rizik 4. Kumuliranje zahtijeva za naknadu 2.2.4.2. Obaveze osiguranika 1. Polisa osiguranja ELEMENTI UGOVORA 1. Višestruko i dvostruko osiguranje PODJELA OSIGURANJA 1. Stranke 1. Plovidbeno osiguranje 5.

Stvarnopravne hartije 2. Prenos predajom (tradicijom) PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Hartije od vrijednosti prema dospjelosti 5. Ekonomske funkcije mjenice SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Prenos indosamentom (indosmanom) 4. Prestanak ugovora jednostranim raskidom DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Cesija 3.3. Specijalni načini prestanka prava GLAVA DRUGA MJENICA POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti 2. Prestanak prema opštim pravilima 2. Pojam mjenice 2. Teorija kreacije 3. Obligacionopravne hartije 3. Postavljanje problema 2. Teorija ugovora VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Pojam i osobine 3.3. Pravni izvori (vrela) 2.2. Značaj hartija od vrijednosti 4. Hartije od vrijednosti na donosioca 3. Hartije od vrijednosti po naredbi 4. Teorija omisije 2. Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartija 3.2. Ostale vrste hartija od vrijednosti PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. Teorija emisije 4.2.1. Hartije od vrijednosti na ime 3. Bitni sastojci (elementi) 309 311 311 311 311 311 311 312 314 316 316 316 317 317 318 320 320 320 320 320 321 321 321 322 322 323 323 325 325 325 326 328 328 329 329 331 331 331 331 332 333 333 334 I II III IV V I II 14 . Kriteriji podjele 2. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava 2. Korporacione hartije 2.1.

6. Klauzula o kamati 5. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica 2. Označenje dospjelosti 2. Uopšte o bitnim elementima mjenice 2. Založni indosament 3. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog 334 334 335 335 336 336 337 338 339 339 340 341 341 341 341 342 342 342 343 343 343 343 343 343 344 344 345 346 346 346 346 347 347 348 348 348 348 351 352 354 356 357 358 358 15 . Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) 5.9. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) 5. Mjesto plaćanja 2. Isplata (plaćanje) mjenice 7.6. Izdavanje mjenice 3. Indosament sa klauzulom straha 4. Kasatorna klauzula 5. Rekta indosament 3. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o o primljenoj vrijednosti) 5.7.1.3. Prijem mjenice (prihvat.3.4. Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca 2. Oznaka adrese MJENIČNE RADNJE 1.10.4.8. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) 2.9.2. Protest 9. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) 5.5.4.1.2.12. Oznaka “po naredbi” 5. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” 5.2. akcept) 5.7. Cesija i indosament 3. Dan i mjesto izdavanja 3.2. Pozivna i spontana intervencija 9.8.3. Puni indosament 3. Regres 8. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) 5. Intervencija 9. Prenos mjenice 3.7. Mjenično jemstvo (aval) 6.6. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) 5. Povratni indosament 3. Prokura indosament 3.11. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) 5. Domicilirana mjenica 5. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” 5.5.5. Ime trasata 2. Bjanko indosament 3.III 2. Uopšte o mjeničnim radnjama 2.1. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice 4.8.1. Ime remitenta 2.

2. Mjenične tužbe i prigovori 3. Prenos indosamentom 3.IV V VI neisplate 10. Prestanak mjeničnih prava i obaveza GLAVA TREĆA ČEK POJAM.4. robna) mjenica 5. solo) mjenica 3. Isplata čeka 6.1. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. Prenos čeka 3. Nebitni sastojci ČEKOVNE RADNJE 1. Vlastita (sopstvena. Bjanko (blanko) mjenica 4. Amortizacija mjenice 2. Sličnosti i razlike sa mjenicom BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. Prenos čeka cesijom 3. Izdavanje čeka 3. Uopšte o bitnim elementima 1.3. Pojedini bitni elementi 2. Bitni sastojci 1. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. Ekonomska uloga čeka 3. Kriteriji podjele 2. Aval (jemstvo) 5.1. Umnožavanje i prepisi mjenice 11. Opozivanje čeka 360 361 362 362 363 364 365 365 365 366 367 367 368 368 369 370 370 370 373 373 373 373 374 375 376 376 376 376 377 378 378 379 380 380 381 382 382 382 382 384 I II III 16 . EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. Poslovna (trgovačka. Komisiona mjenica 8. Finansijska mjenica 6. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) VRSTE MJENICE 1. Zastarjelost 2. Uopšte o prenosu čeka 3. Cirkulaciona mjenica 7. Uopšte o čekovnim radnjama 2. Prenos čeka predajom 4.2. Pojam čeka 2.

2. Umnožavanje čeka OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Obveznice prema stepenu garancije 7. Obveznice prema načinu određivanja kamate i rokovima isplate 9.4. Klauzule o pravima izdavaoca i imaoca obveznice RADNJE SA OBVEZNICAMA 1. Kriteriji podjele 2. Obveznice prema prihodu koji nose 8. Prenos 3.6. Ček za potrošački kredit 2. Obveznice prema roku dospjevanja 5. Pojam obveznice 2. Amortizacija i promjene VRSTE OBVEZNICA 1. Osnovne vrste čekova prema namjeni 2. Amortiazcija čeka 2. Precrtani (barirani) ček 2. Obezbjeđenje potraživanja 3. Dijelovi 2. Protest 8. Obveznice prema položaju izdavaoca (emitenta) 4. Delikti u čekovnom pravu VRSTE ČEKOVA 1. Bitni sastojci 3. Putnički ček 2. Prestanak čekovnopravnog odnosa GLAVA ČETVRTA OBVEZNICA POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE 1. Obveznice prema načinu određivanja nosioca prava 3. Obračunski (virmanski) ček 2. Zastarjelost 2. Obveznice prema mogućnostima zamjene 385 386 386 387 387 387 387 389 389 389 390 390 390 391 392 392 393 393 393 393 394 395 395 395 395 394 398 398 399 399 400 400 401 402 403 403 403 404 404 405 405 406 406 407 I II III IV 17 . Obveznice prema načinu amortizacije 6.IV V VI 7. blagajnički) ček 2.1.5. Dokumentovani (dokumentarni) ček ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA 1. Pravne karakteristike DIJELOVI I BITNI SASTOJCI OBVEZNICE 1. Isplatni (gotovinski. Regres 9.7. Tužbe kod čeka 4. Kriteriji podjele 2. Izdavanje i emisija 2. Cirkulacioni (cirkularni) ček 2.3.

Bitni sastojci 3. Ekonomski pojam konkurencije 2. Predmet prava konkurencije 2.3. Pravni pojam konkurencije PRETPOSTAVKE I IZVORI PRAVNOG KONKURENCIJE 1. Vrste robnih hartija DIO ŠESTI PRAVO KONKURENCIJE GLAVA PRVA POJAM PRAVA KONKURENCIJE POJAM KONKURENCIJE 1. Radnje sa certifikatom ROBNE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI 1. Pretpostavke pravnog regulisanja konkurencije 2. Izvori prava konkurencije PREDMET I METOD PRAVA KONKURENCIJE 1. Bitni sastojci 3. Monopolističko ponašanje 2. Radnje sa komercijalnim zapisom CERTIFIKAT I POTVRDA DEPOZITARA 1. Monopolističko djelovanje 1. Obveznice prema teritoriju GLAVA PETA OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) BLAGAJNIČKI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Bitni sastojci 3. Obveznice prema valuti na koju glase 11. Pojam špekulacije i metodi njenog suzbijanja 18 . Pojam robnih hartija 2.1. Monopolistički sporazum 1. Radnje sa blagajničkim zapisom KOMERCIJALNI ZAPIS 1. Pojam i karakteristike 2. Pojam monopolističkog djelovanja 1.1.10. Pojam i karakteristike 2. Metod prava konkurencije 407 408 409 409 409 409 410 410 411 411 412 412 413 413 414 414 415 415 415 417 417 417 417 417 417 418 419 419 420 422 422 423 427 427 427 427 427 429 431 433 433 I II III IV I II UREĐIVANJA III I GLAVA DRUGA INSTITUTI I ODGOVORNOSTI U PRAVU KONKURENCIJE INSTITUTI PRAVA KONKURENCIJE 1.2. Špekulacije 2.

2. Generalna klauzula 2.3. Imenovani slučajevi 4.2. Organi za nadzor LITERATURA SKRAĆENICE I KORIŠTENI PROPISI 435 436 437 437 438 439 440 440 441 443 444 444 445 446 446 448 449 451 456 19 . Pojam ograničavanja tržišta i metodi njegovog suzbijanja 3.1.2. Ograničavanje tržišta 3. Imenovani slučajevi 3. Krivičnopravne sankcije 4.3.II 2. Generalna klauzula 4. Imovinskopravne sanckije 3.1.1. Sankcije prema aktima 3. Imenovani slučajevi ODGOVORNOST U PRAVU KONKURENCIJE 1. Sankcije prema licima 3.3. Pojam nelojalne konkurencije 4. Nelojalna konkurencija 4. Generalna klauzula 3.2. Sistem odgovornosti 2.

20 .

prodavalac . ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI I . str.obavezuje da određenu stvar povodom koje posao nastaje preda.). 5. svako od njih se u toku prenosa transformiše u onaj svojinski oblik koji odgovara sticaocu. U privrednom životu. Posao prodaje i ugovor o prodaji Ekonomski posmatrano. Exportpress i Institut društvenih nauka. prodaja predstavlja posao kojim se normativno uređuje i pod zaštitu države stavlja razmjena robe za novac. 1. prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R .R1.DIO PRVI UGOVOR O PRODAJI GLAVA PRVA POJAM. Teoretski posmatrano. privatna itd. Prema njemu “ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnosno pravo 1 vlasništva. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac.i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj.kupcu . Zbog toga predstavljaju jedinstvenu poslovnu operaciju. na ugovor o prodaji se nadovezuju brojni drugi poslovi i ugovori. Oni su i ekonomski i pravno povezani. 21 . Ako su stranke u ugovoru nosioci različitih vrsta svojine (državna.2. Iako ugovor predstavlja kičmu posla prodaje. a kupac se obavezuje da prodavcu preda određenu sumu novca i da mu prenese najjače svojinsko pravo na njoj. Definicija ugovora i njegove vrste Legislativna definicija sadržana je u Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO čl.N N1 . isporuči drugoj strani . koji se najčešće tiču transporta i plaćanja. Pravno. 1 Uporedno pravni pregled vidjeti kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac.1. on je ipak uži pravni institut. Beograd 1987. Pojam prodaje 1. a kupac se obavezuje da prodavaocu plati cijenu”. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih . 454).POJAM UGOVORA O PRODAJI 1.

Različitost svojinskih prava koja se pojavljuju u prometu, veliki broj vrsta subjekata, te nejednakost objekata, ciljeva i obilježja razmjene doveli su do pojave tri osnovna tipa ugovora o prodaji. To su prodaja građanskog, poslovnog i međunarodnog poslovnog prava. Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti poslovnog ili trgovinskog prava i to kada oba djeluju izvan registrovanog predmeta svoga poslovanja. Građanska prodaja se stoga zaključuje sporadično i neprofesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje upotrebnih vrijednosti objekta. Predmet ove prodaje mogu biti i nepokretne stvari. Savremeni načini poslovanja doveli su kod prodaje građanskog karaktera do toga da se sve više razvijaju i neki novi načini poslovanja. Radi se, prije svega, o prodaji na daljinu, upotrebom savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, i to korištenjem interneta, web oglašavanja i slično. Uporedo s tim razvijaju se i novi oblici plaćanja, i to putem elektronskog novca a uz korištenje elektronskog 2 potpisa. Neovisno od ove pravne discipline, u međunarodnom pravnom i ekonomskom saobraćaju, već su u primjeni u svom elektronskom obliku i pojedini robni i transportni dokumenti, bankarske garancije i akreditivi. Težište regulative postavljeno je na prelaz svojine. Zakon o obligacionim odnosima u osnovu svoga regulisanja postavlja građansku prodaju. No, ograničenja monističke koncepcije, koja predstavlja temelj Zakona, zahtijevala su da se za privrednu prodaju uspostavi čitav sistem izuzetaka od opštih rješenja. Time se ovaj akt približava drugim velikim kodifikacijama koje su izgrađene na istim principima (švajcarskom i talijanskom, naročito.) 3 Subjekti privredne prodaje su subjekti poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi ugovor o prodaji zaključen između navedenih subjekata bio posao domaćeg poslovnog prava, on mora da ispuni dva uslova: prvi, da je zaključen u okviru registrovane djelatnosti bar jednog od njih i drugi, da je do sklapanja ugovora došlo na području BiH. Poslovnopravna prodaja se zaključuje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pažnja posvećena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika. Predmet prodaje poslovnog prava može biti samo pokretna stvar. Treba istaći da se ova vrsta ugovora zaključuje bilo zato da bi se prodala roba sopstvene proizvodnje, bilo zato da bi se izvršila dalja prodaja kupljenih stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. Razmatrano obilježje značajno utiče na pojedina pravnotehnička rješenja, naročito u oblasti popravljanja šteta izazvanih neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ugovora.

2 Pobliže vidjeti: Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH br.17/02); Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Slovenije (Sl. List R Slovenije br. 20/03); Zakon o elektronskom potpisu Republike Hrvatske ( Nar. Nov. R Hrvatske br. 10/02) i Zakon o elektorničkoj trgovini Republike Hrvatske (Nar. Nov. R Hrvatske br. 173/03); Model Zakona o elektronskom poslovanju UNICITRAL-a. 3 Vidjeti čl. 212 (važenje trgovačkih običaja u pogledu cijene) i čl. 215 (posljedice docnje sa plaćanjem cijene) švajcarskog Zakonika o obligacijama (SZO). Vidjeti čl. 1536. italijanskog Građanskog zakonika. U drugim velikim kontinentalnim sistemima, izuzeci kod trgovačke prodaje regulišu se u trgovačkim zakonicima. To je slučaj u francuskom i njemačkom pravu.

22

Prema pravnotehničkim osobinama i osobenostima koje pokazuju u odnosu na opšta pravila, ugovori o prodaji se mogu svrstati u više posebnih poslova. Najčešći i najvažniji su: fiksna prodaja, specifikaciona prodaja, prodaja po uzorku ili modelu, ugovor o isporuci, ugovor o isporuci investicione opreme, prodaja s obročnim otplatama cijene i berzanski poslovi. U novije vrijeme ugovori o prodaji poslovnog prava se klasifikuju i prema uticaju koji na sadržaj posla i odnose stranaka vrše upotrijebljene transportne klauzule. 4 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji 2.1. Osobine ugovora Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije određena sporazumom stranaka (čl. 462, stav 2 ZOO). Komutativnost označava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina jače ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaključuje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u načelu, postiže u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem). 2.2. Dejstvo ugovora Dejstvom ugovora nazivamo pravne posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari. Ugovor o prodaji može, dakle, imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva. U istom pravnom sistemu efekti ugovora mogu biti različiti za generičke i individualizirane stvari. Prema dejstvu ugovora sve pravne sisteme dijelimo na: tradicione, translativne i mješovite. Ova podjela je uslovna, obzirom na činjenicu da u translativnim sistemima postoje brojna specifična rješenja koja ih približavaju pravima tradicione grupe.

4

Vidjeti Starović dr Borivoje: “Međunarodna CIF i FOB kupoprodaja”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1977.

23

II ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Primjena opštih pravila Istorijski posmatrano, većina opštih pravila ugovornog obligacionog prava nastala je generalizacijom rješenja koja su se formirala u oblasti ugovora o prodaji. To važi i za pravila o zaključivanju ugovora. 5 Zbog toga se generalne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje važe za ovu materiju, 6 primjenjuju i na sklapanje ugovora o prodaji. Principi kojih se stranke moraju pridržavati pri zaključenju ugovora o prodaji sadržani su u Osnovnim načelima Zakona o obligacionim odnosima. To su naročito: autonomija volje stranaka (čl. 10), savjesno i pošteno postupanje (čl. 12) i zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog položaja (čl. 14). 2. Postupak zaključivanja ugovora Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaključivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograničava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zaštićeni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaključivanja posla (čl. 30 ZOO). Danas ono obuhvata sljedeće etape: eventualne faze, nužne faze, 7 8 perfekciju ugovora i intervenciju države u domenu nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze zaključivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane faktičke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traži informacije radi donošenja odluke o otpočinjanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraženim ciljem da se otpočne proces utvrđivanja namjere učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se dođe u toku pregovora, a koja se tiče pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, treću etapu, čini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upućivanje “čvrste ponude”. Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su složene i međusobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (čl. 41. ZOO). Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani građansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza
5 Vidjeti haške Jednoobrazne zakone, dio II Bečke konvencije UN o međunarodnoj prodaji robe (BK), Opšte uzanse za promet robom. 6 To su čl. 26 - 73 ZOO. 7 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draškić dr Mladena: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, CRS, II izdanje, Beograd 1986, str. 16 - 21. 8 Ova faza predstavlja pravilo kod međunarodnih prodaja.

24

ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda označenog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi može biti izričito isključena. Isključenje je moguće i na osnovu okolnosti posla (čl. 36. ZOO). Pošto ponuda u načelu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponuđenog. Ti posebni postupci su: ofertalne licitacije, licitacije o podobnosti i prikupljanje ponuda. Sva tri postupka se kod složenijih ugovora i kod ugovora veće vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izrađenog tendera. Tender izrađuje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponuđeni u pravnom značenju riječi. Tender predstavlja veoma detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponuđenog sa ponudom. Uzansa 34 navodi neke primjere zaključivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj račun, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se može raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu “na ogled”, “na probu”, vrati po isteku roka u kome je trebalo da da izjavu o tome da li želi ili ne želi zaključenje ugovora. Pod uslovima predviđenim u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 42) ugovor o prodaji može biti zaključen i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno držanje ponuđenog, ona se može smatrati prihvatom samo ako postoje sljedeće pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponuđenog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja određuju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, teleprinter, televizuelne veze) kombinuju primjenu normi koje važe među odsutnim (za mjesto zaključenja) i među prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). Potpisivanje ugovora može predstavljati etapu njegovog zaključenja u tri slučaja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Treći slučaj regulisan je čl. 69, st. 3 ZOO koji kaže: “Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaključen kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadržini, a za ugovarače je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predviđenu formu”. Forma može biti zadovoljena zajedničkim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta 9 identičnog sadržaja. Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji važno je uvijek izvršiti zato što se za nju vežu značajne pravne posljedice u pogledu
9

Vidjeti Perović dr Slobodan: “Formalni ugovori građanskog prava”, Savez udruženja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 - 63 i Draškić dr Mladen: “Zaključivanje ugovora o prodaji”, str. 295 - 296.

25

posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i načina kasnijih izmjena i dopuna ugovora. 10 3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora 3.1. Standardni ugovori Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen najčešći predmet su pokretne stvari određene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve učesnike u poslu. Zato se nazivaju standardnim ugovorima. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao odrednici predmeta i o iznosu cijene. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu 11 problematiku formularnog prava. Ovdje je potrebno posebnu pažnju skrenuti na režim opštih uslova poslovanja (članovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog položaja na tržištu. 12 3.2. Zaključnica Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unaprijed utvrđenom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaključnica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovažan i kada zaključnica nije izdata, odnosno potpisana. Zaključnici može biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni određeni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri će nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaključnici. Zaključnice veoma često sadrže izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uključuju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadržaj zaključnice u svemu mora “odgovarati usmeno zaključenom ugovoru” (uz. 16). Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze (uz. 15). Zaključnica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je
10 11 12

Čl. 67 i 71 ZOO naročito. Vilus dr Jelena: “Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. Član 38 - 42 Zakona o trgovini (Sl. n. FBiH, 2/95).

26

sačinila i potpisala, dostavlja drugom, partneru oba primjera zaključnice potpis sa zahtjevom da “joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše”. Opšte uzanse su za vraćanje potpisane zaključnice predvidjele rok od tri dana (uz. 17). Ako druga strana neće da potpiše ili vrati zaključnicu, spor će se najprije rješavati “mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaključnicu može tužbom tražiti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadržaj. Sud u parničnom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tužbene zahtjeve donijeće deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaključen i šta je njegov sadržaj. Ovakva presuda, u svim slučajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvrđivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaključnicu može od druge strane tražiti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaključnicu. 3.3. Porudžbina “Porudžbina” je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različitim položajem i funkcijama u postupku zaključivanja i dokazivanja ugovora. Te činjenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porudžbina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izražava ozbiljnu namjeru da zaključi određeni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porudžbinu na osnovu već primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje li u porudžbini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor već sklopljen, porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta. III - BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. Pojam i vrste bitnih elemenata Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utanačene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla. Mi ćemo se zadržati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to je uvijek predmet, stvar. Količina i cijena imaju ovo svojstvo pod određenim uslovima.

27

2. Predmet Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni režimi predviđeni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predviđenim za pojedine vrste. Njihovu osnovu predstavljaju režimi mjeničnog i akcijskog (dioničarskog) prava. Zbog toga ćemo se u daljim izlaganjima zadržati samo na stvari kao predmetu prodaje. 2.1. Stvar kao predmet prodaje Ograničeni dio prirode koji se može staviti pod ljudsku kontrolu i vlast predstavljaće i predmet poslovnopravne prodaje ukoliko je faktički i pravno pokretan. Ostale osobine stvari kao objekta imovinskog prava nisu relevantne za kvalifikaciju stvari kao predmeta prodaje, ali mogu značajno da utiču na pojedina pravna rješenja u ugovoru. Da bi stvar bila predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (in commercio). Promet može biti neograničen ili ograničen. Ograničenja prometa mogu biti trajna ili privremena. Privremena ograničenja mogu se uspostaviti posebnim zakonima ili odlukama nadležnih organa zasnovanim na zakonu. Isti pravni režim važi i za zabranu prometa. Ograničenja i zabrane prometa predstavljaju za stranke u ugovoru višu silu ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi za takvo dejstvo ovih činjenica (čl. 177 ZOO). Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala, postojeća i buduća stvar. Shodno članu 459 ZOO “Ugovor o prodaji nema pravno dejstvo, ako je u času njegovog zaključenja stvar o kojoj je ugovor bila propala”. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora ugrožena ili nije. U principu, kupac može da bira da li će ugovor raskinuti ili će ostati pri njemu uz srazmjerno sniženje cijene. No, ugovor po sili zakona ostaje na snazi, ako djelimična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje ugovora (in favorem contractus). Kupac tada ima pravo samo na sniženje cijene. Mjera sniženja određuje se prema okolnostima slučaja. Zakonodavac ne insistira na tome da ono bude srazmjerno djelimičnoj propasti. Naše pravo neposredno (član 458. stav 3. 13 ZOO) i posredno priznaje prodaju budućih stvari. Njenim zaključenjem prodavac na sebe preuzima rizik zakašnjenja ili nenastanka stvari u roku koji je predviđen za isporuku. Ako stvar ne nastane na vrijeme ili ne nastane uopšte, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovornosti prodavca za docnju. Ugovor o prodaji budućih stvari ne treba izjednačavati sa dobavnim poslom. Stvar može biti određena po rodu (generičke stvari) ili po svojim sopstvenim jedinstvenim osobinama (individualizirane stvari). Generičko
13 Vidjeti član 471. ZOO koji reguliše mjesto isporuke. U engleskom pravu postoji sporazum o budućoj prodaji, a ne ugovor o prodaji.

28

definisanje predstavlja ujedno i minimalno kvalitativno određivanje stvari. U količinskom smislu, stvar može biti precizno određena ili odrediva. U ugovoru stvar koja je predmet prodaje mora biti opisana barem do mjere koja je čini odredivom. Predmetom prodaje može biti vlastita ili tuđa stvar. Situacija koja nastaje prodajom tuđe stvari slična je onoj kod ugovora čiji je predmet buduća stvar. Prodavac preuzima na sebe obavezu da, do vremena isporuke, pribavi svojinsko pravo i da ga prenese na kupca. Ne uspije li u tome, odgovara za docnju, odnosno raskid ugovora. No, savjestan kupac, onaj koji nije, niti je morao znati da kupuje stvar od nevlasnika, može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete ako zbog pravnog nedostatka nije u stanju da ostvari svrhu ugovora. Treba istaći da način privrednog poslovanja olakšava kupcu dokazivanje savjesnosti. Time se pojačava zaštita od pravnih nedostataka, zaštita od evikcije. 2.2. Količina Količina predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje. Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja količine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu količine. Količina je bitan element ugovora ako je tako izričito ugovoreno, ako na to upućuje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifične okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slučajevima, količina je nebitan element ugovora. Bez obzira na pravnu kvalifikaciju, količina se uvijek određuje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Količina najprije može biti određena ugovorom. Određivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To može, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu uzanse 117 i zakonodavstva kojim se uređuje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izričito navele neki drugi sistem. Prvi način određivanja količine jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se ne utvrđuje prema broju komada, odstupanje isporučene od ugovorene količine za ± 2% smatra se urednom isporukom (uz. 121). Precizno određivanje količine može se postići i upotrebom tehničkih termina. Prema uzansi 118, izraz “vagon”, bez bližeg označenja, znači deset hiljada kilograma bruto, a “cisterna” deset hiljada kilograma neto težine. Drugi način svodi se na približno određivanje količine. Ako je uz naznaku količine naveden izraz “circa” ili sličan, tolerancija u količini iznosi ± 5%. Navođenje količine u rasponu, upotrebom izraza “od ... do” ili “najmanje ... najviše”, znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih granica (uz. 119). Treći metod sastoji se u upotrebi izraza “đuture”, “kako padne”, “viđeno odobreno” ili njima sličnih. Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobija uvidom u robu na određenom lokalitetu.

29

Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva. A to znači da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogućavaju da se utvrdi šta one tačno žele u pogledu količine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i faktičko pitanje. 3. Cijena 3.1. Pojam, struktura i način određivanja cijene Ekonomski posmatrano, cijena je vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan element ugovora koji predstavlja pretežno novčanu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U građanskoj prodaji cijena može biti izražena većim dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isključivo u stvarima, 14 Za prodaju poslovnog prava postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi. karakteristično je iskazivanje cijene isključivo u novcu. Struktura cijene veoma je složena. O toj činjenici treba voditi računa i prilikom kalkulacije i kod ugovornog određivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi novčana protuvrijednost neto težine robe, ukoliko ugovorom nije izričito predviđeno da ona obuhvata i težinu ambalaže (“bruto za neto”) 15 Pošto je prema dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, također, moraju biti uključeni u cijenu. Ovo pravilo se neće primijeniti, ako postoji izričit suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaže. Troškovi robnog prometa u užem smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke. 16 Ostali “zavisni troškovi” uključuju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine među njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja određenih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema uzansi 160. to je slučaj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uključi izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja (uz. 165). Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja (uz. 164). Pored toga, na njega padaju i druge uvozne dažbine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadržavati rješenja drukčija od do sada izloženih. U napomenama o bitnim elementima prodaje rečeno je da ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije određena cijena. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti određena ili bar odrediva. Načini na koje se cijena određuje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.
14 15 16

Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, čl. 552. i 553. Uzansa 161. Uzansa 168.

30

strukturu najviših cijena. i 2. tada će biti valjana svaka cijena koja se nalazi unutar predviđenih veličina. pravovaljano i kupac duguje samo ono na šta upućuje ugovor. Kada je odlukom Vlade utvrđena najviša cijena. najviše cijene. n. sprečavanje monopolističkog sporazumijevanja ili ponašanja. Smatra se da je cijena odrediva kada ugovor sadrži “dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti” (član 462. potrebe vođenja ekonomske politike.. Određivanje cijena prinudnim aktom Privredna društva. Za kontrolu cijena je nadležna Federacija Bosne i Hercegovine. Sporazum o cijeni višoj od maksimalne propisane ima isti efekat. u principu.2. Određivanje cijene ugovorom Određivanje cijene u ugovoru je najčešći slučaj u praksi. 1. Bude li ugovorena veća ili manja cijena. odnosno entiteti Bosne i Hercegovine. zadržavanje cijena na zatečenom odnosno određenom nivou. kupac duguje “samo iznos propisane cijene” (član 463. Odredivost cijene je. No. Za pojedine poljoprivredne proizvode Vlada može propisati i zaštitne cijene. Ugovaranje niže cijene je. odnosno cijenu koja se nalazi na najvišem utvrđenom nivou.3. bilo kao “minimalno . Razumije se da bi rješenja tada imala suprotan predznak od izloženih. na primjer kupovanjem robe po izloženoj cijeni. FBiH 2/95). ne mora u ugovoru biti ni spomenuta. 31 . Cijena se u ugovor unosi kao određena ili kao odrediva. 6). do).otkupne”. te marže u trgovini. 2 Zakona o kontroli cijena (Sl. ZOO). Ako je cijena propisana konkretno i precizno. smatraće se da su željele maksimalnu. Ona može odrediti: fiksne cijene. odgovor na njega 17 Čl. Predvide li ugovorom nižu od minimalne. Cijena je odrediva i onda kada ju je moguće utvrditi “prema okolnostima” (uz. U ove mjere spada i mogućnost Vlade da propiše davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim obavještavanjem Vlade. dakle. mjere neposredne kontrole cijena propisuje entitetska Vlada. ugovor će važiti i bez sporazuma o cijeni. faktičko pitanje. U tom slučaju važiće ona fiksna cijena koja je predviđena aktom nadležnog organa. Dalje će se citirati i kao ZKC.. i plasiranje proizvoda iz robnih rezervi mogu dovesti do veće ili manje intervencije državnih (administrativnih) organa u oblasti cijena. “formiraju cijene slobodno prema uvjetima tržišta”. pretpostaviće se da je ugovorena minimalna cijena. 3. Ista logika primijeniće se i u situaciji u kojoj je propisana minimalna cijena.3. To može biti učinjeno izričito ili prećutno. Bude li cijena prinudnim propisom određena u rasponu (od . ZOO). Kada su ispunjeni zakonski uslovi. st. bilo kao garantovane. takođe. određenim iznosom. 17 Pri tome postoji obaveza da se utvrde pravila o načinu formiranja cijena i da se ta pravila poštuju. Ako stranke ugovore veću cijenu. Tada će se smatrati da su stranke htjele najvišu cijenu.

isto djelo. Ne postoji li zvanična evidencija. 20 Poslovni običaj u pogledu pojedinih izraza za određivanje cijene treba svaki put pažljivo provjeriti vodeći računa o tome da oni sa užeg područja imaju prednost nad poslovnim običajima koji važe na širem tržištu. str. Treći metod jeste obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku. a ne raskinu ugovor.”.. Nesporno je da cijenu mogu da odrede prodavac i kupac zajedno. Prva se sastoji u njenom individualnom ugovaranju. “smatraće se da je ugovorena razumna cijena”. str. str. 465 ZOO). Ako to ne učine. isto djelo. Draškić dr Mladen: isto djelo. U našem pravu se smatra da cijena nije “ni ugovorena” i da tada kupac duguje onu koju bi platio “u slučaju kad cijena nije određena” (čl. Elementi cijene se u posljednjem slučaju utvrđuju na tržištu sjedišta prodavca i u vrijeme u koje je trebalo izvršiti isporuku. Ako je ona ugovorena bez ikakvih preciziranja. predviđa da je za cijenu svake partije robe mjerodavan 18 19 20 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. str. 35. “Cijena 18 konkurencije” podrazumijeva cijenu “po kojoj istu robu prodaje lojalni konkurent”. Njihovo značenje može biti određeno u dispozitivnim propisima. I u našem i u uporednom pravu postoje različite solucije. 32 . ZOO). isto djelo. Zakon o obligacionim odnosima to čini samo za “tekuću cijenu”. fusnota 46. Drugi način se sastoji u upotrebi trgovačkih termina. Razlike nastaju onda kada treće lice neće ili ne može da odredi cijenu. “kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kada je trebalo da uslijedi ispunjenje”. Krulj dr Vrleta.. Ako značenje tehničkih termina o cijeni nije precizirano u propisima.”. fusnota 47. str. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Izraz “cijena koštanja” znači cijenu “koja obuhvata ukupne troškove prodajnog mjesta za pripremanje robe bez uračunavanja dobiti”. Nacionalna prava su saglasna i u tome da stranke mogu imenovati treće lice koje će odrediti cijenu. kada ne predstavlja ekvivalent za isporučenu robu i preneseno pravo. najprije. isporuka robe. Vadi li se više uzoraka. 466. ZOO). 169. Problem lica koja mogu da odrede ugovornu cijenu veoma je složen. primjeniće se ono na koje upućuje poslovni običaj. bilo na bazi metodologija koje su po zakonu obavezne. ostavlja mogućnost da naknadno odrede cijenu. uzansa 163. Sporno je i pitanje da li određivanje cijene može biti prepušteno samo jednoj od stranaka. U tom svjetlu treba procjenjivati i ugovaranje “približne” i orjentacione cijene.. str. Postoje u osnovi tri tehnike kojima se određuje ugovorna cijena. Krulj dr Vrleta. fusnota 45. Rezultati dobijeni njihovom primjenom vrijede i onda kada je utvrđena cijena “rđava”. “tekuća cijena” se utvrđuje “na osnovu elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena” (član 464. bilo na osnovu procjene stranaka. Tako “berzanska cijena” označava kotiranu berzansku cijenu jedine ili najbliže berze. Strankama se. 35.zavisi od uslova svakog konkretnog ugovora. 19 a “fabrička cijena” onu “po kojoj fabrika prodaje robu u prodaji na veliko”.. 169. 35. 169. Krulj dr Vrleta. Za ovu situaciju Zakon predviđa niz pravila koja se primjenjuju sukcesivno (čl.

Prema zakonskoj definiciji “pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. ZOO). Napokon. ZOO).uzorak koji je iz nje izvađen. Utvrđuje se za približno istu količinu. st. st. Opšta pravila o prekomjernom oštećenju će se međutim. ukoliko nije izričito ugovoreno da se kao mjerodavan uzima prosječan kvalitet svih uzoraka za cijelu količinu robe. dakle. . onda se smatra da je ugovorna cijena ona “koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja” (član 462. treba smatrati da ugovor o prodaji ne postoji.140. Prva je vezana za vrijeme isporuke. Pošto sud ne može djelovati po sopstvenoj inicijativi. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi. ZOO). jasno je da se razmatrani način određivanja cijene može primijeniti samo onda kada jedna strana. odnosno slične uslove ugovora. . ili obje podnesu sudu zahtjev da to bude učinjeno. kupac je dužan platiti cijenu koju “je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora” (član 462. teško primijeniti na poslovnopravne prodaje budući da je neznanje. Mogu se podijeliti na one koji se zasnivaju na dispozitivnim propisima i one čiji je temelj sam ugovor. niti je odrediva.136. 3. Od “tekuće cijene” se “razumna cijena” razlikuje prema vremenu utvrđivanja. različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. 2. 3. Ako ni jedna stranka unutar rokova zastare prava ne pokrene postupak za određivanje cijene putem suda. Određivanje cijene dispozitivnim propisom Ako cijena u ugovoru nije određena. Ako redovna prodavčeva cijena ne postoji. 3. Načini na koje se to postiže mogu biti različiti.4. predstavlja i faktičko pitanje. st. prodavac i kupac su u zakonskim granicama uvijek ovlašteni da svojim naknadnim sporazumom promijene cijenu. ZOO). Prvi i najčešći način jeste ugovaranje 33 . nego njegovom poslovnom funkcionisanju. Stranke mogu u ugovoru unaprijed predviđati uslove pod kojim će se kao i način na koji će se mijenjati utvrđena cijena. a druga za vrijeme zaključenja ugovora. Redovna prodavčeva cijena pretpostavlja da se radi o trgovcu. ZOO). Promjena cijene Pod promjenom cijene podrazumijevamo njeno naknadno. 3. smatra se da je ugovorena “razumna cijena”. Ona. Prema načelu autonomije volje (član 10 ZOO). Prvi je raskid ili izmjena ugovora zbog promijenjenih okolnosti (član 133.5. isti ili sličan kvalitet i jednake. Drugi je prekomjerno oštećenje (član 139. odnosno nemogućnost znanja za pravu vrijednost stvari uslov za podnošenje zahtjeva po ovom osnovu. Zakon o obligacionim odnosima sadrži dva instituta koji mogu na osnovu zahtjeva samo jedne strane da dovedu do promjene cijene. Karakter i trajanje sudskog postupka pokazuju da ovo rješenje više služi logičkom zatvaranju sistema određivanja cijene.

detaljnije izlaže pojedine valorimetre i tipove klauzula. Za pojedine vrste poslova. odredba o indeksnoj klauzuli je ništava. to je nastupanje i kvantifikacija promjena predviđenih elemenata. isto djelo. Ovdje ćemo se zadržati na onima koji još nisu izloženi. 34 . naročito za isporuku investicionih dobara. niti radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Ipak. str.klizne skale (član 397 ZOO). U suprotnom. Ti elementi su: kvalitet. svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata već po pretpostavci. 1970. Zakon ih smatra dozvoljenim “ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom posla” ili kada je ova odredba unesena u ugovor “radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane” (član 396. Suprotno može biti propisano ili ugovoreno. 171. 223 i druge). 188. Kao valorimetar mogu biti uzeti i troškovi radne snage ili života. Ono što u ovom slučaju može biti sporno. 21 U međunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opšti uslovi poslovanja Evropske ekonomske komisije za dobavu postrojenja i opreme u izvozu (br. Osim bitnih elemenata prodaje. Upravo zbog toga nebitni elementi su čest uzrok sporova. 22 Da bi se izbjegao špekulativni karakter ovih klauzula. 21 Prilikom njihove primjene moraju se imati u vidu i uzeti u obzir okolnosti konkretnog posla. transportne klauzule i ambalaža. robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije”. Pojam i vrste Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla. Informator. ili o kojima neće ni kasnije biti posebno riječi. Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule (član 396. str. Njima stranke postižu potpunu prilagođenost ugovora svojim konkretnim potrebama. U njima se promjena cijene veže za “promjene cijene dobara. precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata cijene u određeno vrijeme i na određenom tržištu na samu cijenu. u vidu matematičke formule. određivanje nebitnih elemenata izuzetno je značajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. IV NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI 1. a ne sam iznos promjenjene cijene. Zagreb. 22 Krulj dr Vrleta. U ugovorima u kojima se jedna strana obavezuje “izraditi i isporučiti određene predmete” može se unijeti klauzula kojom se. 574 i 574 A) Vidjeti “Međunarodno trgovačko pravo”. uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn. 188 A. ZOO). ZOO). 187. postoje tipske ugovorne klauzule. Na osnovu izloženog je jasno da je broj nebitnih elemenata izuzetno veliki.

kvalitet može biti određen prinudnim ili dispozitivnim propisima. Njima se određuju “norme kvaliteta. sigurnost. Posebno ćemo ispitati svaki od ovih načina određivanja kvaliteta u ugovoru. ZS). 2.2. 29/00). To je. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. kao i količina. ZS) i o obaveznim proizvođačkim specifikacijama (član 35. Centar regulative ove vrste nalazi se ministarstvu nadležnom za energetiku. fizičkih. odrednica predmeta ugovora. dakle.2. Neposredno prinudno određivanje kvaliteta vrši se propisima o kvalitetu proizvoda i robe. kao i uslovi i zahtjevi za postizanje i očuvanje propisanog nivoa kvaliteta pojedinih proizvoda. odnosno državnom Institutu za standarde.” (član 34. Zakon je kao Uredba sa zakonskom snagom donesen 1993. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski značaj i na pravnu složenost kvaliteta kao elementa ugovora. ako na to ukazuje priroda stvari ili okolnosti posla. Kvalitet će predstavljati bitan element posla ako je tako propisano ili ugovoreno. 24 23 35 . industriju i rudarstvo. U metode posrednog propisivanja kvaliteta ulaze propisi o tehničkim normativima (član 23. 24 Kvalitet može biti propisan zakonom ili podzakonskim aktom. Određivanje kvaliteta prinudnim propisom Kvalitet se određuje prinudnim propisom onda kada je od posebnog interesa za širu društvenu zajednicu (zdravlje. razvio se ili kako se to u pravnoj terminologiji kaže tipizirao se i niz ugovornih metoda njegovog određivanja. Citiraće se kao: ZS Vidjeti: Odluka o Zakonu o osnivanju Instituta za standarde. Kvalitet 2. Pored toga. Od pravne kvalifikacije kvaliteta zavise i posljedice neurednog ispunjavanja ugovora u pogledu ovoga elementa. itd). izvoz. U svim ostalim slučajevima kvalitet ima svojstva nebitnog elementa. ispitivanja i kontrole kvaliteta. listu RBiH 13/1993. oružane snage. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (Sl. 23 Sistemski okvir za to sadržan je u Zakonu o standardizaciji. estetskih. Pojam kvaliteta Kvalitet je skup hemijskih. i objavljen u Sl. bilo za posebne namjene koje proističu iz ugovora ili okolnosti posla.1. postupci i metode obezbjeđenja. moguća je njegova različita pravna kvalifikacija. Neposredno obligatorno propisivanje kvaliteta može se izvršiti i bosanskohercegovačkim standardima u kojima je predviđeno da je njihova primjena obavezna u cjelini ili djelimično (član 23.. funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi.. Pošto je kvalitet. ZS). Za razliku od količine. glasnik BiH br. skup svojstava robe uslijed kojih se ona može korisno upotrijebiti. Zbog njih je kvalitet jedan od najčešćih razloga za sporove među strankama.

Drugi i u praksi veoma čest način je određivanje kvaliteta po mustri (uzorku) ili modelu. Ako nije riješeno kojoj strani pripada pravo izbora. odnosno model podnesen kupcu “samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari. U posljednjem slučaju treba paziti da ne dođe do protivrječnih ili nejasnih rješenja. 2. treba uzeti da ono postoji u korist prodavca kao dužnika (član 403. odnosno minimalni predviđeni kvalitet. ili uzorak koji je jedna stranka pod svojim pečatom predala drugoj. Vidjeti član 403. Bez obzira kako je određen. I ostali problemi vezani za 25 ovu situaciju rješavaju se prema pravilima koja važe za alternativne obaveze. smatraće se da su htjele propisani. Na bazi opštih pravila može se smatrati da je odstupanje dopušteno jedino ako je to na neki način ugovoreno. 1) ne daje osnova za široku mogućnost odstupanja od uzorka ili modela. 3/02). glasnik BiH br. ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom”. koji je 26 predmet prodaje.3. 141). Uzorak i model ne moraju biti novi i po tome se razlikuju od istih pojmova iz Zakona o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 538. Prema uzansi 141. često pod posebnim komercijalnim nazivima. odnosno njihovog dijela. to je onaj “koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka. . podrazumijeva “svaka odredba ugovora kojom se bliže određuju svojstva i asortiman robe”. Ako ima više uzoraka. Određivanje kvaliteta ugovorom Kvalitet se određuje sporazumom stranaka i to na više načina. st. propisani kvalitet je obavezan. ZOO. Kod određivanja kvaliteta opisom u ugovoru se riječima i/ili crtežima označavaju sve ili samo pojedine osobine stvari. Ukoliko su specifikacijom određena samo neka svojstva robe. 26 25 36 . Zakon o obligacionim odnosima (čl. Zakon dalje dozvoljava “nedostatak jednakosti” (saobraznosti) onda kada je uzorak.ZS). Pri ovakvom načinu ugovaranja kvaliteta posebnu pažnju treba posvetiti određivanju i očuvanju identiteta mustre (uzorka). Za mnoge artikle je u trgovini već uobičajen način na koji se opisuje kvalitet i zna se na koje osobine treba obratiti pažnju. kontrole. Pod njom se. mjerodavan je za određivanje kvaliteta onaj “koji su stranke kao takav odredile” (uz. Model je tijelo koje predstavlja osobine i dimenzije industrijskog ili zanatskog proizvoda. Ukoliko su se stranke sporazumjele o kvalitetu nižem od fiksiranog. Kvalitet se može odrediti i specifikacijom. izrade. Ugovorom se kvalitet može odrediti i alternativno. Za neke artikle postoje i tipske mustre. Posebnu sigurnost strankama pruža “autentičan uzorak”. Njima se kvalitet robe determiniše kroz nametanje postupaka projektovanja. bez obećanja saobraznosti”. puštanja u rad pogona i rukovanja. pa se ne mora ni ugovarati. Mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena količina.408. prema uzansi 140. Oni se mogu primijeniti samostalno ili kombinovano. Utvrđuju ih privredne asocijacije i ustanove. ZOO).

ne odgovara za materijalne nedostatke koji bi se u ovom slučaju pojavili.takva” (uz. na primjer).) znači da se roba sa određenog mjesta ili iz određene proizvodnje uzima bez prebiranja i izdvajanja dijelova boljeg. 37 . odnosno poslovnim običajima. I drugo. Manja količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova. Kvalitet se može odrediti i tipom. osim u slučaju obmane. postoji posebna vrsta ugovora . bilo u uzansama. a stranke nisu istakle koji žele. Kod nas su najvažniji termini ove vrste definisani u Opštim uzansama. Trenutak zaključenja ugovora je mjerodavno vrijeme za određivanje “uobičajenog kvaliteta”. Razrađeni su u čl. 13/93) u članu 1. Ona je regulisana i u Zakonu o obligacionim odnosima (član 539). tehničkih termina. Termin “kakva . Njihovo značenje je određeno bilo u dispozitivnim propisima. Razlika između tipa i tehničke oznake je faktičko pitanje. pri definisanju svojstava stvari mora se voditi računa i o količini. “podrazumijeva se standard koji važi u mjestu prodavca” (uz.specifikaciona prodaja. 27 28 Zakon o standardizaciji (Sl. Postoji li više standarda za istu robu. odnosno lošijeg kvaliteta. Od tipa treba razlikovati tehničku oznaku pojedine robe.drugačiju specifikaciju. Standardi su pravila o 27 organizaciji i načinu proizvodnje. 30 i 31. prodavac može da bira da li će raskinuti ugovor ili će sam sačiniti specifikaciju. Ovom treba dodati još dva značajna momenta. Kvalitet se. napokon. Prodavčeva specifikacija važi ukoliko kupac u razumnom roku po prijemu obavještenja o specifikaciji prodavca ne da svoju . Tip se označava posebnim nazivom (vlašićki sir. tržnica na veliko i berzi. te proizvodu kao njihovom rezultatu. 145. Isto dejstvo ima i sintagma “viđenoodobreno” (uz. Upravo zbog toga se smatra da prodavac. može ugovoriti i primjenom posebnih. Stranke mogu ugovarati kvalitet pozivom na standarde. Politika standardizacije se sprovodi u državnom Institutu za standarde.) Razlog za usvojeno rješenje je u tome što se ovdje smatra da je kupac prije zaključenja ugovora pregledao robu i pristao na njen kvalitet.). koja je poznata samo užem krugu stručnjaka. Zakona o standardizaciji. i 24. Suština zakonskih rješenja je u tome da nakon bezuspješnog proteka roka za davanje specifikacije od strane kupca.). daje izuzetno široku definiciju standarda Član 12. nacionalni. Mogu biti 28 međunarodni. Izraz “uobičajeni kvalitet” označava ona svojstva stvari koja se “u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom” (uz. Bude li sporazumom stranaka utanačeno da je kupac dužan da nakon zaključenja ugovora ispostavi specifikaciju. 144. list RBiH. 143.osobine koje nisu predviđene moraju da zadovolje dva kriterija: da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome što je u prometu uobičajeno. mjere i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. 142. granski i proizvođački ili interni. te predstavlja i uzorak te robe. Tip je onaj skup svojstava pod kojim se jedna roba pojavljuje u prometu tako da je ona više ili manje poznata širokom krugu potrošača. istog akta.

on će se utvrditi na osnovu dispozitivnih propisa. st. 2. (čl. A to znači da se sa neznanjem prodavca izjednačava i situacija u kojoj mu namjena nije ni “morala biti poznata”. uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju. No. stav 2. te sitna i krupna. isto djelo. a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču. ako je to propisano ili izričito ugovoreno. za razliku od Opštih uzansi (uz. str. Time je položaj prodavca u procesu dokazivanja znatno olakšan. zamjenljiva i nezamjenljiva. Isti pravni tretman ima i obaveza Prema Kapor dr Vladimir . Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari. onoga koji “ne može biti ispod srednjeg kvaliteta” (uz.2. je bila opširnija i bolja. jasno je da je i poslovna pozicija prodavca ovim poboljšana. Kada se zna da je “srednji kvalitet” aritmetička sredina svih poznatih kvaliteta jedne vrste robe na bosanskohercegovačkom tržištu. 146. 129. Sa poznavanjem namjene valja izjednačiti i situaciju u kojoj je prodavac morao da zna za šta će se stvar upotrebljavati. sredstvo pakovanja. No. te običnu i originalnu (“originalno pakovanje”). ZOO). Zbog toga se za rješavanje ovog pitanja koriste opšte norme o ispunjenju obaveza. 3.).Carić dr Slavko. Zagreb 1962. Ambalažu je moguće podijeliti na različite načine.). Prodavac koji zna namjenu za koju će kupac koristiti stvar “dužan je dati stvari odgovarajuće kakvoće” (član 311. Može se definisati i kao zaštitni omot robe. Progres. 31 Juridički su najvažnije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalažu. potrošna i nepotrošna. 5. investiciona i neinvesticiona. str. 311 ZOO). suštinskih razlika između posmatranih izvora nema. st. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. su oni “koji su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne može izmijeniti. dužan je dati stvari “srednje kakvoće” (član 311. doći do rješenja koja smo već imali u našem pravu. st. Bukljaš dr Ivo: “Pravne norme i trgovački običaji za ambalažu”. ne treba smatrati da je prodavac obavezan 29 na isporuku upravo srednjeg kvaliteta. Ambalaža 30 “Ambalaža je stvar. isto djelo. U svim ostalim slučajevima ona je nebitan sastojak. 1). odnosno korisniku”. Zakon o obligacionim odnosima. Stoga je neophodno tumačenjem čl. Prema članu 75. 6-8 navodi sljedeće vrste ambalaže: neodvojiva i odvojiva. ni ugovoren. Zakona o standardizaciji. a time i imovinska vrijednost”. Ovakvo rješenje pojačava poslovni položaj kupca. odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja. I drugo. 30 31 29 38 . jer olakšava dokazivanje nepažnje ili nesavjesnosti prodavca. 2. Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom Ako kvalitet nije ni propisan. Stilizacija uzanse 146. 146. Od ambalaže treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. “proizvodi u originalnom pakovanju”. 311. utrošiti. nema posebnih pravila koja bi važila samo za prodaju.4. Ambalaža je bitan element ugovora. str. Bukljaš dr Ivo. Prodavac može svoju obavezu uredno ispuniti i predajom robe boljeg kvaliteta.

organizacija transporta. onda onaj kojim se roba po prirodi posla redovno transportuje između mjesta otpreme i opredjeljenja u konkretnom slučaju. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utanačena. Ambalažu manje vrijednosti i onu koja je namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vratiti i kad ništa nije u ugovoru predviđeno. postavlja u pogledu ambalaže. X 1964. Sudska praksa je razvila još neke kriterije u pogledu obaveze vraćanja ambalaže. snošenje troškova isporuke i transporta. Preciziranje se vrši podzakonskim aktima. Kogentan režim karakterističan je za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem smislu riječi: od pakovanja hrane do radioaktivnih supstanci. Kao mjerodavan se uzima ugovoreni način prevoza. Vidjeti odluku Vrhovnog privrednog suda ex-SFRJ P 408/64 od 1. isto djelo. upotrebom tehničkih termina ili pozivom na posebne uzanse. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno utiču na sadržaje ugovora koje prodavac ili kupac zaključuju sa špediterom. trajnu ambalažu veće vrijednosti kupac je dužan vratiti i kad ništa posebno nije između stranaka utanačeno. Drugi izvor pravila o ambalaži je konkretan ugovor. tada Opšte uzanse zahtijevaju da prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu. Vrednija ambalaža i namijenjena za višekratnu upotrebu mora se vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla. a ako on nije predviđen. U njima postoji razrađen sistem tehničkih. “ambalaža gratis” ili njima slična. 32 Ukoliko ugovor šuti o pitanju ambalaže. I drugo. transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: plaćanje carina. najprije. 39 . 32 33 Vidjeti rješenja pojedinih posebnih uzansi kod Bukljaš dr Ivo. Ona. Bude li u ugovor unesena neka od sljedećih klauzula: “franco ambalaža”. ambalaža se ne mora ni 33 platiti ni vratiti (uz. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja.97. 73 . zavisno od vrste klauzule i izvora za određivanje njenog sadržaja. transportne klauzule nikada neposredno ne uređuju odnose između prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. 162). prevoznikom.zaštite robe koja se posebno ne pakuje. “ambalaža izgubljena”. osiguravačem i drugim vršiocima usluga u prometu robe. pribavljanje dozvola i slično. važiće dispozitivna norma Opštih uzansi. ambalaža mora biti takva da obezbjeđuje primjenu najnižeg podvoznog stava na izabranim načinima transporta. Tek ako ova nije predviđena. Transportne klauzule Transportne klauzule su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćen način dogovaraju o nizu pitanja od značaja za izvršavanje ugovora o prodaji. Osnovu i elemente za to daje Zakon o standardizaciji (čl. 74). te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Napokon. U ta pitanja spadaju: organizacija isporuke. Pored ovih. 4. Stranke se o ambalaži sporazumijevaju opisujući je. Ambalaža može biti određena prinudnim propisima. Dva su osnovna zahtjeva koje uzansa 79. mora da robu učini sposobnom za prevoz bez oštećenja. Ali. poslovnih i pravnih normi o pakovanju pojedinih vrsta robe. str.

Time je INCOTERMS praktično postao dokument sa univerzalnom primjenom. transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski. one iz 2000. Zahvaljujući izuzetno obimnom sadržaju pojedinih klauzula to se u praksi relativno rijetko čini. 1 ZOO) i na činjenicu da su INCOTERMS značenja u veoma širokoj upotrebi. INCOTERMS sadrži samo pravila o tumačenju pojedinih transportnih 34 35 klauzula. str. INCOTERMS i Opšte uzanse. 7. I drugo. S obzirom da pretpostavka o pristanku stranaka na pravila Opštih uzansi više ne postoji (čl. izjednačen sa Revidiranim spoljnotrgovinskim definicijama SAD (1941) koje regulišu ista pitanja. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. ukoliko se transportne klauzule mijenjaju ili dopunjavaju.Međunarodna privredna komora u Parizu (1936. Njome je ovaj reglman. pretpostavlja se važenje posljednje revizije. 273. Beograd 1985. III Aufl. Razlog za to leži u činjenici što su opšte uzanse (uz. 2 naročito. str. ali je njihov sadržaj određen daleko šire. Uvoda u INCOTERMS prema publikaciji INCOTERMS”. Prva. treba biti posebno oprezan. revizija iz 1980. Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953. 37 Tačka 6. broj klauzula je u INCOTERMS-u manji. str. Drugo. godine su značajne dvije stvari. Posljednja revizija je u sebe uključila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi) te sve češće elektronske obrade podataka. sugeriše isto rješenje. 38 I najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno da promijeni smisao.publik. godine. 36 Ovo pravilo važi za međunarodnu prodaju. 40 . skloni smo shvatanju da će se i u domaćem prometu davati 37 značenja transportnim klauzulama koja one imaju u INCOTERMS-u. ne sadrže potpuno iste klauzule. Složenost poslova i veliki broj obaveza stranaka uvijek mogu da rezultiraju rješenjima koje stranka ili stranke nisu željele. Na kraju dvije napomene. 1980. najprije. Zbog toga se smatra da je primjena INCOTERMS značenja pojedinih klauzula uobičajena. 38 Tačka 7. Bude li to slučaj. 35 Tačka 6. “Uvoda” u INCOTERMS 1980. klauzule INCOTERMS-a sadrže po deset obaveza svake stranke. I treće.) kodifikovala je najvažnije transportne klauzule. Svezak II. Za reviziju iz 1980. 34 Draškić dr Mladen: “Transportne klauzule” u “Ugovori u međunarodnoj trgovini” Pravni fakultet. 1990 i 2000 g. I drugo. 100 do 114) regulisale istu materiju. Akt kojim je to učinjeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Nacionalni odbor SFRJ u MTK u Parizu Jugoslavija . st. pojedine klauzule imaju različita značenja u ova dva akta. godine je prilagodila značenje klauzula potrebama multimodalnog i kontejnerskog transporta. Beograd 1987. Na osnovu toga se postavljaju dva važna pitanja: kakav je odnos u pogledu sadržaja. 1976. U domaćem pravu ono može biti sporno. Njihov sadržaj može ugovorom biti proširen ili sužen. sadržaj odnosa koji je inače tipičan za dati slučaj. 1967. najprije. Koln 1980. 36 Vidjeti Reithmann dr Christoph: “Internationales Vertragsrecht”. a kakav u pogledu osnova primjene INCOTERMS-a i Opštih uzansi. 1107. Otto Schmidt. dok to sa uzansama nije slučaj.

čine od obaveza prodavca izuzetno složene pojave.GLAVA DRUGA OBAVEZE PRODAVCA I .UOPŠTE O OBAVEZAMA PRODAVCA 1. garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Karakter obaveza prodavca Ugovor o prodaji je sinalagmatičan. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Dužnost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaključenje i izvršavanje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju načela poštenja i savjesnosti. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje. 41 . Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za režim odgovornosti prodavca. Postoje različite klasifikacije ove grupe obaveza. Ona leži na prodavcu onda kada je zbog kupčeve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca. njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i značaj u praksi su mjerila prema kojima se dužnosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. 1 ZOO). 2. Obaveza čuvanja stvari je zajednička dužnost saugovaratelja (član 520 .522 ZOO). Ispitaćemo ih na mjestima na kojima se to može učiniti povezano sa drugim srodnim predmetima izlaganja. ZOO: Organizovanje prijevoza. Svaka od njih se sastoji od većeg broja relativno samostalnih radnji za koje važe posebna pravila i za čije izvršenje 39 Član 473. Ove obaveze biće predmet posebnog izlaganja. Zbog toga se može smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca. U osnovne dužnosti ubrajaju se isporuka. st. iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo sporadično. a potrebno je posebno istaći dvije: čuvanje stvari i obavještavanje. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju različite potrebe stranaka. 39 Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima ili na ugovoru. garancija za materijalne nedostatke. Pravni režim ove dvije vrste obaveza biće izložen u sklopu razmatranja odgovornosti stranaka za neispunjenje ili neuredno ispunjenje ugovora. a državina (posjed) stvari ostala kod prodavca (član 520. Vrste obaveza Obaveze prodavca su dužnosti izvršavanja određenih radnji koje za njega proističu iz ugovora o prodaji.

već nalazi kod kupca (na primjer po osnovu posla lizinga). Ona čini kičmu isporuke. Član 473 ZOO. dužnosti su povezane i sa odgovornošću prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. 42 . između elemenata. 44 Opširno o ovome vidjeti kod Krulj dr Vrleta. 43 Ovakva predaja naziva se i fiktivnom. isto djelo. Pored toga.. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. 78 . 127.. Načini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. To će biti slučaj kada se stvar. 73 . te zato predstavlja karakterističnu dužnost u ugovoru o prodaji. Faktičkim radnjama smatramo fizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed na stvari koja je predmet prodaje. II – ISPORUKA 1. ali se cijela obaveza ne može na nju reducirati. da je isporuka postala “centralna os cijelog sistema prava prodaje”. “predaja stvari” (čl. 44 Pravne radnje su izjave volje. Radnja uručenja stvari je najčešća i najtipičnija među njima. Pojam isporuke “Isporuka” robe.. Oni označavaju vrste radnji koje treba preduzeti i način na koji to valja učiniti da bi se konkretna dužnost smatrala uredno ispunjenom. 125.79. Nečinjenje ili propuštanje može. One prate faktičke radnje. To posebno nije moguće kod trgovačkih 42 prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja. stavljanje robe na raspolaganje kupcu. Njihov značaj je u tome što jednu materijalnu radnju koja može imati različita pravna 40 41 42 O različitim pojmovima i konceptima “predaje” ili isporuke vidjeti Krulj dr Vrleta. str. ali samo izuzetno da predstavlja radnju isporuke. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgraničiti. Razumljivo je. i mogu se učiniti izričito ili prećutno.”.74. isto djelo. str. Složenost ove kategorije zahtijeva posebnu razradu njenih elemenata. Ona je neraskidivo vezana sa prenosom rizika i prelaskom svojine. 41 Pod “isporukom” podrazumijevamo sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao steći posjed stvari i svojine na njoj. obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. po nekom osnovu. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. kada na prodavca pada i obaveza organizovanja ili omogućavanja prevoza. 467. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.”. isto djelo. str. osnovna je 40 obaveza prodavca. str. stoga. 43 Mitrović dr Dobrosav.. Uprkos ovome. Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. 49 smatra da ovo rješenje treba prihvatiti iako nije sadržano u ZOO.moraju biti ispunjene predviđene pretpostavke. ZOO) ili njeno uručenje kupcu odnosno kupčevom zastupniku. Osnovne dužnosti neposredno proističu iz bitnih sastojaka prodaje. str.

132. Ova formulacija podrazumijeva isporuku stvari koja je ugovorena.svojinskog prava. 43 . obilježja tih radnji. Pošto ono ne isključuje i mogućnost sticanja najjačeg stvarnog . način. Vrste modaliteta o kojima govorimo su: predmet. od kojih su najvažniji tipizirani. razmatrano rješenje smo uvrstili u definiciju isporuke. Zadovoljavanje normi kako o pojedinim modalitetima tako i o svima modalitetima zajedno znači i uredno izvršenje isporuke. a to znači prenos posjeda stvari na njega. Predmet isporuke “Predmet isporuke” je širi pojam od “predmeta ugovora”. 2. isto djelo. ali i druge stvari koje određuju isporuku i na kojima se vrše radnje isporuke.). Bitno je zapaziti da se pored izvora prava ovdje uključuju običaji i okolnosti konkretnog posla. ZOO zahtijeva da stvar bude bez materijalnih nedostataka. te način na koji one moraju biti ispunjene. ZOO pripaci i koristi od stvari (plodovi i zakupnina npr. 45 Koje će materijalne i pravne radnje ulaziti u sistem isporuke zavisi od istih faktora od kojih zavisi i cijeli sistem obaveza prodavca. a ne na svojinsko pravo. Prema njoj. Zahvaljujući tome što isporuka uvijek predstavlja i akt volje. I drugo. vrijeme i dejstva isporuke. prodavac je morao da uradi ono što je potrebno “da bi kupac mogao primiti isporuku”. ZOO zahtijeva da stvar bude predana u “ispravnom stanju”. Upravo “takav pojam isporuke dopušta da se pitanje prelaska rizika 46 za robu reguliše nezavisno od pitanja prelaska svojine sa prodavca na kupca”. cilj isporuke nije bio aktualni prenos posjeda. Član 468. Manifestacija volje ovdje se odnosi samo na obligacionu radnju. ZOO). Prema članu 467. 2 ZOO primarni je cilj isporuke uručenje stvari kupcu. Za njih postoje rješenja u dispozitivnim propisima. To od isporuke čini i faktičko pitanje. a ne neke druge stvari (aliud) (član 307. 45 Ovakva pravna kvalifikacija isporuke ne znači usvajanje njemačke koncepcije apstraktnog stvarnopravnog posla kao trećeg sastavnog dijela isporuke. mjesto. Dakle. ona može biti određena i kao pomoćni pravni posao. prema članu 468. Modaliteti su pojam koji u sebe uključuje: vrste radnji koje ulaze u sistem isporuke. Uzansa 70 je o ovom pitanju sadržavala rješenje koje je više odgovaralo poslovnoj prodaji. Zbog toga ona ima više modaliteta. str. 46 Kapor dr Vladimir .Carić dr Slavko. nego stvaranje mogućnosti kupcu da posjed stekne.značenja kvalifikuju upravo kao radnju isporuke. st. To su. Isporuka je složena obaveza. 2. Predmet isporuke obuhvata predmet prodaje. st.

zavisi od vrste stvari koja je predmet ugovora. prelazak rizika. 2).prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione). Uporedno pravo poznaje različita rješenja. odnosno roba (član 471. prelazak troškova. izložićemo ih kao jedinstven sistem pravila. 71. 55. ili barem najvažnije.prodaje sa otpremom (distancione) . Taj sistem nije suprotan opštim rješenjima o mjestu ispunjenja nenovčanih obaveza iz člana 319.74 ne postoji protivrječnost. Ako u ugovoru nije ništa rečeno. Pored toga.nije precizirano. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka. st. U kojem trenutku . Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Izričito određivanje se u privrednoj prodaji najčešće vrši transportnim klauzulama. uz. 2 ZOO. mjesto isporuke biće ono u kome se u trenutku zaključenja ugovora nalazilo stovarište. str. 72. prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Očito je da se citirano rješenje odnosi na prodaju poslovnog prava. mjestom isporuke smatraće se ono iz koga je poslana ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat. 47 Kritiku ove formulacije vidjeti kod Mitrović dr Dobrosav.3. st. prema dispozitivnim normama. 2). “Ako je prodavac zaključio ugovor u vršenju svoje redovne privredne 47 djelatnosti”. st.najčešće onda kada su sjedišta stranaka u raznim mjestima i 3 . po pravilu. a lokaliteta u užem smislu. Prema njemu prodaje mogu biti: 1 . imaju sjedišta u istom mjestu. Mjesto isporuke 3. Otuda je njegov značaj veliki.kod njih prodavac i kupac. Smatramo da kod nas princip pravne sigurnosti zahtijeva da se mjesto isporuke određuje prema sjedištu prodavca u vrijeme zaključenja ugovora. 3. Određivanje lokacije jeste utvrđivanje mjesta isporuke u širem. Mjesto isporuke može da posluži i kao kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. ZOO i uzansi 71 . Pojam mjesta isporuke Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve. Mjesto isporuke u širem smislu Određivanje mjesta isporuke u širem smislu. isto djelo. ZOO. 44 . U slučaju da prodavac u trenutku zaključenja ugovora ima više poslovnih jedinica. Bude li utanačeno da će se generičke stvari uzeti sa određenog stovarišta ili količine. Pošto između člana 471. 2 . kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka. ono može zavisiti i od posebnih okolnosti konkretnog posla.1. primijeniće se dispozitivna pravila. zavisno od okolnosti konkretnog ugovora (uz. a radi se o robi određenoj po rodu.2. radnje isporuke moraju da budu završene. mjesto isporuke je sjedište prodavca. Sporazum stranaka o tome može biti izričit ili prećutan.prodaje u mjestu (nedistancione) .

) udaljen od skladišta prodavca manje od deset kilometara. luka itd. 1). važe opšta pravila. Ako je transportni terminal (željeznička stanica. veoma ograničeno dispozitivnim propisima. Način isporuke 4. 1). Mjesto isporuke u užem smislu Kod nedistancione prodaje. on određuje sa kojega od njih će isporuka biti izvršena (uz. ta lokacija je i mjesto isporuke (član 472. 71.) koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju osnovnu obavezu.Za individualizirane i buduće stvari postoji alternativno rješenje. pregled. mora o tome da obavijesti kupca. odnosno gdje će biti proizvedena. 5). 2 ZOO. st. sam određuje sa koga će se izvršiti isporuka. kao supsidijarna pravila primjenjuju se i norme 45 . utovar i slično) i modalitete obavljanja tih radnji (izdvajanje u skladištu uz odabir loših komada npr. Prodavac koji ima više skladišta u mjestu isporuke u širem smislu. Rješenja su složenija kod distancione prodaje. 74. st. 3). 4. kupac može da ih odbije od onoga što plaća prodavcu po osnovu prodaje (uzansa 73). uzansa 72. Način isporuke je izuzetno složena kategorija. mjesto isporuke u užem smislu je transportni terminal.1. 74. Ne znaju li stranke gdje se stvar nalazi. Ako prodavac ima više skladišta u istom mjestu. Mjesto opredjeljenja se određuje po podacima ugovora o prevozu. on može zahtijevati da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku nastupanja prekida prevoza. Pojam i vrste “Način isporuke” je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdvajanje. Pored toga. ukoliko nešto drugo iz ugovora izričito ne proizlazi (uz. st. On je uređen ugovorom. mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. 3. st. Pošto su troškovi prevoza do ugovorenog mjesta isporuke uračunati u cijenu. U suprotnom. st. poslovnim običajima. Opštim uzansama. odnosno gdje će se proizvesti. 4). st. uzanse se izjašnjavaju za mjesto otpreme (uz. Prodavac koji ne može da izvrši isporuku u ugovorenom mjestu. prirodom robe i okolnostima posla. Kada na osnovu teksta ugovora postoji sumnja o tome da li su stranke željele da mjesto isporuke bude mjesto otpreme ili opredjeljenja. Mjesto isporuke u užem smislu značajno utiče i na pravila o načinu isporuke. mjesto isporuke je skladište prodavca (uz. pakovanje. zato što su nastupile transportne smetnje. 71. Kupac je tada ovlašten da jednostranom izjavom promijeni mjesto isporuke.3. Ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju gdje se stvar nalazi.

ne stvarnopravnih. naročito). I treće. tj. st. I transportni dokumenti mogu biti iskorišteni za dokumentarnu isporuku. 1. 4. isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može da obavi sam. st. Napokon. posebno. 76. a prodavac ne može bez njega da odabere i izdvoji robu. Takvu isporuku nazivamo realnom. način isporuke. Dokumentarna isporuka se može izvršiti prodajom bilo kojih robnih hartija. Drugi način se realizuje ako uredno pozvani kupac ne dođe radi odabira i izdvajanja robe. Sukcesivnom ili obročnom isporukom nazivamo onu isporuku kod koje se ugovorena količina stavlja na raspolaganje kupcu u manjim. Ovo rješenje uzanse 72. ali kontinuelno. Tako će se isporukom smatrati i prenos skladišnog lista. Prvi se sastoji u zajedničkom izboru i izdvajanju generičke robe radi njene otpreme. Tada prodavac ove radnje može učiniti sam. i uz. Kod nedistancione prodaje postoje tri načina isporuke na skladištu prodavca. i 298. U prvom slučaju postoji jednokratna isporuka. koja daje pravo svojine na robi. Prema načinu na koji se predmet stavlja kupcu na raspolaganje. koji je legitimacioni papir i skladišnice. ako uredno pozvani kupac nije došao. može biti: simboličan. Pod simboličnom isporukom podrazumijeva se predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje stavljanje posjeda na raspolaganje kupcu. On važi i za cijelu količinu i za obrok. Ona se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cijele ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda. Realna jednokratna isporuka Način stavljanja kupcu na raspolaganje stvari koja reprezentuje cijelu količinu zavisi od okolnosti konkretnog slučaja i od prirode robe. 2. bez većih prekida. odnosno prenos posjeda sa prodavca na kupca.2. isporuka se može izvršiti i uručenjem samih stvari koje su predmet ugovora. One ne moraju da imaju svojstvo papira od vrijednosti. 77). Dokumentarna isporuka vrši se uručenjem robnih hartija ili prevoznih papira na način koji je za svaki od njih posebno predviđen. dokumentaran i realan (stvaran). Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši predajom papira koji kupcu omogućavaju efektivno raspolaganje prodanim stvarima. Pravila se razlikuju za nedistancionu i za distancionu prodaju.Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju nenovčanih obaveza (član 296. Zato za simboličku isporuku ne postoje posebna dispozitivna pravila. Akteri odbira robe su prodavac i kupac (uz. relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet. Po vremenu predaje cijele ugovorene količine način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. U takvim uslovima poseban supsidijarni pravni režim razvio se samo za realnu isporuku. je značajno zbog toga što u trenutku izvršenja posljednje radnje 46 . Kao primjeri mogu da posluže predaja ključeva automobila ili ključeva skladišta u kome se nalazi predmet ugovora. a time i sama isporuka. Sa uručenjem se izjednačava stavljanje stvari na raspolaganje kupcu.

Da bi roba došla do mjesta opredjeljenja prodavac mora “na uobičajeni način i pod uobičajenim uslovima” sklopiti sve ugovore potrebne za izvršavanje prevoza “do određenog mjesta” (član 473. određivanjem perioda i upotrebom tehničkih termina. Vrijeme isporuke 5. Situacija je složenija kada se isporuka vrši na skladištu prodavca. Pojam Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju 48 isporuku treba da budu završene. 131. isporuka će biti izvršena traženim radnjama (uz. 1).”. ZOO). naročito) i Opšte uzanse. Vrijeme jednokratne isporuke Prvi izvor prava za određivanje vremena jednokratne isporuke je ugovor. Ako vozar ili špediter zahtijevaju nešto drugo. 76. način isporuke biće identičan načinu uručenja robe primaocu. uz. pravila koja važe za predaju robe na prevoz ujedno su i pravila o načinu isporuke.1. Bude li ugovorom o distancionoj prodaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja. pa se ugovori sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju posebnom vrstom posla . iz sporazuma stranaka ili iz okolnosti posla može proizaći kvalifikacija roka kao bitnog elementa posla.) i posebna rješenja.317. Kod nas dolaze u obzir Zakon o obligacionim odnosima (član 315. kod komadnih pošiljki koje se prevoze željeznicom način isporuke će se sastojati u predaji pošiljke sa popunjenim tovarnim listom u željezničkom magazinu. i 469. U praksi preovlađuju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke. st. No. U prvom slučaju. 86. Tehnički termini se odnose na utvrđivanje perioda isporuke. st. To je “trenutak vremena počevši od koga kupac može zahtevati izvršenje isporuke”. str. 82.. 5. na primjer).fiksnom prodajom. odnosno ako nije individualizirana. U njemu je to moguće učiniti na tri načina: označavanjem datuma. On postavlja i opšta pravila o civilnom računanju rokova (uz. Tada se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo. a tačno utvrđivanje značenja njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim propisima. Interesantno je da posljednji akt ima dvostruku funkciju. 47 ..2. definiše drukčije rok isporuke. onih o odgovornosti posebno. . Na primjer. Vrijeme isporuke određuje se ugovorom i/ili dispozitivnim propisima.prodavca. 3). 48 Draškić dr Mladen “Međunarodna prodaja prema. koja predstavljaju komercijalnu interpretaciju pojedinih izraza (uz. Kod distancione prodaje način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni terminal ili skladište prodavca. 5. Rok isporuke je u načelu nebitan element ugovora. rizik prelazi na kupca i onda kada stvar nije izdvojena iz mase. ZOO. na primjer slaganje robe na utovarnoj rampi skladišta. Ova činjenica značajno utiče na niz drugih rješenja. Tek od tog trenutka rizik i troškovi prelaze na kupca (član 474. 76.

isporuka se ima izvršiti prvi naredni radni dan (uz. Obavještenje mora da sadrži označenje posla i preciziranje vremena isporuke. 93.). vrijeme isporuke može biti produženo za vrijeme u kome traju saobraćajne smetnje koje prodavac nije sam prouzrokovao. Ako je rok isporuke određen datumom. Umjesto produženja vremena isporuke za jedan dan. st. st. 2. 88. ovlaštena strana mora datum da odredi tako da se isporuka u cjelini može izvršiti do kraja predviđenih rokova (uz. Kada je vrijeme isporuke utvrđeno u rasponu. Kod većih količina robe. 87. i 3. Određuje se: danima.).). te godinama. koji u mjestu isporuke pada u nedjelju ili državni praznik. Ne odredi li ovlaštena strana datum isporuke. Zbog ovog rješenja smo i samo vrijeme isporuke definisali kao period do koga sve radnje isporuke moraju da budu završene. 90.). dijelovima godine. sedmicama. ako je izvršenje isporuke vezano za neku radnju prodavca: prethodnu isplatu cijene. 85. 91. No. osim kad iz okolnosti slučaja proizlazi da je određivanje datuma predaje ostavljeno kupcu” (član 469. Interesantno je da se ovo 48 . pravilo je da “to pravo pripada prodavcu. Za svaki od njih postoji poseban način računanja (član 77. Drukčije može biti izričito ugovoreno ili određeno na osnovu mjesnih običaja. Ako su oznake vremena upotrijebljene kombinovano. tumačenjem će se utvrditi prava volja stranaka. kada se rok završava i ko ima pravo da odredi stvarno vrijeme isporuke kada je ono utvrđeno periodom? Osnovno je pravilo da rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. ZOO). tada rok isporuke počinje teći prvog radnog dana po izvršenju radnje kupca (uzanse 92. a nije ugovorom određeno ko ima pravo da ga konkretizuje.Pod datumom se podrazumijeva bilo koji mogući kalendarski datum. rok isporuke počinje da teče od dana službenog obavještenja da je plovni put otvoren. bez obzira na to da li je objava tačna ili ne (uz. Kod distancione prodaje sa isporukom u mjestu opredjeljenja. otvaranje akreditiva ili slanje ambalaže. Kraj roka treba shvatiti onako kako je to utvrđeno pri izlaganju rokova isporuke određenih periodom. računanje počinje od veće vremenske kategorije. Stranka koja ima pravo da odredi vrijeme isporuke. U slučaju ugovaranja nemogućeg datuma. i 94. Na određeni datum prodavac je dužan da izvrši isporuku do kraja radnog vremena. 90. Ovo pravilo ne vrijedi za rok određen periodom. koje ne mogu biti isporučene u jednom danu. “po prestanku leta” ili slična. ZOO). 1. ono se skraćuje. Period je protek vremena u kome sve radnje isporuke moraju biti završene.) i da o tome obavijesti drugu stranu.). smatraće se da je to posljednji dan roka. mora da izabere radni dan (uz. Bude li u ugovor unesena klauzula “po otvaranju plovidbe”. mjesecima.). O nastupanju i prestanku zapreka prevoza prodavac mora bez odlaganja obavijestiti kupca (uz. Prodavac mora sve radnje isporuke da završi “najdalje na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili prazniku” (uz. Tri se pravna pitanja postavljaju pri ovakvom načinu određivanja vremena isporuke: od kada teče rok.

4. 82.). ako vrijeme isporuke nije ugovoreno. o promptnoj isporuci stavljeno van snage. 81. dakle. Zbog toga je ovdje potrebno utvrditi samo pravila o tome kada pojedini obroci dospijevaju za isporuku. Ako ugovor o tome ništa ne govori. Pri tome i razmak između pojedinih obroka treba da bude približno jednak. Kada je rok isporuke cijele količine dva mjeseca ili više od toga. Vrijeme sukcesivne isporuke Vrijeme isporuke pojedinog obroka unutar cijele ugovorene količine određuje se prema pravilima koja važe za jednokratnu isporuku. Time su uzanse prihvatile za ovaj slučaj teoriju prijema (uz. Bude li rok isporuke kraći od dva mjeseca. Kupac. Drugi izvor za određivanje vremena isporuke je dispozitivni propis. str. Prvi tehnički termin koji uzanse preciziraju je “odmah” ili “prompt”.).). Ovoj grupi termina pripadali bi izrazi kao što su: “plivajuća”. isporuka će se izvršiti u dva približno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.). budući da je rješenje uzanse 80. 49 Druga grupa tehničkih termina odnosi se na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom.obavještenje smatra izvršenim kada bude primljeno. AGZ. Danas se kod nas primjenjuje isključivo član 470. 4. ZOO. Ona sadrži norme za dvije situacije. ZOO (uz. dakle. 904. pravni standard čiju sadržinu treba svaki put posebno utvrđivati. 5. p. samoodrediv (uz. 271.). dakle. ali to prodavac ne mora učiniti prije isteka roka koji se smatra 50 “razumnim”. primjeniće se uzansa 95. u prvoj polovini. “utovarena” i slični. Razuman rok se određuje s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti posla. Napokon. može zahtijevati ispunjenje obaveze odmah. sredinom. st. smatra se da je ugovorena promptna isporuka” (uz. 83. Zakon o obligacionim odnosima u opštem dijelu sadrži isto rješenje. treću grupu čine izrazi koji pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. isporuka će se izvršiti u približno jednakim obrocima svakoga mjeseca. ZOO. 50 49 49 . Značenje svakog od ovih izraza je precizirano članom 77. ŠZO. 80. Vidjeti p. Tada se isporuka smatra izvršenom onoga časa kada roba stigne u mjesto opredjeljenja. Vidjeti član 77. st. 89. On je. a ne u trenutku otposlanja. 54. On označava isporuku u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. “u vožnji”. prodavac je dužan da je izvrši “u razumnom roku”. rok isporuke je. U oba slučaja rokovi za isporuku posljednjeg obroka moraju da budu postavljeni tako da se očuva i ukupno ugovoreni rok isporuke cijele količine. krajem i u drugoj polovini mjeseca. I razuman rok počinje teći od dana zaključenja ugovora. Ovo rješenje je bilo predviđeno i kao osnovno dispozitivno pravilo uzansi: “ako rok isporuke nije određen ugovorom. Izloženim rješenjima smo kod prodaje odstupili od stava kruga evropskih prava kojima pripadamo. Dakle. Mitrović dr Dobrosav. isto djelo. BGB i član 75.3.

50 . ZOO). Da bi se ono moglo primijeniti mora da bude ispunjeno nekoliko pretpostavki. 1. 53 Ovaj rok je neophodno ostaviti kupcu kako bi on mogao da provjeri da li mu je isporučeno ono što je ugovoreno. i 123. Druga pretpostavka odnosi se na vrstu i modalitete prodaje. ZOO u članu 477. Pravni instrument za to je unošenje klauzule o pouzeću u tovarni list onih vrsta prevoza koje ovaj institut poznaju. odnosno kada ne pokaže svoju spremnost da plaćanje izvrši simultano sa isporukom. ZOO). Razumije se da korištenje ovim ovlaštenjima pretpostavlja odgovarajući način zaključivanja ugovora o prevozu. te da li faktura odgovara isporučenoj robi. da prodavac ne mora izvršiti isporuku u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati. str. Istovremenim plaćanjem smatra se ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku 52 po prijemu robe i fakture.4. On ne mora platiti cijenu “prije nego što je imao mogućnost da pregleda stvar” (član 475. U suprotnom važi princip istovremenosti isporuke i plaćanja kao izraz manifestacije šireg principa o istovremenom ispunjavanju obaveza kod sinalgamatičkih ugovora (član 122. dakle. Da zaključimo: u privrednom prometu praktični značaj pravila o istovremenosti isporuke i plaćanja postoji u onim situacijama u kojima prodavac prije izvršenja isporuke opravdano posumnja u kupčevu sposobnost da izmiri svoje novčane obaveze što pokazuju i rješenja ZOO vezana za distancionu prodaju. Prvu smo već spomenuli: nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja. ide i korak dalje. a ne doslovno. prodaje na kredit. st. pojam “istovremeno” kod privrednih prodaja mora biti shvaćen komercijalno. Kada se kod distancione prodaje isporuka vrši uručenjem stvari prevozniku. 2. Dispozitivno je pravilo. isto djelo. 1. 51 52 53 Prema Mitrović dr Dobrosav. Ona važe ako je ugovoreno ili uobičajeno da prodavac mora izvršiti isporuku i onda kada kupac ne plati cijenu istovremeno sa isporukom.). Napokon. ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. prodavac “može odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene” ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njome u toku prevoza (član 476. Zakona o finansijskom poslovanju (Sl. Istovremenost isporuke i plaćanja Sva dosadašnja rješenja o vremenu isporuke su uslovna. 61. Prodavac može usloviti predaju stvari u mjestu opredjeljenja isplatom cijene (član 476. Ovo pravo prodavac nema prema trećem savjesnom licu koje je od kupca steklo prevozni dokument prije postavljanja zahtjeva od strane prodavca. st. prenumeracione (pretplatne) prodaje i klirinške prodaje nisu pogodne za primjenu 51 ovog instituta. novine FBiH 2/95). Uzansa 177. ZOO).5. Prodavac se pozivom na ovaj princip ovlašćuje da u slučaju osnovane sumnje u kupčevu sposobnost plaćanja zatraži od vozara da pošiljku ne isporuči i onda kada je kupcu već uručena isprava “koja ga ovlašćuje da zahtijeva izručenje stvari”. st. Član 12. Ovo načelo djeluje i u korist kupca.

ili štetnim događajem za koji niko ne odgovara. Premija osiguranja u suštini. stoga. skrivljene štetne radnje bilo kojega lica.. odnosno kako shvatiti pravni pojam slučaja. Rizik obuhvata štete izazvane gubitkom. Rizik je mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje. Dejstva isporuke zavise od koncepta ugovora o prodaji u svakom pravnom sistemu. “rizik” djeluje na stvar. Institut za uporedno pravo. 323. premija pokriva upravo onaj dio naknade štete koji se ne može ni od koga regresirati ili koji osiguranje ne može da naplati od odgovornog lica. odnosno privrednopravnoj prodaji akcent je sa prenosa svojine stavljen na prelazak rizika. Kada su u pitanju 54 Vidjeti Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji”...počinioca štetne radnje ili od osiguravača nije mogla dobiti puna 55 naknada.”. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. ne upuštajući se u pitanja prenosa svojine na prodatim stvarima. No. štete koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo koga lica. Naš ZOO u podnaslovu “Rizik” predviđa da do predaje stvari kupcu “rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari” snosi prodavac. U te štete ulaze i one koje su nastale zato što se od odgovornog lica . Centralni problem koji ovdje postoji jeste: šta je “slučajno”. pa i transportnih. Štetna radnja ili događaj. predstavlja odsustvo krivice. Svojina. Budući da štetni događaj. str. te druge štete koje su sa njima neposredno povezane. Dejstvo isporuke: prelaz rizika 6. Ona ulaze u modalitete isporuke zato što je bitno obilježavaju u pravnom smislu. Teoretičari koji se bave pravom prodaje vezuju slučaj. str..1. koji predstavljaju rizik. 121-122. 55 O uticaju osiguranja na rizik vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Beograd 1972. Rizik se može definisati i kao mogućnost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara. U trgovačkoj.324 i tamo citirane autore. pokriva “rizik” iz ugovora o prodaji onako kako smo ga mi definisali.”. Zbog toga je moguće dejstva isporuke razmotriti kroz ispitivanje prelaska rizika. Upravo zbog toga Zakon o obligacionim odnosima i reguliše samo rizik (član 456 . 56 Jasno je.. tj. moraju se desiti “u vremenu između zaključenja ugovora i njegovog ispunjenja”.”. 324. da on “pripada potpuno obligacionom pravu”. prelaz rizika mora biti povezan i sa pravom svojine na predmetu prodaje. str. Pojmovna određenja Dejstva isporuke su njene pravne posljedice. treba podvući da kod osiguranja uopšte.. za 54 neskrivljenu radnju jedne ugovorne strane. da djeluje samo između stranaka (inter partes) i da se po tim osobinama bitno razlikuje od svojine. 51 . Mi smatramo da “slučaj” i u pravu prodaje mora biti vezan za opšti teorijski pojam ovoga instituta i da. predaja.457).6. str. Upravo zbog toga štetne posljedice mora da snosi ona ugovorna strana na kojoj rizik počiva. pa time i rizik. cena. najkraće rečeno. a ne samo ugovornog partnera. propašću ili oštećenjem stvari. rizik. 56 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. koja su za distancionu prodaju najvažnija. a ne samo ugovornog partnera. dakle. 323 . odnosno od toga kako su određena dejstva samog ugovora.

Rizik. str. ZOO). 52 . Pošto isporuka nije izvršena. koja predstavlja češće rješenje. stoje na raspolaganju dvije tehnike: prva jeste mogućnost da se stranke sporazumiju izričito. Od opšteg dispozitivnog pravila postoje dva izuzetka. a kupac ima pravo na naknadu troškova izazvanih čuvanjem stvari. str.”. Strankama. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. Napokon. naše pravo (član 465. opisujući rješenje koje žele. st. ZOO) koje se nadovezuju na materijalne akte isporuke. 326. Modalitet koji bitno utiče na prelaz rizika je način isporuke. a kupac ima. 128. koristeći se svojim ovlaštenjima u slučaju sumnje u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom. jeste da stranke upotrijebe transportne klauzule. a predajom stvari rizik prelazi na kupca”. “rizik se vraća prodavcu 59 i to retroaktivno”. najprije. našeg ZOO. 1. 6. 6. Drugo pitanje jeste sa kojim radnjama kupac može biti u docnji? To su očigledno činidbe koje su potrebne da bi prodavac mogao da izvrši svoju obavezu isporuke. 2. a ne samo njenu osnovnu radnju “uručenje”.3. druga. 58 U tom smislu može se tumačiti i član 457. Prelaz rizika kada je kupac u docnji “Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčeve docnje. Pod “predajom” stvari. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kao i radnje “preuzimanja stvari” (član 519.individualizirane stvari. Drugi izuzetak postoji onda kada prodavac. obavezu da stvar čuva (član 520. uređuje se prvenstveno ugovorom.. st. 57 U pogledu generičkih stvari uporedno pravna rješenja su u velikoj mjeri izjednačena: rizik prelazi sa prodavca na kupca njihovom individualizacijom. rizik prelazi na kupca u času kada je došao u docnju” (član 457. treba podrazumijevati isporuku koja odgovara uslovima konkretnog ugovora. Prelaz rizika kada kupac nije u docnji Prelaz rizika sa prodavca na kupca koji nije u docnji sa prijemom isporuke ili izvršavanjem radnji koje isporuku uslovljavaju. shodno terminologiji ZOO. zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu. ne prelazi na kupca isporukom kada je on “zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvari”. To mora biti učinjeno pažnjom dobrog privrednika.2.. Ukoliko ugovor ne reguliše ovo pitanje. ZOO: “do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja snosi prodavalac. Rizik tada ostaje na prodavcu. primjeniće se dispozitivna pravila član 465..”. Ova zakonska formulacija otvara nekoliko značajnih pitanja. eventualno. može biti sporno i kakav je karakter kupčeve 57 58 59 P. 2-509 UCC. Prvo je šta je predaja? Smatramo da pod tim treba podrazumijevati “isporuku”. ZOO) veže prelaz rizika za isporuku. u tom slučaju. ZOO).

Od načina njegovog rješavanja zavise: mjera ekvivalentnosti razmjene robe za novac. No. da li je u pitanju dužničko ili povjerilačko zakašnjenje? Pošto je “preuzimanje stvari” obaveza kupca. godine važio i na području naše zemlje. Potrebna su dva dodatna uslova koja štite njegove opravdane interese. 3. tim trenutkom rizik još uvijek ne prelazi na kupca. Mitrović dr Dobrosav. ZOO). koji je do 6. a uredno pozvani kupac nije došao da učestvuje u tom poslu.1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka 1. Međutim. 31. Kvalitativni i količinski 60 61 Suprotno Mitrović dr Dobrosav. Drugi slučaj odnosi se na onaj način isporuke u kome prodavac sam ne može da izvrši izdvajanje. Zbog toga prodavac treba da ga učini na siguran način. 60 Razmotreno pravilo ima opšti karakter. Ovo obavještenje ne treba miješati sa obavještenjem o pozivu da pristupi radnjama isporuke. st. Zato dva posebna rješenja koja sadrži član 457. Pravni režim ovoga obavještenja isti je kao i u prethodnom slučaju. 30. treba shvatiti kao proširenje generalne norme. Ono odgovara pojmu i načinu isporuke koje smo izložili. kada su predmet ugovora stvari određene po rodu. st.jedno je od ključnih pitanja u oblasti prava prodaje. 2). smatramo da se radi o dužničkoj docnji. isto djelo. smatraće se da je prodavac izvršio isporuku kada je ugovorenu količinu izdvojio iz mase. a ne kada je primljeno. struktura obaveza prodavca i izgled odnosa odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. str.GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. IV 1941. “tako da je ono od značaja samo za prelaz rizika”. str. Pojam materijalnih nedostataka Određivanje koncepta i vrsta “fizičkih” mana. 53 . isto djelo. Koja su to rješenja? Najprije. U ovom slučaju isporuka će se smatrati izvršenom kada je prodavac završio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari. obavještenje o izdvajanju se daje kada je 61 radnja izdvajanja već izvršena. III . Nužno je da su “stvari očito namijenjene za izvršenje predaje” i da je prodavac “o tome odaslao obavještenje kupcu” (član 457. Obavještenje se smatra izvršenim kada je poslano (teorija odašiljanja). pod uslovom da uredno pozvani kupac nije na vrijeme došao da prisustvuje tome činu.docnje.prema terminologiji našeg Zakona o obligacionim odnosima . rizik ne prelazi u tom trenutku na kupca. za prelaz rizika je potrebno da je prodavac “odaslao obavijest kupcu” (član 457. a ne kao izuzetke od nje. Ranije jugoslovensko pravo je u Opštim uzansama usvojilo austrijski sistem. “nedostataka” ili “materijalnih nedostataka” .

te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari ugovorom predviđena kao njegovi bitni elementi. U ovom članu je samo konstatovana odgovornost svakog ugovaratelja “za materijalne nedostatke svog ispunjenja” i predviđeno da režim materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji važi kao supsidijaran. Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru. ZOO. kada je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu. 64 Član 478. 1. Prema mjerilu vidljivosti.nedostaci se posebno regulišu i pravno tretiraju na različite načine. Između ove dvije vrste mana nije uvijek lako povući jasnu granicu. ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja. 2. nedostaci se dijele na vidljive i skrivene. za pojam nedostatka. redovnom praksom u prometu i/ili običajima nazivaju se objektivnim.159 (“Odgovornost za mane”) za kvalitet. tj. 3. onda nedostatak u količini uvijek predstavlja i kvalitativnu manu. ZOO. Član 121. a sa druge neće biti protivrječna regulativi međunarodnog karaktera sadržanoj u haškom Zakonu o prodaji. Skriveni nedostaci su oni za čije je utvrđivanje potreban Uzanse 115 . 64 Pozitivno pravno određenje materijalnih nedostataka sadržano je u članu 479. Rezultat ovog. Prema ovom zakonu: “Nedostatak postoji: 1. koji vrijeđaju interese i ciljeve konkretnog kupca su subjektivni nedostaci. i 479. 4. Moguće su različite teorijske definicije materijalnih nedostataka. 62 Zakon o obligacionim odnosima morao je naći rješenja koja će se sa jedne strane naslanjati na jugoslovensku pravnu tradiciju.“na očigled”. ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutno ugovorene odnosno propisane. nedostaci se dijele na kvalitativne (“mane” u užem smislu riječi) i količinske ili kvantitativne. Iako je pravni režim posljedica ovih nedostataka isti. Ukoliko je količina bitan element posla. Vrste materijalnih nedostataka Nedostaci koji se određuju prinudnim propisima. Mi pod njima podrazumijevamo svako odstupanje na lošije od propisanih. U prvu skupinu spadaju oni koji se mogu primijetiti već pri uobičajenom spoljnjem pregledu stvari . ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet. njihove faktičke razlike i osobine ponekad tumačenjem dovode do različitih rješenja za pojedina pitanja. osim ako su uzorak ili model prikazani samo radi obavijesti”. Oni koji postoje suprotno izričito ili prećutno ugovorenim svojstvima predmeta prodaje. je novi institut “materijalnih nedostataka” u sinalagmatičnim ugovorima uopšte 63 i u prodaji posebno. 63 62 54 .2. onda kada “za određeni slučaj nije što drugo propisano”. na prvi pogled protivrječnog zadatka. a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata. redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari.134 za količinu i uzanse 135 .

uobičajenu ili ugovorenu upotrebu stvari. dakle. pored već navedenog rješenja o mogućnosti ugovornog isključivanja ili ograničavanja garancije. Pravni osnov garancije je bio sporan. nedostaci mogu biti znatni i neznatni. Garancija za materijalne nedostatke 2. ali ne utiču na samo postojanje ugovora.507 ZOO). 65 Član 486. Nebitni nedostaci mogu da prouzrokuju naknadu štete. Postoji u ugovoru o prodaji uvijek kada nije izričito isključena i u mjeri 65 u kojoj nije samim ugovorom ograničena. Pojam garancije Garancija za materijalne nedostatke je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu. st. Neznatni ne umanjuju vrijednost stvari ni u kom pogledu. ZOO. 3. Prema obimu. Prvi onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora. Neotklonjivi su oni kod kojih popravak ili nije moguć ili nema ekonomskog smisla. propisanu. st. Otklonjivi nedostaci su oni čije je popravljanje moguće bez bitnog umanjenja upotrebne ili prometne vrijednosti stvari. onaj koji se uvijek sreće u ugovorima o prodaji poslovnog prava. 55 . Ovi nedostaci svojom faktičkom snagom djeluju na prava koja kupac može koristiti u datom slučaju. nedostaci mogu s obzirom na njihov uticaj na ugovor biti bitni ili nebitni.1. kako bi se izbjeglo šikaniranje prodavca. 1. Usvojena je. Pravna kvalifikacija ove garancije nije sporna. Ona se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da će isporučena roba biti saobrazna onome što je predviđeno ugovorom. Garancija za ispravno funkcionisanje stvari. ZOO). Njihovo postojanje ne povlači za sobom nikakve pravne posljedice. Razlikovanje je izuzetno važno kod rokova za reklamaciju nedostataka. Ona je sastavni dio ugovora po prirodi posla. i rješenja o uslovima potrebnim za postojanje ove obaveze. Napokon. U daljem tekstu ćemo samo razmatrati opšti tip garancije za materijalne nedostatke. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja prometnih ili upotrebnih vrijednosti stvari. O tome svjedoče. kao posebno jamčenje proizvođača i/ili prodavca pojedinih vrsta tehničke robe. 2.poseban postupak provjere osobina stvari ili njihova upotreba (član 482. funkcionalna koncepcija nedostataka (član 478. ima prvenstveno ulogu zaštite krajnjih potrošača (član 501 . Zakon o obligacionim odnosima stoji na pozicijama ugovornog osnova garancije. ZOO).

ZOO. prodavac će odgovarati i za ove nedostatke ako je u pogledu osobina stvari ili postojanja nedostataka obmanuo kupca svojom izjavom da tražene odlike postoje. u vezi sa članom 479. 56 .). st. st. ali se bolest zbog perioda inkubacije pojavila nakon isporuke. st. odnosno propisane”. Obaveza garancije se može ugovorom sasvim isključiti ili samo ograničiti (član 486. Svi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. ZOO). 1. st.2. i 145. 1. ako je nedostatak bio poznat prodavcu ili ako ju je nametnuo koristeći svoj “poseban monopolski položaj” (član 486. pa. nesavjesnost prodavca djeluje u sferi odgovornosti za materijalne nedostatke. stoka je u momentu prelaska rizika već bila zaražena. obaveza garancije za materijalne nedostatke postoji i kad je prodavac bio savjestan (član 478. st. Razlog za to leži u ništavosti navedenih uglavaka. 68 No. 1. 2. te na svojstva i odlike “koje su izričito ili 66 prećutno ugovorene. jednostranih pravnih poslova i pravnih stanja. postoji i onda kada se nedostatak pojavio nakon prelaska rizika. odnosno da uočenih ili indiciranih nedostataka nema (član 480. st. 3. ZOO. Uslovi za postojanje garancije Da bi garancija za materijalne nedostatke postojala. i 481. ugovornih klauzula. Znanje ili neznanje prodavca za postojanje nedostataka su pravno irelevantni. “Smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljivo lice sa prosječnim znanjem i iskustvom lica istog zanimanja i struke kao kupac moglo lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari”.). 144. 1. i odgovornost. osim u slučaju obmane od strane prodavca (uz. st. Clan 480. Drugi uslov za postojanje obaveze garancije jeste da u času zaključenja ugovora nedostaci nisu “bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati” (član 480. st. mora postojati u času prelaska rizika. “kakva . Ipak. 2. budući da se smatra da je kupac morao da ih uoči. Stoga je nepostojanje ovakve klauzule treći uslov za egzistenciju obaveze garancije. 67 U slučajevima za koje uslov savjesnosti kupca važi. ZOO). Član 480.takva” ili nekom sličnom. zakonodavac pojačava kriterije pažljivosti i poštenja kod obje stranke. st. st. obaveza garancije. ZOO. Postojanje nedostatka ili uzroka nedostatka dokazuje kupac. Oni imaju karakter: zakonskih odredbi prinudnog karaktera. ZOO). kupac se ne može pozivati na nedostatke stvari. 1. najprije. 1. Bude li ugovor zaključen sa klauzulom “viđeno-odobreno”. 66 67 68 Član 480. Obaveza garancije će postojati uprkos ovakvoj klauzuli.2. Izuzetno. shodno tome. ZOO). Ovaj uslov savjesnosti kupca odnosi se samo na svojstva potrebna za redovnu upotrebu ili za promet robe. ako je on posljedica uzroka koji je postojao prije toga momenta. Nedostatak. u vezi sa članom 479. 1. On ne postoji kod subjektivnih mana i kod prodaja po uzorku ili modelu. 1. moraju biti ispunjeni pravom predviđeni uslovi. da je svoju dužnost provjere obavio kako treba. Na primjer. st.

Naime. Pravni nedostaci se.Četvrti uslov jeste da stvar nije prodata “na prinudnoj prodaji” (čl. str. 70 Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti javnopravne i privatnopravne prirode (član 514. službenost). Razlozi za ovakvo rješenje leže u mehanizmu prinudne javne prodaje koji isključuje pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora. Njegovi ciljevi su složeniji. imovinskih prava najčešće se sreću stvarna prava (svojina. ili vršenje najjačeg svojinskog prava na predmetu prodaje. predstavlja pravni nedostatak ili pravnu manu. 377. ZOO). ZOO). oni se mogu svrstati u 69 nedostatke čiji je subjekat prodavac i one kod kojih je nosilac prava treće lice. protekom prekluzivnih rokova za reklamiranje gasi se i sama obaveza garancije. koje pod određenim uslovima isključuje ili ograničava bilo miran posjed. tj. 1980. Privredna štampa. kao i materijalni. Pojam i vrste pravnih nedostataka Zaključenjem ugovora o prodaji kupac ne želi samo to da mu stvari budu stavljene na raspolaganje. Shodno tome. Kupac teži da stekne mirnu i nesmetanu državinu i svojinu kao najjače stvarno pravo na predmetu prodaje. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj teorija dijeli pravne nedostatke na potpune i djelimične. Od privatnih. pa shodno tome i odgovornost prodavca po tom osnovu. isto djelo. mogu podijeliti prema više kriterija. 70 69 57 . reklamacija nije uslov za nastanak obaveze garancije. 487 ZOO). I dejstvo nedostatka može biti mjerilo za njihovu sistematizaciju. peti uslov čini uredna reklamacija na materijalne nedostatke. ali jeste neophodna pretpostavka za održavanje ove dužnosti prodavca na snazi.GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE) 1. nedostaci se dijele na one koji: isključuju. Striktno posmatrano. Jedino na taj način on može u punom obimu da iskoristi upotrebne i prometnu vrijednost stvari i postigne jednakost davanja kao princip obligacionog prava (član 15. Napokon. Detaljno razmatranje pravnih problema vezano za ovu vrstu nedostataka nalazi se kod Perović dr Slobodan. osoba van ugovornog odnosa. U privrednim prodajama su izuzetno značajna ona koja imaju Perović dr Slobodan: “Obligaciono pravo”. Upravo zbog ovoga pravo nekog lica. umanjuju ili ograničavaju kupčevo pravo (član 508. str. ZOO). Beograd. Polazeći od titulara prava koje predstavlja nedostatak. hipoteka. bilo nastanak. IV . 378. Zakon o obligacionim odnosima insistira na pravu “trećeg” i time samo drugu varijantu uključuje u krug pravnih mana (član 508).

obligaciono porijeklo (zaloga) 71 ili potiču iz prava intelektualne svojine (pravo na patent. i dalje) i slično. Codice civile samo garanciji za sopstveno uznemiravanje daje zakonski osnov. a ne i za postojanje prava trećeg. a time i miran posjed prodane stvari. No. 73 Ono može biti izvršeno “putem tužbe i u vidu prigovora”. 75 Član 1487. odnosno koji bi umanjivali ili ograničavali upotrebu toga prava. glasnik BiH br. 2. 74 ali i isticanjem nekih prava trećeg lica neposredno. Analogno garanciji za materijalne nedostatke. isto djelo. Pravila Zakona o obligacionim odnosima su i u pogledu ovoga instituta dispozitivne prirode. Nedostatak mora postojati u času prelaska svojinskog prava sa prodavca na kupca. str. Oni imaju različit juridički karakter. 73 Perović dr Slobodan. nužno je da je stvarno pravo trećeg nastalo još dok je stvar bila u državini prenosioca”. i 513. Mi ćemo se zbog pojma trgovačke prodaje baviti samo pravnim manama koje se mogu vezati za pokretne stvari. garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) se može definisati i kao jamčenje prodavca kupcu da je preneseno svojinsko pravo saglasno onome što je predviđeno ugovorom. st. govori i o momentu zaključenja ugovora. Ona se ugovorom ne može isključiti ili ograničiti. model i uzorak. 381. str. ZOO u članu 510. Za postojanje garancije za pravne nedostatke moraju biti kumulativno ispunjeni zakonski uslovi. isto djelo. 71 Zaloga može biti konstituisana ugovorom o zalogu (član 966 . služnosti na primjer. 2. “To znači. No. Code civil isto. Zato ćemo se zadržati samo na rješenjima Zakona o obligacionim odnosima. U uporednom pravu su postavljeni na sličan način. postoji uvijek kada sporazumom stranaka nije izričito ili prećutno isključena. Po svojoj pravnoj prirodi.996). “odgovornost prodavca za pravne nedostatke može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti” (član 513. st. član 1628. odnosno prodavca. žig). Smatramo da je taj trenutak relevantan samo za određivanje savjesnosti kupca. pojedini nedostaci se mogu pojaviti samo kod nepokretnih stvari. odnosno industrijski dizajn. 72 Vidjeti: Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. 4. 76 Ovo je prvi uslov. Napokon. garancija za pravne nedostatke je prirodan sastojak ugovora. 382. Pojam garancije za pravne nedostake i uslovi za njeno postojanje Garancija za pravne nedostatke je jemčenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava. 72 Za postojanje mane je bitno da “je uznemiravanje pravno”. 1. 377. 74 Perović dr Slobodan. isto djelo. trgovinskog zastupanja (član 809). izdavanja skladišnice (član 740. 3/02). Zbog toga zaštita od 75 evikcije u našem sistemu ima ugovorni osnov. ona češće proističe iz nekog drugog privredno-pravnog posla: komisiona (član 786). str. ZOO izričito ne uređuje ovo pitanje pa se rješenje mora naći vezivanjem garancije za momenat nastanka prava. st. To je kod nas izvršenje isporuke. ZOO). Generalno se može reći da određivanje vremena postojanja nedostatka u prenesenom pravu nije jednostavno. 76 Perović dr Slobodan. 58 .

faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on zahtijeva od kupca da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je učinio u vezi sa ugovorom. nije uslov za postojanje obaveze garancije ni onda kada se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga. kupac se smatra savjesnim i onda kada je znao za nedostatak. Četvrti uslov je obavještavanje prodavca o nedostatku. Dalje. 59 . transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Određivanje savjesnosti je složeno. dalje. reklamacija nije uslov ni za slučaj u kome je pravo trećeg “očito osnovano” (član 512). Ona najprije postoji ako kupac nije bio obaviješten o postojanju pravnog nedostatka (član 508. reklamiranje pravnih mana nije uvijek uslov za održavanje prodavčeve obaveze garancije na snazi. 1. 4.Drugi uslov jeste da je kupac savjestan. njegovo reklamiranje (član 509. st. Obaveza postoji i kad reklamacija nije izvršena i to u tri slučaja. Za razliku od materijalnih nedostataka. 1. Prodavac se tada može osloboditi odgovornosti ne dokazom da njegova obaveza garancije ne postoji. st. U slučaju nesavjesnosti prodavca. Faktura je materijalizacija pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. 2.ISPOSTAVLJANJE FAKTURE 1. Napokon. U praksi se sreću i obrasci faktura čiji ih sadržaj približava zaključnici. ZOO). Reklamacija. ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već poznati (član 509. ZOO). klauzula o isključenju ili ograničenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništava. Kupac. Zbog toga se ona pravno kvalifikuje kao pomoćni pravni posao. ZOO). ili da njegovo pravo bude smanjeno ili ograničeno” (član 510. tj. Da bi ovaj uslov postojao. Smatraće se da on nije savjestan ako mu je nedostatak u vrijeme sklapanja ugovora “bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 513. U posljednjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera prava trećeg ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari i prenosa svojine otkloniti nedostatak. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja Pravno posmatrano. smatraće se da je kupac savjestan ako u času sklapanja ugovora nije “znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta. V . potrebno je da prodavalac bude savjestan. I na kraju. Treći uslov jeste da garancija nije ugovorom isključena ili ograničena. količinu. ZOO). st. jediničnu cijenu. nego dokazom da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” (član 511. Faktura. ZOO). jer nije izvršeno obavještavanje. ali nije “pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom” (član 508. najprije.). uvijek sadrži i neke elemente ugovora: predmet. st. pored zahtjeva za plaćanjem. ZOO).

str. Ona može predstavljati ponudu za zaključenje ugovora ili prihvat ponude. Sistemsko tumačenje izvora pokazuje da je i danas izdavanje fakture obaveza prodavca. podoban instrument za dopunu i preciziranje ugovora. Zbog toga je pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu veoma složeno. knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. 80 Sl. Ovo pravilo važi i onda kada je kupac fakturu primio bez prigovora. najprije. Ovo je razumljivo. Ona ima preliminarnu finansijsku. Polazi se od pretpostavke “da se ne može jednostrano menjati ono što su stranke ugovorile. n. n. 79 Na isti stav upućuju Zakon o računovodstvu (član 3. Nadalje. u principu. Kapor dr Vladimir: “Ugovor o kupovini i prodaji robe prema Opštim uzansama za promet robom”. faktura je izuzetno važno dokazno sredstvo.kojim prodavac zahtijeva od kupca plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. ne obavezuju kupca. i 217. naročito). 81 Od fakture treba razlikovati profakturu. FBiH 2/95. naročito iz onih koje govore o kupčevoj obavezi plaćanja. jeste izuzetno važan knjigovodstveni dokument. Pravni režim cijene omogućava još jedan način upotrebe fakture. Takav zaključak se može izvući iz Opštih uzansi. 82 Kapor dr Vladimir. isto djelo. FBiH.Funkcije fakture su brojne. i 10) 80 i Zakon o finansijskom poslovanju (član 3. koji predstavlja rezultat sporazuma stranaka. Zakona o računovodstvu (Sl. 2. niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati. 78 77 60 . 2/95). Obaveznost jednostrano unesenih klauzula Faktura se izdaje na osnovu ugovora. a stranke se o cijeni nisu sporazumjele. Zavisno od faze pregovora ili ugovaranja. dalje. Kod nas je ono riješeno Opštim uzansama. budući da je 78 faktura “obično prvi pismeni akt o ugovoru”. Član 10. potpuno izmirenje obaveze ili pojava potraživanja kupca za vraćanje više plaćenog iznosa po profakturi. Profaktura je pisani dokument – po sadržaju i obliku sličan fakturi . odnosno ukoliko 82 su u pitanju nove klauzule da ne postoji obaveza da se na njih odgovori”. No. Faktura. vjerodostojna i dovoljna za knjiženje poslovne promjene koju izaziva isplata ugovorne cijene. Ona predstavlja značajno dokazno sredstvo o sadržaju toga sporazuma. faktura može imati još dvije fukncije. predstavlja zahtjev za isplatu cijene. n. Ovu ulogu imaće u slučaju u kome ugovor ne važi bez određivanja cijene. Savremena administracija. 180. Ona. napokon. 87. 81 Sl. 87. 77 Ona zbog toga mora biti uredna. Faktura je. Beograd 1957. FBiH. Rezultat može da bude: ostatak duga kod kupca. 79 Vidjeti uzanse 177. U tom svojstvu ona pokriva oblast od dokumentarnog akreditiva do sprečavanja zastarjelosti zahtjeva za plaćanjem ugovorne cijene. iznosi plaćeni po profakturi se odbijaju od iznosa fakture. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru. To je njen osnovni zadatak. str. Ona može biti sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Kada konačan obračun bude sačinjen. 2/95.

kupac ne mora prihvatiti korišćenje ponuđenim pogodnostima. st. isto djelo. Ta činjenica će se utvrđivati primjenom pravila o interpretaciji. odnosno kada nisu neophodne za njegovo izvršavanje. Koji je rok “kratak”. Smatra se da je tada prodavac želio da pruži pogodnosti kupcu. 103. ne može odbiti isplatu iznosa na koje nije uložio prigovor (uz. nužno je da kupac nije u kratkom roku po prijemu fakture prigovorio jednostranim klauzulama. U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežavaju njegov položaj. faktičko je pitanje (uz.sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda stvaraju izuzetke od izložene norme uzanse 203. 2). Kada kupac prigovori samo nekim stavkama fakture. 83 Drugo. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke. razmatrane klauzule moraju biti u skladu sa ostalim odredbama ugovora. 204). 83 Kapor dr Vladimir. Ovo pravilo važi i onda kada ove odredbe prevazilaze okvire ugovora. str. 88. 61 . Jednostrano unesene klauzule moraju biti neophodne za izvršenje ugovora. “Šta je neophodno zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja”. Pošto je u pitanju ponuda za naknadnu izmjenu ili dopunu posla. Napokon.

62 .

a on želi da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka. oni se u zakonodavstvu određuju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. bilo zbog raskida ugovora (član 520. One. Uporedno posmatrano. ova varijabla dovodi do različite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. 2. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbjeđuje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije. obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Zato ćemo je izložiti tek u narednom poglavlju. Često se 63 . Ali. sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. postoji i jedan dodatni element.plaćanje uz poštovanje načela istovremenosti). Karakter obaveza kupca Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine dužnosti prodavca. predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadržinski (isporuka . njegova odgovornost.GLAVA TREĆA OBAVEZE KUPCA I . Drugo. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedinačni izgled. tj.prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka . Vrste obaveza Obaveze kupca su njegove dužnosti izvršavanja radnji koje proističu iz ugovora o prodaji. Izložićemo ga u sklopu odgovornosti prodavca. prvo. su isti kao i kod obaveza prodavca. Pored toga. ako on postoji. Ona leži na kupcu kada mu je stvar uručena. postoje i obilježja koja su donekle specifična. ZOO). plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija). 2. u načelu.UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA 1. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba istaći obavezu čuvanja stvari. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka). Sporednih obaveza kupca takođe ima više. Sadržaj obaveze je isti kao i kod prodavčeve istovrsne dužnosti. Posljednja obaveza je uslovljena. st. Najkarakterističniji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima. a to je činjenica da je kupac povjerilac za karakterističnu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. O režimu ovih radnji govorićemo prilikom raspravljanja o odgovornosti za docnju sa izvršenjem posmatranih obaveza. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se: slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije. prijem isporuke. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca.

Pravno gledano. Pregled robe radi provjere postojanja ili nepostojanja materijalnih nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji.sastoje u gubitku nekih kupčevih prava. 118.. 86 Zbog toga definicija pregleda mora da ima teorijski karakter. 85 84 64 . Za ovakvu pravnu kvalifikaciju pored uporedno-pravnih razloga govore i argumenti komercijalne i juridičke prirode. npr.1. Pregled robe još uvijek. dakle. Prema članu 481.”. Pojam provjere materijalnih nedostataka Postupak provjere materijalnih nedostataka u zakonodavstvu se najčešće 84 naziva “pregled”. U našem je pravu. naime ne znači prijem (vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”. Stoga on. Pregled robe sastoji se iz niza povezanih faktičkih radnji.kroz opis načina na koji on treba da bude izvršen. te za obezbjeđenje dokaza o tim faktima . 1. odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjednačena sa opštim režimom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. koje prate izričite ili prećutne izjave volje vezane za izvršavanje pojedinih postupaka i ocjenu njihovih rezultata. ŠZO. str. Zbog toga se pregled robe može kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. Značaj pregleda robe radi utvrđivanja (ne)postojanja materijalnih nedostataka je ogroman.. str. 1. predstavlja “akte vigilancije”. govori o uobičajenom pregledu stvari. st. Ne treba je koristiti jer sadrži prevaziđeni koncept “mana”. Ova terminologija zasnovana je na rješenjima Opštih uzansi. pregled robe je nezamjenjivo sredstvo vjerodostojnog konstatovanja činjenica vezanih za saobraznost isporuke 87 robe preme uslovima iz ugovora. Isto čini i naš ZOO u članu 481.”). da utvrde svoje ekonomske i pravne pozicije i izaberu dalji način djelovanja.. Beograd 1970. ZOO. p. 87 Vilus dr Jelena : “Određivanje i kontrola. 121 (dalje ćemo ovaj rad citirati kao Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.. 85 Pravni pojam pregleda se u propisima ne određuje izričito. 88 Član 34. SGA. zajedno sa njihovim modalitetima. ZOO “kupac je dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili je dati na pregled”. HGB. str.. 181. st. Član 2 .606 UCC. nego posredno . član 201.”. Stranke mogu odmah da riješe sporove o činjenicama. budnosti kupca. provjera materijalnih nedostataka obaveza kupca. Pojam pregleda 1. 377. U praksi se koriste i izrazi: provjera. 86 Član 481.. 88 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Institut za uporedno pravo. II . odnosno “kvantitativni prijem”. zajedno sa reklamacijom. koje treba preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po svojim osobinama odgovara onome što je predviđeno ugovorom. kontrola i “kvalitativni”. Napokon. U ekonomskom smislu njime kupac provjerava da li dobija ono što prema ugovoru treba da plati. ali i zato što je suštinski netačna.PREGLED ROBE 1.

javnopravna kontrola je naročito česta u spoljnotrgovinskom poslovanju. mjestu. Da bismo ih izložili logičnim redoslijedom i u cilju izbjegavanja ponavljanja. 2. 65 . primijeniće se rješenja dispozitivnog zakonodavstva. ukoliko se pravni nedostatak sastoji u pravu trećeg lica. Kontrola koju oni vrše zasnovana je na imperativnim normama i ima obavezan karakter. vremenu i načinu pregleda. Postoji više razloga zbog kojih se provjeri pravnih nedostataka ne posvećuje pažnja koja bi odgovarala kontroli robe. Subjekti javne vlasti su nadležni inspekcijski organi. Sastoji se bilo u kontroli sirovina. u uporednom pravu je opšte prihvaćeno da prodavac mora obavijestiti kupca ukoliko zna za nedostatak. pošto se privredna prodaja obavlja na mjestima i između lica za koje je to uobičajeno. Određivanje subjekata pregleda u konkretnom ugovoru zavisi prvenstveno od sporazuma stranaka. kupac je po pretpostavci savjestan. zajedno sa njihovim modalitetima. govorićemo o subjektima. Stranke u ugovoru o prodaji mogu. Priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava. No. Drugo. koje se preduzimaju radi toga da bi se došlo do relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način predviđen ugovorom.2. 1. Lica koja mogu izvršiti kontrolu ima više. Napokon. ali ne moraju prihvatiti rezultate ove kontrole kao jedino mjerodavne za njihove međusobne odnose. To mogu biti subjekti javne vlasti ili lica poslovnog prava. Tek ukoliko one ništa ne utanače. u uporednom zakonodavstvu ova teorijska mogućnost nije posebno regulisana. A to znači da može i od nevlasnika steći svojinu. Najprije. Ova vrsta pregleda robe najčešće se sreće kod onih proizvoda kod kojih je propisan minimalni kvalitet. bilo u pregledu gotovog proizvoda. Pored toga. Subjekti pregleda robe Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja nepostojanja ili postojanja materijalnih nedostataka. Zbog toga se na ovome pitanju više nećemo zadržavati. Pojam provjere pravnih nedostataka Provjera pravnih nedostataka se može definisati analogno provjeri materijalnih nedostataka kao sistem faktičkih i pravnih radnji. onda je to treće lice dužno da dokaže postojanje svojih ovlaštenja.Postoje četiri osnovna modaliteta pregleda.

odnosno vođenju spora”. st. Prema kontinentalnim i našem pravu pregled je njegova dužnost. 119. 93 Smatramo da u slučaju nejasnog regulisanja položaja trećeg lica treba usvojiti drugo rješenje. U interesu prometa ovo je najbolje rješenje. 2 . 92 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.Pregled robe najprije može da izvrši sam prodavac. jer je strankama omogućeno da odmah riješe sva eventualna sporna pitanja vezana za svojstva i stanje robe.. 122. 91 Jedan ovakav slučaj moguć je i na osnovu uzanse 127. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. “mana”. 94 Ovakvo rješenje predviđa i član 2-515 UCC: stranke “se mogu dogovoriti da će nalaz trećeg lica biti obavezan za njih u svakom kasnijem parničenju. “merenje na istovarnoj stanici” i “srednja mera utovara i istovara” (uz. Upravo zbog toga valja odabrati ono treće lice čija su stručnost i savjesnost neosporni.”. Potreba da rezultat pregleda bude tačan i upotrebljiv kako prema drugoj strani. dovela je do toga da prodavac ili kupac rijetko potpuno sami vrše pregled robe. Stranke se mogu sporazumjeti i tako da pregled koji vrši treći služi dobijanju robnog dokumenta pogodnog za dalju upotrebu. Ovaj zahtjev i pojava novog imenovanog ugovora o kontroli Član 2 . Upravo zbog toga se naziva i 92 “kontradiktorni način”. Subjekat pregleda može biti i treće lice.”. str.. st. tada je mjerodavna količina koju na svome skladištu utvrdi sam prodavac.4). s tim da on ne sprečava dalje dokazivanje materijalnih nedostataka. Oni to čine ili zajedno sa nekim trećim licem .”. Ovo rješenje karakteristično je za pravo SAD.. Pregled najčešće zajednički vrše prodavac i kupac. budući da se prodavac već vezao ugovornom garancijom da roba nema materijalnih nedostataka. Tada su moguće dvije situacije. 94 Treće lice može biti subjekt pregleda i na osnovu odluke jedne ugovorne stranke. 90 91 89 66 . tako i pred sudom.. 1. pod uslovom da uredno pozvani kupac nije došao da uzme učešće u pregledu.. po pravilu. 93 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Tada njegovi nalazi mogu imati samo dokazno dejstvo.. učestvovati u utvrđivanju količine robe koja je mjerodavna za ocjenu pravilnosti ispunjenja ugovora o prodaji ako je u ugovoru unesena neka od sljedećih klauzula: “merenje na utovarnoj stanici”. Ono to svojstvo stiče najprije na osnovu sporazuma stranaka. str. 127. str. Od uslova ugovora i okolnosti slučaja zavisi vjerodostojnost rezultata do kojih je on došao. 89 U teoriji je ono sporno.515 (1) UCC. Ako je ugovorena “otprema željeznicom bez merenja”. 90 Pregledu koji izvrši sam prodavac pridaje se značaj jedino onda kada se druge kontrole ne vrše. ili sa komisijom. odnosno kontradiktorni pregled. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola..135. str.prevoznikom (vozarom) i špediterom najčešće. 134 . Vozar će. Drugi subjekat je kupac.”. i 123. 133. Ugovorom može biti predviđeno da je nalaz trećeg isključivi i obavezan dokaz o stanju robe.

Može se. mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to prema redovnom toku stvari moguće učiniti. Ako su obje stranke prisutne isporuci i ako je prilikom isporuke moguće izvršiti i pregled. st. će dovoditi do različitog određivanja mjesta provjere količine i kvaliteta pozivom na redovan tok stvari. Mjesto pregleda robe Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome sve radnje pregleda moraju biti završene. Zakonodavna rješenja zavise dijelom od vrste robe (individualizirana ili generička). Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti identično mjestu isporuke.. Mjerodavan je samo onaj nalaz o stanju robe koji je dobijen na ugovorenom mjestu pregleda. 1. a druga strana (naručilac kontrole) naknadu”. 97 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola.“pregled od strane trećeg”. 96 3. postoji li dilema oko toga da li je kao mjesto isporuke i 95 Član 847. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. No. 67 . a kvalitet u skladištu kupca. Različiti faktički uslovi provjere količine i kvaliteta. Upravo zbog toga postoji veliki broj solucija.. mjesto pregleda vežu za mjesto izvršenja isporuke kao primaran i vrijeme pregleda kao sekundaran faktor. tj.robe i usluga 95 uslovili su u poslu prodaje još jedan novum . 1. po pravilu. a dijelom od tipa prodaje (nedistanciona ili distanciona).. nezavisno od individualnih osobina konkretnog kupca. str. ono mora biti poštovano. Ovi činioci dovode do različitog tumačenja osnovne norme člana 481. str. st. posmatrati u širem i u užem smislu. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim mjernim instrumentima.”.”. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se. str. Vidjeti i član 848 . 168. a potom dispozitivnim propisima. a njihova primjena zavisi od faktičkih okolnosti svakog konkretnog posla. 96 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kao i onda kada prisutne stranke ne mogu da izvrše pregled prilikom isporuke bez svoje krivice. ugovorom. Ne pozove li prodavac kupca da prisustvuje isporuci. mjesto isporuke u širem i užem smislu je ujedno i mjesto pregleda.. kao i mjesto isporuke. Bez obzira kako mjesto provjere bilo ugovoreno. ZOO: “Ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna strana (vršilac kontrole) obavezuje se da izda certifikat o tome. ZOO po kojoj je kupac “dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled čim je to prema redovnom toku stvari moguće”.”. “Redovan tok stvari” je pravni standard koji se shvata objektivno..858 ZOO. usvajajući široko prihvaćena 97 rješenja uporednog prava. Ovo pravilo važi samo za vidljive nedostake. Određivanje mjesta provjere materijalnih nedostataka vrši se u ugovoru izričito ili transportnim klauzulama. 127 i Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. najprije. 183..

Ono zavisi ili od volje kupca ili od okolnosti slučaja. Određivanje mjesta provjere kod reekspedicije predstavlja poseban problem. str. 3.”. Ovo rješenje 98 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Najprije. Ovakvo rješenje odgovara ne samo izvorima prava nego i potrebama poslovne prakse. pa prema tome i vrijeme utvrđivanja nedostataka nije ničim ograničeno. vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Budu li ispunjeni ovi uslovi. Pravno. ga moraju obaviti odmah. I treće. mora postojati ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe. ZOO). Pravno-tehnička rješenja su naročito u prvom slučaju veoma složena. Sva do sada iznesena pravila o određivanju mjesta pregleda važila su za uobičajeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci. 68 . uzeće se da je mjesto pregleda jednako mjestu otpreme. Mjesto utvrđivanja skrivenih nedostataka nije ničim određeno.. Kao mjesto pregleda u užem smislu valja uzeti transportni terminal (uzansa 74). Da bi “reekspedicija” kao poseban institut postojala. Budu li obje stranke prisutne isporuci i pregled se može izvršiti prilikom isporuke.pregleda određeno mjesto otpreme ili mjesto opredjeljenja. zahtijeva se da je prodavcu “pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme” (član 481. vrijeme reklamacije. pa i našeg Zakona o obligacionim odnosima zavise od vrste robe. prema uporednom 98 i našem pravu (član 481. stranke ili drugi subjekti pregleda.. st. Razumije se da kupac ili kupčev kupac mogu kao mjesto provjere u širem smislu odrediti i neko drugo usputno mjesto koje se nalazi između dva mjesta opredjeljenja. ZOO). st. Vrijeme pregleda robe Vrijeme pregleda je trenutak ili vremenski period u kojemu sve radnje koje sačinjavaju pregled robe moraju biti izvršene. ovo je najsloženiji modalitet postupka provjere (ne)postojanja materijalnih nedostataka. Drugo. mjesto provjere može biti i mjesto novog opredjeljenja. te dispozitivnim propisima. Određuje se ugovorom na isti način kao i mjesto. ZOO) potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova. 3. Rješenja dispozitivnih propisa uopšte. potrebno je da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara. Ona se mogu posmatrati prema tome da li je prodavac bio nesavjestan ili savjestan. Stoga ćemo ih ispitati posebno. Kada je prodavac bio savjestan. 127-130. 4. tipa prodaje i od usvojenih pravila o vremenu reklamacije. Ovo rješenje potiče iz principa da se niko ne može pozivati na sopstvene nedopuštene radnje (nemo turpitudi nemo suam allegans). Ako je “nedostatak bio poznat prodavcu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485.

ili ako pregled ne bude moguće izvršiti prilikom isporuke bez krivice stranaka. da se u ovakvim slučajevima kontrola robe vrši pre predaje 99 robe vozaru”. Kupac ili kupčev kupac imaju pravo da pregled izvrše i ranije. Zbog toga je u uporednom pravu “gotovo opšte prihvaćeno pravilo . Izvršenje pregleda “odmah” je. “pregled stvari može biti odgođen do njezina prispijeća u novo odredišno mjesto” (član 481.zasniva se na pravilima o reklamaciji iz člana 481. izvršene zamjene dijelova i slično” (član 483. pravni standard. st. 126 i 138. zapravo.. o mjestu isporuke u situaciji kada postoji dilema između mjesta otpreme i opredjeljenja. st. ako je zbog popravke ili isporuke druge stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje.. predaje druge stvari. Prema uzansi 138. Njegov sadržaj zavisi od poslovnih običaja i od konkretnih uslova isporuke u datom slučaju. 2. Kod distancione prodaje generičkih stvari princip je da se vrijeme pregleda veže za vrijeme isporuke. 3. Sva izložena rješenja vrijede za situaciju u kojoj se vrši “uobičajeni pregled”. 124 . ZOO). 69 . Prvo. ukoliko to ne učine. str. kupac ga mora obaviti “čim je to prema redovnom toku stvari moguće” (član 481. ako se pregled ne može izvršiti.. I drugo. početak toka roka se odlaže do prijema dokumenata. krajnji rok za izvršenje pregleda je prekluzivni rok za ostvarivanje kupčevih prava 99 100 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Ono je potvrđeno i pravilima uzanse 74. Ako su u pitanju skriveni nedostaci. “Redovan tok stvari” i ovdje se shvata objektivno. Jasno je da se vrijeme isporuke i vrijeme pregleda ne moraju potpuno podudariti.. ZOO). Ovo znači da mora bez nepotrebnih odlaganja pristupiti pregledu i sam pregled završiti u roku u kome bi to učinilo i drugo lice njegovog položaja djelujući pažnjom dobrog privrednika. ZOO). str. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. jer prodavac nije predao potrebna dokumenta.125. rokovi počinju teći “od predaje popravljene stvari. u kojoj treba konstatovati vidljive nedostatke. Pored poslovnih običaja i uslova posla. U slučaju reekspedicije. ZOO. dužni su da pregledu pristupe “čim” je roba prispjela u konačnu destinaciju.”. Isto rješenje postoji i u našem sistemu. 1. No. kupac tada treba da “opomene prodavca da mu te isprave bez odlaganja dostavi”. Konačni izgled relevantnog rješenja u pogledu vremena provjere zavisiće i od toga da li je u pitanju provjera količine ili kvaliteta. Specifični zahtjevi provjere kvaliteta mogu da dovedu do toga da se izraz “čim” interpretira tako da važi od momenta prispijeća robe u skladište kupca. Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Ovo pravilo ne važi samo onda 100 kada je u pitanju lakopokvarljiva roba. Navedeni rokovi za pregled mogu biti produženi u dva slučaja. tj. budući da se zadnja tranša robe mora ispitati po završetku isporuke.. st.. sadržaj navedenih pravnih standarda zavisi naročito od vrste robe.”.

posebno. On iznosi šest mjeseci od predaje stvari. budući da odvajanje ekonomskih i pravnih aspekata pri vršenju kontrole nije moguće. zato mu Opšte uzanse posvećuju značajnu pažnju. isto djelo. str. Prema obimu.”. sadrže i pravila o tehnološkim postupcima provjere koji moraju biti primijenjeni.. Izvori prava za način provjere veoma su brojni.”. str. Posebne uzanse za promet pojedinim vrstama robe. tehnološki postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže (uz. No. “što često ne zavisi od volje ugovornih strana. Rezultati dobijeni na drugi način ne bi bili pravno relevantni. Ako se roba isporučuje u originalnom pakovanju. Tehnološki postupci koji ispunjavaju ovaj uslov su navedeni primjera radi: stručni pregled.po tom osnovu.Carić dr Slavko. 2. Zakon o obligacionim odnosima.. 102 Način provjere je složena pojava. Potom dolaze dispozitivni propisi. isporuke. vađenje uzorka. “utvrđivanje količine robe vrši se vaganjem. 102 103 101 70 . način pregleda se dijeli na: način pregleda koji teži utvrđivanju količine i način pregleda koji je usmjeren na konstatovanje kvaliteta. način kontrole može biti potpun ili djelimičan. kao na primjer za žitarice. str. Prema uzansi 115. Način pregleda robe Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba da obavi da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne. 131 . bez obzira na svoju uvjerljivost i vjerodostojnost. 5. a analiza specifičnosti na str. 130. 148). Na prvom mjestu se i ovdje pojavljuje ugovor. 155. 75. Tehnološki postupci provjere treba da budu provedeni najprije onako kako je izričito ugovoreno. Zadnja dva vida nazvaćemo društvenom procedurom i obraditi zajedno. fizičko mjerenje. posebne uzanse i poslovni običaji. Toroman dr Marija: “Vrste i modaliteti ugovora o kupovini i prodaji”.. Definicija se daje na str. ZOO). zahtjev uzansi u pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude “vjerodostojan” (uz. ništa ne govore o ovom aspektu provjere.132. st. komercijalna procedura ili pravni postupak. hemijska analiza. 104 Društvene procedure kroz koje se vrši provjera postojanja materijalnih nedostataka veoma su složene. Razumije se da je za primjenu svakog od navedenih postupaka 103 Suštinski potrebno da količina u ugovoru bude utvrđena na odgovarajući način.Savremena administracija. Prema cilju. 147). Njihovo regulisanje vrši se najprije sporazumom Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. 75. ističe da je učestalost primjene ovakvog načina ugovaranja i kontrole količine “učinila da ovaj postupak danas preraste u poseban modalitet ugovora o kupovini i prodaji pokretnih stvari”.82. “izuzev kada je ugovorom određen dulji rok” (član 482. 76 . kao i drugi zakonici i izvori uporednog prava.. On se može posmatrati kao tehnološki proces. Opšte uzanse. 104 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. merenjem ili prebrojavanjem”. već od prirode robe u 101 Kod sukcesivnih isporuka provjeru treba vršiti za svaki obrok pitanju”. Beograd 1975. Institut za uporedno pravo . str. upoređivanje sa uzorkom. Kapor dr Vladimir .

Zatim se utvrđuju rezultati pregleda. Opšte uzanse za promet robom kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. članovi komisije i eventualni svjedoci. Jedan izuzetak. O svim radnjama vodi se zabilješka.stranaka. najčešće onoga koji se naziva kontradiktornim.. Na kraju se sastavlja komisijski zapisnik koji treba da potpišu obje strane. provjera se vrši prema dispozitivnim propisima. i 149. prirodi robe i okolnostima provjere. str. Uobičajeni način se određuje prema običajima u mjestu pregleda. Ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara. Dakle. pregled se mora izvršiti na “uobičajeni način”. str. troškove njihovog utvrđivanja kupac može da regresira od prodavca. poslovnim običajima date trgovačke branše. st. dakle o svom trošku. U svim drugim slučajevima troškove pregleda snosi kupac kao lice na kome leži obaveza da ga izvrši. biće obavezna procedura koju oni predviđaju. Ako se provjera vrši na skladištu prodavca. primijeniće se pravila Opštih uzansi predviđena za troškove utvrđivanja kvaliteta (uz. dolazi u obzir i kao način provjere materijalnih nedostataka prema Zakonu o obligacionim odnosima. Način provjere količine komisijskom procedurom Opšte uzanse predviđaju za situacije u kojima između jedne ugovorne strane i vozara ili špeditera postoji spor u pogledu količine. ovaj pravni standard uvijek treba veoma pažljivo popunjavati elementima sadržaja koji imaju faktičku prirodu.. U pogledu članova komisije nema ograničenja. Ako posebne uzanse ili standardi dolaze do primjene. Dokazna snaga ovakvog zapisnika je oslabljena. 128). Komisiju formira strana koja je subjekt pregleda. 133. Sva ostala pitanja se u oba 106 Suštinskih razlika između slučaja uređuju kroz sadržinu komisijskog zapisnika. 1. Ne bude li to učinjeno. Uzansa 129. 105 106 107 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Poželjno je da komisiju sačinjavaju nepristrasna lica i da u nju po mogućnosti uđu sudski vještaci.”..”. ali se njihova svojstva i odnosi sa ugovornim partnerima moraju naznačiti u zapisniku. 147). on je dužan da kupcu bez naknade. i Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Kod provjere kvaliteta. stavi na raspolaganje potrebnu radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. ipak. 139). To može biti učinjeno u ugovoru ili prilikom samog pregleda. određivanju tehnoloških postupaka i njihovom provođenju. Snošenje troškova provjere stranke mogu urediti ugovorom. Korisno je da to učini svojim rješenjem. odnosno njihovi predstavnici. 71 . Ukoliko je on uobičajen. 107 Potom se pristupa identifikaciji robe. 131. Ukoliko članovi komisije nisu jednodušni o nekom pitanju. komisijski postupak se a priori smatra vjerodostojnim (uz. postoji. ZOO. 105 Ne postoje li ni ovi izvori. Prema članu 481. pa ćemo ih izložiti zajedno. Uzanse 129. manjina može izdvojiti svoje mišljenje ili odbiti da potpiše zapisnik. usvojenih rješenja nema. Ovo rješenje ima i uporedno-pravnu vrijednost.. kao i onda kada količinu provjerava jedna strana na svome skladištu bez prisustva drugog partnera (uz.

Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema . “Preuzimanje stvari se sastoji u poduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. biće ih više kod distancione nego kod prodaje u mjestu. 254. 70.”. Zbog toga je broj činidbi kupca veći što je posao prodaje komplikovaniji. Isporuka i prijem isporuke su. Izvršenje 108 109 110 Uzansa 70. čl.. st. Odnošenje stvari neće značiti radnju prijema ako se stvar već nalazi kod kupca. Obaveza prijema isporuke postoji samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. 155. te u odnošenju stvari” (član 519. 109 ali u praksi oni ne moraju biti uključeni u jedinstven proces primopredaje robe. prirode stvari i okolnosti konkretnog posla. čl. “komplementarni pojmovi”. ugovora. Ovakvom stilizacijom zakonodavac je želio ne samo da rastereti prodavca brige oko stvari nego i da jasno odredi momenat prijema. 519. 519. Pojam Prijem isporuke ili “preuzimanje stvari” 108 je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac. Drugu vrstu radnje kojom se izvršava obaveza prijema predstavlja “odnošenje stvari”.”. Kupčeva obaveza prijema je djelimična onda kada se vrši sukcesivna predaja pojedinih obroka i onda kada samo dio robe ima materijalnih nedostataka. a količina ne predstavlja bitan element ugovora. Koje su radnje kupca potrebne da bi prodavac mogao da izvrši isporuku zavisi od prinudnih propisa. ZOO). Tada će prijem biti potpun.III .. str. Kao i isporuka i prijem se sastoji najmanje iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. poslovnih običaja. prema ugovoru. 2. ZOO. Potrebno je da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preuzme radnje iz kojih se može “na siguran način utvrditi da je on 110 robu hteo da zadrži”. Analogno fiktivnoj isporuci ovdje ćemo imati fiktivni prijem isporuke... 2. više kod sukcesivne nego jednokratne isporuke. ZOO). str. Sličnu definiciju sadrži i uzansa 70.PRIJEM ISPORUKE 1. Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. Opšte uzanse i Zakon o obligacionim odnosima su ovu dilemu riješili u korist stava da se radi o obavezi kupca (uz. Pri tome treba imati u vidu da šutnja kupca ne znači fiktivni prijem. Sadržaj obaveze prijema isporuke Obaveza prijema isporuke je složena. dakle. Zbog toga može biti određen i kao pomoćni pravni posao. mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Da li izvršenje radnji prijema predstavlja obavezu ili pravo sporno je i u zakonodavstvu i u teoriji. 72 .

svojinsko pravo na njoj.. po pravilu. Imperativne norme ovih akata imaju za osnov svoje primjene ono što je ugovorom predviđeno izričito ili upućivanjem na važenje dispozitivnih normi. kreditni i devizni sistem. Pored toga ona se s obzirom na pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora.obaveze prijema ne znači gubitak prava na popravljanje štete izazvane postojanjem skrivenih nedostataka na robi. kauzu zbog koje prodavac zaključuje ugovor. ugovorna obaveza kupca. Njeno Plaćanje ili isplata je osnovna izvršenje predstavlja glavni razlog.Carić dr Slavko. 1. Napokon. Ako on ne reguliše ovu dužnost. IV .”.. 230. Iako se sastoji u predaji novca.PLAĆANJE CIJENE 1. Plaćanje cijene je. Analogno isporuci može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi prodavcu predao ugovorom određenu količinu novca i prenio mu najjače. 144. U našoj zemlji to su: Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse. Na prvom mjestu se nalaze prinudni propisi čiji su predmet regulisanja novčani. značaj manifestacija volje kupca prilikom preduzimanja pojedinih akata isplate je toliki da se plaćanje dâ kvalifikovati i kao pomoćni pravni posao. 73 . Sadržaj obaveze plaćanja Sadržaj. isto djelo.2. Rješenja ugovora i dispozitivnih propisa dopunjavaju se prinudnim normama pojedinih specijalnih zakona. prvenstveno različiti troškovi robnog prometa. Broj radnji i pravnih izvora raste kada se sa građanske pređe na poslovnu prodaju. Na drugom mjestu se nalazi ugovor o prodaji. primijeniće se dispozitivni propisi. Obaveza plaćanja. str. predmet obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su brojni. Pojam obaveze plaćanja 1. nesumnjivo. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 111 112 Kapor dr Vladimir . ukoliko nisu stavljene van snage kasnijom regulativom.1. je veća od same cijene budući da u nju ulaze i drugi izdaci. dužnost plaćanja je složena. Definicija i kvalifikacija obaveze 111 i najvažnija 112 obaveza kupca. str.

Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.. ZOO). Kod prodaje na kredit stvari koje daju plodove ili druge koristi. Sve ostale troškove prometa (“zavisne troškove”) kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. 171). 94-105. kupac plaća i ambalažu po cijeni robe (uz. kupac snosi i rizik plaćanja. ali ne i jedini element kalkulacije. 164). 517 ZOO). 240. ŠZO. Ako ništa nije ugovoreno i u uporednom pravu 113 i kod nas se plaća za neto težinu robe bez skonta. “Skonto se najčešće ugovara kod prodaje sa kratkoročnim kreditom”.Cijena je osnovni. 160. kupac plaća i kamatu na dugovanu cijenu od dana prijema stvari. Ovakva dužnost mora biti ugovorena ili predviđena u uzansama. novčana obaveza. 117 Perović dr Slobodan. ostale uvozne dažbine i troškove carinjenja. Tako kupac snosi uvozne carine. Samo se po sebi razumije da kupac plaća prodavcu i kamate kod ugovora o prodaji na kredit. 117 Zbog toga je ona u Zakonu o obligacionim odnosima regulisana najprije opštim pravilima o ovoj vrsti ugovornih dužnosti. bez obzira na to što je mjesto isporuke eventualno u zemlji. 1. potrebni iznosi moraju mu. 94: “Novčanim obligacijama nazivaju se samo one koje se neposredno odnose na sumu novca. Izuzeci od ovog pravila posebno su utvrđeni i odnose se na one troškove koji nastanu uslijed promjene mjesta plaćanja izazvane postupcima prodavca (čl. Uzansa 160. na njegov zahtjev. SGA.3. p. a ne na samoj granici (uz. st. Član 28. a ne 116 samo na sigurnost novca. 235. bez obzira na to da li je obaveza na plaćanje dospjela ili nije (čl. Ovo utoliko prije što je ista tehnika primjenjena i u drugim nacionalnim zakonodavstvima. Kupac snosi i troškove plaćanja. Troškove robnog prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke kupac plaća samo izuzetno. 3. ukoliko se prodavac pojavljuje i kao kreditor. po svoj prirodi. 114 115 113 74 . ukoliko želi da se koristi skontom . 320. nužno je osvrnuti se i na opšta pravila koja ovdje važe neposredno..”. 116 U njemačkom pravu kupac ne odgovara za docnju sa prenosom pošiljke. član 212. uz. a potom i specifičnim normama koje vrijede samo za ugovor o prodaji. isto djelo. 114 Dakle.. Ako je. Smatramo da se taj rizik odnosi na sve slučajeve koji ometaju urednu isplatu. međutim u ugovor unesena klauzula “bruto za neto”. str. str. biti predujmljeni (uz. 380 HGB. Uz trošak. str. Kupac. 2. 169).. Pošto je posebnih rješenja veoma malo. 115 Uslovi pod kojim se ambalaža ne plaća već su izloženi.kupac mora to da ugovori ili da se osloni na poslovne običaje. st. Primjena opštih pravila o novčanim obavezama Plaćanje cijene je. Ako efektivno plaćanje tih izdataka vrši prodavac. dalje. Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema.odbitkom od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski . snosi troškove pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe i onda kada je dužan da ih pribavi prodavac (uz. 161).”. čiji predmet se ispoljava u aktu predaje sume novca”. Detaljnu analizu režima ovih obaveza vidjeti na str.

Plaćanje se vrši prodavcu. indeksna skala). dovode do veoma složenog pravnog Vidjeti Perović dr Slobodan. Pored njih postoje i drugi instrumenti kojima se cijena može prilagoditi realnoj vrijednosti. od sporazuma dužnika i povjerioca. izuzev ako zakon naređuje što drugo” (čl. 18 ZOO) i u cjelini (čl. A zakon to čini! Klauzule o promjeni cijene već su izložene (klizna skala.. 103-105.Plaćanje cijene kod ugovora o prodaji je podvrgnuto principu monetarnog nominalizma: “kada obaveza ima za predmet svotu novca. Zato ćemo ih i izložiti u sklopu odgovarajućih kupoprodajnih podinstituta. najprije. mjestu i vremenu plaćanja za isporuku 120 i obilje faktičkih stiuacija koje zahtijevaju posebno tumačenje. Odredba kojom bi se unaprijed odrekao svoga prava na plaćanje prije dospjelosti je ništava (čl. ako to proizilazi iz ugovora ili običaja. 118 Princip monetarnog nominalizma može normalno funkcionisati samo u uslovima relativno niske inflacije. n. 139-140 ZOO). zlatne i valutne klauzule. Ovdje je potrebno istaći još jedno pravilo. 398 ZOO). Obaveza plaćanja izvršava se pažnjom dobrog privrednika (čl. Obavezu izvršava kupac lično ili preko svoga zastupnika. str. 516-518). No. Kupac svoje obaveze uvijek može izmiriti prije dospjelosti. Napokon. govori o “načelu uzajamnosti” između mjesta plaćanja i mjesta isporuke. može se tvrditi da je kupac uvijek ovlašten na eskont. Sl. 310 ZOO). namiruju se tek u četvrtom redu (čl. a kupac ne može sve da ih izmiri. Ona se primjenjuje neposredno na plaćanje kupovne cijene (čl. Tada je ovlašten da od svoga duga odbije eskontni iznos. Pošto posmatramo prodaju poslovnog prava. str. No. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obaveza glasi. 119 120 118 75 .”. 394). Pošto potraživanja i dugovanja po osnovu ugovora o prodaji spadaju u “ostale obaveze”. 305 ZOO). One su ništave smatra se da u ugovor nisu ni unesene. licu koje on odredi ili subjektu kojega odredi sud. Pri tome treba voditi 119 veoma strog prema nelikvidnom računa da je Zakon o finansijskom poslovanju dužniku. 133-136). 320 i 318 ZOO). Valjano je ispunjenje trećem licu koje nije prethodno određeno. 310).. kao izraz principa valorizma nisu dopuštene. Specifičnim rješenjima o plaćanju cijene posvećena su svega tri člana dijela Zakona o obligacionim odnosima koji govori o prodaji (čl. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ukoliko on ne bude postignut. pošto su novčane obaveze djeljive. te prekomjerno oštećenje (čl. 238. primijeniće se zakonski red uračunavanja (čl. kada između istog podavca i kupca postoji više ugovora i više obaveza koje su dospjele. redoslijed namirenja zavisi. Sljedeća grupa opštih pravila tiče se načina ispunjenja obaveza. ali i prema njegovim povjeriocima. prodavac je dužan da primi i djelimičnu isplatu (čl. Naredna grupa pravila tiče se mjesta i vremena isplate. 15 Zakona o finansijskom poslovanju). ako prodavac to izričito ili prećutno odobri (čl. isto djelo. Od opštih instituta tu ulazi klauzula o promjenjenim okolnostima (čl. vezanost normi o načinu. No. 312 ZOO). FBiH 2/95.

U Zakonu o finansijskom poslovanju. Uopšte o načinu plaćanja Pod načinom plaćanja podrazumijevamo instrumente plaćanja i radnje koje se u vezi sa njima preduzimaju. iz kojih je prodavac ovlašten da se namiri. Zakon o finansijskom poslovanju ugovaranje obezbjeđenja plaćanja 121 prepušta sporazumu stranaka i time vrši radikalnu promjenu ranijeg stanja. budući da su privredni subjekti dužni da obavljaju “novčani promet preko 121 Sl. n. Najvažniji među njima su: Zakon o finansijskom poslovanju. kada se jednom stranke sporazumiju o njima. Izložićemo je zato kroz modalitete načina. čeka. Zakon o hatrijama od vrijednosti. Zakon o mjenici. kao prvi način plaćanja predviđa polaganje “novčanog iznosa na tekući račun povjerioca kod banke koja je u zemlji”. Mjesto.regulisanja ove dužnosti kupca. Instrumenti plaćanja Instrumenti plaćanja su sredstva kojima se. Način plaćanja 2. gotov novac nema položaj prvenstvenog instrumenta plaćanja.1. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti i zalaganjem vrijednosnih papira (član 17. Citiraćemo ga dalje kao ZFP. dakle. Način plaćanja i način obezbjeđenja plaćanja su. međutim. vrijeme i način predaje instrumenata plaćanja takođe se određuju ugovorom. Zakon o obligacionim odnosima i Opšte uzanse za promet robom. u skladu sa propisima o plaćanju i poslovanju hartijama od vrijednosti. FBiH 10/95. Osim instrumentima plaćanja. Sistem postupaka može se nazvati i modalitetima načina plaćanja. Zakon o čeku. te ukupan sistem postupaka koje kupac mora da učini da bi svoju dužnost isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima. bankarske garancije (član 17 ZFP).2. ako obaveza plaćanja ne bude izvršena u skladu sa ugovorom. Zadržaćemo se na pojedinim instrumentima plaćanja u mjeri u kojoj je to potrebno radi osvjetljavanja obaveze plaćanja kupovne cijene. Obezbjeđenje plaćanja može se izvršiti predajom mjenice. Uzansa 188. Ono se sastoji u davanju prodavcu finansijskih instrumenata podobnih za brzu i sigurnu naplatu ili u pružanju stvarnih (realnih) obezbjeđenja sa istim svojstvima. 76 . Od načina plaćanja treba razlikovati obezbjeđenje plaćanja. prepušteni ugovoru. ZFP). vremena i mjesta plaćanja. 2. privredni subjekt može plaćati međusobne obaveze prebijanjem. No. cesijom i asignacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuju ovi odnosi. vrši izmirenje novčanih obaveza. uručenjem akceptnog naloga sa upisanim datumom dospijeća (član 18 ZFP) ili na drugi način u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. prodavac i kupac postaju vezani složenim sistemom prinudnih i dispozitivnih propisa. 2.

odredbe o blagajničkom maksimumu čine od gotovog novca veoma nepodesan instrument plaćanja (član 11. koje nalažu prodavcu da gotovinu primljenu “po bilo kom osnovu uplati istog dana na svoj račun. kojim se banci nalaže da izvrši doznaku računu prodavca (član 12. ZFP). 77 . Odnosi banke i drugih lica u poslu akreditiva su uređeni Jednoobraznim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive iz 1933. godine. 128. plaćanje se može izvršiti i akreditivom. Beograd 1982. Treba dodati da se u ovu grupu instrumenata može svrstati i poštanska uplatnica. prodavcu “isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva” (član 1072 ZOO). 189 i 196). Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje ili kompenzaciju (član 12. prodavčevo pravo je uslovljeno ispunjavanjem uslova koji su navedeni u akreditivu. Savremena administracija. tj. Takse i troškove vezane za izdavanje hartija od vrijednosti kao instrumenata plaćanja ili obezbjeđenja plaćanja snosi kupac (uz. zadnja revizija 1993. instrumenti doznake. a najkasnije narednog dana”. U vezi sa ovim instrumentom plaćanja treba zapaziti tri stvari: kupac je dužan da sa bankom sklopi ugovor o otvaranju akreditiva prema uslovima iz ugovora o prodaji. 123 Akreditiv je apstraktan Četvrto. pa ćemo se na datim rješenjima zadržati prilikom izlaganja odgovarajućih dijelova ove materije. 128 . uzanse regulišu plaćanje obračunskim ili virmanskim čekom (“virmanski nalog”) i čekovnu uplatnicu (uz.računa” (član 9. plaćanje se može izvršiti i instrumentima obračuna.445 ZOO) i asignacioni (član 1020 124 1034 ZOO). Od ostalih. Ova pravila Međunarodne trgovačke komore u Parizu imaju univerzalnu primjenu. U prilog plaćanju gotovim novcem ne idu ni odredbe člana 10 ZFP. Napokon. Drugu veliku grupu instrumenata plaćanja čine tzv. Predmet uređivanja je prvenstveno vrijeme kada se smatra da je isplata izvršena. str. str. 190) i bjanko mjenicom (uz. Pavićević dr Božidar: “Bankarsko pravo”. 123 Član 1072 . Treću značajnu skupinu instrumenata plaćanja čine hartije od vrijednosti. 122 Zakon o finansijskom poslovanju na prvo mjesto stavlja nalog za prenos.1082 ZOO. Uređeni su rokovi za plaćanje bilo kojom vrstom trgovačkog efekta (uz. Pored toga. banka preuzima jednostranim apstraktnim pravnim poslom obavezu prema prodavcu. 122 Antonijević dr Zoran. st. 192).129. 191). 2). ali nisu isključeni ni ostali: cesioni (član 436 . a banke ih se pridržavaju kao obaveznog propisa. pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem obavezuje da će korisniku. Petrović dr Milan. 124 Antonijević dr Zoran i drugi. ne nužno i u ugovoru o prodaji. ZFP). ZFP). isto djelo.

dokumenti moraju biti takvi da dokazuju izvršenje obaveze isporuke i ujedno omogućavaju kupcu da odredi vrstu i količinu robe.2. st. str. Tipovi načina plaćanja Prema različitim osobinama ugovora o prodaji i specifičnim obilježjima same obaveze plaćanja mogu se utvrditi četiri karakteristična tipa ili modaliteta načina plaćanja. 241. te da njome raspolaže (uz. 126 dakle i prije nego što je imao mogućnost da isporučenu stvar pregleda. meru i dimenziju robe koji su označeni u fakturi” (uz. najprije. ali im i Opšte uzanse posvećuju znatnu pažnju. 78 . str. te potrebi isplate u cjelini i odjednom. “prodavac u tom slučaju jamči za kvalitet. isto djelo. 125 126 127 Toroman dr Marija. Na ovaj način su interesi kupca obezbjeđeni i u onim elementima ugovora koji nisu vidljivi iz prevoznih dokumenata. Zadržaćemo se samo na prvom slučaju. Ne postoji li odgovarajući običaj. Ovo rješenje odstupa. iz pravila o jednovremenosti isporuke i plaćanja vidljivo je da je kupac dužan platiti cijenu tek pošto je imao mogućnost da pregleda stvar (član 475). (član 518 ZOO). Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Ona mora glasiti na “ukrcano”. Kada je dokument uz koji se vrši plaćanje vozarska isprava. Izuzetak od ovog tipa plaćanja postoji ako je ugovoreno plaćanje uz predaju dokumenata (D/P). ako ništa nije ugovoreno” (član 518. “prodavac mora prezentirati ona dokumenta koja su prema prirodi ugovora uobičajena u takvom slučaju” (uz. 183. Pod uticajem načela jednovremenog izvršavanja obaveza ovo pravilo se modifikuje kod predaje predmeta ugovora u obrocima. 184).. od opštih dispozitivnih principa o avansu.. “prve isporuke naplaćuju se iz predujma. Ako ništa nije posebno ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. koji zahtijevaju da se iznos cijene dat kao predujam ravnomjerno rasporedi na sve dijelove dužnikove obaveze.”. pravila o plaćanju i instrumenti kojima se ono vrši prilagođeni su jednokratnoj isporuci. Drugo. “Pri ovakvom plaćanju kupac je dužan da izvrši svoju obavezu plaćanja cene čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavljaju robu”. Razmotrićemo ih odvojeno.. 186). Ako je u ovakvim ugovorima kupac dao prodavcu predujam. biti “čista” i izdata po naredbi (uz. Izloženo pravilo o predujmu kod sukcesivne isporuke jasno razlikuje ovaj 125 modalitet plaćanja i od plaćanja rata kod ugovora o prodaji uz pretplatu. 2.”. Ako dokumenti nisu u ugovoru naznačeni. Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Interesi kupca zaštićeni su i posebnim zahtjevima u pogledu teretnice (konosmana). 185). “u slučaju uzastopnih isporuka kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u času njezina preuzimanja”. 241.. 184). ZOO). 179 detaljno izlaže razliku između prodaje uz avans i prenumeracione prodaje. Najprije. str. Dvije su podvrste ovoga tipa plaćanja: plaćanja uz dokumenta i dokumentarni akreditiv. 127 Česti su naročito u međunarodnom prometu. težinu.3. uz.

str. Specifična pravila pojavljuju se onda kada se vrijeme plaćanja stavi u odnos sa vremenom isporuke. budući da predstavlja odstupanje od načela istovremenosti izvršenja ugovornih obaveza. Ako rok isplate prije isporuke nije utanačen. istovremeno sa njom i nakon preuzimanja stvari.”. 3. 146 svrstavaju ovu prodaju u prodaje sa plaćanjem cijene unaprijed.. njegove granice utvrđuju se opštim pravilima (član 77. Kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz fakture. st. kupac je ovlašten da odmah po prijemu takvog obavještenja sporni iznos deponuje kod nadležnog suda (sudski depozit). O izvršenom deponovanju kupac mora obavijestiti prodavca. Četvrti tip načina plaćanja postoji u slučaju spora o cijeni. isto djelo. bez obzira na način na koji će to biti učinjeno. Vrijeme plaćanja Vrijeme plaćanja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje sačinjavaju obavezu plaćanja moraju biti završene. nego kod građanske prodaje putem pouzeća preko pošte. Kada je ugovoreno plaćanje prije isporuke. Vrijeme izvršenja isplate 3. 130 Toroman dr Marija. pa su zloupotrebe ovoga modaliteta manje. ugovor o prodaji može. najprije. Prodavac ne može odbiti prijem tih iznosa (uz. plaćanje mora biti izvršeno do kraja radnog dana institucije kod koje se vrši plaćanje.. odnosno dan u kome plaćanje mora biti izvršeno. Plaćanje prije isporuke. Razlikuju se situacije u kojim je plaćanje ugovoreno prije isporuke. 205). 129 Član 516. unaprijed. 1 ZOO. Kod sukcesivnih isporuka. plaćanje se ima izvršiti najkasnije u roku od osam dana od dana zaključenja ugovora (uz. 129 Ako je U našem pravu vrijeme plaćanja se određuje. ugovorom. Ukoliko je određeno rokom. isto djelo. 79 . 204).Carić dr Slavko. ZOO). Ukoliko se radi o “periodu” u pitanju je protek vremena od nastanka do dospjelosti obaveze plaćanja. str. Depozit traje do rješavanja spora. S obzirom na specifičnost novčanih obaveza. ali ne mora da ima 130 obilježja prenumeracionog ili pretplatnog posla. 178: prodaja uz pretplatu je takav ugovor “kojim se kupac obavezuje da isplati prodavcu . po pravilu se ugovara izričito i precizno.. 128 Kupac u svome sjedištu ili u mjestu isporuke stiče mogućnost da primi robu tek kada je pošti ili prevozniku platio cijenu i troškove robnog prometa koje on sam snosi.Treći tip načina plaćanja jeste ono koje se vrši pouzećem. Deponovanjem novca plaćanje se smatra izvršenim do visine položenog iznosa (uz. U privredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku. cenu pre nego što primi stvar. određeno datumom. 182). preovladava “trenutak”. ova dospjelost se utvrđuje za svaki obrok posebno. mora platiti nesporne iznose. Ako je prodavac odbio prigovore na pojedine stavke ili cijeli iznos fakture. 128 Kapor dr Vladimir .1.. Zbog toga kupac za njega ne duguje kamatu ni u slučaju da spor izgubi.

Ona će se primijeniti ukoliko nije ugrožen princip jednovremenosti isporuke i plaćanja. ono se ravna prema dispozitivnim 132 propisima. naš Zakon o obligacionim odnosima predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je predviđen poslovnim običajima (član 516. 236 . ZOO). st. Vrijeme isplate Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno.. u praksi se sreće posredno ugovaranje istovremenosti isporuke i plaćanja stipulisanjem dokumentarne isporuke. Kreditiranje se vrši za ukupan iznos potraživanja. daju osnova za stav da u ovom slučaju plaćanje treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema robe. kupac nije ovlašten da odloži plaćanje ni pozivom na dužnost i/ili pravo pregleda robe. onda važi dispozitivna norma po kojoj se cijena plaća “u času . kupac može odbiti ili odložiti isplatu (član 475. ZOO.238. 2). 3). Ako vrijeme plaćanja nije ugovoreno. Ono zavisi od načina plaćanja uopšte. uz. prodavac traži obezbjeđenje ovakvih kredita. str. ZOO). U ovom slučaju prodavac kreditira kupca. na osnovu izričitog ili prećutnog sporazuma stranaka. Kada se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman) plaćanje se smatra izvršenim onda kada su to stranke dogovorile. Ukorijenjenost Opštih uzansi u našoj poslovnoj praksi i racionalnost uzanse 177. lišava prodavca prava da raspolaže robom (uz. Bude li to slučaj. Polaganje se vrši virmanom (uz. Vidjeti Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. 3).. 238. Po pravilu. a od instrumenata plaćanja posebno. vrši pošto je proteklo vrijeme koje kupcu stoji na raspolaganju za pregled robe. Ukoliko se ne prihvati gledište da je rješenje Opštih uzansi postalo poslovni običaj. st. ono se rijetko izričito ugovara.Pošto je istovremenost isporuke i plaćanja osnovno dispozitivno pravilo u ovoj oblasti. 1. pri tome. 131 Pored toga. Za razliku od rješenja u uporednom pravu. 177. u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. o plaćanju polaganjem 131 132 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema... Poslovni običaji često vežu ova dva momenta onda kada je ugovoreno “plaćanje uz fakturu”. U slučaju da sporazuma stranaka nema. st.. Oba dispozitivna pravila su uslovna.”. odnosno organizacije da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu” (član 318. ako je kupac robu dobio prije fakture. 177.”. Plaćanje unazad je ono koje se. 3. 188).2. Plaćanje gotovim novcem smatra se izvršenim kada kupac dugovanu sumu uruči prodavcu ili je položi na njegov tekući račun. Ovim rješenjem je u stvari sažeta stilizacija uzanse 189. odnosno obezbjeđenje plaćanja. str. st. 80 . Izuzetno. odnosno od prijema fakture. st.. dug je namiren kada banci ili drugom subjektu kod koga se vodi račun prodavca “stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke. 2. ako je isporuka izvršena uz predaju dokumenata koja.

prodavac i kupac imaju istu banku. Analogno mjestu isporuke ono se može posmatrati u užem i u širem smislu. Tri principa vladaju pravilima o određivanju mjesta plaćanja. Da bi se plaćanje smatralo izvršenim. Posljedice eventualne docnje svoje banke snosi. ZOO). st. tj. smatramo da ovo pravilo treba tumačiti tako da je vrijeme isplate ono u kome pošta prema redovnom toku stvari ponudi prodavcu isplatu novca. ZOO).). Obaveza se konačno gasi kada prenesene hartije budu honorisane. st. st. onda se ovaj princip konkretizuje tako što se kao mjesto plaćanja određuje “sjedište organizacije kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva” (član 320. odnosno onaj u kome je njegova obaveza prema kupcu prestala da postoji ili se smanjila. Ista rješenja važe i za plaćanje čekovnom uplatnicom. s tim što se kao prenosilac novca ne mora pojaviti pošta (član 318. kupac. da se ispunjavaju u sjedištu povjerioca (član 320. Trenutak u kome je isplata izvršena je onaj u kome je prodavac postao povjerilac po tražbini. 3. Kad ovakav način plaćanja nije ugovoren. pa je plaćanje izvršeno onda kada kupac da nalog banci. Ako je plaćanje preko pošte ugovoreno. ZOO u članu 318. Prvi je da su novčane obaveze donosive. ali kod ove obaveze ta podjela nema poseban pravni značaj. 1. Ako se plaćanje vrši virmanom ili drugim obračunskim sredstvom. koja važe za pomenute instrumente. U drugoj nije dovoljno da kupac da nalog svojoj banci. kada je u pitanju plaćanje preko pošte. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim onda kada one budu prenesene prodavcu na način koji je dogovoren i koji mora biti u skladu sa pravilima prenosa odgovarajućeg trgovačkog efekta. 2). Da kupac ne bi pao u docnju bez svoje krivice. st.sredstava na tekući račun putem virmana. Stoga se i dalje razlikuju dvije osnovne situacije. Ne bude li dug predajom hartija izmiren u roku. dakle. preuzima pravila uzanse 181. razumije se pod uslovom da na kupčevom računu ima sredstava. Vrijeme isplate kod izmirenja obaveza kompenzacijom. a ni dva dana po prijemu prodavčeve opomene. neophodno je da kupčeva banka dostavi nalog za prenos prodavčevoj banci. prodavac može zahtijevati isplatu u gotovom uz priznavanje eskonta (uzansa 190. cesijom i asignacijom utvrđuje se prema pravilima obligacionog prava. st. Iz ovoga rješenja je vidljivo i drugo načelo: mjesto isplate nalazi se pod snažnim 81 . 4. Određivanje mjesta plaćanja Mjesto plaćanja je lokalitet na kome sve radnje koje ulaze u obavezu plaćanja moraju biti završene. Mjesto plaćanja 4.1. U prvoj. Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim kada je banka otvorila akreditiv u skladu sa uslovima iz ugovora. obaveza je isplaćena onda “kad vjerovnik primi novčanu doznaku” (član 318. 2). obaveza se smatra izmirenom kada dužnik uplati iznos svoje obaveze pošti. 2.

plaćanje se vrši u mestu tog sedišta” (uz. po kojoj ovi principi vrijede i kad povjerilac naloži plaćanje na račun nekog trećeg lica.. više poslovnih jedinica. 2. tj. odnosno sjedištu prodavca” (član 516. dakle prodavca. 1 ZOO). 2. plaćanje se vrši “u mjestu u kome se obavlja predaja stvari” (član 516. 174).. ZOO). Ako povjerilac ima više sjedišta. 82 . On je dalje ovlašten da traži plaćanje u novom sjedištu. odnosno u onima u kojima je prodavčeva banka promijenila svoje sjedište. “ako se cijena ne mora platiti u času predaje. mjesto plaćanja se određuje prema poslovnim običajima (član 516. 133 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. st. 175. 4. 3. ZOO je jasan. 238. 3.2. Napokon. povećanje troškova ispunjenja “pada na teret vjerovnika”. Napokon.uticajem rješenja o načinu i vremenu isplate. Opšte uzanse dalje razrađuju ovo rješenje. U nedostatku pravila običajnog porijekla. st. plaćanje se vrši u sjedištu one koja je poslala ponudu.. Time se specijalna pravila o plaćanju kupovne cijene vraćaju na opšti pravni režim izmirenja novčanih obaveza. No. Cijena se najprije mora platiti u mjestu koje je određeno ugovorom (član 516. Napokon. str. Cilj usvojenih rješenja jeste zaštita opravdanih interesa kupca.. ZOO).”. st. st.”. Član 320. st. I napokon. Povjerilac može promijeniti svoje sjedište u periodu između zaključenja ugovora o prodaji i dospjelosti obaveze plaćanja. 2 ZOO). Smatramo da ova rješenja analogno vrijede i u situacijama u kojima je promijenjena institucija preko koje se vrši plaćanje. plaćanje se obavlja u prebivalištu. Odnosi koji tim povodom nastaju predmet su posebne pažnje zakonodavca. st. ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi “iz kojeg će se poveriočevog sedišta izvršiti isporuka. Uštede u troškovima idu u korist prodavca. No. odnosno izvršila prihvat. princip uzajamnosti ukazuje na to da “je i mjesto plaćanja određeno mjestom isporuke. 133 Naše pravo slijedi kontinentalne sisteme. način plaćanja dozvoljava da se povjeriocu pruži ovlaštenje na jednostranu promjenu mjesta plaćanja. ZOO ne isključuje ni primjenu uz. Promjena mjesta plaćanja Stranke mogu uvijek sporazumno promijeniti mjesto plaćanja. Ukoliko ugovor ništa ne govori o ovom pitanju.

Treće. 2.reklamaciju na materijalne nedostatke izričito kaže da predstavlja dužnost kupca (član 481). Zbog toga se ovdje moramo zadovoljiti sa tri osnovne pravne kvalifikacije. Vrste prigovora Prigovor neispunjenja ili neurednog ispunjenja se može staviti povodom povrede svake obaveze. različitih od opšte sankcije naknade štete izazvane propuštanjem generalne dužnosti obavještavanja (član 268. mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca.GLAVA ČETVRTA PRIGOVORI I . prigovori se ponekad kvalifikuju kao pravo. Tretman prigovora iste vrste je u uporednom pravu različit. prigovori spadaju u opštu obavezu obavještavanja o relevantnim činjenicama i stoga su zasnovani na načelu poštenja i savjesnosti (član 12. Stoga se razlikuju kako iscrpnost pravnog režima. Radi rješavanja ove dileme naš Zakon o obligacionim odnosima za najvažniji i najsloženiji prigovor . ZOO). svaki prigovor se može odrediti i kao pomoćni pravni posao. očuvanje prava na popravljanje štete i na vansudsko rješavanje sporova. viši institut prava prodaje. Prigovori se i u našem i u uporednom pravu nazivaju i reklamacijama. Od svih navedenih funkcija. posljedice prigovora na oba učesnika u poslu i pogoršanje pravnog položaja povjerioca u slučaju propuštanja ili docnje sa prigovorom dopuštaju da se on kvalifikuje i kao obaveza. odnosno obavještenjima o nedostacima. No. posebno baviti samo najvažnijim. Najznačajniji prigovori koje stavlja kupac su oni koji se daju zbog: docnje sa isporukom. tako i posljedice. Prvo. ZOO). značaj i kvalifikacija prigovora su različiti. S obzirom na ekonomsku poziciju povjerioca. u najširem smislu. Zbog toga se može smatrati da oni predstavljaju samostalan. nepoštivanja garancije da stvar nema materijalnih nedostataka i 83 . s obzirom da predstavlja izjavu volje sa značajnim juridičkim konsekvencama. Prigovori su usmjereni na: vjerodostojno konstatovanje činjenica. a ponekad kao obaveza. Pojam prigovora Prigovorima se. poticanje dužnika da sam izvrši obavezu ili da je izvrši uredno. Drugo. stoga. kupca ili prodavca. dok će ostali biti izloženi uz odgovarajuće obaveze ili odgovornost za njihovo neizvršenje.UOPŠTE O PRIGOVORIMA 1. funkcije i pravni režim doveli su do posebnih sankcija. No. kojima on ukazuje dužniku na činjenicu da ugovor ne smatra izvršenim. logičnije je prvo rješenje. No specifičan sadržaj. Prigovarati mogu i kupac i prodavac. Mi ćemo se. odnosno da ga ne smatra uredno izvršenim. očuvanje prava na naknadu je najvažnija. Pravna kvalifikacija prigovora je veoma složena i ne može se dati za sve vrste na isti način.

ali nesumnjivo. trgovački zastupnik). odnosno odrediti njene modalitete. i bez intervencije trećih lica. 2. ona predstavlja uslov za očuvanje prava na naknadu štete. po njegovim nalazima i mišljenju. Pojam reklamacije Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja. Napokon. II . Kao punomoćnici u privredi se. 84 . te u mogućnosti rješavanja sporova vansudskim putem. 134 Reklamacija se upućuje prodavcu ili njegovom vozar. stranke mogu dužnost reklamiranja izričito ili prećutno. str. Zato je logično da se davanje ovoga obavještenja kvalifikuje i kao prirodan sastojak ugovora. Način reklamiranja Reklamaciju daje kupac neposredno ili preko svoga ovlaštenog punomoćnika. Komercijalni značaj reklamacije ogleda se prije svega u održavanju dobrih poslovnih odnosa između partnera. reklamacija je obavještenje prodavcu o neizvršenoj obavezi garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. Ispitaćemo ih kroz tri osnovna: način. 165. te izričitim redigovanjem člana 481. Modaliteti reklamacije i njenog davanja su brojni. po pravilu. Ne učine li tako. Drugim riječima. Reklamacija je tijesno vezana sa obavezom garancije da roba nema materijalnih nedostataka. ZOO dilema da li je reklamacija mana robe obaveza ili pravo je prevaziđena. reklamacija predstavlja pomoćni pravni posao. Ona je akcesorna pravu kupca da zahtijeva obeštećenje u slučaju postojanja materijalnih nedostataka..prekršaja garancije da preneseno pravo nema pravnih nedostataka. davanje reklamacije postoji u ugovoru kao dužnost kupca i to u izgledu koji predviđa Zakon o obligacionim odnosima. javljaju subjekti koji sa kupcem imaju ugovor o obavljanju nekih poslova iz oblasti usluga u prometu robe (špediter.REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. 134 Opširnije vidjeti Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola kvaliteta. Ukoliko žele. izjava kojom kupac obavještava prodavca da isporučena roba ima. Pored toga. konkretan materijalni nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Uvođenjem koncepta materijalnih nedostataka kao višeg instituta. Reklamacija na materijalne nedostatke predstavlja obavezu kupca.. Na strani prodavca je najvažniji prigovor zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Pravni značaj uredne reklamacije je u tome što ona služi održavanju kupčevog prava na popravljanje štete na snazi. isključiti iz ugovora. mjesto i vrijeme.”.

85 . u reklamaciji se. ako to kupac učini. Prvo. Ovaj sastojak diktiran je funkcijama prigovora. Do koje mjere će se ići u detaljno navođenje nedostatka. tipizirani. Da bi se one mogle ostvariti neophodno je da poziv bude konkretan i učinjen u skladu sa poslovnim običajima. 2 ZOO). Stoga. Prvi bitan element sadržaja jeste potanji opis nedostatka. Generalna izjava da roba ima materijalnih nedostataka kojoj bi se priznavala svojstva reklamacije. ZOO se poveo za poslovnom praksom i međunarodnom regulativom prije nego za uporednim zakonodavstvom. osim u slučaju slanja prigovora na 135 136 137 Vilus dr Jelena: “Određivanje i kontrola. do brzine kojom cijeli postupak mora biti obavljen. Uz ovo rješenje treba primijetiti dvije stvari. Napokon.punomoćniku.”. Vilus dr Jelena: “Utvrđivanje i kontrola. Svi ostali elementi su nebitni. 137 Ako je način slanja reklamacije određen ugovorom. stvar je konkretnih okolnosti: od stručnosti kupca. Drugi element sadržaja bez koga reklamacija ne može da postoji je poziv prodavcu da pregleda stvar kako bi se uvjerio da je reklamacija zaista opravdana.”. neki su. zahtijevaju da kupac dostavi prodavcu relevantne dokumente. Uopšten prigovor ne proizvodi pravne posljedice. kod reklamacija važi teorija prijema. da budu precizirana. on daje osnova da se svi elementi sadržaja reklamacije podijele na: bitne i nebitne. Reklamaciji nikada ne treba prilagati originale dokumenata.. Najprije. str. “sudovi stoje na stanovištu da se iz reklamacije mora da vidi da je kupac podnosi s namerom da se koristi jednim od prava koja mu se 136 Ta prava u našem sistemu ne moraju priznaju u vezi sa nesaobraznom robom”. preko prirode robe i nedostatka. No. Zakon o obligacionim odnosima primjera radi kao “pouzdan način” slanja reklamacija navodi preporučeno pismo i telegram. i 152. po pravilu. Ukoliko je on korišten “smatra se da je kupac izvršio svoju obavezu da obavijesti prodavca” i kada on uopšte ne primi reklamaciju ili je dobije sa zakašnjenjem (član 484. 166. U reklamaciji “kupac je dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavca da pregleda stvar” (član 484 ZOO). 166. Iako oni zavise od prirode i okolnosti posla. Lica koja će biti ovlaštena da upute ili prime reklamaciju mogu se i posebno odrediti ugovorom o prodaji. Član 484... onda je iskoristio opciju i ne može kasnije jednostrano da mijenja svoj odštetni zahtjev. pošto njime ni jedan od ciljeva radi kojih je reklamacija uvedena ne bi mogao da bude ostvaren. vrijediće samo onaj prigovor koji je otpremljen u skladu sa ugovorom. vodila bi stavljanju prodavca u neravnopravan ekonomski i pravni položaj. Sadržaj reklamacije veoma je složen. 132.. str. navode dokumenti i dokazi kojima kupac raspolaže. Uz. To znači da opis nedostatka mora biti konkretan i jasan. st. 135 dovoljno precizan da omogući prodavcu da formira stav o vjerovatnoj osnovanosti i ozbiljnosti reklamacije. ipak. Prodavac može na pregled uputiti i svoga punomoćnika. Funkcije reklamacije zahtijevaju da se u nju uvijek unese i ugovor povodom koga je sporna roba isporučena.

On to pravo ne gubi čak ni onda kada je sam propustio da izvrši radnju pregleda bez odlaganja ili da reklamira na vrijeme. Vrijeme reklamiranja Vrijeme reklamiranja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje koje su vezane za obavještavanja prodavca o materijalnom nedostatku moraju biti završene.u mjesto iz koga je učinjena bilo ponuda. Ako je prodavac bio nesavjestan. reklamacija se šalje u mjesto iz koga se ugovor izvršava. prepušteno opštim pravilima. Ako on ima više poslovnih jedinica. važiće rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Blagovremenost reklamacije je izuzetno važna. ako su stranke učestvovale u pregledu i konstatovale vidljivi nedostatak.siguran način. kupcu stoji na raspolaganju neograničeno vrijeme da izvrši reklamaciju. 3. Ako je mjesto u koje treba poslati reklamaciju posebno ugovoreno. Mjesto reklamiranja Mjesto u kome treba izvršiti reklamaciju nije posebno regulisano u izvorima prava. Njegovo određivanje zavisi od: savjesnosti prodavca. 86 . reklamacija kao neformalan pravni posao treba da se obavi u mjestu pregleda. vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak vidljiv ili skriven. Ne bude li to učinjeno. Kada je prodavac savjestan. Ni protek objektivnog roka od 6 mjeseci nakon isporuke na gasi kupčevo pravo u ovom slučaju. 4. No. vrste materijalnog nedostatka i vremena kontrole urednosti ispunjenja isporuke. I drugo. stoga. U našem pravu stranke su slobodne da vrijeme prigovora utvrde sporazumno. Izložena pravila o mjestu reklamiranja vrijede za slučaj da obje stranke nisu prisustvovale pregledu i za slanje reklamacije “na siguran način”. Ono je. Pošto je usvojena teorija prijema. jasno je da je sjedište prodavca ujedno i mjesto u koje treba uputiti reklamaciju. ako je nedostatak “bio poznat prodavaocu ili mu nije mogao ostati nepoznat” (član 485 ZOO). Očuvanju kupčevih prava po osnovu postojanja materijalnih nedostataka vodi samo onaj prigovor koji je blagovremen. a ako se to ne zna . biće pravovaljan samo onaj prigovor koji je u to mjesto i upućen. tj. Na tu situaciju je primijenjena teorija otposlanja. bilo prihvat. Unutar svakog od ta dva slučaja postoje specifična rješenja. Dispozitivno rješenje mora se izvući iz opštih pravila i iz regulative načina slanja reklamacije. Predstavlja veoma složen modalitet. uspostavljeni izuzetak je jedan od rijetkih primjera pozitivnih sankcija u našem zakonodavstvu.

Njegova dužina je u ugovorima o prodaji poslovnog prava određena standardom “bez odgađanja”. Oni moraju biti održani kumulativno. Subjektivni rok počinje teći od dana otkrivanja nedostatka. Početak toka roka za reklamiranje je u ovom slučaju objektiviziran. Izraz “odmah” je pravni standard. inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada”. Poseban slučaj i ovdje predstavlja reekspedicija. počevši od trenutka kada je prema redovnom toku stvari utvrdio ili mogao da utvrdi postojanje materijalnih nedostataka. Objektivni rok je prekluzivan. on ne bira konačnog kupca. koji upućuje na povećan stepen hitnosti. kupac je dužan da u privrednoj prodaji reklamaciju izvrši “bez odlaganja”. Dobije li kupac stvari po osnovu odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke. a ne stvarno vrijeme u kome je kupac obaviješten o nedostatku. Prema članu 481. Samo se na taj način može očuvati jednakost davanja stranaka i u ovome poslu. a ne samo procesna mogućnost ulaganja prigovora. 2 ZOO). za vrijeme provjere. Rješenje je logično. rokovi za reklamiranje počinju da teku od prijema nove stvari. Uzima se u obzir objektivno mogući tok odnosa između klijenta (kupčevog kupca) i kupca. 3. Dan isporuke je ujedno i dan početka toka objektivnog roka od 6 mjeseci unutar koga se reklamacija prema savjesnom prodavcu uopšte može izvršiti. 87 . No. njegovim istekom gasi se i pravo kupca na popravljanje štete. zakonodavac dopušta strankama da ugovaranjem dužeg objektivnog roka ugovor potpuno prilagode svojim specifičnim potrebama i uslovima (član 482 ZOO). Razumno vrijeme je ono koje je urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju (član 481. Ne bude li pregled moguć pri isporuci ili kada prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci i pregledu. Ipak. 1 ZOO). Upravo zbog toga se šestomjesečni period ne može produžiti subjektivnim rokom ili njegovim dijelom u slučaju kad je nedostatak otkriven u periodu prije isteka objektivnog roka koji odgovara pravnom standardu “bez odgađanja”. Prodavac mora znati da se radi o reekspediciji. a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. On praktično znači da kupac mora prigovoriti čim opazi nedostatak. a često i ne zna ko se javlja u toj ulozi. Vrijeme reklamiranja skrivenih nedostataka određeno je subjektivnim i objektivnim rokom.Ako su obje stranke prisustvovale isporuci i ako je pregled tada izvršen “kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopćiti prodavaocu odmah. a njegov kraj za period koji je normalno potreban za sastavljanje uredne reklamacije (član 481. Početak toka roka za reklamiranje veže se. odnosno od izvršene zamjene ili popravke (član 483). Na ovaj način je odgovornost za otezanje sa slanjem obavještenja od krajnjeg prebačena na prvobitnog kupca. st. st. dakle. st. ZOO “kupac je dužan prodavaoca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku stvari mogao za njih doznati od svojih klijenata”. a ne na prodavca.

ovaj prigovor predstavlja obavezu kupca (član 510 i 509 ZOO). 2. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treći.REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE 1. Druga karakteristika tiče se načina davanja reklamacije. Slučajevi u kojima kupac nije dužan da reklamira posebno su uređeni Zakonom o obligacionim odnosima. ZOO je takva da dopušta još jednu osobenost: kupac se mora već u prigovoru opredijeliti za vid zaštite koji želi (oslobađanje stvari od pretenzije trećeg. Stilizacija člana 509. treba uzeti da je reklamacija na pravne nedostatke uvijek učinjena kada je poslata. Kupac mora da obavijesti prodavca barem o zahtjevu trećeg i to u cjelini. onaj ko tvrdi da ima jače pravo na prodanoj stvari nego kupac. Pošto u ovom slučaju nema posebnih pravila o načinu obavještavanja. isporuka nove stvari bez nedostatka). reklamacija predstavlja i prirodan sastojak ugovora. Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke Prvo odstupanje režima reklamacije na pravne od pravila o prigovoru na materijalne nedostatke leži u sadržaju reklamacije. Pored toga. a ne kada ju je prodavac primio. Specifičnosti pravnih nedostataka i osobiti vidovi popravljanja štete kada oni postoje. doveli su i do nekih posebnih rješenja. budući da Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o ovom pitanju. Ovakva solucija ne isključuje. rokovi se moraju utvrditi tumačenjem pravila o prekluziji prava na naknadu štete. Modaliteti reklamacije na pravne nedostatke su isti kao i kod prigovora na materijalne nedostatke. Vrijeme reklamacije može se odrediti ugovorom. nego povećava potrebu da kupac svoju izjavu uputi “na siguran način”. Pravni značaj reklamacije oličen je u činjenici da se određeni vidovi šteta izazvanih postojanjem pravnih nedostataka mogu reparirati samo ako je kupac uredno obavijestio prodavca o postojanju pravnih mana. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava.III . U daljim izlaganjima zadržaćemo se samo na njima. To je treća 88 . ona ima i svojstva pomoćnog pravnog posla. Ako to nije učinjeno. Pojam reklamacije Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo nije uopšte konstituisano ili nije konstituisano u obimu i na način predviđen ugovorom i kojom mu daje do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju. Reklamacijom na pravne nedostatke kupac opominje prodavca na neizvršavanje obaveze garancije za osobine prenesenog svojinskog prava. Zbog toga je dužnost kupca u pogledu preciziranja pravnih nedostatka strožija. U principu.

2 ZOO). Ako je u pitanju vansudska evikcija. st. st. kupac je pozvao prodavca da mu pomogne u parnici. krajnji rok za reklamaciju je godina dana od dana saznanja za pravo trećeg (član 515. 89 . U suštini. krajnji rok za reklamaciju i za ostvarivanje prava prema prodavcu je šest mjeseci od “pravomoćno okončanog spora” (član 515. Ako se ometanje prava manifestuje u pokretanju spora (sudska evikcija). Momenat saznanja je faktičko pitanje i sud ga cijeni od slučaja do slučaja. 1 ZOO).osobenost ove reklamacije. krajnji rokovi za reklamaciju su izjednačeni sa rokovima za ostvarivanje prava na popravljanje štete.

90 .

važe opšta pravila obligacionog prava. 1. O različitim vidovima djelimične docnje i o njihovim posljedicama vidjeti Perović dr Slobodan. ZOO. st. 142 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. Docnja sa isporukom može se svrstati u različite podvrste opšteg pojma docnje. 91 . Član 131. u principu. 503. Shodno tome. ZOO. Pitanje je. Dilema nije samo akademska. objektivni čin docnje sa isporukom može kod fiksnih poslova imati još jednu pravnu posljedicu . Zbog toga. str. Pored odgovornosti. za njeno određenje.” 142 138 139 140 Član 125. st. Prema njima se procjena posljedica djelimičnog ispunjenja vrši shodno cilju radi kojeg je druga strana zaključila ugovor (subjektivni kriterij). Pojam docnje sa isporukom Docnja prodavca sa isporukom je pojavni oblik docnje ugovornog dužnika.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA ISPORUKOM 1. požar. docnja prodavca u ovom slučaju može biti potpuna ili djelimična. 141 Najveći i za docnju sa isporukom najvažniji problem predstavlja kvalifikacija docnje po njenom osnovu. Neke od ovih kvalifikacija su jednostavne i nesporne. No.GLAVA PETA ODGOVORNOST PRODAVCA I . uzročna veza i krivica). (objektivna docnja). docnja prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Pojam docnje i odgovornosti za docnju sa isporukom 1. Upravo zbog toga docnju sa isporukom ne treba miješati sa odgovornošću za docnju sa isporukom. ili samo onda ako je pao u zadocnjenje svojom krivicom (subjektivna docnja). rat. moraju biti primijenjeni i vrijednosni kriteriji. zabrana izvoza i slično).”. 139 Djelimična docnja je pravno relevantna ako se odnosi na znatniji dio obaveze. isto djelo. isto djelo.. Docnja sa isporukom se može pravno kvalifikovati kao štetna radnja povrede ugovora. štrajk. “Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje” (član 324. Nesumnjivo je da docnja sa isporukom spada u dužničku docnju i to sa neispunjenjem nenovčanih obaveza. 144..1. samim tim što je do zakašnjenja sa isporukom došlo. 504. naime. 140 Pored toga. 141 Opširnije vidjeti Perović dr Slobodan. 1 ZOO). Ona dovodi do ugovorne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta. da li je prodavac kao dužnik u docnji. činjenica da su se te norme formirale pretežno na terenu ugovora o prodaji dozvoljava njihovo zajedničko izlaganje. str. str. “Praktičan značaj razlike između objektivnog i subjektivnog shvatanja docnje naročito dolazi do izražaja pri prolaznoj nemogućnosti izvršenja za koju prodavac nije kriv (npr. Zavisno od mjere neispunjenja isporuke.raskid 138 ugovora po samom zakonu.

Drugu čine opšta pravila o posljedicama neispunjenja ugovora (član 262 269 ZOO). 504. isto djelo. Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom uređena je prvenstveno Zakonom o obligacionim odnosima. Mogućnost ugovornog uticaja na dispozitivne norme postoji. Prva se tiče opštih rješenja o odgovornosti ugovornog dužnika (član 324). Različite faktičke i pravne osobine jednokratne i sukcesivne isporuke utiču na režim odgovornosti za zadocnjenje. On je različit kod dokumentarnih i kod realnih isporuka. 144 1. 92 .132 ZOO). Unutar realnih isporuka. ali se mora kretati u granicama Zakona (član 264 i 265 ZOO). tj. Zajednička karakteristika izloženih izvora jeste u tome da se. razumnog roka za naknadno uredno ispunjenje isporuke.126 ZOO) osnovano se može zaključiti da domaće pravo prihvata objektivni koncept docnje “koji je karakterističan za ugovore u privredi”. do toga da u praksi odgovornost kao jednostrano obavezni obligacioni odnos postoji samo kao temelj složenog sistema obaveza i prava u koje prodavac i kupac stupaju povodom popravljanja štete izazvane docnjom. u onoj mjeri u kojoj je šteta posljedica docnje. str. odnos odgovornosti za docnju dalje se razlikuje prema tome da li je u pitanju jednokratna ili sukcesivna isporuka. na pravila o odgovornosti djeluje i karakter roka. 143 Budući da je odgovornost za docnju subjektivna i da se krivica dužnika pretpostavlja (član 263 ZOO) “praktično se pitanje svodi na teret dokazivanja”.526 ZOO).Iz definicije dužnikove docnje u članu 324. Četiri su grupe pravila koje su pri tome najvažnije. Napokon. Pojam odgovornosti za docnju sa isporukom Odgovornost za docnju sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos čiji je predmet radnja popravljanja štete u naturi ili novcu. Konkretan izgled toga sistema zavisi od vrste isporuke. S obzirom da se krivica prodavca za docnju pretpostavlja (član 263 ZOO). ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna. Zbog toga je neophodno pravne posljedice zakašnjenja sa isporukom posmatrati odvojeno za fiksne i nefiksne poslove prodaje. a četvrta na posebna pravila o naknadi štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . str. i zadocnjenje sa dokumentarnom isporukom ima neke specifičnosti zbog kojih mora biti posebno ispitano. dalje. ZOO i na osnovu pravila o raskidu ugovora zbog docnje (član 124 . Značaj naturalne restitucije u popravljanju štete dovodi.2. 505. Treća se odnosi na raskid ugovora zbog neispunjenja (član 124 . stranke svojim sporazumom često utiču na dužinu primjerenog. Pored toga. insistira na održavanju ugovora na snazi i na njegovom realnom ispunjenju. Pored toga. 143 144 Perović dr Slobodan. osim kod fiksnih ugovora. Perović dr Slobodan. isto djelo.

str.2. 147 Pošto kupac mora dokazati i umanjenje svoje postojeće imovine i sprečavanje njenog opravdano očekivanog povećanja. ugovor prestaje da postoji. isto djelo. Druga moguća posljedica jeste raskid ugovora uz postojanje obaveze prodavca da nadoknadi štetu izazvanu raskidom (član 124 ZOO). dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obavezu. tj. Tek po njegovom bezuspješnom proteku. a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje “ (član 126. pasivno čeka da se prodavac samoinicijativno očisti od docnje. U sva tri slučaja ima mogućnost da traži naknadu štete prema opštim pravilima. to je njegovo pravo na naknadu ograničeno na konkretnu štetu. Ova osnovna šema je u pravno-tehničkom smislu veoma složena. 3 ZOO). Prodavac koji je u docnji može izvršiti isporuku sve dok ne primi obavještenje kupca o tome da se ugovor raskida (član 130). 93 . kupac nije pri tome potpuno slobodan. str. Dužina naknadnog primjerenog roka može biti određena u izjavi kupca. A to znači da kupac može zahtijevati naknadu proste štete i izgubljene dobiti koji su prouzrokovani docnjom. dužnik to može učiniti do isteka roka zastarelosti. 1 ZOO). Pravo na raskid ugovora zbog zadocnjenja prodavca sa isporukom pripada samo kupcu. 511.1. Član 155. Kupac ne može u njemu jednostrano mijenjati modalitete isporuke zasnovane na sporazumu stranaka. Ovakvo čišćenje od zadocnjenja (purgatio morae) djeluje samo na pravo kupca da ugovor raskine. Naknadni primjereni rok se daje samo za ispunjenje u skladu sa ugovorom. st. Odgovornost za docnju sa jednokratnom realnom isporukom 2. u ovom slučaju on kao povjerilac “mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje “ (član 126. a na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. 2 ZOO). On mora da vodi računa o 145 146 147 Perović dr Slobodan. On. Ono ne oslobađa prodavca obaveze da naknadi štete izazvane zadocnjenjem (član 262. da potpuno 145 Kupac je. 164: “pravo na ispunjenje ugovora pripada mu i bez toga”. ovlašten da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja primjerenog roka u kome to treba učiniti. Kupac koji želi da uprkos docnji prodavca sa isporukom održi ugovor na snazi ima tri mogućnosti na raspolaganju. kupac ima pravo da zahtijeva ispunjenje u skladu sa ugovorom uz davanje naknadnog primjerenog roka za ispunjenje (član 262. Kapor dr Vladimir . st. No. Prva je održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu da naknadi štetu izazvanu docnjom Načelo realnog ispunjenja ugovora i potrebe prometa navele su zakonodavca da ovu mogućnost pruži objema strankama: “kad ispunjenje obaveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora. dalje. najprije može da šuti. st. 3 ZOO). isto djelo. 185 .Carić dr Slavko. ZOO. 146 Napokon.192 ZOO. Zato ćemo se posebno zadržati na rješenjima vezanim za pojedine elemente. No. Odgovornost kod nefiksnih poslova Pravo BiH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke kod nefiksnih poslova. st.

Posljedice raskida u promatranoj vrsti prodaje se ne ravnaju prema opštim pravilima o učincima raskida (član 132 ZOO). te o načelima obligacionog prava. naknadni rok treba da omogući prodavcu koji već ima pripremljenu robu da izvrši njenu isporuku shodno ugovoru. Davanjem primjerenog roka. ni izjavom kupca. iako nije zahtijevao naknadno ispunjenje. prvenstveno o onim koja su sadržana u samom Zakonu. Davanje naknadnog primjerenog roka ne utiče na kupčevo pravo na popravljanje štete (član 262. 3 ZOO). važe bez obzira na vrstu obaveze zbog čije se povrede ugovor jednostrano raskida i bez obzira na to da li je povredu ugovora izvršio prodavac ili kupac. a to znači da može zahtijevati popravljanje 94 . Kupac zadržava pravo na naknadu štete. kao i kod drugih pravnih standarda. U prva dva slučaja je kupac ovlašten “raskinuti ugovor prostom izjavom” (član 124). Na njih se primjenjuju posebna rješenja o raskidu prodaje (član 523 . njegova dužina će se utvrđivati prema faktičkim okolnostima. prema našem pravu. razmotrićemo ih posebno. Ako naknadni primjereni rok nije određen ni ugovorom. posebna izjava kupca o raskidu ugovora nije potrebna. bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. on može “održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka.prirodi stvari i okolnostima posla. Napokon. Zbog toga ćemo se ovdje detaljnije zadržati na zakonskim rješenjima. ne smije da predstavlja potpuno novi rok za isporuku. Njegovim bezuspješnim istekom ugovor se smatra raskinutim po samom zakonu (član 126.526 ZOO). dok u trećem takva posljedica nastupa po samome zakonu (član 125). st. pošto je kupac u ovom slučaju gospodar posla (dominus negotii). st. Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog primjerenog roka u tri zakonom predviđena slučaja. Prodavčevo ponašanje se može manifestovati kao izjava volje ili kao činidbe iz kojih je stanje njegove svijesti vidljivo na nesumnjiv način (konkludentne radnje). Prvo pravo koje ima kupac jeste naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (član 523 ZOO). To mu pravo pripada najprije onda kada “iz dužnikova držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku” (član 127 ZOO). Kupac koji je zbog docnje prodavca raskinuo ugovor ima na raspolaganju tri načina za svoje obeštećenje. dakle. Specifične norme o kojima je riječ. Jednom izvršen izbor obavezuje kupca. vrijeme isporuke se od nebitnog pretvara u bitan element posla. 3 upućivanjem na član 125 ZOO). Pošto on ima karakter dopunskog roka. Drugi slučaj postoji ako je iz okolnosti posla vidljivo da dužnik ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom primjerenom roku (član 128 ZOO). Pravo na davanje novih primjerenih rokova nije ničim ograničeno. Ona su zajednička za sve slučajeve raskida ugovora krivicom dužnika. Zbog toga. U načelu. primjereni rok nije potreban ni kod fiksne prodaje (član 125 ZOO). No. Oni su mu dati alternativno. st. osim izjavom prodavca da isporuku neće izvršiti. 2 ZOO). Pošto je svaki od pravaca djelovanja kupca složen i po broju zahtjeva i prema njihovoj pravnoj prirodi.

Konkretna šteta može. 3). ZOO). u ovom slučaju.Carić dr Slavko. Dokazivanje štete može biti veoma mukotrpno za kupca. u slučaju da “stvar ima tekuću cijenu”. str. razmatrani vid obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. međutim da bude veća. st. Zbog toga je. 165. 2 ZOO).proste štete i izgubljene dobiti. u ovoj dominira naturalna. Zbog toga se ovaj način obeštećenja može primijeniti samo onda kada su predmet prodaje stvari određene po rodu. Zajednička im je karakteristika to da je 148 149 Kapor dr Vladimir . Ta činjenica i u uporednom i u našem pravu opredjeljuje sva specifična rješenja o odgovornosti prodavca u ovom slučaju. Treće pravo oličeno je u institutu kupovine radi pokrića (član 525. To mjesto teorija određuje kao mjesto isporuke 148 i time usklađuje ovo rješenje sa zakonskom definicijom “tekuće cijene” iz člana 464. Razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati prema opštim pravilima obligacionog prava (član 526 ZOO). Sadržina ovih pravnih standarda određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja i uz poštovanje načela poštenja i 149 Pored toga. 2 ZOO). predstavlja relativno samostalnu obavezu. st. Odgovornost kod fiksnih poslova Ugovor o prodaji je fiksan onda kada je rok isporuke bitan element posla. uzeta zajedno. 2.Carić dr Slavko. Obavještavanje. Kupac je dužan da kupovinu radi pokrića izvrši “u razumnom roku i na razuman način” (član 525. Ako u mjestu isporuke nema tekuće cijene. ZOO. a ne novčana restitucija. On je ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica. Pošto ih kupac mora dokazati u pitanju je naknada konkretne štete. isto djelo. a ne konkretnim dokazivanjem. Zato su posljedice propuštanja obavještenja ograničene. predstavljaju drugo pravo kupca u slučaju raskida ugovora zbog docnje prodavca sa isporukom. st. Kapor dr Vladimir . obavijestiti svoga prvobitnog prodavca (član 525. st. 95 . Pošto se u ovom slučaju veličina štete koju je kupac pretrpio utvrđuje obračunskim putem. Prodavac može odbiti da prizna onaj dio razlike u cijeni i one troškove za koje dokaže da ne bi nastali da je on na vrijeme bio obaviješten o namjeravanoj kupovini. prodaja u privredi se prema definiciji zaključuje radi dalje prodaje stvari u prerađenom ili neprerađenom stanju. o namjeravanoj kupovini radi pokrića kupac mora savjesnosti. Pored toga. te da zahtijeva razliku između ugovorne cijene i cijene po kojoj je robu stvarno kupio. str. Položaj kupca ovdje karakteriše postojanje ne samo prava nego i obaveza. Jasno je da će se kupac ovim načinom obeštećenja koristiti samo ako je tekuća cijena bila ili je postala višom od ugovorne cijene. isto djelo. mjerodavna je tekuća cijena na supstituirajućem tržištu “kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza” (član 524. 1 ZOO). 166. Izložena rješenja. kupac ovlašten “zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je posao obavljen” (član 524. Naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete može zahtijevati prema opštim pravilima (član 526 ZOO). Za razliku od prethodne dvije mogućnosti.2.

Odgovornost prodavca veže se samo za neizvršeni ili neuredno izvršeni dio. za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za buduće obroke. u ovom slučaju. Razmotrićemo ih odvojeno. postoji. Količina nije bitan element ugovora Ako količina nije bitan element ugovora. 2 ZOO). Njihova konkretizacija zavisi od toga da li je rok isporuke za dati obrok bitan element ugovora ili nije. 96 . Zbog toga. U uporednom pravu posljedice docnje. Pravni sistem BiH traži da se kombinuju generalne norme o raskidu ugovora s uzastopnim obavezama (član 129. Tim postupkom se dobijaju različita rješenja za uredno isporučene obroke. kupac ima interesa i za djelimičnim urednim ispunjenjem. obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora” (član 125. regulisane su opštim pravilima.. st. “Razuman rok” za obavljanje kupovine radi pokrića će se zbog samih okolnosti fiksne prodaje morati odrediti kao kraći vremenski period nego kod nefiksnih poslova. 150. 3. međutim. Sistem prava kupca.132 ZOO) sa posebnim rješenjima o raskidu prodaje (član 523 . ipak. 131 . to bi bilo priznanje da rok isporuke za stranke i nije bio bitan element ugovora. 1 ZOO). “ugovor se raskida po samom zakonu” (član 125. Kada je količina nebitan element. zakašnjenje sa isporukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. kupčeva prava su ograničena na taj 150 Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. kada je ugovor raskinut. Jedan izuzetak u domenu pravno-tehničkih rješenja. razlikuju. U suprotnom. st. st. isti je kao i kod nefiksnih poslova. Ista pravila važe i onda kada su stranke predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim. No. Odgovornost za docnju sa isporukom obroka 3. a ne i za ugovor u cjelini.“dalja sudbina ugovora neposredno poslije proteka roka prešla potpuno u ruke kupca”. budući da su problemi nastali samo u vezi sa jednim relativno samostalnim dijelom ukupne količine. ako isporuka ne bude izvršena u određenom roku (član 125. U pogledu obroka sa kojim je prodavac u docnji.526). No. Dužina roka za obavještavanje je faktičko pitanje. kupac ima ista prava koja mu stoje na raspolaganju u slučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. u slučaju docnje sa jednim obrokom. kupac nema pravo da raskine ugovor i zahtijeva naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora. kupac može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka “bez odgađanja.”. str. U suprotnom. 150 Pravno-tehnička rješenja se.1.. 4 ZOO). U tom slučaju duguje prodavcu i odgovarajući dio cijene. Ako prodavac kod fiksnih poslova ne izvrši isporuku na vrijeme. ni kupac kao povjerilac ne može više da utiče na sudbinu pravnog posla. Stilizacija zakonskog teksta upućuje na to da izjavu o ostanku pri ugovoru treba dati veoma brzo.

dio ugovora. str. Kupac može “raskinuti ugovor u pogledu budućih obaveza. Očito je. obrok. docnja sa isporukom obroka ima značenje potpunog zakašnjenja.Carić dr Slavko. Količina je bitan element ugovora Kada je količina bitan element ugovora. 151 Kapor dr Vladimir . Kupac ima opciju: ostati pri ugovoru u cjelini uz primjenu već izloženih rješenja o popravljanju štete i pribavljanju obezbjeđenja ili odustati od ugovora i zahtijevati naknadu prouzrokovanu raskidom. proizlazi iz njegove stilistike. radi zaštite kupca. Zbog toga se i odgovornost za docnju odnosi na cijeli ugovor. st.2. isto djelo. Za obroke koji još nisu dospjeli. 2 ZOO). No. 4 ZOO). zakon postavlja jedan izuzetak. On ne može naknadu štete zbog zadocnjenja obračunati za cijeli ugovor. Razuman rok se određuje prema okolnostima slučaja. Postupak raskida zavisi od toga da li je rok isporuke obroka i cijele količine nefiksan ili fiksan. Shodno članu 130. 166. st. 3) “Osiguranje” može biti realno (davanje stvari). 2 ZOO. Za svaki od njih kupac može koristiti različita prava. niti može ugovor raskinuti u cjelini. zasnovano na hartijama od vrijednosti (predaja bjanko mjenice) ili na ugovornim instrumentima obezbjeđenja (jemstvo). Prodavac može biti u docnji sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog 151 ugovora o prodaji. ono. 3. da ispunjenje budućih obroka nije od interesa za kupca onda kada je količina bitan element ugovora. U ovoj situaciji “svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi” (član 132. st. Po isteku “razumnog roka” ugovor se ne raskida automatski. a ne samo na obrok koji nije na vrijeme isporučen. Za razliku od situacije u kojoj količina nije bitan element. Od budućih obroka kupac može odustati i bez davanja razumnog roka u kome bi prodavac eventualno ponudio “osiguranje”. ako je iz danih okolnosti očito da ni one neće biti ispunjene” (član 129. Iako ovakvo rješenje nije izričito sadržano u članu 129. ugovor u kome je količina bitan sastojak se raskida u cjelini (član 129. st. naime. On mora biti toliki da prodavac koji želi da ugovor održi na snazi ima mogućnost da “dade odgovarajuće osiguranje” (član 129. Stoga kupac u principu nema nikakvih prava prema prodavcu. 97 . vodeći računa o interesima prodavca. Primljene obroke kupac može vratiti uz istovremeni zahtjev za vraćanjem plaćenih iznosa uvećanih za zateznu kamatu (član 132. 3 ZOO). a jedan obrok već nije isporučen. ZOO izjava o raskidu mora se saopštiti prodavcu bez odgađanja. Saopštenje se smatra izvršenim i proizvodi pravne posljedice danom prijema od strane prodavca (član 130). ipak. st. tj. 1 ZOO). dužnik se ne nalazi u docnji. Ovim pravom kupac se mora koristiti u “razumnom roku”. st.

isto djelo. 228. II .4. Ova odgovornost se može definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem materijalnih nedostataka. Pošto je prodavac obavezu isporuke izvršio uredno. kupčeva prava nastaju bez obzira na njegove eventualne propuste u vezi sa pregledom robe i reklamiranjem. a ne neizvršenjem ugovora bilo u cjelini. isto djelo. No. Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata Odgovornost za docnju sa predajom dokumenata zavisi od kvalifikacije isporuke. stanje svijesti prodavca nije potpuno pravno irelevantno. ako je prodavac prećutao nedostatke koji su mu bili poznati ili ako je takvu klauzulu nametnuo “koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem” (član 486. i 485. Ovo pravilo važi i za jednokratno i za sukcesivno ispunjenje. 1). Da bi ova 152 odgovornost postojala. posljedice docnje iste su kao i kod realne isporuke (uz. str. stoga. 2). ograničava na štete izazvane ovim propustom. “Ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavčevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari” (član 486. Pravni režim kojim je to učinjeno je jedinstven. a traju i nakon isteka prekluzivnih rokova garancije (član 485 ZOO). 1). st. Odgovornost za materijalne nedostatke pokriva obavezu popravljanja šteta nastalih bilo kvalitativnim. 392. ZOO.ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE 1. Ako je u pitanju dokumentarna isporuka. šteta se mora manifestovati kao skriveni nedostatak. pa se ona kvalifikuje kao objektivna. očito je da štetnu radnju predstavlja samo neuručenje potrebnih papira. ona kod koje se prodavac predajom robnih dokumenata lišava prava raspolaganja robom. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti. Kada predaja dokumenata predstavlja sporednu obavezu prodavca. bilo količinskim nedostacima. 391 . st. Pošto je garancija za materijalne nedostatke prirodan sastojak ugovora. ima dispozitivan karakter. 98 . Član 478. odgovornost za nepoštovanje ove obaveze. Perović dr Slobodan. faktičke razlike između dvije posmatrane vrste nedostataka mogu i ovdje da dovedu do specifičnih rješenja za pojedine slučajeve. Ovakav uglavak je ništav. 152 153 Član 480. Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke Odgovornost za materijalne nedostatke je posljedica neizvršenja ili neurednog izvršenja prodavčeve obaveze garancije da stvar nema materijalnih nedostataka. str. Perović dr Slobodan. st. ipak. 228. st. 2). 153 No.393. Ako je prodavac znao za nedostatak ili mu on nije mogao ostati nepoznat. Odgovornost se. “kupac može u slučaju docnje prodavca u pogledu predaje dokumenata zahtevati samo naknadu štete” (uz. bilo djelimično.

Napokon. Ako su prema konkretnim faktičkim okolnostima slučaja moguća oba zahtjeva. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Prvo pravo koje kupac ima u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima jeste “zahtijevati od prodavca da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora)” (član 488. isto djelo. dakle. “ali ga kupac može održati. Ono što je specifičnost Zakona o obligacionim odnosima jeste konstituisanje ove mogućnosti kupca i kao prava i kao uslova za raskid ugovora. 1. a ne samo kao pravni odnos sačinjen od jednog ovlaštenja i jedne obaveze. “Pribavilac. Bezuspješan protek primjerenog roka i ovdje dovodi do raskida ugovora po sili zakona. U pogledu položaja kupca u odnosima odgovornosti Zakon o obligacionim odnosima ima. 2. odnosno kvaliteta kao bitnog ili nebitnog elementa konkretnog posla. Detaljna rješenja već su iznesena kod izlaganja o odgovornosti za docnju. Najprije. uporedno posmatrano.Na izgled odgovornosti utiče i pravna kvalifikacija količine. Pojam i dejstva primjerenog roka isti su. Tri su osnova za ovakvo rješenje: insistiranje na načelu pacta sunt servanda. 397. Potrebno vrijeme određuje sam kupac ili se ono utvrđuje prema okolnostima slučaja. dakle. pa ako ga ne dobije. prilikom raskida. preferiranje principa realnog ispunjenja ugovora i uvažavanje potrebe za unifikacijom domaćeg i međunarodnog prava. položaj kupca je isti kao i u svim drugim slučajevima prestanka posla jednostranom izjavom volje povjerioca. kao i kod docnje. 154 Dalje. 1. u sistemu naknade dominiraju ovlaštenja koja znače naturalnu restituciju. u principu ne može odmah optirati za raskid ugovora”. st. 99 . smatramo da pravo izbora pripada kupcu kao nevinoj strani. ali nisu ni nepoznata u uporednom pravu. U teoriji postoji i stav da bi prodavcu trebalo “ostaviti mogućnost da prigovori i dokaže da izbor kupca u pogledu jednog oblika ispunjenja nije u skladu sa dobrim poslovnim 154 Perović dr Slobodan. Sve ovo pokazuje da je i odgovornost za materijalne nedostatke potrebno posmatrati kao složen sistem prava i obaveza stranaka. ako bez odgađanja izjavi prodavaocu da ugovor održava na snazi” (član 491 ZOO). tačka 3 je takva da su moguća različita tumačenja u pogledu subjekta kome pripada pravo izbora između otklanjanja nedostataka i zamjene stvari. Stilizacija člana 488. nekoliko specifičnih rješenja. ako ništa nije posebno ugovoreno. Prava kupca 2. onda pod zakonskim uslovima ima pravo na raskid. Ovakva ovlaštenja nisu uobičajena. tačka 1). st.1. str. Uz zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora kupac mora prodavcu dati i naknadni primjereni rok u kome to mora biti učinjeno (član 490 ZOO). kupac mora da zahtijeva uredno ispunjenje ugovora.

Zahtjev za sniženjem cijene Zahtjev za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. Vidjeti Čović dr Šefik. Bez obzira ko vrši obračun. Kod individualnih predmeta prodaje dolazi u obzir samo otklanjanje nedostataka. izuzev u slučaju njegove prevare. u slučaju spora. bilo onda kada “ne dobije zahtijevano ispunjenje ugovora u razumnom roku” (član 489 ZOO). Pored postizanja ekvivalencije prestacija. 100 . Ona se sastoji u uvažavanju ne samo tržišne nego i cijene po kojoj je konkretni posao zaključen. Ono je opšte poznato u kontinentalnim sistemima rimske tradicije (actio quanti minoris) i u međunarodnim reglemanima. Stoga. Ako su oni neotklonjivi. Prema članu 498. i faktički i pravno je moguće tražiti samo zamjenu generičkih stvari. Ukoliko je predmet prodaje individualiziran. Iznos za koji se zbog postojanja materijalnog nedostatka cijena snižava izaziva u praksi najviše sporova između kupca i prodavca. Ovaj zahtjev ima dvostruku pravnu prirodu. 155 Bez obzira za koje se pravo opredijelio. njegova suština se ne mijenja. u principu. sredstvo za obezbjeđenje jednakosti davanja kupca i prodavca. st. No. Da bi se kriteriji za rješavanje ovog sukoba interesa objektivizirali. nego procentualnim računom.2. 1 ZOO). kupac se mora odlučiti za neku od drugih mogućnosti otklanjanja štete. I treće. kupac je ovlašten i na naknadu one štete koja nije pokrivena izabranim vidom naturalne restitucije. 99. u kome se pravo na uredno ispunjenje ugovora može zahtijevati (član 500. sniženje cijene može biti praćeno i naknadom ostale štete. ZOO. Tri su najvažnija faktička momenta koji uslovljavaju kupčevo pravo izbora između popravljanja nedostatka i isporuke nove stvari. shodno opštim pravilima obligacionog prava. to će učiniti sud. Po drugome se iznos 156 Naš sniženja ne dobija operacijom oduzimanja. Naknadu ostale štete može kupac zahtijevati u skladu sa opštim pravilima obligacionog prava. str. Odluku o sniženju. Kada se koristi u ovom svojstvu. Zbog toga ga kupac može koristiti i kad nisu ispunjeni uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke. zakonodavac usvaja ovaj prvi način. Prema prvome se plaća razlika između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. u vrijeme sklapanja ugovora”.običajima ili da mu prouzrokuje veću štetu ili troškove nego da je izabrao drugi oblik ispunjenja (umesto opravke predaja nove stvari i obrnuto)”. 2. isto djelo. str. kupac zahtjev za sniženjem može istaći bilo odmah po neurednom ispunjenju. 220 -227. Drugi se tiče prirode nedostataka. Prvi je da se radi o generičkoj stvari. 155 156 Mitrović dr Dobrosav. On je. potrebno je da nije istekao jednogodišnji prekluzivni rok “računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavaocu”. isto djelo. u praksi su razvijena dva osnovna metoda: apsolutni i relativni. donose stranke. “cijena se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari sa nedostatkom. najprije. razmatranim ovlaštenjem mogu da se ostvare i reparatorni efekti.

Pravno-tehnička rješenja u pogledu svrhe roka. Zahtjev za raskid ugovora Zahtjev za raskid ugovora je treće samostalno pravo kupca u slučaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima. a ne. realno ispunjenje ugovora i mogućnosti vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju. Uslov. dejstva. Kada se ugovor o prodaji raskine zbog materijalnih nedostataka. dužina primjerenog roka određivaće se prema mogućnosti prodavca da robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje saobrazno ugovoru. I to je jedina razlika pravne prirode između primjerenog roka za uredno ispunjenje ugovora u slučaju kada se povreda sastoji u zadocnjenju i onda kada se ona manifestuje kao nesaobrazna isporuka. Faktička razlika potiče iz karaktera povrede ugovora. Ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak. kupac može 101 . On se sastoji u zahtjevu da je kupac sposoban da vrati stvari u načelno nepromijenjenom stanju (član 495 ZOO). Sva tri podinstituta vezana za raskid ugovora veoma su složena. 2 ZOO). održavanja ugovora na snazi i raskida ugovora bez davanja primjerenog roka identična su (član 489 . ZOO. a cijenu nije platio. Uslovi se tiču bezuspješnog proteka primjerenog roka za uredno. ali nije isporučena. zahtjev za sniženjem može istaći prilikom plaćanja ili kao prigovor bez ikakvih vremenskih ograničenja (član 500. st. Koncipiranje sniženja cijene kao instrumenta za ostvarivanje jednakosti davanja stranaka uticalo je i na rokove za ostvarivanje prava.3. Razlog za to leži u postojanju brojnih izuzetaka zakonskog karaktera. Ako se naknadno otkrije drugi nedostatak. određivanja.491 ZOO). Naknadni primjereni rok za uredno izvršenje ugovora otklanjanjem materijalnih nedostataka zasnovan je na pravilima koja važe za ugovor o prodaji. Prema članu 495. definisan je uz ograde. kupac može i tada “raskinuti ugovor ili zahtijevati novo sniženje cijene” (član 499 ZOO). na opštim pravilima obligacionog prava. kao kod odgovornosti za docnju. U anglosaksonskim pravima je vezano za kvalifikaciju nedostatka kao bitne povrede ugovora. Dobijeni rezultat ne mora biti identičan onome koji postoji kada je roba bez nedostataka već pripremljena za isporuku. Drugi uslov je specifičan za materijalne nedostatke. U kontinentalnim sistemima se pojavljuje kao direktni nasljednik rimske actio redhibitoria. Zato ćemo ih ispitati posebno. kupac stiče pravo na popravljanje štete prema pravilima koja su specifična za ugovor o prodaji. trajanja. Pri tome će se voditi računa o činjenici da su neki od njih već izloženi prilikom razmatranja odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom. Naime. koji predstavlja konkretizaciju opšteg pravila o restituciji kod raskida sinalagmatičnih ugovora. Metod obračuna ostaje isti. Samo u vezi sa njima pravo na raskid ima ekonomskog smisla.Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno. Originalnost Zakona o obligacionim odnosima sastoji se u tome što je ovo pravo kupca uslovljeno. 2. Davanje naknadnog primjerenog roka i njegov bezuspješan protek predstavljaju prvi uslov za raskid ugovora.

kupac ima pravo na naknadu štete zbog raskida.:”. kupac “zadržava ostala prava koja mu daje zakon zbog postojanja nekog nedostatka” (član 496 ZOO). ograničiti samo na dio koji ima nedostatke. budući da će se ona. prirodu predmeta ugovora i pogođene interese kupca. Niz okolnosti vezanih za osobine nedostataka. Bude li ugovor o prodaji raskinut. ili naknadu apstraktne štete i ostale konkretne štete ili kupovinu radi pokrića i naknadu ostale štete. za neisporučenu količinu ili za dio robe koji ima kvalitativnih mana (član 492 ZOO). I naknada štete zbog raskida se ograničava jedino na dio ugovora koji je prestao da postoji. Izložićemo najvažnije slučajeve. do sada.526 ZOO. ukoliko je do toga došlo zbog: “nedostatka koji opravdava raskid ugovora”.raskinuti ugovor i kad je stvar djelimično ili potpuno propala. Rješenja se odnose samo na ugovore o prodaji poslovnog prava. izložena prava kupca predstavljaju osnovu sistema odgovornosti prodavca za isporuku robe sa materijalnim nedostacima. Ako ne želi da primi veću količinu. Pravila o restituciji i popravljanju štete tada se primjenjuju na cijeli predmet posla. prema specifičnim pravilima koja važe za sve slučajeve odgovornosti dužnika čijom je krivicom ugovor prestao da postoji. str. U prvom slučaju. kupac može raskinuti ugovor samo djelimično. 2. 157 uz napomenu da oni imaju svoje pandane i u uporednom pravu. Režim ovih reparatornih zahtjeva izložen je kod odgovornosti prodavca za raskid ugovora zbog docnje sa isporukom Zato se na njemu nećemo više zadržavati. Ako je predana manja količina od ugovorene. štetnog događaja za koji ne odgovaraju ni kupac ni njegovi radnici. posebno reguliše slučaj predaje veće količine od ugovorene. 210 . kupac je ovlašten da ugovor raskine u cjelini. Obim vršenja prava na popravljanje štete Tri. 102 . već po načinu svoje primjene. niti da se pozove na neki od navedenih izuzetaka. Ostala ovlaštenja kupca nisu izričito spomenuta u Zakonu o obligacionim odnosima. kupac može zahtijevati: naknadu proste štete i izgubljene dobiti. nije ovlašten da raskine ugovor. pravo ga ne ostavlja bez zaštite.. kupac mora da u razumnom roku izjavi da višak 157 Vidjeti uporedni pregled kod Draškić dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema. U drugom slučaju. ili ako samo dio robe ima materijalne nedostatke.211.206. 205 . tj. Kupac koji ne može ni da vrati stvar u načelno nepromijenjenom stanju. budući da je on nevina strana. zahtijevao je proširenje i dopunu osnovne šeme.4. pregleda stvari. Zakon o obligacionim odnosima u članu 493. No. Interesantna su zbog toga što pokazuju uticaj faktičkih razlika između količine i kvaliteta na jedinstvenu pravnu kategoriju materijalnih nedostataka i što predstavljaju izvjesno odstupanje od rješenja opšte uzanse 133. Shodno članovima 523 . položaj kupca zavisi od toga da li su količine i/ili kvalitet nebitni ili bitni elementi ugovora. zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka i zbog toga što su “oštećenja ili izmjena bez značaja”. odnosno ako je oštećena.

st. str. Stvar sa nedostatkom može prouzrokovati štetu i drugim dobrima kupca. ukoliko su to stranke izričito ugovorile ili ako se na mjerodavnom tržištu formirao poslovni običaj o primjeni neukinutih pravila Opštih uzansi. 108. Zbog toga će se na ovu situaciju primjeniti pravila uzanse 157. ako one ne čine cjelinu.odbija. 3. kupac je ovlašten da traži: bilo raskid čitavog ugovora i naknadu štete u istom obimu. po onoj koja je sporazumom izričito ili prećutno predviđena za cijelu ugovorenu količinu. Drugo pravo se tiče mogućnosti 158 Mitrović dr Dobrosav. kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu oštećenih stvari. 1). ali ne i kao specijalista za čuvanje robe. i u tu svrhu poduzeti potrebne mjere” (član 520. 103 . tj. One se kreću u dva pravca. On to mora učiniti “s pažnjom dobrog privrednika . Prvo se odnosi na “naknadu troškova potrebnih radi očuvanja stvari” (član 520. Zbog toga su za kupčeva ovlaštenja vezane i neke obaveze. U suprotnom. “prodavac sa svoje strane može raskinuti ugovor i u pogledu ostalih stvari” (član 494). ne utiče na obim kupčevih prava na popravljanje štete. tj. Iz zakonske stilizacije je očito da su u ovu obavezu uključene i pasivne i aktivne radnje staranja o primljenoj stvari koja ostaje u vlasništvu prodavca. Kupac najprije mora da čuva primljene stvari (član 520. položaj stranaka zavisi od toga da li te stvari čine ili ne čine jednu cjelinu. Pošto se u slučaju izdvajanja nekih stvari iz cjeline može umanjiti vrijednost ostalih. smatraće se da je primio cijelu isporučenu količinu i da to što je primio mora da plati. One zavise od toga za koje se od tri zakonske mogućnosti popravljanja štete kupac opredijelio. Ako stvari čine cjelinu. st. odnosno stvari sa materijalnim nedostacima. Pošto je u pitanju štetna radnja prodavca. ima pravo na naknadu štete prema opštim pravilima. Interesantno je da zakon ne predviđa rješenje za slučaj isporuke boljeg kvaliteta. zbog izbora koji je napravio kupac. Ako kupac ne primi višak. Ako razdvajanje stvari nije štetno. U ovoj situaciji kupac ima i dvije vrste prava. st. Činjenica da je prodavac djelimično raskinuo ugovor. faktičko je pitanje. Koje radnje i na koji način kupac mora da obavi. isto djelo. 2 ZOO).. Obaveze kupca Izbor i vršenje pojedinih prava kupca značajno utiču ne samo na položaj prodavca nego i na stanje robnog prometa. Dužnosti kupca su najsloženije kada zahtijeva uredno ispunjenje ugovora. Plaćanje se vrši “po istoj cijeni”. zakonodavac kupcu daje pravo i na naknadu ovako prouzrokovanih šteta prema opštim pravilima obligacionog prava (član 488 ZOO). a samo neke od njih imaju nedostatke. bilo samo djelimični raskid. 3). Pri tome on mora postupati kao prosječan privrednik.. 158 Ako je jedinim ugovorom za jednu cijenu prodano više stvari.

Napokon. stvar prodati na teret i rizik prodavca. a odvojeno za odnose koji nastaju u fazi popravljanja šteta izazvanih raskidom. ali su rješenja u pogledu čuvanja stvari za račun saugovarača (član 520 . Zakon o obligacionim odnosima ga ne koristi.522) i polaganju i prodaji dugovane stvari (član 327 . Obaveze kupca koji se opredijelio za raskid ugovora moraju se posmatrati odvojeno za sam raskid. Pored toga. Pored obaveze čuvanja ili davanja robe na čuvanje. 158. ako razlozi ekonomičnosti ili priroda stvari ne zahtijevaju da se ono izvrši u mjestu u kome se stvar nalazi (član 328). a to znači da mu mora predati bilo sudske. Prema članu 522. kupac može. pa ćemo ga posebno razmotriti. umjesto polaganja. bilo komercijalne dokumente koji ga ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje. stavljanje na raspolaganje podrazumijeva još neke radnje kupca. st. Zato se na njima nećemo ovdje zadržavati. U tom kontekstu već su izložene. Ako se stvar ne može čuvati kod suda i kad nema javnog skladišta u mjestu čuvanja. kupac će određeni iznos deponovati kod suda. ako su ispunjeni uslovi iz člana 333. U prvom slučaju će se primijeniti opšta pravila obligacionog prava. dužan je odmah platiti ono što on smatra da je cijena stvari sa nedostatkom. ZOO. Od tog trenutka kupac se oslobađa posljedica dužničke docnje sa plaćanjem za deponovani iznos cijene. shodno opštim pravilima. tj. najprije. će zavisiti od izabranog prava. ako je roba pokvarljiva ili u kvaru (član 333 ZOO). dati na čuvanje nekom trećem ili prodati za račun druge strane. On. kupac može. “iz slobodne ruke”. Polaganje se vrši “kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja”. A to znači da će restitucija primljenih stvari u naturi ili u novcu biti osnovna obaveza kupca. Ono je složeno. Prodaju može izvršiti putem suda (javna prodaja). 2 ZOO). kupac mora staviti prodavca u situaciju da faktički raspolaže robom. kupac može zahtijevati od suda da odredi lice koje će čuvati prodavčeve stvari (sekvestar).oslobađanja obaveze čuvanja stvari. takođe. Ako prodavac to odbija da primi. Alternativno određeni sud ne smije odbiti prijem stvari u sudski depozit. U procesu popravljanja štete. te “bez odgađanja i na najpogodniji način”. 104 . član 329 ZOO). njegove obaveze. Kada kupac izabere srazmjerno sniženje cijene. One su uređene posebnim odjeljkom ugovora o prodaji. Druga obaveza kupca jeste stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu. Ovaj termin je ustanovljen i razrađen opštom uzansom 158. Za poslovnopravne prodaje je značajno da se predaja stvari javnom skladištu izjednačuje sa sudskim depozitom (član 329. dugovanu stvar položiti kod suda. neposredno i na uobičajen trgovački način. mora obavijestiti prodavca da je robu stavio na raspolaganje (uz.335) takva da razlike sa ranijim sistemom stvarno ne postoje. ZOO.

kupcu. stoji na raspolaganju zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora. Pojam odgovornosti za pravne nedostatke Odgovornost za pravne nedostatke rezultat je neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da preneseno pravo nema nedostataka. o “razumnom roku”. Koliki će biti zahtjev po ovom osnovu. 105 . Ova rješenja važe i u ostalim slučajevima. Uredno ispunjenje se može zahtijevati na dva načina: oslobađanjem stvari “od prava ili pretenzije trećeg” ili isporukom druge stvari određene po rodu “bez pravnog nedostatka” (član 509 ZOO). No. ZOO ne spominje pravo kupca na naknadu ostalih šteta. dovele su kod odgovornosti za pravne nedostatke do nekih rješenja koja se ne sreću u slučaju popravljanja šteta izazvanih materijalnim nedostacima. osim u onom u kome je kupac tražio pomoć u parnici (član 515 ZOO). ako se opredijelio za prvu varijantu. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora Kada se pravni nedostatak pojavi. koje je pretrpio zbog pojave nedostatka. Pravo izbora. Ovih faktičkih mjerila mora se pridržavati i kupac kada u svom zahtjevu precizira trajanje primjerenog roka.ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE 1. U našem pravu je odgovornost prodavca za pravne nedostatke postavljena analogno njegovoj odgovornosti za materijalne nedostatke. smatramo. Član 509.1. S obzirom na stilizaciju člana 509. Ova činjenica i priroda pravnih mana dozvoljavaju da se zadržimo samo na sistemu prava kupca u ovom slučaju. Mogućnost da se putem suda zahtijeva uredno ispunjenje sa povezanim pravima zastarijeva za “godinu dana od saznanja za postojanje prava trećeg”. najprije. ono mu pripada na osnovu opštih pravila. Po svojim obilježjima ona je identična odgovornosti za materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna. a potom i od okolnosti posla. najčešće se može utvrditi tek po isteku naknadnog razumnog roka za otklanjanje mane. Prava kupca 2. priroda svojstva za koje se garantuje i specifičnost povreda. jasno je da je vršenje ovog prava istovremeno i uslov za korišćenje drugih mogućnosti koje je zakonodavac predvidio za ovaj slučaj. način oslobađanja stvari “od prava ili pretenzije trećeg” određuje prodavac. Rok je subjektivan i prekluzivan.III . No. 2. ZOO i na rješenja člana 510. No. pripada kupcu. Za izvršenje izabrane opcije kupac mora prodavcu ostaviti “razuman rok”. Njegova dužina zavisi prvenstveno od suštine zahtjeva.

2 ZOO). ZOO proizlazi da je kupac ovlašten da zatraži bilo koju vrstu pomoći u sporu sa trećim licem: od obezbjeđivanja dokaza. st. tj. u odnosu na isto ovlaštenje kod materijalnih nedostataka. kupac mora vratiti onaj dio stvari koji je ostao u njegovom posjedu. ovo pravo nije samostalno. 1). Kupac je dužan da. po tom osnovu. odnosno ograničeno uslijed nedostataka. podvrgnuto nekim specifičnim rješenjima. cijenu koju je primio “bez obzira 159 U slučaju na visinu vrednosti predate stvari koju ona ima u momentu evikcije”. Kada ugovor bude raskinut svaka strana vraća ono što je. U ovom slučaju. 106 . st. st. Raskid ugovora Raskid ugovora zbog pravnih nedostataka može da se desi po naređenju. Ono se može zahtijevati tek ako prodavac u razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način. Prodavac je dužan da vrati vrijednost. Najprije. 386. 3 ZOO). zakonu i po volji kupca.4. zahtjev 159 Perović dr Slobodan. kupac ima pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima koja važe za ugovor o prodaji (član 523 . Pored toga.526 ZOO). preko prihvatanja svojstva umješača do potpunog preuzimanja spora. Izjavom kupca ugovor se raskida onda kada se “njegova svrha ne može ostvariti” zbog toga što prodavac u naknadnom razumnom roku nije udovoljio zahtjevu za urednim ispunjenjem (član 510. kupac ima pravo i na naknadu ostale pretrpljene štete (član 510. Pravo na srazmjerno sniženje cijene pripada kupcu i onda kada je u času sklapanja ugovora znao da stvar može biti oduzeta ili pravo smanjeno. Oduzimanje stvari nije uslov za vršenje ovoga prava. 2. djelimične evikcije. st. 1 ZOO). prema izričitoj odredbi zakona. zbog propusta kupca da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. isto djelo. No.2. Iz stilizacije člana 511.3. Ugovor o prodaji prestaje da postoji “po samom zakonu” onda kada. primila. tada kupac nema pravo na naknadu štete budući da je ona nastala uz njegov pristanak. sa stanovišta uspjeha u sporu. str. stvar bude kupcu oduzeta (član 510. Da bi se on mogao postaviti. Preciziranje zahtjeva kupca ne znači da je prodavac stavljen u pasivnu poziciju. Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene Pravo kupca da zahtijeva srazmjerno sniženje cijene je. pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno (član 510. Pomoć u parnici Zahtjev za pomoć u parnici je pravo kupca koje postoji jedino kod odgovornosti za pravne nedostatke. potrebno je da uznemiravanje ima karakter tužbe (sudska evikcija). On treba da upotrijebi sva sredstva kojima raspolaže da bi tuženi zahtjev bio odbijen.2. 2.

ni drugi dokazi nisu isključeni. prenosivi tovarni list i slično). prodavac koji tada dokaže da je “raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe” ima pravo da odbije i zahtjev za popravljanjem štete. član 512. st. No. No. ZOO dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.postavi blagovremeno. Neblagovremeno postavljeni zahtjevi imaju isto dejstvo kao da nisu ni postavljeni. Korištenje ovog prava kupca utiče i na dužinu prekluzivnog roka u kome se pravo na naknadu može ostvariti. Kupac koji je izgubio parnicu može se prodavcu i bez obavještavanja obratiti sa zahtjevom za popravljanje štete. Ovaj rok je objektivan. Pravo kupca se u ovom slučaju gasi “tek istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora” (član 515. 2). Ukoliko se to priznanje manifestuje kao plaćanje određene svote novca “prodavac se može osloboditi svoje odgovornosti ako naknadi kupcu isplaćenu svotu i pretrpljenu štetu” (član 512. Mehanizam ostvarivanja ovog prava je specifičan. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesumnjivo onda kada je potkrijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list. 107 .5. 2). 2. tako i za prodavca. varant. vođenje sudskog spora je besmisleno i štetno. st. Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica Kada je pravo trećeg lica očito osnovano. Da bi se u izloženim uslovima na najekonomičniji način spriječila vansudska evikcija. kako za kupca.

108 .

zbog raskida ugovora o prodaji. Opšte uzanse će se primijeniti onda kada su to stranke izričito ili prećutno ugovorile. a dijelom opštim i posebnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima o popravljanju štete. Način održavanja ugovora na snazi i vid popravljanja štete zavise od izbora prodavca. Ako rok za ovu radnju nije predviđen sporazumom stranaka. bilo prećutno nesumnjivo ugovoreno. prva obaveza kupca. st. Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina. 4).prodavca moguć je tek po bezuspješnom proteku naknadnog roka za uredno ispunjenje. smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena “ako je stigla prodavcu toliko vremena pre isteka roka za isporuku. ovaj čin ima svojstvo polaganja kod suda. Prestanak ugovora voljom jedne stranke . a u drugom .ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA SLANJEM AMBALAŽE 1. a ne Zakonom o obligacionim odnosima. Pošto je u pitanju ugovor u privredi. On se manifestuje kao sistem prava prodavca u ovom slučaju. st. prodavac najprije može izvršiti isporuku predajom robe na teret i rizik kupca u javno skladište. Ukoliko konkretne okolnosti dozvoljavaju. Prava prodavca Prodavcu stoje na raspolaganju dvije osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid. 229. Odgovornost kupca za docnju sa slanjem ambalaže postoji ako su pored neblagovremenog slanja ispunjene i druge pretpostavke za nastanak odgovornosti. uključujući tu i krivicu. O tome kupac mora biti obaviješten (član 329.GLAVA ŠESTA ODGOVORNOST KUPCA I . Sadržaj odnosa odgovornosti određen je dijelom Opštim uzansama. Drugo. 2 ZOO). 2. Nepoštivanje ovih odredbi predstavlja docnju sa dostavom ambalaže. prodavac može o trošku kupca dati svoju 109 . Kupac pada u docnju kada ambalažu ne dostavi u ugovoreno vrijeme. dostavljanje odgovarajuće ambalaže prodavcu je. Odnos između realnog izvršenja ugovora i njegovog raskida isti je kao i u ostalim slučajevima odgovornosti dužnika iz ugovora o prodaji. U prvom slučaju ima i pravo na naknadu štete za neuredno izvršenje ugovora. hronološki posmatrano. koliko je prema okolnostima potrebno da bi prodavac mogao izvršiti na vreme pakovanje i isporuku robe” (uz. kao i u situacijama u kojima na to upućuje poslovni običaj. Njen pravni režim utvrđen je opštom uzansom 229. Pojam docnje kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to bilo izričito. Bude li to slučaj.

pa i odgovornosti za docnju sa njom nije do kraja jasna. 1. U tom domenu pravila o prodaji upućuju na rješenja o 160 Razmotrićemo naš sistem polazeći od povjerilačkoj. u ovom slučaju. Pojam i pretpostavke odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke su isti kao i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza. a ne o dužničkoj docnji. Pojam docnje sa prijemom isporuke i odgovornost za nju Prijem isporuke je veoma složena obaveza kupca. U tom slučaju pripada mu i pravo na produženje roka isporuke “koliko je prema okolnostima potrebno za pribavljanje ambalaže” (uz. Zato je moguće odgovornost i u ovom slučaju izložiti kao sistem prava prodavca. Tada ima pravo na popravljanje štete shodno posebnim pravilima o posljedicama raskida prodaje. Bosanskohercegovačko pravo prijem isporuke izričito određuje kao obavezu kupca.ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor onako kako je predviđeno. I drugo. pojedinih prava prodavca. st. pravna priroda obaveze prijema. No. Prvo. Napokon. Posljednjim instrumentom će se koristiti samo ako cijena robe pada. prodavac može kupcu dati i naknadan primjeren rok za dostavu ambalaže. Zbog toga se i docnja. Taj tok utvrđuje se prvenstveno ugovornim režimom i faktičkim okolnostima izvršenja konkretne isporuke. Ovo se ogleda naročito kod načina vršenja pojedinih ovlaštenja prodavca. dovoljno je da prodavac. šuti. dva momenta komplikuju ovo jednostavno rješenje. vršenje pojedinih prava prodavca vezano je za komplikovane komercijalne ili sudske procedure. Da bi do raskida došlo. po isteku dodatnog perioda. ZOO. II . popravljanje apstraktne štete i naknadu ostale štete.ODGOVORNOST ZA DOCNJU SA PRIJEMOM ISPORUKE 1. One svakom od učesnika nameću složen sistem obaveza. Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac ni u naknadnom primjerenom roku ne dostavi dugovanu ambalažu. 229. No. U svim ovim situacijama prodavcu pripada i naknada proste štete i izgubljenog dobitka. poslovnim običajima ili redovnim tokom stvari. Otuda su posljedice docnje u principu iste kao i u drugim slučajevima dužničke odgovornosti po ovom osnovu. Njegova dužina je faktičko pitanje. mora definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom. 110 . st. poslovni karakter ove obaveze i pravna tradicija dovode do rješenja koja su bliska srednjoevropskim pravima. A to znači da prodavac može zahtijevati naknadu konkretne štete. germanskim posebno. 2). te izvršenje prodaje radi pokrića. 160 Vidjeti član 327.

2 ZOO). ZOO). Iako nije u zakonu izričito rečeno. Prodavac može izabrati i neki drugi stvarno nadležni sud. prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom mjestu. isto djelo. rizik i svojina prelaze na kupca (član 331 ZOO). ZOO. Za predaju na čuvanje važe pravila o polaganju stvari kod suda (član 327 . Razumije se da je sud dužan prihvatiti depozit. Prodaja robe Prodaja robe umjesto predaje na čuvanje je druga mogućnost koja prodavcu. Analogna primjena člana 328. ili po svojoj sopstvenoj odluci. Predaja na čuvanje u privrednim prodajama vrši se najprije i najčešće uskladištenjem robe u javnom skladištu. stoji na raspolaganju. 162 Dejstvo polaganja identično je posljedicama uredne isporuke. 150 . dužnost stavljanja dokumenata u posjed kupca postoji. Napokon. Ne bude li to moguće. 111 . u drugoj . na osnovu člana 522. ali tada duguje kupcu štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. bilo po ocjeni prodavca. predaja se vrši javnom skladištu u mjestu isporuke. Prodavac se najprije oslobađa svoje obaveze isporuke. Za obje situacije su predviđeni posebni zakonski uslovi i postupci (član 522). nije u zakonu izričito rečeno. Posljedice polaganja u sva tri slučaja su identične. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. st.152. ali tada kupcu duguje naknadu štete izazvane promjenom suda (član 328). 1 ZOO). rizik i svojina prelaze na kupca. U prvoj varijanti. prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje (član 329. Predaja robe na čuvanje Padom kupca u docnju sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca (član 520. prodavac mora obavijestiti kupca (član 329. Ovakav postupak “ima učinak polaganja kod suda” (član 329.332 ZOO). ono prestaje (purgatio morae). O izvršenom polaganju.2. 161 Te svoje obaveze prodavac ima pravo da se oslobodi predajom robe na čuvanje ili prodajom.ne. 3. Polaganje se vrši kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. ako je stvar podobna da bude čuvana kod suda. O prispjelom depozitu sud obavještava kupca. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit. st. st. Troškovi polaganja prelaze na kupca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je trebalo da snosi prodavac (član 332 ZOO). ZOO. 1. 2. st. Mislimo da odgovor zavisi prvenstveno od toga da li je kupac platio ili nije platio cijenu. st. Ukoliko odgovarajuće javno skladište ne postoji. Ako je bio u zakašnjenju. prodavac može izvršiti deponovanje stvari kod suda. Da li mu mora prenijeti dokumente koji omogućavaju podizanje robe ili raspolaganje njome. bilo po ocjeni suda. 3). Pod nazivom “prodaja umjesto 161 162 Vidjeti Mitrović dr Dobrosav.

mjestu i vremenu održavanja javne prodaje. ako ne vodi ugrožavanju predmeta prodaje. a ostatak se deponuje kod suda na ime kupca. Ostatak se deponuje kod suda u korist kupca čija je roba izložena javnoj prodaji. Pošto sud odobrava prodaju. Treći modalitet “prodaje umjesto polaganja stvari” je prodaja “na najpogodniji način”. ZOO. Može se. Ovaj postupak prodavac ne može provesti sam. Subjekat ove prodaje je sam prodavac. 4 ZOO). Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi javne prodaje. početnoj cijeni. ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove javne prodaje. st. Način prodaje određuje sam prodavac rukovodeći se isključivo potrebom predupređivanja ili smanjivanja štete. No. Ona se može vršiti: ako stvar ima tekuću cijenu. on i obavještava kupca o njoj. Ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vrijednost nesrazmjerno mala u odnosu na troškove čuvanja. tako “da može brzo propasti ili se pokvariti” (član 333. prodaji može pristupiti i lice koje čuva stvar za kupca u docnji. Potrebno je da sud i odobri prodaju i odredi način na koji će ona biti obavljena. a zatim prodavčeva potraživanja. Obavještavanje kupca o namjeravanoj prodaji je potrebno. prodavac mora da vodi računa o interesima kupca u docnji čiju robu prodaje. Napokon. st. zatim prioritetna založna prava. U svakom slučaju. Drugi način jeste prodaja “iz slobodne ruke”. Prvi način je javna prodaja (član 333. ZOO. Nakon javnog obavještenja o predmetu. Eventualni ostatak se deponuje kod suda u korist prvobitnog kupca. Razlog za ovu prodaju jeste neplaćanje troškova čuvanja u razumnom roku (član 335). Kupac je onaj ko je ponudio najviši iznos. Ona se može primijeniti kad je stvar pokvarljiva ili se nalazi u kvaru. Bez ikakvih uslova prodavac mora obavijestiti kupca o postignutoj cijeni i mjestu deponovanja eventualnog ostatka potraživanja. O namjeravanoj prodaji iz slobodne ruke kupac u docnji mora biti obaviješten “kad god je to moguće” (član 333. Od dobijenog iznosa odbijaju se troškovi prodaje i troškovi čuvanja. Odluku o javnoj prodaji donosi sud. zavisno od uslova. st. a dopunjena pravilima o “prodaji radi pokrića troškova čuvanja” iz člana 335. prodavac može zahtijevati od suda da se organizuje javna prodaja. 112 . 1 ZOO). potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovorio prodavac. Od dobijenog iznosa se najprije odbijaju troškovi prodaje. izvršiti na nekoliko načina. Ona treba da bude upriličena u mjestu određenom za isporuku. 3 ZOO). sud prodaju vrši javnim nadmetanjem. Na ovaj način se štite opravdani interesi kupca u docnji. o rezultatima i deponovanju ostatka iznosa prodavac mora obavijestiti prvobitnog kupca u docnji. ali u interesu kupca prodavac može zahtijevati da to bude učinjeno u nekom drugom mjestu. Sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju. Način prodaje zavisi prvenstveno od poslovnih običaja.polaganja stvari” uređena je članom 333. O namjeravanoj prodaji i o njenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca. te o mjestu i vremenu u kojima se stvar može pregledati.

u slučaju docnje kupca sa prijemom nije riješeno u skladu sa opštim pravilima o dužničkoj docnji. i 324. Treba prihvatiti tumačenje teorije 164 po kome: odbijanje prijema uredno ponuđene isporuke konstituiše osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati cijenu.DOCNJA KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE 1. Mitrović dr Dobrosav. Odgovornost za docnju sa plaćanjem je objektivna. Docnja može postojati bez obzira na to da li je u odnosu na isporuku plaćanje predviđeno kao prethodno. naknade apstraktne štete i drugih šteta i prodaje radi pokrića. Posljedice raskida zbog “osnovane sumnje” u kupčevu sposobnost plaćanja nisu posebno regulisane. A to znači da će prodavac moći da bira između: popravljanja konkretne štete. istovremeno ili naknadno. Zakon ne zahtjeva da joj prethodi davanje naknadnog primjerenog roka razumne dužine. a ne kao njihovu derogaciju. Zato će se primijeniti pravila koja i inače važe za naknadu štete u slučaju raskida prodaje (član 523 . III . 149.4. Prodavac tada nije mogao raskinuti ugovor. Upravo zbog toga smo skloni ovu mogućnost raskida ugovora tumačiti kao proširenje opštih pravila o raskidu ugovora u slučaju docnje dužnika. Opšte uzanse su u uzansi 213. Zakon o obligacionim odnosima ni u opštem. 2. ZOO. 113 . st. obaveza popravljanja štete podvrgnuta je i nekim specifičnim pravilima. str. Neblagovremenost isplate cijeni se prema uslovima konkretnog ugovora i odredbama dispozitivnih izvora koje stranke svojim sporazumom nisu stavile van snage. Zbog toga se prava prodavca u ovom slučaju ravnaju prema opštim pravilima član 124-132 ZOO o ovom pitanju. Razlozi vezani za važenje Opštih uzansi. imale posebno rješenje za slučaj docnje sa plaćanjem.526 ZOO). prodavčevo pravo na raskid ugovora. Ona se tiču prvenstveno zatezne kamate i prava prodavca na raskid ugovora zbog docnje kupca sa plaćanjem cijene. Ugovor se raskida izjavom prodavca. isto djelo. Posljednje dvije varijante mu mogu koristiti samo ako je cijena robe pala u periodu između zaključenja ugovora i izvršavanja prava po osnovu raskida. Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju Docnja sa plaćanjem cijene postoji onda kada kupac svoju obavezu isplate ne izvrši na vrijeme. 163 Prema članu 519. Raskid ugovora Iako je prijem isporuke obaveza kupca. ako se roba već nalazila u posjedu kupca. ZOO prodavac može odustati od ugovora “ako ima osnovanog razloga da posumnja da kupac neće isplatiti cijenu”. Pored toga. dejstva ugovora i njegovog raskida i specifičnosti prodaje 163 164 Vidjeti član 125. ni u posebnom dijelu nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničke docnje (kupca) sa plaćanjem cijene.

ZZK. Iz ovoga se može izvući zaključak o njenoj pravnoj prirodi. primijeniće se ugovorna kamata (član 277. Za plaćanje cijene prodavac kupcu najprije mora dati naknadan. st. utvrđivaće se prema okolnostima slučaja. odgovornost kupca je subjektivna. imao na raspolaganju. st. U ovom dijelu. Kao izvor prava služi i Zakon o visini stope zatezne kamate. zahtijevaju da se o stavu Opštih uzansi i dalje vodi računa. dakle. On je složen. ZZK. 168 Ako je ovako utvrđena stopa zatezne kamate niža od stope ugovorne kamate. ovdje se primjenjuju i odredbe o zateznoj kamati (član 277 279) 165 i naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . pa ćemo ga ispitati prema pojedinim elementima. 168 Član 2. ZOO.132). Sl. Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac štetu pretrpio (član 278. Budući da se ta šteta dokazuje. 1 ZOO). Odgovornost kupca za neizvršenje novčanih obaveza je do iznosa zatezne kamate objektivna. Primjeren rok se ne mora dati kod fiksnih poslova (član 125 ZOO). prodavcu pripada i zatezna kamata (član 277 ZOO). Zatezna kamata je naknada štete za koju se pretpostavlja da ju je prodavac pretrpio zato što dugovanu svotu nije. Ako njegova dužina nije određena u izjavi prodavca. 2 ZOO). 2. 114 . Stopa zatezne kamate je određena zakonom. Docnja kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke Položaj prodavca koji kupcu u docnji sa plaćanjem nije isporučio stvar isti je kao položaj bilo kog povjerioca u slučaju dužničke docnje sa izvršenjem novčanih obaveza. Zasniva se na krivici. Zato ćemo njihovu sistematiku uzeti za osnov ispitivanja posljedica docnje dužnika sa plaćanjem kupovne cijene. onda kada iz kupčevog ponašanja proizlazi da neće izvršiti svoju obavezu (član 127) i kada je “očito” da on to ne može izvršiti (član 128). njen obračun se vrši FBiH. Budući da se šteta ne dokazuje. FBiH 18/96 (dalje ZKK) Član 1. 166 Prvi zahtjev koji prodavcu stoji na raspolaganju jeste izvršenje ugovora. Plaća se prema stopi koju utvrđuje Vlada 167 Do godine dana zadocnjenja sa plaćanjem. mjesečno primjenom konformne metode. n. Na izloženoj pravnoj prirodi zatezne kamate počiva još jedno pravo prodavca. Stoga odgovornost kupca za njihovo naknađivanje ravna se po opštim pravilima. na vrijeme.privrednog prava. zatezna kamata ima i osobinu naknade apstraktne štete. Pored opštih pravila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora (član 124 . On može zahtijevati i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata.526). Uz isplatu cijene. 165 166 167 Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima (“Sl. ona spada u konkretne štete. Krivica kupca za docnju nije uslov za nastanak prodavčevog prava na iznos zatezne kamate. primjeren rok. list SFRJ 57/89) je novelirao član 277. Pri tome treba imati u vidu relativnu jednostavnost izvršavanja novčanih obaveza.

A to znači da prodavac ima pravo na naknadu stvarne štete i izgubljene dobiti. 3 ZOO). 1. može važiti na osnovu pravnog principa da se obligacija može zasnovati samo povodom moguće radnje. 2). dakle. 213. I ovdje će se posljednja dva ovlaštenja koristiti ako cijena robe pada. U kom smislu? Posljedica raskida ugovora shodno članu 132. st.526 ZOO). I on je složen. Ni pozivanje na novčanu restituciju ovdje ne daje nikakav efekat. dugovao je i naknadu ostale štete. Važe li ova pravila i danas? Odgovor zavisi od mogućnosti primjene Opštih uzansi i od faktičkog stanja predmeta prodaje i vlasništva u konkretnom slučaju. 3 ZOO). Prvi je nastanak svojine kod savjesnog lica kome je kupac dalje prodao stvar. 3. U ove dvije situacije.Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima jeste raskid ugovora. prodavac nema pravne mogućnosti da raskine ugovor. Rezultati koji bi se njome postigli mogu se jednostavnije ostvariti tužbom za isplatu cijene. Uslov za sticanje prava na raskid. Ako je kupac bio “odgovoran” (uz. I to po dva osnova. st. budući da takav postupak nameće nemoguće obaveze kupcu. Upravo to nije uvijek moguće. Drugi je prerada stvari od strane samog kupca. Njome je u ovoj situaciji prodavcu uskraćena mogućnost da ugovor raskine. Stoga smatramo da je pravilo iz uz. Docnja kupca sa plaćanjem nakon prijema isporuke Zakon o obligacionim odnosima nema posebnih pravila o odgovornosti kupca za docnju sa plaćanjem pošto je primio isporuku. st. ZOO je restitucija primljenog. osim u tri navedena slučaja. On može tražiti “isplatu kupovne cene i kamatu zbog zadocnjenja”. 1. st. tj. st. ili pravo na naknadu apstraktne štete i ostale štete. i ovdje je bezuspješan protek naknadnog primjerenog roka za plaćanje cijene (član 126. 213. st. 1. moguće primijeniti samo “ako su stranke izričito ugovorile primjenu uzanse” (član 1107. Odricanje prava prodavcu da raskine ugovor zbog docnje kupca sa plaćanjem suprotno je već razmotrenim dispozitivnim normama Zakona o obligacionim odnosima. 115 . Rješenje postoji u uzansi 213. rješenje uz. kriv. ili pravo na prodaju radi pokrića. Ako primjena Opštih uzansi nije izričito ugovorena. Prava koja prodavac tada stiče uređena su posebnim pravilima o naknadi štete zbog raskida prodaje (član 523 . Raskid ugovora za prodavca ima smisla samo ako može isporučenu stvar dobiti natrag. 213.

116 .

koje se naziva posrednikom (mešetarem. upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog.posrednička preduzeća i posrednički biroi . a ne i pravnu. pa se na njega primjenjuju pravila ZOO koja govore o ovome ugovoru (član 749 . za čije sklapanje posreduje posrednik.770). “ugovor o nalogu”. ali on ne zaključuje ugovor o tom poslu. Posredovanje je po svojoj pravnoj prirodi. ako odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drukčije određeno. senzalom). kao dodatnom djelatnošću.kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost. Tada se na njega. kao i o stanju na tržištu.629 ZOO. dovede u vezu dvije poslovne organizacije da bi one sklopile neki pravni posao. 117 . Pored toga. ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu. Prema Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora.DIO DRUGI UGOVORI O USLUGAMA U PROMETU ROBE GLAVA PRVA TRGOVINSKO POSREDOVANJE (MEŠETARENJE) I . kao supsidijaran izvor. posrednik može i da učestvuje u pregovorima. posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg poslovnog partnera i dovodi ih u vezu. i trgovinskim zastupanjem i pružanjem drugih trgovinskih usluga. može biti svaki posao iz oblasti prometa robe i usluga. ako taj ugovor bude sklopljen” (član 813).POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu. Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave. Taj posao. Posredničkim poslovima se bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna djelatnost . primjenjuju pravila člana 600 . ali se najčešće posreduje pri sklapanju ugovora o kupovini i prodaji robe i pri prevozu. U času kad joj se obrati neki komitent. Bude li ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo nastojanje ostane bez rezultata. Posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju pojedine privredne djelatnosti. Pojam posla Posrednički posao sastoji se u tome što neko lice. o njihovim mogućnostima i kapacitetima. Posrednik stvara samo komercijalnu vezu. maklerom.

ali pri tom ne smije postupiti nesavjesno. ugovor je zaključen.BITNI ELEMENTI 1. bitan elemenat posla. Nalogodavac može opozvati nalog kad god hoće.. Stoga. jer bi odgovarao za štetu koja bi uslijed toga nastala posredniku. kod posredovanja takođe važi pravilo o zaključivanju ugovora o uslugama robnog prometa šutnjom. 4). Posrednik može povjeriti izvršenje naloga drugome samo ako mu je to odobreno ili kada ga okolnosti tjeraju da tako postupi. trgovini ili u osiguranju. Zaključivanje ugovora Ugovor je neformalan i konsenzualan. u principu. smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju zaključen na dan prijema naloga. posrednik “je dužan izvršiti nalog osobno” (član 752 ZOO). Kad posrednik prihvati nalog. U tom slučaju ličnost posrednika ima obilježja nebitnog elementa posla. Ali ako je u tom slučaju postupao nesavjesno. dok specijalizovana posrednička djelatnost obuhvata samo određene poslove robnog prometa ili posredovanje samo u jednoj ili u nekim određenim oblastima robnog prometa. Pravila o odgovornosti nalogoprimca u slučaju davanja naloga na izvršenje trećem licu znatno ublažavaju strogost odredbi po kojima je ličnost posrednika bitan elemenat posla (član 753. To znači da je ličnost posrednika. Obično se zaključuje na taj način što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki privredni posao. ako posrednik odmah ne odbije nalog. st. samo u transportu. tada posrednik ne mora nalog izvršiti lično (član 610 ZOO). nalogodavac nije dužan zaključiti ugovor. II . Ličnost posrednika Pošto je posredovanje. Kada posredovanje ima karakter ugovora o djelu. No. odgovaraće za štetu. npr. I kad je posredniku dao uslove pod kojima bi zaključio ugovor i posrednik našao saugovarača koji će zaključiti ugovor pod tim uslovima. 2. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu. Opšta posrednička djelatnost obuhvata pružanje svih usluga i to u svim oblastima robnog prometa. 2.Posredničke privredne organizacije mogu se baviti posredničkom djelatnošću koja može biti: opšta i posebna (specijalizovana). Nalogodavac čak nije ni dužan pristupiti pregovorima za zaključivanje ugovora sa preduzećem koje mu je našao posrednik. Predmet ugovora Karakteristična radnja i bitan elemenat ugovora je činidba nastojanja posrednika da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem osobu “koja bi sa njima 118 .

kao i onda kada se posebnim sporazumom oni mijenjaju. cijenu na zahtjev jedne od stranaka određuje sud “prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi” (član 822 ZOO). Ovo rješenje je posljedica činjenice da. istraživanje tržišta itd. tj. posrednik mora imati posebnu pismenu punomoć. Pravo na naknadu ima posrednik i kad to nije posebno ugovoreno. Cijena se određuje najprije tarifom ili drugim opštim aktom posrednika. No. 119 . tj. To ovlaštenje nema ni u primanju ispunjenja ugovora koji je sklopljen njegovim djelovanjem (član 815 ZOO). on nastoji da stranke ostvare kontakt radi zaključenja ugovora.ona koja se redovno naplaćuje u sjedištu posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. 3. Ni ovlaštenje na zastupanje ne ulazi u sadržaj ovoga posla. a ne na rezultat. Pošto posrednikovo djelovanje ne mora da dovede do rezultata. On će važiti kada opšti uslovi. dakle. “ako nađe da je pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu” (član 822. nalogodavac može tražiti od suda da je snizi. dakle. nego o trgovačkom zastupanju (agenciji). Ovo je jedan od slučajeva u Zakonu o obligacionim odnosima. a ne pravne radnje. posrednik najčešće radi na bazi opštih uslova poslovanja. posebno se naknađuju. Predmet ugovora je. jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad. Izostane li i običaj. 3 ZOO). kao što su davanje obavještenja o tržištu. što nije predviđeno i kao mogućnost posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na zalaganje i rezultat posrednika. tada on izlazi iz okvira ovog posla i djeluje prema pravilima o punomoćstvu. tako da ih može posebno zaračunati samo kada je to izričito ugovoreno (član 824 ZOO).pregovarala o sklapanju određenog ugovora” (član 813 ZOO). jednokratna činidba. Cijena Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i za postignuti rezultat. ali ne daje izjave volje u ime i za račun svoga nalogodavca. Trajno nastojanje da treća lica sa konkretnim nalogodavcem sklapaju ugovore nije predmet ugovora o posredovanju. Rješenje utoliko više začuđuje. Kada cijena nije ni u jednoj varijanti određena ugovorom primjenjuje se običajna cijena . pojedinačna faktička radnja dovođenja potencijalnih partnera u vezu radi zaključivanja određenog ili određenih ugovora. u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor nastao sporazumom stranaka. Drugi izvor prava za određivanje naknade je sam ugovor o posredovanju. Predmet ugovora o posredovanju je. st. Ne bude li cijena isplaćena nakon sklapanja ugovora. kao profesionalni vršilac usluga. Za djelovanje u svojstvu zastupnika. Posrednik vrši faktičke. do pregovora ili čak ugovora. Tu činidbu posrednik vrši u svoje ime i za svoj račun. Cijena se odnosi jedino na usluge koje ulaze u predmet ugovora. U cijenu su uračunati redovni troškovi posrednika. Sporedne usluge. tarife ne postoje.

Desi li se nešto novo uslijed čega se nalog ne bi mogao izvršiti. Izuzeci od ovog principa sadržani su u članu 816. komitent u nalogu može davati posredniku uputstva o tome kakav ugovor želi da sklopi.1. Iz te obaveze proizlazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg saugovarača. ZOO. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana Osnovna obaveza posrednika je da nastoji da nađe i da dovede u vezu s nalogodavcem privrednu organizaciju koja bi s njegovim nalogodavcem stupila u pregovore radi sklapanja određenog ugovora. U tom cilju posrednik prikuplja podatke. Ako je prvobitni nalog nejasan. Kad je nađe.OBAVEZE STRANAKA 1. nalogodavac daje naknadna uputstva. naknadnim uputstvom će otkloniti te nejasnoće. Posrednik je obavezan da nastoji da nađe organizaciju koja će s njegovim komitentom sklopiti ugovor. a nalogodavca će o tome obavezno obavijestiti (član 818). Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za komitenta. Obaveze posrednika 1. Postupanje po nalogu Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga.3.2. kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora. Može se posebno obavezati da učestvuje u pregovorima i da nastoji da dođe do ugovora (član 818). ili bi se teško izvršavao. Nalozi mogu biti više ili manje čvrsti. Tražeći uslugu posrednika. ako i pored sveg nastojanja i potrebne brižljivosti ne uspije. On to ne može učiniti. 1. ili mogu biti samo instruktivni. mora biti posebno ovlašten. korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju ugovora.III . ne odgovara za to. Komitent može davati uputstva i naknadno.stručnjaka Posrednik je dužan da postupa u poslu kao dobar stručnjak (član 818). posrednik treba da raspolaže 120 . kao ni onda kada bi opoziv bio protivan savjesnosti. Postupanje pažnjom dobrog privrednika . ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru. Tada djeluje kao punomoćnik (član 815). Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora kakav bi želio sklopiti. Da bi mogao i to uraditi za nalogodavca. Posrednik obično i učestvuje u pregovorima. uputiće je na svoga nalogodavca radi zaključivanja ugovora. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost. 1. No. Nije posrednikova redovna obaveza da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svoga nalogodavca. pod kojim uslovima.

Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu. Izuzetno. jer je ne potpisuju stranke.mnoštvom podataka o mogućim partnerima i o uslovima na tržištu. te datum zaključenja ugovora.6. bitni sastojci ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci. Tada posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Postupanje posrednika uvećanom pažnjom dobrog stručnjaka vrši se u interesu nalogodavca. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile posao njegovim posredovanjem.4.5. nije ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. odnosno o onome što je upisano u njima. 1. Ono se ne gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora. I u pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. obavještenje o izvršenom posredovanju. U praksi je usvojeno da se u mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor. Posrednički list Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili (posrednički list. nego s onim koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. On ne smije davati drugima obavještenja o poslovima za čije je sklapanje pregovarao. Ako posrednik radi protivno interesima svoga komitenta. To je posrednički ili mešetarski dnevnik. ako je predviđeno ugovorom. a i posrednički dnevnik mogu poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu. 1. u stvari. izuzev ako su mu stranke to dozvolile. 1. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. gubi pravo i na naknadu i na troškove (član 826 ZOO). O samom poslu za koji posreduje može davati obavještenja poslovnim partnerima onoliko koliko je u tom slučaju ovlašten. 121 . Ona je. za drugu stranku. U taj dnevnik upisuje hronološkim redom stranke i poslove u kojima je posredovao. Čuvanje poslovne tajne Posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu. Nije njegov zadatak da dovede u vezu komitenta s prvim subjektom kojim bi mogao sklopiti posao. mešetarski list). ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u dnevnik (član 821 ZOO). Ova zaključnica. lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Posrednički dnevnik Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je sklopljen ugovor njegovim posredovanjem (član 821 ZOO). datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to upisivao. odnosno posrednički list nije zaključnica stranaka o poslu. Ta posrednička zaključnica. ali se odbijanje potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje.

o tržištu uopšte. Postoje tri različita mišljenja o tome kada posrednik stiče pravo na proviziju. o stanju ponude i potražnje nekih roba i usluga. o cijenama itd. provizija. takođe. kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg lica. o potražnji ili ponudi robe i usluga. Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje. ispostavi li se da je ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati. Ovdje se smatra da je posrednik dužan da dovede do ekonomskog efekta. obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na posredovanju. nego kao osnovni i samostalni zahtjev. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih obavještenja i podataka. posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja (član 623 ZOO). dakle. posredniku pripada provizija čim je komitenta doveo u vezu s poslovnim partnerom. on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika. kao i o poslovnim partnerima.1. mogu tražiti obavještenja o konjunkturama. vrijede dispozitivna pravila. ZOO u članu 823. Prvo. za čije je zaključivanje posredovao.. Po drugom shvatanju. ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno. jer je to domen ugovornih strana. se plaća prema uslovima ugovora. sadrži dva rješenja. Obavještavanje o stanju na tržištu Ako stranke zahtijevaju. 2. čim je našao drugu stranu s kojom bi njegov komitent mogao pregovarati i zaključiti posao. posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu. Po jednom mišljenju. i njegova stvar. proizlazi iz naloga koji je dobio.1. Sklapanje ugovora je. Ako oni ne postoje. međutim. Privredna društva. o cijenama i tarifama. i 825. 1 ZOO). pomaže da se 122 . kada stranke sklope ugovor radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom. tj. Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena (član 822. Treće. posredniku pripada provizija tek kada komitent sklopi ugovor s trećim licem. jer posrednik posreduje. međutim. Davanje tih obavještenja spada. Drugo. a to je učinio kad stvori mogućnost za postizanje toga efekta sklapanjem ugovora između njegovog komitenta i trećeg lica koje je našao. koje je prihvaćeno u nekim stranim zemljama. st. obaveza plaćanja postoji tek kada se uslov ispuni. izvrši svoje obaveze iz ugovora. Ukoliko je obaveza plaćanja uslovljena. te o svim okolnostima koje su od značaja za namjeravani posao. Vrijeme u kome obaveza plaćanja dospijeva posebno je složeno. posrednik stiče pravo na proviziju tek kada druga strana iz ugovora. Plaćanje provizije Cijena. Realizacija ugovora se njega ne tiče. posrednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Po trećem mišljenju. u privrednu djelatnost posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu. ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju. Napokon. on zadržava pravo na proviziju. Obaveza nalogodavca 2.7.

ako drugačije nije ugovoreno (član 823 ZOO). Naknada troškova Komitent je dužan naknaditi posredniku izuzetne troškove. pa ćemo ih ovdje samo navesti: ugovor radi koga je posredovano nije zaključen. 2. Napokon. a nalogodavac obavezu. da isplati posredniku određenu naknadu. obje stranke su dužne da plate proviziju. Tako se može posebno ugovoriti da posredniku pripada naknada i onda kada njegovo djelovanje ne dovede do rezultata. postoje i neki posebno uređeni slučajevi. do zaključivanja ugovora između komitenta i trećeg lica (član 623 ZOO). prenose obavještenja. posrednik je na štetu komitenta radio za drugu stranu. nego po pola. Ona pravno nije vezana za naknadu za izvršeno posredovanje. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza nego i vršenju zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. bez njegove krivice. i stručnim poznavanjem stanja na tržištu utiče na pregovarače da sklope ugovor. po Zakonu. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu troškova. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga posrednik ima pravo samo ako je tako ugovorio. ako ih je morao učiniti radi uspješnog okončanja posredničke uloge. Posredništvo se ne završava samim dovođenjem u vezu pregovarača. Komitent tada jemči posredniku da će mu cijela provizija biti plaćena. komitent ipak nema obavezu da je isplati. nije došlo do zaključenja ugovora između partnera koje je doveo u vezu.ugovor sklopi. uobičajeni troškovi pokriveni su provizijom. 123 . Nalogodavac se obavezuje. nego i druge poslove. 2. Trpljenje posrednikovih prava zaloge. tj. Posebna situacija postoji onda kada komitent sa partnerom koga je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano. Posredovanje se tada ravna prema pravilima o ugovoru o djelu. Normalni.3. Ukoliko posrednik dobije nalog od dva lica za zaključenje istog konkretnog posla. oni mu pripadaju i kad. U ovoj situaciji naknadu plaća onaj ko je sa posrednikom sklopio ugovor. objašnjava. Posrednik stiče pravo na naknadu u času zaključenja ugovora za koji je posredovao. Posrednik nema pravo. nego se posreduje. Većina pozitivnih prava stoje na ovom stanovištu. Iako bi bilo logično pretpostaviti da posredniku i za to pripada dio naknade. Naš Zakon takođe. Dva su već obrađena. Naknadni sporazum između posrednika i komitenta da će pola provizije platiti treći nema ovo dejstvo. pridržaja i prvenstvene naplate. Pravni režim ovih obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. Njihova rješenja ista su kao i u ugovoru o komisionu. ali ne u cjelini. pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati.2. ako taj ugovor bude zaključen. provizija za posebne usluge posebno se i plaća. U odnosu na opšta pravila o obavezi plaćanja cijene. na plaćanje provizije u tri slučaja. pridržaja i prvenstva naplate Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge.

ODGOVORNOST STRANAKA 1. Supsidijarno važe i pravila o odgovornosti nalogoprimca (član 756 i 757 ZOO). dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne odgovornosti. shodno opštim pravilima. ipak. Imovinsko-pravna odgovornost se. A to znači da je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost). 124 . ZOO. Odgovornost posrednika Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određene su opštim propisima. postoje. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno ublažava strogost ove odredbe. Neki posebni slučajevi imovinske odgovornosti. ukoliko je za to posrednik znao ili morao znati. Odgovornost komitenta Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem. odgovornost postoji kada posrednik poveže komitenta sa osobom “za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz ugovora”. najprije odgovara za štete koje je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno-nesposobnim licem. ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. odnosno neurednim izvršenjem ugovornih obaveza. Odgovornost komitenta je subjektivna. odgovornost je. Nadalje. 2. I napokon. u principu. One se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. odnosno o ugovoru o djelu. Posrednik. posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne. u principu. No. ukoliko se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu.IV . objektivna. Oni su regulisani u članu 820.

GLAVA DRUGA TRGOVINSKO ZASTUPNIŠTVO
I - POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU 1. Pojam ugovora U ekonomskom smislu posao trgovinskog zastupanja sastoji se u tome što specijalizovani subjekt, trgovinski zastupnik, trajno djelujući u interesu svoga nalogodavca, komitenta, istražuje tržište i nastoji obezbijediti poslovne partnere koji će sa komitentom zaključivati ugovore. Ukoliko ima ovlaštenje komitenta, trgovinski zastupnik može i sam zaključivati ugovore u ime i za račun komitenta. Suštinu trgovinskog zastupstva, dakle, predstavlja trajno posredovanje za jednog nalogodavca. Radnje zastupnika određuju se: ugovorom, dispozitivnim propisima, opštim uslovima poslovanja koje donose sami zastupnici ili njihove asocijacije, te uzansama i poslovnim običajima. Postoji veliki broj razlika između trgovinskog zastupanja i srodnih poslova pružanja usluga u prometu robe. Trgovinsko zastupstvo se od posredništva razlikuje u dva bitna momenta: trajnosti djelovanja i mogućnosti da se punomoćstvo uključi u poslovni odnos kao njegov integralni dio. Za razliku od komisiona, trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta. No, ukoliko su i one uključene u nalog zastupnika, onda ih zastupnik daje u ime i za račun komitenta. Komisionar izjave volje, međutim, uvijek čini u svoje ime, a za račun komitenta. Iste razlike postoje i u odnosu na špediciju. Trgovinsko zastupništvo kao samostalan posao ima svoje korijene u anglosaksonskom institutu “agency”. Otuda se ovaj posao često naziva i “agencijom” ili “agenturom”. U kontinentalnim sistemima se dugo vremena ovaj posao obavljao u pravnom režimu naloga i punomoćstva. Sredinom pedesetih godina ovog vijeka ulazi i u zakonodavstva velikih kontinentalnih sistema (Njemačka 1953, Francuska 1958). U bivšoj SFRJ trgovinsko zastupstvo je najprije bilo uređivano u propisima o domaćoj i vanjskoj trgovini. Materijalnopravnu regulativu ugovora o trgovinskom zastupanju donosi Zakon o obligacionim odnosima 1978. godine. Istorijsko nasljeđe određuje stanje izvora prava u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski režim trgovinskog zastupstva sadržan je u Zakonu o 169 i Uredbi o zastupanju stranih lica u Republici vanjskotrgovinskom poslovanju 170 Zakon o trgovini 171 svrstava trgovinsko zastupanje u Bosni i Hercegovini. poslove trgovinskih usluga. Definicija u članu 14 ima komercijalni, a ne pravni
169 170 171

Sl. n. FBiH, 2/95. Vidjeti Član 35. i 36., Sl. l. RBiH 20/95. Vidjeti čl. 35. i 36. Sl. l. RBiH 4/96. Sl. n. FBiH 2/95.

125

karakter: “Uslugama zastupanja smatra se naročito obavljanje trgovinskih usluga u ime i za račun trgovca, kao i obavljanje servisne službe i drugih tehničkih usluga u vezi s održavanjem i opravkom proizvoda”. Ovakvo rješenje dozvoljava da se u daljim izlaganjima zadržimo samo na Zakonu o obligacionim odnosima. Ugovor o trgovinskom zastupanju definisan je u članu 790. Zakona o obligacionim odnosima. Prema njemu, “ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno stara da treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju)”. Na ovaj ugovor se primjenjuju najprije odredbe članova 790 - 812 ZOO. Pošto trgovinsko zastupanje spada u ugovore o nalogu i sadrži elemente punomoćstva, kao supsidijarni izvori mogu se primijeniti i članovi 749 - 770, odnosno 84 - 98. Karakteristike ovog ugovora su: a) trajno djelovanje za komitenta, b) preduzimanje pravnih i faktičkih radnji, c) djelovanje u tuđe ime i za tuđi račun, tj. u interesu komitenta, d) formalnost, e) komutativnost, f) u principu se preuzima samo obaveza rada, ne i rezultata, g) relativna samostalnost agenta u djelovanju; on nije službenik nalogodavca, h) postojanje posebnog odnosa povjerenja - fiduciae, što od ugovora čini posao intuitu personae. 2. Zaključivanje ugovora Za razliku od ugovora o komisionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupanju je, po samome zakonu, formalan. On važi samo onda kada je “sklopljen u pismenoj formi” (član 791 ZOO). Za način na koji će ova forma biti ostvarena, važe opšta pravila obligacionog prava. Razlog za ovakvo rješenje leži u činjenici da se ugovorom o trgovinskom zastupanju stvara trajan poslovni i obligacioni odnos čije je najvažnije elemente potrebno unaprijed i na siguran način utvrditi. Okvirni karakter ugovora o trgovinskom zastupanju ne važi i za pojedinačne poslove koji se na osnovu njega i u granicama, koje su unaprijed određene, zasnivaju. Zbog toga se pojedinačni poslovi između agenta i njegovog komitenta mogu sklapati bilo putem naloga, bilo konkludentnim radnjama. Ako je pojedinačni nalog u skladu sa ugovorom o trgovinskom zastupanju, i šutnja agenta može se smatrati prihvatom.

126

II - BITNI ELEMENTI 1. Ličnost trgovinskog zastupnika Ličnost trgovinskog zastupnika, kao nalogoprimca je bitan elemenat ugovora. Pored člana 753. ZOO, na ovakav stav upućuje karakter odnosa u koje stranke stupaju. Poslovima trgovinskog zastupnika bave se, uglavnom, trgovinska zastupništva (trgovinske agencije, agenture), dok se tim poslovima kao sporednom privrednom djelatnošću mogu baviti, kako posrednički biroi, tako i druge privredne organizacije. Trgovinska zastupništva se mogu baviti kao sporednom privrednom djelatnošću trgovinskim posredovanjem i davanjem obavještenja o stanju na tržištu. Prema tome, po kriteriju djelatnosti ne postoji bitna razlika između posredničkih preduzeća i posredničkih biroa i trgovinskih agencija. I jedni i drugi mogu se baviti istim poslovima. Zastupništvo treba razlikovati od trgovinskog predstavništva, mada je sadržina poslovanja gotovo ista. Trgovinsko predstavništvo je organizaciona poslovna jedinica preduzeća, dok se zastupničkim poslovima bave samostalne privredne organizacije, najčešće agencije. Razlika je i u tome što zastupnik, ako drži robu zastupanog, čini to u režimu konsignacije, dok je roba koja se nalazi u predstavništvu roba preduzeća o čijoj se organizacionoj jedinici radi. 2. Predmet ugovora Karakteristična činidba kao bitan elemenat ugovora, je složena. Predmet ugovora se sastoji iz dvije osnovne komponente; iz trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promoviše interese svoga nalogodavca sa ciljem učestalog sklapanja ugovora, i iz njegovog stalnog posredovanja za komitenta. Predmet ugovora su dakle, faktičke, a ne pravne radnje. To znači da ugovor o trgovinskom zastupanju može postojati i bez davanja izjava volje u ime i za račun nalogodavca. Neke faktičke radnje trgovinski zastupnik vrši u svoje ime i za svoj račun. One ne moraju da dovedu do zaključivanja ugovora, niti do njegovog izvršavanja. Stoga, trgovinski zastupnik preuzima obavezu rada, a ne rezultata. Pravni režim obaveze na isplatu provizije, sadržan u Zakonu o obligacionim odnosima, ne utiče na izloženo rješenje. Ovlaštenje na zastupanje komitenta može, ali ne mora, biti predmet ugovora. Iako je punomoćstvo u poslovnoj praksi uobičajeno, ono ulazi u predmet posla samo na osnovu posebnog i izričitog sporazuma stranaka. Ono može biti dato kao posebno ili kao generalno ovlaštenje (član 792). Generalna punomoć se, najčešće, uključuje u sam ugovor o trgovinskom zastupanju, dok se specijalna daje odvojeno. Do sada izložena rješenja odnose se na dvije situacije: zaključivanja ugovora i primanja ispunjenja ugovora (član 793 ZOO).

127

Tehnologija poslovanja zahtijevala je, međutim, da se i u samom Zakonu predvide neke situacije u kojima je agent ovlašten na vršenje pravnih radnji, davanje izjava volje koje obavezuju nalogodavca. I bez posebnog davanja ovlaštenja, trgovinski zastupnik mora prihvatiti izjave trećih lica sa kojima je komitent sklopio ugovor djelovanjem zastupnika, ukoliko se one tiču nedostataka predmeta ugovora ili drugih momenata koji su relevantni za ostvarivanje ili očuvanje prava trećih lica prema komitentu (član 794 ZOO). I obrnuto, kada to zahtijevaju interesi nalogodavca, zastupnik je ovlašten da i bez posebne punomoći daje izjave potrebne za očuvanje ili osiguranje nalogodavčevih prava (član 795 i 796 ZOO). 3. Cijena Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Pri tome je pravni režim troškova dvostruk. Cijena se, najprije, određuje ugovorom. U okvirnom i formalnom ugovoru o trgovinskom zastupanju mogu biti date pojedinačne cijene ili elementi za njihovo utvrđivanje. Najčešće, to je određeni procenat od vrijednosti posla. Ovi kriteriji se definišu bilo kao nepromjenjivi, bilo kao osnova koja se može korigovati shodno uslovima konkretnog naloga. Ugovorom može i tarifa agenta biti prihvaćena kao mjerodavan izvor za visinu cijene, proviziju. Ako se provizija ne može utvrditi na osnovu ugovora ili tarifa, “zastupnik ima pravo na uobičajenu naknadu” (član 806 ZOO). Poslovni običaj se određuje u sjedištu zastupnika, u vrijeme davanja konkretnog naloga za izvršenje posla. Posebna naknada pripada zastupniku za naplatu komitentovih potraživanja (član 807 ZOO). Kao u ugovoru o komisionu i ovdje je moguća sudska intervencija u pogledu visine provizije. Sud će, na zahtjev nalogodavca, sniziti proviziju na pravičan iznos kada utvrdi da je ona “nerazmjerno velika prema učinjenoj usluzi” (član 806 ZOO). Agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva kada je provizija nesrazmjerno malena u odnosu na učinjenu uslugu. Redovni, fiksni troškovi zastupnika uračunati su u proviziju. Njihovu posebnu naknadu može zastupnik zahtijevati samo kada je to izričito ugovorio. Posebni troškovi učinjeni na nalog ili u interesu nalogodavca odvojeno se namiruju u stvarnim iznosima (član 808 ZOO).

128

III - OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Obaveze agencije 1.1. Iznalaženje saugovarača Glavna je obaveza agencije da se stara da se poslovanje njenog nalogodavca proširi, da istražuje i obrađuje tržište i da što više zainteresuje potencijalne poslovne partnere za djelatnost svoga nalogodavca, kako bi s njim stupili u ugovorne odnose. U tom cilju agencija stalno posreduje između organizacija i svoga nalogodavca da dođe do zaključenja ugovora među njima. Ovlašćenje, ni generalno ni posebno, za zaključenje ugovora u ime i za račun nalogodavca ne uključuje ni pravo, ni obavezu zastupnika da zahtijeva od druge strane ispunjenje ugovora, kao ni primanje ispunjenja. Ali ga nalogodavac može ovlastiti i na ove radnje (član 793 ZOO). 1.2. Učestvovanje u sklapanju poslova Funkcija agencije se ne završava iznalaženjem eventualnog saugovarača nalogodavca. Agent je dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje pri zaključenju posla zastupajući interese nalogodavca i da nastoji da se sklopi povoljan ugovor. Kad je ugovoreno i da sklapa ugovore, odnosno, kad ima generalno ovlašćenje, onda je zastupnikova obaveza da ugovor sklopi za nalogodavca kao dobar stručnjak (član 798 ZOO). 1.3. Davanje obavještenja Agent je dužan davati nalogodavcu obavještenja o stanju na tržištu, naročito o situaciji na tržištu robe i usluga za čiji se plasman stara. Posebno je dužan obavještavati o prilikama i stanju koji su od značaja za konkretni posao, koji mu je povjeren (član 797 ZOO). 1.4. Vođenje knjige ugovora I zastupnik je, kao i posrednik, dužan da vodi knjigu u koju, po redu sklapanja poslova, upisuje ugovore koje je zaključio u ime nalogodavca sa podacima o njihovoj sadržini. Kad ugovor zaključi, sastavlja o tome zaključnicu, koju potpisuje i podnosi na potpis drugoj ugovornoj strani. Po jedan primjerak dobijaju nalogodavac i druga strana, a jedan ostaje agenciji. Pravni značaj i knjige ugovora i zaključnice je u tome što mogu poslužiti kao dokaz o sklopljenim ugovorima. Zaključnica nije ni ugovor ni potvrda o zaključenom ugovoru. Stoga, na punovažnost ugovora nema uticaja njeno potpisivanje. I ako bi saugovarač odbio da potpiše zaključnicu, ugovor važi.

129

Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik za poslove u kojima samo posreduje. Tada izdaje i izvode iz dnevnika (posrednički list). 1.5. Staranje o interesima nalogodavca U svim poslovima koje preduzima za nalogodavca dužan je da nastoji da se ostvari rezultat što je moguće povoljniji za nalogodavca, da posao obavlja brižljivo, sa pažnjom dobrog stručnjaka. Kada mu je nalogodavac naredio kako će postupati, zastupnik je obavezan da se drži naloga i uputstava, ali uvijek vodeći računa o interesima nalogodavca. Ako smatra da su prilike na tržištu takve da bi postupanje po uputstvima išlo protiv nalogodavčevih interesa, dužan je da na to skrene pažnju nalogodavcu. U cilju zaštite interesa nalogodavca, agencija može zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo ovlaštenje je zasnovano na Zakonu, pa se ne mora posebno ugovarati (član 796 ZOO). 1.6. Primanje izjava od saugovarača Druga strana može izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave u vezi s tim ugovorom, umjesto saugovaraču, činiti agenciji. Takve izjave, koje se tiču ugovora zaključenog posredstvom agencije ili ugovora koji je zaključila agencija za nalogodavca, punovažne su. Njima je saugovarač sačuvao prava iz ugovora koja bi bila vezana za te izjave. Agencija je obavezna da primi te izjave i da postupi kako je propisano ili ugovorom predviđeno. 1.7. Poslovna tajna Sve što bude saznao u vezi s poslom koji mu je povjerio nalogodavac agent mora čuvati kao poslovnu tajnu. Agencija naročito odgovara ako ma kakve podatke do kojih je došla radeći na povjerenom joj poslu otkrije trećem licu. Trgovinski zastupnik ne smije podatke koje je saznao u toku ugovora ni sam koristiti. Ova zabrana važi i poslije prestanka ugovora o trgovinskom zastupanju. Ona ima trajan karakter (član 799 ZOO). 1.8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta Ugovorom o trgovinskom zastupanju nastaje trajan i složen odnos između agenta i nalogodavca. Da bi trgovinski zastupnik mogao uspješno da promoviše interese svog partnera, neophodno je da mu ovaj dostavi niz stvari potrebnih za navedenu svrhu. To mogu biti uzorci, alati za servisiranje, tehnička uputstva, reklamni materijal, kancelarijska oprema i slično. Po prestanku ugovora, agent mora sve primljene stvari vratiti u stanju u kome se one nalaze (član 800 ZOO). Rok u kome to valja učiniti nije preciziran, pa ga treba utvrđivati prema prirodi stvari i okolnostima posla.

130

1.9. Polaganje računa Obaveza polaganja računa zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu (član 754 ZOO) i na prirodi posla. Ona postoji kako za konkretan nalog, tako i za ugovor u cjelini. Razlikuje se samo vrijeme u kome se dužnost polaganja računa mora izvršiti: po završetku konkretnog posla, periodično ili nakon prestanka ugovora u cjelini. U svakom slučaju, račun se mora položiti bez odugovlačenja. Nalogodavac je gospodar posla. Zbog toga on može zahtijevati da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun i prije završetka poslova po konkretnom nalogu, odnosno uvijek u toku trajanja ugovora (član 755). 1.10. Trpljenje odbijanja posla Pošto agencija radi za račun nalogodavca, jasno je da nalogodavac može pripremljeni posao sa trećim licem prihvatiti ili odbiti. Nalogodavac je, međutim, dužan da o svojoj odluci bez odlaganja obavijesti trgovinskog zastupnika. Odbijanjem prihvatanja pripremljenog posla od strane nalogodavca može trećim licima biti prouzrokovana šteta. Obaveza njene naknade pada na nalogodavca. Pretpostavka za to je da je agent djelovao dužnom pažnjom i da je treće lice bilo savjesno. 2. Obaveze komitenta 2.1. Predaja materijala potrebnih agentu Ekonomska suština zastupničkog posla, vidjeli smo, ponekad zahtijeva da nalogodavac stavi agentu na raspolaganje određene stvari. Ako je to slučaj, komitent, već po zakonu, ima obavezu da zastupniku prenese posjed određenih predmeta (član 802). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje, te drugi modaliteti određuju se ili samim ugovorom ili po prirodi stvari, odnosno prema logici poslovnog odnosa u koji stranke stupaju. 2.2. Obavještavanje o relevantnim momentima Dužnost komitenta da o relevantnim momentima obavještava svoga agenta takođe proističe iz prirode njihovog odnosa i iz načela poštenja i savjesnosti. Zakon o obligacionim odnosima je u članu 803. posebno apostrofirao dva slučaja: odbijanje prihvatanja pripremljenog posla i smanjenje obima poslovanja. Dešava se da nalogodavac, iz raznih razloga, smanji proizvodnju robe za čiju se prodaju stara agencija, ili da se proizvedena roba mnogo traži pa je nema dovoljno za prodaju, ili da su kapaciteti za pružanje usluga prenapregnuto iskorišteni i da je, stoga, smanjena potreba za prodajom usluga i sl. Trebalo bi, stoga, da i agencija smanji svoju preduzimljivost, jer nalogodavac neće moći da prihvati sve ponude za sklapanje ugovora, niti da ispuni ugovore koje agencija bude sklopila. Nalogodavac je, u tom slučaju, dužan da blagovremeno obavijesti

131

agenciju o potrebi da svede na manju mjeru svoje aktivnosti, da djeluje ispod nivoa koji je ona mogla osnovano očekivati kad je sklapala ugovor o agenturi. Ako to nalogodavac ne učini, odgovara agenciji za pretrpljenu štetu. 2.3. Plaćanje cijene Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ukoliko nije ugovorom regulisano, primijeniće se dispozitivne odredbe člana 805 - 808 ZOO. Razmotrićemo najvažnija od tih pravila. Obaveza plaćanja postoji i onda kada nije izričito ugovorena. Provizija, kao elemenat ukupne cijene usluge, se plaća za: ugovore sklopljene posredovanjem agenta, ugovore koje je agent sklopio sa trećim licima (ukoliko je za to bio ovlašten), ugovore koje sa trećim licem nađenim od agenta sklopi sam nalogodavac i ugovore koje bilo ko sklopi sa bilo kojim trećim licem, ukoliko se radi o isključivoj agenciji. Pravo na posebnu naknadu od naplaćene svote ima agent koji ju je naplatio po ovlaštenju komitenta. Vrijeme plaćanja posebno je regulisano. Obaveza nalogodavca dospijeva “kad ugovor bude izvršen” (član 805). Dakle, kao i kod posredovanja i ovdje je momenat sticanja prava nalogoprimca na naknadu pomjeren za jedan dalji korak u odnosu na izvršenje njegove osnovne obaveze: dovođenje stranaka u vezu, odnosno zaključivanje ugovora. Izloženo pojačavanje pozicije nalogodavca, ipak, trpi i neka zakonska ograničenja. Najprije, agent ima pravo na proviziju iako ugovor nije izvršen, “ako je do toga došlo iz uzroka koji je na strani nalogodavca” (član 805 ZOO). I drugo, u slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno jamčio (del credere zastupništvo) (član 801). Dakle, neizvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika. Troškovi koji nisu uračunati u proviziju posebno se plaćaju. Ova obaveza izvršava se shodno ugovoru ili prema opštim pravilima o izmirenju novčanih dugova. 2.4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i pridržaja na svim nalogodavčevim stvarima koje je u vezi s ugovorom primila od nalogodavca, kao i na onim stvarima koje je u vezi s tim ugovorom primila od nekog drugog. Ono što vrijedi za zalogu uopšte, vrijedi i za zalogu kod agencije. Ona ima založno pravo na stvarima dok se nalaze kod nje, ili kod nekog drugog ko ih drži za agenciju. Ima založno pravo takođe i na stvarima za koje ima u rukama dokument pomoću koga može raspolagati tim stvarima (član 809 ZOO). Za svoja dospjela potraživanja, koja su nastala u vezi s ugovorom, agencija ima pravo zaloge i na novcu koji je naplatila za nalogodavca po njegovom

132

ovlaštenju. Kao i uvijek, pravo se može konstituisati na stvarima i na novcu samo ako se do njih dođe legalnim putem. IV - ODGOVORNOST STRANAKA 1. Odgovornost trgovinskog zastupnika Odgovornost trgovinskog zastupnika može, kao i kod ostalih vršilaca usluga na osnovu naloga, biti administrativna i kaznenopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima. Imovinska odgovornost ugovornog je karaktera, subjektivna i podložena opštim pravilima o popravljanju štete za neizvršenje nenovčanih obaveza. U ZOO postoje i dva posebno uređena slučaja. Prvi se tiče otkrivanja poslovne tajne. Specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze, a ne s obzirom na pravila o odgovornosti i naknadi (član 799 ZOO). Drugi je “poseban slučaj odgovornosti”, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen djelovanjem agenta (del credere trgovinsko zastupstvo). Tada zastupnik odgovara solidarno sa trećim licem. To znači da u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora od strane trećeg, nalogodavac može da se obrati agentu odmah i da traži ispunjenje i naknadu štete ili, pod zakonskim uslovima, raskid ugovora. Samo se po sebi razumije da agent tada nema pravo ni na proviziju. 2. Odgovornost nalogodavca Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Pri tome treba razlikovati slučajeve neizvršenja novčanih od nenovčanih obaveza. V - POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA 1. Podjela poslova Trgovinsko zastupanje je pravna forma kroz koju se mogu zadovoljavati različite vrste poslovnih potreba. Ta činjenica dovodi do niza podjela od kojih nisu sve podjednako pravno interesantne. Obim ovlaštenja je jedno od pravnih mjerila za podjelu ovih poslova. Ako svoga komitenta mogu zastupati u svim njegovim aktivnostima, agenti se smatraju generalnim. Ukoliko je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta poslova, trgovinsko zastupstvo je specijalno. Istovrsna podjela je moguća i prema obimu ovlaštenja na zastupanje.

133

Pravno su najinteresantnije podjele trgovinskog zastupstva po vezanosti i odgovornosti. Razmotrićemo ih posebno, bez obzira na to što su neka rješenja u vezi sa njima već izložena. 2. Neisključiva i isključiva agencija Neisključiva agencija postoji onda kada bilo nalogodavac, bilo agent mogu na istom području za istu vrstu poslova imati više poslovnih partnera. Isključiva agencija postoji onda kada su oba ili jedan partner vezani samo za jednu osobu. Preduzeću komitentu je stalo da ima što veći promet robe i usluga. Upravo zbog toga Zakon polazi od neisključive agencije kada je u pitanju nalogodavac. On “može imati na istom području za istu vrstu poslova više zastupnika” (član 790. st. 2 ZOO). Suprotno se može ugovoriti. Kada je u pitanju agent, važi zakonska pretpostavka isključive agencije. “Jedan zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu da na istom području i za istu vrstu poslova radi za drugog nalogodavca” (član 790. st. 3 ZOO). 3. Del credere zastupstvo Zastupstvo sa jamstvom za ispunjenje obaveza trećeg lica ili del credere agencija postoji onda kada agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja. U ovom slučaju, agent ima pravo i na veću proviziju (del credere provizija). Posebna naknada, koja se dodaje na redovni iznos provizije, služi, u stvari, kao premija za preuzeti rizik (ne)ispunjenja ugovora od strane trećeg lica. Prije donošenja Zakona o obligacionim odnosima važio je i kod nas trgovački običaj da se ugovaranje provizije dvostruko veće od uobičajene smatra ugovaranjem del credere zastupstva. Izričita odredba člana 801. st. 1 ZOO ukida ovo običajno pravilo. Kod nas se, dakle, del credere zastupstvo mora posebno pismeno ugovoriti. VI - PRESTANAK UGOVORA 1. Prestanak ugovora sklopljenih na određeno vrijeme Vrijeme trajanja ugovora može biti određeno izričito ili prećutno, po prirodi samog posla. U prvom slučaju ugovor prestaje kada istekne rok na koji je zaključen. U drugom je potrebno analizom sadržaja posla utvrditi da li je ugovor prestao ili nije.

134

2. nego će se smatrati izjavom o otkazivanju ugovora. tj. Ukoliko to nije slučaj. otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjesečja. U njima su predviđene dvije osnovne situacije: raskid ugovora sa otkaznim rokom i bez njega. obavezna je da naknadi štetu drugoj strani. otkazni rok iznosi dva mjeseca. usljed koga je uslijedio raskid ugovora. ali otkazni rok ne smije ni u kom slučaju biti kraći od mjesec dana (član 810 ZOO). Pored toga. Ukoliko su stranke bile povezane ugovorom o trgovinskom zastupanju manje od tri godine. Prestanak ugovora sklopljenih na neodređeno vrijeme Kada je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. strana koja je primila neosnovani otkaz može. Ugovor se. u tom slučaju. Ugovor se može raskinuti krajem svakog kalendarskog tromjesečja. I ovdje se vrijeme računa unazad . Za prestanak ovako produženog ugovora potreban je otkaz. raskida bez otkaznog roka. To se čini nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka njegovog važenja. otkazom bilo koje strane. U ovom slučaju se smatra da je novi ugovor sklopljen pod istim uslovima.od nastupanja tromjesečja sa čijim početkom ugovor prestaje da postoji. neće se uzeti da je to izjava o raskidu ugovora. ukoliko želi. Dužina otkaznog roka zavisi od vremena trajanja ugovornog odnosa. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbiljan. ali na neodređeno vrijeme. a ne kada to pojedina stranka želi. 135 . on može prestati sporazumom stranaka ili jednostranom izjavom.Ugovori sklopljeni na određeno vrijeme mogu se prećutno produžiti. pa je potrebno da protekne redovni otkazni rok da bi ugovor prestao. Strana koja je neosnovano dala otkaz. Uslovi pod kojima se otkaz može dati i način na koji to može biti učinjeno mogu se posebno urediti ugovorom. Ukoliko je odnos trajao više od 3 godine. ali je potrebno drugu stranu obavijestiti o razlozima raskida. Ova rješenja stranke mogu i izmijeniti svojim sporazumom. i sama raskinuti ugovor bez davanja otkaznog roka (član 811 ZOO). važiće dispozitivne odredbe ZOO. Svaka strana može raskinuti ugovor i onda kada za to ima ozbiljne razloge.

136 .

Pojam komisionog posla Komision je takav privredni posao u kome se jedna strana obavezuje da će izvršiti neki privredni pravni posao u svoje ima a za račun druge strane. komision pripada trgovinskim uslugama (član 11). redovno se bave trgovinske organizacije. Komitent je lice koje ovlašćuje drugu stranu da za njegov račun izvrši povjereni posao. Sličnu . Komisionim poslovima. privredni posao koji zaključuje komisionar s trećim licem. pored privrednih subjekata kojima je to osnovna djelatnost.770). Po svojoj pravnoj prirodi. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za njega. FBiH. Prava i dužnosti stranaka povodom ovoga posla su u kontinentalnim sistemima više ili manje jednako regulisana. Prema sistematizaciji Zakona o trgovini. u stvari. a za račun komitenta. kao da je sebi kupuje.POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA 1. Tako. mada užu. Zakona o trgovini (Sl. Stoga se na njega primjenjuju odredbe ZOO naloga (član 749 . U savremenim sistemima ovaj posao ima sličnu pravnu i ekonomsku fizionomiju. 137 . ugovor o komisionu je ugovor o nalogu (član 772 ZOO). njemu se izvršava obaveza i on odgovara za izvršenje posla. Komisionar obavlja povjereni mu posao kao svoj i radi u vlastito ime. “Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent” (član 771 ZOO). U inkaso komisiji se njemu vrše uplate. Za to treće lice odnos između komisionara i komitenta je u principu irelevantan. Za komisione poslove je karakteristično i to što ih komisionar obavlja za račun komitentov. kupuje je u vlastito ime. Komisionar je lice koje prima i izvršava komitentov nalog i s trećim licem zaključuje naređeni mu privredni posao u svoje ime. a za račun komitenta”. U anglosaksonskim porecima ovaj posao se pojavljuje u pravnom obliku prikrivene agencije (undisclosed agency). Prema trećim licima s kojima sklapa povjereni mu posao. Strane koje učestvuju u ugovoru o komisionu zovu se komitent i komisionar. stiče prava i obaveze. 2/95): “Ugovorom o komisionu smatra se naročito prodaja ili kupovina robe u svoje ime. Za komisione poslove karakteristično je što ih komisionar obavlja u svoje ime. a druga će joj strana za to platiti. kod komisione prodaje komisionar prodaje stvar kao svoju. kad kupuje robu. što rezultati komisije pripadaju komitentu. naziva se u poslovnom svijetu komisijom. on je ugovorna strana. Komision su usvojila sva moderna prava. iz tog posla. komisionar.n. dakle. on plaća u svoje ime.GLAVA TREĆA KOMISION I . definiciju sadrži i član 15. Sam posao koji komitent naređuje da bude obavljen. “ako pravilima o komisionu nije drugačije određeno” (član 772 ZOO).

preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima koje je komisionar stekao izvršavajući nalog komitenta. Dakle. Neposredan odnos između komitenta i trećeg lica nastaće onda kada komisionar na zahtjev komitenta (član 779) ili samostalno otkrije komitentu ličnost trećeg i prenesena prava koja prema trećem ima (član 787). povjerava komisionaru da za njega obavi neki privredni posao. odnosno neki drugi posao u zemljama gdje je to pravno moguće. stvar ulazi u stečajnu masu. koji se sklapa u cilju izvršenja prvog ugovora (naloga komitentovog). jer komisionar sklapa posao za njegov račun. Po drugom gledištu komitent polaže izlučno pravo na stvar.komitent. Postojanje tri subjekta znači mogućnost uspostavljanja tri grupe odnosa. Pravo svojine na stvari koja je data u komision ostaje komitentovo. jer on u poslu s trećim licem nastupa u svoje ime. po prvom shvatanju. u kome je komisionar dužan da prenese svojinu na komitenta i da mu preda stvar. npr. prodaju ili kupovinu. jer on sklapa posao sa trećim licem u svoje ime. Kad se radi o međusobnim odnosima stranaka koje učestvuju u jednom komisionom poslu . nego za račun komitenta. Nadalje. svojina odmah po prijemu isporuke prelazi na komitenta. Takve mjere ne mogu preduzimati uopšte.Iako je komisija pravni posao komisionara sa trećim licem. a to znači da su te stvari i prava komitentova. kako onih koje je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun tako i onih koje je komisionar nabavio za njega. komitent ima izlučno pravo iz stečajne mase stvari. i drugi je ugovor između komisionara i trećeg lica. privredni rezultati posla su komitentovi. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio drugo gledište. Između komitenta i komisionara postoji u pogledu te stvari samo obligacioni odnos. povjerioci komisionarevi ne mogu radi naplate svojih potraživanja preduzimati mjere izvršenja na pravima i stvarima njegovih 138 . kome je komisionar predao stvar. Stoga. radi naplate svojih potraživanja. Naime. Prema dosad izloženome. Kod komisione kupovine pitanje je sporno: po jednima. svojinu na kupljenoj stvari stiče komisionar. Stoga. Rezultati drugog ugovora pripadaju komitentu. povjerioci komisionara ne mogu. komisionar. pa ni u slučaju komisionarevog stečaja. U slučaju stečaja komisionara.obavlja povjereni mu posao i polaže o tome račun komitentu kao svome nalogodavcu. Tim ugovorom mu daje nalog. a ne u stečajnu masu (član 789 ZOO). jeste komisionar radio u svoje ime. Komitent bi ulazio u konkurenciju s ostalim povjeriocima. Jedan je ugovor između komitenta i komisionara. komisioni posao se sastoji u ovome: komitent zaključuje ugovor sa komisionarom. u slučaju stečaja komisionara. u ovom privrednom poslu postoje tri subjekta i dva ugovora. a komitent mu za tu uslugu isplaćuje proviziju. treće lice. da cijenu plati njemu. pošto je u svojini komisionarevoj. ali nije radio za svoj račun. Iz istih razloga komitent može zahtijevati od trećeg lica. onda je interesantno i od praktičnog značaja i pitanje svojine nad stvari koja je predmet komisione prodaje ili kupovine. kao što komitent i stiče to pravo čim komisionar nabavi stvar za njega. Komisionar izvršava taj nalog . Po drugima. sa poslovnog stanovišta to je posao komitenta. Kod komisione prodaje komitent ostaje vlasnik stvari sve do njene isporuke trećem licu.

Komisionar. Posao se tada. ili ne može povući nalog za kupovinu. Smatramo da treba usvojiti prvo shvatanje.).dok stvar nije kupljena. ako je komisionar primio na prodaju stvar od nekoga ko nije njen sopstvenik i prodao je. Naše pravo nema direktne odredbe koja bi ovaj slučaj rješavala. pozvati komitenta da odnos raščisti i stvar oslobodi od prava ili ma kakvog zahtjeva trećeg lica. Kad se pojavi sopstvenik stvari i po svom pravu svojine zahtijeva od kupca da mu stvar preda. po svojoj prirodi. po pravilu. samo ako su potraživanja nastala u vezi sa sticanjem tih prava i stvari (čl. Nasuprot takvom shvatanju stoji činjenica da se odnos komitenta i komisionara ne tiče trećeg lica koje kupuje stvar od komisionara i s njim stupa u pravni odnos. Komisionar prodaje njegovu stvar. odnosno nalog komitentov može glasiti na određeni rok (“prodajte ili kupite robu do 1. više odgovara zahtjevu pravičnosti i bolje je uklopljeno u rješenje ZOO o odnosima povodom stečaja komisionara. prodavac odgovara ako na prodatoj stvari postoji neko pravo trećeg lica. jer se komisionar ne upušta u ispitivanje svojine stvari koja mu se predaje na prodaju. obično sklapa individualnom ponudom i njenim prihvatom. pošto je.komitenata. ovaj ugovor fiducijaran. Posao se zasniva na povjerenju poslovnih partnera.dok još nisu prodate. Dakle. ili ograničava ili umanjuje kupčevo pravo (pravni nedostatak). oni to mogu činiti ako se potraživanje odnosi na posao sklopljen povodom tih stvari i prava. Izuzetno. Među privrednim organizacijama kojima komisioni posao ne spada u privrednu djelatnost nalog za komisiju se rjeđe upotrebljava. Prema tome trećem licu bi za pravne mane odgovarao komisionar. Ugovor o komisionu može se sklopiti i na određeno vrijeme.g. Kod komisione prodaje sporno je pitanje odgovornosti za evikciju. može ugovoriti rok u svoju korist tako da komitent ne može povući stvar. decembra t.”. odgovarao bi komitent. 2. Za praksu je značajno i pitanje ko je prodavac? Jer. odnosno naknadi štetu. takođe. “u roku od tri mjeseca od danas” i sl. Nalogom se posao zaključuje sa 139 . kada mu se kupac obrati tražeći njegovu zaštitu protiv zahtjeva trećeg lica koje polaže pravo na stvar. pa za njegovo zaključivanje važe sve opšte norme o ovakvim ugovorima. iako je prodaje u svoje ime. Komitent ima uvijek pravo da traži povraćaj stvari datih u komisionu prodaju . odnosno može tražiti povraćaj iznosa koji je dao za kupovinu . ne može jednostrano raskinuti ugovor do određenog roka. konsenzualan i neformalan. uslijed koga se isključuje. ili komitent koji se pred komisionarom pojavio kao njen sopstvenik? Za pravne mane. nalogom i konkludentnim radnjama. Stoji njegova obaveza da u tom slučaju komisionaru naknadi troškove. Jasno je da odgovornost za pravne nedostatke treba da leži na komitentu. Stoga će komisionar. 788 ZOO). Zaključivanje ugovora Ugovor o komisionu je. Ugovorni odnos može se zasnovati ponudom i prihvatom. tj. Ono odražava faktičko stanje. hoće li tom kupcu odgovarati komisionar od koga je stvar kupljena. znači za svojinu stvari.

BITNI ELEMENTI 1. Po jednima je potrebna predaja stvari komisionaru. Za nalog se. on nije posrednik u pravno-tehničkom smislu. To ugovorom o komisionu daje osobine fiducijarnog pravnog posla. Obavljanje privrednih poslova u svoje ime. Navedeni izrazi predstavljaju pravne standarde. nego obaveza iz ugovora. Ličnost komisionara Iz načela samostalnosti proizlazi da poslovni subjekt. pravnu prirodu radnji predaje i prijema treba cijeniti prema uslovima u kojima se vrši. Nalog se smatra prihvaćenim ako ga komisionar ne odbije “odmah” (član 32. Ne posreduje između stranaka da bi ih doveo u vezu da sklope posao. Ako komisionar nalog ne odbije bez odlaganja. a ne i sa onim pravnim subjektom koji se komisionim poslom bavi kao sporednom djelatnošću. dakle. sam i slobodno. na sve načine na koje se može sklapati neformalan ugovor. st.u svoje ime. pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Međutim. odnosno kupovnom komisionu. odgovara za štetu koju potencijalni komitent trpi zbog ovog zadocnjenja (član 750 ZOO). ne traži određena forma. nego on sam zaključuje ugovor sa komitentom i 140 . telegramom. Ovo je načelno stanovište i Zakona o obligacionim odnosima. pokazuje da komitent ima posebno povjerenje u komisionara. u našem pravu. pa bi ovo bio realan ugovor. Iz izlaganja o pojmu posla vidljivo je da komitent prenosi na komisionara više pravnih nego ekonomskih ovlaštenja. Drugo je mišljenje da je ugovor o komisionu uopšte. odlučuje da li će se baviti vršenjem jedne ili više usluga. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično (član 753 ZOO). a ličnosti komisionara svojstvo bitnog elementa ugovora.komisionarom kome je taj posao profesija. posao intuitu personae. pa i ugovor o komisionoj prodaji konsenzualan. mora biti uneseno u sudski registar. II . Nalog se može dati: pismeno. telefonom. odnosno da tuđim novcem nabavi robu kao kupac. 3 ZOO). U teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o tome da li je za zaključenje ugovora o komisionoj prodaji potrebno da se preda stvar koju treba da proda komisionar. onda predaja i prijem stvari. usmeno. ili ako im nalog ne prethodi. No. odnosno novca dobijaju svojstva konkludentnih činidbi kojima se sklapa ugovor o prodajnom. Predaja stvari koju treba prodati nije uslov za ugovor. a za tuđi račun. u kom obimu. pod kojim će uslovima pružati svoje usluge i u kom će organizacijskom obliku poslovati. Davanje komisionaru i ovlaštenja da robu proda kao svoju . Izloženo opšte rješenje važi i za komisionu djelatnost. Komisionar igra ulogu ekonomskog posrednika u prometu robe. odnosno “bez odgađanja” (član 750 ZOO). Ugovor o komisionu je. Ako izričita ponuda i prihvat nisu dati.

Cijena Treći bitni element ovoga ugovora je cijena. Predmet Predmet ugovora je pravni posao koji jedna stranka (komitent) povjerava drugoj (komisionaru) da ga obavi za njen račun. Po Zakonu. Komisionar ne igra ulogu zastupnika. 3. 2.drugi ugovor sa trećim licem. samo komisionar. Kada je naknada komisionara pretjerano velika. dakle. ili paušalno. komisionar mora naložene poslove da “obavi” (član 771). bilo procentualno prema vrijednosti posla. kako je već rečeno. bilo raznorodnih poslova. 141 . Pošto on posao obavlja za račun komitenta. da bi izvršio prvi ugovor sklopljen sa komitentom. Predmet ugovora može se sastojati od jednog ili više. bilo istorodnih. To je i inače karakteristično za ugovore poslovnog prava. ako iznos naknade nije određen ugovorom ili tarifom. Komisionar nema ovo pravo ako je ugovorena naknada nesrazmjerno niska u odnosu na trud koji on mora da uloži pri izvršavanju ugovora. u jednom iznosu. kada nije srazmjerna obavljenom poslu i rezultatu. komisionaru pripada provizija i kad je posebno ne ugovori (član 771 ZOO). a može biti i plaćanje za račun komitenta. Privredni posao koji komisionar preuzima da završi za račun komitenta može biti različit: najčešće. Sa trećim licem se pravno angažuje. plaća se prema običaju koji važi za tu granu u mjestu u kome je komisionarevo sjedište. transport itd. ugovorom preuzima na sebe obavezu rezultata. to je prodaja neke komitentove stvari. u većini zemalja. Pošto je ovo privredni posao. Poslovi mogu biti ograničeni rokom ili. Komisionar obavlja povjereni mu posao uz naknadu koja se kod ovog posla naziva provizijom. Pravna veza po tom poslu postoji samo između komisionara i trećeg lica i stoga se obaveze i prava zasnivaju samo između komisionara i trećih lica. pak. On. Ako iznos provizije nije ugovoren. komitent može zahtijevati da sud snizi naknadu na pravičan iznos. mogu biti trajni. Iznos provizije se obično ugovara. komisionaru pripada naknada prema obavljenom poslu i poslovnom rezultatu (član 783). pa kupovina za račun komitenta. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Kod zastupstva je obratno: sva prava i obaveze iz posla koji zaključi zastupnik za zastupanog tiču se zastupanog nalogodavca i trećeg lica. ZOO je prihvatio drugačije rješenje za ovaj slučaj. a ne između komitenta i tih trećih lica. sav efekat koji se u ekonomskom pogledu postigne tim poslom pripada komitentu. Bez obzira na obilježja predmeta. špedicija.

može komitent dati uputstva kako će komisionar postupati. komitent je ovlašten na naknadu štete. prihvat i dokument koji se tiče komisionog posla. Ponekad se iz sadržine naloga ne može sigurno i tačno zaključiti o kakvoj se vrsti naloga radi. dalje. a za račun komitenta dâ pravno relevantnu izjavu volje. Nalog može biti opštiji: širi. On. komitent može ne priznati. kako se vidi. ili može dati gornju i donju granicu cijene. smatra se da je prepustio komisionaru da proda. Kod komisiona sa imperativnim nalogom. “nalog” označava i način na koji komisionar treba da u svoje ime. proda ili kupi po tačno određenoj cijeni. kao i kod limitativnih naloga. odbiti posao.III . kod limitativnih naloga komisionar može ponuditi da naknadi razliku između limitirane i postignute cijene. limitiranim. termin “nalog” može imati i druga značenja.1. Uslov za vršenje ovih prava jeste obavještavanje o odbijanju prihvatanja sklopljenog posla. nalog može biti nešto uopšteniji. kad komisionar valja da postupa onako kako glasi nalog. Ako komitent nije odredio nikakvu cijenu. ako se komisionar nije držao naloga. kada komitent ostavlja komisionaru veću slobodu izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu posla (fakultativni nalog). ali data uputstva nisu čvrsta i dozvoljavaju komisionaru da od njih unekoliko odstupi. može biti i potpuno određen. jer. odnosno usluga. Napokon. jer komitent nije precizan u izražavanju. Ipak. jer komitent je ograničio komisionara. on predstavlja srednje rješenje. a komitent je tada dužan 142 . ili samo najnižu ili samo najvišu cijenu. Zavisno od okolnosti u kojima se pojavljuje. Pošto je ovaj odnos bitno određen karakterističnom obavezom komisionara. Komitent može narediti da se stvar. Pod “nalogom” u ovom kontekstu podrazumijevamo sadržaj odnosa u koji stranke stupaju ugovorom. Takvi nalozi nazivaju se limitnim.OBAVEZE STRANAKA 1. Pravilo je da se u slučaju sumnje uzima da se radi o demonstrativnom nalogu. svoga nalogodavca. nije mu dao slobodu ne samo u pogledu cijene nego i u pogledu ostalih uslova. naređujući nalog). da postupi po nalogu. koje komitent mora dati “odmah” (član 773). Postupanje po nalogu Osnovna komisionareva obaveza je da zaključi posao s trećim licem u svoje ime. Pored toga. ako smatra da je to u interesu komitenta (demonstrativni ili indikativni nalog). Tada se mora pridržavati komitentovih uputstava i naređenja i nema elastičnosti u ostvarenju povjerenog mu posla (imperativni. kada komitent ne dozvoljava mogućnost slobodnog izbora i djelovanja komisionaru. Razlikovanje u pogledu širine ovlašćenja koje komitent daje nalogom komisionaru ima značaj za odgovornost komisionara. Obaveze komisionara 1. Neki nazivaju i imperativni nalog limitiranim. odnosno kupi robu po cijeni koju on nađe za shodno. a za račun komitenta. najnižu i najvišu. limitativnim. To su: ponuda.

Ovo je posebno važno kod trajnijeg poslovnog odnosa s obzirom da se cijene i drugi uslovi mijenjaju. djeluje profesionalno. “te ako je na to primoran okolnostima” (član 753).2. Razlog je u tome što je komisionarova odgovornost vezana za izvršenje posla povjerenog u nalogu (obaveza rezultata). nego iz poslovnih razloga. Po našem pravu. komitent je dužan prihvatiti rezultat posla. Komisionar je dužan da ga obavijesti o takvoj situaciji. što znači i veću proviziju i veći dobitak. Ako bi bio 143 . Praktično posmatrano. a upravo mu širina i rasprostranjenost tih veza omogućuju da zaključuje veći broj poslova. Naročito kad se situacija na tržištu mijenja i kad je vjerovatno da bi uslijed drukčijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Kod demonstrativnog naloga. odgovara za izbor zamjenika i uputstva koja mu je dao. Komisionar. Čak se smatra da je to njegova dužnost. Komisionar mora nalog. 1. Ako za to ima vremena. tu stvarno i nema uputstava i komisionar se nema čega pridržavati. ipak. komisionar mora djelovati pošteno i savjesno. da robu nije mogao prodati po određenoj cijeni i da je cijena kakvu je postigao. Smisao fakultativnog naloga je upravo u tome da komisionar uradi kako smatra da je najbolje u interesu komitenta. Obavještavanje o poslu Komisionar je obavezan da u toku posla obavještava komitenta na njegov zahtjev. Teorijsko opravdanje našlo se u činjenici da komisionar kao nalogoprimac radi za račun komitenta. Za rad potkomisionara ne odgovara. može ukoliko je to ugovoreno. Povjeriti ispunjenje naloga drugome. i kod limitiranog i kod demonstrativnog naloga. komisionar može odstupati od datog mu naloga kada smatra da je to u interesu komitenta. u interesu komitenta. Ako to dokaže. da obavijesti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od primljenih uputstava. Ako je potrebno. kada komitent naknadno da dozvolu. potkomisionaru. osim onoga što je kao najvažnije sadržano u nalogu. Smatraće se da je komisionar prisiljen da uzme potkomisionara bez odobrenja komitenta. najprije. u slučaju kad proda robu po nižoj cijeni od limitirane. izvršiti lično. a s kim će stupiti u poslovnu vezu ne tiče se komitenta. sam. Neka prava ne zauzimaju navedeno stanovište i ne smatraju obavezom komisionara da saopštava komitentu s kim je sklopio posao. komisionar treba. Neka prava dozvoljavaju komisionaru da dokazuje. bez obzira na vrstu. onda kada ne može na drugi način da sačuva interese svoga nalogodavca. naime. pažnjom dobrog privrednika i uz stalno uvažavanje interesa svoga komitenta. jer mora štititi interese komitenta. komisionar je dužan da daje podatke o tome s kim je zaključio posao za račun komitenta (član 779). razlozi za ovakav stav leže u poslovanju dokumentima iz kojih komitent prije ili kasnije može utvrditi ličnost trećeg.prihvatiti rezultat posla (član 773). On stvara svoje poslovne veze. Prilikom izvršavanja naloga. komisionar je dužan da obavještava komitenta o relevantnim momentima posla i kad to komitent ne traži. Bez obzira na okolnosti. Takav stav je prihvaćen ne iz pravnih.

količinu i stanje pakovanja. Dužan je da utvrđuje kvalitet. Čuvanje stvari Komisionar je obavezan da brižljivo. čiji je odnos prema komitentu zasnovan na povjerenju. 1. Sadržaj ove dužnosti su dva podatka: datum prispijeća i opis vidljivog nedostatka ili manjka. odgovara i za slučajnu propast i slučajno oštećenje stvari (član 776). i uopšte prema odgovornom licu. ako je osiguravanje obavezno. 144 . Tako je komisionar dužan preduzimati sve mjere radi očuvanja komitentovih prava prema špediteru. Zaštita komitentovih interesa Pored dužnosti obavještavanja o nedostacima. mogao bi biti komisionarov interes okrnjen. Stvar koja se nalazi kod njega. bilo što mu je povjerena na prodaju. Ako bi stvar koja mu je povjerena na prodaju mogla izgubiti od svoje vrijednosti. a bio je na to obavezan nalogom ili zakonom. ako je takav običaj za tu vrstu stvari. podaci o trećem licu u ovom konceptu imaju karakter poslovne tajne komisionara. bilo što je tu stvar kupio za komitenta. komisionar je dužan u svakom pogledu i u svakoj prilici čuvati interese svoga nalogodavca. Tu se podrazumijeva i obaveza da stvar osigura. ako stvar nije osigurao. osigura dokaze o stanju stvari. komisionar je dužan čuvati i preduzimati sve mjere radi njene zaštite. bilo zbog svojih svojstava.3. Kao privrednik. Odgovornosti se oslobađa samo ako dokaže da se ta šteta nije mogla otkloniti i pored njegove naročite pažnje.dužan da komitentu daje obavještenja o trećem licu s kojim je zaključio posao. Međutim. za ocjenu komisionareve odgovornosti uzima se u obzir posebna pažnja. dužan je stvar prodati kao dobar privrednik na najpogodniji način (član 778). ili ako je to uobičajeno u poslovnim odnosima komisionara sa komitentima. U praksi. Ubuduće. uloži prigovore i slično. ako je tako naredio komitent. a postoji opasnost da ona bude znatnije oštećena. ova obaveza ima višestruke pravne oblike. komisionar je obavezan na drugi način štititi interese komitenta. Stoga. ili ma iz kojih drugih uzroka. Komisionar odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem ili neurednim izvršenjem ove dužnosti (član 777). komisionar je dužan obavijestiti komitenta o tim promjenama na stvari i tražiti uputstva. povodom novih poslova. Ne dobije li na vrijeme uputstva šta će činiti sa stvari. vozaru i skladištaru. 1. Iz obaveze čuvanja povjerene stvari proističu odgovornosti komisionara za štetu koja bi nastala na toj stvari. Mora da preduzima mjere ako se pokažu mane na stvari. utvrdi da je ona oštećena. Obaveza obavještavanja postoji i onda kada komisionar prilikom preuzimanja robe koju mu je uputio komitent. a kome je zanimanje sklapanje poslova za račun svojih komitenata.4. pažnjom dobrog privrednika čuva stvar (član 776). Znači. bilo zbog uticaja spoljnih činilaca. njegov dotadašnji komitent bi mogao sam stupiti u poslovni odnos sa poznatim trećim licem.

itd. odnosno da li može davati avans trećem licu za stvar koju kupuje za račun komitenta. Predaja rezultata posla Komisionar je obavezan da “bez nepotrebnog odgađanja” preda rezultat posla i položi račun o svome djelovanju (član 780). 1.: proda stvar skuplje. Nikakve neposredne koristi iz posla ne može imati komisionar. ako je. ako o tome nema dispozicije u nalogu. ako se radilo o komisionoj prodaji. Ona postoji ne samo za vrijeme izvršenja ugovora nego i po njegovom ispunjenju. 145 . položi račun komitentu.1. vrati ostatak neprodatih stvari kod komisione prodaje. bez obzira što je on dao stvar na kredit ili na otplatu u ratama. završen onako kako glasi nalog. Komisionar je dužan da isplati komitentu cio iznos prodajne cijene. kupi je jeftinije. pa mu je to komisionar dužan predati. ekonomski rezultat posla. Pravilo je da ne može i da te radnje. npr. Isto je tako interesantno i pitanje da li komisionar može prodati povjerenu mu robu na kredit. Sve to treba uzeti kao poslovnu tajnu. ili bolju stvar.). Interesantno je pitanje kome pripada višak rezultata posla ako komisionar u izvršenju naloga uspije da završi posao uz povoljnije uslove. komisionar je dužan da. Šta će to biti .. da mu obezbijedi podatke potrebne za ocjenu rezultata posla i da preda dokumenta. Pored predaje rezultata posla. smatra se da komisionar može davati avans i prodati ih na kredit. proda je uz neke druge povoljnije uslove i sl. predati mu stvar koju je nabavio zajedno sa dokumentima uz stvar. a neutrošeni novac kod komisione kupovine. Ispunjenjem ove obaveze upravo se postiže cilj posla. Posao je sklopljen za račun komitenta i ono što je postignuto. Njegova je korist u proviziji (član 773). sa povoljnijim rezultatom nego što je glasila dispozicija (npr.5. stvar prodata na kredit. sve koristi iz posla pripadaju komitentu. Jasno je da komitent može naknadno odobriti postupak komisionaru. Međutim. Stoga je komisionar dužan predati i višak iznad cijene ili stvari. kao ni o činjenicama. prenijeti na njega potraživanja prema trećem licu. Obaveza čuvanja poslovne tajne je trajna. pošto završi posao. Kako se posao izvršava za račun komitenta.6.zavisi od prirode posla i ugovora. Komitentu mora predati čist posao. uslovima i odnosima koje je saznao u izvršenju tih poslova. pripada komitentu. odnosno za prodaju i kupovinu onih stvari za koje je takav način rada uobičajen. itd. Tako će komisionar predati komitentu iznos koji je primio na ime cijene za prodatu stvar. Čuvanje poslovne tajne Komisionar nije ovlašten da trećim licima daje obavještenja i podatke o poslovima koje je zaključio sa svojim komitentima. za one vrste poslova. preduzima na svoj rizik. okolnostima. ako nema naloga da tako ne uradi.

146 . ili je ugovoreno da komisionar otkupljuje u vrijeme sezone poljoprivredne proizvode za račun komitenta .2. Obaveze komitenta 2. Može se desiti da komisionar primi nalog od dvojice svojih komitenata za isti posao .data je. komisionar ima pravo da zahtijeva punu proviziju i onda kada je u izvršenju posla bio “spriječen nekim uzrokom za koji odgovara komitent” (član 782). ipak. nego naknada za trud. Kada će se posao smatrati završenim zavisi od toga kako glasi konkretan komitentov nalog. Njena visina se određuje prema okolnostima konkretnog slučaja. Ako je ugovoreno da komisionar postupno izvršava posao . Pošto se niko ne može pozivati na svoju nesavjesnost. Nasuprot ovoj dužnosti komitenta stoji nasuprot obaveza komisionara da primljena sredstva upotrijebi samo u svrhu za koju su mu data. ima pravo na odgovarajuću naknadu. komisionar u ovom slučaju nema pravo na naknadu za uloženi trud. “Komisionar koji je nevjerno postupio prema komitentu nema pravo na naknadu” (član 782). daje robu i nalog za prodaju. Tada mu pripada provizija od obojice komitenata. Davanje avansa komisionaru mora se izričito ugovoriti (član 785). Prema prirodi posla. Obaveza plaćanja postoji i kada nije izričito ugovorena. npr. Zakon ne predviđa da je komitent dužan predujmiti komisionaru potrebna sredstva za obavljanje povjerenog mu posla. Bitno je da je došlo do ugovorenog rezultata. kad izvrši komitentov nalog i postigne rezultat. komitent će biti dužan da komisionaru da robu ili stvari. veća količina robe u komisiju da se prodaje prema potrebama potrošača.1. komisionar. Provizija pripada komisionaru tek kad obavi posao.. npr. ako se radi o komisionoj prodaji ili transportu. jer ovdje se rad nagrađuje tek kada je doveo do uspjeha. “Odgovarajuća naknada” ne predstavlja proviziju od posla. koji je od njega komitent tražio ugovorom. Davanje sredstava za izvršenje naloga i avansa Komitent je dužan da komisionaru da sredstva za izvršenje naloga. a drugi mu daje nalog za kupovinu baš te robe . Kad se posao ne izvrši zbog uzroka za koje ne odgovaraju ni komisionar ni komitent. Kad se radi o davanju novca za obavljanje posla. 2.komisionar ima pravo da traži srazmjeran dio naknade poslije svakog djelimičnog izvršenja posla (član 782). ili će mu dati novac radi neke isplate.2. Plaćanje naknade (provizije) Komitent je dužan isplatiti komisionaru naknadu. odnosno proviziju prema ugovoru ili odluci suda. Izuzetno..jedan mu. Nevjernim postupanjem smatra se djelovanje na štetu komitenta koje je istovremeno u suprotnosti sa principom poštenja i savjesnosti.pa jednim poslom udovolji nalozima obojice komitenata.

kao i na onima za koje ima ispravu na osnovu koje može raspolagati tim stvarima. Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komisiji Postavlja se pitanje da li komisionar može stupiti u odnos kao saugovarač u povjerenoj mu komisiji. Pravo pridržaja i zaloge pripada komisionaru za obezbjeđenje potraživanja iz svih komisionih poslova koje je obavljao za komitenta. prevoz. Takvi su troškovi i izdaci naročito: vozarina. odnosno stvarima koje se nalaze u njegovom posjedu komisionar ima pravo zaloge i pridržaja za sva potraživanja koja proističu iz komisionih poslova (član 786). Može. vještačenje. Sve troškove i izdatke komisionara u vezi sa povjerenim poslom. potraživanja po tekućem računu (komercijalni koneksitet). jer je jedan dio troškova poslovanja sadržan u proviziji.3.4. odnosno poslovnom pravu. a ostatak predaje komitentu. jer bi tada komisionar mogao oštetiti komitenta dajući prvenstvo svojim interesima. Iz dobivene cijene. 2. Pravo zaloge ima i na stvarima koje se nalaze kod njega i na stvarima koje drži neko drugi za njega. pridržaja i prvenstvene naplate Na robi. donio korist komitentu. pakovanje.5. 147 . I onda kada komisionar vrši neke usluge svojim sredstvima (npr. odnosno stvari ili novac. takođe ima pravo na naknadu troškova. bilo da se radi o cijeni koju je primio za prodatu stvar. 2. i to založni povjerilac po trgovinskom. ne sve troškove. Troškovi Komitent je dužan da komisionaru naknadi troškove koji prelaze okvir njegove režije. itd. sortiranje. utovar. Jasno je da mu to pravo pripada i za potraživanja iz zajmova i predujmova koje je dao komitentu. tj. odnosno jesu li otklonili štetu od povjerene mu stvari. komisionar prvenstveno podmiruje svoja potraživanja prije ostalih komitentovih povjerilaca. ili sam kupiti stvar koja mu je data u komisionu prodaju. a ne samo iz posljednjeg posla na osnovu koga se u njegovim rukama nalazi roba. može li prodati komitentu svoju stvar. premije za osiguranje. Obezbjeđuju se. dakle. koje daje šira ovlaštenja i uprošćava proceduru za prodaju založene stvari. Komisionar ima pravo i na kamatu na troškove od dana kada su oni učinjeni (član 748).). ležarina. dok mu komitent ne isplati proviziju i naknadi ostale troškove. ima pravo na naknadu troškova. nego je odlučno da je taj izdatak bilo potrebno ili korisno učiniti za taj posao. otklanjanje mana. Komisionar može zadržati robu ili stvari komitentove. to se ne bi moglo dozvoliti. ili za prodatu zalogu. takođe. Trpljenje komisionarevih prava zaloge. uskladištenje i sl. Načelno.2. s tim stvarima i s robom postupati kao založni povjerilac. Kada bez svoje krivice ne uspije da izvrši nalog komisionara. Za ocjenu da li je trebalo učiniti izdatke nije važno je li svaki konkretni izdatak i trošak komisionara. koji prelaze obim normalnih troškova poslovanja komitent je dužan da mu naknadi. Dakle.

Da bi zaštitio interese komitenta. Iako ova obaveza komitenta ima isključivo ugovorni karakter. te izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg lica kod komisiona star del credere (član 781). ipak su neki njeni modaliteti uređeni zakonom. i obratno. naš Zakon o obligacionim odnosima dopušta komisionaru da bude saugovarač u komisiji samo na osnovu sporazuma sa komitentom (član 775). Odgovornost komisionara Administrativno-pravna i kaznena odgovornost komisionara određena je različitim vrstama propisa za pojedine propuste za koje odgovaraju i drugi poslovni subjekti. Režim troškova. 148 . onoga dana u kome je roba kupljena. U prvu grupu spadaju sljedeći slučajevi neispunjenja ugovora. Zatim slijede: prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati (član 774). Tu je na prvom mjestu sklapanje posla pod uslovima koji su nepovoljniji od naloženih (član 773). jer se odnosi na nenovčane obaveze. odnosno neurednog ispunjenja ugovornih obaveza. odnosno prodata.Naime.ODGOVORNOST STRANAKA 1. Imovinska odgovornost komisionara je podvrgnuta opštim pravilima obligacionog prava za slučajeve neispunjenja. pa ih komitent duguje u mjeri na koju ukazuju okolnosti konkretnog posla. kupovina komitentove stvari po nižoj cijeni) nije povoljno za komitenta. u sukobu su očigledno interesi komisionara i komitenta. ono što je povoljno za komisionara (prodaja svoje stvari po višoj cijeni. propust pažnje dobrog privrednika pri čuvanju robe komitenta (član 776). IV . Može se očekivati da će komisionar dati prevagu svojim interesima. ili za one u kojima se primjenjuju pravila o ugovoru o nalogu kao supsidijaran izvor. Odgovornost je subjektivna. komisionar plaća cijenu koja je manja onda kada prodaje robu. propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe (član 777). a plaća cijenu koja je veća onda kada kupuje robu. Cijena po kojoj komisionar kupuje ili prodaje robu je tržišna ili berzanska cijena u vrijeme izvršenja posla. takođe. što povlači obavezu plaćanja razlike i naknade ostale štete. I kad je saugovarač u komisiji. Ako se te cijene ne bi slagale sa cijenama iz naloga. nije promijenjen. Konkretizacija ovih pravila je posebno istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komisiona. Zbog toga ćemo se zadržati samo na imovinskim sankcijama za povredu ugovornih obaveza. komisionar ima pravo na proviziju za obavljeni posao. tj.

Druga situacija postoji onda kada je izvršenje posla povjereno nekolicini komisionara istim nalogom. odnosno prodao uz neke uslove na koje je komitent pristao. komisionar ne odgovara za treće lice. Supsidijarna pravila o nalogu donekle modifikuju ova rješenja. Može se. da će treće lice ispuniti obavezu. Ako ništa suprotno nije izričito dogovoreno.U drugu skupinu spadaju dva slučaja odgovornosti nalogoprimca. odnosno kome se stvar prodaje. izvršiti svoje obaveze. Bilo da se radi o upotrebi novca dobijenog za plaćanje. Najprije.POSEBNE VRSTE KOMISIONA 1. posebno utvrditi da će komisionar jamčiti za saugovarača koga izabere. 2. A to znači da će odgovornost komitenta ovdje biti objektivna. Posebnim sporazumom može se navedeni režim odgovornosti komisionara pojačati. Takođe. Jedina posljedica ovog propusta jeste nemogućnost ostvarivanja prava na naknadu (proviziju). Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) Komisionar ne odgovara ako ne zaključi ugovor ili ne obavi drugi pravni posao koji mu je naložen. Za jemstvo. od koga se stvar kupuje. odnosno od dana kada je komitentu trebalo novac predati. Takav komisioni posao naziva se “del credere”. komisionar je dužan platiti “kamatu po najvišoj dopuštenoj ugovorenoj stopi” računajući od dana prijema. ili terminski posao. Stoga se njegova odgovornost ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Odgovornost komitenta Slučajevi imovinske odgovornosti komitenta nisu posebno istaknuti u Zakonu o obligacionim odnosima. komision uz jemstvo za obavezu trećeg lica. Može on preuzeti i takvu obavezu da garantuje komitentu da će izvršiti nalog. bilo novca dobijenog po osnovu prodate robe ili usluge. primjenjivaće se poglavito pravila o odgovornosti za neispunjenje novčanih obaveza. njegov saugovarač. on ne odgovara za urednost ispunjenja obaveze trećeg lica. ovi komisionari odgovaraju solidarno za ispunjenje naloga (član 757). preuzimanje jemstva za obaveze trećeg saugovarača. posebno 149 . I drugo. V . komisionaru pripada posebna nagrada (del credere provizija). ne garantuje da će treće lice. Kad je komisionar sa znanjem komitenta prodao stvar na poček ili kupio stvar pod nekim pravnim teretom. uredno ispuniti ugovor. ili zaključio distancioni. Ako je brižljivo postupao pri poslu. dakle. Prvi je upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe (član 756). po dispozitivnim pravilima. i sklopiti ugovor. komisionar ne odgovara ako je stvar kupio. i da će treće lice. komitent je dužan komisionaru naknaditi one štete koje je ovaj pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivice (član 760). Klauzula “star del credere”. Isto tako.

a komisionar mu otvara kredit na podlozi primljene robe. po pravilu. a može i odvojeno. da bi se komisionar kao konsignator obezbijedio u slučaju pada cijene. koji reflektiraju na naplatu iz postignute cijene. Kad komisionar proda robu koja mu je data u konsignaciju. Komisionaru pripada veća provizija. odnosno uobičajene. Izloženi načini prestanka podvrgnuti su opštim pravilima obligacionog prava. kad se nalazi u carinskom ili u nekom drugom skladištu. u iznosu nižem od vrijednosti robe u konsignaciji (obično 60-90%). protek vremena na koje je ugovor zaključen. ili mu isplaćuje unaprijed dio cijene. Dok robu ne preda. iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao komitenta. Komisionar odgovara solidarno sa svojim saugovaračem. ili utvrđena propisom ili običajima. mašine) i kod robe iz uvoza. To su: sporazuman raskid. Opšta pravila Ugovor o komisionu može prestati na načine koji su poznati i kod drugih pravnih poslova.PRESTANAK UGOVORA 1. komisionar ima pravo prvenstvene naplate svih svojih potraživanja. koja može biti ugovorena. Konsignacija Konsignacija je takav komisioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komisionaru robu na stovarište. Ovo rješenje ne postoji u Zakonu o obveznim odnosima. komisionaru pripada pravo zaloge čak i kad roba nije u njegovim rukama. rjeđe. iako to nije izričito ugovoreno. a ne samo za glavnicu. ili je kod vozara. na putu. da jemči za trećeg saugovarača. 2. VI . prestanak subjektiviteta komisionara. budući da se radi o ugovoru intuitu personae. 150 . Konsignacioni posao je čest kod robe koja ima veliku vrijednost po jedinici (npr. Isto važi i za posljedice prestanka ugovora u pojedinim slučajevima. Jasno je da kod ove vrste ugovora komitent ima prema komisionaru prava koja ima povjerilac prema jemcu. Već je opšteprihvaćeno da postoji komision del credere ako se za posao ugovori provizija dva puta veća od propisane. Ako je bilo više povjerilaca. kao avans. u gotovu. Pravo zaloge ima za iznos svih potraživanja.naročito na strani komisionara. Može to biti u ugovoru o samom komisionom poslu. Kredit se daje. posebnim sporazumom. kao i kamatu i ostale troškove.se ugovara. iako je dao dio cijene u kreditu ili. te uredno ispunjenje posla. objektivna nemogućnost ispunjenja obaveza . automobili. Komisionar prima u prodaju robu koja ostaje u komitentovoj svojini. Ima izvjesnih poslova za koje se pretpostavlja da za njih komisionar preuzima del credere.

komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu štete (član 765). Bez obzira na to kako se može kvalifikovati otkaz. Ona stoga važe i kod drugih ugovora o uslugama u prometu robe i usluga. Odredbe ugovora o nalogu ovdje se neposredno primjenjuju kao supsidijaran izvor. Opoziv i otkaz naloga Opoziv naloga vrši komitent. faktičko je pitanje. Komitent to najčešće čini angažovanjem drugog komisionara. duguje komitentu naknadu štete koju ovakav otkaz prouzrokuje. ZOO u tom pogledu nije potpuno jasna. I nalogoprimac (komisionar) može uvijek odustati od ugovora. No. komisionar je dužan i nakon otkaza obavljati one poslove iz ugovora koji ne trpe odgađanja. Ukoliko otkaže nalog u nevrijeme i to učini bez osnovanog razloga. Uslovi pod kojima se to može učiniti i posljedice raskida jednostranom izjavom volje su uređene pravilima koja važe za ugovor o nalogu.2. 151 . a otkaz komisionar. ili bitno otežava komitentu da postigne one ekonomske ciljeve radi kojih je angažovao komisionara. Treba uzeti da je otkaz dat “u nevrijeme” ako onemogućava. Ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga. Nalogodavac (komitent) u principu uvijek ima pravo da odustane od ugovora. za razliku od njih. Šta se smatra otkazom “u nevrijeme” i koji razlozi nisu “osnovani”. iako stilizacija člana 766. To mora činiti sve dok nalogodavac ne bude mogao po redovnom toku stvari preuzeti brigu o njima. komision nema posebnih pravila za ove situacije.

152 .

Pored ove osnovne djelatnosti smještaja i čuvanja robe. Ova konstatacija se odnosi na režim opštih uslova poslovanja koje skladištari redovno donose i objavljuju. n. gdje postoje javna skladišta. Uskladištenje velikih stokova robe omogućuje korisne intervencije na tržištu. FBiH. Na kraju. 153 . Ekonomski značaj javnih skladišta naročito je porastao s međunarodnim razvojem trgovine i s uvećanim prometom robe uopšte. Prema članu 16. i na otklanjanje posljedica transportnih smetnji. 173 Skladišni posao ubraja se u trgovinske usluge. ostavljanje robe u javno skladište olakšava kupovinu i prodaju robe. kao i 172 drugi poslovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz smještaj i čuvanje robe”. posao uskladištenja sadrži elemente javne službe. a interesentima se pruža mogućnost da vide robu i ispitaju njene osobine. ne moraju podizati svoja skladišta ni zapošljavati osoblje za čuvanje i manipulaciju robe. te da je preda na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. Zakona o trgovini (Sl. a taj kredit daju i neka skladišta. ZOT. Po Zakonu o obligacionim odnosima “ugovorom o uskladištenju obavezuje se skladištar da primi i čuva određenu robu i da poduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju. 172 173 Član 16.ZOT).POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. skladišna preduzeća obavljaju i druge radnje koje su u neposrednoj ili u posrednoj vezi s uskladištenjem. ne moraju tražiti posrednike ni špeditere koji će za njih završavati poslove u vezi sa prijemom ili ekspedovanjem robe i njenim čuvanjem. S obzirom na značaj ovoga posla u cirkulaciji dobara. 2/95 . 11. Kod nas se takav karakter ovoga privrednog posla danas uveliko izgubio. pa ostavioci ne moraju čak ni tražiti kreditora. Pojam. a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (član 730). Zakona o trgovini “uslugama uskladištenja robe smatraju se naročito smještaj i čuvanje robe. mogućnost prenosa skladišnice olakšava prođu uskladištene robe i onim kupcima koji nemaju svog prostora da je smjeste. Pravni režim za skladišna preduzeća isti je kao i za druga preduzeća. ili koji je dalje preprodaju. na ravnomjerno snabdijevanje velikih i malih potrošača. Trgovcima i proizvođačima je olakšano time što u nekim mjestima. Uskladištena roba se smatra veoma dobrom podlogom za dobijanje realnog kredita. te utiče na stabilizaciju cijena. značaj i pravna priroda ugovora Uskladištenje je privredni posao koji se sastoji u smještaju i čuvanju tuđe robe uz naknadu.GLAVA ČETVRTA USKLADIŠTENJE I . Nadalje. jer roba u skladištu može da čeka povoljnije uslove. Čl.

Odgovor zavisi od toga da li je posao sa naknadom ili ne.729 ZOO). uskladištenju odgovara ostava (depozit). vozar predaje pošiljku na čuvanje skladišnom preduzeću. konsensualan i neformalan. U svim navedenim slučajevima prećutnog zaključivanja ugovora. Ugovor o uskladištenju je teretan. U teoriji je sporno da li je ugovor o ostavi konsensualan ili realan. ugovor je konsensualan. Iz tih slučajeva ne bi trebalo izvoditi zaključak da je riječ o realnom ugovoru. zaključivanja ugovora o uslugama u prometu robom: uskladištenje se vrši isključivo na osnovu dispozicije. a posao ne vodi špediter. ugovor o uskladištenju se mora smatrati konsensualnim. Zaključivanje ugovora U građanskom pravu. uključujući i nalog. U pogledu forme ugovora i tehnike zaključivanja važi i kod ovog posla ono što je rečeno za špediterski posao i što je propisano i uobičajeno uopšte za zaključivanje ugovora o trgovinskim uslugama. Posao je sklopljen kada skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i stavi na nju pečat preduzeća sa datumom. On mu služi kao dokaz o zaključenju ugovora o uskladištenju. kad se korisnik ne javi blagovremeno da primi pošiljku. Prećutno. Pošto je za privredne poslove karakteristično da se obavljaju uz naknadu. postoje i neka obilježja ugovora intuitu persone. Ako se stvar čuva uz naknadu. Preovladava shvatanje da može biti i konsensualan i realan. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac. Pored toga. dvostrano obavezan. Skladišna preduzeća su prihvatila u poslovnom svijetu uobičajenu praksu razvijenu u. Po lučkim uzansama i po trgovinskim običajima. na primjer. Dispozicija se posebnom odredbom poziva na uslove poslovanja kao na sastavni dio ugovora. Za sadržinu ugovora važi opšte pravilo da skladištar može imati svoje uslove poslovanja i da nalog sadrži samo njihove najnužnije elemente. Razumije se da ostavilac mora biti upoznat s tim uslovima. Zbog toga će se odredbe o ugovoru o ostavi primjenjivati kao supsidijarna pravila na pitanja koja nisu za uskladištenje posebno uređena. Druga je stvar što se u nekim slučajevima smatra da je ugovor zaključen činom predaje robe u skladište. kad se u prekomorskom saobraćaju roba pretovaruje u brod ili iz broda. ugovor je realan. Odnos se može zasnovati sporazumom sklopljenim na bilo koji način na koji se zaključuju konsensualni ugovori.Po svojoj pravnoj prirodi uskladištenje se svrstava u ugovore o ostavi (član 712 . 2. U suprotnom. onda u ugovoru o uskladištenju ima i elemenata ugovora o djelu. komutativan. i kao dokaz o pravu da raspolaže uskladištenom robom. Tada se radi samo o zaključivanju ugovora konkludentnim radnjama. vrši utovar ili istovar i čuva je potrebno vrijeme. takvu pošiljku prihvata skladišno preduzeće. konkludentnim radnjama se zasniva ugovorni odnos kada se roba upućuje u skladište preko vozara. znači shodna (član 739 ZOO). Primjena je “odgovarajuća”. Nadalje. Ovakvo rješenje dozvoljava znatnu slobodu u prilagođavanju pravila o ostavi na ugovor o uskladištenju. Kada skladištar po posebnom sporazumu vrši neke dodatne radnje u vezi sa robom. ostaviocem se smatra 154 .

Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Pružanjem usluga uskladištenja stvari mogu se privredni subjekti baviti kao osnovnom djelatnošću (skladišna preduzeća) ili kao sporednom (prevozničke i špediterske organizacije). Pravilo je. Specijalna skladišta mogu miješati robu iste vrste. a ne onaj ko je predao robu.: rude. Odobrenje izdaje Uprava carina. U većim lukama postoje posebna preduzeća luka i skladišta koja se pored smještaja i čuvanja robe bave i utovarom. ali je stalno pod nadzorom carinskih organa. Često se ugovor o skladišnom poslu sklapa posredno. U njih se smješta tranzitna roba. njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora. Dok je u takvom skladištu. ili ako je očigledno da se radi o stvarima koje se mogu miješati bez opasnosti da će se time nanijeti šteta ostaviocu (član 734 ZOO). u principu. II . Ostavilac. Carinske dažbine se plaćaju prilikom iznošenja robe radi njenog stavljanja u promet. Tip A je javno skladište za koje je odgovoran skladištar. dužan da stvari sam čuva (član 715 ZOO). riječnim pristaništima i većim saobraćajnim čvorištima gdje postoje carinarnice. Podaci iz transportnih dokumenata uzimaju se kao elementi dispozicije. Skladišno preduzeće se ne upušta u ispitivanje da li je on ujedno i sopstvenik robe. istovarom i pretovarom na brod i na 174 Sl. koji pohranjuju robu svoga komitenta u javna skladišta. Javna skladišta obično se osnivaju u lukama. uvezena roba i roba namijenjena izvozu. inače. To smije činiti sa pristankom ostavioca. Tip C je vlastito skladište gdje je skladištar ista osoba kao i korisnik skladišta ali ne i neophodno vlasnik robe. Specijalna skladišta primaju na čuvanje samo neke vrste robe. Stranke Kao ostavilac (ostavodavac) može se pojaviti svaki subjekt prava. Pošto je skladištar. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje. dakle. 59/01 Čl. na robu se ne plaća carina. Zakonom o carinskoj 174 politici u Bosni i Hercegovini carinska skladišta su podijeljena na tri tipa. npr. ne smiju miješati stvari raznih ostavilaca.sopstvenik robe. žitarice i sl. I tip F je javno skladište kojim upravljaju carinski organi. preko špeditera ili preko vozara.BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU 1. ne mora biti vlasnik stvari koju povjerava na čuvanje skladištaru. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju je odvojeno od druge. Novine FBiH br. 130 155 . Roba se čuva za račun i na rizik vlasnika. Robom se može manipulisati. Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. da skladištar ne smije miješati ni zamjenljive stvari sa stvarima iste vrste i istog kvaliteta.

vađenje uzoraka. Koje će od tih radnji skladištar vršiti u konkretnom poslu . premije osiguranja. od naknade za posebne usluge koje su izričito ugovorene i od troškova isplaćenih u interesu ostavioca. Na ovaj ugovor se odnose pravila o ostavi.kopnena vozila. nisu mogla izdavati skladišnice. pošto nejasnosti i nepotpunosti idu na rizik nalogodavca. To su skladišta privrednih društava u kojima je smještena uvozna roba kojom trguju te organizacije kao zastupnici. za razliku od javnih. Pored toga. manipulisanje (čišćenje. kad se iznosi iz skladišta. troškovi moraju biti “opravdano” učinjeni (član 719 ZOO). ni otvoreni prostor skladištar ne izdaje u zakup. te se ne bave smještajem i čuvanjem tuđe robe. popravka ambalaže. osiguranje. predmet poslovanja skladišnih preduzeća mogu biti i sporedne djelatnosti u vezi s uskladištenjem robe. Neka zakonodavstva dopuštaju da skladištar prodaje povjerenu mu robu kao komisionar. ni zatvorena skladišta. Ovo stanovište zauzimaju i mnoga strana prava. Dakle. nego sam smješta robu.zavisi od dispozicije. O ovoj zabrani postojala je ranije izričita odredba. i čuva je. privatna skladišta koja. Uporedno pravo poznaje još i tzv. za razliku od ostave. carine. pakovanje. Povjerenu robu skladištar smješta u odgovarajuće magacinske prostorije ili na otvoreni skladišni prostor. a carini se poslije prodaje. nego građanskog. 2. U dispoziciji treba tačno naznačiti svaku radnju koja se nalaže preduzeću. Mogu ih otvarati privredne organizacije registrovane kao zastupnici inostranih firmi na osnovu ugovora o konsignaciji. Predmet posla Predmet posla je smještaj i čuvanje robe. Sporedne djelatnosti skladištara mogu biti različite: primanje robe od prevoznika. Sastoji se iz naknade za osnovnu i sa njome povezane sporedne usluge skladištara. Izuzetno može i to učiniti posebnim ugovorom. i tada ne preuzima odgovornost ni za smještaj. Roba je pod carinskim nadzorom. prema sporazumu sa ostaviocem. Uobičajene radnje bile bi: vaganje. te vršenje radnji koje se uobičajeno obavljaju uz smještanje i čuvanje robe. otpremanje robe i sl. Skladišna preduzeća mogu i izdavati skladišnice. raznih pristojbi i drugih troškova.). Odnosi sopstvenika tih skladišta sa ostaviocem većinom nisu regulisana propisima trgovinskog prava. Konsignaciona skladišta nisu javna skladišta. carinjenje. kao 156 . ni za tuđi račun. Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za sopstveni. plaćanje vozarine. odnosno koje se predviđaju ugovorom. Po pravilu. Cijena usluga je uvijek sastavni element ugovora o uskladištenju. provjetravanje i sl. ni za čuvanje robe. Cijena usluge Cijena usluge je složena. sortiranje. Da bi ulazili u cijenu. 3.

su. Da bi tarifa obavezivala. osnovne kao i sporednih. Naša skladišna preduzeća obično predviđaju. Roba u zatvorenim koletima smatra se da je ona i onakva kako je deklarisana i skladištar je ne mora provjeravati. Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispoziciji i ne odgovara za tu težinu. kvara ili ma kakvih mana na robi ili u pakovanju. Tada odgovara i za težinu. U slučaju manjka. pa se. ako može. lako zapaljiva. ako tarifa nije pravilno primijenjena. ako drukčije nije ugovoreno. ukoliko skladište posumnja u deklarisanu težinu. prima javno skladište uz posebnu izjavu ostavioca. Ovim aktom ostavilac prima svu odgovornost za štetu koja bi mogla nastati uslijed toga. propisane tarifom. kao i prema vremenu čuvanja. Tarifom je roba koja se uskladištava klasirana (skupocjena. U suprotnom smatra se da je robu primio onako kako glasi dispozicija. staklo. što znači da je donosi samo preduzeće i da važi ono što je već rečeno za obaveznost tih uslova. Prilikom prijema skladištar treba da provjeri podatke o identitetu robe i da utvrdi njeno stanje “na oko”. No. nego i prema tome čuva li se roba u zatvorenom ili u otvorenom skladištu. Preduzeće može donijeti tarifu i kao poseban opšti akt. odnosno. kolonijal. Cijene pojedinih usluga. ugalj. bez odlaganja. cijena se u privrednom poslu uskladištenja ne mora posebno ugovarati. cement. tj. mora biti objavljena. prema tome. Obaveze skladištara 1. On odgovara samo u slučaju da ambalaža bude oštećena za vrijeme dok se roba nalazila kod njega na čuvanju. Za reklamaciju važi opšti rok iz ZOO.posla građanskog prava. ima pravo robu vagati. pogotovo kad prima robu od vozara. u svojim opštim uslovima poslovanja. drvo. alkohol. voće. iznos naknade može ispravljati.OBAVEZE STRANAKA 1. Tarifa obavezuje obje strane. Samo ako ostavilac naročito traži. odvojeno od uslova poslovanja. Naknada je izdiferencirana ne samo prema toj klasifikaciji. da se reklamacije mogu činiti u roku od 30 dana po prijemu fakture. Prijem robe Javno skladište je dužno primiti na smještaj i čuvanje robu prema prihvaćenom nalogu.). III . jaja. kao i robu sa manama. mašine. voluminozna. i ako ustanovi razliku ovlašteno je na 157 . prljava. Tarifa može biti sastavni dio opštih uslova poslovanja. skladištar je dužan da to pismeno konstatuje. ruda itd. špeditera ili ma od koga posrednika. kojom se konstatuje takvo stanje robe. Loše ili nedovoljno upakovanu robu. po pravilu.1. ako nije propisano uslovima poslovanja. skladište je dužno vagati robu.

odnosno vlasnik ima pravo podići robu i prije isteka roka uz obavezu da naknadi štetu skladištu. i kad ostavilac ne odgovori odmah. skladištar može preduzimati mjere ne čekajući dispoziciju ostavioca. potvrda se tom prilikom vraća.3.naplatu naknade za usluge po tarifi prema nađenoj težini. podaci o robi koja se prima na uskladištenje.2. skladišno preduzeće. Roba se čuva do isteka ugovorenog roka. treba da preduzme odgovarajuće mjere radi očuvanja robe i ne čekajući to uputstvo. 1. ona služi kao isprava za podizanje uskladištene robe. 1. odmah tražiti uputstvo ostavioca. sa podacima iz skladišne knjige. 1. U hitnim slučajevima. ili tražiti novu dispoziciju. povjerenu mu robu drugome na čuvanje.4. Ako je skladišno preduzeće uvelo nalog kao formular ugovora. kao i o drugim činjenicama iz sadržaja potvrde. Stoga je skladištar dužan voditi nadzor nad robom. kao dobar privrednik. U tu se knjigu unosi ime i adresa ostavioca. propadne ili ošteti. Skladište nema pravo zahtijevati od ostavioca da preuzme 158 . obaveze u pogledu sporednih radnji. odnosno u stanju koje je utvrđeno ugovorom. Čuvanje robe Javno skladište je dužno da čuva povjerenu mu robu pažnjom dobrog privrednika i u stanju u kakvom je primljena. Takođe može samoinicijativno popraviti ambalažu. ako postoji opasnost da se roba pokvari. dan prijema robe. uslovi smještaja. koju kod naših skladišta često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta. bez pristanka ostavioca. Skladištar ne može predati. Nadalje. a u nekim slučajevima predlagati ostaviocu potrebne mjere. Od skladišne knjige treba razlikovati knjigu skladišnice. Podaci se u skladišnu knjigu unose prema dispoziciji i drugim informacijama dobijenim u toku prijema robe. U tom slučaju je potvrđeni nalog istovremeno i dokaz o zaključenju ugovora i potvrda o prijemu robe na uskladištenje. Ako bi to učinio. Izdavanje potvrde Javno skladište je dužno izdati ostaviocu potvrdu. kao i na naplatu troškova vaganja. odnosno obavijest služi kao dokaz o prijemu na smještaj i čuvanje u njoj navedene robe. te mjera i nalozi ostavioca. S obzirom na prirodu posla. odgovarao bi i za slučajnu propast i oštećenje robe (član 715 ZOO). Ako javno skladište izda skladišnicu. Potvrda. pa čak može robu i prodati na najpogodniji način. O svim preduzetim mjerama skladištar je dužan izvijestiti ostavioca. ako smatra da je to potrebno činiti u korist očuvanja robe. Ako to interesi ostavioca zahtijevaju. Tako će skladište. ostavilac. onda ono potvrđuje jedan primjerak naloga i daje ga ostaviocu. Vođenje skladišne knjige Javno skladište je dužno da vodi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i o robi.

Ovo se naročito odnosi na slučaj kad robu prima od vozara ili od špeditera. skladištar mora preduzeti uobičajene radnje u vezi sa robom. 1. Postupanje po nalogu Skladištar je obavezan da postupa po nalogu ostavioca i preduzima radnje koje su naređene nalogom.10. tj. Pregled robe Javno skladište je dužno da dopusti ostaviocu i drugim licima koja on ovlasti da pregleda uskladištenu robu. 1. No. skladištar je dužan da traži uputstvo ostavioca. 1. vodeći računa o interesima ostavioca (član 731. odnosno ovlašćenom licu u onakvom stanju u kakvom ih je primio. odnosno. skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji. 159 . 3 ZOO). dužno je da osigura robu i za slučaj oštećenja ili propasti stvari. ili ako to ostavilac po njegovu pozivu ne bi mogao na vrijeme učiniti. ako rok čuvanja nije ugovoren. na trošak i rizik ostavioca.8. Bude li ugovorom samo utvrđena obaveza skladištara da stvari osigura. Prethodno je dužan da o tome obavijesti ostavioca. Po isteku roka čuvanja.9. Prodaju mora izvršiti “na najpogodniji način”. skladištar je dužan da izvrši osiguranje od uobičajenih rizika (član 732 ZOO). Istim osobama mora dozvoliti i uzimanje uzoraka. st. 1. uključujući i one koje su predviđene uslovima poslovanja. Očuvanje prava ostavioca Javno skladište mora da preduzme radnje za očuvanje prava ostavioca. Ne dobije li uputstvo blagovremeno. Ako to traži ostavilac.7. 1. zakonskog ili ugovorenog. Prodaja robe u kvaru Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene usljed kojih postoji opasnost da će se ona pokvariti. Osiguranje robe Javno skladište je dužno da osigura robu od rizika za koji postoji obavezno osiguranje.robu prije ugovorenog. odnosno na zahtjev ostavioca i prije toga. uslovima poslovanja predviđenog roka.5. Zakon predviđa da je skladištar dužan čuvati povjerenu mu robu godinu dana. skladištar je dužan da robu proda sam. a rizici ne budu precizirani. I bez posebnog naloga. 1. od rizika koje stranke utvrde ugovorom.6. Stvari primljene na čuvanje skladištar treba da vrati ostaviocu. Izdavanje robe Postoji dužnost skladištara da izda robu ostaviocu po isteku roka.

Dužan je. odnosno donosiocu potvrde. da izjavi kolika je vrijednost robe (član 730 ZOO). primalac može zahtijevati i provođenje svih drugih potrebnih postupaka kontrole robe. Specijalna skladišta. Ako su zamjenljive stvari pomiješane. ako bi usljed toga moglo doći do štete na robi. Na te nedostatke skladište je dužno upozoriti ostavioca čim ih je opazilo ili ih je kao dobar stručnjak moralo opaziti (član 731 ZOO).skladištar može primiti obavezu i da poboljša stanje tih stvari. ne moraju izdavati istu robu. Ne učini li tako. smatra se da odustaje od ugovora i snosi za to odgovornost. Obaveze ostavioca 2. Upozorenje na mane Skladište je dužno da upozori ostavioca na mane ili na prirodna svojstva stvari. naročito kad je dao nalog za otpremu ili prijem robe od vozara. Ako to ne učini. Ukoliko se provjerom utvrde nedostaci. a ako je na robu izdata skladišnica . Izdaje se ista roba koja je predata na uskladištenje. Uskladištena roba se izdaje ostaviocu. uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. U slučaju da s razlogom posumnja u osobine stvari. 2. kao i na neispravnu ambalažu.11. Predaja robe i dokumenata Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. nego robu iste vrste i kvaliteta.1. Ne mora za to tražiti pristanak ostalih ostavilaca čije su stvari smiješane (član 734 ZOO). “smatra se da je roba uredno 160 . ostavilac je obavezan da pruži sva potrebna obavještenja o robi. Pregled robe pri prijemu i reklamacija Prema izričitoj zakonskoj formulaciji “primalac robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanja” (član 738 ZOO). Prilikom predaje robe na uskladištenje. Uz robu ostavilac je dužan da preda skladištu potrebne dokumente.donosiocu skladišnice. troškove postupka snosi skladištar. silosi i elevatori. Tada mora da izda robu u stanju u kojem roba treba da bude prema ugovoru. Ovo je posljedica njihovog prava da miješaju primljenu robu. Kada je nedostatak vidljiv.2. 2. takođe. pregled se vrši na uobičajeni način. Ako ništa posebno nije ugovoreno. 1. ukoliko on to traži. skladištar opšteg tipa može iz tih smiješanih stvari izdvojiti i predati ostaviocu njegov dio. Skladištaru se moraju uručiti i propisani administrativni dokumenti. primalac mora “odmah” da sačini reklamaciju i da o nedostatku obavijesti skladištara. Troškove uobičajenog pregleda snosi primalac robe.

iz dobivene cijene naplatiti svoja potraživanja. skladištar može na osnovu zakonskog prava zaloge i pridržaja robu prodati na javnoj prodaji i. odgovornost se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Po pravilu. a može biti i drukčije ugovoreno.ODGOVORNOST STRANAKA 1. ili oštećenja. Pitanje eventualne naknade štete ostaviocu rješava se odvojeno. Rok za reklamiranje skrivenih nedostataka je sedam dana od momenta preuzimanja.3. Značenje ovog termina isto je kao i kod prodaje. st. Sankcionisanje propusta vezanih za dužnost i čuvanje robe podvrgnuto je nekim specifičnim rješenjima. Da zaključimo. Po drugom sistemu skladište je dužno da obavlja svoje poslove s pažnjom dobrog privrednika (član 714 ZOO) i odgovara ako nije tako 161 . plaća se prilikom izdavanja robe ostaviocu. carinu i sl. ako dođe do: gubitka. Neke troškove. Pokvarljiva roba može biti i neposredno prodata. pa i za onu robu koja je za vrijeme uskladištenja oštećena.primljena” (član 738. i u tom pogledu važe opšti propisi. Oslobađa se odgovornosti samo ako je do štete došlo uslijed neotklonjive sile. IV . dužan je da plati korisnik i prije preuzimanja robe (član 736 ZOO). Po jednom. ili uslijed propusta ostavioca i rđavog pakovanja koje se nije moglo primijetiti. Eventualni ostatak stavlja se na raspolaganje korisniku. U suprotnom.. Takva odredba važi samo ako na nju pristane treće lice. Ostavilac može u dispoziciji označiti da naknadu plati i neko treće lice. Ako korisnik ne plati naknadu za usluge i ne podmiri ostale troškove o roku. za osiguranje. Kad se radi o neizvršenju radnji koje nemaju karakter čuvanja robe. izgubljena. subjektivna je. 3 ZOO). obaveza ostaje na ostaviocu. Reklamacija na skrivene nedostatke mora se dati “na pouzdan način”. Plaćanje usluge Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. 2. kao što su izdaci za utovar i pretovar. I posljedice propuštanja blagovremene i sigurno date reklamacije su izjednačene sa onima koje možemo naći kod ugovora o prodaji: “smatra se da je roba uredno primljena” (član 738. ili uslijed prirodnih svojstava robe. Odgovornost skladištara Odgovornost skladištara je zasnovana na njegovoj krivici. U pogledu određivanja odgovornosti skladišta za smještenu robu postoje dva sistema. skladište odgovara za robu uvijek. odnosno primaocu. st. 2 ZOO). Skladište treba da dokazuje te okolnosti. kvara. Usluge se plaćaju na osnovu fakture skladišta. uništena ili pokvarena. manjka. prema ovom shvatanju odgovornost skladištara je objektivna. Naknada se plaća za izvršene radove i usluge.

najprije.uradilo. mjera i naredaba vlasti. Tada se odgovornosti može osloboditi. 1 ZOO “skladištar odgovara za štetu na robi osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. skladištar neće ni u ovakvoj situaciji odgovarati za slučajne štete. Primjenom pravila o ostavi mogu se utvrditi i dva slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi. st. prirodnih pojava. on mora da dokaže i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu. a smatra se da je skladište krivo što kao dobar privrednik nije preduzelo potrebne mjere koje bi dovele do otklanjanja. ni otkloniti ni pored redovne pažnje. tj. Skladište snosi odgovornost i za rad ljudi koji za njega obavljaju posao. ako se na to posebno obavezao. Za težinu robe skladištar odgovara izuzetno. manama ili prirodnim svojstvima robe. Ova blaža odgovornost prihvaćena je i u našem pravu. pa i izgubljeni dobitak ostavioca (član 733 ZOO). skladištar naknađuje štetu do stvarne vrijednosti robe. Teret dokazivanja je na skladištaru. skladištar se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da se ponašao pažnjom dobrog privrednika. skladištar odgovara za slučajnu propast i oštećenje stvari i onda kada ju je upotrebljavao bez dozvole (član 716 ZOO). U pogledu količine skladište odgovara samo za broj komada. Osim što ne odgovara za štetu do koje je došlo uslijed više sile. Drugo. Jasno je. kao i za štete koje nastanu uslijed rđavog funkcionisanja tehničkih sredstava. Ona postoji. da postoji slučaj. uslijed nepotpunih ili nejasnih oznaka na robi ili u dispoziciji. ako dokaže da je uzrok štete bila neka okolnost koja se da kvalifikovati kao: viša sila. ali samo kao osnovni model. ako dokaže da bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je on postupao u skladu sa ugovorom (član 717 ZOO). kao i kad je robu vagao prilikom prijema. ili do umanjenja štete. Dakle. načelo odgovornosti za krivicu. ili je uzrokovana krivicom ostavodavca. uslijed normalnog i manipulativnog kala. umanjenja ili oštećenja robe za vrijeme njenog čuvanja. a to značajno otežava njegov položaj. Prema članu 731. nesretnih slučajeva. Ipak. uslijed unutrašnjih mana koje se na robi nisu mogle uočiti. dakle. Pored odsustva svoje krivice. Prihvaćeno je. Ako bi došlo do propasti. a skladištar je za to odgovoran. ili otkloniti. zbog čega je propušteno da se preduzmu odgovarajuće mjere i uobičajena manipulacija. te neispravnom ambalažom”. 162 . skladište ne odgovara ni za štetu nastalu: uslijed prirodnih svojstava robe. onda kada skladištar bez pristanka ostavodavca ili bez nužde povjeri drugom čuvanje robe (član 715 ZOO). Ako je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom skladištar naknađuje svu štetu. da skladište ne odgovara ni za druge štete koje bi nastale uslijed krivice ili nemarnosti ostavioca. osobina robe ili radnja imaoca prava. kao i uslijed svih pojava i događaja na koje skladište nije moglo imati uticaja pod normalnim okolnostima ili po njihovoj prirodi.

Skladišnica se izdaje samo onom ostaviocu koji je zatraži. količinu i kvalitet robe. a skladište koje je ovlašćeno da izdaje skladišnice dužno je da je izda na zahtjev ostavioca. o troškovima i taksama koje terete robu. U matičnu knjigu unose se podaci o ostaviocu. kvalitetu. Za tačnost podataka jamči javno skladište. U prvoj grupi slučajeva posebno treba istaći posljedice propusta obaveze obavještavanja skladištara o svojstvima i vrijednosti pošiljke. U oba dijela upisuje se broj skladišnice i podaci iz matične knjige koje potpisuje skladištar. Bitno je da garancija važi i za vrstu. skladišnica nije prosta isprava o uskladištenju robe . Javna skladišta. Za zakašnjenje u plaćanju ostavilac duguje zateznu kamatu. vode matičnu knjigu skladišnica (registar). pored primanja robe na smještaj i čuvanje.2. o carini. o robi (naziv. ne samo da gubi pravo na naknadu štete koju je sam pretrpio nego i duguje naknadu za sve štete koje skladištaru budu prouzrokovane uslijed toga što nije znao osobine i vrijednost stvari. V . Sastoji se iz dva dijela: iz priznanice i založnice ili varanta (Warrant). To znači da skladište odgovara za štetu koja bi proizašla za nekoga ko bi preuzeo ma kakve radnje oslanjajući se 163 . možemo ubrajati i izdavanje skladišnice (skladišnog lista). koja se bave izdavanjem skladišnica. Kad je izdata skladišnica. To je isprava kojom skladišno preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnici primilo na uskladištenje. onda je pravo raspolaganja robom inkorporirano u skladišnicu i bez nje se to pravo ne može ostvarivati ni prenositi. suština hartija od vrijednosti. Pojam i značaj skladišnice U osnovnu djelatnost javnog skladišta. Odgovornost ostavioca Za neizvršenje ili neuredno izvršavanje svojih obaveza ostavilac odgovara prema opštim pravilima obligacionog prava. o magacinu gdje je roba smještena. Ko ima skladišnicu ima pravo zahtijevati da mu se preda roba navedena u njoj. A to znači da se njegov položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju nenovčana ili novčana obaveza.SKLADIŠNICA 1. zatim naziv skladišta i datum upisa (član 741 ZOO). vrsta. količina. podaci za određivanje njene vrijednosti). Tada ostavilac. oznaka. U tome je.skladišni list. upravo. a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama: pravo svojine ili pravo zaloga na robi. o osiguranju robe. o vremenu skladištenja. ona cirkuliše u prometu dobara i njena prodaja znači i prodaju robe. iz koje se mogu iskinuti pojedine skladišnice. Skladišnica je hartija od vrijednosti. Skladišnica je perforirana. obilježja. Stoga. Kao hartija od vrijednosti.

na te podatke (na primjer: kupovanje robe. sa eventualnim ograničenjem za iznos za koji je roba založena. može zahtijevati od skladišta to isto. Onome ko daje kredit na podlozi robe za koju je izdata skladišnica indosira se varant na iznos kredita. Prema tome. a vratiti cijelu skladišnicu. ako se varant nalazi u trećim rukama. ne mora se prenos upisavati na oba dijela. i to kako cijela tako i njeni odvojeni dijelovi. te se na osnovu nje stiče pravo raspolaganja uskladištenom robom. Pri tom valja imati na umu kod indosiranja same priznanice da je pravo raspolaganja robom ograničeno pravom zaloge 164 . i svaki dio skladišnice može se prenositi odvojeno. po pravilu.priznanicu i založnicu. pravo raspolaganja robom može biti ograničeno založnim pravom utvrđenim varantom. Stoga skladištar može. provjeravati tačnost podataka o robi iz dispozicije. dovoljno je i ako se prenos upiše samo u priznanicu. ostavilac može tražiti da skladištar podijeli robu na određene dijelove. Priznanica ide sa robom. Ako je već dobio skladišnicu za svu robu. Skladište. 2. Indosiranjem se prenose sva prava iz priznanice i iz varanta na treće lice (na indosatara). Ako je na ime. izdaje cijelu skladišnicu . držalac priznanice pravo na robu. Kad se prenosi cijela skladišnica. S obzirom na njihove različite funkcije u robnom prometu. davanje zajma na podlozi robe). pa da mu izda za svaki taj dio zasebnu skladišnicu. Založnica utvrđuje pravo zaloge na uskladištenoj robi za iznos koji je na njoj označen. Roba se može prodavati prodajom skladišnice. Indosiranje se vrši na taj način što imalac skladišnice “po naredbi” na poleđini ispisuje ime onoga na koga prenosi skladišnicu. To znači da potpuno pravo raspolaganja robom ima onaj koji drži u rukama oba dijela skladišnice. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravnu važnost. a skladišnica “po naredbi” prenosi se indosmanom. kada izdaje skladišnicu. Dalje. prenosi se cesijom. a ne jedan njen dio. Indosiranje skladišnice znači prenos prava raspolaganja robom koja je u njoj upisana. Svaki držalac pojedinog dijela skladišnice ima samo ona prava koja proizlaze iz toga dijela: držalac varanta ima pravo zaloga za upisani iznos. koje time stiče pravo na robi onako kako ih je imao i ostavilac. Izdavanje i prenos skladišnice Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vrijednosti i mogu se prenositi zajedno ili odvojeno. potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa. pa se prodaja robe obavlja stvarno indosiranjem skladišnice ili i same priznanice. značaj je i u mogućnosti dobijanja realnog kredita prenosom varanta. ostavilac može tražiti da mu se i bez podjele robe izda skladišnica samo za neki dio tih stvari. Skladišnica može glasiti na ime ili “po naredbi”. Kad su predate na uskladištenje zamjenjive stvari. i prema tome je prenos drukčiji. Ekonomski značaj skladišnice je u mogućnosti trgovanja. Nadalje.

imalac varanta je dužan to utvrditi protestom kod suda. Upis tih podataka je odlučujući za pravnu važnost prenosa. koji ima založno pravo po varantu. svaki onaj ko primi ma koji ovaj dio. kome je založena. Međutim. te nije u rukama imaoca priznanice. Bez ubilježavanja na priznanici. ima pravo potraživanja od prenosilaca (regresnih dužnika). pošto je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici. za razliku odgovara ostavilac. Kad toga ne bi bilo. vrši se jednostavno indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. kad je varant prenesen na koga drugog. Dalji prenos varanta. i za koji je iznos založena. izgubi to pravo prema novom sopstveniku koji je robu kupio bez ikakvih tereta. priznanicu ili založnicu. Ona se isplaćuje imaocu založnice i time se založnica otkupljuje. može zahtijevati da mu se izda roba. Javno skladište može robu izdati samo onom ko podnese oba dijela skladišnice. Protest i pravo regresa ostvaruju se po postupku predviđenom za mjenicu. prodaje i uskladištenja. No. Iz tih razloga. Imalac založnice. ali po pravilima građanskog prava. kad se varant prvi put sam prenosi. od onih na koje je varant bio prenošen prije nego na njega. Na varantu i u skladišnu knjigu ubilježava se: za koju je sumu roba založena.imaoca varanta. 165 . moglo bi doći do zloupotreba.prenos ne vrijedi. kao i priznanice. može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini. Novac se može položiti i javnom skladištu za račun založnog povjerioca . pošto javno skladište ima prvenstveno pravo zaloga. onaj koji je podigao protest. upis prvog samostalnog prenosa varanta u priznanicu omogućava imaocu priznanice da se sa vlasnikom varanta sporazumije o eventualnoj isplati duga. Pored navedenog. a na varantu još i potpis indosanta. Tek poslije toga može zahtijevati isplatu od prenosilaca kao regresnih dužnika. a zatim se isplaćuje dug imaocu varanta. Iz prodajne cijene podmiruju se najprije troškovi protesta. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar. To je mjera za zaštitu založnog povjerioca. ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja (član 747 ZOO). upisati taj prenos i u priznanicu da se zna da je roba založena. dan dospjelosti duga i datum izdavanja. Ispusti li se ma šta . 3. ipak. uz koju kamatu. roba bi se mogla izuzeti sa skladišta na osnovu priznanice. ili onaj kome je založnica predata. a da povjerilac. Ova operacija ponovo ukazuje na opravdanost formalnosti za upis prvog zalaganja robe u priznanicu i u skladišnu knjigu. Ako se imalac varanta ne bi mogao podmiriti.imaoca varanta. Ako varant nije bio prenošen. U tom slučaju. založnica se ne može prenositi indosamentom. na založnici i u registar. Upisivanje u skladišnu knjigu (registar) potrebno je da bi skladištar znao za zalogu i da bi prilikom izdavanja robe mogao pravilno postupiti. a da na založnici konstatuje da je taj upis izvršen. Stoga je potrebno. onaj na koga je prenesena založnica mora odmah obavijestiti skladište o prvom prenosu založnice. mora isplatiti sumu za koju je roba založena i kamatu do dospjelosti varanta. Protest i amortizacija skladišnice Ako varant nije na vrijeme isplaćen. imalac priznanice.

Takav se imalac upućuje sudu da raspravi zakonitost svoga prava na skladišnicu. upućuje se na spor o pravu vlasništva. Postupak vodi sud. Na taj se način sprečava skladište da izda robu onome ko bi se javio sa priznanicom. Sud objavljuje pokretanje postupka za amortizaciju i poziva svakog ko eventualno drži u rukama takvu skladišnicu. O pokretanju postupka sud obavještava javno skladište. Ukoliko se niko ne javi. ili njen dio. sud može dozvoliti da se roba preuzme iz skladišta.Izgubljena skladišnica ili njen dio amortizuju se po posebnom postupku. I prije donošenja odluke. da se javi sudu u roku od 60 dana. Ako se neko pojavi. 166 . na molbu lica koje traži amortizaciju. sud donosi odluku o amortizaciji. koje je dužno da o tome stavi zabilješku u skladišnu knjigu pored upisa robe na koju glasi skladišnica. pa čak ni sa cijelom skladišnicom. ako takav tražilac da potpuno obezbjeđenje za eventualno potraživanje založnog povjerioca kao i sopstvenika robe.

u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca). Iz teorijskog i legislativnog poimanja ugovora o špediciji jasno slijedi da je osnovni sadržaj posla špedicije i poslovne djelatnosti špeditera u organizaciji prevoza stvari.POJAM. Razlika između špeditera i komisionara jeste u samoj prirodi poslova i radnji koje oni obavljaju u pravnom prometu. ne u svoje ime. član 827). ugovorom se može predvidjeti da špediter djeluje. svoga nalogodavca. carinjenje) obavi kao zastupnik (agenturna klauzula). Špediter je “arhitekta” prevoza stvari. što se može vidjeti kod izlaganja o bitnim elementima tih ugovora. otpravljanju) u teoriji se. Najčešće. izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pojam ugovora o špediciji određuje pravni položaj špeditera. Prema našem zakonu. Radi. kao zastupnik s tim što se to mora izričito ugovoriti. “radi prevoza stvari zaključi u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza. Prema tekstu Zakona o obligacionim odnosima. ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da. član 827). On djeluje u svoje ime a za račun komitenta. tj. kao i da obavi ostale uobičajene poslove i radnje”. odnosno podvrstu komisiona (francusko. definiše kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da. otpremništvu. otpremi odnosno dopremi stvari. 167 . obično. organizacija prevoza obuhvata otpremu odnosno dopremu stvari po principu “od vrata do vrata” ili “od skladišta do skladišta”. oba djeluju u svoje ime a za račun drugoga. Pojam ugovora Ugovor o špediciji (otpremanju. dakle. a komitent se obavezuje isplatiti naknadu (ZOO. Zato se u nekim pravima špediterski ugovor podvodi pod ugovor o komisionu. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1.DIO TREĆI UGOVORI O ORGANIZOVANJU PREVOZA I PREVOZU STVARI GLAVA PRVA UGOVOR O ŠPEDICIJI (OTPREMANJU) I . nego u ime i za račun svoga nalogodavca (ZOO. rusko i donekle švajcarsko). Isti je pravni položaj špeditera i komisionara. Nekada će biti potrebno da špediter samo neke pravne radnje (npr.

Izbjegao. kamionski karavani. Bilo je izrađeno nekoliko konvencija. ali njena pravila imaju snažan uticaj na poslovnu praksu. posljednja 1968. koji je karakterističan za anglosaksonsko pravo. poljsko). tražila da se pojavi subjekt u prometu robe. predaje na prevoz i carinjenja do preduzimanja sanitarnih mjera i izbora puteva prevoza . za razliku od transporta. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda. kako u jednoj zemlji tako i između raznih zemalja. po drugom sistemu. da bi iskoristio razne olakšice (povlastice) i organizovao prevoz stvari što sigurnije. organizuju se maršrutni vozovi. ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency).U uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: po prvom. Stvari se prevoze: vagonskim pošiljkama.željezničkih.postaju sve komplikovaniji. naročito u međunarodnoj razmjeni. potrebno je poznavanje mnogobrojnih propisa i poslovnih običaja koji se tiču niza radnji počev od pakovanja. u koji spada i naše pravo. U slučaju pravne praznine. ekonomski i tehnički . godine koja nije usvojena. 2. jeftinije i brže. Pojavila se kao nužan rezultat podjele rada u prometu roba. preferencijala i refakcija. na prvom mjestu između trgovine i saobraćaja. eventualno.pravni. rusko) i po trećem sistemu. U vezi s tim je i primjena raznih tarifa i beneficija. plaćanje kazni i penala. Zakonom o obligacionim odnosima regulisan je ovaj ugovor u cjelini (član 827846). suvozemnih i drugih. špediter organizuje zbirni prevoz stvari (zbirna špedicija). U posljednje vrijeme se naglo razvila jer je sve veća cirkulacija dobara. koji obezbjeđuje organizaciju prevoza robe. Prilikom transporta stvari. a uslovi prevoza . Dokumenta koja se naročito koriste u međunarodnoj špediciji su ova: špediterska potvrda (FCR). Pravni izvori Špedicija. mađarsko. Putevi prevoza postaju sve mnogobrojniji. pomorskih. 3. Sve to treba da zna onaj koji otprema stvari. kao poseban i samostalan ugovor. na ovaj ugovor 168 . Veliki značaj imaju unificirana pravila i sadržaji koji se nalaze u špediterskim ispravama. zadržavanje robe ili čak zapljenu robe u slučaju da se ne udovolji nekom propisu. Značaj špedicije Špedicija je uslužna djelatnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Svjetska organizacija špeditera (FIATA) usvojila je autentične tekstove ovih isprava. ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko. prekomorski prevoz se obavlja na osnovu grupne teretnice.iznalaženje najpovoljnijih uslova za povjerenu mu organizaciju prevoza stvari. špediterska transportna potvrda (FCT). postigao istovremeno njihovu zaštitu i sniženje troškova transporta. nije regulisana niti unificirana međunarodnim konvencijama. Poznato je da na transport djeluju dvojaki faktori: stimulativni i restriktivni. ugovor o špediciji je posebna vrsta ugovora o komisionu (francusko. Da bi ostvario svoj osnovni cilj .

naročito jača. 169 .cit.cit. može imati značaj ponude 176 ili prihvata ponude. te davanjem savjeta zainteresovanim subjektima. 387. putem ponude i prihvata. mada ima mišljenja da oni spadaju u domen objektivnog prava.se primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na ugovor o komisionu. Ako je dispozicija data na osnovu ponude špeditera. Dakle. Oni to čine poslovnim komunikacijama.str. mjesto. Tehnika zaključivanja ovoga ugovora je ista kao i kod ostalih. dispozicija. II . smatra zaključenim kad špediter primi dispoziciju. u slučaju da špediter primljenu dispoziciju (ponudu) odmah ne odbije. takođe. na čemu insistiraju i opšti uslovi poslovanja. U poslovnoj praksi je uobičajeno. pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. Draškić dr Mladen. bez prethodne ponude špeditera. da se ponuda i prihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Može se zaključiti na bilo koji način. Radi lakšeg i bržeg zaključivanja ugovora špediter svojim poslovnim partnerima unaprijed šalje kompletne setove tih obrazaca. Ukoliko je šalje komitent. Značajan izvor prava su i opšti uslovi poslovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih organizacija ili trgovinske komore. a pretpostavlja se da su mu bili poznati ako su objavljeni na uobičajen ili propisan način. ugovor o špediciji se može zaključiti i prećutno. potrebno da su opšti uslovi poslovanja bili poznati komitentu u vrijeme zaključenja ugovora. način otpreme. op. 175 Njihova primjena može se izričito ili prećutno ugovoriti zašto je dovoljno da je komitent znao ili morao znati da špediter djeluje isključivo na osnovu opštih uslova poslovanja. op. preduzimaju poslovne aktivnosti na pojačavanju akvizicije komitenata. 772). ona se pravno ima smatrati prihvatom ponude. U našem pravu. Dispozicija je u obliku standardizovanog obrasca (formulara) koji štampa špediter i sadrži potrebne rubrike vezane za stvari koje se otpremaju. a shodno i pravila o nalogu (ZOO. član 829. Zaključivanje ugovora U našem pravu.ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. ipak. I u oblasti špedicije postoje odnosi konkurencije u kom smislu špediterska društva. Većina autora smatra da je.str. Ako se ne daju u pisanom obliku onda za zaključenje ugovora važe opšta pravila obligacionog prava. tada ima karakter ponude. odnosno trgovinskom zastupanju. a između stranaka već postoji 175 176 O različitim shvatanjima vidjeti: Đurović dr Radomir. promocijom i propagandom. vrijeme i drugo. Ugovor se najčešće zaključuje tako što komitent dostavlja špediteru dispoziciju. Opšti uslovi su autonomni izvor prava i primjenjuju se po volji ugovornih stranaka. 330. ugovor o špediciji je neformalne prirode jer zakon ne traži obaveznu pismenu formu ugovora. Ugovor se.

pa komitent shodno tom ugovoru izda dispoziciju (ZOO. predstavljaju vjerodostojne isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva. Špediterske isprave Na zahtjev komitenta. prevoznom putu i načinu prevoza. sadrži informacije o prevoziocu. Na tim potvrdama mogu se štampati opšti uslovi poslovanja špeditera. mada u pogledu špediterske transportne potvrde postoje i drugačija 177 U poslovnoj praksi značajno je to: obje potvrde. a neke predstavljaju i hartije od vrijednosti. ugovora o špediciji. I na ovoj potvrdi špediter može upisati svoje primjedbe koje se odnose na “spoljnje stanje” stvari i ambalažu. pošto učestvuje 177 Vilus dr Jelena – Carić dr Slavko . uz prezentaciju mišljenja. mjesto prijema. Obje potvrde su autorizovane od strane FIATA.). Špediterski konosman pojačava odgovornost samog špeditera jer on preuzima odgovornost za rad transportera što je veoma značajno kod kombinovanog prevoza. Špediterska potvrda (FCR) se izdaje nakon što je špediter primio stvari od komitenta. U međunarodnoj špediciji prilikom kombinovanog prevoza stvari koristi se. mjesto opredjeljenja i ime adresata te oznaku vrste i količine robe. član 42). ali još uvijek nedovoljno. januara 1988.cit. Špediterska transportna potvrda (FCT) ima veći značaj jer predstavlja dokazno sredstvo. 510. Ovaj špediterski dokument ima osobine hartije od vrijednosti i daje mogućnost trgovine stvarima datim na otpremu (prenos prava na njima) te predstavlja vjerodostojnu ispravu kod plaćanja dokumentarnim robnim akreditivom.generalni ili okvirni ugovor o pružanju špediterskih usluga. tako da se ujedno rješava i pitanje primjene opštih uslova na konkretni ugovor o špediciji. a poslije zaključenja ugovora o špediciji. op. a ne predstavljaju hartije od vrijednosti. Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili više tačno određenih špediterskih usluga (specijalni nalog). Te isprave predstavljaju pravne instrumente za regulisanje odnosa između komitenta i njegovih poslovnih partnera. 170 . Ukoliko komitent mijenja svoj nalog on mora vratiti špediteru original potvrde. kao i na obavljanje svih usluga špedicije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno otkaza (generalni nalog). 2.Šogorov dr Stevan. pored podataka koje sadrži prethodna potvrda (FCR). što se redovno čini. špediterski konosman za kombinovani transport (FBL) koji je takođe sastavila FIATA (novi tekst se primjenjuje od 01. Ona predstavlja dokazno sredstvo da je roba primljena na otpremu u “naizgled dobrom stanju”. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda. Potvrda sadrži: ime komitenta. špediter može izdati određene isprave. ne samo da je roba primljena na otpremu nego i da je špediter zaključio ugovor o prevozu te da je robu predao na prevoz. str. s tim što špediter može staviti primjedbe na robu i ambalažu. Zato ova potvrda.

obavljanje carinskih i drugih radnji (formalnosti). Ugovorom se može predvidjeti jedinstven iznos koji 171 . Špediter obavlja i transportne usluge (potpuna špedicija). član 839). zaključivanje ugovora o kontroli kvaliteta. a prema teritoriji djelovanja na društva za domaću i za međunarodnu špediciju. su stranke. prevoza i predaje stvari. repromaterijal) već prodali određenom kupcu ili kupcima. špediterskom konosmanu. Komitent ili nalogodavac je lice koje angažuje špeditera da za njegov račun izvrši otpremu. Najčešće su to proizvođači koji su svoje proizvode (gotove proizvode. Najčešće se registruju istovremeno i za domaću i za međunarodnu špediciju. Ona može biti određena ugovorom. kvantiteta i drugih svojstava robe. jer savremeni proces rada špeditera zahtijeva da se prati roba na cijelom prevoznom putu.više prevozilaca. Savremena organizacija rada špediterskih društava je takva da se špediterska djelatnost kombinuje sa prevozom. zastupstava. Naknada (provizija) predstavlja cijenu špediterovih usluga. prepakiranje. zaključivanje ugovora o osiguranju. Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od: ugovora sa komitentom. Stranke kod ugovora o špediciji su komitent i špediterska organizacija (špediter). 3. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ovoga ugovora. odnosno komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog). špedicija spada u uslužnu djelatnost. na lokalna i centralna. zatim. sortiranje. U ekonomskom smislu. Voljom stranaka mogu se odrediti i drugi sastojci ugovora kao bitni. Podjela špediterskih društava može se izvršiti po raznim kriterijima. po prirodi posla. Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju prijema. bez obzira na državne granice i transportna sredstva. tarifom ili drugim aktom špeditera. pretovar ili istovar stvari. utovar. pakovanje. Poslovima špedicije bave se trgovačka društva koja su registrovana za tu djelatnost. Prema glavnoj špediterskoj djelatnosti dijele se na pomorska ili lučka i kontinentalna. pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava. sirovine. i drugo. Pitanje subjekta odgovornosti se znatno pravno pojednostavljuje time što se sva odgovornost zasniva na jednom dokumentu. zaključivanje ugovora o uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta. presortiranje. predmet špediterske usluge i cijena usluge. To se postiže i aranžmanima sa špediterima iz raznih zemalja (korespondentima) ili otvaranjem filijala. a ako nema ni toga cijenu određuje sud (ZOO. Tu spadaju ove radnje: zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem ili prevoz robe od špeditera. odnosno dopremu određenih stvari. prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”.

a za njihovo tumačenje. U svakoj pojedinoj situaciji špediter procjenjuje da li je moguće postupati po uputstvima. Obaveza je špeditera da upozori nalogodavca na nedostatke u njegovom nalogu. 1. nejasna. član 833). dispozicijom.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Pošto se na ugovor o komisionu primjenjuju pravila o nalogu treba uzeti u obzir i ta pravila (ZOO. član 751-753). Svoje upozorenje je dužan dati bez odlaganja (ZOO. u svakom pojedinom slučaju. postoje odredbe u opštim uslovima poslovanja špeditera. sredstvima i načinu prevoza “kao i ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca” (ZOO. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika Špediter je dužan “u svakoj prilici postupati kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i sa pažnjom urednog privrednika” (ZOO. te licima koja angažuje neposredno na izvršavanju određenih radnji. Rad po uputstvima Špediter je dužan izvršiti nalog komitenta i postupati onako kako je njime predviđeno. Pridržavati se mora uputstava komitenta o putnom pravcu.obuhvata: naknadu za špediterske usluge uključujući sve troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari (forfetni stav). član 833). Komitent svoja uputstva daje.vozarom. Pažnju dobrog i urednog privrednika špediter treba da manifestuje u izvršavanju svih pravnih i faktičkih radnji i u odnosima sa svim subjektima sa kojim stupa u pravne odnose . član 830). Načelo savjesnosti i poštenja se primjenjuje uvijek kada nisu precizirane određene obaveze špeditera a to se procjenjuje u svakoj pojedinoj situaciji. a naročito na one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti. Ako za nove instrukcije nema vremena ili je to. špediter će tražiti nova (dodatna) uputstva. skladištarom.1. Pažnja urednog privrednika se procjenjuje objektivno: špediter djeluje lege artis u skladu sa pravilima objektivnog prava i poslovnim običajima pri čemu uvijek vodi računa o pravilima struke (branše). nemoguće onda će špediter postupati u svemu “kako to zahtijevaju interesi nalogodavca” (ZOO. obično. III . Kada su uputstva komitenta nepotpuna. Uputstva mogu biti data sa većim ili manjim ograničenjima (imperativni ili indikativni nalozi).2. protivurječna ili se po njima ne može postupati. osiguravateljem. Obaveze špeditera 1. opštih uslova poslovanja. značajne su odredbe koje se odnose na naloge u komisionarskom poslu. prvenstveno. član 832). pak. ugovora i poslovnih običaja. te da li je moguće dobiti nova (dodatna) 172 . Ova obaveza je opšte prirode i podrazumijeva da se špediter u izvršavanju svojih obaveza pridržava zakona. ali može i na drugi način o čemu.

Tako se špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao pošiljalac. Osim ugovora o prevozu. U slučaju odstupanja od naloga. U izvršenju otpreme odnosno dopreme stvari on koristi usluge drugih subjekata. ima se smatrati da mu je dato i ovlaštenje za plaćanje vozarine i drugih troškova koji nastanu. radiće bez uputstava uz ograničenje da njegovo postupanje bude u skladu sa interesima komitenta. osim ako dokaže da bi se šteta dogodila sve i da se pridržavao datih uputstava (ZOO. prema opštim uslovima poslovanja. sastavljanje zapisnika. Zatim da u tim ugovorima i svojim faktičkim radnjama zaštiti i obezbijedi ostvarivanje prava komitenta prema tim subjektima (izvrši pregled robe. Klauzule toga ugovora koje se odnose na ograničenje odgovornosti prevozioca istovremeno obavezuju komitenta. ugovor o skladištenju. pakovanju. primalac ili uopšte. član 841).3. 173 . odnosno čim je moguće po redovnom toku stvari. Špediter je. špediter zaključuje ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari. osim ako se ne radi o punoj špediciji. To se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji. i dužan je da ih podmiri. skladištara i drugih lica koja angažuje. Odgovara za štetu nastalu i uslijed više sile. Stoga. član 833). Zakon u prvi plan ističe njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari. špediter je obavezan o tome obavijestiti komitenta. ukoliko komitent želi isključenje pravila o ograničenju odgovornosti prevozioca. najčešće ovlašten da zaključi ugovor sa prevoziocem na uobičajenom tipskom formularu.uputstva. kao krcatelj. Sa njima zaključuje ugovore jer je špediter organizator (“arhitekta”) svih tih operacija. ugovore o utovaru ili istovaru. mora to blagovremeno saopštiti špediteru kako bi on mogao postupiti po uputstvima. na ime troškova za izvršenje naloga o otpremanju stvari (ZOO. osiguravatelja. Prilikom zaključenja ugovora sa trećim licima špediter mora voditi računa o izboru prevozioca. kao korisnik prevoza. Ako sve to nije moguće. Za slučaj odstupanja od dobijenih uputstava (prvobitnih ili dodatnih) odgovornost špeditera je znatno strožija. ugovor sa organizacijom za kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari. 1. Kada je špediteru data dispozicija za otpremu ili dopremu stvari. bez odlaganja. izvrši kontrolu troškova i drugo). sortiranju stvari i druge. U tom smislu je konstituisano zakonom njegovo pravo na predujam (avans). Zaključivanje ugovora za komitenta Špediter pravno djeluje u svoje ime a za račun komitenta.

op. član 833). ako je 178 Antonijević dr Zoran. nije upakovana ili postoje manjkavosti u pakovanju (s obzirom na vrstu stvari. način prevoza i prevozni put) kao i kada stvar nije spremljena za prevoz. Angažovanjem domaćih kapaciteta izbjegavaju se devizna plaćanja. transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera. U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili javnom skladištu. brzini i ekonomičnosti prevoza i prirodi stvari koja se prevozi. administrativno-pravnog režima kod prelaza državne granice i drugo. naročito.cit.1. 342. ukoliko bi čekanje da komitent otkloni nedostatke prouzrokovalo za njega štetu. instradacija daje mogućnost domaćim špediterima da angažuju domaće prevoznike. Prevozni put. Špediter će izbjegavati prevozni put koji zahtijeva pretovare i druge manipulacije stvarima. u pravnoj teoriji ima mišljenja da ovaj ugovor 178 sadrži elemente ugovora o ostavi. dužnost je špeditera da na sve to upozori komitenta. Na strani komitenta je obrnuta pretpostavka. Prilikom njihovog određivanja on će voditi računa o sigurnosti puta. prirodi stvari i drugim okolnostima koje mogu nastati u izvršavanju otpreme odnosno dopreme. Ako stvar. zakonska je obaveza špeditera da sam pristupi i otkloni nedostatke (upakuje ili prepakuje robu odnosno pripremi je za transport). imaće uticaja na izbor prevoznog puta. 174 . lomljivost. sredstva i radnu snagu. Ako je komitent djelimično odredio elemente prevoza. prevozno sredstvo i način prevoza špediter će odrediti onako “kako zahtijevaju interesi nalogodavca u datom slučaju” (ZOO. odnosno okolnosti koje se mogu desiti na tom putnom pravcu. U svakom pojedinom slučaju on će kombinovati te elemente da bi prevoz bio najpovoljniji za komitenta. kao i druga svojstva. Izvršavanje ove obaveze podrazumijeva dobro poznavanje prevoznog puta. poznavanje režima saobraćaja i saobraćajnih tarifa. sklonost trulenju ili rđanju.str. Priroda same robe. Špediter može koristiti usluge druge specijalizovane organizacije za izvršenje tih radnji. U međunarodnoj špediciji. 1. koja je data na otpremu. On to može učiniti i bez posebnog naloga komitenta. S obzirom na tu obavezu. špediter je dužan na osnovu njih odrediti druge potrebne elemente prevoznog puta ili da ih dopuni. Čuvanje stvari i zaštita prava Špediter je obavezan čuvati stvari svoga komitenta saglasno ugovoru. Izbor prevoznog puta (instradacija) Instradacija obuhvata određivanje prevoznog puta.5. Obaveza postoji kada komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju odnosno dopremaju. No. Obaveza špeditera temelji se na pravnoj pretpostavci da je on specijalizovan i stručan privrednik za poslove otpreme i dopreme. ne bi angažovao špeditera.4. inače.

Špediteru se redovno. Osiguranje stvari Ova obaveza dolazi u obzir samo kada je izričito ugovorom predviđena (ZOO. Moguće je. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine Za ovu obavezu špeditera. kažu: o uskladištenju stvari špediter je dužan obavijestiti komitenta. Opšti uslovi poslovanja. oni koji imaju karakteristike osnovnih rizika u pravu osiguranja. Špediterska transportna potvrda traži da se nalog za osiguranje pošiljke daje u pisanoj formi. član 837). dužan da pošiljku osigura od “uobičajenih rizika” (ZOO. prekontrolisati obračun troškova pojedinih usluga). kombinovati kasko i kargo osiguranje. komitent to ugovara sa špediterom i određuje rizike koji se osiguranjem pokrivaju. Koji su to uobičajeni rizici cijeni se s obzirom na vrstu prevoza. Špediter je dužan preduzeti sve radnje prema trećim licima (prevoziocu. putni pravac i prirodu stvari.6. 175 . nego ih može obaviti sam komitent.7.potrebno pakovanje ili sortiranje stvari te popravak ambalaže. osim u slučaju kada se stvari skladište u “uobičajeno skladište ili kod uobičajenog preduzeća”. osim ukoliko nalogom za otpremu stvari preko državne granice nije drugačije određeno (ZOO. prevoznik ili neko drugo lice. stvari se mogu uskladištiti i na otvorenom prostoru ako je uobičajeno da se tako skladište. član 835). ali se to mora izričito ugovoriti. najčešće. Uobičajeni rizici su. što se i čini u nekim granama saobraćaja. austrijsko) ne postoji osiguranje špedicije. Kada je izdata špediterska transportna potvrda (FCT) u njoj redovno stoji klauzula: da li je ili ne špediter u obavezi osigurati pošiljku. Ako za pojedine pošiljke (robu) postoji obavezno osiguranje. po našem pravu. 1. po našem pravu. Ti poslovi se ne moraju povjeriti špediteru. špediter je dužan izvršiti osiguranje jer se njegova obaveza zasniva na zakonu. što je veoma važno. Bez izričitog naloga komitenta špediter ne može podnijeti odštetni zahtjev niti voditi spor. carinske olakšice. Takvim rezervisanjem prava komitent može lakše i brže ostvariti svoj zahtjev prema trećem licu. Za te poslove on je stručan jer prati i poznaje carinske propise i tarife i. ostalim angažovanim licima) u cilju zaštite prava komitenta. Osiguranje obuhvata samo osiguranje pošiljke (kargo) i u tome smislu zakon je izričit. U tom smislu on će pribaviti odgovarajuća dokumenta i druga dokazna sredstva (sačiniti na vjerodostojan način zapisnik o manjku ili stanju robe. Ako ugovorom nisu određeni rizici onda je špediter. povjerava carinjenje stvari. za razliku od nekih drugih (njemačko. postoji pravna pretpostavka. U našem pravu. u osnovi. 1. Kada želi osigurati pošiljku. Obaveza osiguranja od strane špeditera ne obuhvata osiguranje prevoznog sredstva (kasko osiguranje). skladištaru. član 837).

najčešće se čini pismeno u vidu ispunjenja odštampanog obrasca (formulara) sa odgovarajućim klauzulama. tako da komitent može ostvarivati svoja potraživanja. Polaganje računa je bitno kako bi komitent mogao izvršiti uvid u troškove te ih provjeriti. špediter određuje mjesto carinjenja stvari ukoliko komitent u nalogu nije naznačio. niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog stanja robe. U poslovnoj praksi. član 787). izvršiti obračun troškova i predati sva dokumenta (ZOO. davati prigovore i ostvarivati zahtjeve. a ako je potrebno da uloži prigovor špediteru. Polaganje računa je posljednja obaveza špeditera. Ova obaveza ne dolazi u obzir kada je ugovoren forfetni stav. U tom smislu. samim polaganjem računa špediter ustupa (cedira) na komitenta potraživanja i prava koja je on stekao prema trećim licima kada je djelovao u svoje ime a za račun komitenta. kada komitent to zatraži (ZOO.8. 176 . Pored obavljanja carinskih radnji špediter je obavezan da plati carinske dažbine jer je on u direktnom pravnom odnosu sa carinskim organima. 1. špediter ima pravo da traži od komitenta predujam (avans) u valuti kojom se plaćaju carine. U međunarodnoj špediciji praksa je da se refakcije dijele između komitenta i špeditera. Špediter je dužan položiti račun i u toku samog izvršenja naloga. Inače. tj. a to znači i refakcije (povlastice prevozioca). ako ih ima. Primjenom pravila ugovora o komisionu (ZOO. špediter će o tome odmah obavijestiti komitenta. uvijek. fitopatološke potvrde. Ako se carinjenje stvari ne može izvesti ili postoje određene smetnje. Polaganje računa Iz prirode špediterskog odnosa slijedi da je on dužan nakon obavljenih svih pravnih i fizičkih radnji položiti račun komitentu. Dužan mu je predati i sva dokazna sredstva. kao što je slučaj i kod ugovora o komisionu. Nije propisana forma polaganja računa. Špediter je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu izvršenog posla. na osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim licima (zahtjev iz osnova rezervisanih prava). težinske liste i drugo). Kod komisionog istupanja špeditera (u svoje ime a za račun komitenta) postoji određena nesaglasnost pravnih i ekonomskih efekata.Poznaje svu tehniku i postupke carinjenja čime se obezbjeđuje jednostavnije i brže obavljanje tih operacija. Prema opštim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih dokumenata. član 838). član 838). Špediter nije dužan kreditirati komitenta u realizaciji njegovog posla. a ako je potrebno tražiće instrukcije. potvrde o porijeklu stvari. Pravni značaj ustupanja jeste dovođenje u neposredan pravni odnos komitenta sa trećim licima. Špediter je dužan od komitenta zatražiti potrebna dokumenta za stvari (ateste.

Špediteru tada pripada naknada na ime prevoza (prevoznina). koje su izložene. bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog komitenta. U obzir dolaze svi troškovi koji se prema redovnom toku stvari imaju smatrati nužnim i korisnim. špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio naknade za do tada izvršen rad. prepakivanja. To je slučaj kada špediter istovremeno vrši i prevoz stvari (potpuna špedicija). presortiranja i drugi). član 839). Ako visina provizije nije određena ugovorom onda se ona plaća prema tarifi ili drugom opštem aktu špeditera. član 828). Prema zakonu i opštim uslovima poslovanja špeditera. komitent će snositi i druge troškove koje je špediter napravio u pripremanju stvari za prevoz (troškovi pakovanja. ukoliko oni postoje. “kada špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora o špediciji” (princip posljednje prestacije).1. a po našem pravu. 2. Obaveze komitenta 2.2. Provizija obuhvata cijenu špediterovog rada. Ne može li se odrediti provizija ni na takav način pravilo je da proviziju određuje sud (ZOO. kada se izvrši prevoz stvari (francusko pravo). usluga i sve režijske troškove koje on ima u izvršenju naloga. komitent ostaje u obavezi platiti naknadu i u slučaju da je ugovoreno da će proviziju platiti primalac. jer u tome dijelu ima status prevozioca i naknada za usluge špedicije (provizija) za radnje u kojima je djelovao kao otpremnik.2. pa ovaj to odbije. prema ugovoru. I naknada štete može doći u obzir. što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. U određenim situacijama može doći do kumulacije zahtjeva. što je faktičko pitanje u svakom konkretnom slučaju (ZOO. radnje ili dio radnji (ZOO. U pogledu dospijeća obaveze 177 . Provizija može biti određena u procentu ili u apsolutnom iznosu. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) Pored provizije komitent je u obavezi špediteru da naknadi i sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju ugovora. član 841). ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio određenu štetu. Kada komitent odustane od ugovora. Sigurno je da ne mora platiti troškove koji nisu bili nužni i korisni ili koji su nastali zbog špediterove nepažnje. I logično je da ih snosi komitent pošto se otprema ili doprema vrši po njegovom nalogu i u njegovu korist. odnosno izvršenje naloga. Plaćanje troškova dospijeva “odmah”. član 840). a što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju. Špediter može zahtijevati naplatu provizije kada stvari preda prevoziocu (njemačko pravo). Polazeći od obaveza špeditera. Plaćanje naknade (provizije) Zakonska je obaveza komitenta da. jer špediter može zahtijevati njihovo plaćanje nakon što ih je učinio (ZOO. plati špediteru naknadu za izvršene usluge.

vodeći pri tome. a posebno da o tome obavijesti prevozioca. jer tada postoji jedinstvena odgovornost samog špeditera po osnovu te hartije od vrijednosti. Opšti uslovi poslovanja. posebno. “komitent je obavezan o tome obavijestiti špeditera i saopštiti mu njihovu vrijednost u času predaje” (ZOO. Zakonsko je pravo špeditera da od komitenta zahtijeva unaprijed plaćanje predujma (avansa) za troškove koji su potrebni u izvršavanju otpreme odnosno dopreme stvari. Komitent unaprijed uplaćuje (avansira) novčana sredstva u iznosu očekivanih troškova u valuti u kojoj očekuje troškove. Razumije se. 178 . a ugovori o prevozu često se zaključuju uz posebne kondicije. mogla biti nanesena šteta. polaze od toga da je aktom davanja dispozicije komitent preuzeo na sebe obavezu: da unaprijed predujmi novčani iznos sredstava koji se odnosi na plaćanje vozarine.plaćanja troškova postoji razlika u odnosu na dospijeće plaćanja provizije pošto ovdje ne važi princip posljednje prestacije. plemeniti metali ili druge skupocjene stvari. ili bi. ako mu njihova svojstva nisu blagovremeno saopštena. b) odgovornost špeditera za treća lica. najčešće. računa da li je u pitanju podšpediter ili međušpediter i c) odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca. dažbina i drugih troškova koji proizlaze iz date dispozicije. zbog opasnih osobina tih stvari. visinu osiguranja. 2. hartije od vrijednosti. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima Kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost ljudi ili dobara. član 843). komitent je obavezan obavijestiti špeditera (ZOO. ili da nije ugovoren forfetni stav. transportera ili skladištara.ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA 1. Ako komitent odustane od ugovora dužan je naknaditi špediteru sve troškove koje je ovaj imao u izvršenju naloga do momenta odustanka (ZOO. član 828). Isključivo je pravo špeditera hoće li ili ne kreditirati komitenta. visinu prevoznine. U nekim vrstama transporta prevozilac ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne stvari. sve pod uslovom da špediter nije izdao špediterski konosman za kombinovani transport (FBL). član 843).3. Ako se u pošiljci nalaze dragocjenosti. Na osnovu toga špediter je dužan da preduzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari. IV . Svojstva i vrijednost ovih stvari utiču na visinu špediterove provizije. Odgovornost špeditera Prilikom analize odgovornosti špeditera bitno je razlikovati sljedeće: a) odgovornost špeditera za svoje sopstvene radnje.

glavni špediter. postoje velike razlike u nacionalnim pravima. U anglosaksonskom pravu. Prema francuskom pravu. Glavni špediter. Između podšpeditera i međušpeditera postoje bitne razlike koje se ogledaju u osnovu angažovanja i odgovornosti prvog. Po njemačkom pravu. reklamacije) imaju se smatrati kao njegove sopstvene radnje. ulaganje prigovora. Osnov angažovanja je isključivo volja glavnog špeditera o čemu se komitent obično samo obavještava. profesionalac iste struke kao i glavni špediter. glavnog špeditera. može angažovati podšpeditera i međušpeditera. “Špediter odgovara za izbor prevozioca. prirode i svojstava stvari ili radnji lica za koje on ne odgovara. Radnje koje špediter preduzima prema trećim licima u cilju rezervacije. a za izbor ostalih trećih lica. tj. koji je zaključio ugovor sa komitentom. Podšpediter je drugi špediter. Špediter neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile. ali ne i komitent. obezbjeđenja. koje je sa stanovišta odgovornosti špeditera i najstrožije. u ime i za račun komitenta. lučkog stivadora i drugih). Špediter odgovara i za radnje subjekata i lica koja imaju status njegovih pomoćnika i predstavnika ili radnika jer se njihove radnje pravno imaju smatrati radnjama špeditera. 179 . Švajcarsko pravo predviđa odgovornost za rad prevoznika. Ne odgovara za radnje i propuste komitenta i njegovih ugovornih partnera. taj rad povjerava nekom drugom špediteru. špediter odgovara za izbor trećih lica. prava svoga komitenta (sastavljanje zapisnika o stanju stvari. događaja koji se kvalifikuje kao slučaj. I ovdje vrijedi opšte pravilo obligacionog prava o dokazivanju suprotnog. kao i za izbor drugih lica sa kojima je u izvršavanju naloga zaključio ugovor” (skladištara. koga u izvršavanju naloga komitenta angažuje glavni špediter. član 834). za sve vrijeme od trenutka prijema stvari do njihove predaje primaocu u mjestu opredjeljenja. Sporno je u teoriji da li komitent ili špediter mogu dokazivati suprotno: da deklarisana vrijednost stvari nije realno utvrđena. Podšpediter je pomoćnik glavnog špeditera. Pravilo je dispozitivne prirode jer špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost “i za rad trećih lica” (ZOO.Za svoje radnje špediter odgovara po sistemu subjektivne odgovornosti. pa se pravni odnos neposredno zasniva između komitenta i trećih angažovanih lica. u granicama regresnog zahtjeva. ali se može ugovoriti i odgovornost za njihov rad. s tim što se njegova krivica uvijek pretpostavlja. špediter djeluje kao jedna vrsta agenta. Odgovornost špeditera može se postaviti zbog neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora o špediciji. Umjesto da sam izvrši nalog. špediter odgovara za rad trećih lica. Visinu štete dokazuje komitent na osnovu deklarisane vrijednosti stvari predatih na otpremu odnosno dopremu. pa špediter može upotrijebiti dokazna sredstva da sa sebe skine krivicu. odnosno nesavjesnog postupanja u izvršavanju naloga komitenta. U našem pravu prihvaćen je njemački sistem. za njih. Kada se radi o odgovornosti špeditera za treća lica sa kojima je zaključio ugovore. a time i odgovornost.

za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odnosno zakašnjenja. U nekim slučajevima špediter vrši i prevoz stvari (puna špedicija) ili skladišti stvari u vlastitom skladištu. Osnov angažovanja međušpeditera jeste ovlaštenje komitenta ili faktička činjenica (očigledan interes) što nije slučaj kod podšpeditera. pa se pravno smatra da glavni špediter izvršava nalog komitenta. egzoneracionih klauzula je nedopušteno. određivanje unaprijed obima špediterove odgovornosti. takođe. Ta prava se ugovorom ne mogu isključiti. Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu objekta i vremena. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera. jeste odgovornost za njihov izbor. da pojača svoju odgovornost. međušpeditera. Angažuje se na osnovu izričitog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili. podšpeditera. dakle. Minimalna zakonska odgovornost za treća lica. prebacivanje tereta dokazivanja na komitenta. član 834). U poslovnoj praksi. špediter ne može upotrijebiti pravo zaloge i 180 . član 834). odgovara za njegov rad” (ZOO. 2. ispod koje se ne može. Zato je sa stanovišta odgovornosti bitno jasno utvrditi: do kojega momenta je špediter djelovao u funkciji špeditera. Za ostvarivanje potraživanja iz jednog ugovora. on u obavljanju tih poslova ima status transportera odnosno skladištara i na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Pravilo je dispozitivne prirode te glavni špediter ugovorom sa komitentom može preuzeti odgovornost i za rad međušpeditera. Kada špediter prevozi ili skladišti stvari. Opšte je pravilo u našem pravu da se zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom isključiti niti ograničiti” (ZOO. Zakon je u tome izričit: “Otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku umjesto da ga sam izvrši. Između njih treba da postoji pravni koneksitet. Obezbjeđenje potraživanja špeditera U cilju obezbjeđivanja potraživanja koja je stekao izvršavanjem ugovora o špediciji (provizija i troškovi) špediter ima pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo retencije (pridržaja). “ako je to očigledno u interesu komitenta” (ZOO. što se često dešava kod zbirne špedicije. Međušpediter je. Glavni špediter odgovara samo za izbor. pak. komitentu odgovara glavni špediter. Zakonska odgovornost glavnog špeditera za podšpeditera ne može se ugovorom isključiti niti ograničiti. a od kojega kao prevozilac ili skladištar. ne i za rad. član 834). Stoga je i usvojeno pravilo da za rad svoga pomoćnika. a za podšpeditera za rad. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. ograničavanje odgovornosti špeditera manifestuje se kroz široko tumačenje instituta više sile. Prava zaloge i retencije se protežu na stvari iz ugovora o špediciji iz kojega potiče samo potraživanje. ne bi se mogle isključivati ili ograničavati.koji i dalje ostaje u pravnom odnosu sa komitentom. drugi špediter i stručnjak iste branše. Stoga postoji i bitno drugačiji sistem odgovornosti glavnog špeditera za međušpeditera. koje proističu iz imperativnih zakonskih pravila. koga glavni špediter angažuje iz reda svojih “korespondentnih” špeditera u cilju racionalnije i ekonomičnije otpreme odnosno dopreme stvari.

Ako je ugovorena fiksna naknada. po zakonu. Ako je u izvršavanju jednog ugovora učestvovalo više špeditera. 181 . špediter strožije odgovara . odgovara za rad prevozioca i trećih lica koja je angažovao u izvršenju naloga komitenta. jer su njena pravna dejstva bitno drugačija i za komitenta i za špeditera. Fiksna (forfetna) špedicija Kada zahtijevaju interesi komitenta i špeditera. Dvije su osnovne pravne karakteristike fiksne špedicije. vozarinu prevozioca i sve ostale troškove (osiguranja. blaža odgovornost (samo za izbor) mogla bi imati za posljedicu da špediter prilikom angažovanja trećih lica preferira cijenu njihovih usluga. ugovara se naknada u fiksnom iznosu i druga karakteristika. V .POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE 1. U pogledu vremena korištenja ovih prava važi pravilo: špediter se njima može služiti sve dok stvari drži u svojoj fizičkoj vlasti (ima državinu) ili dok ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati stvarima (ZOO.za rad trećih lica. i sva njihova potraživanja (zakonska subrogacija) kao i pravo zaloge (ZOO. Ugovorom se može predvidjeti da fiksna naknada (forfetni stav) ne obuhata sve naprijed navedene stavke. špediter. a nije specificirano šta obuhvata. član 846). i to je zakonska odgovornost koja se ne može ugovorom isključiti.). Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera. ugovora se fiksna ili forfetna špedicija. član 846). a zapostavi kvalitet. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu (komitentu) tada na njega prelaze. po zakonu. kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju potraživanja prethodnih špeditera. Obično se ugovara posebna klauzula koja se u poslovnom svijetu naziva “forfetni stav” ili kraće “forfet”. Fiksna špedicija se nikada ne pretpostavlja nego se izričito ugovara. Inače. pretpostavlja se da obuhvata sve naknade i sve troškove vezane za realizaciju tog ugovora o špediciji (ZOO. carina i drugih javnih dažbina i sl. uskladištenja.retencije na stvarima do kojih je došao u državinu izvršavajući drugi ugovor o špediciji istog komitenta. Smisao pojačane odgovornosti špeditera jeste u tome da u ovakvim slučajevima više vodi računa o stručnosti i kvalitetu rada lica koja angažuje. član 844). Čim je ugovorena fiksna naknada. Fiksni iznos sadrži sve izdatke komitenta za konkretni posao špedicije. Prva. Sadržina prava zaloge i retencije ista je kao i kod ostalih ugovora.

koje na osnovu ugovora sa prevoziocem. 182 . do čega. organizuje se prevoz koji obezbjeđuje primjenu nižeg tarifnog stava (kod željeznice zbirni tovar se prevozi kao kolska. špediter odgovara za gubitak ili oštećenje stvari “nastale za vrijeme prevoza”.2. ekstra zaradu. transportuje u određene putne pravce odnosno odredišta. Zbirna (skupna) špedicija Zbirna ili skupna špedicija podrazumijeva takvu organizaciju otpreme stvari kada špediter skuplja (sabire) pojedinačne pošiljke od različitih komitenata i formira zbirne tovare (pošiljke). Opšte je pravilo u našem pravu. pošiljka jer je njen prevoz jeftiniji od prevoza denčanih pošiljki). Naime. Sam špediter stiče pravo na posebnu dodatnu naknadu. on na jednom mjestu. ostvaruje se veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika čime se ujednačava praksa i tehnika otpreme uz podizanje kvaliteta. da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbirne špedicije. a time i troškovi. član 845). Umjesto da vrši otpremu svake pošiljke svakog komitenta posebno (odvojeno). ne bi došlo da nije organizovana zbirna špedicija (ZOO. vagonska. Kod zbirne špedicije važi specijalno pravilo o pojačanoj odgovornosti špeditera za rad prevozioca. manipulacije robom se smanjuju. inače. Špediter ima pravo na “posebnu dodatnu naknadu” u slučaju da se zbirnom špedicijom postigne pozitivna razlika u vozarini u korist komitenta. obično u sabirnom centru. Isključenje zbirne špedicije mora biti ugovorom predviđeno (ZOO. formira velike pošiljke (zbirni tovari). Ekonomski značaj zbirne špedicije jeste u sljedećem: prevoz je jeftiniji jer transporter redovno daje izuzetne povlastice pošto bolje i potpunije iskorištava svoje prevozne kapacitete. Pri tome se redovno ostvaruje saradnja više špeditera koji zajednički prikupljaju robu u sabirni centar. član 845).

U svakoj zemlji željeznički saobraćaj je regulisan nizom zakonskih i drugih propisa. Iz konkurentskih razloga redovno se uz prevoz željeznicom koriste i druge vrste prevoza kako bi se transport stvari obavio “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”. takođe. Sa stanovišta imovinskih 183 . kao transporter. uslovljava takvu organizaciju. o potrebama privrede uopšte. godine u Bernu donesen je novi tekst Konvencije pod nazivom . pomenućemo samo činjenicu da željeznica obavlja saobraćaj javnog karaktera. saobraćajna sredstva. Jedan dodatak se odnosi na prevoz stvari . To je takav ugovor kojim se željeznica.Konvencija o međunarodnim željezničkim prevozima (COTIF). regulisanje saobraćaja i dr. Uvijek se polazi od mogućnosti željeznice i njenoj tehničkoj organizaciji i opremljenosti. Velika zainteresovanost svake države za željeznički saobraćaj. uključena i sljedeća pravila: pravila o prevozu opasne robe (RID). Već je 1890. Pravni izvori Značaj željezničkog saobraćaja uticao je da se u ovoj oblasti unificiraju pravila na međunarodnom planu. posebno željezničkog. proizvodnje i tržišta. 2. obavezuje da stvar preveze do uputne stanice i preda je primaocu. Tu su. prevozu kola korisnika prevoza (RIP). godine donesena je uredba o pristupanju BiH ovoj konvenciji. Na osmoj reviziji 1980. Ne ulazeći u razmatranje pitanja ekonomske politike o ogromnoj važnosti saobraćaja uopšte. Stvar ili stvari se prevoze od otpravne do uputne stanice koje se nalaze u jednoj zemlji (unutrašnji željeznički saobraćaj) ili u različitim zemljama (međunarodni željeznički saobraćaj). Željeznica ima veliki značaj za privredni razvoj zemlje kako sa unutrašnjeg tako i sa međunarodnog stanovišta. prevozu kontejnera (RICo) te prevozu ekspresnih pošiljki (RIEx). a pošiljalac se obavezuje da željeznici isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu). Dobar dio materije je administrativne prirode (bezbjednosti na putevima. kao jedan od osnovnih oblika prevoza stvari. koja ima nekoliko dodataka. U Ženevi je usvojena Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom (kombinovanom) prevozu robe (1980). Pojam ugovora Ovaj ugovor uobičajeno se naziva ugovorom o prevozu stvari (robe). godine donesena Međunarodna konvencija o prevozu robe na željeznicama (CIM ili Bernska konvencija) koja je imala osam revizija.GLAVA DRUGA UGOVOR O PREVOZU STVARI ŽELJEZNICOM I .).Jadnoobrazna pravila o ugovoru o međunarodnom prevozu robe željeznicama (JP-CIM). Tokom 1994. funkcionisanje i pravna pravila da se na prvom mjestu vodi računa o njenoj javnoj funkciji.POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI 1.

rok isporuke. za nastanak ovog ugovora (zaključenje). JP-CIM.odnosa u ovoj materiji primarni izvori su Zakon o ugovorima o prevozu u željezničkom saobraćaju (skraćeno ZUPŽS) 179 i Zakon o obligacionim odnosima (skraćeno ZOO). Za razliku od opšteg tipa realnih ugovora. rok odnošenja stvari. tj. pored predaje stvari potrebna je još jedna činjenica izdavanje ovjerenog tovarnog lista. određuje se: broj tovarnih listova koji se izdaju. 55.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. list SFRJ broj 2/73. str. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova poslovanja (prevoza) i zato moraju biti javno objavljene na propisan ili uobičajen način. Prema zakonskim rješenjima. jedinstven je stav teorije da je ugovor realan.preuzet Uredbom Sl. 112. broj 2/92). član 29. 179 180 Tekst Zakona (Sl. kakav je pravni značaj tovarnog lista kod zaključivanja ugovora. 56. član 11). jer je za njegov nastanak potrebna predaja stvari na prevoz. saglasnost volja. 1983. ugovor o prevozu stvari željeznicom je zaključen kada željeznica primi stvari na prevoz sa tovarnim listom. tovarni list. Nedostatak ili neispravnost tovarnog lista (nije stavljen žig) ne znači da ugovor nije zaključen. ZOO sadrži opšta i jedinstvena pravila za sve vrste prevoza (ZOO. II . Osnovi Saobraćajnog prava. postojanje ugovora upravo zato što je ugovor neformalan. Žigosani tovarni list vrijedi kao “dokaz o zaključenju i sadržini ugovora o prevozu” (ZUPŽS. dokazno sredstvo o zaključenom ugovoru. prema zakonu. 63). Ugovorom o prevozu. te kada se ima smatrati da je ugovor zaključen? Inače. Sam sporazum. 184 . rok utovara. kao pismena isprava. vrste tovarnih listova. (ZUPŽS.680) i ima značaj supsidijarnog izvora. član 35. Ugovor o prevozu stvari željeznicom je realan. član 648 . Titograd. ne predstavlja pisanu formu ugovora i on 180 Izdavanje tovarnog lista zamagljuje može biti zaključen u bilo kojoj formi. 17/90 . Spor se sastoji u tome: da li je ugovor formalan ili je neformalan. Prijem se potvrđuje stavljanjem datuma i žiga otpravne stanice (može i otisak računara) na tovarni list. a po međunarodnim pravilima i o “sadržaju ugovora” te se izdaje u momentu predaje stvari na prevoz. list RBiH. dakle. Ovjereni tovarni list je. Ugovor je neformalan i realan U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven stav o prirodi ovog ugovora sa stanovišta forme. Suprotno. način slanja izvještaja o prispijeću pošiljke i dr. Prema tome. 37. NIO Univerzitetska riječ. Ivošević dr Borislav. nije samo po sebi dovoljno.

izuzev za predmete za čije je prevoženje zbog dimenzija potrebno više kola. U poslovnom prometu njegov je formular (obrazac) tipiziran. elemente kao što su rok isporuke i drugo (ZUPŽS. odnosno međunarodnim pravilima. prevozni i drugi troškovi kao i spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. a ne kao punomoćnik pošiljaoca.2. mora ispuniti i predati poseban tovarni list. standardizovan. Ova činjenica ukazuje na specifičnost ugovora kao i na to da tovarni list nije ugovor. Prema domaćim i međunarodnim pravilima duplikat nema važnost tovarnog lista pa se na osnovu njega ne bi mogao vršiti prijem stvari. odgovara sam pošiljalac i snosi pravne posljedice u slučaju neispravnosti. Tovarni list može sadržavati i ostale. prtljažnicom). Za tačnost podataka koje unosi pošiljalac ili od njega ovlašteno lice. ime i prezime ili naziv pošiljaoca. Tovarni list se uvijek popunjava u više primjeraka. a koji se izdaje prilikom prijema stvari na prevoz. žig otpravne stanice. po zahtjevu stranke. Obligatorni sastojci tovarnog lista su: mjesto i datum sastavljanja.). a kada se radi o vagonskoj pošiljci (robi) za svaki kolski tovar. Određeno je koje podatke unosi (popunjava) pošiljalac. upiše lice zaposleno na željeznici (službenik željeznice) odgovornost snosi pošiljalac. a koje željeznica. Čak i kada te podatke. Duplikat može poslužiti kao legitimacioni papir za postavljanje zahtjeva za izmjene ugovora ili dokaz da su plaćeni prevozni troškovi (vozarina) ili kod izvoznih poslova kao dokument za plaćanja preko banke (dokument uz akreditiv). ime i prezime primaoca ili naziv primaoca i njegova adresa. dok tovarni list prati pošiljku. netačnosti ili nepotpunosti tih podataka i izjava. Ako je donosilac tovarnog lista adresat (primalac prevezene stvari) onda prijemom tovarnog lista on ulazi u ugovorni odnos i postaje stranka u ugovoru. tako da se u svakom pojedinačnom slučaju predaje robe na prevoz upisuju u odgovarajuće rubrike (stavke) referentni podaci. naziv uputne stanice (prema imeniku željezničkih stanica). Tovarni list se ne može zamijeniti (supstituirati) drugim ispravama niti se druge isprave mogu saobraziti tovarnom listu. broj kola. fakultativne. vrsta i masa (težina) stvari. 185 . Željeznica stavlja žig i na duplikat predajući ga pošiljaocu. te da dopunjuje i mijenja izjave upisane u tovarnom listu. Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom pošiljaoca i ovlašten je da u njegovo ime preduzima potrebne radnje. član 34. Inače. u transportu je izraz “pošiljka” stručni termin i označava jednu ili više stvari koje se predaju na prevoz jednom prevoznom ispravom (tovarnim listom. U tome slučaju radnje preuzima u svoje ime. Pravilo je da se za svaku pošiljku. Tovarni list i prenosivi tovarni list Tovarni list je javna isprava čiji je minimalni sadržaj određen zakonom.

što bi značilo da se njime može trgovati za vrijeme dok je roba na putu. funkcioniše kao organizacija koja treba da sprovodi kogentne odredbe zakona i tarife. jedinstven je stav teorije. po pravilu. d) prevoz je moguć redovnim prevoznim sredstvima željeznice i e) prevoz nije onemogućen okolnostima koje željeznica ne bi mogla spriječiti. da se može prenositi (negocijabilnost). član 38). obimu. koji obavezno sastavlja željeznica saglasno opštim uslovima poslovanja i tarifi. Za pravna dejstva indosamenta i njegov oblik važe propisi mjeničnog prava (Zakon o mjenici). po obliku. Pošto je prenosivi tovarni list vrijednosni papir. po svemu. ako su ispunjeni ovi uslovi: a) prevoz se može izvršiti bez odlaganja. Može se prenositi (transferisati) indosamentom ako glasi “po naredbi”. a isto vrijedi i za prepise. Ograničenja slobode ugovaranja Kod prevoza stvari željeznicom postoje izvjesna ograničenja slobode ugovaranja koja proizlaze iz propisa ili same tehnike zaključivanja ugovora. Pošiljalac popunjava određene podatke unoseći ih u tovarni list vodeći pri tome računa o uslovima iz željezničke tarife. Na duplikatu se označava da je izdat prenosivi tovarni list. Željeznica i pošiljalac se mogu sporazumjeti da prevozilac izda prenosivi tovarni list koji može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca”. a manje kao stranka iz ugovora kojoj je ostavljeno da prilikom ugovaranja iznalazi najpovoljnija rješenja za ostvarivanje svojih poslovnih interesa. 186 . ako glasi “na donosioca”. ako su ispunjeni propisani uslovi. Ograničenje slobode ugovaranja za pošiljaoca ogleda se u tome što je dužan za svaku pošiljku. otkloniti ili izbjeći. c) stvari su podesne za prevoz. i ne mogu se prenositi na treća lica. izuzev odredaba koje se odnose na regres (ZUPŽS. Željeznica je dužna primiti stvari na prevoz. Najprije. koji nije pošiljalac samo ako su ti uslovi sadržani u tovarnom listu ili se prenosivi tovarni list na njih izričito poziva. u slobodi njihovog određivanja. b) prevoz tih stvari nije zabranjen. da preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu (formularu). masi. Ovakva tehnika zaključivanja ugovora ograničava pošiljaoca u konstituisanju prava i obaveza. Uslovi ugovora o prevozu i tarife obavezuju imaoca prenosivog tovarnog lista. po redovnom toku stvari. jer je u dobrom dijelu sve unaprijed određeno. ako su sačinjeni. Pri vršenju svojih usluga željeznica. odnosno predajom iz ruke u ruku. Za željeznicu je ta sloboda ugovaranja još ograničenija zbog javnopravnog karaktera njene djelatnosti.Tovarni list i njegov duplikat nisu hartije od vrijednosti. U tom slučaju mora izričito biti navedeno da se radi o prenosivom tovarnom listu kojega potpisuju obje strane. 3. U mnogim zemljama javljaju se zahtjevi poslovnog svijeta da duplikat dobije svojstvo hartije od vrijednosti. ona se ogleda u obaveznom ugovaranju i ograničenjima u izboru saugovarača. Željeznica ne može odbiti nikoga ko želi sklopiti sa njom ugovor o prevozu. on ima i posebna pravna dejstva (načelo inkorporacije).

Stvari se predaju na prevoz u otpravnoj ili otpremnoj stanici željeznice. a koje ne mora biti i sopstvenik robe. nego što je to tipično kod ugovora poslovnog prava. Željeznica se ne upušta u ispitivanje sa kime zaključuje ugovor. Radi se. lice koje predaje stvar na prevoz. istovremeno i njihov vlasnik. opšti pojam “stanica” označava: željezničke stanice. Ako se uz tovarni list šalju određeni dokumenti onda se mora priložiti i spisak tih dokumenata (isprava). zapravo. Na osnovu svega toga mogu se odrediti tipični bitni elementi ovog ugovora. U ime željeznice pojavljuje se željeznička transportna organizacija koja redovno ima status javnog preduzeća (javne korporacije). špediteru) što se obično vrši u međunarodnom prevozu. uz ispunjenje odgovarajućih uslova. koje predaje stvari na prevoz. Taj posao i zaključenje ugovora o prevozu može se povjeriti različitim subjektima (zastupniku. najčešće se sastojci samog tovarnog lista uzimaju kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari željeznicom. Specifičnost ovog ugovora ogleda se i u slobodi raspolaganja ugovorom.1. te da li je to lice (pravno ili fizičko).Željeznica je dužna obavljati prevoz stvari po redu vožnje (voznom redu) kao i kod svakog linijskog saobraćaja. specifičnosti koje se manifestuju u ograničavanju slobode ugovaranja proizlaze iz samog karaktera djelatnosti koju obavlja željeznica i statusa željezničkih organizacija. luke plovidbenih linija i sve ostale poslovnice transportnih organizacija otvorene radi izvršenja nekog od ugovora o prevozu. III . Ugovor se može jednostrano izmijeniti nalozima koje daje pošiljalac ili imalac prava iz prenosivog tovarnog lista. 1. sam ugovor može izmijeniti ili raskinuti. o posebnim slučajevima kada se na osnovu jednostrane izjave volje. Kako se ugovor zaključuje predajom stvari na prevoz i predajom popunjenog tovarnog lista u koji se unose određeni podaci. U suštini. Za prevoz nekih stvari mogu biti propisani posebni uslovi (opasne stvari) i njih će željeznica primiti na prevoz samo ako su ispunjeni i ti posebni uslovi. a prevoz može obustaviti samo pod uslovima koji su određeni zakonom. Druga ugovorna strana je pošiljalac. Inače.ELEMENTI UGOVORA 1. mada se obično one nazivaju “željeznica” i “stranka”. Bitni elementi ugovora Uobičajeno je da se u bitne elemente ovog ugovora ubraja veći broj sastojaka. Od svakog ko preda stvari i podnese uredno ispunjen tovarni list otpravna stanica 187 . Ugovorne strane Ugovorne strane su prevozilac (željeznica) i pošiljalac.

Od prevoza željeznicom takođe su isključene stvari (predmeti) koje ima pravo da prevozi samo pošta. u koju se roba upućuje. ako se sastoje od više komada navodi se broj komada. plaćanje dangubnine željeznici). Posljedice pogađaju pošiljaoca (docnja sa isporukom prema saugovaraču.3. Za netačno. Predmet prevoza (stvari) U saobraćajnom pravu svaka stvar koja se prima na prevoz ima karakter “robe”. Neke stvari su isključene iz prevoza željeznicom dok je za druge prevoz ograničen. 1. 1. primalac je posljednje lice na koje je indosamentom prenesen tovarni list (indosatar). Kao mjesto istovara može biti označen i industrijski kolosijek u nekom mjestu ili poslovnoj organizaciji. Faktički je to lice na koje je pošiljka adresirana. svojstvo primaoca ima svako lice koje prezentira željeznici takav tovarni list. članovi 4 i 5). Kad se radi o stvarima koje trebaju biti upakovane. Uputna stanica Uputna stanica (mjesto opredjeljenja. kvar ili oštećenje stvari.2. ukoliko bi se desilo da željeznica primi tovarni list sa tako naznačenom uputnom stanicom. Stanica mora biti navedena prema službenom imeniku željezničkih stanica. Kod denčanih (komadnih) pošiljki. Označavaju se komercijalnim nazivima ili nazivom koji je upotrijebljen u tarifi. odnosno staviti faksimil potpisa ovlaštenog lica. Tovarne listove sa neodređenim adresiranjem primaoca željeznica neće primiti. kako bi se sačuvale 188 . nejasno ili neprecizno upisivanje uputne stanice odgovara pošiljalac. istovarna stanica) je ona željeznička stanica do koje stvar treba da se preveze. kod prenosivog tovarnog lista na donosioca. Ali. Za primaoca se može označiti samo jedno fizičko lice ili jedan pravni subjekt. a ako se to desi tražiće od pošiljaoca odgovarajuće upute. Željeznica može provjeravati podatke o sadržini. 1. ne može ih biti više. kao i kod kolskih.4. Pri tome pošiljalac mora u tovarni list upisati svoj tačan naziv ili ime i prezime sa adresom i potpisati tovarni list. količina i masa (težina) stvari upisuju se u tovarni list. takve stvari se mogu predati na prevoz željeznici samo ako su upakovane na odgovarajući način i mogu izdržati prevoz. Primalac Primalac je lice ovlašteno da u uputnoj (istovarnoj) stanici iskupi tovarni list i preuzme stvar ili stvari.željeznice primiće stvari i ovjeriti žigom tovarni list. Vrsta. Neke stvari se mogu primiti na prevoz uslovno (IP-CIM. broju i masi pošiljke. Neke željeznice dozvoljavaju da se kao primalac naznači uputna stanica ili službenik te stanice. Pošiljalac stvari može uputiti na svoje ime što znači da isto lice može biti i pošiljalac i primalac. Ako je izdat prenosivi tovarni list po naredbi. ambalaža i masa (težina).

od propasti ili oštećenja. Žive životinje se mogu prevoziti željeznicom ukoliko se to ne protivi veterinarsko-sanitarnim propisima i ako je po ocjeni otpravne stanice isključena svaka opasnost po ljude i životinje. naknade za sporedne usluge i dr. Ne učini li tako pošiljalac.). 1. Zato se u tovarni list moraju unijeti sve vrste stvari koje se šalju tim jednim dokumentom. Zato se cijena i svi prevozni troškovi (dodatak na vozarinu. kao i drugi elementi za izračunavanje troškova. vrsta vozova na pojedinim relacijama. Mjesto i datum Kao mjesto i datum zaključenja ugovora. sporednih naknada i taksa. Naplata cijene po tarifi nije samo pravo željeznice nego i njena obaveza. pa je ta obaveza povjerena željeznici. Prevozni troškovi u međunarodnom saobraćaju određeni su domaćom tarifom. član 6). veterinarski ili fitopatološki pregled i dr. kao i svaka mogućnost oštećenja stvari. tarifa obavezuje obje ugovorne strane. način prevoza. Obavljanje ovih radnji željeznica može povjeriti stručnim organizacijama i licima. član 47). Obavljanje određenih radnji i spisak isprava Ako je predviđeno da prilikom prevoza stvari treba obaviti neke radnje (carinjenje. po pravilu. važe mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja na tovarni list pošto primi stvari na prevoz.) mogu utvrditi i naknadno. 1. 1. a obje strane imaju pravo na njihovu ispravku prema tarifi.7.6. ako o tome nema posebne međunarodne tarife (JPCIM. Tarifom je određena vozarina za pojedine vrste stvari. Prevoznina (vozarina) i troškovi prevoza unose se u tovarni list. U tom slučaju pošiljalac preuzima na sebe odgovornost za štetu. Ukoliko postoje izuzeci oni su izričito navedeni propisima. Obezbjeđuju se i naročiti uslovi prevoza (hranjenje i pojenje). Za lako kvarljive stvari i žive životinje navodi se i čas prijema u duplikatu tovarnog lista. Ako se oni unesu pogrešno ili se uopšte ne unesu. Prevozni i drugi troškovi Cijena usluga željeznice određena je tarifom.5. Prevozilac nije dužan ispitivati da li su priložene isprave dovoljne ili tačne (ZUPŽS. željeznica naplaćuje vozarinu za sve stvari date na prevoz po najvišem tarifnom stavu koji vrijedi za jednu vrstu stvari iz pošiljke. ugovor važi i to sa cijenom koju predviđa tarifa. 189 . Inače. Uslijed nedostatka ili manjkavosti u pakovanju željeznica može odbiti prijem stvari na prevoz ili iste primiti uz zahtjev da pošiljalac u tovarnom listu potvrdi nedostatke u pakovanju. pošiljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave.

ali vozarinu može zaračunati samo za put koji je najpovoljniji za korisnika prevoza. Mješoviti (kombinovani) prevoz Izjavom u tovarnom listu pošiljalac može zahtijevati da željeznica stvari preda drugom prevozniku na dalji prevoz do mjesta u koje se one upućuju (drugoj željeznici.5. 2. Pouzeće U tovarnom listu pošiljalac može označiti da stvar šalje pouzećem i naznačiti iznos pouzeća (iznos kojim se stvari opterećuju). Željeznica može i sama izvršiti nalog o daljem prevozu vlastitim prevoznim sredstvima. za slučajeve koji su tarifom predviđeni. Tarifom se može odrediti najniža granica pouzeća. Sve ostale izjave nisu dopuštene i ne obavezuju željeznicu. Nebitni elementi ugovora Kod ovog ugovora postoje i nebitni elementi koji se mogu ugovarati.2. Prema okolnostima slučaja u tovarni list se mogu unositi sljedeće notifikacije i izjave.1. Ako nije određeno prevozno sredstvo željeznica će ga sama izabrati u kome slučaju odgovara za izbor prevozioca. Po pravilu. željeznica je slobodna u izboru puta kojim će stvari prevesti.2. 2. 2. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada utvrđena tarifom. ako su potrebne prilikom prevoza. 2. 2. kao i za prevoz stoke.3. brodaru). Provjera pošiljke Pošiljalac može zahtijevati od željeznice da utvrdi masu i broj komada stvari koje su predate na prevoz. Prevozni put Pošiljalac može odrediti pravac prevoza (prevozni put) samo za brzovoz. Pouzeće je nalog željeznici da stvari izda primaocu samo pod uslovom da primalac plati naznačeni iznos na ime pouzeća. Utvrđenu masu. Željeznica je obavezna po tome postupiti. Pošiljalac može odrediti stanicu na kojoj će željeznica obaviti te radnje. Može zahtijevati da ga željeznica o tome obavijesti kako bi on ili njegov zastupnik prisustvovao carinjenju. drumskom prevozniku. Franko carina Upisivanjem klauzule “franko carina” pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i druge formalnosti. Pošiljka se može opteretiti pouzećem najviše do vrijednosti stvari koje se prevoze. količinu i broj komada željeznica je 190 . U tovarni list se mogu unositi samo one klauzule koje su predviđene zakonom ili tarifom ili su uobičajene u međunarodnom saobraćaju.4.

tj. Tako može odrediti da se u slučaju smetnji pošiljka vrati u otpravnu stanicu. JP-CIM. To znači da željeznica nije dužna nikoga izvještavati o prispijeću pošiljke na uputnu stanicu. 2. Naknada za obezbjeđenje uredne isporuke računa se za cijeli prevozni put (ZUPŽS. Rok utovara Stranke se mogu posebno sporazumjeti o roku utovara. oštećenje ili zadocnjenje. 2. klauzula “ostaje na stanici”. 2. Obavještavanje o prispijeću pošiljke To je element kojim se utvrđuje kada i na koji način će željeznica obavijestiti primaoca o prispijeću pošiljke na uputnoj stanici. 5 (Sl. U tom slučaju željeznica namiruje pošiljaocu.11. između stranaka važe dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. Udes je vanredni događaj koji je prouzrokovao znatnu materijalnu štetu ili veći prekid (sudar.). Smetnje nastaju uslijed udesa ili nezgode. dužna je to učiniti na usputnoj stanici gdje je moguće. 2. 181 dovodi do manje materijalne štete. i drugu dokazanu štetu do visine naznačenog obezbjeđenja.8. Smetnje Pošiljalac može posebno upisati instrukcije šta treba željeznica da radi. 33/95) 191 . 2. Ako nije određeno primjenjuju se dispozitivna pravila zakona (ZUPŽS. list RBiH. Protekom toga roka nastaju nepovoljne pravne posljedice za pošiljaoca (plaćanje posebne naknade i dr. član 75. Ako rok isporuke nije utvrđen. nalet ili iskliznuće voza). kao vanredan događaj. kao posebna. ako bi pri prevozu ili izdavanju stvari došlo do određenih smetnji. pored štete za gubitak. vremenu u kome je pošiljalac dužan utovariti stvari u vagon.9. Obezbjeđenje uredne isporuke U posebnu rubriku u tovarnom listu “obezbjeđenje uredne isporuke” pošiljalac može upisati određeni novčani iznos. br. član 57).10. član 16).6. Pretpostavka je da će pošiljalac ili primalac doći po pošiljku. Klauzula “ostaje na stanici” U tovarni list se može unijeti. Vrijeme isporuke U tovarni list se može unijeti odredba o vremenu za koje je prevozilac dužan prevesti stvari (rok isporuke).dužna upisati u tovarni list i ovjeriti. 2. Nezgoda. čl. manjeg prekida ili ugrožavanja prometa. 181 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Čak ako masu ne bi mogla utvrditi na otpravnoj stanici.7. član 56).

član 30. ako se provjera vrši u otpravnoj stanici. Ukoliko provjeru nije moguće izvršiti u otpravnoj stanici to se čini u prvoj podesnoj usputnoj stanici. 31). član 21). tada troškovi provjeravanja terete robu datu na prevoz. U tom slučaju željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz bez tih dokumenata. Inače. Zakon obavezuje prevozioca koji obavlja linijski prevoz. da primi svaku stvar kada su ispunjeni uslovi utvrđeni u objavljenim opštim uslovima poslovanja. željeznica je dužna pozvati pošiljaoca ili primaoca da prisustvuje provjeravanju.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. jer joj je to važno “polje korisne intervencije”. Rezultat provjeravanja upisuje se u tovarni list i u duplikat tovarnog lista. 1. Prijem i provjeravanje stvari (pošiljke) Već je istaknuto da je željeznica dužna primiti na prevoz teret pod ugovorenim uslovima. ako se utvrdi netačnost navoda u tovarnom listu (ZUPŽS. Na zahtjev pošiljaoca. a u ugovornom pravu kroz detaljnije regulisanje prava i obaveza strana zakonom i drugim propisima. Učešće države ogleda se u određivanju statusa željezničkih organizacija kao javnih preduzeća. osim stvari koje se ne mogu primiti na prevoz ili se mogu primiti samo ako su ispunjeni posebni uslovi (ZUPŽS. Prema domaćem pravu postoje ove obaveze željeznice koje su skoro iste i po međunarodnim pravilima. Ako zainteresovani ne dođe ili kada se provjeravanje vrši u toku prevoza toj radnji treba da prisustvuju dva svjedoka koji nisu službena lica željeznice ili kako je predviđeno propisima određene države (JP-CIM. ako nisu odmah plaćeni. Ako se ustanovi razlika u 192 . Željeznica. navodi u tovarnom listu o masi i broju komada ne mogu da služe kao dokaz protiv prevozioca. odnosno tarifama. na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista prima stvari na prevoz. Kada se vrši provjeravanje pošiljke. a takav je i željeznički. Kada pošiljka ne odgovara navodima u tovarnom listu ili nisu ispunjeni uslovi za prevoz stvari. ima elemenata javnog karaktera u čijoj regulaciji znatno participira država. Za neke stvari može se ugovorom ili tarifom predvidjeti prezentacija i drugih dokumenata (isprava) od strane pošiljaoca. Obaveze željeznice Djelatnost željeznice. kao što je već rečeno.1. Kada željeznica provjerava pošiljku. član 56). Rok isporuke ne teče za vrijeme provjeravanja pošiljke. provjeravanje podataka u tovarnom listu i pošiljke utvrđeno je i kao pravo željeznice.IV . prema međunarodnim pravilima. željeznica je dužna utvrditi masu i broj komada stvari na otpravnoj stanici ukoliko postoje odgovarajući uslovi (mjerne sprave ili ne remeti redovan tok saobraćaja). Zainteresovanost država u ovoj materiji ispoljena je i kroz unifikaciju pravila željezničkog prevoza na međunarodnom planu (COTIF).

željeznica nije dužna primiti stvari na prevoz u slučaju da nema kola na raspolaganju. brzovozni ili sporovozni. ako pošiljalac nije naveo podatke o masi i broju komada u tovarni list. Tako prema međunarodnim pravilima (RIEx) kao ekspresna pošiljka mogu se slati stvari koje se mogu utovariti u prtljažna kola putničkih vozova. ako je on upisan u tovarni list. Utovar stvari Željeznica je obavezna izvršiti utovar stvari. Željeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Željeznica je dužna izvršiti utovar stvari u roku koji je određen ugovorom (rok utovara). Ugovorom se može predvidjeti da utovar stvari obavlja pošiljalac. odnosno stvari utvrđene tarifom. te ostalim osobinama podesne za takav prevoz. član 44). pošiljalac stvari predaje željeznici u skladište. vrijeme namjeravanog prevoza) kako bi ona izradila plan prevoza. iako je upis izvršio pošiljalac.ekspresni. br. Kada utovar vrši željeznica. Isto vrijedi kada je potrebno u određenom roku transportovati izuzetno velike količine stvari. Od poslovnih subjekata koji šalju velike količine stvari željeznica može zahtijevati da prethodno prijave svoje pošiljke (količinu. smjer. čl. ali u svakom slučaju u roku kako bi se izvršio uredan prevoz. 20 (Sl. mora se voditi računa o osovinskom opterećenju pruga (magistralnih 22. U slučaju da željeznica ne vrši provjeravanja mase i broja komada. Na ekspresni i brzovozni prevoz željeznica je obavezna primiti stvari samo ako su one po svome obliku. bez obzira koliko prevozilaca učestvovalo. željeznica ima pravo da pored prevoznine naplati još i dvostruki iznos razlike u vozarini (ZUPŽS. Masu i broj komada željeznica treba uvijek da utvrđuje. podjela prevoznih troškova.5 t po osovini i 8 t po dužnom metru) kao i osovinskom opterećenju vozila 182 (vagona).masi preko 2% ili netačno imenovanje stvari koje utiče na visinu prevoznine. Korisnika prevoza se ne tiču njihovi međusobni odnosi. mjerodavno je ono što je upisano u tovarni list. obimu i masi. osim kada je tarifom određeno plaćanje vozarine po drugoj jediničnoj mjeri (ne po masi). što se praktikuje iz konkurentskih razloga. Ako korisnici prevoza ne izvrše prijave. manipulacije stvarima i drugo. ako je tako predviđeno ugovorom odnosno uslovima poslovanja. Svaka željeznička transportna organizacija dužna je primiti na direktan prevoz stvari od otpravne do uputne stanice. list RBiH. 33/95) 193 . 1. 182 Zakon o sigurnosti željezničkog prometa. Radi sigurnosti prevoza. organizacija prevoza. Pošiljalac određuje način prevoza .2.

član 58). odnosno prelaznu stanicu između željeznica dviju zemalja koje su otvorene za saobraćaj na određenoj relaciji (JPCIM.4. Inače. do mjesta naznačenog u tovarnom listu (uputne stanice). Ako nema njene krivice ona ima pravo i naplatiti kolsku dangubninu. krivica željeznice ili pošiljaoca. Stalo mu je da se prevezu po najnižoj tarifi. Vrijeme trajanja prevoza stranke. član 58). osim u slučaju privremenih smetnji. osim ako je do smetnji došlo krivicom željeznice. bez obzira iz kojih je razloga nastala . član 14). Ako bi pri prevozu nastala ma kakva smetnja. ali odgovara ako ih izgubi ili upotrijebi nepravilno (ZUPŽS. 194 . bez oštećenja i gubitka. jer se primjenjuju tarife u kojima je određeno vrijeme prevoza. Rok isporuke Željeznica je dužna stvari prevesti u ugovorenom roku (rok isporuke). Pošiljalac. Kada se to ne može učiniti. sigurnim putem i u što kraćem vremenu. Uputstva pošiljalac daje otpravnoj stanici ili stanici u kojoj se nalaze stvari. 48).3. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac može označiti prevozni put određujući graničnu ili pograničnu tačku.željeznica je dužna preduzeti odgovarajuće mjere da bi se izbjegle rđave posljedice po korisnika prevoza. te organizovala iskorištavanje pruga i transportnih sredstava. ako je stvari uputila pomoćnim putem da bi izbjegla smetnje.dejstvo više sile. Ne dobije li uputstvo u razumnom roku. Sloboda u izboru pravca potrebna je željeznici kako bi radila što ekonomičnije i racionalnije. mjere vlasti. nije zainteresovan kojim će se putem stvari prevesti. Vozarinu za izvršeni prevoz i ostale troškove po tarifi dužan je snositi pošiljalac. ipak.1. Željeznica će obaviti carinske i druge radnje određene propisima zemlje. željeznica ima pravo: da na trošak i rizik pošiljaoca stvari stavi na privremeni smještaj ili da ih preda špediteru ili u javno skladište. Rok isporuke računa se prema stvarno upotrijebljenom putu (ZUPŽS. član 46. izvršenje ovih radnji može se povjeriti i drugom licu. produženje prevoza nije moguće tražiće dispoziciju od pošiljaoca i po njoj postupiti. Željeznica nema pravo na naplatu veće vozarine. Ukoliko pošiljalac nije već dao u tovarnom listu instrukcije šta će željeznica raditi u slučaju smetnji onda će ona stvari uputiti pomoćnim (drugim) putem. Ako vrijeme isporuke nije određeno ugovorom. 1. niti se pošiljalac koristi pravom raskida ugovora. jer su stvari podložne brzom kvaru ili su u pitanju žive životinje tada će željeznica izvršiti njihovu prodaju. Uredan prevoz stvari Cilj ugovora jeste da se stvari prevezu uredno u čemu i jeste privredna funkcija željeznice. O svim preduzetim radnjama željeznica će izvijestiti pošiljaoca (ZUPŽS. pismenim putem. pak. član 64). po pravilu. rijetko ugovaraju. ako se smetnja može prevladati na taj način (ZUPŽS. priroda same stvari . Ako. U tome poslu ona nastupa kao komisionar i ima pravo na naplatu stvarnih troškova i naknada po tarifi. Ona je dužna stvari prevesti u stanju u kojem ih je i primila. Željeznica ne ispituje tačnost priloženih isprava.

bez obzira koliko je prevozilaca učestvovalo u prevozu.brzovozne i sporovozne (JP-CIM. Sva rastojanja računaju se prema tarifnim kilometrima. Za brzo pokvarljive stvari i žive životinje rok se računa od podne i od ponoći. član 56).5. Postoje i dopunski rokovi za isporuku stvari koji su takođe određeni propisom i tarifom. za kolsku sporovoznu pošiljku . Željeznica se može uspješno pozivati na produženje roka isporuke. Zadržavanje pošiljke postoji onda kada je neophodno da se obave određene radnje kao što su: carinjenje. član 56). prugama koje nisu osposobljene za brzovozni prevoz. provjeravanje sadržine i težine (mase) pošiljke. ako posebnim propisima ili ugovorima nije što drugo predviđeno (JP-CIM. sporednim prugama. kod kombinovanog prevoza i u vanrednim prilikama. veterinarski pregledi. odnosno za stvari o čijem se prispijeću ne izvještava primalac do časa kada je pošiljka pripremljena za izdavanje (predaju). 1. Rok isporuke sastoji se iz otpravnog i prevoznog roka. član 27). a prevozni za svakih otpočetih 300 km 24 časa. a prevozni za svakih otpočetih 400 km 24 časa. zavisno od toga da li su stvari predate prije podne ili poslije podne (ZUPŽS. ali samo pod uslovima i 195 . Ova pravila posebno važe u međunarodnom prevozu. odnosno ako je stvar pripremljena za odnošenje kada se primalac ne obavještava (ZUPŽS. Dopunski rokovi važe za slučaj: prevoza stvari prugama različitih širina kolosijeka. Otpravni i prevozni rok su određeni zavisno od vrste prevoza i razdaljine između otpravne i uputne stanice. U slučajevima koji su određeni propisom ili tarifom rokovi ne teku i za to vrijeme rok isporuke se produžava (zadržavanje pošiljke). Rok isporuke je održan od strane željeznice ako je prije isteka roka obavijestila primaoca o prispijeću stvari i iste pripremila za odnošenje. a prevozni za cijelo odstojanje od otpravne do uputne stanice. član 27). hranjenje i pojenje živih životinja. Ukoliko ugovorom nije drugačije predviđeno. Postupanje po nalozima Specifičnost ugovora o prevozu stvari željeznicom jeste u tome što se on može jednostrano izmijeniti davanjem naloga (uputstava) od strane pošiljaoca ili primaoca ili ovlaštenog imaoca prenosivog tovarnog lista.željeznica je dužna stvari prevesti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takvih stvari s obzirom na dužinu puta i vrstu prevoza (prema tarifi).otpravni rok je 24 časa. ako su uzrok i trajanje zadržavanja upisani u tovarni list. ali je dopušteno dokazivanje i na drugi način (drugim sredstvima dokazivanja). Posebni rokovi važe za denčane pošiljke . Otpravni rok se računa samo jedanput. Prema međunarodnim pravilima rokovi su ovi: za kolsku brzovoznu pošiljku otpravni rok je 12 časova. dodavanje leda i drugo. rok isporuke se računa od ponoći poslije prijema stvari pa do predaje izvještaja o prispijeću stvari adresatu.

ima takođe pravo davati određene naloge željeznici. Generalno. samo iz razloga određenih zakonom. a ako primalac odbije prijem stvari. promijeni uputna stanica (reekspedicija). briše ili pošiljka optereti pouzećem) odnosno o isplati nekog novčanog iznosa (dio vozarine ili drugi troškovi). Obavještavanje korisnika prevoza Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu stiče određena prava i preuzima određene obaveze (pošiljalac. imalac prenosivog tovarnog lista).6. da je željeznica dužna u određenim situacijama da obavijesti pošiljaoca ili primaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada je na njih prešlo pravo raspolaganja pošiljkom. ona je dužna obavijestiti ta lica u svakom slučaju kada prevoz odstupa od redovnog toka stvari.32). Željeznica može odbiti izvršenje naloga u sljedećim slučajevima: ako nalog nije moguće izvršiti.na način kako je utvrđeno zakonom (ZUPŽS. Nalozi. jednostranu izmjenu ugovora. stvar izda u nekoj drugoj uputnoj stanici ili stvar vrati u otpravnu stanicu. odgovara za štetu koja nastane neizvršenjem naloga. član 49 . smanji. pošiljaoca ili imaoca prenosivog tovarnog lista kada nastupe određene smetnje u prevozu (udes. Tako je željeznica dužna obavijestiti: pošiljaoca kada je u tovarnom listu upisano da pošiljalac ili njegov punomoćnik prisustvuje carinjenju ili obavljanju drugih radnji. Imalac prenosivog tovarnog lista. Pošiljalac može tražiti da se: stvar vrati i njemu preda u otpravnoj stanici. U tom smislu idu i međunarodna pravila (JP-CIM. a nije dato jemstvo (nemogućnost ekonomske realizacije zakonskog prava zaloge na stvarima). Šteta se tada obračunava po pravilima koja vrijede za gubitak (propast) stvari. odnosno zahtjev za izmjenu ugovora podnosi se u pisanoj formi preko otpravne stanice ili stanice u kojoj se stvari nalaze. ako se carinjenje ili druge radnje iz tovarnog lista ne mogu obaviti u mjestu (stanici). nema pravo davati naloge. stvari ne izdaju odnosno da se izdavanje odloži. a stvar je prispjela na to mjesto. član 30 . pošiljaoca. nezgoda). Željeznica može odbiti izvršenje naloga. I primalac ima pravo davati iste naloge željeznici pod uslovom da je ovlašten na to u tovarnom listu ili da mu pošiljalac preda duplikat tovarnog lista. Već je rečeno. 1. to se pravo ponovo vraća pošiljaocu. Davalac naloga snosi troškove koje je željeznica imala izvršenjem tih naloga s tim što se naplata može osigurati jemstvom. Njegovi nalozi mogu biti sljedeći: da se prevoz stvari obustavi. primalac. Može se promijeniti nalog o pouzeću (povisi. u protivnom. stvari izdaju drugom primaocu. kao hartije od vrijednosti. 196 .53). Pošiljalac ima pravo tražiti izmjenu ugovora do momenta predaje tovarnog lista primaocu. kada je nalog protivan carinskim i drugim imperativnim propisima. kada su troškovi veći od vrijednosti stvari. odnosno izmijeniti ugovor. stvari izdaju u nekoj drugoj stanici. zaustavi pošiljka u nekoj usputnoj stanici. dakle. ako bi izvršenje naloga prouzrokovalo poremećaje u saobraćaju. U protivnom.

pa je imalac takvog tovarnog lista izvijestio željeznicu da je on prenesen na njega (indosamentom) odnosno da glasi na njega. pošiljaoca. Zakonska je pretpostavka da je obavještavanje izvršeno nakon proteka određenog vremena (24 odnosno 12 časova po predaji preporuke. broj kola. telefonom ili neposredno preko kurira. telefaksom. skladište). odnosno u čijim se rukama nalazi tovarni list. Ukoliko po tovarnom listu primalac ima nešto da plati (pouzeće ili dio troškova što je naznačeno u tovarnom listu) stvari će se predati nakon uplate tog iznosa. U izvještaju se daje rok za otkup tovarnog lista i preuzimanje stvari sa naznakom gdje se one nalaze (kolosijek. a nikako od pošiljaoca. željeznica nikoga ne obavještava o prispijeću stvari na uputnu stanicu jer ne zna ko je stvarno primalac. pošiljaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista kada se posumnja da je nastupilo oštećenje ili djelimičan gubitak stvari kako bi oni mogli prisustvovati pregledu stvari na uputnoj stanici. da je pripremi za izdavanje (odnošenje) i obavijesti adresata da istu preuzme i iskupi tovarni list. a telefonom kada je razgovor završen). Ako prenosivi tovarni list glasi po naredbi. telegramom. Kada je izdat prenosivi tovarni list na donosioca. kao što je rečeno. a to je pravo upisano u tovarni list. Predaja stvari primaocu (izdavanje stvari) Donosiocu izvještaja o prispijeću stvari. U slučaju da primalac odbije prijem stvari tada oživljavaju prava pošiljaoca iz ugovora. željeznica je dužna u uputnoj stanici izdati tovarni list i predati stvari. 1. obavezao 197 . Željeznica ima pravo na troškove za obavještavanje. željeznica to lice obavještava o prispijeću pošiljke.pošiljaoca kada stvari prispiju na uputnu stanicu. Samo primanje tovarnog lista znači da je primalac pristao. kada ga je primalac kao adresat potvrdio. špeditera da u njegovo ime prima izvještaj o prispijeću pošiljke. iskupa tovarnog lista. Ukoliko željeznica ne izvrši obavještavanje povrijedila je ugovor i ima se smatrati da se nije pridržavala principa savjesnosti i poštenja i zaštite interesa korisnika prevoza (ZOO. može primati naloge od primaoca.8. primaoca ili imaoca prava iz prenosivog tovarnog lista u slučaju kada dođe do oštećenja ili gubitka pošiljke. pošiljaoca kada je stvari potrebno staviti u javno skladište (na ležanje) ili predati špediteru ili ih prodati. član 12). Obavještavanje se vrši na različite načine: preporučenim pismom. 1.7. Izvještavanje o prispijeću stvari Kada pošiljka prispije na uputnu stanicu željeznica je dužna. Pravno dejstvo predaje tovarnog lista primaocu ogleda se u tome što od toga časa primalac stupa u pravni odnos sa željeznicom. telegrama. odnosno kada se zagubljena pošiljka kasnije pronađe. Primalac se ne obavještava ako je ugovoreno da nema obavještavanja ili je primalac ovlastio vozara. bez odlaganja. Od tada.

tovarni list nije iskupljen u roku ili je izdavanje (predaja) stvari zabranjena odlukom nadležnog organa. Primalac i sam.se na isplatu iznosa iz tovarnog lista. te visini štete. ako je to moguće. Prilikom pregleda stvari sastavlja se zapisnik koji se predaje imaocu prava na stvarima. Ne vrši se. tada će lice koje je zahtijevalo pregled (pošiljalac. Osim toga. ako su podložne brzom kvaru ili su nepodesne za držanje. primalac je odbio prijem stvari. a sama odgovara za izbor (culpa in eligendo). dakle. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta (oštećenje ili gubitak stvari) ili se utvrdi šteta koju je željeznica prije pregleda priznala. kada je moguće. Utvrđivanje stanja pošiljke vrši se na objektivan način u prisustvu korisnika prevoza. Isto pravo ima pošiljalac upisom odgovarajuće klauzule u tovarni list. Činjenica predaje stvari primaocu je od pravnog značaja za željeznicu jer se toga časa smatra da je ona izvršila obavezu iz ugovora. Željeznica će u razumnom roku o tome obavijestiti pošiljaoca i tražiti uputstva. Za to vrijeme stvari leže na rizik i trošak željeznice. O svim tim radnjama obavijestiće pošiljaoca blagovremeno. Dok se ne izvrši pregled stvari primalac ne mora primiti stvari. Pri tome se konstatuje stanje plombi i drugih zatvarača na vagonu kao i spoljni izgled. ostale stvari koje je držala (čuvala) 30 dana po isteku roka za njihovo odnošenje 198 . a ona odgovara kao čuvar. Kada se radi o kolskim (vagonskim) pošiljkama predaja stvari vrši se primopredajom kola što se konstatuje pismeno. oštećenja ili gubitka) prestaju sva potraživanja imaoca prava prema željeznici. ona može stvari predati špediteru ili u javno skladište na trošak pošiljaoca i njegov rizik. Ne dobije li uputstva ili se dobijena uputstva ne mogu provesti tada će željeznica stvari staviti na privremeni smještaj. Predaja denčane pošiljke vrši se faktičkom predajom. ima pravo nakon prispijeća stvari zahtijevati da mu se preda tovarni list i izdaju stvari. Stvari koje nisu odnesene željeznica može prodati odmah. faktička predaja stvari nego simbolična tradicija (u prisustvu primaoca vrši se skidanje plombi sa vagona). bez obzira da li ga je uputna stanica obavijestila o prispijeću stvari ili to nije učinila. Takođe. podaci o masi ili broju komada. uzroku nastanka štete. I sama željeznica kada posumnja u oštećenje ili djelimični gubitak stvari ili kada oni stvarno postoje obavezna je pristupiti utvrđivanju stanja pošiljke. imalac prenosivog tovarnog lista) snositi troškove pregleda. primalac. U zapisniku se utvrđuje: stanje stvari. I prilikom izdavanja stvari mogu nastupiti smetnje: primalac se ne može pronaći. Željeznica može odbiti predaju stvari ako joj se ne preda duplikat tovarnog lista. na rizik i trošak pošiljaoca. Ukoliko korisnik prevoza posumnja da je stvar oštećena ili da postoji djelimičan gubitak stvari (nema plombe ili je ista oštećena) može zahtijevati utvrđivanje stanja pošiljke i željeznica je dužna to izvršiti. a svjedoka i vještaka kada je potrebno. Ukoliko je uredan prevoz (bez zadocnjenja. Pregled će se izvršiti i bez prisustva imaoca prava kada se ne odazove ili je stanje pošiljke takvo da je potrebno odmah pristupiti njenom utvrđivanju.

Iz postignute cijene naplatiće svoje troškove. Primaoca željeznica obavještava i poziva da odnese stvari koje leže na njegov rizik i trošak. Kod prevoza određenih stvari koje imaju naročite osobine i svojstva. član 59 . Usto. za sve vrijeme dok je ne preda primaocu. a pošiljalac nije odredio pratioca. uputnoj stanici i primaocu.64). Zapisnik o prodaji dostavlja pošiljaocu. obavezna je postupati po naročitim pravilima o prevozu i čuvanju stvari (kod prevoza opasnih materija vrijede posebna pravila RID). o vrsti. Tarife se primjenjuju prema svim korisnicima pod istim uslovima koji su važili na dan zaključivanja ugovora. kao i drugim relevantnim elementima (ZOO. Objavljuju se na način da tarife budu pristupačne i saznatljive za korisnike prevoza. Uobičajeno je da se tarife ili izvodi iz tarifa oglašavaju na vidnim mjestima u stanicama. To posebno važi kada se transportuju masovni tereti. Tarife moraju sadržavati sve posebne uslove prevoza. opasne stvari ili one koje zahtijevaju posebne uslove prevoza. Može se desiti da je primalac iskupio tovarni list. zapravo. 1. Ako stvar ostavlja na privremeni smještaj. Pošiljalac odgovara za štetu koja bi nastala zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka. sporednih usluga.10. ali nije odnio stvar. odnosno ne postupi sa njom prema ovlaštenjima iz zakona i ugovora.9. sadržini. naročito. uz notifikacije u tovarnom listu.ona može prodati. obavezna je da je tokom prevoza i po prispijeću u uputnu stanicu poji i hrani. Čuvanje stvari Pošto ovaj ugovor ima elemenata ugovora o ostavi. ako nisu plaćeni.1. Ako i nakon poziva stvar ne bude odnesena. 199 . Kada se prevozi živa stoka. a naročito elemente za izračunavanje visine prevoznine. željeznica je dužna stvar čuvati i sa njom postupati kao savjestan i uredan privrednik za sve vrijeme dok se ona nalazi u njenim rukama (državini). količini i masi pošiljke. dužna je da postupa sa istom kao čuvar. a u međunarodnom prevozu i uslove za preračunavanje valuta. preduzme sve nužne radnje i mjere za nesmetan i bezbijedan prevoz. željeznica istu može predati u javno skladište ili prodati. Obavještavanje o namjeravanom prevozu Opšta je obaveza pošiljaoca da obavijesti željeznicu o namjeravanom prevozu u kome smislu daje podatke. Suština obaveze pošiljaoca jeste u tome da željeznica na vrijeme pripremi kola. član 654). dužna je da na zahtjev korisnika prevoza stavi na uvid tarife u otpravnoj ili uputnoj stanici. Obaveze pošiljaoca 2. Objavljivanje tarifa Željeznica je obavezna objaviti tarife na propisan ili uobičajen način. 1. Ta obaveza postoji za vrijeme cijelog roka isporuke (otpravnog i prevoznog roka) kao i za vrijeme dok se stvar ne odnese. 2. a ostatak stavlja na raspolaganje pošiljaocu (ZUPŽS.

naknada za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovoru i tarifi. prekorači ugovoreno vrijeme. bez obzira na stvarni put prevoza. ako vrši utovar. član 45). Željeznica će upozoriti pošiljaoca na nedostatke pakovanja. željeznica je ovlaštena da. U slučaju preopterećenja kola (preteg) ili neispravno. Pošiljalac. upakovane na propisan ili uobičajen način kako bi. Inače. Ako pošiljalac ne održi rok utovara. ta obaveza je na primaocu ako iskupi tovarni list u kome nije naznačeno da pošiljalac plaća prevozne troškove (ZUPŽS. bile prevezene bez oštećenja ili ugrožavanja lica i dobara. Opšte je pravilo da željeznica ima pravo na vozarinu za najkraći prevozni put kojim bi se stvari mogle prevesti. Plaćanje prevoznih troškova Ekonomski interes željeznice jeste da naplati prevozne troškove za svoju uslugu. Stvari stavlja na raspolaganje pošiljaocu na njegov trošak i rizik. član 39). Kada se završi utovar na vagon se stavlja plomba i drugi zatvarači. s obzirom na njihovu vrstu. Kada je rok utovara prekoračen za više od 24 časa. Odstupanja mogu biti u slučaju da pošiljalac odredi prevozni put. te količine i mase koju kola mogu da prime (osovinsko opterećenje). a u tovarni list pošiljalac unosi broj i oznaku plombe. dužan je pridržavati se ugovorenog roka utovara i uputstava željeznice u pogledu smještaja stvari na kola. na trošak i rizik pošiljaoca istovari stvari (oslobodi kola) i iste preda na privremeni smještaj ili špediteru ili u javno skladište (ZUPŽS. Ona može odbiti prijem pošiljke kada su nedostaci pakovanja takve prirode da se može ugroziti sigurnost lica. način prevoza i prevozni put. Stvari se predaju blagovremeno.2. dodataka na vozarinu. Pošiljalac plaća prevozne troškove po tarifi koja se primjenjuje na dan zaključenja ugovora kada je tako ugovoreno i upisano u tovarni list. član 55). Tarifa može odrediti da neke troškove prevoza obavezno plaća pošiljalac. Obaveza plaćanja prevoznih troškova može biti različito određena. željeznica može tražiti posebnu naknadu (kolsku dangubninu). Predaja stvari i tovarnog lista Iz prirode nastanka ovog ugovora proizlazi da je pošiljalac obavezan predati stvari na prevoz i predati uredno popunjen tovarni list. Kada se radi o lako kvarljivim stvarima ili stvarima male vrijednosti (vrijednost stvari ne može pokriti troškove prevoza) otpravna stanica uvijek može 200 .2. kola i dobara. 2. netačno ili nepotpuno upisanih podataka u tovarni list o stvarima koje su isključene iz transporta i stvarima koje se prevoze pod posebnim uslovima. Ti prevozni troškovi sastoje se od: vozarine (prevoznine). Obaveza utovara je dispozitivne prirode jer se ugovorom može predvidjeti da tu radnju obavi željeznica. Pri tome željeznica može tražiti trostruki iznos prevoznine za izvršeni prevoz kao i naknadu štete ako je nastala (ZUPŽS. zakonska je obaveza željeznice da na prvoj stanici gdje je to moguće istovari cijelu pošiljku ili preteg.3.

“franko iznos.pored vozarine. Obaveze primaoca 3. 3.. Pošiljalac je dužan platiti kamatu od dana prijema reklamacije.zahtijevati da pošiljalac unaprijed plati troškove prevoza. U međunarodnom saobraćaju pošiljalac nije dužan platiti manje uplaćeni iznos ako je razlika manja od 4 obračunske jedinice po tovarnom listu (JP-DIM. protekom 30 dana. primalac preuzme tovarni list zasniva se obaveza primaoca na plaćanje troškova prevoza u obimu kako je određeno tovarnim listom. 201 . Primalac je u obavezi da plati i sve troškove nastale po njegovim nalozima jer i on može davati uputstva željeznici kada na njega prijeđu ovlaštenja iz ugovora...pošiljalac preuzima na sebe samo plaćanje vozarine. Međutim.. kako je navedeno u tovarnom listu i ako on taj dokument preuzme. “franko svi troškovi” . primalac i svako lice na koje je prešlo potraživanje iz ugovora ima pravo reklamacije željeznici u slučaju više plaćenog iznosa troškova prevoza (preplaćen iznos). Pošiljalac. Željeznica i pošiljalac imaju pravo odnosno obavezu na ispravak naplaćenih iznosa u slučaju nepravilne primjene tarifa ili greške prilikom izračunavanja ili naplate troškova. član 29). ako o tome nema njegove izjave u tovarnom listu. Izjavu o vozarini i drugim troškovima pošiljalac upisuje u tovarni list standardnim izrazima (klauzule) koje se primjenjuju i u međunarodnom transportu.1.” . Evo nekih: “franko vozarina” . Samo preuzimanje tovarnog lista obavezuje primaoca na plaćanje troškova. Pravna je pretpostavka. Ako reklamacija ostane bezuspješna. Ako pošiljalac u roku od 30 dana ne izvrši plaćanje. Plaćanje prevoznih troškova Primalac ima obavezu plaćanja prevoznih troškova.pošiljalac preuzima na sebe vozarinu i plaćanje svih troškova. Reklamacija se podnosi u pisanoj formi uz obrazloženje i prezentaciju odgovarajućih dokumenata. on će platiti prevozne troškove ukoliko primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene ugovora tokom prevoza stvari. dakle. Kada.” . Osim toga. preuzimanje tovarnog lista je pravo primaoca i na to ga ne može niko natjerati. željeznica može pokrenuti spor.pošiljalac plaća naznačeni iznos. “franko vozarina uključivo . Tada se u tovarni list i njegov duplikat unosi iznos unaprijed plaćenih troškova od strane pošiljaoca. svih ili djelimično. da pošiljalac ne plaća prevozne troškove ili dio troškova. Inače. oborive prirode. Manje plaćene iznose treba da plati pošiljalac ako tovarni list nije iskupljen ili se potraživanje željeznice odnosi na troškove koje je u tovarnom listu preuzeo pošiljalac. ono može pokrenuti spor podizanjem tužbe. Isto vrijedi i za ekspresne pošiljke. pošiljalac preuzima pojedinačno naznačene troškove. Smatra se da je htio te troškove da snosi primalac.

). žive životinje. str.2. i dalje. član 65). za slučaj gubitka i za slučaj zadocnjenja i to od časa 183 Željeznica kada je primila stvar na prevoz pa dok je ne preda primaocu. član 689). visina. Stvari može odmah i prodati ako su ispunjeni određeni uslovi (lako kvarljive stvari. okolnosti pod kojim je šteta nastala). 1987. za sve vrijeme do predaje stvari primaocu (JP-CIM. odgovara za lica koja je angažovala. ukradena. ZUPŽS. Odnošenje stvari Primalac. Naučna knjiga.primalac je u obavezi da plati i one troškove koji su nastali njegovim radnjama za željeznicu ili nečinjenjem. željeznica naplaćuje dangubninu (ležarinu) prema tarifi. nepreduzimanjem radnji. Željeznica odgovara za povredu integriteta pošiljke. 35.ODGOVORNOST STRANAKA 1. član 36. nakon prihvatanja tovarnog lista (dangubnina. Odgovornost železničkog prevozioca. izdata trećem neovlaštenom licu. gubitak ili oštećenje. ako iskupi tovarni list. Odgovornost željeznice Prema međunarodnim pravilima i domaćem pravu željeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog oštećenja ili gubitka stvari. Ustanovi li se istovjetnost pošiljke. Djelimični 183 Đurdev dr Dušanka. prodata i dr. ležarina i dr. Prilikom provjere sastavlja se zapisnik o izviđaju čiji se prepis predaje primaocu. U svim slučajevima prekoračenja roka za odnošenje stvari primalac je obavezan platiti posebnu naknadu određenu tarifom. Ako primalac ne prizna činjenice utvrđene zapisnikom. Gubitak postoji onda kada željeznica nije u mogućnosti da u odredišnom mjestu izda stvar primaocu (izgubljena. Ako stvari na vrijeme ne odnese. troškove utvrđivanja snosi primalac (ZOO. Pretpostavka je da postoji gubitak ukoliko željeznica ne izda stvari primaocu u roku od 30 dana po isteku vremena za isporuku. Beograd. u toku redovnog radnog vremena koje važi u uputnoj stanici. izgorjela. kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke (zadocnjenja). Dovoljno je da postoji sumnja u oštećenje ili gubitak pa da se priđe provjeri. odnosno koja su radila po njenim nalozima. Dakle. kao i drugom prevozniku radi predaje primaocu.). Primalac može zahtijevati da se provjeri stanje pošiljke i utvrdi oštećenje i može odbiti prijem sve dok se to ne učini. može zahtijevati sudskim putem utvrđivanje stanja pošiljke (količina. 202 . ili ih predati špediteru ili u javno skladište. stvar se ne može predati špediteru ili u skladište prema mjesnim običajima). ona odgovara za slučaj oštećenja. na trošak i rizik primaoca. Ukoliko se taj rok prekorači za više od 14 časova željeznica ima pravo staviti stvari na privremeni smještaj. 3. uzroci štete. dužan je stvar odnijeti u ugovorenom roku (rok odnošenja). V .

Postoji izuzetak. Da bi se oslobodila odgovornosti. 1978. a to su: a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po važećim propisima ili ugovoru stranaka što je upisano u tovarni list. U cilju daljeg ublažavanja odgovornosti željeznice uvedeni su i posebni (“privilegovani”) osnovi ekskulpacije koje međunarodna i domaća pravila izričito navode.cit. Cigoj dr Stojan. ukratko. Oštećenje. Beograd. b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana (prevoz bez odgovarajuće ambalaže) zbog čega je.spoljnih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti.). ali se. Spor se sastoji u tome: da li se radi o njenoj ugovornoj odgovornosti zasnovanoj na sistemu subjektivne odgovornosti (princip kulpe) sa pretpostavljenom krivicom željeznice 184 ili o sistemu objektivne odgovornosti. truljenje. 185 Prevladava drugo stanovište. samom faktu prouzrokovanja štete. krivicu je teško dokazati jer pošiljalac nema uvid u kontrolu nad radom željeznice. Opšti (“neprivilegovani”) razlozi oslobađaju željeznicu od naknade štete za slučaj gubitka. ako se utvrdi da je do te štete došlo zbog jednog ili više “privilegovanih” osnova. Ljubljana. izbjeći niti otkloniti (JP-CIM. str. štete se dešavaju usljed dejstava nepoznatih uzroka. truljenju i sl. ne pretpostavlja se odgovornost željeznice za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke. došlo do gubitka ili oštećenja. Transportno pravo. 203 . Prema tim pravilima. 334. Oni važe samo za slučaj povrede integriteta pošiljke (gubitka ili oštećenja). op. 358.). cijepanje. str. op. s obzirom na prirodu stvari. 61. 1985. član 66). d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj prirodi (svojstvima) naročito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju (lomljenju. član 36.cit. Došlo je do umanjenja vrijednosti stvari jer je pogoršano njeno stanje (lom. rđanju. Trajković dr Miodrag. Sinteza. 184 185 Antonijević dr Zoran. str. Željeznica je prekoračila rok isporuke (zadocnila. Ne postoji jedinstveno stanovište o pravnoj prirodi odgovornosti željeznice. ali ne i za slučaj zadocnjenja. oštećenja ili zadocnjenja. Razlozi su mnogobrojni. postoji količinsko umanjenje pošiljke. vlažnost i dr. željeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od naprijed navedenih uzroka i same štete. zakasnila) kada nije na vrijeme preuzela pošiljku ili je nije na vrijeme predala primaocu. djelimično ili potpuno. Kapor dr Vladimir -Carić dr Slavko. deformisanje. Stoga se njena objektivna odgovornost bazira na teoriji interesa (čija korist onoga i rizik) jer iz vršenja svoje djelatnosti željeznica ostvaruje korist pa treba i da snosi nastale štetne posljedice.gubitak postoji kada željeznica ne može da izda primaocu dio pošiljke. str. mogu svesti na sljedeće: djelatnost željeznice povezana je sa pojačanim rizikom. 462. ZUPŽS. Saobraćajno pravo. nalogom pošiljaoca. Željeznica neće odgovarati ako je šteta nastala: krivicom korisnika prevoza. željeznica odgovara kada je došlo do očiglednog manjka ili gubitka cijelih komada stvari. uslijed mana na samoj stvari (svojstava stvari) i dejstava više sile . jeste kvalitativno umanjenje pošiljke. c) Kada je šteta nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošiljalac ili primalac na osnovu propisa ili ugovora. Pravni osnovi (razlozi) koji ublažavaju (“omekšavaju”) dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice dijele se u teoriji na opšte i posebne.

masti. Za željeznicu je dovoljno da učini vjerovatnim postojanje neke od posebnih okolnosti (oslobađajućih razloga). Sudska praksa je kolebljiva u tome da li je fakturna cijena stvari i njena tržišna cijena. stvari predate u vlažnom stanju i dr. Odgovaraće za dio gubitka u masi koji prelazi propisane (standardne) norme kala. visina štete se odmjerava prema toj unaprijed utvrđenoj cijeni. što se utvrđuje pregledom ili stručnim 204 . Ako stvar nema berzansku ili tržišnu cijenu visina štete se obračunava po uobičajenoj cijeni kao za stvari iste vrste i kvaliteta. a jedan posto za ostale stvari (ZUPŽS član 70.e) Stvar je predata na prevoz pod neispravnom. a u nedostatku nje po tržišnoj cijeni. ugalj. Specijalni osnov za oslobađanje željeznice od odgovornosti jesu nuklearni udesi. To je. Željeznica naknađuje samo prostu štetu. a tiču se normalnog kala. U poslovnom/trgovačkom pravu opšte je pravilo da se kod prouzrokovanja štete naknađuje stvarna. Pored opštih i posebnih. iznos carina i drugih troškova jer se smatra da nije izvršila prevoz. U svim slučajevima važi cijena koja je postojala u vrijeme i u mjestu predaje stvari na prevoz. tj. U svim navedenim slučajevima pretpostavka o neodgovornosti željeznice nije apsolutne prirode jer imalac prava može dokazivati suprotno. da šteta nije nastala ili nije isključivo nastala uslijed tih posebnih okolnosti (razloga). so. ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izostalo (JP-CIM. Kad je unaprijed određena cijena stvari koje se prevoze. ako za prouzrokovanu štetu odgovara korisnik nuklearnog uređaja ili drugo odgovorno lice. f) Ako je došlo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojima su izložene životinje ili kada je na osnovu tarife. gubitak u masi (težini) koji zbog prirodnih svojstava stvari redovno nastaje u prevozu. Određen je procenat dozvoljenog kala za pojedine vrste stvari . Za slučaj djelimičnog ili potpunog gubitka (propasti) stvari. krzno. Ona ne odgovara za normalni kalo. postoje i specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovornosti. sapun.dva posto (na tečnost. kod djelimičnog gubitka željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti samo tog izgubljenog dijela stvari (tereta) i vraća srazmjeran dio vozarine i drugih troškova. kompenzacija za strogi sistem objektivne odgovornosti. U slučaju oštećenja (djelimičnog ili potpunog) stvari željeznica vrši naknadu štete u visini vrijednosti stvarnog oštećenja. JPCIM član 41). osim u slučajevima kvalifikovane krivnje (zle namjere ili krajnje nepažnje). član 68). a sve ostalo (pozitivni dokazi) su na imaocu prava. željeznica naknađuje štetu u visini vrijednosti izgubljene stvari obračunate po berzanskoj cijeni. Željeznica vraća naplaćenu vozarinu. član 36. Razumije se.). netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari koja se prima na prevoz pod posebnim predostrožnostima i uslovima. ZUPŽS. korist (lucrum cessans). po mišljenju teorije. prosta šteta (damnum emergens) i izgubljena dobit. svježe voće i povrće.

1987. str. uslijed oštećenja. Za slučaj zadocnjenja (prekoračenja roka isporuke) željeznica naknađuje samo štetu koja je uslijed toga prouzrokovana vezujući istu za visinu vozarine 186 : kod gubitka ili oštećenja stvari plaća iznos dokazane štete koja ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine. Kvalifikovana krivnja željeznice (zla namjera. Beograd. 186 Vasiljević dr Mirko. inače. Kumulacija zahtjeva prema željeznici postoji kod djelimičnog gubitka ili oštećenja. inače. ali samo do visine ukupnog obezbjeđenja. željeznica mora imaocu prava naknaditi cjelokupni (puni) iznos dokazane štete koja obuhvata prostu štetu i izgubljenu dobit. krajnja nepažnja) utiču na visinu štete. U tom slučaju može biti obuhvaćena i stvarna šteta i izgubljeni dobitak. tržišna ili uobičajena cijena minus postotak oštećenja stvari). Ugovorom o prevozu ili tarifom ne može se isključiti niti ograničiti. Neki smatraju da ova situacija ima sličnosti sa transportnim osiguranjem. član 44). Radi li se o krajnjoj nepažnji iznos dokazane štete ne može prijeći dvostruku vrijednost koju. Visina štete koja se plaća za gubitak uvijek je gornja granica i za njen obračun u slučaju oštećenja stvari. Kada je gubitak. po svim osnovima. respektabilno. visina štete ne može prijeći iznos koji bi željeznica platila na ime izgubljene pošiljke. oštećenja ili zadocnjenja (JP-CIM. Željeznica tada plaća štetu na ime izgubljenog ili oštećenog dijela pošiljke. oštećenje ili zadocnjenje plus iznos dokazane štete.vještačenjem. Željeznica tada plaća štetu saglasno opštim pravilima za gubitak. član 75). član 3). Ako je cijela ili dio pošiljke. Odgovornost željeznice regulisana je imperativnim normama pa ugovor ne može zamijeniti ili isključiti zakon. ne može se stipulisati prebacivanje tereta dokazivanja sa željeznice na imaoca prava u slučajevima kada je predviđeno da ona vrši dokazivanje (ZUPŽS. kod potpunog gubitka samo štetu po tome osnovu bez obzira na zadocnjenje. željeznica plaća za slučaj gubitka. odgovornost željeznice. 205 . a za neizgubljeni ili neoštećeni dio plaća štetu po osnovu zadocnjenja. izgubio vrijednost. Za slučaj oštećenja ili gubitka stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine) te izgubljene ili oštećene stvari ili njenog dijela. dakle. Ukupna šteta. Visina naknade štete koju željeznica plaća može se povećati kada je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne isporuke (ZUPŽS. Plaća se. 42. Istovremeno. Transportno pravo poznaje princip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika što je slučaj i kod željeznice. oštećenje ili zadocnjenje prouzrokovano zlonamjerno ili iz krajnje nepažnje. ne može prijeći iznos koji bi željeznica. platila za slučaj potpunog gubitka stvari. potpuno ili djelimično. Odgovornost železnice u domaćem i međunarodnom prevozu robe. šteta koja odgovara procentu umanjenja vrijednosti stvari (berzanska.

2.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. Izuzetno. Pravo zahtijevanja prema željeznici prestaje kada imalac prava iz ugovora primi pošiljku. odnosno imalac prenosivog tovarnog lista. Ako je u prevozu učestvovalo više željezničkih preduzeća koja je odredio pošiljalac tada nema solidarne odgovornosti. ležarine ili troškova uskladištenja. ona solidarno odgovaraju. Imalac prava može biti pošiljalac. Odgovornost postoji i po osnovu štete nanesene utovarom. primalac.Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća. pravo potraživanja prema željeznici ne prestaje. koga izabere. Pošiljalac odgovara za štetu prouzrokovanu drugim licima ili stvarima uslijed naročitih svojstava (opasne) stvari koja nisu bila poznata željeznici. član 43). Podaci koji se odnose na masu i broj komada mogu se upotrijebiti protiv željeznice samo ako je ona te podatke provjerila (vagala. Svako preduzeće odgovara samo za svoj dio prevoza (ZOO. Kada je očigledno da nikakav stvarni manjak ne odgovara razlici u masi ili broju komada u odnosu na podatke iz tovarnog lista ti dokazi ne mogu služiti protiv željeznice. Nije bitno da li obaveze proističu iz propisa. Pošiljalac odgovara željeznici i dužan je naknaditi štetu koja nastane uslijed toga što nije priložio potrebne isprave uz tovarni list ili nije priložio sve ili su one neispravne. član 678). ako su primaocu predata kola (vagon) sa ispravnim plombama (ZUPŽS. a kada postoji osiguranje i osiguravajućem društvu. Primalac stvari može se obratiti sa zahtjevom uputnoj stanici. korisnik prevoza. Kada su propisani određeni rokovi. Imalac prava svoj odštetni zahtjev može postaviti prema onome za koga se odluči. iako je ona predala pošiljku. zbog rđavog pakovanja. pa ih primalac ne održi. istovarom. ugovora ili pravila autonomnog poslovnog prava. on odgovara željeznici. Međutim i tada ima odstupanja. u sljedećim slučajevima: ako imalac prava dokaže da je šteta prouzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom željeznice. VI . nedeklarisanja ili netačnog deklarisanja stvari. Prestanak ugovora Ugovor o prevozu stvari željeznicom prestaje na isti način kao i drugi ugovori. posebno. Odgovornost pošiljaoca Već je rečeno da pošiljalac odgovara za tačnost unesenih podataka i izjava u tovarni list pa i kada ih na njegov zahtjev unosi željeznica. brojala) i potvrdila u tovarnom listu. u slučaju djelimičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđeno prije prijema pošiljke ili nije uopšte utvrđeno 206 . Najčešće se to odnosi na plaćanje dangubnine. odnosno prema opštim pravilima o prestanku obligacija.

prilikom prijema uslijed propusta željeznice. inače. član 80. Potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine. ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja stavio čim je otkrio štetu (najkasnije sedam dana od prijema pošiljke) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od prijema do izdavanja (odnošenja) pošiljke. pada u prekluziju. Protekom roka od 30 dana po dostavi reklamacije imalac prava može svoj zahtjev ostvariti podizanjem tužbe (glavni zahtjev plus kamata). član 79). kada se potraživanje odnosi na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća (ZUPŽS. Pošiljalac može koristiti pravo na reklamaciju sve dok ima pravo da raspolaže pošiljkom. 81). a nastavlja dalje uručenjem pismenog odgovora od strane željeznice. a primalac od trenutka prijema tovarnog lista. 2. 207 . ako oštećenje ili djelimični gubitak stvari imalac prava nije mogao opaziti prilikom prijema pošiljke. naknada za sporedne usluge ili drugih troškova zastarijevaju za šest mjeseci. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavljaju zastarijevanje. Zahtjev za naknadu štete iz osnova zadocnjenja mora staviti u roku od 15 dana od dana izdavanja stvari. Obustava zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije. dodatka na vozarinu. Zastara potraživanja Za potraživanja iz ugovora o prevozu stvari željeznicom određeni su specijalni rokovi kao i rokovi za početak toka zastarjelosti (ZUPŽS. Svoja potraživanja iz ugovora imalac prava može ostvariti prema željeznici ako stavi reklamaciju u pismenoj formi i na način određen tarifom. Ostala potraživanja iz ovog ugovora zastarijevaju za jednu godinu dana.

208 .

S obzirom na ekonomske i druge karakteristike drumski prevoz ima značajnu ulogu u privrednom životu svake zemlje i predstavlja konkurenciju drugim granama saobraćaja. unutar određenog ili odredivog roka. prevoznom putu i sredstvima prevoza. 1970. nalaze u dvjema različitim državama” (CMR. uz naknadu obavezuje pošiljaocu. u neoštećenom stanju prevesti (premjestiti) iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja i tamo ih staviti na 187 Pojam ovog ugovora ne odstupa raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi.POJAM. Sredstvo prevoza je ta činjenica koja daje karakteristike ostalim. Sredstvo prevoza jeste “motorno vozilo”. paleta). bitno od opšteg pojma ugovora o prevozu. Značaj drumskog prevoza Drumski prevoz ima najdužu tradiciju. Beograd. član 1). prema ugovoru. 2. 209 . prikolice i poluprikolice (CMR. str. 12. Ovaj ugovor sve više dobija međunarodni značaj. Prava i obaveze stranaka iz ugovora o prevozu robe drumom. Prednosti drumskog transporta ogledaju se. Pod pravila drumskog prevoza potpadaju i kombinovana vozila. ukratko. da će stvari čiji je transport dozvoljen. tako da drumski prevoz tek početkom ovoga vijeka ponovno oživljava da bi puni značaj doživio poslije pedesetih godina. a pod motornim vozilom se podrazumijeva vozilo koje se pokreće mehaničkom snagom sopstvenog motora neovisno od postojanja šina ili električnih vodova. jeftinija je izgradnja prevoznih sredstava. pogodniji je za prevoz manjih količina stvari ili stvari specifičnih osobina. On se razlikuje po konkretizaciji ličnosti prevoznika. Tehnološka otkrića vezana za parnu mašinu išla su u korist željezničkog transporta. u ovome: moguće je obaviti direktan prevoz stvari po principu “od vrata do vrata” odnosno “od skladišta do skladišta”.GLAVA TREĆA UGOVOR O PREVOZU STVARI DRUMOM (CESTOM) I . Pojam ugovora Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom) je takav ugovor kojim se drumski transporter. korištenjem zaobilaznih ili sporednih puteva lakše se savladavaju saobraćajne smetnje na pojedinim relacijama. osobito za pojedine vrste prevoza stvari (kamioni 187 Opširnije: Trifković mr Miloš. Ugovor ima međunarodni karakter kada se “mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja. član 1). ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. Institut za uporedno pravo. a do industrijske revolucije i najveći značaj. lakše se koriste prednosti integralnog prevoza primjenom modernih transportnih sudova (kontejnera.

kao organizatora 210 . u sljedećem: nije pogodan za istovremeni prevoz velikih količina stvari. Prevoz za vlastite potrebe podrazumijeva prevoz putnika i stvari radi zadovoljavanja sopstvenih potreba i ne obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim licima. posebno u sferi autonomnog prava. Postoji jedinstvena odgovornost prvog transportera. mada i za ovaj vid transporta prevoznici mogu unaprijed donijeti uslove poslovanja i tarife. Javni drumski prevoz se obavlja kao prevoz u linijskom i slobodnom drumskom saobraćaju. Cijena i ostali uslovi prevoza su unaprijed utvrđeni tarifom. Postoji niz specijalnih pravila kojima se regulišu pitanja značajna za određenu vrstu drumskog prevoza. drumski transport je pogodan za prevoz za vlastite potrebe poslovnih subjekata. koji se dosta koristi. prije svega. cijena i uslovi prevoza. Isprava može glasiti “po naredbi” ili “na donosioca” i može biti prenosiva ili neprenosiva. brod). Drumski prevoz.hladnjače. vezan je za vremenske prilike i najzad. U literaturi je uobičajeno da se drumski transport razvrstava i prema vrsti pošiljki na prevoz denčanih pošiljki i prevoz kamionskih pošiljki (tereta). Mješoviti (kombinovani) prevoz. nego što je slučaj u pomorskom ili željezničkom prevozu. mogu se podijeliti po različitim kriterijima. Javni prevoz obavljaju poslovni subjekti (transportne organizacije) kao svoju registrovanu djelatnost na bazi ugovora sa poslovnim partnerima. Vrste prevoza i ugovora Od vrste drumskog prevoza ovisi njegov pravni režim. prelasku državne granice i dr. U tom slučaju. sa unaprijed određenom polaznom i krajnjom stanicom i međustanicama. osiguranju. i na kraju. kod međunarodnog prevoza transport se odvija na osnovu jedinstvene isprave o kombinovanom (multimodalnom) prevozu i jedinstvene naknade za prevoz. a time i ugovori u vezi sa njim. Po načinu organizovanja prevoza putnika i stvari postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. ugovorom se određuje prevozni put. mada se formiraju zbirni transporti (konvoji). željeznica. sigurnosnim propisima. prevozna sredstva su podložnija kvarovima. Linijski (redovni) prevoz se odvija po unaprijed utvrđenom redu vožnje. transport stvari vrši angažovanjem prevoznih sredstava iz različitih grana saobraćaja (kamion. lakše se kombinuje sa prevozom iz ostalih grana saobraćaja. Nedostaci ovog vida prevoza su. cisterne). željezničkim i pomorskim naročito. a prevoznik je obavezan donijeti tarife i objaviti ih na uobičajen ili propisan način. na osnovu ugovora o prevozu. prevoz stvari (robe) i prevoz prtljaga pa u tom pravcu postoje različita pravila u zakonu. postoji onda kada se. 3. Uobičajeno je da se prema predmetu prevoza drumski transport dijeli na prevoz putnika. posadi. Ona su skoro unificirana kada se radi o karakteristikama vozila. U slobodnom drumskom prevozu. teže se prevozi naročito kabasta roba.

broj 24/92. ali bez istovara.list RBiH. Donošenjem Zakona o unutrašnjem cestovnom prevozu (Sl. list SR BiH. putevima prevoza i zahtjevima sigurnosti transporta. 23/98). To su: Konvencija o ugovoru za međunarodni prevoz robe drumom (Ženeva. ograničeno na njegove međunarodne aspekte kao i rješenja sadržana u ZOO. str. 188 Ako se motorno vozilo “prenosi jednim dijelom puta morem. Vilus-Carić-Šogorov. koja se odnosi na oblast međunarodnog prevoza stvari i druga. 4. unutrašnjim vodama ili vazdušnim putem”. signalizaciju. nadzor i kontrolu te druga pitanja relevantna za odvijanje drumskog prevoza. kraće TIR konvencija. prevoza. Zakon o međunarodnom drumskom transportu (Sl . 27/91. 1959). uglavnom. Evropska organizacija za drumski prevoz rashladne robe i dr. op. Sl. bezbjednost.međunarodnog kombinovanog prevoza. Na međunarodnom nivou značajno je pomenuti dvije konvencije: jedna. U domaćem pravu drumski saobraćaj regulisan je nizom zakonskih akata koji se odnose na organizaciju i funkcionisanje saobraćaja. prevoza za lične potrebe. Osnovni pravni izvori za ugovorno pravo su Zakon o obligacionim odnosima i specijalni 189 Zakon o unutrašnjem cestovnom prometu reguliše materiju: javnog zakoni. Postoji i niz drugih međunarodnih akata koji se odnose na posadu vozila. te ekonomskim ciljevima korisnika prevoza. prevoz opasnih stvari. 33/95). koja se odnosi na carine i fiskalna davanja. poznatija pod skraćenim imenom CMR konvencija i Carinska konvencija o međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta TIR (Ženeva. Pravila su predmet regulisanja nacionalnih i međunarodnih izvora (konvencija). 39/95). 13/94. tada se primjenjuju pravila CMR na cio prevozni put. 1956). Međunarodna unija za javni saobraćaj (UITU). Pravni izvori Razvojem drumskog saobraćaja ustanovljena su posebna pravila koja se zasnivaju na posebnostima drumskih prevoznih sredstava. list RBiH. putne oznake. za cijeli mješoviti prevoz. Radi se o slijedećim zakonima: Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju (Sl. S obzirom na dominantan međunarodni karakter ovog ugovora daljnje izlaganje će biti. br. fiskalni režim drumskih vozila u međunarodnom prevozu. Međunarodna drumska federacija (IRF). broj 22/90. 33/95. pošto i u ovoj oblasti postoji unifikacija prava na međunarodnom planu. željeznicom. 503. 189 188 211 . novine FBiH br. autobusne stanice. cit. članom 73 je predviđeno da prestaje primjena zakona koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije BiH do dana stupanja na snagu ovog zakona. Formirano je nekoliko međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti: Međunarodna unija za drumski transport (IRU). stajališta i teretne autostanice i inspekcijski nadzor. prevoza za posebne namjene. S obzirom na različitost materije koju uređuju ovi zakoni njihova primjena je u praksi kao takva zadržana.

190 Kod prevoza stvari u drumskom saobraćaju postoji. a treći ostaje prevozniku. Tovarni list se izdaje u tri originalna primjerka: prvi ide pošiljaocu.ZAKLJUČIVANJE. CMR.str. ime i adresa prevoznika. Obavezni sastojci tovarnog lista su: datum i mjesto izdavanja tovarnog lista. TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA 1. Ima shvatanja da je ovaj ugovor formalan. Zaključivanje Ugovor o prevozu stvari u drumskom saobraćaju je neformalan i može se zaključiti na bilo koji način. čl. Ovlaštenja i pravnu valjanost izjava vozača treba procjenjivati po pravilima obligacionog prava koja se odnose na punomoćstvo. član 656. U odnosu na druge grane saobraćaja u drumskom prevozu veći značaj imaju poslovni običaji. posebno u međunarodnom transportu. identifikacija prevoznog sredstva. da je vozač prevoznika (šofer) ovlašten na zaključenje ugovora. a što je našlo mjesto i u našoj sudskoj praksi. odnosno količinu robe (CMR. ali se ona odnose na izvršenje ugovora.II . načelno. ime i adresa pošiljaoca kao i ime i adresa primaoca. Za neke vrste ugovora zakon može odrediti način zaključivanja. Nepostojanje. svaka strana (pošiljalac i prevoznik) može zahtijevati izdavanje posebne isprave za svako vozilo ili svaku vrstu stvari ili svaku grupu stvari. drugi prati pošiljku. član 4). i opšti uslovi poslovanja. Tovarni list I u drumskom prevozu stvari postoji prevoznička isprava u vidu tovarnog lista. Tovarni list predstavlja dokaz o zaključenom ugovoru. pa i realan. a takođe. Opšte je usvojen stav u međunarodnoj praksi. On je ovlašten za zaključenje ugovora o prevozu ukoliko je to u okviru redovnog poslovanja prevoznika i ugovor zaključuje pod uobičajenim uslovima. uslovima ugovora i prijemu stvari od strane prevozioca. Te činjenice mogu se dokazivati i drugim pravnim sredstvima. 2. Ovaj ugovor spada u kategoriju adhezionih ugovora što je odlika ugovora i u drugim oblastima transporta. U linijskom prevozu sloboda ugovaranja je donekle ograničena. vozač je punomoćnik po zaposlenju (ZOO. sloboda ugovaranja. 5). 140. op. Ako stvari koje se prevoze moraju biti utovarene u različita vozila ili se prevoze različite vrste stvari ili su stvari podijeljene u grupe.). 212 . član 98.cit. Za pojedine vrste stvari vrijede posebna pravila. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje i valjanost ugovora o prevozu stvari (ZOO. Prevoznik prima stvari na prevoz kada se postigne saglasnost sa pošiljaocem. Izdavanje tovarnog lista vrši se na zahtjev pošiljaoca ili prevoznika. mjesto i datum preuzimanja stvari kao i mjesto 190 Opširnije: Ivošević dr Borislav.

broj paketa. mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja. oznaku. mora biti naznačeno da se radi o prenosivom tovarnom listu jer samo taj primjerak ima značaj hartije od vrijednosti. Umjesto tovarnog lista prevoznik može izdati potvrdu o prijemu stvari na prevoz (ZOO. 3. i njihove oznake. mora sadržavati potpise pošiljaoca i prevoznika odnosno njihovih punomoćnika. a naročito: oznaku o pretovaru. troškovi u vezi sa prevozom (troškovi prevoza. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i druge podatke koje smatraju korisnim. na primjerku originala. rok prevoza i drugo. bitni sastojci ugovora o prevozu stvari drumom su: ugovorne strane. Na oblik i pravna dejstva indosamenta shodno se primjenjuju pravila mjeničnog prava. Prenosivi tovarni list. Kada je prevoznik vršio provjeru podataka unesenih u tovarni list (broj koleta. 9). plaćanja izvršena u trenutku isporuke. instrukcije o osiguranju tereta. 213 . Pošto se radi o individualnoj hartiji od vrijednosti potpisi ne mogu biti u vidu faksimila. osim pravila o regresu. Tovarni list se prenosi indosamentom ako glasi po naredbi odnosno prostom predajom kada glasi na donosioca. Prevoznik nije obavezan da ispituje ispravnost dokumenata koji se prilažu. Stoga je pošiljalac odgovoran za svaku štetu prouzrokovanu nedostatkom. primalac. deklaraciju o vrijednosti stvari. dodatni troškovi. instrukcije vezane za carine i druge formalnosti te spisak isprava priloženih uz tovarni list. U tom slučaju.isporuke (mjesto utovara i istovara). koji se predaje pošiljaocu. čl. Dozvoljeno je suprotno dokazivati. Za potrebe pošiljaoca i prevoznika može se izdati prepis tovarnog lista odnosno prenosivog tovarnog lista. uobičajeni opis stvari koje se prevoze i način pakovanja. Uobičajeno je da se prilikom prijema stvari na prevoz izdaju tovarni list ili potvrda o prijemu stvari na prevoz u koje se unose određeni podaci. ali je teret dokaza na prevozniku. Na svakom prepisu mora biti vidno označeno da se radi o prepisu kao i upozorenje da se na osnovu prepisa ne može raspolagati sa stvarima (pošiljkom). Na ostala dva originalna primjerka samo se upisuje notifikacija da je izdat prenosivi tovarni list. bruto masa (težina) pošiljke ili količina izražena na drugi način. Ako prevoznik ne upiše nikakve primjedbe u tovarni list. Bitni elementi ugovora Po prirodi posla. koje troškove pošiljalac preuzima na sebe. stvari koje se prevoze i naknada za prevoz. spoljnje stanje stvari i ambalaže) svoje primjedbe unosi u tovarni list. član 657). carine i drugi izdaci). Pošiljalac i prevozilac se mogu sporazumjeti da se izda prenosivi tovarni list koji glasi “po naredbi” ili “na donosioca”. kao hartija od vrijednosti. zakonska je pretpostavka da su stvari i ambalaža primljeni na prevoz “u dobrom spoljnjem stanju” kao i da broj i oznaka koleta odgovara podacima iz tovarnog lista (CMR. Pošiljalac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane unošenjem netačnih ili nepotpunih podataka u tovarni list ili to učini prevozilac na zahtjev pošiljaoca. nedovoljnošću ili neispravnošću tih dokumenata i podataka u njima.

O postavljanju vozila prevoznik obavještava pošiljaoca ili lice koje on odredi. Ugovorom se određuje. ako uslove prevoza poznaje. Vozilo se postavlja na mjesto utovara ugovorenog dana i sata. prevoznik je dužan vozilo postaviti ugovorenog dana. Vozilo se postavlja na mjesto određeno ugovorom. ali najkasnije u vrijeme koje omogućava utovar stvari prije isteka radnog vremena pošiljaoca.1. Za neblagovremeno dostavljanje vozila prevoznik odgovara kao za docnju u izvršenju ugovora. 191 Trifković mr Miloš. učestvuje kao jedan od vozara u prevozu stvari (izvršenju ugovora). Podprevoznik je lice kome ugovorni prevoznik (vozar) povjeri izvršenje cijelog ili dijela ugovora o prevozu stvari drumom. po pravilu. Pored ugovornog prevoznika (vozara) može se pojaviti podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. 214 . Stavljanje motornog vozila na raspolaganje pošiljaocu Motorno vozilo koje prevoznik stavlja na raspolaganje pošiljaocu treba da omogući bezbijedno i pravilno izvršenje prevoza. Ako mjesto utovara nije određeno prevoznik je dužan postaviti vozilo na najbliže mjesto koje ispunjava uslove za utovar. U slučaju da sat nije određen. Kada okolnosti posla ne zna. 17. ali ako ne koristi blagovremeno dostavljeno vozilo snosi posebnu naknadu .cit. ako to može učiniti bez opasnosti za vozilo. tip vozila koje vrši prevoz. on ne potpisuje tovarni list. Kada ugovorom nije određen tip vozila smatra se da je izbor prepušten prevozniku i on je dužan obezbijediti vozilo koje je pogodno za namjeravani prevoz. pošiljalac može preduzeti radnje utovara. a ako toga nema onda ono koje odgovara najmasovnijim vrstama 191 Prevoznik angažuje iskusno i obučeno osoblje koje može izvršiti prevoza. Obaveze drumskog prevoznika 1. ugovoreni prevoz. op.dangubninu. najčešće. prevoznik je obavezan dostaviti vozilo koje uobičajeno koristi u poslovima sa pošiljaocem. Kada vozilo ranije stigne. III . str.OBAVEZE I PRAVA STRANAKA 1. Postoje bitne razlike u odgovornosti podprevoznika i uzastopnog prevoznika.Otuda se sastojci tovarnog lista uzimaju najčešće kao bitni elementi ugovora o prevozu stvari drumom. odnosno na mjesto utovara. na osnovu ugovora o prevozu zaključenog između pošiljaoca i prevoznika i jedne prevozne isprave. Uzastopni prevoznik je lice koje.

a troškovi se određuju ugovorom ili običajem.). Prevozni put je linija kretanja koju vozilo treba da pređe iz mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja. koja utiče na cijenu prevoza. 1. kao i spoljnje stanje pošiljke i njenog pakovanja (CMR. Ako prevozni put nije ugovoren. Tu spada provjera stanja i mase (težine) pošiljke. ali pošiljalac može zahtijevati provjeru. putem brojila vozila i dr. ako se “on sa tim izričito saglasio u tovarnom listu”. Dužina prevoznog puta. ekonomičnosti i sigurnosti. član 8). Prilikom preuzimanja stvari prevoznik je dužan da kontroliše tačnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja koleta i njihovih oznaka i brojki. a u slobodnom određuje se ugovorom i prevoznik je dužan izvršiti prevoz ugovorenim putem (ZOO. Preuzimanje stvari na prevoz Preuzimanje stvari je zbirni pojam za niz radnji koje prevoznik pojedinačno ili u vezi sa drugim radnjama mora preduzeti da bi stekao detenciju stvari. 1. a ako rok prevoza nije ugovoren prevoz treba izvršiti za vrijeme koje je uobičajeno za prevoz takve 215 . načelno. To se postiže kombinacijom zahtjeva brzine.1. tada je prevoznik dužan stvari prevesti “onim putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca”. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova provjere i rezultati se unose u tovarni list (CMR. a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. član 661). Ovu obavezu prevoznik može izvršiti bilo u svojstvu prevoznika ili skladištara. prevoznik odgovara za izbor toga lica. može se odrediti na različite načine (autokarta. željeznički daljinar. prijem stvari i dokumenata. kao detentor. pregled oznaka. skretanja. Svoje rezerve upisuje u tovarni list i one obavezuju pošiljaoca.2. U linijskom prevozu on je utvrđen redom vožnje. Troškovi čuvanja koji nastanu uslijed neopravdanog odugovlačenja izvršenja prevoza padaju na teret samog prevoznika. dok su kod linijskog prevoza mnogi elementi ove obaveze unaprijed određeni.3. u nepromijenjenom stanju predao prevezenu stvar. zavisno od prirode radnje i okolnosti slučaja. prevoz od mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja. član 8). niti sadržinu paketa. Obaveza vremenski traje od momenta prijema do predaje stvari. Prevoz stvari Obaveza prevoza stvari je osnovna.4. Dužinu prevoznog puta predstavlja onaj put koji je vozilo stvarno prešlo uključujući potrebna (nužna) odstupanja. Čuvanje stvari primljenih na prevoz Prevoznik. Prevoznik je dužan da izvrši prevoz u ugovorenom roku. Ako angažuje treće lice. obavezan je čuvati stvar da bi je zaštitio od trećih lica i transportnih rizika i. Prevoznik nije obavezan da kontroliše bruto masu stvari ili njihovu količinu izraženu na drugi način. U slobodnom prevozu drumom ova obaveza se reguliše ugovorom. primaocu. na teret i rizik imaoca prava na stvari. jer pošiljalac zaključenjem i izvršenjem ugovora očekuje premještanje stvari.

s obzirom na vrstu i dužinu puta kao i vrstu vozila. da se predaja stvari odloži. odnosno isteka dodatnog vremena za utovar tereta i obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. ako imalac prava (pošiljalac. Rok prevoza je vrijeme od isteka roka otpreme do predaje tovarnog lista primaocu.5. Ako nije izdat prenosivi tovarni list. član 12). Vrijeme prevoza počinje teći od isteka vremena za utovar. imalac prenosivog tovarnog lista) naredi predaju stvari drugom licu to drugo lice nema pravo da imenuje drugog adresata (CMR. Naknadna uputstva predstavljaju manifestaciju raspolaganja pošiljkom. pa čak. Iste naloge može izdavati i primalac pod uslovom da je pošiljalac u tovarni list upisao takva ovlaštenja primaoca ili mu je predao svoj primjerak tovarnog lista ili ako je stvar stigla u mjesto opredjeljenja. To podrazumijeva ovlaštenje prevoznika da stvar istovari. 1. postoji kod svih ugovora o prevozu stvari. ne proizvodi pravna dejstva. primalac. Ta uputstva može davati pošiljalac. Opštim uslovima određuje se vrijeme prevoza koje ugovorom može biti produženo ili skraćeno. da se stvar vrati u mjesto otpreme. Ovlašteni imalac prenosivog tovarnog lista ima isključivo pravo i on može raspolagati pošiljkom. u protivnom. On se određuje ugovorom. Ako prevoz stvari nije moguće izvršiti u ugovorenom roku i pod ugovorenim uslovima prevoznik je obavezan tražiti uputstva od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. da se stvar preda drugom primaocu. Ona u suštini znači izmjenu ugovora jednostranom izjavom volje. da se stvar uputi u drugo mjesto opredjeljenja. Naime. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Postupanje po uputstvima imaoca prava Mogućnost davanja uputstava. Prevoznik ima pravo na naknadu troškova koje je imao uslijed smetnji nastalih bez njegove krivice. pod uslovom da su ispunjene sve obaveze koje proizlaze iz tog papira. a često je određen opštim uslovima poslovanja prevoznika. uzimajući u obzir karakter smetnji i okolnosti slučaja. Prevoznik će preduzeti mjere radi zaštite interesa imaoca prava. primalac i imalac prenosivog tovarnog lista. 216 . pošiljalac može u toku prevoza pa sve do predaje tovarnog lista drugom licu. davati naloge prevozniku u smislu: da se obustavi prevoz stvari. Kada imalac prenosivog tovarnog lista nije poznat instrukcije će tražiti od pošiljaoca. kojima se mijenjaju nalozi sadržani u ugovoru. da je preda na čuvanje ili da je sam čuva na teret i rizik imaoca prava.stvari. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj formi uz potvrdu o njihovom prijemu od strane prevoznika. i izjavom volje lica koje nije učestvovalo u zaključivanju ugovora (imaoca prenosivog tovarnog lista). ako u razumnom roku ne dobije potrebne instrukcije za postupanje. Rok otpreme je vrijeme nakon utovara stvari do momenta kada prevoženje treba da počne. Rok prevoza kao i rok otpreme ne teče za vrijeme smetnji koje nastanu bez krivice prevoznika. Instrukcija se unosi u prenosivi tovarni list i potvrđuje potpisom imaoca tog papira.

ako ispuni uslove predviđene ugovorom. on treba sporni iznos da položi kod suda (ZOO. a nekada i treće lice bez posebnog ovlaštenja. odnosno. Za nedostatke koje odmah uoči prilikom prijema. Prevoznik daje uputstva pri istovaru koja se odnose na bezbjednost lica. ili se ne nanosi šteta drugom korisniku prevoza. njegov punomoćnik. str. cit. Provjeravanje pošiljke vrši se zapisnički. ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji to oštećenje. op. 441. stvari i motornog vozila.Ovlašteno lice koje se posluži svojim pravom na davanje instrukcija dužno je prevozniku naknaditi odgovarajuće troškove i štetu koja nastane za prevoznika. cit. ako prevoznik to zahtijeva. da se naknade troškovi. Pošto je prenosivi tovarni list hartija od vrijednosti. smatra se da mu je stvar uredno predata u stanju kako je određeno u tovarnom listu. Troškove utvrđivanja istovjetnosti pošiljke snosi prevoznik ako ne postoji istovjetnost ili ako je oštećenje veće od onog koje je tvrdio prevoznik. Kada su nedostaci na pošiljci takvi da se nisu mogli opaziti u času predaje. op. 42. u suštini. Draškić dr Mladen. primalac stavlja prigovor na licu mjesta. Obavezno je pružiti jemstvo za troškove i štetu. Prevoznik ne može odbiti primljena uputstva ako je izvršenje naloga moguće. Kada primalac smatra da nije dužan isplatiti prevozniku onoliko koliko se od njega zahtijeva. Kada stvari prispiju u mjesto opredjeljenja. 217 . Neopravdano odbijanje uputstava povlači odgovornost prevoznika. 1. str. Istovar stvari vrši primalac. Po prispijeću pošiljke u mjesto opredjeljenja prevoznik je dužan. obavijestiti primaoca i staviti mu stvari na raspolaganje. obuhvata predaju stvari. član 670). Lica koja su ovlaštena da prime uredno prispjelu pošiljku su primalac (lice označeno u ugovoru ili tovarnom listu). Ako primalac pošiljku preuzme bez prigovora. Prevoznik ne snosi odgovornost za razliku u količini nastalu kao posljedica 193 transportnog kala i uobičajenih tolerancija u vagama. Primalac ima pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti pošiljke. Preuzimanjem stvari i tovarnog lista. njegov imalac je dužan predati papir prevozniku prilikom preuzimanja pošiljke. da se ne vrši razdvajanje pošiljke. pretpostavlja se da je to mjesto adresa primaoca. primalac je dužan da u 192 193 Trifković mr Miloš. odnosno pruži valjana garancija za troškove i štetu te ako izvršenje naloga nije protivno carinskim i drugim imperativnim propisima. predaju dokumenata kao i 192 radnje primaoca vezane za njihovo prihvatanje. Isporuka stvari se vrši u mjestu opredjeljenja koje je određeno ugovorom odnosno prevoznim dokumentom ili naknadnim uputstvima. da bi mogao vršiti prava iz ugovora. ako ugovorom nije drugačije određeno. Isporuka pošiljke primaocu (predaja stvari) Isporuka pošiljke. Ukoliko nije posebno utvrđeno. kao i predati duplikat tovarnog lista. bez odlaganja.6. tada i sam primalac ima pravo zahtijevati predaju tovarnog lista i stvari. primalac se obavezuje da isplati naknadu za prevoz. ako što drugo nije određeno ugovorom ili u tovarnom listu.

2. bez odlaganja.1. tražiti uputstva od pošiljaoca. prvenstveno. da stvari: istovari i preda na čuvanje u javno skladište ili drugom licu ili stvar odmah izloži prodaji ako je u kvaru. Od protuvrijednosti prodate stvari prevoznik odbija troškove koji terete pošiljku. Obavještavanje obuhvata obavezu pošiljaoca na davanje svih podataka. obavještenje je pošiljalac dužan dati na vrijeme. Obavještavanje o prevozu i predaja potrebnih dokumenata Pošiljalac ima opštu obavezu da obavijesti drumskog prevoznika o namjeravanom prevozu dajući mu o tome sve relevantne podatke (sadržaj i količinu pošiljke. zavisno od zakona i ugovora. član 8 i 218 . administrativnim) ili ugovorom.2. sanitarnim. Kada se radi o opasnim stvarima ili onim za koje treba obezbijediti posebne uslove prevoza. ova obaveza podrazumijeva davanje obavještenja kako bi se izvršio uredan prijem i prevoz stvari. stavi reklamaciju. član 16). ime primaoca itd. odnosno prijeti opasnost od kvara ili su troškovi čuvanja u nesrazmjeri sa vrijednosti stvari. U slučaju da prevoznik ne dobije tražena uputstva on može. koji se unose u tovarni list kao i predaju isprava koje se prilažu uz tovarni list. na trošak i rizik imaoca prava na pošiljci. ako istekom razumnog roka ne dobije potrebno uputstvo od lica ovlaštenog na raspolaganje pošiljkom (CMR. da sam izvrši popravljanje na trošak pošiljaoca ili da stavi prigovor upisom u tovarni list i izvrši prevoz (CMR. Obaveze pošiljaoca 2. a ostatak stavlja na raspolaganje imaocu prava na pošiljci. Pakovanje i označavanje stvari (priprema pošiljke) Pošiljalac priprema stvari za prevoz što. Način pakovanja i označavanja mogu biti određeni prinudnim propisima (carinskim. podrazumijeva pakovanje i označavanje.pismenoj formi i bez odlaganja po otkrivanju oštećenja. U svim slučajevima smatra se da je prevoz završen. tražiti popravljanje pakovanja. a to zavisi od vrste stvari koje se prevoze. Kada utvrdi nedostatke pakovanja.). drumski prevoznik može: odbiti prevoz i odustati od ugovora. skupocjene stvari) obavezu davanja obavještenja treba ispuniti u času predaje stvari uz saopštenje njihove vrijednosti. mjesto opredjeljenja. tada je drumski prevoznik dužan. Prodaji stvari može pristupiti i u svakom drugom slučaju. hartije od vrijednosti. Ako troškovi prelaze vrijednost stvari prevoznik ima pravo na razliku. Za stvari naročite vrijednosti (dragocjenosti. Generalno. Smatra se da je pakovanje izvršeno na odgovarajući način ako može pod redovnim uslovima prevoza i pri uobičajenim postupcima prevoznika zaštititi stvari od gubitka i oštećenja te obezbijediti sigurnost lica i nenanošenje štete tuđoj imovini. Reklamacija se može staviti najkasnije u prekluzivnom roku od sedam dana računajući od dana predaje stvari. Davanje pogrešnih obavještenja i podataka odnosno njihovo ne davanje povlači odgovornost pošiljaoca. Kad primalac odbije prijem stvari ili se jednostavno ne može naći. 2.

Može se ugovoriti da utovar vrši prevoznik ili prevoznik i pošiljalac. treba da bude istinito. dužina prevoznog puta. Ne ispuni li svoju obavezu utovara pošiljalac i nakon proteka dodatnog vremena za utovar prevoznik može odustati od ugovora i zahtijevati naknadu štete. osim u slučajevima prevoza opasnih stvari. prekid prevoza nastao uslijed više sile ili razloga 219 . zbog razloga za koje je odgovoran pošiljalac. Ako je stvar prevezena samo jednim dijelom puta. Na visinu obračunate vozarine utiče. okolnostima posla ili poslovnoj praksi stranaka. od čega zavisi sigurnost lica. Mjesto utovara stipuliše se ugovorom. Vrijeme utovara. Utovar stvari Obaveza pošiljaoca da vrši utovar stvari je dispozitivnog karaktera jer ugovorom može biti određeno i drugačije. ako je do djelimičnog prevoza došlo krivnjom korisnika prevoza. masa i oblik stvari. Inače. ako ih je prema ugovoru dužan obaviti pošiljalac. Već je rečeno. Deklarisanje stvari vrši se na uobičajen način. da se provjera vrši prilikom preuzimanja stvari. način prevoza itd. u vrijeme utovara uračunava se i vrijeme potrebno za popunjavanje tovarnog lista. njihov smještaj. Posebni slučajevi obračuna vozarine i ostalih naknada u vezi sa prevozom postoje u onim situacijama kada dolazi do odstupanja od uobičajenog načina izvršenja ugovora ili plaćanja. ugovaranje forfetnog stava. inače.10). uključujući zaradu prevoznika te dažbine i takse na vozilo. slaganje i dr. Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu saglasno ugovoru ili tarifi. koje se plaćaju po propisima zemlje u kojoj se prevoz obavlja. No. U slobodnom transportu. obično je to mjesto skladište pošiljaoca. vrijednost i sadržaj pošiljke. Vozarina se određuje ugovorom. a u nedostatku toga određuje se prema poslovnom običaju. vozila i pošiljke. tarifom ili na drugi uobičajen način. Plaća se samo na stvari koje su u mjestu opredjeljenja stavljene na raspolaganje primaocu odnosno imaocu prava. pošiljalac ima pravo na dodatno vrijeme utovara koje iznosi najviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar. djelimično izvršenje prevoza. 2. Plaćanje naknade za prevoz Naknada za prevoz obuhvata vozarinu. koji se obavlja “od vrata do vrata”. plaća se vozarina srazmjerno pređenom putu. inače. izvršenje prevoza drugim putem. Rok utovara se produžava ako nastupe razlozi koji se ne mogu upisati u krivicu ni jednoj strani.. predaju isprava. uočljivo i trajno. dodatke na vozarinu.3. Vozarina (prevoznina) je najvažniji dio naknade i obuhvata: troškove koji se odnose na primjenu i korištenje vozila i rad osoblja. 2.4. i tada se plaća vozarina u punom iznosu. pokrivanje. Ti slučajevi su: paušalni obračun. Označavanje. vezivanje i drugo obezbjeđenje vozila. U izvršavanju ove obaveze pošiljalac se mora pridržavati instrukcija transportera jer utovar obuhvata unošenje stvari u vozilo. mora početi i završiti se u primjerenom roku. dovoljno. dangubninu i troškove. ako nije utvrđeno ugovorom. prekid prevoza koji je nastao uslijed odgovornosti transportera. jasno. Kada stvar nije utovarena u ugovorenom roku.

stvari i vozila. Razumije se. kao i kada su troškovi smještaja i čuvanja stvari u nesrazmjeri sa njenom vrijednošću. Opšte je prihvaćen stav.2. ukoliko je primalac iskupio tovarni list i time preuzeo pošiljku. 220 . Dispozitivno zakonsko pravilo jeste da naknadu plaća pošiljalac. primalac može promijeniti mjesto istovara.1. obračunata po standardnim elementima. ako ugovorom nije drugačije utanačeno. ne bi ostvarila ekvivalentnost prestacija iz ugovora o prevozu. da navodi pošiljaoca u tovarnom listu o plaćanju naknade predstavljaju obavezu za primaoca. Kao i kod ostalih ugovora o transportu i ovdje se postavlja pitanje: ko plaća naknadu za prevoz . U određenim slučajevima. naknada štete koju je prevoznik pretrpio uslijed zadržavanja vozila izazvanih postupcima imaoca prava. naprijed navedenim. dangubnina i troškovi prevoza čine. On je ovlašten da u tovarni list upiše troškove koje preuzima na sebe.koji se ne mogu upisati u krivicu stranaka. 3. Zakonska je pretpostavka da plaćanje naknade pada na teret primaoca i u slučaju da pošiljalac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade. Ukoliko primalac ne istovari stvari. Prilikom istovara dužan je postupati po instrukcijama transportera.pošiljalac. Plaćanje naknade za prevoz Primalac. Dodaci na vozarinu. primalac odnosno lice ovlašteno za raspolaganje pošiljkom? Na kome stoji ta obaveza određuje se ugovorom i odgovarajućom notifikacijom u tovarnom listu. Smatra se da je tada on uputio prevoznika da naknadu naplati od primaoca (ZOO. 3. elemente naknade. Za neke od ovih situacija zakon je odredio pravila. a koje se odnose na bezbjednost lica. Istovar se vrši u mjestu opredjeljenja kako je to predviđeno ugovorom ili poslovnim običajem. Dangubnina je. član 659). u suštini. a na njemu je obaveza istovara. prevoz stvari čiji je sadržaj drugačiji od deklarisanog i dr. takođe. Primalac je obavezan na plaćanje naknade za prevoz i kada preuzme pošiljku i tovarni list. ima obavezu plaćanja naknade za prevoz ako je to pošiljalac naveo u tovarnom listu. Obaveza primaoca 3. Isto tako. Istovar stvari Obaveza je primaoca da stvari istovari. tada prevoznik može sam da istovari stvari na teret i rizik primaoca. on može stvar izložiti prodaji ako je u kvaru ili prijeti neposredna opasnost od kvara. a u ugovoru i tovarnom listu nije određeno drugo lice koje će izvršiti plaćanje. Dodaci na vozarinu predstavljaju iznose koji se dodaju na vozarinu kada ona. za druge tarifa ili poslovni običaj. Plaćaju se i troškovi koji treba da su nužni i korisno učinjeni. iako nije ugovorna strana (po engleskom pravu jeste).

drumski prevoznik se oslobađa od odgovornosti za gubitak. kao i za slučaj zakašnjenja. pokazuju da se radi o kombinovanju objektivnog i subjektivnog sistema na bazi pretpostavljene krivice. prirodnih svojstava stvari ili okolnosti koje prevoznik nije mogao predvidjeti. cit. op. kako bi se umanjile pravne posljedice isključivom primjenom stroge objektivne odgovornosti. kao što je slučaj i sa željeznicom. str. Odgovornost drumskog prevoznika U pogledu načina odgovornosti drumskog prevoznika ne postoji jedinstveno stanovište u teoriji. Prema prvom shvatanju. član 17 i 18). takođe. Vilus-Carić-Šogorov. 196 Opširnije o višoj sili: Trifković dr Miloš. Oni se primjenjuju samo za slučaj gubitka ili oštećenja stvari. izbjeći ili otkloniti. ako je do toga došlo uslijed: radnji ili propusta korisnika prevoza. Za gubitak i oštećenje (povredu integriteta pošiljke) drumski transporter odgovara od momenta preuzimanja stvari do trenutka predaje (isporuke) primaocu. Beograd. što prevoznik dokazuje (CMR. Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveza iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u domaćem transportu. 221 . Kada se ima smatrati da je došlo do gubitka. zaista. član 17). Drugi smatraju da drumski transporter odgovara dvojako: po sistemu objektivne odgovornosti kada se radi o povredi obaveze očuvanja stvari date na prevoz. 195 Međunarodna i domaća pravila o drumskom prevozu.cit. Institut za uporedno pravo. Drumski prevoznik može odgovarati: za slučaj gubitka stvari (potpunog ili djelimičnog).IV . drumski prevoznik odgovara po sistemu objektivne odgovornosti odnosno na osnovu fakta prouzrokovanja štete. 51-67. Prema pravilima međunarodnog i domaćeg prava. op. a za povrede ostalih dužnosti odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti (otežana pretpostavka krivice). str. Kao i kod željeznice i u drumskom prevozu postoje specijalni osnovi isključenja odgovornosti prevoznika. Prevoznik se oslobađa od odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupe uslijed “specijalnog rizika” na koji su uticale jedna ili više niže navedenih okolnosti: 194 195 Draškić dr Mladen. a kod zakašnjenja “za ma kakvo zadocnjenje u isporuci” (CMR. što prevoznik treba da dokaže. oštećenja ili zakašnjenja važi ono što je rečeno kod ugovora o prevozu željeznicom. str.cit. 1972. 194 s tim da se navode slučajevi kada neće odgovarati. oštećenje ili zakašnjenje. 478. Trifković dr Miloš.str. 442.ODGOVORNOST STRANAKA 1. 15-50. op. za slučaj oštećenja. potpunog ili djelimičnog. Najčešći osnov isključenja odgovornosti prevoznika 196 Drumski jeste viša sila za koju se prihvata subjektivno-objektivna koncepcija. respektabilno. transporter se ne oslobađa odgovornosti uslijed defektnog stanja vozila ili zbog pogrešne radnje ili nehata lica od koga je eventualno iznajmio vozilo odnosno njegovog zastupnika ili službenika.

sušenja. e) nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima. zastupnike ili bilo koje drugo lice čijim se uslugama prevoznik koristio). ako je upotreba takvih vozila izričito ugovorena i upisana u tovarni list. ako nije upakovana ili nije uredno upakovana. s obzirom na okolnosti slučaja. jednog ili više. obračun se vrši na osnovu “normalne vrijednosti stvari iste vrste i kvaliteta”. obarati pretpostavku. rđe. a u nedostatku nje. U tom smislu važe sljedeća pravila: za slučaj gubitka ili oštećenja (potpunog ili djelimičnog) naknada se određuje po vrijednosti stvari u vrijeme i u mjestu otpreme. Isto tako. d) priroda stvari koja je po svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju (potpunom ili djelimičnom) naročito zbog loma. Već je rečeno da pored ugovornog prevoznika može biti angažovan podprevoznik (podvozar) i uzastopni prevoznik. Međutim. “uz plaćanje posebnog dodatka deklarisati u tovarnom listu vrijednost pošiljke ili specijalnog interesa i tada ograničenja odgovornosti prevoznika ne važe. curenja. ako stvari nemaju berzansku ni tekuću cijenu. normalnog rastura ili dejstva insekata. uz mogućnost regresa od podvozara.a) upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila. u slučaju oštećenja iznos naknade štete ne može prijeći iznos koji bi prevoznik morao da plati za gubitak pošiljke odnosno dijela pošiljke (CMR. prevoz obavljen vozilom specijalno opremljenim. c) manipulacije. Ipak. sam prevoznik mora dokazivati da je preduzeo neophodne radnje i djelovao prema svim specijalnim instrukcijama. visina se obračunava prema berzanskoj cijeni stvari. da je gubitak ili oštećenje moglo nastati iz nekog od navedenih razloga. To se proširuje i na lica koja su po nalogu prevoznika radila na izvršenju prevoza (službenike. Za štetu koja je prouzrokovana radnjama podvozara odgovara ugovorni prevoznik. drumski prevoznik naknađuje dokazanu štetu koja ne može biti veća od iznosa naknade za prevoz. b) nedostatak ili rđavo stanje ambalaže za stvar koja je po svojoj prirodi podložna rasturu ili oštećenju. Imalac prava može dokazivati suprotno. naknađuje samo stvarnu štetu. utovar. slaganje i istovar stvari od strane pošiljaoca ili primaoca (adresata) ili lica koja su radila po njihovim nalozima. Drumski prevoznik. član 23. truljenja. pretpostavlja se da je to uzrok. drumski prevoznik se ne može pozivati na pravila koja isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili prebacuju teret dokazivanja na suprotnu stranu. U tim slučajevima. po tekućim cijenama. ako postoji njegova kvalifikovana krivnja (zla namjera ili krajnja nepažnja). u načelu. pošiljalac može. I u drumskom prevozu postoji princip ograničenja odgovornosti prevoznika. f) prevoz živih životinja. U slučaju zakašnjenja. postoje slučajevi kada zakonska pretpostavka u korist prevoznika ne važi: neuobičajeni manjak ili gubitak koleta. 25). što je čest slučaj u drumskom transportu. Kada prevoznik ustanovi. prevoz živih životinja. Solidarna odgovornost podvozara 222 .

član 677). oštećenje i zakašnjenje solidarno odgovaraju ugovorni prevoznik. Odgovornost pošiljaoca Pošiljalac odgovara. član 40). Ako se ne može utvrditi na čijem dijelu puta je šteta prouzrokovana. Normalan način gašenja obaveza jeste ispunjenje ugovora. U cilju obezbjeđenja potraživanja. nepridržavanja uputstava prevoznika prilikom utovara. tada solidarno odgovaraju svi prevoznici. Kod uzastopnih prevoza za gubitak. 2. Tako.PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA 1. za svoje radnje ili propuste. V . Dakle. U transportnom pravu postoje slučajevi kada jedna od ugovornih strana može odustati od ugovora. Utvrđeni su rokovi za reklamaciju koji su različiti i zavise od okolnosti slučaja. uopšte. Pošiljalac odgovara za štetu nastalu zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni list. kao i u drugim granama transporta. 223 . Potraživanja iz ugovora imalac prava ostvaruje podnošenjem reklamacije u pismenoj formi ili tužbe. zakon je konstituisao u korist drumskog prevoznika pravo zaloge i pravo pridržaja. nedostatka. smatra da je ugovorna strana u ugovoru o prevozu (ZOO. netačnosti ili neispravnosti podataka i isprava koje se prilažu uz tovarni list. Prema principu koneksiteta to pravo se odnosi samo na stvari preuzete na prevoz. Prestanak ugovora Ugovor o drumskom prevozu prestaje na jedan od načina o prestanku obligacija iz ugovora.postoji u slučaju kada on od ugovornog prevoznika sa pošiljkom preuzme i tovarni list jer se tada. posljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzrokovana šteta. uvijek postoji solidarna odgovornost prvog i zadnjeg vozara. slaganja i istovara stvari. I prevoznik može odustati od ugovora ako pošiljalac. neispravnog prenosa negocijabilnog tovarnog lista u skladu sa pravilima mjeničnog prava. prevoza opasnih stvari bez upozorenja prevoznika. ne utovari pošiljku na vozilo. pošiljalac može odustati od ugovora kada prevoznik kasni sa započinjanjem prevoza toliko dugo da on nema interesa za ugovoreni prevoz. i nakon isteka dodatnog roka za utovar. za cijeli prevozni put (CMR. po zakonu.

Kada se radi o potraživanju zbog oštećenja ili zakašnjenja rok počinje teći od dana kada je prevoznik predao stvar. 224 .2. Za potraživanja nastala zbog gubitka stvari rok teče od dana kada se. prema okolnostima slučaja. Zastara potraživanja Potraživanja iz ugovora o prevozu stvari drumom zastarijevaju za jednu godinu dana. bilo da se radi o gubitku ili oštećenju stvari ili zakašnjenju. smatra da je stvar izgubljena.

Kombinovani prevoz robe. tako da manji brodovi sa manjim troškovima mogu prevoziti velike terete. ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI 1. građevinski materijal. razvojem područja kroz koja vodeni put protiče.POJAM. jezerima i kanalima. Njegov značaj usko je povezan sa privrednim. Upravo radi toga rijekama se prevoze masovni. ima veliki privredni značaj za saobraćajni sistem jedne zemlje. str. kojih može biti više. Pogonska snaga (brod) najčešće je odvojen od nosioca tereta (šlepova). Ugovorom o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi brodar se obavezuje da preveze stvari od pristaništa (luke) ukrcaja do pristaništa odredišta (luke iskrcaja). komadna roba i dr. Obično se naziva i “riječnom plovidbom” zbog najvećeg značaja riječnog prevoza. Zato u ugovor nije potrebno navoditi niz uslova. odnosno unutrašnjim plovnim putevima. naročito industrijskim. klauzula. posebno rijekama. uz naknadu (naplatu prevoznine). Ovaj ugovor je znatno jednostavniji od ugovora pomorskog prevoza zbog karaktera plovidbe i prirode prevoznog puta. U unutrašnjoj plovidbi nema plovnih objekata (brodova) koji krstare. 2. instrukcija koje se primjenjuju za različite slučajeve i okolnosti u pomorskom prevozu. posebno kada se koriste savremene transportne posude (kontejneri. po pravilu u nepromijenjenom stanju.). kvar tereta. 225 . ugalj) mada se prevoze i druge stvari (nafta. Opšti je stav da je prevoz unutrašnjim vodama jedan od najjeftinijih oblika transporta (10-15% jeftiniji od željezničkog). U slučaju da treba prekrcati teret sa jednog šlepa (nasukivanje. Značaj unutrašnje plovidbe Prevoz unutrašnjim vodama.slobodna plovidba. iskrcaj) je svedena na minimum 197 kao i troškovi. palete) ili crpni sistemi za tečne terete. ovim putevima prevoze se lica i stvari (tereti) što je predmet obrade.GLAVA ČETVRTA UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI (UNUTRAŠNJIM VODAMA) I . Naučna knjiga. Pojam ugovora Unutrašnja plovidba obuhvata prevoz rijekama. specijalno slobodnoj plovidbi. rasuti i jeftini tereti odnosno stvari čija je cijena na tržištu relativno niska (kamen. Manipulacija teretom (ukrcaj. Inače. vrši se šiftovanje (šifter . Beograd. 197 Detaljnije o pravnim problemima kontejnera: Arsić dr Zoran. opadanje vode) na drugi. (“lutaju”) vodenim putevima kao što je slučaj u pomorskom saobraćaju .pomoćni šlep). Rizik koji postoji ne izražava se u takom vidu kao što to može biti “rizik mora” (perils of the seas). 36-59. kabasti. 1985. pijesak.

ako krcatelj zahtijeva. Pravni izvori Ugovor o prevozu stvari u unutrašnjoj plovidbi regulisan je istim pravnim izvorima kao i pomorski: Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (ZPUP) te Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO). član 504. ograničenja odgovornosti .Carić dr Slavko . ukrcaj. Radi toga kao i činjenice da se plovidba odvija uvijek u istim pravcima ovaj vid transporta redovno je povezan sa željezničkim i drumskim prevozom (kombinovani prevoz). U pravnoj teoriji je sporan pojam riječnog 198 pristaništa i operativne obale. 3. Izdavanje tovarnog lista može zahtijevati i brodar (ZPUP. ovisi od padavina. 500. 473. odgovornost. Teretnica se izdaje u jednom primjerku. Specifična rješenja za unutrašnju plovidbu postoje i u pogledu upisa brodova u registar. odustanak od ugovora. kao i u pomorskom prevozu. 454. op. zakonskog založnog prava na brodu i drugih prava. Što se tiče prevoznih dokumenata. brodar je dužan.cit.Prevoz unutrašnjim vodama ima i svoje nepovoljnosti usljed prirodnih i vještačkih zapreka.str. član 496). havarije. U toj materiji ona imaju značaj primarnog izvora. 504. Brodarski ugovor za više putovanja ili na vrijeme za cio brod zaključuju se u pismenoj formi. brane i sl.član 448. isprave. Obje strane potpisuju tovarni list. 506. Za ostale ugovore može se predvidjeti ugovorena forma. s tim što zakonodavac izričito navodi kada postoje specifičnosti za unutrašnju plovidbu (subcharter. pojava plićaka. II . krivina) ili postoje umjetne zapreke kao što su mostovi. 515). član 483). ovisi o mogućnosti zamrzavanja.Šogorov dr Stevan. 570). Kao i u pomorskom prevozu i ovdje veliki značaj imaju običaji i opšti uslovi poslovanja luke ukrcaja i iskrcaja odnosno pristaništa. Uveden je princip jedinstvenih pravila za pomorsku i unutrašnju plovidbu. 496. Pošto se prevoz unutrašnjim vodama odvija u istom pravcu riječna pristaništa. a ne kao kod pomorskog prevoza. 511. Zaključivanje ugovora i isprave o prevozu Na zaključivanje ugovora u unutrašnjoj plovidbi primjenjuju se ista pravila kao i kod pomorske plovidbe. odnosno riječni brodari donose svoje tarife isto kao i željezničke organizacije. brodskih isprava i knjiga. 226 . 551. pismena zakonska forma (forma ad solemnitatem). I tovarni list se izdaje u jednom primjerku i prati stvari (ZPUP. Prevoz je vezan za vodostaj koji oscilira. da izda teretnicu ili tovarni list.ZAKLJUČIVANJE I ELEMENTI UGOVORA 1. posebno kada se radi o pravilima koja se odnose na ukrcaj tereta (ZPUP. ovisi o različitoj dubini vode (plitak gaz. a 198 Vilus dr Jelena .

Ugovor može sadržavati odredbe o naknadnim dispozicijama.potpisi se mogu zamijeniti pečatom ili faksimilom. neispravnost ili gubitak tovarnog lista ne utiče na postojanje. Stvari prate i druga dokumenta kao što su carinske. član 520). pristanište ukrcaja. U oba slučaja postoji mogućnost suprotnog dokazivanja (ZPUP. krcatelj. U protivnom on se ne može zaključiti. Upiše li brodar primjedbe u tovarni list zakonska je pretpostavka da je teret preuzeo onako kako je predao primaocu. Troškove naknadnih dispozicija snosi nalogodavac. podčarterski ugovor se može zaključiti pod uslovom da brodarski ugovor ne isključuje zaključenje podčartera sa trećim licem. Bitni elementi ugovora Lica koja se pojavljuju u pomorskoj mogu se pojaviti i u unutrašnjoj plovidbi (brodar. veterinarske i druge isprave. Podatke u tovarni list i njegove prepise unosi krcatelj. Može se izdati i jedan prepis tovarnog lista s potpisom brodara. ugovor o podčarteru u unutrašnjoj plovidbi može se zaključiti samo ako je brodarskim (principalnim) ugovorom to dozvoljeno. Popis isprava unosi se u tovarni list. korisnik prevoza). U međunarodnom transportu sastavlja se i brodski manifest koji sadrži podatke i popis tereta (stvari) i predaje se carinskim vlastima. 227 . Zakon je odredio obavezne elemente tovarnog lista. naznačenje opasnosti. član 518). obim ili količina. naručilac. odnosno iskrcaja. Nepostojanje. oznake za identifikaciju. Ako brodar nije unio primjedbe. zakonska je pretpostavka da je teret primio onako (količina i stanje) kako je upisano u tovarnom listu. član 517). primalac. te opis tereta (broj komada ili koleta. težina. 2. Inače. tovarni list je dokaz da je zaključen ugovor o prevozu i da je u njemu navedeni teret primljen u stanju i pod uslovima kako su upisani u tovarni list. Specifičnost ovog ugovora ogleda se kod podčartera. valjanost ili sadržaj ugovora o prevozu (ZPUP. a brodar može kao i kod teretnice da unese primjedbe (marginalije). što je bitno drugačije nego kod brodarskog ugovora o prevozu stvari morem (ZPUP. Naime. I ovdje se određuju stojnice i prekostojnice. član 448). kojih je znatno manje nego kod teretnice (ZPUP. Kod brodarskog ugovora na vrijeme za cio brod (čartera). ako se prevozi opasan teret). sanitarne.

brojanje i uopšte. U slučaju sumnje kada je do oštećenja. za vrijeme unutrašnje ili pomorske plovidbe (plovidba na graničnim vodenim putevima). Kao i u pomorskoj plovidbi. brodar odgovara prema 228 . predaje tereta i plaćanja vozarine važe pravila kao i kod pomorskog prevoza. član 796). jer se smatra da su matični šlep i šifter ista cjelina. Prilikom ukrcavanja. Vaganje. ukrcavanja ili iskrcavanja od strane krcatelja ili primaoca. kao i za zakašnjenje. a dijelom u unutrašnjoj plovidbi (kombinacija tih plovidbi). Troškovi šiftovanja padaju na teret stvari koje se prevoze. mogu nastati okolnosti koje zahtijevaju olakšanje šlepa i prekrcaj stvari na drugi šlep (šiftovanje). Obično je tarifom ili ugovorom predviđeno da se šiftovanje vrši po odluci brodara uz obavijest stranci. odnosno pravila opštih uslova poslovanja brodara. Uobičajeno je da se težina denčanih pošiljki vrši po gazu šlepa. krcatelj je dužan pridržavati se uputstava brodara (zapovjednika broda). član 473). prirode stvari i prevoza živih životinja. manjka ili gubitka došlo. brodar je dužan izvršiti prevoz ugovorenim brodom. Oslobađa se od odgovornosti ako “učini vjerovatnim” da je šteta mogla nastati usljed: smještaja tereta na palubu. Ako se prevoz vrši dijelom u pomorskoj. dok se vozarina ne mijenja. Brodar može suprotno dokazivati. od preuzimanja do predaje. Ako vrijeme i put nisu predviđeni ugovorom dužan je to izvršiti uobičajenim putem i u primjerenom roku. tada se primjenjuju propisi koji su nepovoljniji za brodara. a s obzirom na prirodu vodenog puta. provjera stanja tereta vrši se prilikom predaje.III . U pogledu postupanja brodara sa teretom za vrijeme prevoza. Prilikom prevoza tereta. U pogledu vozarine. ugovorenim putem i u ugovoreno vrijeme. Obaveze stranaka U unutrašnjoj plovidbi ukrcavanje tereta na brod vrši krcatelj. Nema oslobađanja od odgovornosti ako korisnik prevoza dokaže suprotno (ZPUP. 2. član 557). koja je sastavni dio tarife.OBAVEZE I ODGOVORNOST STRANAKA 1. pomanjkanja ili slabog stanja ambalaže. pa dođe do zakašnjenja. osim kod brodova linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka (ZPUP. ako postoje. prava zaloge i zastare potraživanja važe pravila koja se odnose na ugovore u pomorskoj plovidbi. Pravila zakona o zajedničkoj havariji primjenjuju se pod uslovom da je njihova primjena ugovorom izričito predviđena (ZPUP. Za štetu odgovara po sistemu pretpostavljene subjektivne odgovornosti. a kod ostalih masovnih pošiljki na osnovu srednjeg gaza primjenom tabele gaženja. Odgovornost stranaka Brodar odgovara za svako oštećenje. manjak ili gubitak tereta.

propisima koji važe za pristanište (luku) gdje se. 229 . prema ugovoru. član 551). mora izvršiti predaja tereta. Mjerodavan je zakon luke iskrcaja (ZPUP.

230 .

Književna. ali i kompjuterski programi. iskustava i vještina koja se može primijeniti u industrijskoj i drugoj proizvodnji (know-how) koje kao posebnu kategoriju uvodi i ZOO (član 686). 51 (Sl. trgovačko 199 i pravom industrijske svojine. predmet su autorskog prava. ime i oznaka uređeni su poslovnim pravom tehnička unapređenja i znakovi razlikovanja (modeli. pravo na trgovačko ime i oznaku izričito svrstava u pravo industrijske svojine. 3. 231 . Vezanost navedenih objekata sa jedne strane za ličnost stvaraoca. a sa druge podložnost objektiviziranom tržišnom vrednovanju dovodi do dvostruke prirode prava koja povodom njih nastaju. čl.glasnik BiH 22/02) (dalje ZIS). 201 Oba imaju apsolutni karakter. Ugovor 199 Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. Prenosiva su samo ona prava industrijske svojine koja imaju imovinski karakter. RBiH 20/95) (dalje ZVTP). robni i uslužni žigoviindustrijski dizajn i geografske oznake) spadaju u pravo industrijske svojine.l. 200 Osnovni izvor prava u ovoj oblasti Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini (Sl. Upravo zbog toga se većina prava industrijske svojine upisuje u posebne registre kod Instituta za standarde.DIO ČETVRTI UGOVORI O LICENCI. GRAĐENJU I OSIGURANJU GLAVA PRVA UGOVOR O LICENCI I POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. Prava industrijske svojine mogu se prenositi na druga lica u cjelini i djelimično. Ona su istovremeno i lična (moralna) i imovinska prava. Izumi. čl. Firma. Najvažnije među njima su stekle status objekta prava. pod zakonskim uslovima svome titularu daju monopolska ovlaštenja i djeluju prema svim drugim licima (erga omnes). naučna i umjetnička djela. 200 U istu granu je uključena i nova. 201 ZIS. mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (dalje: Institut). Pojam posla Kreativnost je izuzetno značajan faktor uspješnog privređivanja. U prvom slučaju se i u zakonodavstvu i u teoriji govori o prenosu prava. Odnosi povodom tih objekata uređeni su posebnim granama prava. Zbog toga duhovne tvorevine kroz koje se ona izražava imaju posebnu ekonomsku vrijednost. specifična i tajna kombinacija poznatih savremenih tehničkih i tehnoloških znanja.

202 Prenos samo prava na upotrebu ili korišćenje objekata industrijske svojine. Riječ je latinskog porijekla . koji se sada definišu kao industrijski dizajn. 205 Ostali prenosivi objekti prava industrijske svojine: tehničko znanje i iskustvo (know-how). ustupaju se isključivo ugovorom. Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva (1883). ugovorom o licenci se mogu ustupati i prava koja još nisu definitivno zaštićena. 204 Dopuštenje za korištenje tuđeg patenta može biti zasnovano na administrativnom aktu nadležnog upravnog organa. 204 Verona dr Albert: “Licencni ugovor u jugoslovenskom. 1981. Us prkos tome moguće je konstruisati i opšti tip ugovora o licenci. U principu se i patent prenosi na isti način. tačka 4. član 50 koji reguliše pravo na korištenje patenta za povjerljivi pronalazak od strane nadležnog ministarstva odbrane. Takva licenca se naziva ugovornom. dopuštanje ili slobodu za korišćenje tuđeg isključivog prava industrijskog vlasništva.“licentia” . odnosno Sud Bosne i Hercegovine za davanje prinudne licence. 133. Zahvaljujući snažnim tendencijama ka unifikaciji rješenja ove dvije grupe pravnih vrela. Pored prenosivih objekata industrijskog vlasništva. svaki ugovor o licenci ima izvjesne specifičnosti. 106-107. Za nas su najznačajnije sljedeće međunarodne konvencije: Konvencija o osnivanju svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. inozemnom i međunarodnom pravu”. Beograd. Informator. Izvori prava Izvori prava za ugovor o licenci se mogu podijeliti na međunarodne i domaće. 1984. 202 203 232 . a primaocu sticanje potrebnih znanja brzo i uz minimalizaciju rizika. O ovome ugovoru vidjeti Besarović dr Vesna: “Pravo industrijske svojine i autorsko pravo”. 203 naziva se licencom ili licencijom. čl. Bez obzira na predmet. Tako je postupio i Zakon o obligacionim odnosima (čl. Zagreb. uzorak i modeli. Zbog toga je ugovor o licenci kao samostalan pravni posao ili kao dio šireg ugovornog akta prisutan u većini poslova transfera tehnologije i direktnih stranih investicija. Značaj ugovora o licenci je ogroman. Tu mogućnost ima podnosilac prijave patenta.711). On je instrument koji omogućava prenosiocu valorizaciju resursa uloženih u naučnoistraživački i organizacioni rad. Ta činjenica je uticala i na izgled izvora prava za ovaj ugovor. str. žig. Poslovna politika. osim kolektivnog žiga i geografske oznake . 2. ZIS. One potiču najprije iz osobenosti objekata i prava industrijske svojine. uzorka i žiga. modela. str.i označava dozvolu. Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klasifikaciju modela i uzoraka (1968). a potom iz zakonske regulative unutar koje se autonomija volje stranaka mora da kreće. 686 . 1. 116 i čl. 205 ZIS.kojim se to čini je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o cesiji. između njih postoji značajan stepen ujednačenosti.

U domaćem prometu. a stjecalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu” (čl. 687 ZOO. Pošto se ugovorom o licenci prenosi pravo korištenja apsolutnim pravom.Od domaćih izvora na prvom mjestu se nalazi ZIS. 63 ZVTP). Smatra se da je on podvrsta ugovora o prodaji. Uz uvažavanje specifičnosti pojedinih predmeta industrijske svojine. uzorka ili modela. žiga. 233 . Ugovor koji nije upisan proizvodi pravne posljedice samo prema strankama (inter partes). on se može upisati u registar. da su najjače izraženi elementi zakupa. Napokon. 64. da postoje 206 Verona dr Albert. Donošenjem ZIS-a ova materija se nalazi skoro isključivo u oblasti obligacionih odnosa. Upis može tražiti svaka od stranaka (čl. II POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. str. Drugo mjesto zauzima Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju. 54) i zabranjene klauzule (čl. prenose ugovorom o licenci. čl. Zaključivanje ugovora Složenost. 132 ZIS). tehničkog znanja i iskustva. posvećen utvrđivanju materijalno-pravnog režima objekata industrijske svojine koji se. pa predstavlja i bitan elemenat ugovora. isto djelo. ugovor se upisuje u odgovarajući registar koji vodi Institut. Ova forma ima svojstva ad solemnitatem. On uređuje ona pitanja sadržaja ugovora o licenci koja su značajna za zaštitu interesa domaćih subjekata i cijele zemlje u ovim poslovima sa elementom inostranosti. Zakon o obligacionim odnosima sadrži detaljnu regulativu opšteg tipa ugovora o licenci (čl. 686 ZOO).prema svima (erga omnes). Ugovori o licenci prava industrijske svojine i know-how sa stranim licem obavezno se prijavljuju organu nadležnom za ekonomske odnose sa inostranstvom. pravilo je da je ugovor o prenosu prava pravima nije formalan. teretan i formalan. 56 ZVTP). 3. ugovor o licenci je ovim dobio svojstvo imenovanog pravnog posla. intelektualnog vlasništva (ugovor o cesiji) formalan (čl. Obavezne (čl. 55) odnose se na ugovore o licenci patenta i znanja (know-how). Pojam ugovora “Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da stjecaocu licence ustupi u cjelini ili djelimično pravo iskorištavanja izuma. Registrovani ugovor djeluje i prema trećim licima . Pravna priroda razmatranja ugovora je sporna u teoriji. zajedno sa pravima nad njima. komutativan. 130 ZIS). dugotrajnost i važnost ugovora o licenci naveli su zakonodavca da zaključivanje ugovora o licenci uslovi postizanjem sporazuma stranaka u pismenom obliku (čl. Uporedni pregled pokazuje da se ugovor o licenci zaključuje u pisanom obliku i onda kada po nacionalnim 206 Pored toga. Ovaj obligacioni pravni posao ima sljedeće karakteristike: dvostrano je obavezan. koji vodi i registar tih ugovora (čl. 686-711). odnosno primjene ZOO.

1. koji se sada definiše samo kao žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je podoban za razlikovanje roba. isto djelo. Navedenim 207 208 209 Vidjeti Verona dr Albert. Verona dr Albert. 36 i Besarović dr Vesna. Besarović dr Vesna. u literaturi dominira izričito ili prećutno izražen stav da je u pitanju samosvojna vrsta ugovora (sui generis ugovor). isto djelo. svi moraju dati saglasnost za zaključenje ugovora ili se zajednički moraju pojaviti kao davaoci prava korištenja. isto djelo. čl. odnosno uslužni žig. str. 110 ZIS. boja. 208 2. isto djelo. odnosno prava industrijske svojine. 69 211 ZIS. odnosno žiga (čl. fizičko ili pravno lice. odnosno usluga jednog učesnika u privrednom prometu od istih ili sličnih roba. nosilac prava iskorištavanja objekta industrijske svojine i podnosilac prijave patenta. odnosno usluga drugog učesnika u privrednom prometu”. koji je 209 Robni. Određivanje davaoca opredjeljuje ugovor o licenci kao pravni posao intuitu personae. koji ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primjeniti. modela ili uzorka-industrijskog dizajna. str.2. oblika. Svi ovi objekti. čl. dakle. 19 210 ZIS. kontura. 132 ZIS). 110. Bitni elementi ugovora 2. odnosno uzorke. odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. kao jedna strana u prvom ugovoru o isključivoj licenci. narocito. davalac licence. str.osnove da se svrsta u grupu ugovora čije je obilježje propuštanje ili trpljenje upotrebe sopstvenog prava itd. 97 234 . 2. 29-36. čl. str. mogu se podijeliti po različitim osnovama. 210 “Industrijskim dizajnom štiti se izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i čiji je individualni karakter rezultat posebnih obilježja linija. Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike. 207 Sve ovo ukazuje i na mješovitu pravnu prirodu posla. davalac licence može biti: vlasnik apsolutnog prava industrijske svojine na predmetu licence. Predmet ugovora Predmet ugovora o licenci je složena pojava. nov. Najuopštenije govoreći. Ako prijavu podnosi više lica zajedno i ako im je pravo priznato kao suvlasnicima. Ipak. Subjekti ugovora Subjekti ugovora su davalac i primalac licence. On se može posmatrati kao objekat industrijske svojine radi koga se ugovor zaključuje i kao karakteristična radnja koju povodom određenog objekta treba da izvrši prenosilac.” 211 Raniji zakon je industrijski dizajn definisao kao modele. Kao primalac licence se u zakonskim okvirima može pojaviti bilo koje domaće ili strano. Određivanje davaoca licence daleko je složenije. Vrsta prava utiče i na rješenje u ugovoru o licenci.

izuzetno. niti je može prenijeti nekom trećem licu. 690 ZOO). str. Ukoliko je davalac licence zadržao za sebe bilo kakvo pravo iskorištavanja licence ili neku mogućnost da prenos izvrši i trećim licima. a industrijski dizajn 10 godina (čl. prema obimu i mjeri prenosa ovlaštenja na primaoca licence. redaktori prof. Sam prenos se može izvršiti u različitim modalitetima. patent traje 20 godina. 212 Čl. 695 ZOO) ne može koristiti ni sam. ona može biti potpuna i djelimična. 2. dr Slobodan Perović i prof. a trajanje patenta po proteku 20 godina može se. Kvalifikacija licence prema ovome mjerilu zavisi od sadržaja konkretnog ugovora. Cijena Naknada je protuvrijednost koju primalac stavlja na raspolaganje davaocu licence za ustupljeno pravo iskorištavanja objekta intelektualne svojine koji je predmet ugovora. S obzirom na strogost ograničenja. Računajući od dana podnošenja prijave. Utvrđuje se ugovorom i predstavlja njegov bitan elemenat (čl. 689 ZOO). 473-474. 2 i 3 ZIS). dr Dragoljub Stojanović. 60 i 113 ZIS). 60. Zabrana se odnosi kako na cijelo pravo. 688 ZOO). tako i na sve varijante korištenja predmeta 212 logično je da se isključivost licence licence. mora izričito ugovoriti (čl. Garancije koje padaju na davaoca licence pokazuju da je u pitanju obaveza rezultata. Radnja koja je predmet ugovora o licenci je ustupanje ovlaštenja na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine.predmetima ugovora o licenci treba dodati i “znanje i iskustvo”. st. A to znači da je on u “granicama prostornog važenja licence” (čl. naprijed citirano djelo. Suprotno Carić dr Slavko u “Komentaru Zakona o obligacionim odnosima”. 689. Oni služe i kao mjerilo za osnovnu podjelu licenci. čim suprotno nije izričito predviđeno u ugovoru. produžiti za još najviše 5 godina (čl. licenca je neisključiva. 686 ZOO). Naknada mora biti određena ili odrediva. st. 235 . Zakon o obligacionim odnosima pretpostavlja postojanje neisključive licence. Postoje i izuzeci. tako patent sa skraćenim trajanjem traje 10 godina. 690 ZOO). Zakonska pretpostavka da je licenca prostorno neograničena mora biti opravdana tumačenjem cijelog ugovora. Prostorna ograničenja na području Bosne i Hercegovine ne smiju biti suprotna propisima o jedinstvenom tržištu (čl. Isključiva licenca je ona kod koje primalac stiče pravo isključivog iskorištavanja predmeta licence. 2 ZOO dozvoljava i tumačenje po kome postoji mogućnost davanja njenog predmeta. budući da se u ovom slučaju ne traži izričito ugovaranje ograničenja (čl. Ugovor o licenci nikada ne može trajati duže od perioda zakonske zaštite prava koje se prenosi (čl. Napokon. Licenca može biti prostorno neograničena i ograničena. Mislimo da član 695 ne daje dovoljno osnova za ovakvo tumačenje. čija je definicija već data.3.

Forma ugovora Pošto se ugovor o licenci mora zaključiti u pismenom obliku. smatra da je u ugovor o licenci uvedena klauzula o 216 promijenjenim okolnostima. Besarović dr Vesna. 214 213 236 . Iako do nesrazmjerne naknade i koristi može doći i isključivo usljed krive procjene jedne od ugovornih strana. Ona se sastoji od tri radnje: uručenja patenta ili drugog spisa. 216 Verona dr Albert.4. 1982.Na vrijednost licence utiču faktori proizvodnje. jasno je da i forma ugovora ima svojstvo bitnog elementa. 213 Složenost ovih činilaca i nužnost njihove ne samo objektivne nego i subjektivne procjene dovela je do više načina određivanja visine naknade. isto djelo.1. str. Obaveze davaoca licence 1. 2. Sarajevo. 29. Faktori koji opredjeljuju vrijednost licence determinišu i (ne)izvjesnost njenog ostvarivanja. tržišta i monopola. Predaja predmeta licence Predaja predmeta licence je karakteristična obaveza davaoca. isto djelo. 215 Ovo je tzv. 122. Čović dr Šefik i Trifković dr Miloš: “Modeli ugovora o poslovnoj saradnji sa inostranstvom (sa komentarima)”. Besarović dr Vesna. str. III OBAVEZE STRANAKA 1. Vidjeti Besarović dr Vesna. po komadu. 703 ZOO). 67 i 68 ZOO). Ona se može ugovoriti u paušalnom iznosu. Carić dr Slavko u komentaru čl. str. isto djelo. 703 ZOO se uzdržava od ovakve kvalifikacije prirode odredaba koje su u njemu sadržane. srazmjerno materijalnim troškovima proizvodnje. str. citiranog djela. 485-486. str. isto djelo. u teoriji prava intelektualne svojine se. Burnazović dr Tufik . dozvole za korištenje i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu primjenu predmeta licence. Prema Begtić dr Rešad. 89. isto djelo. str. 89. 122 i Verona dr Albert. ipak. Ova forma ima zakonski karakter. a ne i zbog naknadnih “okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jedne strane” (čl. kombinovani način odredivanja cijene. Vidjeti str. 123. 133 ZOO). 215 Način određivanja cijene utiče na modalitete plaćanja i na obaveze primaoca licence koje su povezane sa plaćanjem cijene. prema prometu i po veličini dobiti. ako je ona “postala očito nesrazmjerna u odnosu prema prihodu koji sticalac licence ima od iskorištavanja predmeta licence” (čl. 214 Svi navedeni metodi mogu biti primijenjeni i u nekoj kombinaciji o kojoj se stranke dogovore. Ekonomski institut. Ona značajno utiče na način kasnijih izmjena i dopuna ugovora i raskid samoga posla (čl. Zbog toga se omogućava svakoj zainteresovanoj strani da zahtijeva izmjenu ugovorene naknade.

218 217 237 . Davanje uputstva i objašnjenja Dužnost davanja uputstva i objašnjenja koja su potrebna za uspješno iskorištavanje licence zasniva se na iskustvu po kome patentna prijava i dokumentacija nisu uvijek dovoljne za ostvarivanje svrhe ugovora na strani 217 primaoca licence. isto djelo. industrijskog dizajna ili ugovorno ustupanje upotrebe žiga zaključuje ugovor o licenci u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima. budući da se tu radi o nepatentiranim izumima ili tajnim vještinama. str. Garancije za tehničke osobine predmeta licence Prenosilac prava na određenom objektu industrijske svojine jemči primaocu da predmet ugovora i njegova upotreba ispunjavaju tehno-ekonomske uslove predviđene propisima i/ili ugovorom.Uručenje potrebnih spisa i dokumentacije zavisi od vrste objekta koji se licencira. A to znači da se davalac licence mora ponašati pošteno i savjesno. Tehnička upotrebljivost je mogućnost da se primjenom licenciranog objekta obavi zahtijevani proces i/ili dobije proizvod koji će odgovarati stanju tehnike. ali može biti sporazumom stranaka precizirana ili čak proširena. zahtjevi u pogledu tehničke izvodljivost. te znanja i iskustva (know-how) sa stranim partnerima. 603 ZOO). Ova obaveza postoji na osnovu Zakona (čl. Prema Zakonu “Davalac licence garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence” (čl. 1. 114. 1. Kod licence know-how ova obaveza je veoma značajna. Kriteriji za njihovo ocjenjivanje zavise od vrste objekta i od toga da li je on već primjenjivan u praksi. ona se naziva opštom. Predaja tehničke dokumentacije potrebna za eksploataciju objekta je obaveza koja se najčešće javlja u ugovorima o licenci know-how. U mjeri u kojoj počiva na propisu. 114. klauzula sa ovakvom garancijom se mora nalaziti u ugovoru o licenci sa stranim elementima.3. 55 ZVTP). obaveza garancije ima svojstvo prirodnog sastojka ugovora. treba smatrati da ona ima trajan karakter. 693 ZOO). 54 ZVTP. Zakon izričito zahtijeva da se daju “sve upute” (čl. isto djelo.2. Tehnička izvodljivost je “mogućnost da se tehničkim putem proizvede određeni proizvod ili 218 Ako u ugovoru nisu bliže određeni primijeni određeni postupak u proizvodnji”. koje se u njima ne smiju nalaziti (čl. 692 ZOO). ako jesu posebnom. str. Članom 133 ZIS samo utvrđuje da se za ugovorno ustupanje iskorištavanja patenta. Besarović dr Vesna. ZIS ovu materiju ne reguliše više u onom obimu kako je to bilo u ranijem zakonodavstvu. Pošto vremenskih određenja ove obaveze nema. zahtjevima tržišta i eventualno posebnim uslovima ugovora. Prema Čl. Zakonom o vanjskotrgovinskom poslovanju su taksativno određene četiri restriktivne klauzule u ugovorima o licenci patenta. Dozvola za korištenje daje se u okviru ugovora i zakona. Besarović dr Vesna.

Garancija za pravne osobine prenesenog prava Davalac licence prenosi na primaoca pravo iskorištavanja objekta na kome ima apsolutno pravo. ne stiče samo pravo. Ograničavanje toga monopola u korist primaoca je osnovni razlog zbog koga ta strana zaključuje ugovor. te da ne postoji ograničenje prava u korist lica koja nisu stranke ugovora. ugovori o licenci patenta i znanja i iskustva moraju sadržavati. 115-119. 84-86 i Besarović dr Vesna. 54 ZVTP). Primalac najprije. te jemstvo da su znanja i iskustva prenesena ugovorom o licenci know219 how zaista tajna. str. Davalac licence jemči primaocu da pravo pripada njemu. Ukoliko je predmet posla isključiva licenca. 2. 694 ZOO) jemči primaocu za svojstva prava koje mu prenosi.1. da na pravu nisu konstituisana ovlaštenja trećih lica. Tu na prvom mjestu spada garancija za tajnost know-how. Ova obaveza postoji tokom cijelog 220 trajanja ugovora.4. nego i dužnost iskorištavanja predmeta licence. 1. isto djelo. Obaveze primaoca licence 2. 220 Verona dr Albert. str. Pored zakonskih. 81. Davalac “jemči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelimično” (čl. garancija za rezultat. U vanjskotrgovinskom prometu ova je garancija izričito utvrđena (čl. 694 ZOO). Iskorištavanje predmeta licence “Sticalac licence dužan je iskorištavati predmet licence na ugovoreni način. te u zaštiti primaoca od svih pravnih zahtjeva trećih lica. Suština i ove garancije sastoji se u eventualnoj obavezi davaoca licence da nadoknadi štetu prouzrokovanu nedostacima prenesenog prava. poslovna praksa je razvila još neke (pod)tipove garancija. svoju obavezu i 219 O ovim vrstama garancija vidjeti šire kod Verona dr Albert. sljedeće garancije: a) Da li će se primjenom predmeta licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i b) Neškodljivost dobijenih proizvoda po život i zdravlje ljudi. isto djelo. Citirana formulacija dozvoljava da se ova dužnost dvostruko shvati. između ostalog. I drugo. te po prirodnu okolinu. garancija se proširuje. Prema specijalnom zakonu (čl. 238 . u ugovorenom obimu i u ugovorenim granicama” (čl. 696 ZOO). Sadržaj ove obaveze sastoji se u održavanju onoga stanja prenesenog prava koje je postojalo u času zaključenja ugovora. isto djelo. I ta je garancija zasnovana na zakonu te ima svojstva prirodnog elementa ugovora. garancija za rentabilnost i konkurentnost proizvoda dobijenih primjenom predmeta licence. 54 ZVTP).Garancije iz Zakona o obligacionim odnosima razvijene su i proširene u spoljnotrgovinskom prometu. str. Zbog toga je logično da davalac već po samom zakonu (čl.

primijeniće se opšta pravila obligacionog prava o ispunjenju novčanih obligacija. Zbog toga se primalac licence mora suzdržavati od korišćenja naknadnim usavršavanjima objekta industrijske svojine. 88. isto djelo.3. 2. Ukoliko prekorači utvrđena ograničenja. 698 ZOO). Povreda ove dužnosti predstavlja i povredu poslovne tajne davaoca licence. Tako je postupio i čl. st. Ova obaveza postoji po samom zakonu (čl. Ako se naknada utvrđuje prema obimu iskorištavanja predmeta licence. ako ugovorom nije za to određen kraći rok” (čl. Najvažnije među njima su uređene u Zakonu o obligacionim odnosima. Način plaćanja zavisi od modaliteta po kojem je cijena licence utvrđena i od posebnih odredbi ugovora o ovom pitanju. Složenost ovog metoda utvrđivanja i plaćanja cijene zahtijeva da se ugovorom detaljno urede postupci utvrđivanja rezultata poslovanja i rokovi obavještavanja o njima. Od rješenja ovih procedura zavisi i početak rokova za plaćanje. 221 Način iskorištavanja predmeta licence zavisi od ugovora. Obaveze uslovljene vrstom ugovora o licenci Različitost objekata industrijske svojine i njihovog iskorištavanja dovela je do pojave obaveza karakterističnih samo za neke tipove ugovora o licenci. Ukoliko one ne postoje. čak i onda kada je data neisključiva licenca. Suprotno može biti predviđeno prinudnim propisom 222 ili izričito ugovoreno. Besarović dr Vesna. primalac licence ima obavezu čuvanja u tajnosti dobijenih znanja.pravo iskorištavanja licenciranog objekta mora vršiti u skladu sa ugovorom. str. Trajnog je karaktera. Kod ugovora o licenci know-how. 2. pa se njeno poštovanje štiti i po tom osnovu. odnosno trenutak padanja u docnju sa izvršenjem obaveze. Suprotno rješenje mora nesumnjivo proizlaziti iz ugovora. 121. Plaćanje naknade Primalac je obavezan da plati ugovorenu naknadu. tačka 1) ZVTP. 222 221 239 . 1. str. Teorija je zauzela stanovište da je primalac dužan i iskorištavati licencu i to činiti na ugovoreni način. dakle i onda kada nije izričito ugovorena. Ugovor o licenci patenta i know-how sa elementom inostranosti mora sadržavati obavezu davaoca da za vrijeme važenja ugovora “primaocu stavlja na raspolaganje poboljšanje na patentu i znanju i iskustvu”. 702 ZOO). “sticalac licence dužan je podnijeti davaocu licence izvještaj o obimu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine. Dozvoljeno korišćenje kasnijim usavršavanjima predmeta licence mora se takođe odvijati u granicama zakona ili sporazuma stranaka. 54. isto djelo. primalac licence odgovara kao i svako treće lice koje se neovlašteno služi tuđim pravom industrijske svojine. uključujući i nepatentirani izum. Pravo i obaveza iskorištavanja postoje u pogledu predmeta ugovora o licenci.2. Verona dr Albert.

Pored toga. a naknada štete se ravna po opštim pravilima. 115. Drugi slučaj objektivne odgovornosti davaoca licence postoji onda kada se pojave pravni nedostaci (čl. str. Njegova odgovornost je tada subjektivna. Odgovornost davaoca licence Davalac licence odgovara bez obzira na odsustvo svoje krivice za prekršaj obaveza garancije za tehničku izvodljivost i upotrebljivost predmeta licence.Bude li zajedno sa licencom za određenu proizvodnju ustupljena i licenca žiga kojim se proizvodi obilježavaju. objektivna. 223 Vidjeti Verona dr Albert. 2. 121 ZOO). primalac licence stiče i posebne zakonske obaveze. roba proizvedena po licenci mora biti obilježena oznakom o proizvodnji po licenci i kada se ne prodaje pod određenim robnim žigom (čl. Ta činjenica i karakter obaveza znatno otežavaju položaj primaoca u postupku dokazivanja. davalac odgovara samo onda kada je za to kriv. 699 ZOO). isto djelo. Njegova odgovornost u ovom slučaju je. No. Za neizvršavanje ostalih obaveza primalac licence odgovara subjektivno. Za neizvršavanje ostalih obaveza iz ugovora o licenci. pri tome treba voditi računa da se krivica pretpostavlja. isto djelo. On može tako dobijene proizvode pustiti u promet sa tim žigom “samo ako je njezin kvalitet isti kao što je kvalitet robe koju proizvodi davalac licence” (čl. str. Prava davaoca licence prema primaocu koji kasni sa plaćanjem naknade analogna su pravima prodavca u slučaju docnje kupca sa plaćanjem cijene. Besarović dr Vesna. da je teret dokazivanja njenog odsustva na primaocu licence. dakle. 84-86. Odgovornost primaoca licence Primalac licence odgovara objektivno za neizvršavanje svojih novčanih obaveza. Prava primaoca licence u ovom slučaju ista su kao i prava kupca kada roba ima pravne nedostatke. IV ODGOVORNOST STRANAKA 1. Prava primaoca licence analogna su onima koja ima kupac u slučaju 223 skrivenih materijalnih nedostataka kod ugovora o prodaji (čl. 700 ZOO). ukoliko je nedostatak bio skriven. 121 ZOO). 240 .

112 i 113. 241 . primalac isključive licence je ovlašten da je ekonomski iskorištava i na taj način što će na treće lice prenijeti pravo njenog korištenja (čl. 704 ZOO). 71-72 i Besarović dr Vesna. str. Dopuštanje se može dati unaprijed. Koncernskom se naziva licenca čiji je nosilac koncern. Napokon. isto djelo. str. 224 225 226 Verona dr Albert. najčešće u samom ugovoru o licenci. 29 ZOO). ista mjerila su relevantna i za klasifikaciju ugovora o licenci. dakle. Podlicenca Podlicenca ili ugovor o podlicenci je rezultat sporazuma primaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskorištavanja predmeta ugovora o licenci. upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. bilo apsolutno. I ličnost primaoca može biti osnov za klasifikaciju. U principu. Ovdje ćemo se zadržati samo na onim vrstama licenci koje već nisu obrađene kroz razmatranje predmeta ugovora. 72. lična licenca je ona koja se ne može prenositi na drugoga ukoliko ta mogućnost nije izričito ugovorena. Pogonske licence su one koje su ustupljene određenom preduzeću (društvu). U spoljnotrgovinskoj razmjeni licence se mogu podijeliti na uvozne i izvozne. Ako drukčije nije ugovoreno. licence se dijele na one za proizvodnju. 95. str. bilo relativno. isto djelo.V VRSTE LICENCI I PODLICENCA 1. 225 Nelične isključive licence mogu se prenositi na treća lica ugovorom o podlicenci. Prema namjeni za koju se preneseno pravo može koristiti. ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu. Tada ima karakter dozvole prema Zakonu (čl. ova “licenca nije prenosiva bez 224 Pogonska licenca istodobnog prijenosa samog pogona u kojem se ona koristi. Ugovorom o licenci mora biti izričito isključena ova mogućnost.” može biti posebno značajna pri prodaji trgovačkog društva ili njegovog dijela. zavisno od ovlaštenja koje primalac dobija ugovorom. Ono što predstavlja specifičnost ovoga posla jesu posebni odnosi između prvobitnog davaoca isključive licence. 2. o novom ugovoru o licenci čiji predmet ne može da bude širi od predmeta prvobitnog ugovora o licenci istog objekta (predmeta). kao “odobrenje”. Treba istaći da u pogledu zabranjenih i obaveznih klauzula Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ne pravi razliku između ugovora u kojima je BiH partner davalac i onih u kojima je on primalac licence. primaoca isključive licence i trećeg lica. Ono je pravovaljano i kada se pribavi 226 Dopuštenje može biti uskraćeno “samo iz ozbiljnih naknadno. Radi se. Verona dr Albert. isto djelo. str. isto djelo. Pošto vrsta objekta i karakteristike prava koje se prenosi bitno utiču i na izgled ugovora. O vrstama licenci vidjeti Verona dr Albert. Relativno ograničavanje slobode podlicenciranja postoji onda kada zaključivanje novog ugovora nije moguće bez dopuštenja davaoca licence. Podjela licenci Podjela licenci može se vršiti prema različitim mjerilima.

pa mora prestati otkazom. Davalac licence je ovlašten da od primaoca podlicence zahtijeva “isplatu iznosa koje ovaj duguje davaocu podlicence po osnovi podlicence” ukoliko primalac licence ne izmiruje svoja potraživanja prema njenom davaocu (čl. 708 ZOO). str. koje je prema zakonu ili ugovoru neophodno. davalac može otkazati ugovor o licenci i bez otkaznog roka. 227 Verona dr Albert. Načelo autonomije volje važi i u ovome domenu. Izložena rješenja ne utiču na pravo stranaka da ugovor raskinu sporazumno. a to znači odmah (čl. Treće lice kao primalac podlicence načelno ne stoji sa prvobitnim davaocem licence ni u kakvom pravnom odnosu. njegovim istekom se gasi i ugovor (čl. 707). Jedan izuzetak ipak postoji i on ima zakonski. ugovor se ne može otkazati u prvoj godini svog trajanja. otkazni zakonski rok iznosi šest mjeseci (čl. Ako primalac licence nastavi da iskorištava predmet ugovora i nakon proteka roka. isto djelo. Otkaz Ugovori o licenci sklopljeni na neodređeno vrijeme prestaju otkazom bilo koje stranke. produžavanje ovakvih ugovora konkludentnim radnjama je moguće. osim toka trajanja. Po njenom isteku. 242 . 707 ZOO). vrijediće dispozitivna rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Otkazni rok se ugovara. Produžni ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme. 706 ZOO). same mogu da urede sve modalitete raskida. “čak ni kad je davalac licence dao potrebno dopuštenje za zaključivanje podlicence” (čl. obezbjeđenja koja su dala treća lica prestaju da važe (čl. Prema njima. Poseban otkaz nije tada potreban. 705 ZOO). Ukoliko on ne bude utvrđen u ugovoru. 95. zavisno od predmeta licence i ciljeva stranaka. Ukoliko primalac licence zaključi ugovor o podlicenci bez dopuštanja davaoca. U ovom rješenju dolazi do izražaja shvatanje po 227 kome je licencni ugovor po svojoj pravnoj prirodi zakup. Ukoliko stranke ugovor raskidaju sporazumno. smatra se da je ugovor prećutno produžen sa istim elementima. Prestanak protekom vremena Ukoliko je ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme.razloga” (čl. Ovaj pravni standard tumači se prema okolnostima konkretnog ugovora o licenci. 710 ZOO). Pored toga. 2. Shodno opštim pravilima obligacionog prava. 709 ZOO). dakle prinudni karakter. VI PRESTANAK UGOVORA O LICENCI 1. a davalac se tome ne protivi.

Obrnuto nije slučaj. Ovaj opšti stav ipak trpi dva ograničenja. pa analogno pravo nije priznato primaocu licence.3. odnosno raskine. Rješenja za pravna lica su drukčija. Nasljednici stupaju u ugovor samo pod zakonskim uslovom da produžavaju djelatnost primaoca licence (čl. Ugovor o licenci može odrediti i uslove pod kojima nasljednici postaju stranka u ugovoru o licenci. Ovo pravilo motivisano je nemogućnošću davaoca licence da je dalje ekonomski koristi. Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo njenom prenosiocu da ugovor o licenci otkaže. Nasljednici davaoca licence stupaju u ugovor o licenci samo ako ta mogućnost nije ugovorom isključena. Za sticaoce licenci situacija je nešto drukčija. 243 . 711 ZOO). Prestanak subjektiviteta Smrt fizičkog lica kao davaoca ili primaoca licence ne utiče na ugovor o licenci.

244 .

549-550. Izvori prava Najvažniji izvor prava za ugovor o građenju su zakoni. izvođač. “ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obavezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu. Od dispozitivnih propisa na prvom mjestu se nalazi Zakon o obligacionim odnosima. Po svojim osobinama ugovor o građenju je teretan. odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove. 1987. Naučna knjiga. Ugovoru o građenju su posvećeni članovi 630-647. VI izdanje. članove 29-34 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju u kojima su uređena pojedina pitanja kada se u ovom ugovoru pojavljuje element inostranosti. Beograd. ili na takvom zemljištu.Carić dr Slavko: “Ugovori robnog prometa“. Vilus dr Jelena: “Ugovor o građenju”. Beograd. Već po zakonskoj definiciji ugovor o građenju spada u ugovore o djelu. Njega karakteriše i velika isprepletenost prinudnopravnih . Oni se mogu podijeliti na imovinske i administrativne. Od prinudnih propisa treba spomenuti one koji se odnose na pojedina pitanja finansiranja izgradnje. 245 . ne preuzima obavezu rada. 7-8.administrativnih i dispozitivnih imovinskih elemenata. Institut za uporedno pravo. koji nastavlja tendenciju uporednog prava da se dio ovoga posla zasnovan na autonomiji volje stranaka uredi i ključnim izvorom privrednog prava. str. 2.1968. Mogu se podijeliti u dvije grupe. Pojam ugovora Građevinarstvo predstavlja jednu od najsloženijih i najznačajnijih privrednih djelatnosti. kao karakteristični dužnik. Njena važnost je došla do izražaja i u Zakonu o obligacionim odnosima. shodno će se primijeniti članovi 600-629 koji sadrže norme o ugovoru o djelu.GLAVA DRUGA UGOVOR O GRAĐENJU I POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA 1. str. sinalagmatičan i formalan pravni posao. a naručilac se obavezuje da mu za to isplati određenu cijenu”. nego obavezu postizanja ugovorenog rezultata. 228 Po članu 630 ZOO. dvostrano obavezan. Shodno tome. Federalni propisi su veoma opširni. Upravo zbog toga je veoma teško razlučiti posao građenja od samog ugovora kojim se uređuje onaj dio poduhvata koji je zasnovan na autonomiji volje stranaka. Prva uređuje urbanističko-komunalne uslove za zaključivanje i izvršavanje ugovora o 228 Vidjeti Kapor dr Vladimir . Ukoliko pojedina pitanja nisu u njima regulisana.

Izmjene i dopune su urađene na osnovu Dogovora SR i SAP o ustupanju izgradnje investicionih objekata u društvenom vlasništvu (Sl. 231 Kao posebni izvori prava mogu se spomenuti i Zakon o građenju i Zakon o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Sl. inženjering organizacije. Proceduralna pitanja predstavljaju najveći dio sadržaja ovih akata. II STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA 1. korisnika. CIP. Danas je njihova primjena uslovljena sporazumom stranaka u svim slučajevima u kojima one sadrže rješenja suprotna dispozitivnim odredbama ZOO. 232 Od izvora privrednog prava koji su autonomnog karaktera treba istaći Posebne uzanse u građevinarstvu. Druga se tiče načina zaključivanja ugovora o građenju. 141-157. ustupanju radova i usluga.građenju. Ovo se posebno odnosi na materiju ustupanja izgradnje investicionih objekata od strane tzv. novine FBiH br. l. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH.05. Pored njih se u poslu građenja sreću i drugi subjekti: arhitekti. 233 Sl. nije stavljena van snage njegova važnost iako je njegova materija postala neaktuelna. Stranke Lica za koja nastaju obaveze i prava na osnovu ugovora su. značajno vrelo iz ove grupe predstavljaju i opšti uslovi poslovanja koje usvajaju pojedini investitori ili izvođači. SFRJ 18/77. zatim opšti uslovi Međunarodne federacije savjetodavnih inženjera (FIDIC). U propisima i u praksi za njih se koriste i nazivi: investitor i građevinar. Tekst kod Vukmir dr Branko “Ugovori o izvođenju investicijskih radova međunarodni”. Dalje ćemo ih citirati kao: UG. Najvažniji su: Zakon o prostornom uređenju 229 i Zakon o ustupanju izgradnje investicionih objekata. 235 Tri su najvažnije grupe ovih pravila: opšti uslovi Evropske ekonomske komisije UN. te akti ostalih međunarodnih organizacija. 234 Na primjer: Opšti uslovi INGRE iz Zagreba. ustupanju radova i usluga (Sl. U ovoj oblasti sada postoji određena pravna praznina koja je nadomještena postojanjem posebnih propisa koji se odnose na ustupanje građevinskih radova od strane tzv. 230 Ono što je karakteristično za ovaj pravni propis je to što.2003. Zagreb. Vidjeti kod Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. kao i budžetskih korisnika. 234 Oni se najčešće rade oslonom na neke od opštih uslova međunarodnog karaktera. subjekti specijalizovani za vršenje nadzora. SFRJ 69/80). te upravni organi. 230 229 246 . prema terminologiji ZOO. Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i ORGALIME naročito. 52/02. novine FBiH br. odnosno nosilaca raspolaganja društvenom svojinom. 56/02. 231 Ova materija je regulisana Uredbom o postupku nabavke roba. izmjene i dopune u broju 26/82. Sarajevo. novine FBiH br. 1980. 1987. do sada.g. uključiti Zakon o prostornom uređenju (Sl. te inspekcijski nadzor. list SRBiH 33/77. Ona imaju svojstvo stranke. naručilac i izvođač. projektantske organizacije. Dalje: ZPU). dalje će se citirati kao ZG i Odluka Visokog predstavnika o proglašenju Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH od 15. 34/04) 232 Sl. 235 Njihovo važenje je uslovljeno uključivanjem u ugovor. 233 One predstavljaju kodifikaciju poslovnih običaja u ovoj oblasti. javnog sektora ili pravnih lica u većinskom vlasništvu države. Radi se o posebnom režimu prava javnih nabavki. l. str. Pored posebnih uzansi.

2. tj.treba i komunalne organizacije koje daju saglasnosti na projekat (elektroprivreda. propisani su uslovi koje moraju ispuniti prije registracije za obavljanje djelatnosti kojom se bave. 20 ZG). Tendencija zakonodavca je da sve značajnije faze posla građenja mogu da obavljaju samo specijalizovane organizacije i lica. Izvođač može zaključiti posebne ugovore sa drugim subjektima za izvođenje pojedinih dijelova objekata ili pojedinih radova. kao jedan subjekt. Projektovanje. zemljišno-knjižni ured. gdje se daje analiza uslova za njegovu izgradnju i dokazuje da je izgradnja toga objekta. Investitor može biti fizičko ili pravno lice u čije ime i za čiji račun se gradi građevina i vrše drugi zahvati u prostoru. Tako se i poslovi projektovanja. Njihovo pribavljanje predstavlja prvu grupu prethodnih radnji koje investitor mora da obavi da bi mogao pristupiti zaključenju ugovora. rentabilno i društveno opravdano i da je tehnološki proces. Investicioni program treba da sadrži sljedeće podatke: opis 247 . Kao izvođač se može pojaviti i više registrovanih subjekata istovremeno. Građenjem građevina u prostoru se mogu baviti samo pravna lica registrovana za obavljanje te djelatnosti ako pored opštih uslova ispunjavaju i uslov da u radnom odnosu imaju najmanje jednog diplomiranog inženjera sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom (čl.1. katastar). On se tada pojavljuje u ulozi komisionara. Prethodne radnje 2. Za sva navedena lica. potrebno je da i investitor bude privredni subjekat. Investicioni program i tehnička dokumentacija Izgradnji objekata i uopšte izvođenju građevinskih. pošta. Investitor ima pravo da u pozivu za javno nadmetanje . gas i sl.. funkcionalnost objekta cjelishodna. ili jedinstveno.ograniči broj članova konzorcija (konzorata). 18 ZG). montažnih i ostalih radova može se pristupiti na osnovu investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. vodovod i kanalizacija. odnosno izvođenje predviđenih radova ekonomično. po svojoj pravnoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost. osim investitora. građenje i nadzor nad građenjem investitor mora povjeriti pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti (čl.za ponudbenu licitaciju . odnosno eksploatacija. Ovakvo rješenje je opravdano s obzirom da je posao građenja. U praksi se drugi učesnici u poslu nazivaju kooperanti. Da bi ugovor o građenju bio posao poslovnog prava. Konzorcij se pojavljuje kod velikih investicionih objekata. Oni mogu djelovati samostalno . odnosno lice sa statusom koji dozvoljava sklapanje trgovačkih poslova. Kao izvođač može se pojaviti pravno ili fizičko lice registrovano za obavljanje te djelatnosti.svaki na osnovu posebnog ugovora o građenju. Investicioni program je elaborat iz koga se vidi o kakvom se objektu radi. kontrola projekta. U tom slučaju se radi o konzorcijalnom nastupu koji se zasniva na posebnom ugovoru. nadzora nad građenjem i revidiranja projekta povjeravaju samo pravnim ili fizičkim licima registrovanim za obavljanje te djelatnosti.

ona 248 . njegovu namjenu. predračun sa opisom radova. Naime. građenju se ne može pristupiti bez odobrenja koje izdaje državni organ. kapacitet. tehničko obrazloženje. odnosno eksploataciona koncepcija objekta i radova i daju tehnička rješenja za njegovu izgradnju. onda kreditor prilikom odobravanja kredita vrlo pažljivo razmatra program i uvjerava se o tačnosti podataka i opravdanosti i rentabilnosti izgradnje toga objekta. Projekti sadrže. Ali ako se objekat gradi iz kredita. trajanje izgradnje. tj. potrebna obrtna sredstva. Tehnička dokumentacija se radi na osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. kao što će se vidjeti. te sa tehnološkom. onaj u kome su cjelovito i detaljno data sva rješenja vezana za planirani objekat i/ili radove. početak eksploatacije itd. tehnološki. Pored toga. a odobrenje se ne može dobiti bez investicione tehničke dokumentacije. ali se iz njega mora vidjeti njihova namjena. Investicioni program se izrađuje za cio objekat. odnosno saglasnosti. Zakon zahtijeva da postoji projekat “za izvođenje”. ili usluga. analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta. Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije. društvena opravdanost. program proizvodnje.objekta. jer se na osnovu njega izdaje urbanistička saglasnost. sportske terene itd. crteže. postrojenja i montaže i razlog za njihov izbor. eksploatacionom i ekonomskom koncepcijom objekta (čl. ali se može izrađivati i za dijelove objekta koji predstavljaju ekonomsko-tehničku cjelinu. po sporazumu stranaka. vrijednost prethodnih ulaganja. opreme. – jasno je da investicioni program neće sadržavati sve navedene podatke. posebne uslove za građenje toga objekta itd. zgrade za zdravstvene. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat u kome se tehnički razrađuje tehnološko-proizvodna. analizu osnovnih ekonomskih pokazatelja. ekonomičnost i funkcionalno povoljno rješenje. i sa dobijenim saglasnostima komunalnih organizacija. karakteristike objekta. rezultatima prethodnih ispitivanja i istraživanja. U praksi se idejni projekat redovno radi. specifikaciju. upravne zgrade. ona obuhvata različite projekte. Između njega i projekta “za izvođenje”. parkove. Prema prirodi posla. izvore finansiranja. socijalne i kulturne ustanove. Za objekte neprivrednog karaktera . izvedbenog projekta. Njegovoj izradi može. a naročito rentabilnosti. predmjer. odnosno eksploatacije. Program rade stručna lica i donosi ga investitor bez ičijeg odobravanja. odnosno o izvođenju radova. Obaveza je da se ugovor sačini u pismenoj formi. kao što su građevinski. da prethodi “idejni projekat”. tehnološko-proizvodnu. bez koje se ne može graditi niti sklapati ugovor o izgradnji objekta. analizu tržišta i mogućnost plasmana robe. 25 ZG). pored ostalog. često se sreće i “glavni projekat”. odnosno eksploatacionu koncepciju. tehničke opise. Investicioni program može izraditi sam investitor. projekat instalacija i drugi. nego samo neke od njih i druge specifične. Tehnička rješenja u projektima moraju biti u skladu sa tehničkim propisima i standardima. a može ugovoriti njegovu izradu sa nekim preduzećem koje je registrovano za tu djelatnost. ako je investitor odlučio da gradi objekat po dijelovima.kao što su škole.

Poštovanje ovih zahtjeva je i administrativna obaveza organizacija koje rade tehničku dokumentaciju. Najprije. investitor mora da obezbijedi odobrenje za građenje. 27 koje se odnose na kontrolu projekta. uslovi vezani za protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu. Treće. odobrenje izdaje opštinska služba uprave nadležna za poslove građenja na čijem teritoriju se izvode radovi (čl. Projekti koji ulaze u tehničku dokumentaciju moraju biti revidirani. 22 ZG). Ono se u praksi naziva i građevinska dozvola. 32 ZG).2. Investitor sklapa pismeni ugovor sa projektantom koji mu izrađuje investicionu tehničku dokumentaciju. Odobrenje za građenje nije potrebno za manje složene objekte i infrastrukturne priključke kao ni za radove redovnog održavanja oštećenih građevina koji se mogu svrstati u radove tekućeg održavanja (čl. 30 ZG). u postupku izdavanja odobrenja organ uprave provjerava da li je tehnička dokumentacija urađena prema urbanističkoj saglasnosti. Za objekte određenih vrsta može biti propisana i posebna tehnička kontrola od strane državnih organa ili ovlaštenih organizacija. Za neke objekte se predviđa da je izdavanje odobrenja za objekte posebno utvrđene u zakonu nadležan kantonalni organ uprave. Ovdje je dovoljno istaći nekoliko momenata. Postupak podnošenja zahtjeva i procedura izdavanja odobrenja za građenje uređeni su u ZG veoma detaljno.moraju biti i racionalna. Odobrenje za građenje važi 2 godine od dana pravosnažnosti odobrenja za građenje i može se na zahtjev investitora produžiti za još jednu godinu ako se nisu izmijenili uslovi za građenje. Ono prestaje da važi ako radovi ne budu započeti u roku koji je u odobrenju naveden. Reviziju vrše organizacije koje su registrovane za izradu odgovarajuće tehničke dokumentacije. Ovo pitanje je danas upotpunjeno odredbama ZG čl. Drugo. 74 ZG). zakonu i propisima za odgovarajuću izgradnju. Posebno egzistiraju i novčane kao prekršajne sankcije. Odobrenjem za građenje nadležni organ uprave potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u ZG i ZPU i da stoga investitor može da pristupi izgradnji projektovanog objekta. 2. Odobrenje za građenje Kada je pribavio investicioni elaborat i revidiranu tehničku dokumentaciju. Samo započinjanje izgradnje bez odobrenja je krivično djelo zapriječeno kaznom zatvora od 1 do 3 godine (čl. odnosno izvođenju konkretnih radova. ZG). 249 . Izradom investicione tehničke dokumentacije bave se fizička i pravna lica koja su za takav rad registrovana (čl. i platio troškove vezane za objekat. odnosno njenog dijela (čl. Istim ugovorom može biti predviđena i izrada investicionog programa i investicione tehničke dokumentacije. odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Rješenja su osavremenjena na taj način da se sve više uvažavaju ekološki zahtjevi kao i zahtjevi lica sa umanjenim tjelesnim sposobnostima.

Pravni režim za izbor saugovarača Pravni režim izbora saugovarača obuhvata pravila o načinu određivanja građevinara sa kojim će se sklopiti ugovor i proceduru koja se provodi u primjeni izabranog načina.1. investitor mora prethodno obezbijediti finansijska sredstva. Značajna razlika postoji samo kod javnog nadmetanja. bilo prikupljanjem ponuda (čl. Investitor objekta koji se gradi državnim sredstvima ne mora da isključi svoju obavezu da zaključi ugovor sa najjeftinijim ponuđačem ali je dužan da ugovor zaključi sa najpovoljnijim ponuđačem koji ispuni uslove utvrđene kriterijima u javnom pozivu za nadmetanje. Da bi donio odluku o izgradnji. npr. Prema čl. bez obzira na to o kakvom se predmetu ugovora radi. Javno nadmetanje Javno nadmetanje se naziva i ponudbenom. poziv na nadmetanje radi izvršenja određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim “koji ponudi najnižu cijenu. Kada je investitor lice koje djeluje na bazi privatne svojine. tehnički karakter i ona zavisi od prihvaćenog načina izbora građevinara.2. Investitor samostalno odlučuje o tome da li će izabrati saugovarača javnim nadmetanjem (ponudbenom licitacijom).3. investitor mora imati obezbijeđena sredstva za finansiranje investicionog objekta. O obezbjeđenju sredstava za građenje kao i o obezbjeđenju plaćanja po ugovorima o izgradnji investicionih objekata investitor ne mora podnijeti posebne dokaze pošto se najčešće praktikuje uzimanje odgovarajućih sredstava obezbjeđenja plaćanja.2. putem kredita. 3. odnosno ofertalnom licitacijom. bez obzira na svojinska obilježja investitora. prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. on samostalno odlučuje o načinu odabira građevinara. Sredstva za izgradnju Pored programa i tehničke dokumentacije. Ona imaju privredno-pravnu prirodu i 250 . 604 ZOO. izuzev ako je tu obavezu isključio u pozivu na nadmetanje”. Ta sredstva investitor može obezbijediti iz sopstvenih ili drugih izvora. 3. Prva grupa rješenja zavisi od toga da li se kao investitor pojavljuje subjekat zasnovan na državnoj ili privatnoj svojini. U posebnom pravnom režimu se nalaze pravna lica u vlasništvu države i korisnici budžetskih sredstava. Kada se izvođenje investicionih radova u BiH povjerava stranom izvođaču. 32 Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju). Druga skupina ima procesni. Jedan izuzetak ipak postoji. Izbor saugovarača 3. Radi se o već spomenutom režimu javnih nabavki. Pravila koja ga uređuju izložićemo polazeći od rješenja koja važe za investitore zasnovane na državnom kapitalu. on se mora izabrati bilo na osnovu javnog nadmetanja. Procesna pravila o načinu izbora saugovarača u principu su ista.

predstavljaju poseban dio tendera. Pri tome. Njene faze su: prijem ponuda. sadrži zbirku obrazaca: od formulara za dobijanje informacija. Tender. preko tipske ponude i formulara ugovora do garancije koji se moraju dostaviti uz ponudu. U njemu investitor obavještava potencijalne ponuđače o svim relevantnim radnjama i momentima popunjavanja ponude. 3. U ovaj dio tendera mogu biti uvršteni obrasci za (tehničke) specifikacije kao što su liste opreme. a ne putem javnog oglasa. Tender je skup dokumenata u kojima su precizno i detaljno određeni: jednoobrazan sadržaj ponuda. ravnopravnost svih potencijalnih učesnika u nadmetanju i svih ponuđača mora biti obezbijeđena.rasprostranjena su i u međunarodnim poslovima investicione izgradnje. Time je njegova i poslovna i pravna pozicija znatno poboljšana. osim cijene. Sama procedura predstavlja kompromis između zahtjeva za što kraće i ekonomičnije zaključenje ugovora i težnje za što većom ekonomskom i pravnom sigurnošću kako tražioca usluge u odnosu sa ponuđačima. odabira i dodjeljivanja ponuda veoma je složena. referens-lista i lista osoblja. Ovi opšti i posebni uslovi su po pravilu veoma opširni i imaju karakteristike samoregulirajućih ugovora. Oglas sadrži kratak opis objekata i radova i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građansko pravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju uslovima javnog poziva ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje određenog ugovora. tako i samih izvođača između sebe. pregovori sa izabranim i zaključenje ugovora (Letter of Acceptance). ugovora o prodaji naročito. eventualnim izmjenama ponude i o postupku koji će se provesti sa ponudama. odluka organa upravljanja o neuspjelom nadmetanju ili o izboru jednog ili više najpovoljnijih izvođača (Letter of Intend). Pored toga. a po potrebi i posebne uslove za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova.3. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora. procjena ponuda. Ako su ovi elementi zadati. Napokon. predaje ponuda. ona se mogu primijeniti i za zaključivanje drugih vrsta ugovora. Prvi je uputstvo ponuđačima. koje investitor želi da dobije i postupak investitora sa tako dobijenim ponudama. da dostave svoje ponude za izgradnju. Odluka se objavljuje u službenom glasilu i/ili sredstvima javnog informisanja. dalje. Ukoliko su ovi elementi brojni i složeni. po pravilu se uobličavaju u tenderu. Ovom tehnikom odabira izvođača investitor koji je u ekonomskom smislu ponudilac pravno dobija položaj ponuđenog. Tender po pravilu sadrži više elemenata. Drugo. Procedura ispitivanja. 251 . tender sadrži sve potrebne planove i projekte. tender sadrži opšte. Prikupljanje ponuda Prikupljanje ponuda se sastoji u pozivanju određenog kruga izvođača neposredno. javno otvaranje ponuda.

Po svojoj pravnoj prirodi ono predstavlja prihvat. Ona može biti 252 . radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture. On je zaključen kada je sporazum postignut u pisanoj formi. Tu spadaju slučajevi u kojima se izgradnja ustupa: nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja s ciljem otklanjanja njihovih štetnih posljedica. Postupak konkursa za utvrđivanje podobnosti sličan je postupku ofertalne licitacije.odnosno radove. U našem pravu se krug lica kojima će biti poslan poziv obavezno određuje licitacijom o podobnosti ako se radi o režimu javnih nabavki. odluka se odnosi ne na najpovoljnijeg. Licitacija (konkurs) o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno obavezuje da će prema jedinstvenim mjerilima utvrditi podobnost svakog prijavljenog subjekta za izvođenje određenog objekta ili radova. Ovo pravilo postoji samo u režimu javnih nabavki ali je i u ovom slučaju potrebno odobrenje Ministarstva finansija Federacije BiH. Ako ne uspije ni ponovljena. odnosno kontakata sa pojedinim izvođačima investitor još nije konačno izabrao partnere. Izabrani izvođač se obavještava o tome pismom o prihvatanju (Letter of Acceptance). bilo ponudbena. bilo licitacija o podobnosti. na objektima koji su od posebnog značaja za narodnu odbranu i na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom finansiranju izgradnje. poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalifikovanim izvođačima. O tome ih obavještava pismom o namjerama (Letter of Intend). U prvu ulaze one situacije u kojima licitacija nije ni potrebna. 3.4. 2 ZOO). Zaključenje ugovora Završetkom postupka ponudbene licitacije. investitor ima pravo da ugovor zaključi neposrednom pogodbom. Drugo. Neposredna pogodba Bez provođenja postupka ofertalne ili licitacije o podobnosti investitora može se zaključiti ugovor samo u slučajevima koji su određeni zakonom. kadrovi. I treće. 630. nego na sve izvođače koji su se kvalifikovali. U prva dva slučaja on ima pravo da traži nastavak pregovora sa onima koje je odredio kao najpovoljnije. Oni se mogu podijeliti u dvije grupe. st. te da će onima koji se kvalifikuju uputiti poziv da pošalju svoje ponude. Druga grupa slučajeva u kojima je moguće zaključenje ugovora neposrednom pogodbom odnosi se na situacije u kojima je neka vrsta licitacije potrebna. referens-lista i slično). 4. Rezultati tih pregovora su odlučujući za izbor saugovarača. prikupljanja ponuda. Ugovor o građenju je formalan pravni posao po sili zakona (čl. oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema. Razlike su sljedeće: prvo.

najprije. Upravo zbog toga se u drugom slučaju ugovor o građenju smatra sklopljenim danom prijema pisma o prihvatanju. A to znači da i oni treba da budu veći i složeniji. tehnička dokumentacija je uvijek sastavni dio ugovora. 237 Vidjeti Đuretić dr Slobodan: “Ugovor o izgradnji investicionih objekata”. da moraju ulaziti u okvire ove djelatnosti. 238 Predmet posla se određuje ili u ugovoru neposredno ili. Mogu se podijeliti na građevinske radove u užem smislu (“čisti”) i na zanatske radove. Građevinom se smatra građevinski objekat koji je trajno povezan sa tlom i koji se sastoji od građevinskog sklopa i ugrađene opreme koji u okviru tehnološkog procesa čine tehnološku cjelinu. 253 . Predmet Predmet ugovora o građenju određen je u čl. III BITNI ELEMENTI UGOVORA 1. brane. kao i samostalna postrojenja trajno povezana sa tlom. Može biti povezan i sa isporukom investicione opreme. gotovih građevinskih elemenata i konstrukcija kao i drugi zahvati u prostoru. Materijal za savjetovanje. Predmet ugovora o građenju može biti uključen i u predmet ugovora o investicionoj izgradnji. montažnih i drugih radova. 236 U teoriji je kritikovana neodređenost u definisanju predmeta ovog posla. 630 ZOO dvostruko: kao “građevina” i kao “građevinski radovi”. 61-63. osim onih koji su sporazumom stranaka izričito isključeni. upućivanjem na tehničku dokumentaciju.) i navođenjem bitnih osobina građevinskih objekata. nesumnjivo je. potrebno je i na građevinske radove primijeniti ista mjerila kao i na pojam “građevine”. ugradnja i montaža opreme. 561.ostvarena potpisivanjem jedinstvenog dokumenta. Te karakteristike su veličina i složenost (čl. 1983. Vidjeti: Kapor dr Vladimir . Beograd. 631 ZOO). str. On se tada određuje u sklopu pripremnih. isto djelo.Carić dr Slavko. 238 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Građevinski nadzor”. 236 Građenje je članom 2 ZG definisano kao izvođenje pripremnih radova. istražnih. češće. mostovi itd. a može i razmjenom pisama identičnog sadržaja. “Građevinski radovi” nisu precizirani u zakonu. str. Ugovor se može zaključiti i tako da se izvođač obavezuje da izvrši sve radove prema tehničkoj dokumentaciji. građevinskih radova. Pojam “građevina” određen je nabrajanjem objekata primjera radi (zgrade. koji može imati isti predmet. Prema UG 11. Da bi neki poslovi bili građevinski. Stručna knjiga. 237 Kako bi se ugovor o građenju razlikovao od ugovora o djelu.

neočekivanom pojavom vode ili drugim izvanrednim i neočekivanim događajima” 240 Za ove radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. Postoji više vrsta radova čiji troškovi čine cijenu. ona dovela do znatnog povećanja cijene. višak ili manjak radova ne utiče na cijenu. pa ćemo se na ovom modalitetu zadržati kasnije. Ako bi (čl. tj. 635 ZOO). ali da tekst nigdje izričito ne spominje hitnost. Beograd.2. a koji se moraju izvesti”. Cijena radova ne uključuje i cijenu materijala. ali cijena ne mora odgovarati onome iznosu koji je investitor utvrdio predračunom. već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. tj. Postoje tri osnovna načina na koja se određuje cijena. O njihovoj vrijednosti stranke se moraju posebno sporazumjeti (UG 35). najprije. Napokon. 254 . naknadni radovi . u nju su već uključeni fiksni troškovi građevinara. U cijenu. od “viškova” i od “manjkova” radova (UG 9). str. tako da se 239 Danas se. u pravilu. Cijena 2. I treće. odnosno radova (UG 22). ukoliko oni ne prelaze 10% ugovorenih količina (uzansa br. Treba istaći da naslov čl. 1978. Drugi i u praksi najčešći metod jeste određivanje cijene kao zbira jediničnih cijena za pojedine radove. Određivanje cijene Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultat: građevinu ili obavljene građevinske radove.oni koji nisu ni ugovoreni ni nužni ne utiču na cijenu. materijala. 634 ZOO). Osnov za ugovaranje cijene je predmjer radova. Ovaj metod može se primijeniti i za dio objekta. uvijek ulazi vrijednost radova navedenih u tehničkoj dokumentaciji u predmjeru prvenstveno. Ako njihov uticaj na cijenu nije ugovoren posebne uzanse o građenju smatraju da se jedinične cijene primjenjuju i za viškove. 634 ZOO govori o “hitnim nepredviđenim radovima”. Jedinične cijene se iskazuju prema predmjeru radova. Prvi je paušalno utvrđivanje. 239 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cene i klauzula “ključ u ruke”.1. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. Drugu relevantnu vrstu radova čine “nepredviđeni radovi”. ne razdvaja cijena rada i oni posebno ne iskazuju. 240 UG 9 definiše nepredviđene radove kao one “koji ugovorom nisu obuhvaćeni. Cijena dalje zavisi od odnosa količina radova koje su predviđene ugovorom i onih koje stvarno treba izvesti. To su oni “čije je poduzimanje bilo nužno da bi se osigurala stabilnost objekta ili spriječio nastanak štete. Određivanje cijene se uvijek vrši sporazumom stranaka. Kod ugovora “ključ u ruke”. Prema UG 32 “cijena određena u ukupnom iznosu ne mijenja se zbog nastalih viškova i manjkova radova”.IPU. 22). Svi oni nemaju jednak tretman. No. odnosno manjkove radova. investitor može i raskinuti ugovor. a izazvani su neočekivano težom prirodom zemljišta. SUPJ . 121. Složenost posla u punoj mjeri se odrazila i na pravni režim cijene. cijena može biti određena uz navođenje izraza “ključ u ruke” ili neke druge sintagme sličnog značenja. davanje ukupne cijene za cijeli objekat (čl. Ona znači pretvaranje opšteg tipa ugovora o građenju u poseban posao.

Već pri zaključenju ugovora u njega mogu biti unesene klizna skala i indeksna klauzula. Nastavljajući koncept usvojen u sudskoj praksi 241 i u Posebnim uzansama. Sporazumna promjena cijena može se izvršiti naknadno. 25. sva sniženja cijena idu u korist investitora (čl. Pošto ovo rješenje odgovara i opštim pravilima 241 242 Vidjeti Šurlan Petar: “Posebne uzanse o građenju”. kada se promjene pojave i unaprijed. Na pravila o promjeni cijene. Izvođač tada snosi povećanja do 10%. Ono jednako djeluje i prema investitoru i prema izvođaču. Čak i onda kada je predviđeno da se cijena neće mijenjati ako se nakon zaključenja ugovora povećaju cijene elemenata na osnovu kojih je ona utvrđena. Tada duguje izvođaču dio cijene za već završene radove i “pravičnu naknadu za učinjene neophodne troškove” (čl. mogla se primijeniti kada se troškovi života promijene za 5%. Indeksna klauzula je uređena u posebnoj uzansi o građenju br. 636 ZOO). Ravnopravan tretman stranaka naveo je zakonodavca da naručiocu obezbijedi pravo na sniženje cijene onda kada padaju cijene elemenata na osnovu kojih je utvrđena vrijednost objekta. koji odgovara principima našeg obligacionog prava. Povećanje cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova nastalo nakon pada građevinara u docnju u cjelini snosi sam izvođač (čl. cijena je ipak promjenjiva. cijena može biti modifikovana i u skladu sa sporazumom stranaka. Njegov pravni režim je u principu isti kao i kod ugovora o prodaji. str. izvođač koji nije u docnji snosi povećanja cijene do 2%. Osnovicu za utvrđivanje procenata u ovom slučaju ne predstavlja ukupna vrijednost radova. 638 ZOO). Beograd. izmjena cijena se ne može zahtijevati radi promjene cijena materijala u onoj mjeri u kojoj je izvođač avansom mogao “isključiti uticaj izmena cena materijala na ugovorenu cenu” (UG 29). 639 ZOO). Privredna štampa.2. Jasno je da u sva tri slučaja investitor može biti doveden u situaciju da ne može da nastavi izgradnju. tako i ugovorna. Vidjeti UG 22-33. na njega pada teret povećanja cijena do 5%.2. 255 . Ovaj načelni stav. 242 ZOO je usvojio načelo promjenjivosti cijene. 1977. Pored toga. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modifikaciji cijene. odnosno kod fiksnih cijena 10%. naručilac ima pravo na sniženja koja prevazilaze 2%. kako zakonska. Ukoliko je izvođač u docnji svojom krivicom. U slučaju da izvođač nije u docnji. Zbog toga mu zakonodavac daje pravo da u uslovima znatnog povećanja raskine ugovor. 637 ZOO). nego onaj njen dio sa kojim je izvođač u docnji. 27-28. kod ugovora o građenju je razvijeniji nego kod drugih poslova. uticaj može imati i avans. Prvi instrument se gotovo redovno sreće u praksi. Ukoliko je avans predviđen i dat izvođaču radi nabavke materijala. Ukoliko je izvođač u docnji. Prema njoj. odnosno radova. Promjena cijene Ugovorena cijena se može mijenjati. a preko toga investitor (čl.

odnosno za eventualno pomjeranje radova zbog nepovoljnijeg godišnjeg doba (UG 42). primijeniće se i onda kada važenje Posebnih uzansi nije izričito ugovoreno. ako ugovarači posebno odrede. plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim periodima (npr. investitor mu može dati primjeren rok. privremenim situacijama. uključivanja posebnih uzansi u izvore prava i od dispozitivnih rješenja Zakona o obligacionim odnosima. Razumije se da stranke svojim sporazumom mogu i samo pojedinim faznim rokovima dati ovo svojstvo. ili na isti ovaj način. a neizvršenih radova za svaki dan zakašnjenja). Ukoliko izvođač bez opravdanog razloga odlaže početak korištenja roka za građenje. 5. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne u slučaju izvođačeve docnje. 256 . 2% od ugovorenih. Ako to nije slučaj. ni kod ugovora o građenju ne sadrži posebna rješenja o vremenu u kome izvršilac treba da ispuni svoju osnovnu obavezu. Rok Rok je trenutak do koga ili period unutar koga objekat. on teče od dana uvođenja građevinara u posao. Njihovoj interpretaciji i dopuni u svojstvu običajnih normi služe posebne uzanse 36-44. U praksi dominira određivanje roka periodom. Kao i obično kod ugovorne kazne. Rok se u ovom slučaju produžava za vrijeme potrebno za ponovno otpočinjanje radova. 3. Zakon o obligacionim odnosima ni kod ugovora o djelu. prolongiranje rokova se može tražiti u slučajevima u kojima zbog promijenjenih okolnosti ili neispunjavanja obaveza naručioca izvođač ne može izvoditi radove. bilo naknadno. odnosno građevinski radovi moraju biti završeni. Stoga će se i na ovaj posao primjenjivati opšta pravila. Zahtjev za produženje mora se podnijeti čim izvođač sazna za razlog produženja. Njegovo nepoštovanje daje investitoru pravo na raskid ugovora (UG 39). 4. Prema posebnoj uzansi 42. Tada. On se kroz izvođenje konstatuje tzv. Ugovorna kazna Pravni režim ugovorne kazne zavisi od sporazuma stranaka. To se najčešće čini utvrđivanjem dinamičkog vremenskog plana radova.obligacionog prava. Pod tim se podrazumijeva završavanje svih “onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Početak toka roka utvrđenog periodom može biti izričito ugovoren. Produžavanje roka je moguće na osnovu ugovora i to bilo unaprijed. vrijeme za izvođenje svake faze ima pravno dejstvo posebnog roka (UG 36).000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u procentima od vrijednosti neizvršenih radova za utvrđeno vrijeme (npr.

po Posebnim uzansama o građenju (uzansa br. 52). iznos ne može preći 5% od ukupne cijene radova. Sarajevo 2002. Iznos premije se može utvrditi i paušalno. i ugovorna kazna iznosi jedan promil od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja. 5. Njihovo trajanje iznosi dvije godine za kvalitet radova ako ugovorom ili propisima nije drugačije određeno (UG 85). 244 O pojedinim aspektima ugovorne kazne i premije pobliže: Docent dr. 4% za drugih 10 dana docnje itd.g. O njima će biti riječi pri izlaganju odgovornosti projektanta i izvođača. ali ne mora. Veljko Trivun «Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju». sarajevo. Ugovorna kazna se plaća od primopredaje objekta. 42-46. UG 104 određuje poseban rok za stabilnost i sigurnost objekta koji iznosi 10 godina od dana primopredaje objekta. 2% za svaki dan za prvih 10 dana docnje. primijeniti analogija sa metodom utvrđivanja ugovorne 244 kazne. dr. 42-45. Premija se nalazi u istom pravnom režimu kao i ugovorna kazna. Premija izvođaču Izvođač koji je u docnji sa ispunjenjem svojih obaveza duguje investitoru isplatu ugovorene kazne shodno njihovom sporazumu. Smatra se da je kazna ugovorena za neuredno ispunjenje ugovornih obaveza ako nije drukčije ugovoreno. Ipak. 243 257 . Garantni rok za kvalitet radova I garantni rokovi za kvalitet izvedenih radova su bitan elemenat ugovora u onoj mjeri u kojoj postoji režim primjene posebnih uzansi. Pri tome se može. U ukupnu cijenu ne ulazi vrijednost već predatog dijela objekta (UG 53). O modalitetima ugovaranja ugovorne kazne pobliže vidjeti: Doc. 2002. I kod ovog posla važi pravilo da dužnik ne plaća ugovornu kaznu ako ugovor nije ispunio zbog uzroka za koje nije 243 odgovoran. stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o uslovima za primjenu ovog instituta i o iznosima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza. str. str. U pogledu ugrađene opreme važi tzv. Ni Zakon o obligacionim odnosima. Veljko Trivun: “Uticaj principa pacta sunt servanda na izvršavanje obaveza kod ugovora o građenju”. Premija egistira da bi se stimulisao izvođač na ispunjenje obaveza prije roka i da bi izjednačio njegovu pravnu poziciju sa investitorom. ni Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost. prenesena garancija izvođača radova (UG 87). 6. odnosno njegovog dijela koji je dovršen i može se upotrijebiti i samostalno koristiti. Shodno tome. Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdavačka djelatnost Fakulteta. Ostali garantni rokovi su uređeni prinudnim propisima u Zakonu o obligacionim odnosima.ali po progresivnoj stopi (npr.).g. U tom slučaju.

investitor mora da uruči izvođaču: tehničku dokumentaciju u potrebnom broju primjeraka.7. Obaveza je složena. dobijanje odobrenja za građenje i poštovanje pismene forme ugovora. obezbjeđuje faktičku i pravnu mogućnost pristupa parceli na kojoj se izvode radovi. U prethodne obaveze spadaju: izrada elaborata. Pošto se obaveze administrativne i imovinsko-pravne prirode prepliću. Pod njim se podrazumijeva uređena obezbijeđena i iskolčena parcela sa obilježenim osnovnim kotama i osovinama. obezbjeđenje tehničke dokumentacije sa revidiranim projektima. obaveze se svrstavaju u: prethodne. “Pod uvođenjem izvođača u posao podrazumijeva se ispunjenje onih obaveza naručioca bez čijeg prethodnog ispunjenja započinjanje radova faktički nije moguće ili pravno nije dozvoljeno” (UG 45). Uređenim se smatra samo ono gradilište koje izvođaču. Uređenje gradilišta može biti predmet posebnog ugovora o prethodnim radovima 245 Pored predaje koje investitor zaključuje bilo sa trećim licem. između ostalog. 258 . Investitor mora najprije da preda samo gradilište. str. odobrenje za izgradnju i potvrdu da su sredstva obezbijeđena. isto djelo. Pismena forma se nameće kao uslov ad solemnitatem i ad probationem. Vidjeti Šurlan Petar. Ako se kao mjerilo uzme vrijeme nastanka. 2. Pisana forma ugovora Ugovor o građenju je prema ZOO bitan element posla. iznijećemo ih logičkim redoslijedom. pribavljanje sredstava. Uvođenje izvođača u posao Uvođenje izvođača u posao je ugovorna obaveza. bilo sa izvođačem. Ove obaveze već su razmatrane. IV OBAVEZE INVESTITORA 1. Dužnosti investitora u toku gradnje nećemo izlagati prema njihovoj pravnoj prirodi. odnosno prema pravnoj prirodi mogu podijeliti na administrativne i ugovorne. one u toku građenja i po završetku izgradnje. 245 Ovo je slučaj naročito kod ugovora zaključenih po sistemu inženjeringa. 42. Prethodne obaveze Obaveze investitora se po osnovu nastanka. O izvršenju ove obaveze se vodi poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. provođenje izabranog načina odabira saugovarača u skladu sa zakonom. Njen dispozitivni režim dat je u Posebnim uzansama o građenju broj 45-47. gradilišta. On može biti modifikovan sporazumom stranaka i onda kada su UG izričito prihvaćene. prateći redovan tok posla građenja.

81. Bez posebnog ovlaštenja nadzorni organ nema pravo da mijenja tehničku dokumentaciju i projekte. u ime investitora. Stav prinudnih propisa nešto je drukčiji. količina i kvalitet radova. str. Zakon o obligacionim odnosima ne predviđa građevinski nadzor kao obavezu investitora. materijala i opreme (UG 99). samo pravnom licu registrovanom za poslove građenja koje ima u radnom odnosu zaposlenog najmanje po jednog diplomiranog inženjera sa 5 godina radnog staža i položenim stručnim ispitom za svaku vrstu radova za koju se obavlja nadzor. isto djelo. ovaj nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se nad svim elementima i momentima posla obavlja u toku građenja. odnosno posjed. 21 ZG. Od trenutka uvođenja u posao.Formalnosti vezane za ispunjenje obaveze uvođenja izvođača u posao uslovljene su njenim značajem. Predmet investitorovog nadzora izuzetno je kompleksan. Njegovim bezuspješnim protekom izvođač stiče pravo na raskid ugovora i naknadu štete po tom osnovu (UG 46). nadzor se može povjeriti. pod građevinskim nadzorom podrazumijevamo samo kontrolu nad izvođenjem radova koju obavlja investitor. Ukoliko razlozi koji spadaju pod “višu silu” ne postoje. Investitor ima pravo na produženje roka za ispunjenje ove obaveze za ono vrijeme za koje traje viša sila koja ga u tome sprečava (UG 47). Svoje primjedbe nadzorni organ je dužan da bez odlaganja saopšti izvođaču posebnim pisanim aktom (“notom”) i upisom u građevinski dnevnik (UG 101). 259 . U najužem smislu. kao i samog objekta. savremenosti. Posebnim uzansama o građenju. postupaka. bilo preko posebno angažovanog lica. kada su uključene u izvore prava. odnosno izvođenje radova. bilo sam. Zato se vrijeme uvođenja u posao utvrđuje ugovorom. Uređuje se prinudnim propisima. materijala i radova potrebnih za izgradnju objekta. određuje se ugovorom i Posebnim uzansama. 3. građevinski nadzor je sistem materijalnih i pravnih radnji stručne provjere racionalnosti. izvođač ima pravo da investitoru da naknadan primjeren rok za ispunjenje ove obaveze. U užem smislu. U njega ulaze naročito: vrste. pridržavanje tehničke dokumentacije i rješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Iz člana 632 može se zaključiti da ove radnje imaju karakter njegovog prava. kvaliteta i zakonitosti dokumentacije. ugovorom i. 246 Šurlan Petar. Podaci o nadzornom organu se moraju dostaviti nadležnoj inspekciji. Prema čl. teče rok za izgradnju objekta. niti da interveniše 246 Način nadzora u imovinsko-pravne odnose vezane za ispunjenje ugovora. Građevinski nadzor U najširem smislu.

prema UG 60. Plaćanje prije početka radova Plaćanje cijene je osnovna obaveza investitora. Ukoliko izričit sporazum ne postoji. ili iznosa koji nije osporen. 4. Ona je pravovaljana i kada je investitor. privremena situacija treba da sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate. Karakteristika plaćanja u poslu građenja jeste da je to trajna obaveza koja se izvršava prije. te opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima o ispunjenju novčanih obaveza. Obračunska situacija se ispostavlja za radove obavljene u jednoj fazi. odnosno obavljanja radova. Posebne uzanse o građenju ih ne regulišu. Tehnika povrata avansa se sastoji u odbijanju odgovarajuće rate od cijene koju treba platiti po dospjeloj privremenoj situaciji. odnosno njegov nadzorni organ ne ovjeri. U poslu građenja one se nazivaju “situacijama”. Plaćanje u toku izvođenja radova U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura. ugovor. Iskazuju se stvarno izvedene količine prema specifikaciji koja je data u tehničkoj dokumentaciji. Vraćanje se vrši sukcesivno i u srazmjeri primljenog avansa i vrijednosti ugovorenih. Plaćanje prije početka izvođenja objekta/radova vrši se davanjem avansa. Ukoliko je izvođač primio avans koji se počeo vraćati. O tome mora odmah obavijestiti izvođača. obračunske situacije.4. Izvori prava su: prinudni propisi. a neizvršenih radova (UG 60). koja u tom svojstvu važe i kad nisu izričito uključena u ugovor. pa se ono mora unaprijed ugovoriti. Plaćanje fakturisanog iznosa.1. 260 . Njihova vrijednost se utvrđuje prema ugovorenim cijenama. Posebne uzanse o građenju kao običajna pravila. vrši se u roku od 8 dana od prijema privremene situacije. U praksi postoje i tzv. Ako vrijeme uručenja avansa nije utanačeno. nego kod većine drugih ugovora u privredi. Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. obaveza vraćanja počinje teći “kad novčani iznos ispostavljenih privremenih situacija dostigne visinu 50% ugovorene cene”. Privremena situacija se ispostavlja u primjerenom roku po isteku perioda na koji se odnosi. Za iznose koje će uručiti investitor po pravilu traži garanciju banke da će izvođač ili izvršiti ugovorene radove ili vratiti avans (“avansna garancija”). Zbog složenosti posla građenja ona je komplikovanija kod ovoga. Radovi se utvrđuju na osnovu građevinskog dnevnika i građevinske knjige u koju se dnevno bilježi situacija na gradilištu. ali se na njih može shodno primijeniti režim predviđen za “okončanu situaciju”. To je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom periodu od mjesec dana. “avans se plaća prije početka izvođenja ugovorenih radova” (UG 59). Investitor može osporavati pojedine stavke fakture. Plaćanje cijene 4. Izvođač nema zakonsko pravo na avans. u toku i po završetku izgradnje objekta.2. Posebne uzanse o građenju detaljno regulišu “privremenu situaciju” (UG 5865).

Plaćanje nakon završetka radova Nakon završetka objekta. Osnov za plaćanje predstavlja “okončana situacija”. No. najprije. obavlja se konačan obračun (UG 116-121) i plaćanje između stranaka. investitor po ugovoru ima pravo da zadrži dio cijene do isteka garantnog roka za kvalitet radova. Suma za plaćanje se utvrđuje konstatovanjem vrijednosti nespornih izvedenih radova i njenim umanjenjem za iznose plaćanja po osnovu privremenih. a eventualno i obračunskih situacija. a u drugu: pregled tehničke dokumentacije. zajedničko tijelo investitora i izvođača koje provjerava saglasnost i kvalitet izvedenih radova sa tehničkom dokumentacijom. On obično iznosi 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija . I njih ćemo izložiti logičkim redoslijedom. 4. Prethodne obaveze Obaveze izvođača mogu se podijeliti po istim mjerilima kao i one koje padaju na investitora. ima pravo da zadrži “srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih prilikom primopredaje radova” (UG 66). On. Imaju prinudni karakter. Po svome osnovu su imovinsko-pravne i administrativne. V OBAVEZE IZVOĐAČA 1. Sadržaj ove situacije isti je kao i privremene. 176 UG). Prethodne obaveze su malobrojne. Osnov je građevinska knjiga. odnosno da je platio više nego što je utvrđena vrijednost dijela objekta.stranački pregled objekta po isteku garantnog roka. Napokon. prijava početka radova i preduzimanje mjera obezbjeđenja. Ona se sastavlja i podnosi investitoru po “izvršenoj primopredaji izvedenih radova” (UG 62).3. Rok za plaćanje ove situacije je 15 dana od prijema. Razumije se da ovakav obračun može da pokaže da investitor ne duguje ništa. Sadrži podatke do kojih je došla kolaudaciona komisija.dijelu objekta. Tek nakon toga se vrše i krajnji obračun i završno plaćanje po ugovoru o građenju. Posebna uzansa 13 predviđa da je izvođač “dužan da blagovremeno i detaljno prouči tehničku dokumentaciju na osnovu koje se 261 . Investitor po pravilu ne plaća cijeli iznos okončane situacije. odnosno radova. iznos se utvrđuje na drugi način: od ukupne vrijednosti dijela objekta se odbija ono što je već plaćeno po osnovu privremenih situacija. Zadržani iznos ili njegov ostatak se moraju platiti u roku od 8 dana po otklanjanju utvrđenih nedostataka (UG 69). U prvu grupu spada poštovanje pismene forme ugovora. Pregled tehničke dokumentacije prije početka radova je administrativna obaveza izvođača (čl.

bio nesavjestan. Praktično.). 129/2 od 16. Ova obaveza se mora izvršiti prije početka građenja. prolaznike i saobraćaj.VII 1972 i Sl. Vođenje knjiga o građenju Značaj i složenost posla građenja zahtijevaju preciznu dokumentaciju o svim relevantnim momentima koji se tiču njegovog izvršavanja. testiranje materijala. Pored toga. Ugovorom može biti predviđeno da se pojedini momenti i izjave mogu pravovaljano konstatovati. posljedice propusta su iste. Vidjeti presude Vrhovnog privrednog suda Sl. On to mora učiniti najmanje osam dana prije početka izvođenja radova. inspekcijski pregledi itd. sva relevantna komunikacija stranaka u pogledu izvođenja radova se vrši preko dnevnika. I nju potpisuju obje stranke. 247 Ovo je stav sudske prakse. te susjedne objekte. Nepotpisani zapisi se ne mogu upotrijebiti kao dokaz. ali pokrivaju približno iste sadržaje. Građevinska knjiga je jedan od izvora podataka za obračunske situacije. Potpisivanje se vrši svakodnevno. Po pravilu se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga. odnosno njegovog nadzornog organa. Izvođač mora blagovremeno poduzeti sve potrebne mjere da bi u skladu sa važećim propisima i okolnostima posla zaštitio: građevinu i radove. daju se putem dnevnika. Izvođač je dužan i u toku gradnje da ažurira mjere koje je preduzeo i da uvodi nove. Bez obzira na pravnu prirodu pregleda.izvode ugovoreni radovi i da od naručioca blagovremeno zatraži objašnjenje o nedovoljno jasnim detaljima”. U građevinski dnevnik se unose dnevni podaci o otpočinjanju i završetku pojedinih radova i o njihovim količinama. 2. 1112/72 od 9.noti.V 1972. 1503 od 25. 247 Prijava početka radova je druga administrativna obaveza izvođača. Građevinska knjiga sadrži navode o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa između stranaka povodom te faze.V 1973. Zato je logično da ga obje strane potpisuju. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje privremenih situacija. ako je dakle. Preduzimanje mjera sigurnosti je takođe javno-pravna obaveza. Sl. koje okolnosti slučaja zahtijevaju. Izvođač odgovara za štete nastale usljed nedostataka u projektu ako je za njih kao stručnjak znao ili morao znati. opremu i materijal. Isto vrijedi i za navode koje nadzorni organ nije potvrdio svojim potpisom. 47 ZG). Prijava se podnosi nadležnom inspekcijskom organu uprave nadležnom za poslove građenja. odnosno dati samo na posebnom dokumentu . Zbog toga je prinudnim propisima građevinaru nametnuta dužnost da vodi odgovarajuće knjige (čl. radnike. Njihov broj i sadržaj nisu uređeni identično. kiša. 262 . dnevnik mora da sadrži sve važnije momente koji se tiču izvođenja radova ili koji mogu da utiču na njihov kvalitet (temperatura. Nalozi i primjedbe investitora. ali nema jednokratan karakter.

Ako nije. obavezne standarde. dužan je da ugradi onaj koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom. mora upozoriti na nedostatke koje zapazi poslujući pažnjom dobrog stručnjaka. u načelu. Inače. nema pravo na naknadu za učinjene radove. izvođač mora samoinicijativno privremeno obustaviti radove.3. valja da preduzme i mjere za otklanjanje takvih nedostataka. djelujući pažnjom stručnjaka. izvođač mora da poštuje i javno-pravne propise koji se na njih odnose: tehničke norme. U slučaju akutne opasnosti. Pridržavanje projektne dokumentacije S obzirom na to da je ugovor o građenju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o djelu. Jedinstvo javno-pravnih i obligacionih elemenata. Investitor je dužan da u primjerenom roku i u pismenoj formi pruži tražena objašnjenja tehničke dokumentacije (UG 13) i svoj stav o nedostacima na koje je ukazano. Materijal se predaje na gradilištu u skladu sa ugovorenom dinamikom radova (UG 93).2. ugovornih i odredbi Posebnih uzansi o građenju (UG 75-82). 632-634 ZOO). Bude li potrebno. 607 ZOO). Pravni karakter obaveze Solidno izvođenje radova je karakteristična obaveza cijelog ugovora i osnovna činidba izvođača. Uoči li nepodudarnost rješenja tehničke dokumentacije sa propisima ili svrhom 263 . Obaveza i troškovi čuvanja padaju na izvođača. Za pravilnost njenog ispunjenja mjerodavan je niz administrativnih. izvođač ne smije odstupiti od projekta. izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni inspekcijski organ. investiciono-tehničke dokumentacije i drugih planova te dokumenata koji su sastavni dio ugovora. Bez odobrenja investitora. On je tada dužan da provjeri kvalitet samo ako je to ugovoreno. a radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost. 3. Tek po dobijanju pismene saglasnosti. propise o bezbjednosti i slično. Ukoliko u toku izvođenja zapazi nedostatke ili nejasnoće u projektu. Kada sam nabavlja materijal. Sve to mora izvođač da učini pošteno i savjesno. Izuzetak su jedino “hitni nepredviđeni radovi” iz člana 633 ZOO. “izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla” (čl. Pored pridržavanja ugovornih elemenata. posebno se jasno manifestuje u režimu ove obaveze. odnosno investitora. O njima će naknadno biti riječi. može nastaviti izmijenjene radove. mora o tome da bez odlaganja obavijesti nadzorni organ. 3. Stoga ćemo je izložiti po pojedinim elementima.3.1. A to najprije znači da se u svemu mora pridržavati glavnog i izvedbenih projekata. dispozitivnih (čl. tipično za ugovor o građenju uopšte. Ako ovlašteno lice ne reaguje na opomenu. Ova dužnost je složena. Postojanje revidiranog glavnog projekta i stručnog nadzora od strane investitora ne oslobađa izvođača obaveze da se savjesno i pažljivo odnosi prema projektu. Solidno izvođenje radova 3. Upotreba odgovarajućeg materijala Izvođač mora upotrijebiti materijal koji je dobio od investitora.

No. Bez obzira na to da li je kvalitet materijala propisan ili ugovoren. mora o tome obavijestiti investitora i tražiti otklanjanje nedostataka. rušenje dijela koji je napravljen od takvog materijala. određuje ga sam izvođač. O vremenu je već govoreno prilikom izlaganja bitnih elemenata posla. višak radova. To je tzv.objekta. ova obaveza ne postoji onda kada bi primjena neadekvatnog materijala ugrozila stabilnost objekta ili kada bi predstavljala opasnost po ljude. primjenu adekvatnog materijala. Obavještavanje o višku radova Obavještavanje o višku radova može se. Ove odredbe važe i za radove koji nisu predviđeni u projektu i u ugovorenoj dokumentaciji. ima neko od sljedećih prava: zahtijevati obustavu radova. po pravilu kroz građevinski dnevnik. a pojavljuju se kao nužni ili korisni s obzirom na uslove izgradnje konkretnog objekta. Ukoliko izvođač neće da postupi po nalogu. odnosno ugovorenih radova. Zahtjev treba dati pismeno. kada je to potrebno. izvođač mora imati pismenu saglasnost naručioca i projektanta vezano za njegovo autorstvo”. Ako metod provjere nije ugovoren. Ovdje stoga istaknuti samo to da vremenski plan radova koji je sastavni dio investiciono-tehničke dokumentacije može i od parcijalnih rokova da učini samostalne cjeline čijim nepoštivanjem izvođač pada u docnju. izvođač mora. “Nepredviđene radove izvođač naručioca ako zbog njihove hitnosti ZOO). druge objekte i okolinu (UG 76-78). No. Jedan značajan izuzetak ipak postoji. Rokovi izgradnje Izvođač mora da na vrijeme izvrši radove. Ne učini li tako “ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve saglasnosti”. angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dijela i naknadu eventualne štete koju je pretrpio. uvrstiti i u obavezu urednog i savjesnog izvođenja radova. Nepredviđenim radovima u ispunjavaju dva uslova: karakter može izvesti i bez prethodne saglasnosti nije mogao pribaviti tu saglasnost” (čl. investitor može i odustati od ugovora.4. 3. Obavještavanje o njemu treba izvršiti bez odlaganja kroz građevinski dnevnik i na druge ugovorene načine. da provjeri kvalitet materijala koji ugrađuje. Primijeti li investitor da izvođač koristi nepodoban materijal. 4. analogno obavještavanju o nedostacima projekta. iz posebnih razloga to ne činimo. Razumije se da i tada ima pravo na naknadu štete. 634 smislu ove odredbe smatraju se oni koji više sile i mogućnost nanošenja štete 264 . Ono predstavlja uslov za naknadu viška radova. Član 633 ZOO predviđa da “za svako odstupanje od projekta građenja. Materijal na koji ima primjedbe izvođač može da ugradi samo onda kada je to zahtijevao investitor. On snosi i troškove provjere (UG 76).

Troškove nadzora i vraćanje objekta u stanje u kome je bio prije kontrole. čl. 5. omogućavanje izvođenja proba na licu mjesta. 603 ZOO. Ona postoji i pri raskidu ugovora. uzimanje uzoraka i slično.ugrožavanjem stabilnosti objekta ili na drugi način. Saopštavaju se izvođaču bez odlaganja (UG 101). ali uvijek u pisanoj formi. Ova obaveza ne postoji onda kada nadzorni organ prekoračuje svoja ovlaštenja (UG 103). odnosno radova. U nju ulaze sve one radnje koje su potrebne da se radovi. On to mora učiniti na propisan i ugovoren način. 6. prisustvovanje testovima. pozivanje na testiranje. Izvođač je dužan da postupi “po svim osnovnim zahtjevima naručioca podnesenim u vezi s vršenjem stručnog nadzora” (UG 102). materijal i oprema sačuvaju od uništenja. naročito kod otkrivanja radova. Uređenje gradilišta Uređenje gradilišta je posljednja obaveza izvođača prije onih koje spadaju u fazu predaje objekta. Čuvanje gradilišta Čuvanje gradilišta “od početka izvođenja do predaje radova naručiocu” (UG 109) ugovorna je obaveza koju ne treba miješati sa administrativnim dužnostima preduzimanja mjera sigurnosti javnog karaktera. Mogućnost njihovog izvođenja bez saglasnosti investitora ne znači i prestanak obaveze obavještavanja koja leži na izvođaču. sadržaj ove obaveze se uređuje shodno uzansi 109 i okolnostima posla. Ako ništa nije posebno ugovoreno. otkrivanje pojedinih radova. izvođenje pojedinih radova u prisustvu nadzornog organa. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzorna ovlaštenja. Tu prvenstveno spada: omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta. snosi naručilac. 265 . pružanje dokaza o kvalitetu upotrijebljene opreme i radova (UG 80). uz nadoknadu. odnošenja ili propadanja. ili tu obavezu preuzima jedan za sve. reguliše je UG 126. svaki od njih preuzima samostalnu obavezu čuvanja. Omogućavanje nadzora Omogućavanje nadzora na koji investitor ima pravo je prinudna i dispozitivna i običajna dužnost izvođača (ZG. Primjedbe koje su rezultat nadzora se upisuju u građevinski dnevnik ili daju na drugi način. Sadržaj ove obaveze je određen pravom naručioca da vrši nadzor i Posebnim uzansama o građenju (UG 99-102). Troškove čuvanja snosi izvođač. Ukoliko su ti radovi prouzrokovani onemogućavanjem naručioca da na vrijeme izvrši kontrolu. izdaci za njih padaju na izvođača (UG 80). 7. Ako ništa nije posebno ugovoreno. Na njega pada i rizik šteta izazvanih neuspjehom u izvršavanju ove dužnosti. UG 100). Ako na istom gradilištu ima više izvođača.

Takođe mora ukloniti privremene objekte i raščistiti teren. Uređena je ZG (čl. VI PREDAJA OBJEKTA 1. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka kojim posebno imenovana komisija “utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje. Vrši se za cijeli objekat ili njegov dio koji čini samostalnu ekonomsko-tehničku cjelinu. U radu komisije ne mogu učestvovati službena lica koja su učestvovala u postupku izdavanja odobrenja za građenje.Po završenim radovima. Njihova je dužnost da komisiji pruže sve tražene podatke i informacije. Ovo uređenje se vrši i u skladu sa regulacionim planom. Troškovi okolnog uređenja se posebno ugovaraju. 50 ZG). tehnički pregled obuhvata kontrolu građevinskih radova. troškove ove obaveze snosi ona strana koja je odgovorna za raskid ugovora. podobnu za odvojeno korištenje. U slučaju raskida ugovora. diplomirani inženjeri sa najmanje 5 godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom. preostali materijal i otpad. organ uprave je dužan da u roku od 30 dana obavi tehnički pregled (čl. opreme i postrojenja. Kada prihvati zahtjev. ili u sklopu cjelokupnog posla. Prema prirodi građevine. izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i opremu. kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkim propisima. Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu Zainteresovanost društva za rezultat ugovora o građenju i prinudni karakter velikog dijela regulative cjelokupne djelatnosti uticali su i na fazu predaje objekta. Jedan izuzetak ipak postoji. Pored njih pregledu obavezno prisustvuju predstavnici investitora i izvođača. standardima i normativima” čija je primjena obavezna ili potrebna da bi se spriječilo štetno dejstvo objekta na okolinu. te njegov broj i datum izdavanja. odnosno nakon raskida ugovora. Podnosi se organu koji je izdao odobrenje za građenje. Troškove ovih radova u principu snosi izvođač. Tehnički pregled obavlja komisija za tehnički pregled. U zahtjevu se moraju navesti podaci o tome ko je i kada izdao odobrenje za građenje. instalacija. nadležni organ je dužan da odbije zahtjev za tehnički pregled i izdavanje odobrenja za upotrebu. U komisiji se moraju nalaziti stručna lica. 50-60) na način koji isključuje autonomiju volje bilo kog učesnika u toj proceduri. Program sastavlja 266 . Ukoliko odobrenje nije uopšte izdato. Komisija radi na bazi dokumentacije koju investitor i izvođač obavezno dostavljaju na osnovu rješenja o vršenju tehničkog pregleda. izvođač ili oba subjekta zajedno. Prva etapa u predaji gotovog objekta sastoji se u njegovoj javno-pravnoj kontroli i prihvatanju koje vrši organ koji je izdao odobrenje za građenje. Zahtjev za tehnički pregled daju investitor.

bilo na osnovu sporazuma stranaka. Podaci se odnose na: poštovanje pravila struke u izvođenju radova. drugi partner 267 . Predviđene su i posljedice neizvršenja ove dužnosti. obim radova. Po završenom pregledu. ovaj postupak se da izvesti prije tehničkog pregleda. Naziva se i kolaudacijom. ako su u toku gradnje izvršene izmjene na građevini za koje nije izdato odobrenje za građenje. paralelno sa njim i nakon tehničkog pregleda. 2. U zahtjevu se imenuju i članovi komisije podnosioca zahtjeva. U njemu svaki od ugovarača može izdvojiti svoje mišljenje o pojedinom pitanju. Ne provjeravaju se oni elementi koji su već bili predmet tehničkog pregleda. odnosno radova Primopredaja objekta ili radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke. Postupak pregleda se određuje sporazumom i po prirodi stvari. Komisija može naložiti i posebne stručne preglede koje smatra potrebnim. Ako zakonodavstvo ništa ne propisuje. ako se u roku 90 dana ne otklone nedostaci. Zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole će se odbiti: ako je građevina izgrađena bez odobrenja za građenje. radove koje treba popraviti ili ponovo izvesti i o rokovima u kojima to valja učiniti. 614). Drugi izvor je ugovor. odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu. pitanja o kojima nije postignuta saglasnost. na ovu proceduru će se primijeniti i Posebne uzanse o građenju. kvalitet radova. ako je donesen zaključak kojim se dopušta obnova postupka za izdavanje odobrenja za građenje ili ako je u toku postupak građevinske inspekcije. O radu komisije se vodi zapisnik. bilo kao običaj (UG 110-115). pa dominira u praksi. predaju garantnih listova i atesta i datum završetka pregleda te primopredaje radova. O pregledu se vodi zapisnik. Zakon o obligacionim odnosima. Posljednje rješenje je i poslovno i pravno najlogičnije. Zapisnik potpisuju obje strane. Vrijeme kolaudacije može se odrediti različito. govoreći o ugovoru o djelu. Zahtjev može podnijeti svaka strana nakon što je izvođač obavijestio investitora da su radovi završeni (UG 110). 55 ZG). komisija je dužna da organu koji ju je imenovao podnese izvještaj najkasnije u roku od 10 dana (čl. Napokon.predsjednik komisije. Njih ćemo uzeti kao osnov za dalja izlaganja. Ako jedna strana neopravdano neće da pristupi pregledu ili odbije da potpiše zapisnik. Osnov je uvijek ugovorna dokumentacija. uključujući i one koji se mogu podvesti pod investicione. Stranke su dužne “da bez odlaganja pristupe primopredaji i konačnom obračunu” (UG 111). On će biti značajan naročito kod većih i složenijih objekata. odnosno njihovi predstavnici sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta/radova sa ugovorom. Primopredaja objekta. Sam pregled se sastoji od uvida u dokumentaciju i obilaska građevine. Pravna priroda kolaudacije odredila je i njene izvore. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. uspostavlja obavezu naručioca da pregleda “izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača” (čl. Njegov sadržaj je određen u UG 113.

268 . VII ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU 1. Kada se radi o 248 Pobliže o oblicima odogovrnosti kod posla građenje: Docent dr. Bez ovoga nije moguće ni izvršiti konačan obračun. onih koji se nisu mogli utvrditi prilikom kolaudacije. Poslije toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača. 248 izvođač i podizvođač. drugi put se odgovornost manifestuje u dužini prekluzivnih rokova. pristupa se konačnom svođenju računa između stranaka. odnosno da su otklonjeni. Ta lica su: projektant. investitor to može učiniti sam ili preko trećih lica.to može učiniti sam. Ukoliko je primopredajom obostrano konstatovano postojanje nedostataka sa stanovišta ugovora koje izvođač mora o svom trošku da otkloni. I superkolaudacija se vrši na osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine. treći put u režimu regresnih zahtjeva. Čim je konstatovano da nedostaci ne postoje. Superkolaudacija Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Danom dostavljanja takvog zapisnika drugom ugovaraču “nastaju posljedice u vezi sa primopredajom”. op. investitor. ali na trošak izvođača. Uopšte o odgovornosti učesnika u poslu Složenost posla građenja dovodi do pojave više učesnika čiji postupci samostalno ili u vezi sa radnjama drugih lica utiču na ishod ugovora. a četvrti u uređenju aktivne legitimacije. Kada zapisnik o primopredaji bude potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni. Veljko Trivun. Ona se na različite načine manifestuje kod svakog učesnika u poslu. 74-92. on je dužan da odmah pristupi izvođenju tih radova. cit. Zbog toga svako od njih može da odgovara samostalno ili povezano sa drugim učesnicima za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora o građenju. str. To se po pravilu čini iz pridržanih iznosa u veličini do 2% cijene. odnosi između stranaka po redovnom toku posla su definitivno prestali. organizacija koja ispituje teren i daje mišljenje o podobnosti zemljišta. Obavlja ga komisija koju imenuju investitor i izvođač. Jednom je to nemogućnost da se odgovornost ugovorom isključi ili ograniči. 3. investitor donosi odluku o prijemu objekta. Utvrđeni nedostaci se konstatuju u zapisniku i određuje rok za njihovo otklanjanje. Kada se iznosi po ovoj fakturi plate. Ukoliko ih izvođač ne otkloni. Predmet kontrole jeste pojava eventualnih skrivenih nedostataka objekta ili radova. Opšta karakteristika režima odgovornosti u ugovoru o građenju jeste njegova strogost.

Osloboditi se ove odgovornosti može samo dokazom da se u toku građenja nisu pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog mišljenja o svojstvima građevinskog zemljišta (čl.dr Dragoljub Stojanović. Odgovornost građevinara Odgovornost građevinara je najprije kaznene prirode. 360. Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u tri osnovne grupe slučajeva. Ovu svoju odgovornost projektant ne može ugovorom ni isključiti. 644 ZOO). redaktori prof. odnosno prekršaje. 2. 3. Pravo na tužbu ima ne samo naručilac nego i svaki sticalac građevine unutar desetogodišnjeg perioda garancije (čl. Stručna geofizička organizacija koja je dala mišljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara za stabilnost građevine u periodu od 10 godina isto kao i projektant. 614621 ZOO). Svoje odgovornosti izvođač se ne može unaprijed ugovorom osloboditi. U drugu grupu spada odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost. Nepoštovanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja privredne prestupe. ukoliko se pojave unutar perioda od 10 godina od primopredaje radova. 74-81 ZG). 249 “Komentar Zakona o obligacionim odnosima”. prema opštim pravilima. Zapriječena su krivična djela i prekršaji (čl. davaoca mišljenja o zemljištu i investitora Projektant. 269 . za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o odgovornosti za neispunjenje nenovčanih obaveza. Projektant se može osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da nestabilnost objekta nije posljedica njegovog propusta.odgovornosti za nedostatke građevine. str. 641 ZOO). ni ograničiti. kao opšti režim primjenjuje se onaj koji sadrži odredbe o ugovoru o djelu (čl. Nedostaci moraju biti takvi da ugrožavaju stabilnost i sigurnost objekta. Investitor za svoje novčane obaveze odgovara po opštim pravilima o ovom tipu obligacija. Uslov za to je da je bio upozoren od strane izvođača o mogućnostima nastanka štetnih posljedica. U jednom slučaju njegova odgovornost je otežana. Osnovni izvor prava ovdje su norme koje važe za ugovor o djelu uopšte (čl. Najprije. Prestup postoji kada se radovi izvode na zaštitnom infrastrukturnom pojasu suprotno svrsi radi koje je on uspostavljen. Odgovornost projektanta. ako ih je utvrđivao sam projektant. Gornji Milanovac 1980.prof. Štete na objektima snosi onda kada su one rezultat njegovih naloga. odgovara za štete koje nastanu njegovim propustima u projektovanju. 644 ZOO). autor Jankovec dr Ivica.dr Slobodan Perović . KCGM Pravni fakultet Kragujevac. on odgovara za nedostatke građevine koji se tiču njene solidnosti. Prva i specifična tiče se solidnosti građevine. Izvođač u tom pogledu za svoje radnje odgovara na isti način kao i projektant (čl. 644 ZOO). kao i u slučaju izvođenja radova bez odobrenja za građenje. 249 Nedostaci mogu biti rezultat grešaka u projektovanju ili zbog osobina zemljišta. Napokon.

126-127. Ukoliko je izvođač naknadio štetu sam. zasnovana na drugim pravom predviđenim elementima. 640 ZOO: “Ugovor o građenju sa posebnom odredbom”. Izvođač. U tom slučaju on ima pravo na regres. a za razliku od ugovora kod kojih se cijena određuje paušalno. Zagreb. VIII POSEBNE VRSTE POSLA 1. Zbornik radova sa Savjetovanja o Zakonu o obveznim (obligacionim) odnosima. 636 i 637 ZOO. CIP.međunarodni”. “Ključ u ruke” Ugovor o građenju sa klauzulom “ključ u ruke” bio je u našem pravu najprije predviđen u Posebnim uzansama o građenju (UG 34). Pod ugovorom o građenju “ključ u ruke” podrazumijeva se takav građevinski posao kod koga se cijeli objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom i jedinstvenom cijenom. str. odnosno po uputstvima investitora (čl.Isključenje ili umanjenje je moguće samo onda kada izvođač dokaže da je upozorio investitora na opasnost od šteta koje mogu nastati ako se radovi nastave prema tehničkoj dokumentaciji. 274. hitni nepredviđeni radovi ili radovi koji su predviđeni. Ugovor “ključ u ruke” može se sklopiti primjenom ove klauzule. Beograd 1978. 646). naročito onim iz čl. 251 Biro Zoltan: “Ugovor o građenju s posebnim osvrtom na reviziju cijena i klauzulu “ključ u ruke”. 270 . naročito sa pozicija ugovora o investicionoj 250 Zbog toga se smatra da do promjene cijene može doći ukoliko je ona izgradnji. Prva je sadržana u čl. naročito smatra da nepredviđeni radovi i manjak radova moraju uticati na cijenu i kod ovog posla. 640 ZOO: kada na strani izvođača 250 Vukmir dr Branko: “Ugovori o izvođenju investicijskih radova . svako od njih snosi dio naknade koji je srazmjeran krivici. Ugovor “ključ u ruke” pokazuje neke osobine koje se ne javljaju kod opšteg tipa ugovora o građenju. 251 Ova rješenja su opravdana već i zbog toga što je UG 34 u stavu 2 dozvoljavala promjenu cijena na osnovu promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova. Pod nesumnjivim načinom se podrazumijeva upotreba izraza koji pokazuju da se “izvođač samostalno obavezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenog cjelovitog objekta” (čl. kao ugovorna strana. Višak radova. ili na neki drugi nesumnjiv način. 640 ZOO). Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant. a potom je u nešto izmijenjenom obliku preuzet u čl. Ovo rješenje je kritikovano u teoriji. a ne treba ih izvršiti (manjak radova) nemaju uticaja na cijenu. ima pravo regresa prema projektantu i to u onoj mjeri u kojoj je ona prouzrokovana nedostacima u projektu. Ovo ovlaštenje može ostvariti ako podizvođača obavijesti o postojanju nedostataka u roku od dva mjeseca od dana u kome ga je investitor informisao o svojim primjedbama i zahtjevima (čl. Institut za uporedno pravo. a ne na obimu radova. 1980. 647 ZOO). odgovara investitoru i za štete koje je skrivio podizvođač. str.

Ugovor o investicionoj izgradnji također je nastao u poslovnoj praksi. 253 “Pravni leksikon”. str.” 253 Ova definicija danas najviše odgovara opštem pojmu inženjeringa. Radi se o slijedećim slučajevima: građenje u slučaju neposredne opasnosti. poslovno je pravilo da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor. čl. odnosno isključenju odgovornosti. ZG. I peto. 40-44). Treće. 252 Đuretić dr Slobodan. 434. ali ne kao jedini predmet ugovora. Sarajevo. može biti uključena u ugovor o investicionoj izgradnji. građenje privremenih objekata i bespravno građenje. građenje složene građevine. izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar. isto djelo. 1987. Savez finansijskih i računovodstvenih radnika BiH. izrade studija pa do različitih savjeta u toku realizovanja projekta. montaža. 254 Od ugovora o građenju se razlikuje po tome što izgradnja objekata ili izvođenje građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača. vršenja nadzora i sl. Sadržaj ugovora je određen najprije prema vrsti posla koji samostalno ili u kombinaciji sa drugim može biti predmet sporazuma stranaka. 252 Četvrto. 271 . 141. Vidjeti i raspravu u Svjetskoj banci kod Vukmir dr Branko. str. Na nivou pozitivnog prava enumeracija je data u čl. Ostale posebne vrste ugovora o građenju Građevinski inženjering je konstrukcija poslovne prakse. Može se definisati kao sporazum kojim se izvođač za naknadu obavezuje investitoru da će mu izvršiti jednu ili više povezanih radnji potrebnih da se određeni investicioni objekat. 275. oni prema naručiocu odgovaraju solidarno. str. režim njegove odgovornosti je stroži. str. kao poseban posao prodaje. isto djelo. Pod njim se podrazumijeva “stvaralačka primjena naučnih principa i iskustava u svim fazama jednog poduhvata . 1978. izvođenje pripremnih radova. predviđa postojanje posebnih slučajeva građenja ( glava VII. Isporuka investicione opreme. puštanje u pogon itd).sudjeluje više subjekata sa tim svojstvom. preda u određenom roku sposoban za iskorištavanje u skladu sa ugovorom i pravilima struke. Ta se pojava ogleda u prebacivanju tereta dokaza na izvođača. 207. 254 Vidjeti Trifković dr Miloš: “Sadržaj ugovora o investicionoj izgradnji u svjetlu izvora prava” u “Ekonomika investicija kao faktor stabilizacije privrede”. Savremena administracija. Beograd. Uz njega postoje “izvođački i savjetodavni inženjering (konsalting)”. U ovim slučajevima radi se više o propisivanju tehničkih i administrativnih uslova vezano za postojanje specifičnih situacija prilikom izvođenja posla građenja.od davanja ideja. Drugo. Ona mora biti povezana sa nekom radnjom potrebnom za završetak poduhvata (građenje. odnosno njegov dio. izvođač veoma često nabavlja materijal. te u smanjenju broja i dejstava klauzula o ograničenju. također. 2. 33 Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.

Ovim sporazumom stranke uređuju i posljedice raskida. Pored značaja ugovora. dolazi se do nesumnjivog zaključka da je ona predviđena i radi zaštite opštih interesa. 619 ZOO). 637 ZOO). 272 . te naknade izvođaču za ono što je već učinio. Specifičnost ugovora o građenju zahtijevala je da se neka pitanja jednostranog raskida posebno urede. Iz tih razloga smatramo da za ovaj posao važi izuzetak od opšteg pravila predviđen u članu 68 ZOO. Broj slučajeva u kojima je investitor ovlašten da sam raskine ugovor je veći. Napokon. To ne traže ni izvori prava za ugovor o građenju. Izvođač ima pravo na jednostrani raskid onda kada investitor kasni sa uvođenjem građevinara u posao. moguć je i raskid ugovora voljom samo jedne stranke. argument za ovu tvrdnju je i veliki broj administrativnih obaveza stranaka. U posljednja dva slučaja ugovor se može raskinuti i samo u jednom dijelu. Međutim. nemogućnost ispunjenja (čl. ugovor o građenju može prestati i na osnovu sporazuma izvođača i investitora (čl. 137-138 ZOO) i prekomjerno oštećenje (čl. sporazum stranaka o raskidu ugovora o građenju mora imati pisanu formu da bi bio pravno valjan.IX PRESTANAK UGOVORA 1. Ona se tiču situacija u kojima se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom volje i posljedica raskida. Ovo pravo mu pripada zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima (čl. Zato ćemo ih ovdje samo ponoviti. Ova rješenja su već razmotrena. Opšta rješenja Zakona o obligacionim odnosima. važiće i pojedine odredbe o ugovoru o djelu (čl. primjenjuju se i na posao građenja. zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača. Jednostrani raskid ugovora Pored sporazumnog. Za sporazuman raskid ugovora koji je po zakonu formalan u principu nije potrebna posebna forma (čl. 634 ZOO) ili višim cijenama materijala i radova (čl. kada se ispita cilj forme koju je zakonodavac odredio kod ovog posla. 10 ZOO). Pored njih. 2. Primjena opštih pravila Ugovor o građenju prestaje iz razloga koji imaju opšti karakter. 133-136 ZOO). 139 ZOO) ako su za njega ispunjeni potrebni zakonski i faktički uslovi. Dakle. One se tiču prije svega završavanja i zašite pojedinih radova. To su: promijenjene okolnosti (čl. Drugo značajno pitanje jeste i naknada eventualnih šteta. sadržana u članovima 124-132. te zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu. 68 ZOO).

273 . sa kojima je omogućeno slobodno obavljanje usluga osiguranja. Ovaj proces je zaokružen sa tzv. Danas osiguranje predstavlja jednu kompleksnu pojavu koja zahtijeva multi disciplinaran pristup. Danas. Predrag Šulejić: Osiguranje. Lombardijii također je vezana za pomorsko osiguranje. okrupnjivanje osiguravajućih kompanija i izmjena strukture usluga na račun povećavanja udjela životnog i drugih vidova ličnog osiguranja. Jelena Kočović.GLAVA TREĆA UGOVOR O OSIGURANJU I POJAM I ZNAČAJ 1. Posao osiguranja i njegov ekonomski značaj Posao osiguranja predstavlja jednu od najznačajnijih ne samo ekonomskih već i pravnih kategorija. Kineski trgovci su prilikom riječnog transporta robe dijelili robu na više brodica kako bi.g. CID Ekonomski Fakultet u Beogradu. Prvi zakon koji je regulisao pravo osiguranja je Zakon o pomorskom osiguranju u Dubrovačkoj republici iz 1562.. Tako je na nivou Evropske Unije harmonizacija prava osiguranja izvršena putem Direktiva Savjeta Zajednice. osiguranje je jedna od rijetkih djelatnosti koja je u mnogim aspektima slična.g. i Poljički Statut 1440. dr. 255 Pobliže o istorijskim aspektima pravnog posla osiguranja: Dr. Djelatnost osiguranja se dijeli na tri grupe: životno. U pogledu organizacije posla osiguranja osiguravajuće kompanije se.g.g. Ono što u ekonomskom pogledu karakteriše posao osiguranja je: koncentracija kapitala.g. Kao svojevrsna simbioza pravnih i ekonomskih kategorija ovaj posao se svrstava među najstarije. a na osnovu jedinstvene dozvole (single licence). Na našim prostorima pojedini oblici osiguranja se sureću u statutima gradova: Vinodolski iz 1288. danas. Tako su prve vrste pomorskog osiguranja spominju i u Hamurabijevom zakonu. Još u XVII vijeku holandski matematičar Jan de Vit postavlja matematičke osnove određivanja životne rente. Savremeni oblici osiguranja javljaju se sa nastankom i razvojem kapitalizma. Zakonik cara Stefana Dušana 1349. u modernom svijetu. Šteta koja bi nastala na dijelu prevožene robe snosila se solidarno. nastala u na uzajamnu pomoć.g.g. trećom generacijom direktiva iz 1992. savremenim riječnikom rečeno. Elemente osiguranja poznaje i rimsko pravo kroz instituciju religioznih udruženja (kolegija) koji su pored religioznih ciljeva imali i ciljeve koji su se odnosili 255 Prava polisa osiguranja datira iz 1182. vršili disperziju rizika. Beograd 2002.g. Ovo posebno sa nastankom i razvojem različitih matematsko-statističkih metoda i načina izračunavanja rizika. razlikuju prema vrsti i obimu pokrivenih rizika. a što je uslovilo i unifikaciju prava osiguranja. dok su prvi elementi cehovskog osiguranja sadržani u Statutu Ljubljanskog krojačkog ceha iz 1579. zdravstveno i osiguranje imovine i od odgovornosti.

Uništeno dobro je. Stvara se posebna organizacija (osiguravač) 256 Vidjeti: Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Nije svejedno hoće li se ono obnoviti i hoće li se i kada će se na njegovo mjesto uspostaviti novo. berzanska vrijednost Alianz Holdinga je iznosila 95 milijardi Eura. one se nadoknađuju iz takvih sredstava. Novi Sad. repariranju nastalih štetnih posljedica. Značaj imovinskog osiguranja postaje tim veći što je ono uspjelo da stvori organizaciju koja sve efikasnije djeluje u pravcu zaštite imovine i sprečavanja štetnog dejstva i prirodnih sila i ljudskih radnji koje nanose te štete. Po svojim karakteristikama ulaze u veoma širok krug disciplina . Štetan događaj neće djelovati kao potpuno neočekivan slučaj ako se stvori zajednica rizika. 274 . onda je to sistem mjera za očuvanje života. 257 Tako je prema podacima iz 1999.000 radnika. Obnova uništenih dobara putem osiguranja ostvaruje se na taj način što se organizovano prikupljaju sredstva od onih koji hoće da se međusobno pomažu i solidarno snose određene štete. N. uvjerenje ljudi da ih štetni događaji neće oštetiti. ako se udruže svi oni koji su izloženi mogućnosti štete od takvog slučaja. Ti se ciljevi ostvaruju isplatom naknade štete za oštećene ili propale stvari.Osiguranje je kompleksna aktivnost usmjerena na čuvanje dobara i obnovu oštećene imovine. str. dr. 2001. ali i da preduzima mjere preventive i represije i da štetu koja nastane od slučaja raspodijeli na tu čitavu zajednicu. Sad. o razvijanju odbrambenog mehanizma kako bi se svi zainteresovani zaštitili od posljedica nastupanja štetnih događaja. dok je Nipon Life zapošljavao 714. Ekonomska funkcija osiguranja sastoji se prvenstveno u represivnim mjerama. kad nastane osigurani slučaj. Rizik tada prelazi na tu zajednicu. Osiguranje ima i svoj psihološki efekat . u psihološkom pogledu. Boris Marović: “ Osiguranje i špedicija”.od tehničkih i tehnoloških do psiholoških. 14-16 i 18-21. Aktivnosti i mjere osiguranja imaju veoma složenu prirodu. zdravlja i životnog standarda ljudi. Radi se o udruživanju svih kategorija subjekata prava koji su izloženi istim opasnostima kako bi zajednički podnijeli štetu koja će pogoditi 257 samo neke od njih. Ciljevi osiguranja su ekonomska zaštita imovine i lica od rizika. 256 No. odnosno štete. odnosno isplatom ugovorenih iznosa u osiguranju lica.g. Stylos. Misao. Prof. i da sa stanovišta zajednice osiguranja taj događaj ne predstavlja slučajnost. U ostvarenje toga cilja spada i finansiranje mjera za otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu da izazovu štetu a na bazi principa uzajamnosti i solidarnosti.g.stvara osjećanje sigurnosti. izgubljeno. U slučaju da dođe do predviđenih šteta. Zadatak je osiguravača da organizuje takvu zajednicu. a kad se radi o osiguranju lica. najizrazitija osobina osiguranja jeste da se ekonomskim sredstvima postigne garancija i/ili ostvari obeštećenje od štetnih događaja. Radi se. ili da ih neće suviše oštetiti. 1992. te otklanjanje ili smanjenje nepovoljnog dejstva uzroka koji mogu izazvati štetu. kad se radi o osiguranju imovine. i za pojedinca čije je i za društvo. On će se dogoditi i dočekujemo ga spremno.

Osnovna načela na kojima zainteresovani udružuju sredstva u zajednicu i fond osiguranja su uzajamnost i solidarnost (čl. organizovanje protivpožarne službe. ali se. U mjere prevencije spadali bi: zaštita od požara upotrebom naročitog materijala za gradnju. u stvari. U poslu osiguranja se to naziva atomiziranje rizika ili nivelisanje rizika. Mnoge stvari i dobra koja imaju imovinsku vrijednost izloženi su raznim opasnostima. Uzajamnost i solidarnost zahtijevaju i ravnopravan tretman svih osiguranika. o organizovanju uzajamne raspodjele rizika i eventualne štete između onih koji su izloženi istoj opasnosti. dakle. dešavaju normalno kao i one redovne. Na taj se način krupne štete raspodjeljuju na manje. Fond osiguranja. utoliko će biti manji broj onih koji pretrpe štetu u odnosu prema svima koji čine organizaciju osiguravača. Ovo je drugi izraz za solidarnost ugroženih. organizuje udruživanje onih koji su izloženi istoj opasnosti i prikuplja od njih sredstva u posebni fond . osiguranje je zajednica jednako ili slično ugroženih. ipak.osiguravajući fond. Osiguranje se zasniva na iskustvu da se neke pojave u prirodi i društvu dešavaju izuzetno. Osiguravač unaprijed prikuplja i namjenjuje sredstva za obnovu onog što bude uništeno. U tom smislu. 275 . predstavlja udruživanje sredstava subjekata koji su izloženi istoj opasnosti. postavljanje nekih instalacija. stanje je povoljnije što je više ugroženih organizovano u zajednicu rizika. podnošljive za svakoga člana zajedničkog fonda osiguranja. 2 ZOIO). Međutim. u što je moguće širem obimu. fond osiguranja. Ako se udruže svi oni koji su izloženi takvim izuzetnim pojavama. Zato je zakonska obaveza osiguravajućih organizacija da imovinu i lica osiguravaju po jedinstvenim uslovima i tarifama za pojedine vrste osiguranja. 897 ZOO). Zaključak je jasan: samo neke stvari od mnogobrojnih koje sačinjavaju imovinu raznih lica bivaju pogođene opasnostima i oštećene. Stoga je uzajamnost jedan od osnova osiguranja. postavljanje gromobrana. organizuje one koji su ugroženi eventualnim nastajanjem nekih štetnih događaja. Osiguranje može izvršiti svoju ekonomsku funkciju samo ako postoji masa osiguranika kod istog osiguravača. Ukoliko jedan osiguravač uspije da organizuje i poveže što više ljudi i organizacija koji raspolažu imovinom. Radi se. Osiguranjem se iz uloga osiguranika obrazuju sredstva i rezerve radi naknađivanja nastalih šteta i isplaćivanja ugovorenih iznosa po osnovu osiguranja. kao što je poznato. U tom odnosu ugroženi prema oštećenim. prema tome. građenje sefova. To se čini u skladu sa ekonomskim interesima osiguranika i osiguravajućih organizacija. a još manji broj ih biva uništen. Moderno osiguranje. proizvodnja aparata za gašenje požara. obuhvata i preduzimanje nekih mjera kojima je cilj predupređenje i otklanjanje štetnih događaja (čl. Fond osiguranja se stvara od jednog dijela viška vrijednosti. štetne posljedice mogu se ekonomski ublažiti ili otkloniti ili čak preduprijediti. samo neke od njih bivaju oštećene ili uništene.koja. Osiguravač.

gašenja požara i sl. određivanje nižih pažljivijim i viših premija manje pažljivim osiguranicima. Pravna vrela se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: zakone i autonomne izvore . ZOIO detaljno uređuje četiri vrste obaveznih osiguranja. Radi toga su osiguravači dužni pri utvrđivanju uslova osiguranja. Ugovor o osiguranju 2. unutrašnja organizacija i upravljanje.dalje ZOIO). U njemu su navedeni poslovi osiguranja. pored ostalog. regulisani uslovi za njihovo osnivanje i prestanak. te u naknadi štete. 6/98.list FBiH 2/95. Izvori prava. Dakle. spadaju: davanje beneficija u premijama brižljivim osiguranicima. osiguranje bi se moglo definisati kao poslovna djelatnost kojom se. 2. taksativno određene organizacije za osiguranje.). učešće osiguranika u dijelu štete. u stvari. obezbjeđuje ekonomska zaštita imovine i lica od rizika koji ih ugrožavaju. 7/95. Autori se većinom slažu da su funkcije osiguranja trojake: čuvanje imovine. vrši štednja i podiže životni standard ljudi. Osiguravač takođe organizuje i represivne mjere kojima se ide na ublažavanje štetnih posljedica kad je događaj već nastao (razne medicinske i veterinarske mjere i akcije liječenja. te uređena pitanja nadzora nad radom ove vrste subjekata. Uz to. Osiguranjem se prikupljaju ogromna novčana sredstva. Karakteristike ovoga akta su: imperativan karakter. a i neposredno. 41/98 .pravila osiguranja. Prvi od dva najvažnija legislativna akta je Zakon o osiguranju imovine i osoba (Sl. odnosno prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju sa osiguranicima. Čuvanje imovine sastoji se u preduzimanju preventivnih i represivnih mjera. akumulacija novčanih sredstava i socijalna sigurnost.1. po načelu uzajamnosti i solidarnosti.vakcinisanje stoke i podučavanje osiguranika. stavljaju na raspolaganje poslovnom svijetu. koja se putem banaka. Prema svemu. Pored toga. odstupanje od sistema statusnog prava u pogledu položaja osiguravajućih organizacija i 276 . gubitak prava na naknadu i sl. I u našem pravnom sistemu stoji se na stanovištu da osiguranje uključuje i preventivne mjere. U ove mjere spada i primjena sankcija protiv nebrižljivih osiguranika. finansijska stabilnost i alokacija kapitala. Ekonomski posmatrano pospješuje se trgovina. jedan dio naplaćenih premija od osiguranika ide neposredno u fond akumulacije. Socijalna funkcija osiguranja ogleda se u tome što se osiguranjem lica ublažavaju materijalne nezgode izazvane nesretnim slučajevima i što se nekim vrstama ličnog osiguranja (za slučaj doživljenja). u preventivnim mjerama učestvuju ne samo osiguravači nego i osiguranici koji su zainteresovani za to. način poslovanja i pravni tretman sredstava. predvidjeti i mjere kojima je svrha otklanjanje uzroka i smanjenje šteta. U te mjere. posao i ugovor o osiguranju Složenost osiguranja i važnost posla ne samo za stranke nego i za društvo opredjeljuju izvore prava i njihove osobine.

Iako se radi o propisu koji je u načelu dispozitivne prirode. Obje grupe poslova organizacija za osiguranje može obavljati u svoje ime i za svoj račun. ugovornu stranu osiguranja reguliše Zakon o obligacionim odnosima. isto djelo. normiranje osiguranja ima pretežno imperativan karakter. Polise osiguranja zapravo predstavljaju posebne uslove osiguranja o kojima ugovorne strane pregovaraju prilikom zaključenja ugovora. Pravila osiguranja mogu biti opšta .l.dakle. U njih spadaju “poslovi posredovanja u ugovaranju osiguranja.kao zastupnik. Treći značajan akt u ovoj oblasti je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (Sl. 45-49. usvojen u pravni sistem BiH u Sl. U vazdušnom saobraćaju pitanja osiguranja su uređena Zakonom o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u vazdušnoj plovidbi (Sl. pružanja pravne pomoći i drugih intelektualnih i tehničkih usluga u osiguranju”. “Druge poslove osiguranja” mogu vršiti “pravne i fizičke osobe za društvo za osiguranje ili za osiguranika na temelju ugovora” (čl. a za tuđi račun .za pojedinu vrstu osiguranja. 900 ZOO). Donose ih osiguravajuće organizacije samostalno. preuzet Sl. snimanja i procjene šteta. U njemu su uređena plovidbena osiguranja u pomorskom. I drugo. str. U članu 3 određeni su “drugi poslovi osiguranja”. riječnom i kanalskom saobraćaju. Polica osiguranja se poziva na uslove osiguranja i oni moraju biti uručeni ugovaratelju zajedno sa policom. snimanja rizika.za pojedine tipove i grupe osiguranja i posebna . SFRJ 22/77. 277 . st. 258 U članovima 897-923 uređuju se najprije zajednička pitanja osiguranja imovine i lica. SFRJ 33/77. 2. 258 O ograničenjima važenja ZOO vidjeti Šulejić dr Predrag. Prvu čine “poslovi osiguranja”. Po svome pravnom karakteru pravila osiguranja su opšti uslovi poslovanja. tu spadaju: “zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju imovine i osoba.l.l. te u svoje ime. mjere za sprečavanje i smanjenje rizika koji ugrožavaju osiguranu imovinu i osobe i mjere na sprečavanju i smanjenju šteta i drugi poslovi osiguranja”. ZOIO sve aktivnosti osiguravača dijeli u dvije osnovne grupe. zaključivanje i izvršavanje ugovora o saosiguranju i reosiguranju. Autonomne izvore predstavljaju pravila osiguranja. Posao osiguranja je širi pojam od ugovora o osiguranju. potom specifičnost ugovora o osiguranju imovine i na kraju ugovor o osiguranju lica. 142-144 ZOO. a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka. pa se na njih u prometu primjenjuju rješenja čl. ZOIO). On. RBiH 2/92).l. Prema članu 2 ZOIO. u tuđe ime i za tuđi račun .prilagođavanje pravnog tretmana imovine kriterijima koji su uporedno pravno već poznati. u smislu djelatnosti postoji značajna razlika između posla i ugovora. kao komisionar. 3. označava ukupnu pravnu regulativu pojedinog osiguranja. RBiH 2/92). Prometnu. najprije. Odstupanje je moguće samo ako to Zakon o obligacionim odnosima izričito dopušta (čl. zastupanja u osiguranju. prodaje ostataka osiguranih uništenih stvari.

139-148. Izjavom volje osiguranika samo počinje dejstvo takvog jednostranog pravnog akta. ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj. Obilježja ugovora o osiguranju su: sinalagmatičnost. usmjerena prema obje strane u poslu podjednako. Obaveza osiguranika u biti se svodi na popravljanje štete koju je osiguranik pretrpio usljed osiguranog slučaja. isto djelo. ukidaju ekvivalentnost odnosa između osiguravača i osiguranika. unaprijed propisuje pravila za sve buduće slučajeve osiguranja. poput zakonodavca. a zajednica se obavezuje da. U suštini. 897 ZOO. Pravna priroda posla osiguranja 259 i promjene koje su nastale u S obzirom na istorijski razvoj osiguranja funkcijama i značaju ovog posla. mogu 260 se podijeliti u pet teorija. odnosno sumom osiguranja. isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu. da predstavlja objektivnim pravom priznato dejstvo saglasnosti partnera o potrebi zaštite putem osiguranja. formalnost. To su sljedeće: a) Teorija naknade štete . Vidjeti Šulejić dr Predrag. 2. d) Po teoriji prestacije. te u pojedinim slučajevima i svojstva ugovora u korist trećih lica. str. 278 . ZOO. udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja. 31 i dalje. teretnost. str. odnosno zajednici rizika (osiguravatelj).osiguravača.Legislativna definicija ugovora o osiguranju data je u čl.po njoj je ugovor o imovinskom osiguranju ugovor o naknadi štete koja može da se dogodi. Zbog toga se ovaj posao mora procjenjivati prema pravilima za aleatorne ugovore. o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju formiralo se više teorija. b) Mješovita teorija . On. kao i dosadašnji propisi. Kao argument u prilog tome navode se i osiguranja obavezna po samom zakonu. zaključenjem ugovora o osiguranju za svaku stranu nastaju obaveze na izvršenje tačno određenih činidbi: plaćanje premije i otklanjanje eventualnih šteta. “ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovaratelj osiguranja da. odnosno isplata osigurane sume. na načelima uzajamnosti i solidarnosti. Protivugovorne teorije polaze od gledišta da je posao osiguranja uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane . Prema njemu. a ugovor o ličnom osiguranju predstavlja aleatoran pravni posao.2. Snažna državna intervencija u oblasti osiguranja. c) Aleatorna teorija smatra da neizvjesnost u nastanku rizika i moguća nepodudarnost uplaćenih premija sa naknadom štete. Shvatanja po kojima je osiguranje ugovor daleko su brojnija. Pošto nema ravnopravne saglasnosti volja. U osnovi. 259 260 Vidjeti Šulejić dr Predrag.po kojoj se osiguranik ovim ugovorom obezbjeđuje od eventualnih štetnih posljedica osiguranog slučaja. Dakle. odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo”. uz posebno uvažavanje načela uzajamnosti i solidarnosti. ugovor je samim nastankom sinalagmatičan i ekvivalentan. one se mogu podijeliti na protivugovorna i ugovorna shvatanja. isto djelo. nema ni ugovora. smatra da posao osiguranja nastaje sporazumom stranaka. samo potvrđuje ovakav stav.

pismena ponuda veže ponudioca za vrijeme od osam dana od prispijeća osiguravaču. čak uzeta i sama za sebe. obavezuje samo za neke grane osiguranja.3. 2. 279 . tehničkim i pravnim karakteristikama osiguranja. Može. za neke vrste osiguranja imati ovlaštenja zastupnika. Ako je ovlašćenje zastupnika ograničeno. da izdaje polise osiguranja. U pravu BiH ako osiguravač nije zastupniku odredio obim ovlaštenja. za druge . Prema tome. sastavlja polisu koju potpisuju oba saugovarača. zastupnik je po samom zakonu ovlašćen da u ime i za račun osiguravača zaključuje ugovore o osiguranju. U nekim pravnim sistemima ponuda uopšte ne obavezuje. akviziter priprema ponudu sa budućim osiguranikom i podnosi tu ponudu osiguravaču. akiviziter osiguranja. Zaključivanje i oblik ugovora U najvećem broju slučajeva osiguravač traži posao. Kod životnog osiguranja. takođe.e) Teorija organizovanja zaštite od rizika motivisana je ekonomskim.posrednika. nego podrazumijeva sinalagmatičnost i ekvivalentnost ugovora o osiguranju. a u trećima. U drugim. ugovarač osiguranja. Ova teorija ne isključuje. koji je prihvata ili ne prihvata. Ponudilac može odrediti i kraći rok. U našoj praksi se osiguranje zasniva ugovorom. ponuda veže ponudioca za vrijeme od 30 dana. ne zna. Razuđenost posla osiguranja dozvoljava da se svakom od pomenutih shvatanja stave ozbiljni prigovori. obavezuje ponuđača za određeno vrijeme. vrijeme za koje je ponudilac vezan svojom ponudom za zaključenje ugovora o osiguranju određeno je zakonom. Ipak. odnosno sume osiguranja. Pretpostavlja se da akviziter nema ovlaštenja na zastupanje. Po Zakonu. 906 ZOO). smatra se da nema ograničenja (čl. a ugovor o osiguranju se zaključuje na osnovu pismene ponude. Akviziter može nastupati kao zastupnik ili kao posrednik. naplaćuje premije. Ako je predstavnik (akviziter) ovlašćen za zaključivanje ugovora. smatramo da teorija organizovanja zaštite od rizika. Postoje formulari upitnika koje popunjava lice koje želi sklopiti ugovor o osiguranju i koji ima funkciju ponude. Po njoj se osiguravač za premiju obavezuje da će preduzimanjem preventivnih i represivnih mjera. ako je za osiguranje potreban i ljekarski pregled. ako ponudilac nije odredio kraći rok (čl. kao i da prima razne izjave od ugovarača za osiguravača u vezi sa osiguranjem. Inicijativa je pretežno na strani osiguravača. obezbijediti osiguranika od nastupanja štetnog događaja ili njegovih štetnih posljedica. traži saugovarača. Ako nije ovlašten za sklapanje ugovora. dolazi budućem osiguraniku i upoznaje ga sa uslovima osiguranja. 901 ZOO). te isplatom naknade. u najvećoj mjeri odgovara na brojne probleme u ovoj oblasti. a za to druga strana. Pravno dejstvo ponude je različito. da ih mijenja i produžuje njihovo važenje. Predstavnik osiguravača.

premija. obaveze i prava stranaka utvrđeni su zakonom i pravilima osiguranja pa nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu. datum njegovog rođenja i događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava na isplatu osigurane svote . dakle. Ugovor je. 943 ZOO).osigurani slučaj (čl. bez obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem. uzima se da je ugovor zaključen kad osiguravač telefonom potvrdi da prihvata ponudu. odnosno osigurano lice. svota osiguranja ili podatak o tome ako je osiguranje neograničeno. osigurana stvar.obećati). Na polisi moraju biti odštampani i uslovi osiguranja.Ako ponuda odgovara uslovima pod kojima osiguravač vrši tu vrstu osiguranja. Po zakonu. putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi (ako je bio u blizini mjesta polaska ili dolaska prevoznog sredstva i dokaže da je namjeravao da putuje). Kod ličnog osiguranja. upravo čim uplati premiju. Zakon o obligacionim odnosima predviđa tri načina zaključivanja ugovora. Ono što je upisano u polisi ima prednost nad opštim i posebnim uslovima osiguranja. u polisu moraju biti uneseni sljedeći podaci: ugovorne strane. Naročito kad je hitno potrebno osigurati neku imovinu (u transportu). onda u polisu mora biti unesena klauzula da su opšti i posebni uslovi osiguranja sastavni dio ugovora i da su ti uslovi predati ugovaraču osiguranja (čl. Kod obaveznog osiguranja. Polisa osiguranja O zaključenom ugovoru o osiguranju osiguravač izdaje policu osiguranja (od latinskog policere . smatra se da je osiguravač prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen kad je osiguravač primio ponudu. a u roku od osam dana (odnosno 30 dana ako treba ljekarski pregled) osiguravač ne odbije ponudu. “primijenit će se ova posljednja” (čl. 280 . Ako postoji suprotnost između štampane i “rukopisne odredbe” polise. smatra se da je ugovor zaključen trideset i prvog dana od primitka ponude. 902. Ako neće da zaključi ugovor. 2. Drugi način je kad neko podnese pismenu ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju osiguravaču i osiguravač je prihvati ili ne odgovori da odbija ponudu. Ako nije tako urađeno. smatra se da je ugovor zaključen. zaključen konkludentnom radnjom. trajanje osiguranja i period pokrića. U polisi osiguranja života mora biti još navedeno ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje. Za zaključivanje ugovora za slučaj smrti nekog trećeg lica potrebna je njegova pismena saglasnost. Ako ponuda ne odstupa od uslova pod kojima osiguravač vrši predloženo osiguranje. datum izdanja polise i potpis ugovornih strana. Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju. dužan je da u roku važenja ponude obavijesti ponuđača o odbijanju ponude. Najposlije. pa u slučaju neslaganja važi tekst police. rizik obuhvaćen osiguranjem. Ona može biti data i na polici. Kao pravilo uzima da je ugovor o osiguranju zaključen kad ugovarači potpišu policu osiguranja ili listu pokrića. 901 i 03). 902 ZOO). uslovima osiguranja može biti predviđeno da za neke slučajeve ugovorni odnos iz osiguranja može nastati samim plaćanjem premije (čl.4.

a ne ugovaraču osiguranja. Polise se najčešće dijele na: pomorske i kopnene. Polisa osiguranja lica je hartija od vrijednosti.od podnošenja prijave za osiguranje do sklapanja ugovora i plaćanja premije može proći i duže vremena.a za njihovo osiguranje treba da ih pregleda stručnjak osiguravača . stav 6. po naredbi i na donosioca. naziva se osiguravačem. ali je privremena: traje dok se ne izda polisa.stav 5 ZOO) jer se smatra da ona izražava pravu volju stranaka. a stvar je izložena riziku. Da bi se izbjegle štetne posljedice po osiguranika. osigurateljem. To je pismeno kojim osiguravač izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Polisa je šablon i ugovor se po pravilu zaključuje jednostavnim pristupanjem. znači. 897). pa i njihov pravni tretman mora biti isti. ZOO). a terminologija o njima nije ujednačena. 902. može glasiti na određeno lice. osiguravateljem. Stranke 1. karakter isprave o osiguranju. II ELEMENTI UGOVORA 1. Može se i zalagati. (čl. razumljivo kad se ima u vidu da osiguranje predstavlja brojnu zajednicu interesa osiguranika koji se nalaze u istoj ili u vrlo sličnoj situaciji. Polisa se izdaje kad se prikupe potrebni podaci. Kod imovinskog osiguranja. 281 . Lista pokrića sadrži sastojke koje ima i polisa. ili osiguranikom. S obzirom na masovnost 261 To je poslova. naziva se ugovaračem osiguranja. individualne i kolektivne. Ne može glasiti na donosioca. koji se ugovorom obezbjeđuje za slučaj nastupanja štetnog događaja. Način dodavanja je pravno irelevantan. pojedinačne i generalne. Lica u ugovoru o osiguranju U poslu osiguranja susrećemo više lica. zalaže se indosamentom. Prema sporazumu ugovarača. Lista pokrića ima. Polisa osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi. valutirane i nevalutirane i kargo i kasko polise. potpisivanjem. osiguravaocem. Druga ugovorna strana. Isto je tako kod ličnog osiguranja . onaj koji se osigurava. str. Kod većih objekata i kod stvari koje su posebno izložene riziku . 164-165. Zakon o obligacionim odnosima naziva stranke osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja (čl. Ko se bavi poslom osiguranja kao djelatnošću. Pod “rukopisnom odredbom” treba podrazumijevati i one kasnije dodane. isto djelo.da se osigurana suma 261 Vidjeti opširnije kod Šulejić dr Predrag. A to se postiže tipiziranim ugovorima. izdaje se u takvim slučajevima lista pokrića. polise su tipizirane za pojedine grane ili vrste osiguranja. Kad glasi po naredbi. U tom periodu osiguravač nije u obavezi. može se ugovarati da naknada štete bude isplaćena i nekom trećem licu.1. ugovoriocem osiguranja. Polisa može privremeno biti zamijenjena listom pokrića.

Kod osiguranja kod koga se naknada štete. Znači. različiti. Korisnik stiče neposredno pravo i zahtjev na naplatu osigurane svote kad nastupi osigurani slučaj. Ali ima ugovora u kojima su osiguranik i korisnik osiguranja. Razlog da se osigura tuđa stvar je najčešće u tome što vlasnik ne može voditi brigu o toj stvari. potrebna je njegova pismena saglasnost. međutim. To treće lice naziva se korisnikom osiguranja (beneficijarem). ako nije vraćena . iako stvarno uvijek ne mora biti tako. Može se. Nije potrebna nikakva izjava korisnika niti saglasnost izjava volje osiguravača i korisnika osiguranja. Korisnik može biti određen odmah prilikom zaključivanja ugovora. odnosno kod ličnog osiguranja još i osigurano lice. skladištara.(suma osiguranja). osigurati i tuđa stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresovan. On je stranka u ugovoru i raspolaže svim pravima iz ugovora. takođe.zakupac. u suprotnom. a ne onoga koje sklapa ugovor. gostioničara i hotelijera za stvari koje su im predate. međutim. osiguranikom. Danas i u zakonodavstvu i u praksi prevladava shvatanje da se takvim ugovorom stvara neposredno pravo za korisnika. odnosno osigurana svota isplaćuje korisniku osiguranja kao trećem licu koje nije učestvovalo u sklapanju ugovora. 924 ZOO). prava iz osiguranja po ovakvom ugovoru ima samo onaj ko u času nastanka štete ima materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi. druga lica. 282 . koji je i korisnik osiguranja. komisionara. znači. Ugovaraču ostaje pravo da opozove korisnika ili da ga zamijeni drugim sve do nastupanja osiguranog slučaja. To se lice naziva osiguranim licem. ili. Ako se osiguranje vrši za slučaj smrti trećeg. u teoriji postoji razmimoilaženje o tome ko stiče neposredna prava iz takvog ugovora: ugovarač ili korisnik osiguranja. Pravni odnos između ugovarača osiguranja i sopstvenika stvari je. bilo na posebnom dokumentu. Ova pozitivna zainteresovanost određuje se po objektivnim mjerilima. Uzima se da su srodnici određenog stepena pozitivno zainteresovani za život i zdravlje jednih za druge. odnosno osigurano lice. može isplatiti trećem licu. kad je sopstveniku vraćena stvar. svako ko ima interesa da se ne dogodi određeni slučaj. naknada se isplaćuje njemu. čuvar (čl. Taj dokumenat mora sadržavati naznaku osigurane svote (čl. Takvo osiguranje za tuđi račun postoji u poslovanju špeditera. Za osiguranje života nekog drugog lica. za valjanost ugovora je neophodna pismena saglasnost bilo na polici. 946 ZOO). Redovno se dešava da se u ugovoru o osiguranju pojavljuju samo osiguravač i osiguranik. No. tj. založni povjerilac. Kod ličnog osiguranja može se ugovor sklopiti tako da se osigurava život ili zdravlje nekog trećeg lica. Kod osiguranja imovine. pošto bi. zanatlija. ugovor može zaključiti ne samo sopstvenik stvari koja se osigurava nego i svako ko ima imovinskog interesa da se ta stvar očuva neoštećena. ali ono nije ugovorna strana. Ugovarač osiguranja treba da je pozitivno zainteresovan za život i zdravlje osiguranog lica. pretrpio neki materijalni gubitak . onakav kakav proizlazi iz njihovog osnovnog ugovornog odnosa.licu koje stvar drži ili ju je držalo. a može i docnije.

i po 2. te ulaganjem sredstava u temeljni (osnovni) kapital društva barem u minimalnom iznosu koji zakon predviđa. Stranka u ugovoru o osiguranju imovine može biti “svaka osoba koja ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj. sredstava preventive. Ukoliko je ulog stranih osnivača veći od 50% temeljnog kapitala. organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova osiguranja. Na strani osiguravača može biti i više subjekata. 29 ZOIO). djelatnost i statusna rješenja posebno su određeni u članovima 17-26 ZOIO.Kao korisnik može biti određeno neko lice. odnosno tjelesni integritet nekog trećeg lica. Zato su ugovarač osiguranja i osiguranik po pravilu isto lice. rezerve sigurnosti. 12-26 ZOIO). pošto bi inače pretrpjela neki materijalni gubitak” (čl. a svoj život. Osiguravač Osiguravač je pravno lice. Za osnivanje je predviđen koncesioni sistem. sredstva kojim društvo posluje formiraju se iz premija. 13 ZOIO). zaključiti i sa više osiguravača koji su se prethodno sporazumjeli u zajedničkom snošenju rizika i njegovoj raspodjeli. povezivati (čl.000. sredstva poslovnog fonda i drugih sredstava (čl. 1. Osiguravač može zaključivati ugovore o osiguranju kada ispuni zakonske uslove.000.3. 12 ZOIO). Ugovor se može. Zbog opšteg interesa koncentrisanog u osiguranju.2. ali može biti označeno i neodređeno. odnosno svoj tjelesni integritet. Ugovarač osiguranja Ugovor o osiguranju se najčešće zaključuje u svoje ime i za svoj račun. dvije ili više organizacija za osiguranje mogu se poslovno i profesionalno udruživati.00 KM za poslove osiguranja života. 14 ZOIO). za osnivanje je potrebna i saglasnost Ministarstva finansija (čl. sredstava tehničke rezerve. uslove iz odluke. Odobrenje daje Ured za nadzor (čl. odnosno svoj imovinski interes kod imovinskog osiguranja. Mogu ga osnovati domaća fizička i pravna lica zaključivanjem ugovora o osnivanju. suprug i sl. 283 . Osnivači.).000. 13 ZOIO) ti iznosi su: 1. Svaki osiguravač koji je naveden u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu. ali odredivo (djeca. 1. može se navesti poimenično.00 KM za društva koja se osnivaju za vršenje više vrsta osiguranja i za reosiguranje (čl. Kod osiguranja lica može ugovarač osigurati život. vrste subjekata koje se mogu baviti poslovima osiguranja određene su taksativno (numerus clausus). Za pojedine vrste osiguranja (čl. odnosno ugovora o osnivanju i kada se registruje za obavljanje ovih poslova (čl. i naš zakon i to treće lice naziva osiguranikom. nasljednici. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je dioničko društvo za osiguranje. Kao osiguravač može se pojaviti i društvo za uzajamno osiguranje. 924 ZOO). 5 ZOIO). dakle. Ugovarač osigurava svoju stvar. Pored toga.000. kod ličnog osiguranja. Pored temeljnog kapitala.

Jedni smatraju da je to stvar ili lice koje se osigurava. Premiju plaća i ostale obaveze izvršava ugovarač osiguranja. odnosno označeni korisnik pristupanje ugovoru.rizik. Pojedini autori su mišljenja da je to osigurana svota. Pristupanje ugovoru može se izvršiti i poslije nastupanja osiguranog slučaja. Ugovarač osiguranja u ovom slučaju duguje i premiju osiguravaču. koju smatra ispravom o osiguranju. stvari. a neki da su to obaveze i prava stranaka.Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime. Govori se o osiguranju imovine. Zato se predmetom osiguranja naziva ono što se osigurava. životinje. Zakon o obligacionim odnosima stoji na istom stanovištu. dužan je ispuniti sve obaveze prema osiguravaču. Ako ugovarač osiguranja djeluje bez ovlaštenja zainteresovanog lica ili korisnika. Predmet osiguranja treba posmatrati kao dobro za čije su normalno postojanje stranke zainteresovane. 2. pa i lica su predmet u osiguranju života i od nesretnog slučaja. Ako je u polici određeno drugo lice. Naknada se isplaćuje njemu ili nekome drugom.da je to interes. podešena tako da bude dostupna osiguranicima. dužno je da obavijesti osiguravača o dobijanju prihvatanja osiguranja. osiguranje od odgovornosti). ono čemu se pruža zaštita od rizika. 905 ZOO). lica. Kad govori o sadržini polise. ističe da polisa treba naročito da sadrži i podatak o stvari. odnosno o osiguranom licu (čl. to je osiguranje za tuđi račun. I u uporednom zakonodavstvu preovlađuje terminologija po kojoj su stvari i lica predmet osiguranja. 902). Radi naplate ovih potraživanja ugovarač osiguranja ima pravo prvenstvene naplate iz naknade koja se plaća po osnovu osiguranja. treći . on ne može vršiti prava iz osiguranja i naplatiti naknadu osim sa pristankom osobe čiji je interes osiguran. bestjelesne stvari (osiguranje kredita. 284 . može ga sklopiti za svoj ili za tuđi račun. predmet u osiguranju imovine mogu biti stvari. lica izloženih opasnosti i sl. Valja imati na umu da je terminologija zakonodavca. odnosno kojoj pripadaju prava iz ugovora (čl. U tom smislu ćemo dalje upotrebljavati izraz “predmet osiguranja”. ugovor prestaje da postoji (čl. To pravo može vršiti i neposredno prema osiguravaču (čl. drugi . osim ako je obavijestio osiguravača da djeluje kao poslovođa bez naloga. zatim prestacija. Predmet osiguranja Određivanje predmeta osiguranja zavisi od shvatanja njegove prirode. ali ovlaštenoj osobi ne mora predati policu dok mu ne bude naknađeno plaćanje premije i troškovi ugovora. ili preciznije. osiguranje za račun određenog lica. pa i sastavljača uslova osiguranja. Poslije toga. Prava i obaveze prelaze na zainteresovano lice pošto odobri ugovor. Tako posmatrano. Odbije li zainteresovano lice. 905 ZOO). o čemu je sklopljen ugovor. a kao što je rečeno. 904 ZOO). No.

tj. Upravo zbog toga događaj treba da bude budući. Rizik Da bi neki predmet mogao biti osiguran. ako se osigurava od požara. Uslovi osiguranja takođe upotrebljavaju riječ rizik za opasnost nastupanja osiguranog slučaja. putativni rizik (od latinskog “puta” . Prema tome. Naime. stav 2 ZOO). ili relativna.to je osnovno pravilo kako u osiguranju imovine. elemenat neizvjesnosti. ne zna se da li će nastupiti s obzirom na taj predmet osiguranja. objektivno mogući događaj mora ispunjavati još neke zakonske uslove. treba da se predmet osiguranja nalazi u predjelu koji može biti poplavljen. dakle. 898. ili je bio u nastajanju. nema ni osiguranja . rizik je budući neizvjestan događaj koji u konkretnom slučaju može prouzrokovati štetnu posljedicu.smatram. Da bi bio “osigurani slučaj”. To je osnovni uslov posla i bitan elemenat ugovora o osiguranju. pa nema ni ugovora o osiguranju. Ali kada će. ne zna se. Pored toga. na prvom mjestu. Ako se osigurava od poplave. Uvijek se rizikom smatra mogućnost nastupanja ekonomski štetnog događaja. događaj protiv koga se osigurava. događaja uslijed koga može nastati šteta na predmetu osiguranja. u pogledu nastupanja događaja može biti apsolutna. nastupiće. Neizvjesnost. mislim). ne zna se kada će nastupiti. tako i u osiguranju lica. Nema li je. ugovor je ništav. Svaki će osiguranik umrijeti. ako je izvjesno da će događaj nastupiti u odnosu na osigurani predmet. Da bi se neki događaj mogao smatrati rizikom u osiguranju. tj. Mogućnost nastupanja štetnog događaja procjenjuje se objektivno. potrebno je da bude izložen riziku. Pod rizikom se u poslu osiguranja podrazumijeva nekoliko stvari. ali se ne zna hoće li taj događaj štetno pogoditi osigurani predmet. ali se ne zna kada. slučaj protiv koga se osigurava. Ili. neizvjestan i “nezavisan od isključive volje ugovarača” (čl. Rizik nosi u sebi. da stvar može gorjeti. Stoga se umjesto riječi rizik upotrebljava i izraz “osigurani slučaj” (čl. Generalno posmatrano se to dešava. Najposlije. o tome da se rizik desio i sl. dakle. Rizikom se smatra i sama opasnost. Izuzetak je tzv.da je stvar pokretna itd. to je neizvjesno. odlučujući elemenat rizika. Ako se u času zaključenja ugovora osigurani slučaj već desio. Gdje nema rizika. U tom se smislu govori o ostvarenom riziku. potrebna su dva osnovna uslova: mogućnost njegovog nastupanja i da je podoban da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava. nema ni rizika.3. uzrok štete. Ugovor je ništav i onda ako je u času njegovog zaključenja već prestala mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će događaj nastupiti (čl. kod krađe . može se osigurati od rizika koji je već nastupio u 285 . to je izvjesno. 897 i 898 ZOO). Nije izvjesno da li će događaj protiv kog se osigurava nastati u odnosu na osigurani predmet. rizikom se naziva i sama šteta. rizikom neki nazivaju i sam štetni događaj. 898 ZOO). odnosno da bi predstavljao rizik. događaj uslijed čijeg nastupanja nastaje obaveza osiguravača na naknadu. Neizvjesnost je bitan. On mora biti budući. To je jasno naročito kod osiguranja lica (života). dakle.

Premije se utvrđuju tarifom. Neizvjesnost. kao bitan faktor. stvara kod ljudi osjećanje potrebe za zaštitom. Osigurati se može protiv jednog i protiv više rizika. a u času kad se osigurava. za osiguranjem. 4. Na njenu visinu utiče stepen vjerovatnoće za nastupanje štetnog događaja. osnovni i dopunski i ratni i politički rizik. kod osiguranja lica. da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena. legalna (da nisu kradene stvari). u zavisnosti od rizika od kojih se imovina i lica osiguravaju. u ovisnosti od njegovih osobina dijeli na: objektivni i subjektivni. Lična svojstva ugovarača osiguranja nisu u ovom slučaju pravno relevantna.rizik . tj. da radnje pri kojima je čovjek izložen riziku nisu protivpravne (povreda prilikom provalne krađe). odnosno za ostvarenje rizika. Mogućnost ugovarača da utiče na ostvarenje rizika procjenjuje se objektivno. Drugi razlog zahtjeva za ponavljanje događaja protiv koga se osigurava je tehničke prirode: vjerovatnoća nastupanja ekonomski i štetnog događaja. Premija Premija je iznos koji ugovarač osiguranja uplaćuje u fond osiguranja kao cijenu za rizik koji preuzima osiguravač. ako drže da se događaj još nije desio. Svi elementi rizika utvrđuju se prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju. To je potrebno iz sljedećih razloga. visina premije. uslovljava i treću karakteristiku rizika: barem djelimičnu nezavisnost od volje ugovarača. Ima nekih vrsta osiguranja za koje postoji samo osiguranje od više rizika (pomorsko osiguranje). treba da se ponavlja. I drugo. a ne subjektivno. tj. opšti i pojedinačni. osjeća se veća potreba za zaštitom od njega. Opšti uslovi osiguranja imovine imaju odredbu da se ugovor o osiguranju imovine ne može zaključiti prije nego što se utvrde okolnosti od značaja za veličinu rizika (opasnosti). Premije se izračunavaju računom 286 .času sklapanja ugovora. Rizik se. Osiguranje od putativnog rizika praktikuje se u transportnom osiguranju. Znači. Ponavljanje događaja koji prouzrokuje štetu. Intenzitet toga osjećanja je direktno zavisan od učestalosti štetnog događaja: što se češće ponavlja taj događaj. Pravo postavlja još dva uslova da bi rizik mogao biti pokriven osiguranjem. s tim u vezi. odnosno. već je moguće da je potonuo na pučini (čl. 898. Visina premije se izračunava za pojedine grane i vrste osiguranja. konstantni i varijabilni. stav 3 ZOO). odnosno koji predstavlja opasnost. Prvo. Pod ugovaračem treba podrazumijevati prvenstveno ugovarača osiguranja. stepen njegove jačine i.ponavlja da bi se utvrdile neke zakonitosti. A od toga će zavisiti ulog osiguranika u osiguravajući fond. naročito pomorskom. treba da se štetni događaj . da bi se događaj mogao uzeti kao rizik protiv koga se osigurava. čisti i špekulativni. visina štete izračunavaju se posebnim matematičkim metodama. Osigurava se brod koji je već otplovio. Podloga za to je dugotrajnije statističko posmatranje. ako stranke za to nisu znale.

Konačni iznos premije ili “bruto-premija” utvrđuje se tako da se na funkcionalnu premiju doda alikvotni dio sredstava potrebnih za pokrivanje ukupnih troškova osiguranja. Sam događaj nije uvijek jednakog intenziteta. Premija izračunata na prethodni način naziva se u literaturi teorijskom. Na sve ovo osiguravač dodaje i srazmjeran dio svoje dobiti. svakako. Kada se na tehničku premiju dodaju naknade za organizovanje preventive. porezi. Premija je ne samo funkcija rizika nego i funkcija vremena. 2 ZOIO). koju se osiguravač obavezuje da isplati u slučaju ostvarenog rizika. Njena veličina zavisi i od trajanja osiguranja. čak i kad su oni istog intenziteta. U njima su poredani i klasirani rizici kojima je ugrožena imovina (kakva je vjerovatnoća da će nastupiti požar kod zidanih ili drvenih zgrada). upravni troškovi osiguravača. Na osnovu statističkog posmatranja. dobija se “funkcionalna premija”. st. Elementi za to izračunavanje dobivaju se statističkim posmatranjem štetnih događaja. tj. Najposlije. Istoj svrsi služe tablice kod osiguranja lica. U njima je data vjerovatnoća smrtnosti ili nezgoda kod pojedinih rizika kojima su ljudi izloženi. vjerovatnim stepenom jačine štete.oni koji se odnose na zaključivanje ugovora. Na toj osnovi dobijena premijska stopa koriguje se prosječnim intenzitetom štete. Jedna zgrada izgori potpuno. 287 . a i osigurani predmeti različito odolijevaju istoj vrsti događaja. U tarifama i u polici se iskazuje jedinstvenim iznosima premda je premija složena kategorija. Poznato je više tablica smrtnosti koje daju pregled vjerovatnoće nastupanja smrti za pojedino doba ljudske starosti. troškovi naplate premija. Ona je “dio premije namijenjen ispunjavanju obaveza iz osiguranja” (čl. visina premije zavisi od vrijednosti stvari. takse i druga davanja državi. ZOIO za nju koristi izraz “tehnička premija”. Iznos premije u konkretnom ugovoru rezultat je primjene tarifskih stavova na date elemente pojedinačnog posla. Premija kao izvor prihoda osiguravača određuje se tarifom koju donosi svaki osiguravač. Statistički je utvrđeno da je veoma rijetko šteta potpuna i da je nivo djelimičnog oštećenja nejednak. od sume na koju se osigurava. izračunati su podaci potrebni za izradu tabela. odnosno od naknade. treća za desetinu itd. dakle. U ta dodatna sredstva ulaze akvizicioni troškovi .vjerovatnoće. Tako se za svaki konkretan slučaj premija ne izračunava nego se primjenjuju te tablice. 30. Iz nje se pokrivaju i premije reosiguranja. I to je. jer je vjerovatnije da će osiguravač isplatiti naknadu. najodlučnije. Ako je period za koji se osigurava duži. pa i premija treba da bude veća. vjerovatnoća nastupanja štetnog događaja je veća. Intenzitet nastupanja štetnog događaja je vrlo različit: premija će biti veća što se događaj češće dešava. druga za trećinu svoje vrijednosti. statističkom ili neto-premijom.

ako je izričito ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i sume osiguranja ne utiče na visinu naknade (čl. Faktičko je pitanje kada se nadosiguranje može tolerisati zbog nesrazmjere između osigurane sume i procijenjene vrijednosti stvari. 5). nego u jednom razdoblju učešća ili više. U tom slučaju se plaća veća premija. kad se ostvari rizik koji je pokriven osiguranjem. 5. Smanjenje vrijednosti stvari u toku ugovora o osiguranju daje pravo svakoj strani da zahtijeva srazmjerno sniženje osigurane sume. kad se. Različita je od naknade po osnovu osiguranja. 933 ZOO). Ono je sadržano u aktima osiguravača. naknada zavisi i od osigurane svote. Zakon o obligacionim odnosima toleriše slučajeve u kojima je nadosiguranje izvršeno u manjoj mjeri ili iz opravdanih razloga. Ukoliko je u ugovoru pokriće. Zbog toga bi osiguranici zaključivali osiguranje samo za periode kad su izloženi većem riziku i plaćali bi ukupno manju premiju. Zakon o obligacionim odnosima u načelu ne prihvata nadosiguranje. Može se sporazumjeti i da suma osiguranja bude iznad stvarne vrijednosti stvari. Razlog usvajanja načela nedjeljivosti premije je u tome što se rizici (štetni događaji) ne ostvaruju ravnomjerno u cijelom periodu trajanja osiguranja. 936 ZOO). a isto tako i premija. na zgradama . jer osiguravač preuzima rizik i za razliku vrijednosti. Može se ići ispod te vrijednosti. desi predviđeni događaj koji prouzrokuje štetu. Osigurana suma Osigurana vrijednost (svota osiguranja) je u ugovoru utvrđena vrijednost imovinskog interesa koja je za ugovarača osiguranja koncentrisana u predmetu ugovora. To je slučaj podosiguranja. Kada stranke vrijednost osigurane svote utvrđuju sporazumno. 934. Izuzetno. Pod naknadom podrazumijevamo iznos koji iz osiguravajućeg fonda isplaćuje osiguravač korisniku osiguranja kad nastupi ugovorom predviđeni događaj. st. a u drugom rjeđe ili manje (požari u šumama i na poljima su veći i dešavaju se češće ljeti. tada važi dispozitivno pravilo po kome je ugovor sklopljen uz najvišu svotu osiguranja (čl. To je nadosiguranje. trebalo bi da premija bude nedjeljiva. i tada rizik za tu razliku snosi sam osiguranik. U njemu će i iznos naknade biti manji od štete. “opravdani razlozi” za nadosiguranje se navode primjera radi. a osiguranik plaća manju premiju. Naknada se u imovinskom osiguranju ne ugovara. dakle. Nasuprot tome. osiguravač duguje naknadu do iznosa sume osiguranja. I premija i naknada se smanjuju proporcionalno osiguranoj vrijednosti stvari.Po načelima tehnike osiguranja. To znači da se plaća za cio period osiguranja. No. Osigurati se ne mora na stvarnu vrijednost stvari. Tu spadaju osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (“staro za novo”) i osiguranje 288 . sniziće se do stvarne vrijednosti stvari. Ako se pri zaključenju ugovora jedna strana poslužila prevarom i ugovorila je veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti. Kad je ugovorena svota veća od vrijednosti stvari. druga strana može tražiti poništenje ugovora. Ona zavisi od štete koju pretrpi osiguranik na osiguranom dobru kad se ostvari predviđeni rizik.više i češće zimi). odnosno premije i to od dana saopštavanja zahtjeva drugoj strani (čl. koja je uvijek predmet ugovaranja.

mašine. a elementi za njeno određivanje su osigurana svota i vrijednost stvari kod imovinskog osiguranja. predviđaju na koju se vrijednost osiguravaju pojedine vrste stvari. kad osiguravač preuzima rizik do nekog dijela (90% npr.subjektivne vrijednosti (čl.maksimuma. Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. Naknada je. 6. Time se želi i spriječiti špekulacija . građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje umanjenu za iznos rabaćenja. 925.po sporazumu itd. Takvo ograničenje postoji u transportnom osiguranju. ili izbjegao preduzimanje mjera za njegovo otklanjanje. Ugovor je važeći ukoliko zainteresovana strana nije znala da se događaj već desio.) od pričinjene štete. Pravila za osiguranje životinja predviđaju svotu osiguranja životinja u visini njihove tržišne vrijednosti. Trajanje osiguranja po pravilu se podudara sa trajanjem ugovora. Uslovima osiguranja. Kod nekih vrsta osiguranje nije ograničen maksimum osiguranja. dragocjenosti. Tako. zaliha robe i materijala na nabavnu. 289 . dokumenti . izuzeci postoje. odnosno uslovi osiguranja imovine. Stranke su slobodne da ugovor sklope i na neodređeno vrijeme. 898 ZOO). odnosno na tržnu cijenu. ili pozivom na opšte uslove poslovanja. može biti predviđeno da kod pojedinih vrsta obaveza osiguravača traje i izvjesno vrijeme nakon isteka vremena trajanja osiguranja. planovi. Njegova dužina bitno utiče na veličinu rizika i iznos premije. dalje. Trajanje osiguranja se najprije određuje ugovorom. U našem sistemu osiguranja takav je slučaj predviđen kod osiguranja stoke. Stranke mogu predvidjeti da je osiguranjem pokriven i period koji prethodi zaključivanju ugovora. No. modeli. stav 7). naknada je cilj ugovora naročito kod imovinskih osiguranja i zavisi od osigurane svote. odnosno da je mogućnost da se događaj desi već prestala da postoji (čl. U polisu se unosi osigurana svota. kao elemenat ugovora odrediva. Kod ličnih osiguranja tu ulogu ima suma osiguranja. stoga. prema tome koja je niža. U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem najveće sume osiguranja . transportna sredstva. Jedan dio vrijednosti osigurane imovine u tom slučaju ostaje nepokriven osiguranjem. uređaji i instalacije na nabavnu cijenu umanjenu za iznos tehničkog i ekonomskog rabaćenja. U ostalim slučajevima osiguravač može tražiti smanjenje osigurane sume proporcionalno stvarnoj vrijednosti predmeta. a ne naknada. To se može učiniti izričitim određivanjem početka i kraja vremena u kome postoji osiguravaočeva obaveza. ali osiguravač može za pojedine vrste životinja predvidjeti najviši iznos do koga se može zaključiti osiguranje.da osiguranik ne bi izazvao nastanak osiguranog slučaja. nego je određen dio vrijednosti do koga se stvar može osigurati. Trajanje osiguranja Trajanje osiguranja je period u kome je osiguranik pokriven osiguranjem. No. Pravila.

ono prestaje svršetkom posljednjeg dana roka (čl. 290 . osiguranje da traje ne od dana naznačenog u polici. III OBAVEZE STRANAKA 1. Najprije. Ugovarač je dužan da prilikom zaključenja ugovora prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika. odnosno o licu koje se osigurava. Ugovor o osiguranju “proizvodi svoj učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka trajanja osiguranja”. Pored toga. Tako se i radi. Oni koji ovaj ugovor smatraju aleatornim sasvim dosljedno insistiraju da. I drugo. pitanja o tome treba da mu postavlja osiguravač. kao kod svake kocke. bilo iz zakonskih razloga. nego od idućeg dana po uplati premije (čl. ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i prilikom zaključenja ugovora. odnosno potpune podatke bez svoje krivice. dok osiguravač kao profesionalac treba bolje da zna šta mu treba. Za neke posebne slučajeve su predviđeni izuzeci. 922 ZOO). Obaveze osiguranika 1.Osnovno dispozitivno pravilo člana 922 ZOO razlikuje trenutak zaključenja ugovora od trenutka u kome počinje njegovo dejstvo. Osiguravači sastavljaju upitnike. 913). koje popunjavaju budući ugovarači i koji važe kao ponuda za osiguranje. neizvjesnost i nada treba da budu jednaki za sve strane i da stoga osiguranik treba da saopšti osiguravaču sve okolnosti koje su od važnosti za rizik. daje ugovarač osiguranja. bilo otkazom neke od ugovornih stranaka. Ugovarač osiguranja može dati obavještenja o onome što je poznato. Pored toga. Isti problem postoji i kada osiguranik ne da tačne. Ako je trajanje osiguranja ugovoreno. a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate (čl. Ovi podaci služe osiguravaču ne samo za klasifikaciju rizika i za određivanje premijske stope nego i radi organizovanja zaštite od rizika i preduzimanja eventualnih preventivnih mjera. Obaveza osiguranika na davanje obavještenja pravno se pravdala na nekoliko načina. Pošto osiguranik ne zna uvijek koje su okolnosti od značaja za ocjenu rizika. osiguranje djeluje od dana izdavanja police. 907 ZOO). osiguravač može i pregledati i stvar i lica i utvrditi okolnosti koje su mu potrebne. bez namjere da dovede u zabludu osiguravača ili da ga prevari. Drugi smatraju da se davanje netačnih podataka kao i prećutkivanje ravnaju sa zabludom i prevarom. Treći pri ocjeni uzimaju u obzir savjesnost i vele da savjestan saugovarač ne smije ništa sakriti od druge strane. tj. kada se ispostavlja lista pokrića. osiguranje prestaje i prestankom ugovora. Postavilo se pitanje kakve su posljedice ako osiguranik svjesno ne da tačne i potpune podatke.1 Davanje podataka o riziku Podatke o stvari. koji mogu biti od značaja za ocjenu rizika.

Međutim. jer je u tom slučaju rizik. izuzev ako je išao na prevaru. Ako ima namjeru da preduzme neku radnju koja bi povećala opasnost. ili je bio samo nemaran. Stoga bi on morao da postavlja adekvatna pitanja. mjesta rada i sve druge okolnosti koje nastanu poslije zaključenja ugovora o osiguranju. 2). Istu obavezu ima osiguranik i u toku trajanja ugovora. osiguravač može ili ići na raskid 291 . a zatim da primljene odgovore provjerava prilikom zaključivanja ugovora. Naše pravo uzima u obzir savjesnost i ugovarača osiguranja i osiguravača. a koje mogu uticati na povećanje opasnosti. shvatanje da bi trebalo uopšte ukinuti obavezu. Gotovo sva pravila. Kad ugovarač osiguranja nije to učinio namjerno. st. st. Kod osiguranja imovine on mora obavijestiti osiguravača o svakoj promjeni okolnosti značajnoj za ocjenu rizika. Po Zakonu o obligacionim odnosima. Obavještenja koja bi tražili ti stručnjaci morao bi ugovarač osiguranja savjesno davati. ili mu nisu mogle biti nepoznate. međutim. Opravdano je. odnosno uslovi osiguranja sadrže odredbu da je osiguranik pri zaključenju ugovora dužan da da tačne podatke o okolnostima koje mogu biti od značaja za ocjenu opasnosti. odnosno prava raspolaganja. trebalo bi nametnuti osiguravaču obavezu da njegovi stručnjaci pregledaju predmet koji se osigurava i da zajedno s osiguranikom utvrđuje činjenice koje su im potrebne. osiguravač kao profesionalac mora bolje znati kakvi su mu podaci potrebni. 2 ZOO). Čine ga odgovornim ne uzimajući u obzir jesu li mu neke okolnosti bile poznate i koliko su mu bile poznate. drukčiji (čl. Posljedice su uvijek iste. S obzirom na ulogu organizatora. I kod osiguranja života bez ljekarskog pregleda. Slično je i kod osiguranja lica.Propisi nekih država i teorije o ovom pitanju ne vode računa o savjesnosti. 914. Rok nije utvrđen zakonom (čl. te da li je odgovor dao u namjeri da poboljša svoj položaj u ugovorenom odnosu. odnosno o nesavjesnosti osiguranika. a koje su mu poznate. dužan je o tome bez odlaganja izvijestiti osiguravača (čl. tako da osiguravač ne bi ni zaključio takav ugovor da je znao pravo stanje stvari. a naročito odgovornost osiguranika u davanju obavještenja o riziku. Takođe je dužan izvijestiti o premještanju osiguranih stvari i o promjeni vlasništva. Osigurano lice je takođe dužno da prijavi svaku promjenu zanimanja. 914. naročito kad se radi o nepotpunim podacima. 1 ZOO). 914. ili čak u zabludi. po pravilu. koliko treba da budu precizni i jasni. smatramo. kod osiguranja lica ugovarač osiguranja mora obavijestiti osiguravača samo ako je rizik povećan zbog toga što je osigurano lice promijenilo zanimanje. Takođe se rijetko obraća pažnja na savjesnost i svijest osiguravača. st. Ako je ugovarač osiguranja dao namjerno netačne podatke ili prećutao neku okolnost koja može biti od značaja za ocjenu rizika. O svakoj drugoj promjeni okolnosti koje mogu biti od značaja za ocjenu rizika dužan je obavijestiti osiguravača. a na medicinskom pregledu stanje utvrđuje i ljekar. dužan je osiguraniku prijaviti promjenu stana. osiguravač može u zakonom određenom roku od tri mjeseca tražiti poništavanje konkretnog ugovora. Uslovi osiguranja traže da osiguranik obavezno odgovori istinito i potpuno na sva pitanja u ponudi.

ugovoreno da se premija plaća poslije zaključenja ugovora. Prema izričitoj odredbi čl. osim ako nije drukčije ugovoreno. svakako srazmjerno uvećanom riziku. 912 ZOO). Promjenljive premije se rijetko upotrebljavaju. unaprijed. Za uplatu prve premije je vezan početak dejstva ugovora. gubi to pravo. međutim. odnosno prebivalište. Moguće je i naknadno plaćanje premije. Danas je kod svih osiguranja usvojeno da se plaća fiksna premija koju izračunava osiguravač. ne može ostvarivati zbog toga svoje pravo. Plaćanje premije Premiju je dužan da plaća ugovaratelj osiguranja. Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno. On se više ne može pozivati na netačnost prijave ili na prećutkivanje radi raskidanja ugovora.ugovora. Ukoliko treba da se isplati odjednom. odnosno traženja povećanja premije. ugovor ostaje na snazi. ili nekako drukčije. Plaća se. Ako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju godine života osiguranika prijavljene netačno. ili predložiti povećanje premije. 912 ZOO. kod osiguranja u poljoprivredi. Može se koristiti svojim pravom za raskid ili za povećanje premije u zakonom utvrđenom roku. a stvarne godine života prelaze granicu od koje osiguravač osigurava život. ugovor je ništav. a njegove godine života ne prelaze gornju granicu do koje osiguravač osigurava život. Ako ništa nije posebno ugovoreno. izuzev kod 292 . premija se plaća u mjestu u kome ugovarač osiguranja ima sjedište. a može se ugovoriti da se plaća polugodišnje. odnosno pri uručenju police (čl. Osiguravač je dužan da vrati sve primljene premije. Ukoliko ugovarač osiguranja ne prihvati prijedlog za povećanje premije. osiguravač je dužan primiti premiju od svakog ko ima pravni interes da ona bude plaćena. Osigurana svota se smanjuje u srazmjeri ugovorene premije i premije koja je predviđena za osiguranje života za njegove stvarne godine. Ako je netačno prijavljeno da je osiguranik mlađi. Premija se plaća u ugovorenim rokovima. po pravilu. 1. kvartalno. 913 ZOO). To sasvim odgovara prirodi osiguranja kao organizovanog prikupljanja sredstava putem premije radi obezbjeđenja od rizika. Isto je rješenje i kad je osiguravač saznao za takve okolnosti za vrijeme trajanja osiguranja. ugovor prestaje po samom zakonu. Ako je. ugovor je punovažan. na primjer. a smanjuje se premija na iznos predviđen za osiguranikove stvarne godine života. Razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo osiguravač je dužan vratiti (čl. obaveze osiguravača počinju od dana koji je ugovorom predviđen kao dan početka osiguranja (čl. No. Treba obratiti pažnju na okolnost da obaveza osiguravača na naknadu štete.2. odnosno na isplatu osigurane sume nastaje te pošto osiguranik uplati premiju. obaveza plaćanja nije u ovom slučaju donosiva. Osiguravač koji je u času zaključenja ugovora znao ili je mogao znati da su dobijeni podaci netačni ili da je ugovarač neke informacije prećutao. U suprotnom. plaća se prilikom zaključenja ugovora. 944 ZOO).

a najdalje u roku od tri dana. a povećanje premija onima koji su pod određenim uslovima imali štetu. Ovdje se za određivanje premije uzima u obzir i visina svote osiguranja. Samo kod osiguranja na neodređeno vrijeme. Ako to ne učini. Pravilo je da osiguravač nije dužan da opominje na plaćanje premije. U tom slučaju će smanjiti osiguranu svotu na iznos otkupne vrijednosti osiguranja. odnosno rizika. ili paušalno prema nekom drugom kriteriju. Ako nastupe događaji usljed kojih se smanjuje rizik. ako premija ne bude plaćena o dospjelosti. osiguranik je dužan da o tome obavijesti osiguravača kako bi osiguravač mogao provjeriti stanje i utvrditi nastalu štetu.uzajamnog osiguranja. Fiksna premija je nepravična naročito kad se kao kriterij u osiguranju dobara ne uzima vrijednost stvari. Osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su dotle uplaćene premije bar za tri godine. osiguravač mu nije dužan naknaditi onaj dio štete koji je uslijed toga propusta 293 . ako se ne uplati premija za idući period u predviđenom roku. Uslovi osiguranja sadrže detaljnije odredbe o tome što treba da radi i o čemu i kada osiguranik treba da obavijesti zajednicu osiguranja. Kod osiguranja života. nego neka druga osobina (za motorna vozila snaga motora). osiguravač opominje ugovarača i daje mu rok za uplatu dospjele premije. ugovor prestaje po samom zakonu. To se čini ili u promilima osigurane sume.3. To produžuje vrijeme plaćanja još za mjesec dana od opomene. Rok ne može biti kraći od 30 dana. 1. odnosno štetne posljedice toga slučaja (čl. i bez opomene. Sankcije za neplaćanje premije kod osiguranja života se razlikuju od sankcija u osiguranju imovine. Fiksnoj se premiji prigovara da nije pravična i da ne odgovara cijeni rizika. O tome ima odredaba i u zakonu. ugovarač osiguranja ima pravo na odgovarajuće smanjenje premije. dakle. osiguravač može raskinuti ugovor. Davanje bonifikacija onim osiguranicima koji u proteklom periodu nisu pretrpjeli štetu. a premije su date u tabelama za pojedine rizike i godine života. Kod osiguranja lica strane se sporazumijevaju o visini svote osiguranja. Ne bude li premija plaćena. osiguravač je dužan preporučenim pismom opomenuti osiguranika. Pravila i uslovi za osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama. Osiguravač izrađuje cjenike premija imovinskih osiguranja koji sadrže tabele za sva imovinska osiguranja. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika Čim se desi osigurani slučaj. 917 ZOO). jer najčešće suma prikupljenih premija visoko prevazilazi iznos isplaćenih šteta u jednoj godini čak i kad se uzme u obzir potreba za prenosom slobodnih rezervi za fond rizika u idućim godinama. Uzajamno osiguranje postoji onda kada se zainteresovani udruže radi provođenja međusobnog osiguranja i sami određuju svoja prava i obaveze. U njima su klasificirane pojedine stvari prema rizicima i mjestima i date stope premija. ako premija ne bude uredno uplaćena. Ako osiguranik ni tada ne plati. ne utiče na fiksni karakter premije.

914 ZOO). rok za obavještavanje iznosi 14 dana (čl. Kod osiguranja lica obaveza je osiguranika da obavijesti osiguravača u slučaju da je rizik povećan promjenom zanimanja. osiguranik ne može uslijed toga izgubiti prava iz osiguranja. No. Ne učini li to. Obaveza staranja se produžuje i kad nastane osigurani slučaj. Pojedinim opštim uslovima osiguranja su te radnje i zaštitne mjere detaljno razrađene (čl.1. 918 ZOO). 2. Ako o tome postoje uputstva (kao npr. Ako druga strana odbije zahtjev. Obaveze osiguravača 2. 926 ZOO). Staranje o osiguranom predmetu Osiguranik je dužan da vodi brigu o osiguranoj imovini i održava je u redu. izuzev ako je preduzimanje tih mjera bilo od uticaja za nastajanje štete. Ali se ni ugovorom ne može predvidjeti da osiguranik gubi prava iz osiguranja zbog toga što je propustio rok za prijavu štete. Čak i kada bi bilo ugovoreno drukčije. Ugovarač osiguranja je dužan obavještavati osiguravača o svakoj okolnosti koja može biti od značaja za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. dužan je da se pridržava tih uputstava. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik. ta odredba ugovora bila bi nevažeća. 294 . On mora da preduzima sve potrebne mjere i ugovorene radnje radi otklanjanja opasnosti koju izaziva nastupanje osiguranog slučaja. Plaćanje naknade Pored obaveze da sa ugovaračem osiguranja utvrdi okolnosti od značaja za ocjenu rizika.4. osiguravač ima pravo da mu ne naknadi onaj dio štete koji je nastao zbog konkretnog propusta. ostaje kao osiguravaočeva osnovna obaveza prema osiguraniku da mu naknadi štetu u osiguranju imovine. a da plati osiguranu sumu u osiguranju lica. 914 i 916 ZOO). Rok za obavještavanje o smanjenju rizika nije postavljen jer ugovarač ima interesa da o tome što prije obavijesti osiguravača. Povećanje. ako je rizik povećan njegovim postupkom. kod požara). zainteresovani partner može raskinuti ugovor (čl. Opšta pravila o osiguranju imovine predviđaju da osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti smanji odštetu u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana time što se osiguranik nije pridržavao propisanih mjera i što nije preduzimao određene radnje. bez obzira na to kako se shvata pravni karakter ugovora o osiguranju. odnosno smanjenje rizika kod imovinskih osiguranja daju pravo na zahtjev za promjenu premije. 1. odnosno štetnog događaja. Ukoliko ugovarač osiguranja nije sudjelovao u povećanju rizika. Osiguranik je dužan da preduzme sve mjere spasavanja ugrožene imovine i za sprečavanje povećanja štete.nastao. Tako određuje i Zakon (čl. 926 ZOO). Takva bi odredba bila ništava (čl. On to mora učiniti bez odgađanja.

Rok za isplatu naknade iznosi najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da se osigurani slučaj desio. procjena se povjerava vještacima. Osiguranik je dužan davati obavještenja i podatke kojima raspolaže. odnosno korisnik osiguranja. Teret dokazivanja leži na osiguravaču (čl. čim primi prijavu da se desio osigurani slučaj. rok od 14 dana za isplatu teče od dana kada su oni konačno utvrđeni. odnosno uslovi osiguranja. kad je ta stvar propala ili oštećena. Kod naknade štete u imovinskom osiguranju važi kao osnovno načelo da iznos naknade ne može preći vrijednost štete. Nadalje. Kod osiguranja lica i kod manjih šteta na imovini. To znači da u imovinskom osiguranju naknada štete koju osiguravač isplaćuje za osiguranu stvar. odnosno imaocu polise ako je izdata polisa na donosioca. samo naknada stvarne štete. ne može biti veća od pretrpljene štete ni 295 . Izgubljeni dobitak se naknađuje samo ako je to izričito ugovoreno (čl. Izložićemo njegove osnovne faze. odnosno dio naknade koji nije sporan. Kad se utvrdi da je nastao osigurani slučaj i šteta. Ako je šteta na stvari nastala uslijed nekog njenog nedostatka. kad utvrdi da se desio osigurani slučaj. 930 i 931 ZOO). Treću fazu čini utvrđivanje veličine naknade. osiguravač je dužan isplatiti predujam. osim ako se to posebno ugovori. predviđaju kod svih osiguranja imovine da je osiguravač dužan. odnosno procjenom vještaka. visina naknade je ograničena visinom osigurane svote. Postupak kojim se utvrđuje postojanje obaveze za naknadu i njen iznos je veoma složen. Pri obeštećenju se kombinuju ova dva načela. Takođe ni štete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama osiguravač nije dužan naknaditi. tako u pogledu nastale štete i njene visine. dakle. Pretpostavlja se. Strana koja nije zadovoljna nalazom. Ali se i takva obaveza osiguravača može posebno ugovoriti. Ako se osiguravač i osiguranik ne slože o visini nastale štete. odnosno ugovorenu svotu osiguranja osiguraniku. koje podnosi osiguranik. pristupa se procjeni štete. kako za utvrđivanje samog rizika. 919 ZOO). nastanak događaja i naknada utvrđuje se na osnovu propisanih dokumenata. osiguravač ne odgovara za takvu štetu. Prva je utvrđivanje osiguranog slučaja. Ne bude li iznos obaveze utvrđen u navedenom roku. Osiguravač je dužan. 925 ZOO). može pokrenuti spor kod suda. pa zatim ima li osiguranik pravo na naknadu i kolika je naknada. ako to traži ovlašteno lice (čl. Opšta pravila. Bude li sporno postojanje ili visina obaveze osiguravača. Razumije se da će osiguravač najprije utvrditi postoji li ugovor o osiguranju i je li se desio slučaj predviđen ugovorom. neće je naknaditi. pristupiti utvrđivanju da li se desio ugovorom predviđeni događaj i je li pogodio osiguranika. Drugu fazu predstavlja procjena štete. isplatiti naknadu. Osiguranje ne može nikome poslužiti kao izvor obogaćenja. Osiguravač ima za te poslove svoje stručnjake. a koji su potrebni za utvrđivanje uzroka i obima štete.kad se desi događaj protiv koga se osiguralo.

ugovorom predviđeni iznos. Pa i u ovom slučaju osiguravač može dokazivati da je ugovorom predviđena vrijednost stvari znatno veća od stvarne vrijednosti. nego će osiguravač isplatiti samo svotu osiguranja. I ovo je još jedan dokaz da je naš sistem osiguranja imovine koncipiran da se izbjegne špekulacija. Kad su stvari bile osigurane na stvarnu vrijednosti. Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost stvari utvrđena sporazumno. Osiguranik je u tom slučaju preuzeo na sebe dio rizika. No. bez obzira na stvarnu vrijednost stvari.od osigurane svote. osiguranje staro za novo i dr). tj. popravkom stvari. Ako se utvrdi da za tu povećanu vrijednost stvari nema opravdanog razloga. To. onda će naknada štete biti ravna stvarno pretrpljenoj šteti. Druga se formula. onda je opravdano da mu se u toj srazmjeri i šteta naknadi. znači da je i rizik veći. tj. Nadosiguranje u principu nije dozvoljeno (čl. Naknada štete zavisi od srazmjere između osigurane svote i stvarne vrijednosti osigurane stvari. neće se naknaditi stvarna šteta. Formule glase: osigurana svota Naknada štete = -----------------------------------. To je slučaj podosiguranja. primjenjuje u Francuskoj.x stvarna šteta stvarna vrijednost ili iznos plaćene premije Naknada štete = ----------------------------------------------. Ako osiguranik nije htio da plaća premiju koja odgovara stvarnoj vrijednosti stvari. Pravilo proporcije primjenjuje se dvojako: ili se uzimaju kao njegovi elementi osigurana svota i stvarna vrijednost osigurane stvari. naknada se određuje prema toj vrijednosti. zasnovana na srazmjeri između premija. primjenjuje se pravilo proporcije. i premija koju bi trebalo plaćati prema stvarnoj vrijednosti osigurane imovine. Primjena pravila proporcije nalazi svoje opravdanje u načelu i da premija treba da odgovara težini rizika. nego je ugovorio nižu svotu osiguranja da bi plaćao manju premiju.x stvarna šteta iznos premije koju bi trebalo plaćati Kod nas se primjenjuje prva formula. opet. odnosno plaćena premija. ukoliko je stvar vrednija. Stoga će za taj dio sam i štetu snositi. ako bi šteta bila veća od osigurane svote. a da se težina rizika ogleda i u vrijednosti stvari. osiguranje subjektivne vrijednosti. 925 ZOO). koji je srazmjeran razlici između stvarne vrijednosti stvari i ugovorene svote osiguranja. Ako je osigurana stvar djelimično oštećena. To znači: ako je stvar potpuno propala. biće veća i naknada štete ako se desi osigurani slučaj. ili se uzimaju ugovorena. Ugovorom se može ograničiti iznos naknade na manju svotu od stvarne štete. naknada će se isplatiti prema stvarnoj vrijednosti (npr. osiguravač je ovlašten da naknadu izvrši i u naturi. Kod podosiguranja naknada ne može preći osiguranu sumu. Naknada se isplaćuje u novcu. Ugovorom se može predvidjeti da odnos između vrijednosti stvari i svote 296 .

Ima ga kod požarnog osiguranja. nego da se isplaćuje potpuna naknada štete do visine ugovorene svote. Tada je osiguravač dužan isplatiti potpunu naknadu sve do iznosa svote osiguranja. tj. Naravno da je tada i premija veća od premije koja odgovara sumi osiguranja. usjeva itd. Ugovorom se. aparata. kad se stvar osigurava ispod vrijednosti. isplaćuje se samo dio osigurane sume. Pored toga. osiguravač naknađuje i troškove koje je osiguranik morao nužno učiniti radi otklanjanja i smanjenja štete i posljedica osiguranog slučaja. da je abandonira. Taj dio štete koji ne isplaćuje osiguravač naziva se franšiza. mašina. garantuje puno obeštećenje uvijek kad djelimična šteta nije veća od svote osiguranja. odšteta se smanjuje za vrijednost ostatka. U tim tablicama navedene su pojave i oštećenja pojedinih grupa i njima odgovarajući procenti gubitka opšte radne sposobnosti. Kod osiguranja života isplaćuje se osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurana suma kad nastupi ugovoreni slučaj. kad osiguranik umre ili doživi određeno doba života. Ako je smrt prouzrokovana ratnim 297 . osiguranikov je interes da šteta bude veća. a ne stvarna vrijednost. U nekim slučajevima može se ugovarati da osiguravač naknađuje štetu samo ako šteta pređe određenu granicu. U ovoj situaciji osiguravač duguje naknadu troškova i onda kada oni zajedno sa naknadom prevazilaze osiguranu sumu (čl.osiguranja nema značaja za određivanje iznosa naknade.000 KM znači da štetu ispod 10. pobunama i nemirima. Pravilo je da osiguravač nije dužan naknaditi štete prouzrokovane ratnim operacijama. Dispozitivno je pravilo da osiguranik nema pravo da oštećenu stvar prepusti u vlasništvo osiguravača. Kod osiguranja lica od nesretnog slučaja uslijed koga ne nastupa smrt. ali i manja od premije na stvarnu vrijednost osigurane stvari. 926 ZOO). Ako stvar nije potpuno propala. Prema tome. Isto je kod osiguranja lica. U nekim vrstama osiguranja. Franšize su predviđene u osiguranju vozila. ako je stvar oštećena. šteta se naknađuje u visini troškova opravke umanjeno za iznos vrijednosti rabaćenja ostatka stvari. Osiguravači izrađuju tablice za određivanje procenta trajnog gubitka opšte radne sposobnosti uslijed nesrećnog slučaja. Franšiza 10. može se ugovarati da se u slučaju djelimične štete ne primjenjuje pravilo proporcije. Takvo osiguranje naziva se osiguranjem na prvi rizik. Ako stvar potpuno propadne. Ali se i takvo osiguranje može posebno ugovarati. instalacija. Naprotiv. Slaba strana franšiza je što osiguranik nije stimulisan na radnje i mjere uslijed kojih bi šteta mogla biti manja. 927 ZOO). Naknada se isplaćuje u istom procentu od osigurane sume u kome je u tablici ocijenjen gubitak opšte radne sposobnosti. kod osiguranja protiv krađe itd. prema stepenu nesposobnosti za rad prouzrokovane nesretnim slučajem. isplaćuje se suma osiguranja. dakle. jer će mu se naknaditi samo ako pređe franšizu. u zamjenu za isplatu pune sume osiguranja. Drukčije se može ugovoriti (čl. Sitne štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik.000 KM ne naknađuje osiguravač.

19 i čl. Izuzetak od pravila da osiguravač ne naknađuje osiguranja namjerno prouzrokovao osigurani slučaj. osigurana svota ulazi u imovinu za raspodjelu nasljednicima. ako je ugovarač postoji kod obaveznog U ovoj vrsti osiguranja do njih došlo. bez obzira na to kojim je aktom određen za korisnika: ugovorom. zaključen ugovor o osiguranju života u korist trećega. ako drukčije nije izričito utanačeno između stranaka. pa i uslijed Kad je ugovarač osiguranja života odredio korisnika osiguranja. Osiguravač (dioničko društvo) za obaveze iz ugovora o osiguranju odgovara svim svojim sredstvima (čl. a ugovarač nije odredio njihov dio. zakonom je posebno predviđena mogućnost njihovog plasmana. 298 . osiguravač se oslobađa obaveze iz ugovora o osiguranju i nije dužan korisniku isplatiti ugovorenu svotu. 28 ZOIO). Ugovorom se može predvidjeti obaveza osiguravača da isplati svotu osiguranja i za slučaj kad nastupe smrt ili ozljede uslijed ratnih operacija. Ako korisnik nije određen. a ugovarač umre. Kad su za korisnike određeni nasljednici. u skladu sa ugovorom o osnivanju društva (čl. 929 ZOO). U polisi osiguranja života moraju biti navedeni uslovi pod kojima ugovarač osiguranja može zahtijevati isplatu njene otkupne vrijednosti. Štete koje osiguranik prouzrokuje nepažnjom su pokrivene osiguranjem. Plaćanje naknade je osnovna obaveza osiguravača. kad je. Kad je osiguranje zaključeno za cio život osiguranika. 28 ZOIO). Osiguravač dokazuje da je šteta prouzrokovana nekim od navedenih oslobađajućih uzroka (čl. testamentom i sl. Sredstva kojima se osigurava isplata osiguranih suma i naknada po ugovorima o osiguranju lica su posebno pravno tretirana. Korisnik stiče pravo na osiguranu svotu od časa zaključenja ugovora. kao i da može zahtijevati i predujam. a tu mu sumu ugovarač osiguranja može vratiti docnije (predujam). namjernim ubistvom ili samoubistvom. može tražiti da mu osiguravač isplati unaprijed dio osigurane svote do visine otkupne vrijednosti polise. Suprotna ugovorna odredba je ništava (čl. Da bi se vrijednost sredstava kojima osiguravač odgovara obezbijedila od deprecijacije. osiguravač je dužan da mu isplati otkupnu vrijednost polise. Napokon. dakle. Izričito se zahtijeva da plasmani budu sigurni (čl. osiguravač naknađuje sve štete bez obzira na to kako je krivice korisnika vozila.operacijama. štetu. Način kako se ta otkupna vrijednost izračunava mora takođe biti naznačen na polisi i u uslovima osiguranja. poseban slučaj predstavljaju otkup polise i predujam. svakom nasljedniku pripada dio osigurane svote srazmjeran dijelu nasljedstva koji mu pripada. osiguranja korisnika motornih vozila od odgovornosti. 50 ZOIO). 931 ZOO). pod predviđenim uslovima. Isto tako. svota osiguranja se isplaćuje tome korisniku. ako je uplaćena premija bar za tri godine. nekim docnijim pravnim aktom. Zato je u zakonu odgovornost za njeno ispunjenje posebno uređena. a društva za uzajamno osiguranje i sredstvima osiguranika. Osiguravač ne naknađuje ni štete koje je osiguranik prouzrokovao namjerno.

osiguravač je dužan da organizuje zaštitu od rizika i da s tim ciljem organizuje i preduzima mjere prevencije i represije. osiguravač mora da svoju ekonomsku djelatnost organizuje saglasno ekonomskim načelima osiguranja. Zbog toga njegovi akviziteri upoznaju buduće osiguranike sa pravilima i sa uslovima pod kojima se provodi osiguranje. osiguravač je dužan da obavijesti i osiguranike o uslovima osiguranja. Već je bilo riječi o ovoj obavezi prilikom objašnjavanja pojma osiguranja. Ostale obaveze osiguravača Osiguravač je najprije obavezan da putem reosiguranja ili saosiguranja obezbijedi pokriće obaveza iz osiguranja. Zbog toga je osiguravač dužan da.2. Na nekim polisama osiguranja odštampan je izvod iz pravila. izda osiguraniku polisu ili drugu ispravu o osiguranju. uslovi osiguranja i sl. (čl. Ona je i javnog karaktera. odnosno uslova. I peto. shodno čl. učini dostupnim javnosti. nego iz karaktera i iz tehnike poslovanja osiguravača. Drugo. pošto zaključi ugovor o osiguranju. tarife. To je slučaj u našem pravu. kada je propisana. po prirodi posla i tehnici organizacije osiguranja. da stvara razne fondove i da te fondove jača. ako ih ne bi mogao pokriti premijama i rezervama. Zakonska je dužnost osiguravača da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju preda osiguraniku pravila ili uslove osiguranja i da ga upozori da su oni sastavni dijelovi ugovora o osiguranju. kao što su pravila osiguranja. Osiguravači su zato dužni i da materijalno zainteresiraju osiguranike za preduzimanje mjera za otklanjanje i smanjenje šteta. Jačanju fondova naročito služi proširenje osiguranja na što veći broj lica i na što šire područje radi stvaranja neophodne uzajamnosti rizika. osiguravač mora da se pridržava pravila struke. prati i analizira uzroke šteta i da preduzima mjere za to. i ova obaveza je motivisana potrebom zaštite osiguranika. Četvrto. Zato ima. 7 ZOIO). 299 . prinudan karakter. Treća obaveza osiguravača jeste da svoje opšte akte kojima se utvrđuju ekonomski osnovi poslovanja. To podrazumijeva mogućnost trajnog obezbjeđenja izvršenja svojih obaveza po osnovu osiguranja. 6 ZOIO).2. Pored toga. on mora da. 6 ZOIO. načela lojalne utakmice i dobrih poslovnih običaja (čl. Kao i prethodna. radi otklanjanja uzroka šteta kao i radi smanjenja šteta. Pored toga. Smatramo da ova obaveza ne potiče iz ugovora o osiguranju.

Ako naplaćenom naknadom nije šteta potpuno izmirena. odnosno korisnik osiguranja. pokrivaju i štete prouzrokovane građanskim deliktom za koje postoji odgovorno lice i koje se mogu nadoknaditi i po pravilima građanskog prava. Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja zahtjeva naknade. Ukoliko osiguranik naplati naknadu štete od osiguravača. ali po kome hoće: po osnovu osiguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Zbog toga je neophodno potražiti eklektično i praktično rješenje. Ono se svodi na mogućnost kumuliranja zahtjeva u onim vrstama osiguranja u kojima se štite opravdani interesi osiguranika uz istovremenu nemogućnost zloupotrebe ovog ovlaštenja. Pravno pitanje koje se ovdje postavlja glasi: imali oštećeno lice koje je ujedno i osiguranik pravo na dvostruku naknadu štete. Naše pravo spada u grupu prava koja u razmatranom domenu razlikuju imovinsko od ličnog osiguranja.IV KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE 1. na naknadu i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja? Odgovor zavisi od teorijskog shvatanja o pravnoj prirodi ugovora o osiguranju koje je usvojeno u konkretnom pravnom sistemu. Postojanje elemenata drugih shvatanja u legislativi i praksi osiguranja. b) oštećenog osiguranika i osiguravača i c) osiguravača i štetnika koji je odgovoran za građanski delikt. Osiguranjem se. dakle. ovdje postoji kumulacija zahtjeva. razliku može tražiti od drugog. Kod osiguranja života osiguranik ili korisnik osiguranja može u cjelini ostvariti pravo na naknadu od odgovornog lica i naplatiti sumu osiguranja iz ugovora o osiguranju. a bez obzira 300 . Oni se konstituišu između više lica: a) oštećenog i odgovornog po osnovu građanskog delikta. Kumuliranje zahtjeva za naknadu Osiguranje ne pokriva samo rizike od dejstva više sile i slučaja nego i od štetnih ljudskih radnji. Dakle. te značajne razlike između imovinskih i ličnih osiguranja. ipak ne dozvoljavaju jednoznačan odgovor. Mi u principu usvajamo teoriju zaštite od rizika kao dominantnu. U izloženoj situaciji nastaju složeni pravni odnosi. Na naknadu ima pravo ugovarač osiguranja. Ovo je naročito slučaj kod obaveznih osiguranja. U pojedinim vrstama osiguranja osiguravači pokrivaju štetu ne ispitujući da li za nju postoji odgovornost trećeg lica. Osiguravač nema pravo na regresnu naknadu isplaćene svote od odgovornog lica. Osiguravač je dužan da isplati osiguranu svotu po ugovoru o osiguranju lica i kad je neko treće lice odgovorno za nastupanje osiguranog slučaja. Osiguranik se može obeštetiti samo po jednom osnovu. osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene naknade. tj.

Najčešće usvojena podjela osiguranja. koju prihvata i naš zakon. Šta je. 301 . za njega odgovaraju ostali osiguravači srazmjerno svojim dijelovima. vrstu opasnosti od koje se osigurava s obzirom na osobine. dok se obavezno osiguranje. dakle. prema zakonskim odredbama. odnosno do smrti ili povrede osiguranog lica. svaki osiguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije. svaki osiguravač ima pravo na svoju premiju. 948 ZOO). i prouzrokovač treba da odgovara za to (čl. nastaju obaveze osiguranika da izvijesti svakog saosiguravača i saopšti mu naziv i adresu ostalih osiguravača (čl. mora zaključiti. osiguranje lica i pomorsko osiguranje. Osigurana svota mu pripada po ugovoru o osiguranju. Naknada mu pripada po drugom pravnom osnovu. Obje naknade zajedno ne mogu preći iznos štete. na osnovu ugovora. s naknadom u slučaju dvostrukog i višestrukog osiguranja? Trebalo bi da odgovor bude isti kao kod kumuliranja zahtjeva za naknadu od osiguravača i od odgovornog lica uslijed čije je radnje došlo do štete. Dobrovoljno osiguranje nastaje voljom stranaka. Ako nije postupio nesavjesno. Kod dvostrukog osiguranja vodi se računa o savjesnosti ugovarača osiguranja. umanjena mu radna sposobnost i sl. 2. V PODJELA OSIGURANJA 1. Ukoliko jedan osiguravač ne može da plati svoj dio dugovne naknade. jer zbir svih naknada ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta. jeste osiguranje imovine. osiguranje se dijeli na dobrovoljno i obavezno. Kriteriji podjele Podjele osiguranja na različite grupe zavise od kriterija na osnovu kojih se klasifikacija vrši. 934 ZOO). za to je uplaćivao premije u fond osiguranja. Nečijom skrivljenom radnjom nanesen je bol osiguraniku ili korisniku osiguranja. Višestruko i dvostruko osiguranje Postavlja se pitanje da li osiguranik može naplatiti naknadu od dva ili više osiguravača ako je ista imovina ili isto lice bilo osigurano kod njih za isto vrijeme od istih rizika. Pri tome treba imati u vidu da zakon pravi razliku između višestrukog osiguranja kad zbir svota osiguranja ne prelazi vrijednost osiguranog predmeta i dvostrukog osiguranja kad tu vrijednost prelazi. Svaka od glavnih grupa osiguranja dijeli se na vrste. Ako je ugovarač postupio nesavjesno. Prema načinu na koji nastaje. Svaki osiguravač snosi iznos naknade srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovoru. To je razumljivo. a ugovaraču pripada naknada od svakog osiguravača po ugovoru.na to što je naplatio osiguranu svotu. oštećen mu dio tijela. Tek kad se dogodi osigurani slučaj. Vrsta osiguranja označava vrstu rizika. U višestrukom osiguranju svaki osiguravač odgovara za izvršenje svojih obaveza u potpunosti.

Poznato je više vrsta osiguranja imovine.osiguranje od odgovornosti za nedostatke isporučenih proizvoda (garancijsko osiguranje). osiguranje dobara) dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. jednostavno.montažno osiguranje.šomažno osiguranje. koje obuhvata osiguranje prevoznih sredstava (kasko) i osiguranje tereta u prevozu (kargo). .osiguranje predmeta za naknadu ako radnik strada ili se povrijedi na poslu. klizanje tla). .od požara i nekih drugih opasnosti (grom. tj. . . snježna lavina. .od provalne krađe.osiguranje troškova i liječenja. koje su prouzrokovane njegovom upotrebom opasne stvari.transportno osiguranje. .kombinovano osiguranje namještaja. eksplozija. . Kod osiguranja od imovinskih šteta obaveza osiguravača se sastoji u naknadu imovinske štete koja nastaje kad se desi osigurani slučaj. Kod osiguranja stvari predmet je stvar imovinske vrijednosti i naknađuje se šteta u slučaju propasti ili oštećenja stvari. Društvo za uzajamno osiguranje nema ovu mogućnost (čl.osiguranje dobitka.osiguranje životinja. . ZOIO netaksativno nabraja neka od njih: . Osiguravač može provoditi sve vrste osiguranja imovine i lica za koje je registrovan. jer ih naknađuje osiguravač. . 9 ZOIO). osiguranje privrednih organizacija od opasnosti prekida rada uslijed požara i nekih drugih opasnosti. odnosno istim uslovima osiguranja. . odronjavanje. . je li šteta nastala kao neposredna ili posredna posljedica oštećenja ili uništenja stvari. transportno osiguranje obuhvata i osiguranje lica u prevozu. osiguranje od odgovornosti.na upotrebljivost stvari ili lica obuhvaćenih jednim pravilima osiguranja. . oluja.mašina od loma i nekih drugih opasnosti. .stakla od loma. 302 . Osiguranje imovine Osiguranje imovine (imovinsko osiguranje. Član 9. zatim kad nije ostvaren mogući dobitak ili kad su prouzrokovani neki troškovi. Osiguravač sa statusom dioničkog društva može se uz ostale poslove osiguranja baviti i reosiguranjem. po tom ugovoru se ugovarač osiguranja obezbjeđuje od šteta. poplava. bez obzira na to ima li oštećenja stvari. 2.osiguranje od zakonske odgovornosti ili.

4. Pristanak trećeg na zaključeni ugovor je neophodan. Kod osiguranja na doživljenje određene starosti može se obezbijediti da se osiguraniku isplati ugovorena suma odjednom kad doživi ugovorenu starost. Ugovarati se može osiguranje i od drugih rizika kojima su stvari izložene za vrijeme trajanja osiguranja. U svakom slučaju. Treće lice se pojavljuje kao osiguranik onda kada ugovarač djeluje u svojstvu komisionara i onda kada je izričito označeno kao korisnik. kao što su krađa. Može se obezbijediti renta i u neke druge svrhe (školovanje djece. Osiguraniku. Kod osiguranja na slučaj smrti može se ugovoriti da se osigurana suma isplati nekom korisniku. od zajedničke havarije. očekivani dobitak. Ako nije drukčije ugovoreno. Bude li posljedica nezgode prolazna neposobnost za rad. Ovim osiguranjem nije obuhvaćeno i osiguranje od odgovornosti za štete koje se nanesu trećim licima u vezi s pravom raspolaganja ili sa iskorištavanjem broda. ili da mu se isplaćuje periodično (rentno osiguranje). Kod osiguranja od nezgode osigurava se od nesretnog slučaja koji može imati za posljedicu smrt. Osiguranje lica ZOIO u članu 9 razvrstava poslove životnih osiguranja na osiguranje života i rentno osiguranje. troškovi utvrđivanja i likvidiranja štete. isplaćuje se naknada. elementarnih nepogoda. troškovi opremanja broda. gubitak radne sposobnosti i narušenje zdravlja. 303 . eksplozija. Beneficijaru (korisniku) isplaćuje se osigurana suma kad je nastupila smrt osiguranog lica. Osiguranik može biti samo lice koje ima ili koje može da očekuje da će imati opravdani materijalni interes da ne nastupi osigurani slučaj. politički rizici. miraz itd). Osiguranje se vrši od plovidbenih nezgoda. infektivne i profesionalne bolesti. uređaji i oprema broda (kasko-osiguranje). te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo-osiguranje). neisporuka.3. Osiguranja lica su u teoriji i praksi postavljena šire. U ovoj grupi su osiguranje na nedoživljenje (osiguranje života) i osiguranje na slučaj bolesti. provizija i dr. isplaćuje se i naknada troškova liječenja. nezgode i nesposobnosti za rad (osiguranje od nesrećnog slučaja). osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu uslijed potpunog ili djelimičnog gubitka i oštećenja stvari. kopneni i drugi rizici. manipulativni. od razbojništva na moru i unutrašnjim vodama. zatim troškovi spasavanja. Plovidbeno osiguranje Plovidbenim osiguranjem se pokrivaju rizici kojima su za vrijeme plovidbe izloženi brod. Ugovarač osiguranja je po pravilu i osiguranik. osim obične bolesti. ratni rizici. ili beneficiraju se daje dio osigurane sume koji odgovara dijelu trajnog smanjenja opšte radne sposobnosti. njegovih uređaja i opreme i tereta na brodu. Ovo se osiguranje može posebno ugovarati. ili da se isplaćuje porodici u vidu penzije. požara. nagrade za spasavanje i štete. ili da pripadne nasljednicima. vozarina. a može se dati na različite načine.

Osiguravač nije dužan da ugovaraču osiguranja preda polisu prije nego što naplati premiju. U slučaju zajedničke havarije koja je nastala u vezi s osiguranim rizicima. 304 . na primjer. generalnoj polisi. doprinosi u zajedničku havariju koji se plaćaju za osigurani predmet. ako to nije posebno ugovoreno. Po Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. učinjen bez saglasnosti brodara. Osiguravač preuzima i rizik baraterije. kako namjerne štete koje pričine zapovjednik i članovi posade. Može biti propisano osiguranje od rizika koji ugrožavaju treća lica i od rizika koji predstavljaju opštu opasnost. odnosno i jednom i drugom. To bi bilo. Obavezno osiguranje Obavezno osiguranje se može uvoditi samo zakonom. po pravu nekih zemalja (Engleska i Njemačka). drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom. ugovor se raskida. Može se. Ako bi se promijenio brod bez saglasnosti osiguravača. kao i štete nastale uslijed radnji i propuštenja zapovjednika. međutim. skretanje s utvrđenog puta itd. plovidba bez dozvole brodara. Zakonom se može uvesti obavezno osiguranje i u drugim slučajevima. nedozvoljena trgovina. dakle. odnosno korisnika vazduhoplova. To je slučaj kod ugovora po tzv. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima i d) vlasnika. odnosno korisnika brodica na motorni pogon.Osigurane stvari se moraju prevoziti ugovorenim brodom. bez obzira na koji je brod ukrcan. pod baraterijom se podrazumijevaju. a čime se nanosi šteta brodu ili teretu. osim pretovara u slučaju nevolje. To je pravilo. krijumčarenje. b) vlasnika. odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. a nema pravo da ne izvršava svoje obaveze iz ugovora o osiguranju. Kad osiguravač isplati te naknade. c) vlasnika. Ima pravo još i na kamatu i proviziju koje su priznate u diobenoj osnovi. osiguranjem su pokrivene štete koje nastanu zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda. oštećenju ili konfiskaciji. Prema članu 66 ZOIO. Osiguravač naknađuje štete samo do iznosa sume osiguranja. od odgovornosti za štete počinjene trećim licima. kojim se brod i stvar izlažu uništenju. 5. osiguravač ih može odbiti od naknade prilikom likvidacije štete. Po pravima drugih zemalja. obavezna su sljedeća osiguranja: a) putnika u javnom saobraćaju od posljedica nesretnog slučaja. prelazi na njega pravo osiguranika na naplate iz zajedničke havarije do iznosa koji je platio. tako i sve štete koje su posljedica ne samo krivice nego i njihove obične neopreznosti. Ako nisu plaćene premije. troškovi u vezi s osiguranjem. pristajanje u nepredviđenim lukama radi nekog nedozvoljenog posla. Baraterija je. namjeran i nedozvoljen akt zapovjednika broda i članova posade. iz osiguranja se naknađuju gubici i oštećenja osiguranog predmeta. osigurati i teret “na ma kome brodu”.

nego organizacija koja obavlja saobraćaj i osiguravač. pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu. 67). Ipak. tj. ugostiteljske (čl. osiguravač je dužan isplatiti: a) ugovorenu osiguranu sumu ako je nastupila smrt ili ako je došlo do trajnog gubitka opšte radne sposobnosti. odnosno korisnika vozila.članice ureda (čl. Isto tako drugi poslovni subjekti. Osiguravač ima pravo na regres od prevozioca koji je propustio da zaključi ugovor o osiguranju. ako su prouzrokovane upotrebom motornog vozila. Ured za osiguranje objavljuje zajedničke uslove i tarifu premija osiguranja koje zajednički utvrde društva za osiguranje . jer ugovor ne zaključuje pojedinac putnik. trajnog gubitka opšte radne sposobnosti i za slučaj prolazne nesposobnosti putnika za rad (čl. Svi putnici ili njihovi nasljednici imaju pravo na isplatu osigurane sume i naknadu troškova. ili nanesene nečijoj imovini (uništenje ili oštećenje). ostala pravna lica su državni organi dužni da osiguraju svoje radnike kad ih prevoze na rad ili ih prevoze u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti. Ako putnika zadesi nesrećan slučaj. Osiguranim se smatraju sva lica koja su namjeravala da putuju. Prema trećim licima koja su ma po kom osnovu odgovorna za štetu prouzrokovanu nesrećnim slučajem pravo na naknadu do iznosa isplaćene svote prelazi na osiguravača. ako se desi da šteta bude nanesena motornim vozilom za koje nije zaključen ovaj ugovor.Svi koji obavljaju javni prevoz putnika dužni su da sa osiguravačem sklope ugovor o osiguranju putnika koje prevoze od posljedica nesrećnog slučaja za slučaj smrti. nego u krugu (stanica. odgovornost. 74 ZOIO). 72 ZOIO). Od iznosa naknade štete koju po osnovu sudske odluke prevoznik duguje putniku. 73 ZOIO). bez obzira na to imaju li kartu za to putovanje ili je nemaju (čl. Putnik je treće lice koje se koristi osiguranjem. 70 ZOIO). aerodrom). Kod obaveznog osiguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. odbija se iznos koji je putnik već naplatio od osiguravača (čl. Oštećeni ima pravo na razliku od lica odgovornog za štetu ako je šteta bila veća od iznosa koji isplati osiguravač po osnovu obaveznog osiguranja (čl. naknađuje osiguravač (čl. Sve štete nastale uslijed smrti. 69 ZOIO).turističke. pristanište. c) naknadu izgubljene zarade i nužnih stvarnih troškova liječenja. onda onoliki procenat od osigurane sume koliki je procenat djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. Za svako vozilo koje se obavezno registruje mora se zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti i bez dokaza o tome ne može biti registrovano. (čl. To isto su dužne učiniti i druge organizacije kad prevoze lica (ne svoje radnike) u vezi sa obavljanjem svoje djelatnosti . U prethodnom slučaju osiguravač ima pravo regresa od vlasnika. b) ako je došlo samo do djelimičnog gubitka opšte radne sposobnosti. 82 ZOIO). 69 ZOIO). povreda ili oboljenja. obavezu naknadu štete na zahtjev osiguranika preuzima osiguravač koji obavlja obavezno osiguranje autoodgovornosti sa sjedištem na teritoriji Federacije (čl. Osiguravač preuzima odogovornost i kad je vozilom upravljalo 305 . 72 ZOIO) po osnovu obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju.

odnosno vlasnika brodica na motorni pogon (čl.neovlašćeno lice. Premije se ne mogu određivati proizvoljno sa ciljem da se visokim premijama obezbijedi osiguravač. uvijek su moguća odstupanja. Pojam reosiguranja Osiguravač. putem svoje organizacije. Pošto se statističkim putem iznalazi prosjek. u nekim periodima. da bi se obrazovala što šira zajednica osiguranika. a ima pravo na regres od toga lica. nastoji da stvori što širu zajednicu osiguranika kako bi od prikupljenih premija obrazovao toliki osiguravajući fond da može podmiriti sve štete koje nastanu na imovini osiguranika i isplatiti sve osigurane sume kod osiguranja lica. 440 306 . 93-94 ZOIO) i korisnika. Najniže iznose osiguranja određuje Vlada Federacije na prijedlog ureda za nadzor (čl. 76 ZOIO). premija za njih mora biti stimulativna i koliko je moguće niža. str. teža je situacija za osiguravača kad dođe do izuzetno velikih šteta. Reosiguranje je. 262 Šulejić dr Predrag: “Pravo osiguranja”. Osiguranje se stoga i služi statistikom radi iznalaženja broja mogućih štetnih događaja za razne rizike koje pokriva. 84 ZOIO). 95 ZOIO). shodno zakonskim kriterijima. Ta se odstupanja nastoje neutralisati stvaranjem rezervi iz kojih se isplaćuju štete koje. 1992. ravnoteža je poremećena jer osiguravajući fond ne može da pokrije sve rizike. Postoji i obavezno osiguranje korisnika. 84 ZOIO). iako 262 reosiguravač u principu dijeli položaj osiguravača prema osiguraniku. Služi da se obezbijede sredstva za isplatu naknade šteta i suma osiguranja kad sredstva osiguravača nisu dovoljna za to. Pri tom valja voditi računa da osiguranje ima svoje funkcije i da su za njihovo obavljanje potrebna sredstva koja bi trebalo da budu što veća. Neophodno je postići ravnotežu u osiguravajućem fondu. pravo na regres prema ostalim osiguravačima koji se bave ovom vrstom osiguranja (čl. osiguranje osiguravača i zato se naziva “izravnanjem rizika”. S druge strane. Novi Sad. u stvari. osiguravač ima. Ako se regres ne može ostvariti od odgovornog lica ni sudskim putem. odnosno vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štete pričinjene licima i imovini na zemlji (čl. prelaze iznos sume naplaćenih premija. Misao. Zajednica rizika koju je organizovao osiguravač s ciljem kompenzacije i nivelisanja redovno očekivanih šteta nije u stanju da obezbijedi kompenzaciju. Reosiguravač u tom slučaju daje osiguravaču sredstva za naknadu šteta i za isplate suma osiguranja. Tada pomaže reosiguranje.. No. VI REOSIGURANJE 1. Reosiguranjem ne nastaju direktni odnosi između reosiguravača i osiguranika. Premiju izračunava na osnovu zakona velikih brojeva i pomoću računa vjerovatnoće. Sličan sistem odgovornosti postoji i kod šteta koje prouzrokuje nepoznato vozilo (čl.

To je osiguranje drugog rizika. U jednoj kvoti za sva svoja osiguranja rasterećuje se osiguravač. a ima još obaveza na naknadu štete.Reosiguranjem osiguravač prenosi na drugog osiguravača dio rizika plaćajući mu za to dio premije. U istoj mjeri učestvuje i u premiji. Osiguravač zadržava osiguranje jednog dijela rizika za se. 2. U drugom slučaju može se organizovati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka. 7 ZOIO). najprije. a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati naknade štete. Obaveze po zaključenim ugovorima koji prevazilaze ovako utvrđen limit osiguravač je dužan da reosigura (čl. Sve štete naknađuje osiguravač dok te isplate ne dosegnu ugovorenu svotu. u naknadi štete. Osiguravač može da ustupi na reosiguranje jedan dio svih rizika. Organizacija za osiguranje dužna je. a koji će prenijeti na reosiguravača. To je tzv. a drugi dio ustupa reosiguravaču. te naknade isplatiće reosiguravač. Može biti uspostavljeno na osnovu osigurane sume ili na osnovu štete. da do izvjesne visine snosi sam štetu (npr. a javlja se u nekoliko oblika. a višak prenosi na reosiguravača. ocjenjuje koji će dio rizika zadržati (samopridržaj). posebno za svaki slučaj. Kod osiguranja drugog rizika. Kod osiguranja štete. a ostatak. Za dio obaveza koje se ne mogu pokriti na ovaj način osiguravač mora zaključiti ugovor o reosiguranju u inostranstvu (čl. učestvuje i 307 . Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu poslova osiguranja koje obavljaju subjekti registrovani za tu djelatnost (čl. do 50. Ali u svakom poslu osiguranja učestvuje u snošenju rizika i reosiguravač. za koju osiguravač tako odredi. Zato se takvo reosiguranje zove kvotnim. odnosno sume osiguranja. Na primjer.00 KM). odnosno višak. čisto reosiguranje viška štete. Reosiguravač za svoje obaveze odgovara svim svojim sredstvima. Značaj reosiguranja za ostvarivanje funkcija osiguranja je doveo do njegovog uređivanja prinudnim propisima. Kad se desi osigurani slučaj. Danas se rjeđe koristi. Kad po ugovorima o osiguranju imovine od požara isplati na ime naknade tu milijardu dinara. U svakom poslu koji zaključi osiguravač. osiguravač ima u fondu milijardu dinara za pokriće šteta po osnovu imovinskog osiguranja od požara. Osiguravač. 2 ZOIO). 7 ZOIO). osiguravač određuje. da svojim opštim aktom predvidi iznose koje pokriva sopstvenim sredstvima. Drugi i osnovni način reosiguranja je ekscedentno reosiguranje. Osiguravač može stipulisati da snosi sve štete do ugovorenog iznosa. učestvuje u riziku i reosiguravač u ugovorenom dijelu.000. prenosi na reosiguravača. kvoti (npr. odnosno u isplati sume osiguranja učestvuju oba srazmjerno dijelovima u kojima su preuzeli rizik. za svaki ugovor o osiguranju. u svakoj naknadi štete. reosiguranje se može ugovarati na nekoliko načina. Vrste reosiguranja Reosiguranje se provodi na osnovu ugovora. 10%). Ponuda za zaključivanje ugovora o reosiguranju mora se dati najprije reosiguravačima u zemlji. Reosiguranje stoga i jeste sredstvo za podjelu rizika.

st. ugovor prestaje da postoji ubuduće (pro futuro). Kojom će se vrstom reosiguranja baviti. Smatra se da ugovor o osiguranju nije ni zaključen. Kod oba načina. Osiguravač je tada dužan vratiti osiguraniku srazmjeran dio premije. jedan dio rizika uvijek zadržava osiguravač. Sredstva reosiguranja obezbjeđuju se iz premija osiguranja i drugih prihoda po istom režimu koji važi i za ostale organizacije osiguranja. Kod osiguranja lica važi pravilo da je ugovor o osiguranju života ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu do koje osiguravač vrši ova osiguranja. Ako za vrijeme trajanja osiguranja predmet osiguranja propadne uslijed nekog događaja koji nije predviđen u polici. Pošto su ove situacije već djelimično razmotrene. U ovakvim situacijama stranke su dužne jedna drugoj vratiti ono što su primile po osnovu ugovora. 1. 2 ZOO).reosiguravač. ugovor prestaje da postoji posljednjeg dana roka (čl. Osiguravač je tada dužan vratiti licu koje je željelo da sklopi ugovor sve uplaćene premije (čl. 308 . Bude li trajanje osiguranja ugovoreno. bilo raskinut. najčešće u toku jedne finansijske godine. VII PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU 1. 2). I stečaj nad osiguravačem dovodi do prestanka ugovora po sili zakona. dakle. reosiguravač isplaćuje naknade koje nastanu pošto je osiguravač iscrpio svoj fond za te naknade. 944. 922). Otvaranje stečaja nad ličnošću ugovarača osiguranja nema ovakvo dejstvo. ako je u času njegovog sklapanja osigurani slučaj već nastao. 923. da je ništav. Prestanak ugovora po sili zakona Zainteresovanost društva za poslove osiguranja i njihov prinudno pravni režim stvorili su veći broj slučajeva u kojima se već po osnovu izričite zakonske odredbe smatra da je ugovor bilo ništav. reosiguravač preuzima obavezu da osiguravaču naknadi gubitak nastao u ugovornoj vrsti osiguranja u određenom periodu. Kod reosiguranja viška (godišnjeg) gubitka. posljedice poništenja i raskida ravnaju se prema opštim pravilima obligacionog prava. st. Istu posljedicu ima i činjenica da je bilo izvjesno da se osigurani slučaj ne može desiti (čl. tačka 1). st. ovdje će akcenat biti stavljen na njihov sistemski prikaz. 928 ZOO). Ista rješenja važe i za propast jedne ili nekoliko stvari onda kada ugovor obuhvata više stvari (čl. dejstvo stečaja nije trenutno. No. 898. Kod reosiguranja viška štete. ili je bio u nastupanju. Ugovor prestaje nakon isteka trideset dana od dana otvaranja stečajnog postupka (čl. Ako ništa posebno nije rečeno. određuje svaki reosiguravač samostalno. ili je postalo sigurno da će se desiti.

309 . Otkazni rok iznosi tri mjeseca. No. 922 ZOO). osiguravač može da se opredijeli za raskid ugovora ili za povećanje premije srazmjerno novoutvrđenoj veličini rizika. Ako osiguranik u drugom slučaju ni u roku od četrnaest dana ne prihvati prijedlog o povećanju premija. 909 i 914 ZOO). budući da on može da se opredijeli i za održavanje ugovora na snazi uz povećanu premiju (čl. Prvi slučaj u kome osiguravač ima pravo na jednostrani raskid je onaj u kome mu osiguranik namjerno da netačnu prijavu ili prešuti relevantne podatke. osiguravač ima pravo zadržati primljene premije i zahtijevati naplatu onih premija koje pokrivaju razdoblje osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora (čl. Ako to nije učinjeno odmah. ugovor se raskida po samom zakonu (čl. pod uslovom da je osiguravač odmah i preporučenim pismom obavijestio osiguranika o dospjelosti premije. dati najmanje tri mjeseca prije dospjelosti premije. Kada ugovor raskine. Procjena uticaja povećanja rizika pripada osiguravaču. Prestanak po samom zakonu nastupa kada protekne trideset dana od dospjelosti premije. otkazni rok je duži nego u prethodnom slučaju. Kod osiguranja dužih od pet godina. Istim činjenicama je motivisano i rješenje prema kome ugovor u svakom slučaju prestaje ako premija ne bude plaćena ni u roku od godine dana od dana dospjelosti. Razlozi za ovakvo rješenje leže u principima uzajamnosti i solidarnosti na kojima se osiguranje zasniva.Ugovor o imovinskom osiguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja posla. 913). Prestanak ugovora jednostranim raskidom Ugovor može biti raskinut izjavom volje jedne strane onda kada postoje uslovi koje zakon za to predviđa. Kada osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti da pruži potrebna obavještenja. Iznosi šest mjeseci od dana pismeno date izjave o raskidu. dakle. U ovakvim situacijama i osiguranik ima potpuno ista prava (čl. Značaj pogrešnog informisanja mora biti takav da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je znao pravo stanje stvari. Ovdje se nećemo zadržavati na opštim pravilima. osiguravač po proteku ugovorenog roka uvijek može izjaviti da raskida ugovor. Osiguravač može. Izjava o raskidu mora se. raskinuti ugovor ako se u periodu nakon njegovog sklapanja rizik toliko poveća da on ne bi u takvim uslovima ugovor uopšte zaključio. Izjavu o raskidu osiguravač je dužan dati u subjektivnom roku od mjesec dana po saznanju za istinite podatke ili po sticanju uvida u sve relevantne činjenice. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja osiguravač može raskinuiti ugovor sa danom dospjelosti premije. 914 ZOO). dalje. 908 ZOO). 2. ugovor prestaje istekom roka od trideset dana od uručenja osiguranika preporučenog pisma kojim ga osiguravač obavještava o isteku roka za uplatu dospjelih premija (čl. nego samo na mogućnostima jednostranog raskida koje Zakon o obligacionim odnosima predviđa za svaku od stranaka.

932 ZOO).Stečaj osiguranika može biti razlog zbog koga osiguravač ima pravo na jednostrani raskid ugovora. str. u teoriji se smatra da osiguranik ima opšte ovlaštenje da u svako doba otkaže ugovor. Napokon. Isto pravo pripada i osiguraniku (čl. Razumije se da tada treba da duguje naknadu štete koju je 263 takvim aktom prouzrokovao. Dio premije koja je plaćena za preostalo vrijeme osiguranja ulazi u stečajnu masu. osiguranik ima pravo na raskid ugovora kada osiguravač odbije smanjenje premije zato što se od zaključenja ugovora rizik smanjio. 358. 310 . 923 ZOO).Carić dr Slavko. osiguravač može raskinuti ugovor i onda kada je izvršeno nadosiguranje uslijed prevare osiguranika. Posebni rokovi za zahtjev i forma u kojoj se mora obratiti osiguravaču nisu predviđeni (čl. 916 ZOO). I osiguranik koji je pao pod stečaj ima pravo na raskid ugovora pod istim uslovima (čl. isto djelo. 263 Kapor dr Vladimir . Pored tri posljednje obrađene situacije. Izjavu o raskidu mora dati u roku od tri mjeseca od dana otvaranja stečaja. Napokon.

DIO PETI HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI) GLAVA PRVA ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI I UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Ček je uređen Zakonom o čeku. Mnogobrojni su pravni izvori koji uobličavaju ovu značajnu materiju. Priroda nastanka obaveze kao i ekonomski i pravni značaj u prometu uticali su na određivanje njihovog pravnog režima koji je znatno strožiji u odnosu na ugovorno pravo. 267 Inače. po pravilu. detaljno je regulisana Zakonom o mjenici. U okviru pojedinih ugovora (o uskladištenju. kao vrijednosni papir. Zato je materija regulisana. i unutrašnjim vodama). promjene kod papira koje vrši izdavalac (emitent) ili imalac papira. Opšta (zajednička) pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u Zakonu o obligacionim odnosima i bitni sastojci. Specifičnost toga režima ogleda se u strogoj formi izdavanja (pismena isprava). 257-258 o legitimacionim papirima i legitimacionim znacima. prenos papira. osim odredaba o regresu). Pravni izvori (vrela) Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) predstavljaju jedan od izvora nastanka obaveza na bazi jednostrane izjave volje. oni su doneseni na bazi unificiranih pravila sadržanih u međunarodnim konvencijama (tri konvencije iz oblasti mjeničnog prava 264 Vidjeti: ZOO. oni papiri i znaci koji nemaju obilježja hartija od vrijednosti.32/00). nastanak obaveze. ostvarivanje i dejstva prava. skraćeno: ZČ. prevozu) utvrđena su pravila koja se odnose na instrumente robnog prometa (robne hartije od vrijednosti). 265 Vidjeti izlaganja kod ugovora o prevozu (željeznicom. a to su skladišnica. čl. a kod nekih (dugoročnih) i obavezno učešće određenog državnog organa. novine Federacije BiH br. 234-256 i 259-261 o vrijednosnim papirima i čl. prestanak prava i drugo. suženom krugu prigovora. konosman (teretnica). 266 koji je postao i zakon model za ostale hartije od vrijednosti (pravila o mjenici primjenjuju se na teretnicu i prenosivi tovarni list. preduzimanju radnji (notifikacije na hartiji ili drugi upisi). skraćeno: ZM. imperativnim zakonskim normama. kratkim rokovima za preduzimanje radnji. novine Federacije BiH br. 311 . drumom. Detaljnije regulisanje tih papira nalazi se u specijalnim zakonima koji se odnose na pojedine ugovore. 267 Zakon o čeku (Sl. 266 Zakon o mjenici (Sl. prenosivi tovarni list. hitnosti postupka. Istim zakonom regulisani su legitimacioni papiri i 264 legitimacioni znaci.32/00). 265 Mjenica.

ostvarivati. pa se kaže da pravo iz hartije proizlazi iz prava na hartiju. a tri iz oblasti čekovnog prava 1931). To je.Trifković dr Miloš . Članom 35 ovog Zakona prestala je primjena zakona i drugih propisa koji su regulisali ovu materiju na teritoriji Federacije BiH. Ovaj propis pobliže uređuje materiju: emisije i prometa vrijednosnih papira. list RBiH broj 10/94. finansijskih organizacija i institucionalizovanih oblika kapitala (holdinga. Pravni akti specijalizovanih institucija kao što su berze (statut. komercijalni zapis i certifikat (kratkoročne papire). 270 Zakon o tržištu novca i tržištu kapitala (Sl. Pojam i osobine Hartija od vrijednosti je isprava o nekom građanskom (imovinskom) pravu koje je usko vezano za tu hartiju i čije je iskorišćavanje uslovljeno držanjem isprave. transfer agenata i dr. op. koncerna. koje je konstatovano na toj hartiji. 271 u kome su sadržana pravila o amortizaciji isprava. list FNRJ broj 8/47). odluke organa berze). 2. Opšta pravila o posredovanju sa papirima na tržištu kapitala sadrži Zakon o tržištu novca i tržištu 270 Danas. 39/98 i 36/99). ali se u praksi i dalje koristi pošto pobliže definiše pojedine hartije od vrijednosti. najuže je vezano za nju. 272 Sultanović dr Aziz . shodno čl. Tako je prestala i primjena Zakona o vrijednosnim papirima (Sl. osiguravajućih i investicionih društava). zatim propisi o deviznom i bankarskom poslovanju. 312 . list RBiH broj 10/94. U procesno pravnom smislu zakoni su jedini izvori prava. funkcionisanje berzi (berzi efekata).). dakle. list FNRJ broj 8/47) .cit. 13/94) 271 Zakon o vanparničnom postupku (Sl. Neka pitanja mjeničnog i čekovnog prava regulisana su i podzakonskim aktima. organizovanje profesionalnih posrednika kao i pitanja zaštite investitora. Sl. 474. 269 Zakon o vrijednosnim papirima (Sl. novine Federacije BiH br. pravilnici.) zauzimaju ključno polje regulacije u oblasti hartija od vrijednosti. veliki značaj imaju zakoni i drugi propisi vezani za osnivanje i kapitala. investirajućih društava. isprava o imovinskom pravu koje je sadržano u toj hartiji. Zakon koji se odnosi na postupak rješavanja nestalih ili izgubljenih papira je Zakon o vanparničnom postupku. 272 Smatra se da je hartija od vrijednosti takva isprava bez koje se pravo ne može zasnovati. investicione papire) te blagajnički zapis. državnih i drugih tržišnih institucija (komisije za vrijednosne papire. list FBiH broj 2/98). Kod izdavanja (emisije) i korištenja hartija od vrijednosti značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih institucija (dioničkih društava. pa i vrijednosnih papira. 2. fondova i dr. Pravo se ne može ostvariti bez isprave. Naziv zakona nije odgovarajući jer se isključivo odnosi na pet vrsta hartija od vrijednosti. 268 Za pojedine vrijednosne papire postoje posebna zakonska pravila. ostvaruje se raspolaganjem tom ispravom i prenosi se 268 Uredba o praznicima u smislu Zakona o mjenici i čeku (Sl.su donesene 1930. Uredba o zamjeni protesta dostavljanjem prepisa mjenice i čeka (Sl. 13/94). to pravo o kome je sačinjena isprava. posredovanje u prometu vrijednosnih papira. niti prenositi na drugog. rad brokera. Pravo se zasniva izdavanjem isprave. banaka.Simić dr Milić. str. Tako je Zakonom o vrijednosnim papirima 269 regulisana materija koja se odnosi na dionicu i obveznicu (dugoročne. bankarskim poslovima. list RBiH broj 2/92.preuzeti aktom.

Sadrže. Stvaranje (izdavanje) hartije od vrijednosti je jednostrani obligacioni posao. čl. utjelovljeno u toj ispravi. prvo. pravo da traži 313 . samo njen zakoniti imalac. da se pravo iz nje ne može zasnovati drukčije nego uvijek izdavanjem hartije. drugo. sadrže ovlašćenje korisniku da može tražiti izvršenje činidbe zapisane u hartiji i obavezu izdavaoca koji je dužan. koja ne mora biti uvijek gotov novac. kako se vidi. ili da izda određene stvari. Najčešće je izdavalac hartije u isto vrijeme i dužnik po hartiji. Iz prednjeg izlaganja izlazi: da bi se jedna isprava smatrala za hartiju od vrijednosti. a mogu nastati i javnim obećanjem nagrade i ponudom. Moguće su različite kombinacije i sjedinjavanja uloga tih lica. Najsavršenije i najpotpunije su one koje imaju sva tri obilježja: pravo nastaje. dužnika koji je obavezan na činidbu koja proizlazi iz hartije. uz njeno podnošenje. da isplati određenu svotu novca. ali se ipak hartijom od vrijednosti smatra i isprava bez koje se samo ne može ostvariti neko pravo (ono koje je u njoj zapisano). kreditnim i trgovačkim transakcijama. imovinskopravno potraživanje neke imovinske vrijednosti. i to lako prenosive. ostvaruje se i prenosi ispravom. tj. Za pojedine hartije od vrijednosti važe razne kombinacije bar dvaju od ova tri elementa. odnosno lice koje on ovlasti” (ZOO. Neki autori kažu da je kod hartije pravo inkorporirano. da se pravo ne može ostvarivati bez raspolaganja hartijom. da se ne može prenositi bez prenosa hartije. i treće. sama hartija i ono imovinsko pravo koje je u njoj označeno čine cjelinu. Manifestacije toga prava vezane su za odgovarajuće radnje sa hartijom. Hartijama od vrijednosti zasnivaju se obligacioni odnosi. i najposlije. pitanje hoće li i koja će od ovih obilježja sadržavati pojedina hartija zavisi od njene funkcije i od pozitivnih propisa. Hartije od vrijednosti imaju sljedeće osobine: prenosive su. čl. Sopstvenik hartije ovlašćen je da od dužnika zahtijeva da ispuni ono na što je obavezan tom hartijom. “Ispunjenje potraživanja iz hartija od vrijednosti može zahtijevati. Pravo na hartiju daje i pravo iz hartije. potrebno je. Naše pravo usvaja definiciju da je hartija od vrijednosti pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu (ZOO. zatim korisnika (povjerioca) koji ima ovlašćenje da se koristi pravom iz hartije. ili određenu količinu zamjenljivih stvari. Kod hartija od vrijednosti razlikujemo tri lica: izdavaoca. Pošto se hartijama od vrijednosti ostvaruje ogroman privredni promet i pošto one služe mnogobrojnim finansijskim. Drugi smatraju da je kod hartije od vrijednosti papir nosilac. reprezentant prava. Navedene karakteristike ne nalaze se kod svih hartija od vrijednosti. No isto tako. najčešće.prenošenjem. 234). 240). Potraživanje iz hartije od vrijednosti vezano je za samu hartiju i pripada njenom zakonitom imaocu. Jednostrani obligacioni poslovi nastaju uglavnom izdavanjem hartija od vrijednosti. ustupanjem te isprave.

bez njihovog korištenja. pripadaju povjeriocu (imaocu hartije). Kod drugih je obratno. zalagati i poklanjati itd.ispunjenje obaveze sadržane u hartiji ima samo onaj ko posjeduje tu hartiju. To je i svrha postojanja hartije od vrijednosti. Osnivanje i funkcionisanje dioničkih društava (banaka. Na prvom mjestu. Nosilac toga prava (sopstvenik) ima pravo da hartiju drži i da s njom raspolaže. Pravo na hartiju je kao i svako drugo stvarno pravo koje pravni subjekt može imati na nekoj stvari. 314 . pa se tek na osnovu toga prenosa može tražiti ustupanje hartije. a naročito da je pusti u promet. upravo njen zakonski imalac. kao i razne novčane i kreditne transakcije. red toga prenošenja nije isti kod svih vrsta hartija od vrijednosti. da se može kupovati i prodavati. prenos i uopšte raspolaganje pravom mogući su samo putem hartije. Prava iz hartije su prava koja. 3. Hartije od vrijednosti predstavljaju pouzdana sredstva (instrumente) obezbjeđenja. Ta prava mogu biti djelimično naznačena na hartiji. osiguravajućih i investicionih društava) ostvaruje se investicijama preko dionica. radi kojih je ona izdata. pa se ona ne bi mogla ni prenositi. Prema tome. kao investicionih papira. niti se može izvršiti obaveza drugome. Izvjesno je da se unutrašnji i međunarodni platni i robni promet. njen imalac može ostvarivati potraživanje koje je naznačeno na hartiji. iako je prenošenje tih prava zajedničko svim hartijama od vrijednosti. Bez hartije ne bi se mogla zahtijevati od dužnika isplata svote upisane na hartiji (izvršenje činidbe iz hartije) niti bi se mogla ostvarivati druga prava. Kod jednih se mogu prenositi prava iz hartije pojedinim pravnim poslovima odvojenim od prenosa hartije (prodajom). Prenošenje hartije na drugo lice znači prenošenje prava sadržanih u hartiji. u ovoj mjeri. Značaj hartija od vrijednosti Ekonomska i pravna važnost vrijednosnih papira je izuzetna. Pravo na hartiju omogućuje imaocu da ostvaruje prava koja su sadržana u toj hartiji. nego onome ko posjeduje hartiju. Pravo da traži izvršenje obaveze navedene u hartiji ima samo onaj ko posjeduje hartiju. Time što ima pravo na hartiju. prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava: onaj na koga su prenesena ima pravo da zahtijeva da mu se uruči hartija i da mu dužnik izvrši obavezu na koju glasi hartija. No. Ali prenosom hartije prenose se i prava vezana za nju. Kaže se da pravo iz hartije ide za pravom na hartiju i da pravo na hartiju proizlazi iz prava iz hartije. dakle. niti se može tražiti ostvarenje prava bez hartije. prema načelima i propisima. Pravo na hartiju i prava iz hartije su tijesno vezani. ne bi mogle obavljati. Pravo je. nema nikakvog prenosa prava iz hartije odvojenog od prenosa hartije. a utvrđena su i precizirana propisima za svaku vrstu hartije od vrijednosti. Kod hartija od vrijednosti postoje dvije vrste prava: pravo na hartiju i pravo iz hartije. povezano s hartijom dvojako: za ostvarenje prava upisanog u hartiju potrebna je hartija.

kreditno pismo. nego što je slučaj kod ostalih pravnih poslova. 275 U novije vrijeme tradicionalni vrijednosni papiri javljaju se u različitim varijantama kao što su: obveznice bez kupona. Svi oni su u tijesnoj vezi sa pravnim pristupom koji je upravljen na bitne elemente hartija od vrijednosti i legalne radnje sa istim. postupak amortizacije u slučaju nestanka ili nesposobnosti za cirkulaciju. polica o osiguranju. Te funkcije se ogledaju u: efikasnom korištenju hartija od vrijednosti i ostvarivanju njihove efikasne zaštite. obveznica te kao instrumenti robnog prometa . 273 Svi ovi pristupi zajedno čine jedno jedinstvo u okviru materije prava hartija od vrijednosti. U literaturi se navode osnovne funkcije hartija od vrijednosti koje služe kao instrumenti plaćanja . obveznice vezane za indeks. str. Mate. 1963. “consideration” je neki razuman razlog. 1993. 86-91. obveznica). prevozna isprava kod multimodalnog prevoza. ček. kao instrumenti akumulacije kapitala . hipotekarno pismo. direktiva i pravnih akata koji terba da ostvare dvostruku funkciju. postoje i drugi papiri kao što su trgovačka uputnica. str. pravni ili juridički. Sarajevo. 2003. 300307.mjenica. hipotekarne obveznice. robna uputnica. U okviru ekonomskog značaja hartija od vrijednosti potrebno je spomenuti da savremena kretanja karakteriše proces donošenja jedinstvenih standarda. 275 Vajner dr Zdenko: “Vrijednosni i drugi papiri robno-novčanog prometa”. U sudskom postupku povjerilac mnogo lakše i jednostavnije ostvaruje svoje potraživanje jer ne mora dokazivati pravni osnov nastanka potraživanja.g. kod nekih uz prethodno odobrenje državnog tijela za hartije od vrijednosti (dionica. imaju obilježja hartije od vrijednosti. Držanje hartije je dovoljan dokaz.dionica. 4. dionice vezane za indeks i drugo. uputstava. 274 Prednost za dužnika je u tome što mu povjerilac vraća hartiju od vrijednosti kada izvrši činidbu i tako ima vjerodostojan dokaz da je obavezu izvršio. prenosivi tovarni list. Inače. Posebna je napredak ostvaren u oblasti komunikacija elektronskim putem uz upotrebu modernih informaciono-komunikacionih Pobliže kod: Silvije Orsag. javni ili društveni. Vrijedonosni papiri. investicioni i korporativni pristup značenju hartija od vrijednosti. prima ispravu u dobroj vjeri stice nad njom vlasništvo jer se “consideration” pretpostavlja (prethodi mu “good consideration”). Prema anglosaksonskom pravu: svako ko. oblik (forma). kao instrumenti dugoročnog kreditiranja obveznica ili kratkoročnog kreditiranja . 276 Zbog njihove naročite važnosti nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu: propisan je način izdavanja.Danas se posebno raščlanjuje tzv. špediterski tovarni list.teretnica. takođe. str. većinom određena protučinidba. blagajnički i komercijalni zapis. 273 274 315 . Jedan od razloga za čestu upotrebu vrijednosnih papira jeste sigurniji položaj povjerioca. način korištenja. obveznice sa varijabilnom stopom. uz naknadu. Zagreb. skladišnica.: “Tržišta kapitala”. Narodne novine. Pored ovih. Zagreb. u određenim pravnim sistemima. Revicon. certifikat. Javni pristup poklanja pažnju oblicima društvene kontrole nad emisijom i prometom hartija od vrijednosti dok ostala dva pristupa tretiraju njihov značaj sa različitih ekonomskih aspekata.mjenica. 276 Foley Bernard J. koji. prenos (transfer). te stroge sankcije (imovinske i krivične) protiv zloupotrebe i falsifikata.

278 Osnovno pitanje koje se u teoriji postavilo jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od vrijednosti. odnosno talon. Kada se hartija od vrijednosti sastoji iz više dijelova (složeni papiri). 316 . odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji. zakon predviđa sljedeće obavezne sastojke (ZOO. Beograd. II OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI 1. Zahvaljujući tehničkom napretku i u ovoj oblasti se sve više razvija poslovanje bez papira. odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na donosioca. kako bi se znalo o kojem se papiru radi (mjenici. Zapravo.g. Čl. 6) Potpis izdavaoca hartije. niti se ostvariti i prenositi. 278 ŠZO. Kada se hartija izdaje u seriji i serijski broj te hartije (dionice. za dionicu. komercijalni zapis). Vrijednosni papiri mogu imati i nebitne elemente. a šta kupon. Službeni glasnik. 5) Mjesto i datum izdavanja hartije. odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije (emitenta). Ako isprava ne bi sadržavala ma koji od njenih bitnih elemenata. Svetislav Milovanović. akciji). svaki komad hartije od vrijednosti mora da sadrži. Posebnim zakonom. Bitne elemente. čl. Zavisno od 277 O ovim aspektima pobliže: Mr. obveznice). koji je momenat njegovog nastanka. odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi.tehnologija. čeku. Tako je za dionicu određeno šta sadrži plašt (isprava o dionici). 277 4. kao što je slučaj u našem pravu gotovo sa svim hartijama od vrijednosti. Savremene hartije od vrednosti. da li je sastavljanje pisane isprave dovoljno za postojanje konačne volje izdavaoca. zakonom je određeno koje bitne elemente sadrži svaki od tih dijelova. Bitni elementi (sastojci) hartija od vrijednosti Da bi se jedna pisana isprava smatrala hartijom od vrijednosti. ona tada ne važi kao hartija od vrijednosti. 3) Firmu. 965. Postavljanje problema Pravo iz hartije od vrijednosti je tako povezano sa hartijom da ono ne može nastati bez pisane isprave. 1999. 4) Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizlazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu). 235): 1) Oznaku vrste vrijednosnog papira. 2) Firmu. određeni su i drugi sastojci kao bitni (npr. koji su zakonom određeni. obveznicu.

kao korisniku prava. Zato je u trenutku kreacije papira i obaveze nužno da izdavalac ima sposobnost za obavezivanje. potreban i prijem hartije. Obavezu treba ispuniti povjeriocu koji je u trenutku izdavanja hartije samo određen (glasi na ime) ili nije određen (glasi na donosioca).trenutka nastanka teku pravna dejstva obligacionog odnosa i utvrđuju se potrebni uslovi za sticanje vlasništva na hartiji. isprava je kod izdavaoca i nije uručena povjeriocu. Teorija emisije I teorija emisije vidi u izdavanju hartije od vrijednosti jednostrani pravni posao i osnov obvezivanja. voljom i radnjama izdavaoca. Jednostrana volja izdavaoca 317 . nego puštanjem u promet (emitovanjem). teorija delegacije. ali su osnovne tri: teorija kreacije. jeste u tome što štiti imaoca prava iz hartije od prigovora izdavaoca isprave da je hartija mogla biti protivpravno puštena u promet. donekle. odnosno povjeriocu iz te hartije. koja je bila dugo primjenjivana. pojava povjerioca. teorija stipulacije. Druga shvatanja.kao jedinstva nastanka prava i obaveza. Teorija kreacije Prema shvatanju ove teorije. kao što su teorija poštenja. Samo izdavanje obuhvata sastavljanje (pisanje) i stavljanje potpisa na hartiju. Ova teorija uslovljava sticanje papira savjesnošću povjerioca. 3. Obaveza izdavaoca je nastala samostalno i nezavisno. Izložićemo stavove osnovnih teorija. Za razliku od teorije kreacije. Jednostrana izjava volje izdavaoca očituje se u činu izdavanja papira. Razlog za takvo shvatanje leži u činjenici što se izdavanje hartije od vrijednosti ne završava činom njegovog sastavljanja i potpisivanja (kreacije). odlaganje pravnih dejstava obligacionog odnosa do momenta predaje hartije od vrijednosti. ona smatra da obligacioni odnos nastaje u momentu stavljanja papira u promet. Za nastanak obaveze izdavaoca nije. Za dejstvo obligacionog odnosa neophodno je sticanje hartije. u trenutku izdavanja hartije i nastanka obaveze. opticaj. obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom izdavanjem hartije od vrijednosti. Međutim. pravna dejstva tako stvorenog obligacionog odnosa odgađaju se do momenta predaje hartije njenom sticaocu. Nesavjestan sticalac papira ne bi mogao postati vlasnikom isprave niti bi mogao steći valjano pravo povjerioca (papir ukraden). U zakonodavstvima postoje različita rješenja. koriguje monističku teoriju o pravnoj prirodi obligacija uopšte . teorija emisije i teorija ugovora. Teorijski posmatrano. dakle. pa nije potrebno postojanje drugog pravnog osnova ili akta povjerioca. Potpisivanje je završni čin davanja jednostrane izjave volje. Stoga je neki autori smatraju varijantom teorije kreacije jer samo pomjera momenat nastanka obligacionog odnosa. kao pisane isprave. U vezi sa momentom nastanka obligacionog odnosa razvilo se više teorija. korisnika papira. po mišljenju ove teorije. Po shvatanju ove teorije. prvenstveno objašnjavaju prirodu mjeničnog odnosa. teorija pravnog privida. Dobra strana teorije kreacije. Za jednostrano obavezivanje izdavaoca samo je to dovoljno. mada su se prenosila i na ostale hartije od vrijednosti. 2.

odnosno svoje obaveze. Po teoriji ugovora. odnosno voljnim radnjama izdavaoca i primaoca hartije od vrijednosti. Sve do tog trenutka (stavljanja u promet) izdavalac je mogao povući ili izmijeniti sadržaj hartije. obligacioni odnos nastaje u momentu kada izdavalac preda hartiju njenom korisniku. Pošto postoji izdavalac. stavlja u promet (banke. razvila se teorija pravnog privida. Odluka je pravno tek tada donesena. obveznica). Osnov nastanka obligacije jeste ugovor koji je zaključen onda kada je između izdavaoca i primaoca izvršena predaja i prijem hartije. Makar bilo savjesno. S druge strane. kao povjerilac po hartiji. Prigovara se teoriji emisije da nije riješila neke ključne probleme. Naročito u slučaju masovnih trgovačkih efekata (akcija. Teorija ugovora Teorija ugovora ili ugovorna teorija bitno se razlikuje od prve dvije. kada se pojavio i povjerilac bez koga se ne može ostvariti pravo iz hartije.ugovor. ne predstavlja gotovu (konačnu) jednostranu izjavu volje izdavaoca. a treće vrši distribuciju. ako bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje od strane izdavaoca (ukradena. kao dužnik i ovlašteni primalac. Obaveza izdavaoca prema savjesnom sticatelju hartije od vrijednosti koju je stekao kada je ona izašla 318 . nema obaveze izdavaoca ili ranijeg imaoca pošto u ovom slučaju nema njegove volje. Otuda i naziv ove teorije. Ne pruža se pravna zaštita savjesnom sticaocu hartije od vrijednosti koji je istu stekao dobronamjerno kada je hartija stavljena u promet bez volje izdavaoca ili ranijeg imaoca papira (indosatara). da bi izdavalac i tada bio obavezan. kao dvostranim pravnim aktom. Jedno lice štampa.na obvezivanje završava se činjenicom stavljanja hartije u opticaj jer je tada njegova volja konačna. Prema ovoj teoriji. nađena). ta voljna predaja i voljni prijem (sporazum) stvaraju dvostrani pravni akt . ova polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom. kao što uči teorija kreacije. Dosljedno ugovornoj teoriji. Sama teorija emisije pojavila se kasnije pod uticajem prakse gdje su uloge kod izdavanja hartija podijeljene. posebne institucije). postoji i prisustvo povjerioca pa se prava i obaveze iz hartije mogu ostvarivati. Ona dopunjuje nedostatke prethodnih teorija. Da bi se zaštitio savjesni pribavilac hartije od vrijednosti kada papir dospije u promet bez volje izdavaoca. ne bi se smatralo nosiocem prava iz takve hartije. sa razlikama u momentu nastanka. ovdje to nije slučaj. drugo potpisuje kao izdavalac. a ne kada je papir potpisao. izdavalac je učinio sve što je u njegovoj moći i što se traži od njega za nastanak obligacionog odnosa. Izdavalac može staviti prigovore da je hartija puštena u promet bez njegove volje i da njegova obaveza nije pravno valjana. Dok teorija emisije u faktu predaje vidi izjavu volje izdavaoca. Tada obligacioni odnos može proizvoditi pravna dejstva jer su ispunjeni svi potrebni uslovi. Samo sastavljanje hartije. Obaveza iz hartije nije uopšte nastala jer nije bilo voljne predaje hartije. Dok teorija kreacije i teorija emisije smatraju da obaveza iz hartije od vrijednosti nastaje jednostranom izjavom volje izdavaoca. Kada je pustio hartiju u promet. 4. nije zaključen ugovor.

stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. op. 283 zavisno od toga koji se pravni značaj pridaje faktu predaje hartije od vrijednosti. München.Luger-Katušić dr Jadranka: “Vrijednosni papiri . čl. čl. odnosno raniji imalac (indosatar). str. svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti. zakon predviđa zaštitu savjesnog pribavioca (sticatelja) hartije na donosioca. Sarajevo. slijedilo bi da je zakon prihvatio teoriju ugovora. a to znači prihvatanje teorije emisije. op. Naime. po zakonu. Radišić dr Jakov: “Obligaciono pravo”. Otuda smatramo da zakonski pojam “predaja” hartije od vrijednosti može samo značiti završni (krajnji) akt jednostrane izjave volje izdavaoca kada i nastaje obligacioni odnos. 1977. izdavalac mora računati na sopstveni rizik da hartija može doći u promet i mimo njegove volje. str.cit. nije u izjavi volje (nema ugovora niti jednostrane pravno valjane volje) nego u pravnom prividu. Teorija ugovora. Onaj ko je stvorio takav privid dužan je. jemči savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti na donosioca da će izvršiti obavezu u njoj upisanu. 280 281 279 319 . jamčiti bez obzira na njegovu volju. bez njegove volje. Prema izričitoj odredbi Zakona o obligacionim odnosima. Zagreb. 1979. Loza dr Bogdan: “Obligaciono pravo”. 239). Savjesni pribavilac hartije od vrijednosti na donosioca. str. 10). Nolit. 12. Usvojena je teorija ugovora 281 ili teorija emisije. danas je pretežno zastupljena u njemačkoj pravnoj literaturi. 1981. 267. Informator. 443 (prema Radišić. po zakonu.iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca. 279 Shvatanje teorije pravnog privida je u interesu pravne sigurnosti. 280 a prihvaćena je i u anglosaksonskom pravu. Utvrđujući princip da je pravo (potraživanje) iz hartije od vrijednosti vezano za samu ispravu i da pripada njenom zakonitom imaocu. 266. Isto rješenje prihvata i Zakon o vrijednosnim papirima .mjenica i ček”.kada izdavalac preda papir kupcu ili njegovom ovlaštenom zastupniku (ZOVP. što je opravdano kritikovano. 237). U tome vidimo da se teoriji emisije pridodaje teorija pravnog privida jer izdavalac. Larenz Karl: “Lehrbuch des Schuldrechts”. iako starija. 1985. Dosljedno iznesenim shvatanjima (teorijama) i gramatičkom tumačenju zakonske odredbe (ZOO. čl. 282 Rastovčan dr Pavao . II Band. i bez njegove volje” postaje zakoniti imalac te hartije i stiče pravo na potraživanje upisano u ispravi (ZOO. 282 odnosno teorija kreacije. Beograd.cit. Pri izdavanju hartije. koja je “izašla iz ruke njenog izdavaoca. odnosno njenog ranijeg imaoca. 244. 283 Radišić dr Jakov. obaveza iz hartije od vrijednosti “nastaje u trenutku kada izdavalac hartiju od vrijednosti preda njenom korisniku” (ZOO. 237). str. str. Sistemsko tumačenje zakona navodi na zaključak da su hartije od vrijednosti jednostrane izjave volje jer su obrađene pod tim naslovom (Odjeljak 5 ZOO). str. čl. 266). Teorijske razlike nemaju i svoje praktično značenje.

papiri nose (daju) različit kvalitet prava. osobinama izdavaoca hartije (emitenta). one se dijele na: korporacione ili papire sa učešćem.III VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. stvarnopravne i obligacionopravne. proizvodi iste pravne posljedice. Vasiljević Mirko. str. kompaniji tipa dioničarskog društva. pravo opcije i dr. str. vrsti prihoda koje ona nosi (daje).cit. Ti papiri reprezentuju ulog (kontribuciju) onoga ko ih je kupio (investitora. može razvrstavati.2. Kriteriji podjele Hartije od vrijednosti se mogu klasificirati po različitim kriterijima uzimajući u obzir sve njihove karakteristike i specifičnosti. 830-837. Udruženje pravnika u privredi. Poslovno pravo. O klasifikaciji hartija od vrijednosti pobliže: Dr. 45 i dalje.). kao da je izvršena i Vajner dr Zdenko. Predaja takvih hartija uključuje i predaju predmeta navedenih u toj hartiji. 2001. Ostale podjele daće se u pregledu. vremenu dospjelosti. Beograd. tradicione hartije. To znači da prenos hartije vrijedi i kao prenos svojine i ostalih stvarnih prava na predmetima naznačenim u toj hartiji. načinu određivanja imaoca prava iz hartije (korisnika). vrsti inkorporisanog prava. 2. imaoca papira). mjestu 284 285 plaćanja. Zato se i nazivaju papiri sa učešćem. a nekada i ličnopravnim papirima.g. Korporacione hartije Korporacione hartije sadrže (daju) pravo članstva u nekoj korporaciji. po pravilu. Dionica je tipičan primjer ovih hartija. Daju pravo učešća (participacije) u imovinskim interesima društva (pravo na dividendu) i. a taj ulog čini dio osnovne glavnice (osnovnog kapitala) dioničkog društva. 2. Izložićemo njihovu podjelu prema: sadržini prava koje je vezano za papir. Uobičajeno je da se sistematizacija vrši prema: ekonomskim funkcijama. odnosu hartije sa osnovnim poslom. Stvarnopravne hartije Stvarnopravne hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti samo na osnovu te hartije (založnica. vremenu kada treba ispuniti obavezu iz hartije.1. 285 284 320 . Među ovim hartijama su od naročite važnosti tzv. načinu određivanja valute. načinu i obimu izdavanja (emisije). kao član društva. 2. Svaka od hartija se. Hartije od vrijednosti prema sadržini prava Prema sadržini inkorporisanog prava koje je utjelovljeno u hartiju. skladišnica). op. može imati i druga prava (pravo prioriteta. dalje. Predaja hartije ima isto značenje. načinu kako je označeno lice (korisnik) ovlašteno iz papira i prema dospjelosti. na učešće u upravljanju (pravo glasa). Pored prava na dividendu i prava glasa imalac papira. Zavisno gdje spadaju.

Hartije od vrijednosti na donosioca Hartije od vrijednosti na donosioca su takvi papiri kod kojih je povjerilac. i po pravilu. Tražbina može biti upravljena i na neku drugu činidbu. na predaju stvari. Hartije na donosioca predstavljaju najvažnije obligacionopravne papire i one su za promet (transfer) najpodesnije jer njihov prenos nije povezan sa bilo kakvim formalnostima. obveznice. Kod njih je spojen stvarnopravni element (pravo svojine na hartiju) sa obligacionopravnim (tražbina označena na hartiji).3. I za obligacione hartije je karakteristično da se izvršenje tražbine označeno u takvoj hartiji može tražiti samo na osnovu hartije. čeka. ali se za svakog držaoca pretpostavlja da je savjestan. na ime i po naredbi (ZOO. Pošto imalac takve hartije ima pravo da raspolaže robom navedenom u njoj. Za onoga ko drži u rukama hartiju na donosioca pretpostavlja se da je njen vlasnik. čl. zapravo. dispozicionim hartijama.fizička predaja tih stvari. 236). Najčešće je tražbina upravljena na novac. Na koga. Obligacionopravne hartije Treća vrsta hartija od vrijednosti su obligacione hartije čiji je sadržaj neka tražbina. razlikuju se hartije od vrijednosti na donosioca.1. nosilac (titular) prava iz hartije. 3. lice koje može tražiti izvršenje obaveze upisane u ispravi. kao što je slučaj kod mjenice. te se hartije nazivaju i robnim. 321 . Nekada i trgovački običaj određuje da određena hartija glasi na donosioca. 3. hartija može glasiti. Samo savjestan držalac može tražiti ostvarenje prava iz hartije. jer se njenom prostom predajom (bez ikakvih drugih radnji) prenose i prava iz nje. Zbog toga i jeste ova hartija najpodesnija za promet. Za neke hartije sam zakon određuje da su to hartije na donosioca pa klauzula i ne mora biti upisana na hartiji. Na ovim hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Za hartije na donosioca je karakteristično što je u njima naročito naglašen stvarnopravni momenat jer se korisnik ne vidi iz hartije. Stoga ih u poslovnom svijetu često nazivaju cirkulacionim papirima. Predajom hartije prenosi se i pravo iz hartije. Za zahtjev da se ispuni obaveza dovoljno je imati u rukama hartiju. što imamo slučaj kod korporacionih hartija (akcije na donosioca). Hartije od vrijednosti prema nosiocu prava iz hartije Po načinu kako je na hartiji naznačen ovlašćenik. svaki njen savjestan držalac (posjednik). Sadržaj ovih hartija nisu samo tražbine (obligaciona prava) mada su najvažnije i najčešće. Sadržaj mogu biti i članska prava. naročito. 2.

Hartije od vrijednosti po naredbi Ovlašteno lice (povjerilac) po ovoj hartiji je lice koje je imenovano u hartiji. Izvršenje obaveze se može tražiti samo od izdavaoca te hartije. 239). ali i svako drugo lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Imenovano lice može prenijeti svoje pravo iz hartije na nekog drugog. dakle. nego samo onaj ko je upisan na hartiji (ZOO. pa za njih nije važno da li je na samoj hartiji napisana klauzula po naredbi. o čemu je već bilo riječi. Nije. Zakonitom imaocu gotovo je nemoguće da ostvari pravo iz hartije na donosioca ako hartija nestane (izgubi se. Omogućuje neke posebne transakcije sa povjeriocem. iako nije dovoljno potrebno je izvršiti upis na samoj hartiji. Može je izdavalac vezati za samo nekog (određenog imaoca) i zabilježiti na takvoj hartiji da će radnju navedenu na hartiji izvršiti samo tome licu. Kod dionica postoji i opasnost “preuzimanja” (take over) kompanije jer uprava nema uvida u imaoce dionica. Rđava strana ovih hartija je što su u prometu nesigurne. jer su ostala lica koja su učestvovala u prometu nepoznata i ne odgovaraju za obavezu iz hartije. 246). uništi se. kao što je već rečeno. čl. čl. može se prenositi ustupanjem (cesijom). Pravo se prenosi indosiranjem (žirom). 3. Mogu se sopstvenik ove hartije i njen izdavalac sporazumjeti da se ova bilješka (vinkulacija) briše i tako opet hartija postane hartijom na donosioca. Hartije od vrijednosti na ime Hartije od vrijednosti na ime najčešće nazivaju rekta hartijama. To se dešava kad imalac hoće da osigura svoje potraživanje bojeći se da hartija ne dođe u ruke neovlašćenom licu i da je ono ne zloupotrijebi. može narediti da se činidba izvrši tome drugom. ovlašćen iz ove hartije svaki njen imalac ili donosilac. To brisanje naziva se devinkulacijom. Pravo iz hartije na ime. Ova ograničena mogućnost cirkulacije hartije na ime može biti i dobra strana za njenog izdavaoca. pismeno obavijestiti izdavaoca te da se prenos upiše u registar izdavaoca. bude ukradena). U pogledu sposobnosti da služi prometu. hartija na ime je manje savršena i od hartije na donosioca i od hartije po naredbi. 3.3. Kod hartija od 322 . može se ova hartija pretvoriti u hartiju na ime.Po sporazumu izdavaoca i imaoca hartije od vrijednosti na donosioca. To je neophodno. pošto mu je poznat. Za neke hartije od vrijednosti zakon određuje da su po naredbi. a ima i širu mogućnost upotrebe prigovora. I za ovu vrstu hartija od vrijednosti važi pravilo da je za ostvarenje prava iz hartije potrebno posjedovati hartiju.2. ako se on vodi (ZOO. One sadrže pored imena povjerioca (remitenta) klauzulu “po naredbi”. jer je pravni odnos među njima neposredan. Takvo preinačenje hartije na donosioca u hartiju na ime naziva se vinkulacijom. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu koje je poimenično navedeno u hartiji.

a) Razlikovanje hartija od vrijednosti prema predmetu obaveze sadržane u papiru. Privatnopravne hartije izdaju poslovni subjekti. a) Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji. 5. dionica. hartije kreditnog prometa i dr. predoči). mada se one dalje mogu dijeliti na papire za finansiranje nekretnina. upotrijebiti rekta klauzula i time zabraniti njihov prenos. vremenu kada treba izvršiti činidbu iz hartije. okrug-kanton. kada se mora izvršiti činidba. 4. Rok dospjelosti može biti određen na jedan od sljedećih načina: Tačno određenog dana (datuma) (“platite 30. Protekom određenog vremena od nekog događaja (radnje) utvrđene u hartiji (“platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na uvid” ili “platite za tri mjeseca od podnošenja ove isprave na akcept”). skladišnicom. banke i druge finansijske 286 Foley Bernard J. U tom roku imalac hartije ovlašten je da traži izvršenje činidbe. grad. Ostale vrste hartija od vrijednosti Pored navedenih podjela. Imalac ostvaruje svoje pravo o roku koji se ugovara (skladišnica) ili se posebno utvrđuje nekim aktom (obveznica. Ostvarivanje prava može biti djelimično u određenim rokovima (godišnja isplata dividende. Na papiru stoji klauzula o tome (“platite po viđenju”) ili (“platite na prvi zahtjev”). robnim). takođe. jer se po zakonu smatra da je izvršenje obaveze po viđenju. papire bezgotovinskog platnog prometa.vrijednosti po naredbi može se. b) Hartije od vrijednosti prema izdavaocu (emitentu). založnicom. one se dijele na oročene. kao što je slučaj sa konosmanom. godišnja isplata kamata kod obveznica). Hartije od vrijednosti prema dospjelosti Prema roku dospjelosti. može biti novac i tada se govori o novčanim hartijama (mjenica. b) Hartije od vrijednosti po viđenju (a vista) takve su kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije čim mu je povjerilac prezentira (podnese. komercijalni zapis). odnosno ništa ne stoji u papiru. a dužnik je obavezan izvršiti. pa se takve hartije nazivaju realnim (stvarnim. po viđenju i sa neodređenim rokom. a može ih izdavati opština. ček). c) Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti. Protekom određenog vremena od dana izdanja hartije (“platite šest mjeseci od dana izdanja ove hartije”). 220. javnim povjerenjem (obveznica). op.cit. 323 . str. prenosivim tovarnim listom. Svaka hartija ima svoj rok dospjelosti. država. ovdje će se istaći još neke kako bi se stekla slika o složenosti materije vezane za hartije od vrijednosti. Razlikuju se javnopravne 286 Javnopravne izdaje država i za njih se kaže da su papiri sa i privatnopravne. samo je pitanje kako je on određen. Predmet obaveze može biti: neka stvar. godine”). jula 1998.

nominala 80 KM). Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima. nominala 50 KM. teretnica). Pošto hartija reprezentuje stvari. a treće ne donose nikakav prihod 287 (ček. Zahtjev za izvršenje činidbe iz hartije je osnovan samo ako je pravno valjan osnovni posao. Sarajevo. a kod drugih se vidi ta veza iz same hartije. Ako zakon nalaže. c) Hartije od vrijednosti se razlikuju i prema prihodu (prinosu) koji donose imaocu papira. Na zahtjev i o trošku imaoca te hartije se mogu sjediniti u jednu ili više. što omogućuje lakšu cirkulaciju i trgovanje. Zavod za računovodstvo i reviziju. e) Postoje tradicione hartije. Hartija je mogla biti izdata radi isplate duga. str. Svaki komad nosi određen serijski broj (“Serija A. Prve su nezavisne od osnovnog posla. Odlikuju se najvećim stepenom zamjenljivosti (fungibilnosti). skladišnica.institucije (dionica. 324 . one koja je upisana na hartiji. Zbornik radova. odnosno važiće. odnosno podijeliti na više hartija koje glase na manje iznose. 287 Simić dr Milić: “Vrijednosni papiri/hartije od vrijednosti”. komercijalni zapis). trgovačke efekte. 252). Serija B. 1996. povodom koga su izdate. Serija C. i kod kauzalnih hartija mjerodavno je ono što je upisano na njih. viša ili niža od nominalne vrijednosti. Imalac hartije u sporu mora dokazati postojanje i valjanost osnovnog posla. Ne mora dokazivati. mjenica). Ta cijena je. Kod apstraktnih osnova obaveze. Hartije koje se izdaju u seriji mogu glasiti na različite nominalne vrijednosti (Serija A. niti se upuštati. papiri se dijele na masovne i pojedinačne. U tom smislu postoje hartije koje: nose (daju) stalan prihod i nazivaju se investicionim hartijama (obveznica). Izdaju se u seriji. i dispozicione. Ekonomska i pravna svrha izdavanja hartije se vidi kod kauzalnih papira. Masovne hartije se izdaju u velikom broju primjeraka (komada) u istom obliku. 180. ne dokazuje se valjanost osnovnog posla (skladišnica po naredbi). na osnovu kojih se može raspolagati stvarima navedenim u hartiji. osnovni posao se ne vidi i on je odvojen od hartija. izdavanja stvari predatih na čuvanje i dr. nominala 20 KM. niti da li je ona pravno valjana (ZOO. Ti manji iznosi hartija ne mogu biti niži od najnižeg apoena hartije iz neke serije (ZOO. 256). za sticanje svojine na stvari dovoljna je predaja hartije (teretnica). ček. predaje prodate robe. čl. Za svaki posao izdaje se posebna hartija (mjenica). f) Prema načinu i obimu izdavanja. d) Prema odnosu sa osnovnim poslom. komercijalni zapis. hartije od vrijednosti dijele se na apstraktne i kauzalne. Pojedinačne ili individualne hartije izdaju se za svaki slučaj pojedinačno. čl. Dionica i obveznica predstavljaju “osnovni materijal” tržišta kapitala. kako je nastala osnovna tražbina. Imalac papira poziva se u sporu samo na formalno ispravnu (urednu) ispravu. po pravilu. kontrolni broj 00004”). hartija će imati pravna dejstva. na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari. druge daju promjenljiv prihod (akcija. Iako osnovni posao ima nedostatke.

Cesija Cesija je ustupanje tražbine ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara) koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Tražbina iz hartije od vrijednosti može se. Kako ove tražbine ne mogu biti ostvarene bez hartije i cesija je nepotpuna dok se cesionaru ne preda hartija. pod određenim uslovima. One se stoga i nazivaju rekta hartijama (neprenosivim) jer se ne prenose na način karakterističan i uobičajen za hartije od vrijednosti. čl. stavlja potpis prenosioca hartije. Posebnim propisom može se odrediti da se hartije od vrijednosti na ime prenose i indosamentom (ZOO. čl. Prilikom prenosa hartije od vrijednosti na ime cesijom vrše se sljedeće radnje: na samoj hartiji upisuje se naziv. dužnik je mora prihvatiti. mijenja povjerilac u tom pravnom odnosu. Njega se ne tiče. 242. Ako je cesija punovažna. jednostavnije i sigurnije izrazila. znači. umjesto robe. razumije se. 10). čl. takođe. odnosno za njega je svejedno ko mu se javlja kao povjerilac. Cesijom se prenose hartije na ime (ZOO. Cesiji. ZOVP. Važno je da za ovakav prenos ne treba nikakav pristanak dužnika. dakle. obavještava izdavalac i vrši upis prenosa u registar te hartije od vrijednosti. 2. Bez pismenog obavještavanja i upisa u registar (ako se vodi) prenos hartije od vrijednosti na ime ne može proizvoditi 325 . cedirati. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Na ovom se slučaju dobro vidi kako dolazi do izražaja značaj načela inkorporacije.IV PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI 1. no takav način prenosa je za te druge hartije od vrijednosti izuzetan i rjeđi. a to je indosiranjem (indosmanom) i najzad. njihova bitna karakteristika jeste prenosivost. Cesijom se mogu prenositi i druge hartije od vrijednosti. Uopšte o prenosu hartija od vrijednosti Pošto su hartije od vrijednosti namijenjene cirkulaciji u prometu. a ne samo one koje glase na ime. inače. prethodi neki drugi. Za punovažnost cesije hartije od vrijednosti potrebna je. o poklonu te tražbine. 242). Cesijom se. negocijabilnost (negotiable instruments). Za dužnika je važno što se kod prenosa cesijom primjenjuje načelo da se njegov položaj ne može pogoršati. i predaja hartije. prenose se i na poseban način karakterističan za ove instrumente. osnovni pravni posao (ugovor o prodaji te tražbine. One se mogu među poslovnim ljudima davati i uzimati umjesto novca ili. o ispunjenju neke obaveze i sl.). prenose potraživanja u obligacionom pravu. brže. Da bi se ta osobina što lakše. pravo iz hartije slijedi iz prava na hartiju. ako se on vodi. odnosno ime novog imaoca (stjecatelja). vrijednosni papiri se mogu prenositi na više načina i to: ustupanjem (cesijom) kako se.

onaj koji prenosi hartiju. Lica koja učestvuju u ovom poslu nazivaju se indosant i indosatar. Indosant je dotadašnji imalac hartije. One glase na neko lice (fizičko ili pravno) uz dodatak po naredbi (“platiti po naredbi N. Stoga dužnik ne može imaocu hartije stavljati druge prigovore osim onih koji proističu iz same hartije i iz neposrednog odnosa sa sadašnjim imaocem. To pravo može biti jače od prava koje je imao indosant. onom koje je tom bilješkom na hartiji označeno. 246). po naredbi. u posebnom jemstvu: indosant preuzima 326 . Prenošenje ovih hartija može biti zabranjeno i propisom (ZOO. ako je indosantu mogao isticati neke prigovore njegov dužnik iz hartije. Izjavom o prenosu indosant prenosi na indosatara pravo na hartiju sa svim pravima iz hartije.N. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. a ni ovlašćen da ispituje osnov i valjanost prenosa.” ili “predati po naredbi N. onoga ko je upisan na hartiji kao nosilac prava. čl.pravna dejstva prema izdavaocu hartije (ZOO. Indosamentom se prenose hartije po naredbi (order papiri). To je takav način prenošenja kada se na poleđini hartije zabilježi da ostvarenje prava koje je pripadalo licu označenom na hartiji pripada. Za njega je dovoljna formalna urednost prenosa.” ili “platiti N. Tako se pravo iz ove hartije može. 3. Naznačene radnje traže se i kod daljeg prenosa. Ovaj postupak pri prenosu prava iz hartije od vrijednosti na ime traži se uvijek. čl. kad hartiju ne prenosi sam izdavalac. Naime. Prvobitni ovlašćenik prenosi svoje pravo na drugo lice. Kod nekih hartija od vrijednosti pravno dejstvo indosamenta može se sastojati. stvara se lanac povjerilaca.N. neovisno od svoga prethodnika (indosanta). nekom drugom licu. čl. Dužnik pri ispunjenju činidbe iz hartije po naredbi nije dužan. bez obzira na to prenosi li se hartija cesijom ili indosamentom. po njegovoj naredbi. Indosatar je novi imalac. 248). To znači da se činidba ima izvršiti na zahtjev. ne može ih isticati indosataru. po naredbi svakog imaoca. prenositi dalje i na taj način se stvara čitav niz indosamenata. 249).-u ili po njegovoj naredbi”). Izjava o zabrani mora se upisati na samoj hartiji. Prenos indosamentom (indosmanom) Indosiranje je za hartije od vrijednosti specifičan. on je dužan da izvrši činidbu označenu u hartiji svakom licu koje takvim nizom indosamenata dokaže da je steklo pravo iz hartije (ZOO. Drugi mu dokaz ne treba. Svaki povjerilac (indosatar) stiče prava iz hartije samostalno. onaj na koga se prenosi hartija. ili po njegovoj naredbi nekome drugom. Indosament se bilježi na samoj hartiji tako da svako ko je dobije u ruke odmah vidi ko je povjerilac iz te hartije. a i najčešći način prenošenja. Indosamentom se prenosi pravo onako kako je zapisano u hartiji. Svaki prenosi pravo iz hartije na svoga slijednika.N. Ako je neprekidnost indosamenata formalno uredna. kad je tako određeno propisom.

mora se to izričito upisati u tu hartiju. Svakim indosamentom stvara se novi povjerilac. Postoje takođe i druge vrste hartija koje su po zakonu rekta hartije. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”.jemstvo prema indosataru i prema svim docnijim sljednicima (licima na koja hartija bude indosirana) da će činidba biti ispunjena. Svaki će indosant ispuniti obavezu iz hartije onom zakonitom imaocu hartije na koga je prenio hartiju i tako će ići redom do njenog izdavaoca. Ako se želi da se takve hartije učine lako prenosivim. ček). želi da postanu rekta hartije. a svaki je takođe i povjerilac svih prethodnih potpisnika. Ima. Svaki indosant odgovara svome indosataru i preuzima jemstvo da će u slučaju daljeg prenosa hartije svaki docniji indosant ispuniti obavezu iz te hartije. Odgovornost za obavezu leži na izdavaocu. a to znači i prenošenju. Dovoljan je i sam potpis indosantov na poleđini hartije od vrijednosti. kako je rečeno. obaveza ne prestaje. Indosament može biti puni. 327 . hartija koje su po zakonu hartije po naredbi. Puni indosament je kad se na hartiji napiše odredba o prenošenju i firma. odnosno naziv ili ime lica na koje se hartija prenosi (indosatar). Sve dok izdavalac hartije od vrijednosti ne izvrši obavezu iz hartije. Za hartije koje su po zakonu namijenjene prometu. po nekim hartijama ne samo svom indosataru nego i docnijim indosatarima u nizu indosamenata. Odgovara. čl. Vrlo često dodaje se i odredba “po naredbi”. hartije na ime (skladišnica i konosman). potpis dotadašnjeg imaoca hartije (indosanta). u nizu indosamenata svaki potpisnik jemči svim docnijim potpisnicima. napisala se ta klauzula ili ne napisala (mjenica. Blanko indosament je takav prenos kada se na hartiji ne upisuje ime indosatara. ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji (“ne po naredbi”) ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. a dotadašnji povjerilac postaje novi dužnik i tako ide dalje. 244). Izdavalac odgovara samostalno za obavezu povodom koje je izdao hartiju od vrijednosti. dolazi do niza indosamenata (lanca potpisnika). bjanko i na donosioca (ZOO. da postanu hartije po naredbi. potrebno je izričito staviti odredbu “ne po naredbi”. Postoji posebna vrsta solidarne odgovornosti dužnika: dužnik koji izvrši činidbu iz takve hartije od vrijednosti stiče pravo da traži izvršenje te činidbe od svojih prethodnika. Takva hartija prenosi se isključivo cesijom (ZOO. čl. Kod nekih hartija. mjesto i datum prenosa. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi može se zabraniti. Njegova obaveza ostaje bez obzira na to što se hartija prenosila i koliko se puta prenosila. od onih koji su indosirali hartiju prije njega. ako se hoće da otkloni njihova osobina prenosivosti. Ako se. dakle. Zabranu može staviti sam izdavalac ili indosant. Osnovna obaveza je na njemu. Hartije po naredbi mogu se pretvoriti u hartije na ime. 249). naime.

nema imena korisnika. smatra se kao da uslova i nema. prostom predajom iz ruke u ruku (tradicijom). Izvršava se onom ko je donese. 4. 241). Povjerilac iz hartije na donosioca je svaki onaj ko drži tu hartiju.N-a ili donosiocu”). ima njegov potpis na hartiji. i tražiti ispunjenje. Razumije se da može. pa sve što je rečeno o blanko indosamentu odnosi se i na indosament na donosioca. 328 . povjerilac (imalac hartije na donosioca) mora ići izdavaocu jer je on poznat. V PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI Prava i obaveze iz hartije od vrijednosti prestaju prema opštim pravilima o prestanku obligacija i specijalnim pravilima vezanim za hartije. prenose se prava iz hartije na donosioca (ZOO. Djelimični indosament je ništav (ZOO. čl. Propisom može biti određeno za neke hartije od vrijednosti da se ne mogu prenositi indosamentom na donosioca. 244). Lice koje je steklo hartiju blanko indosamentom može je dalje prenositi blanko ili punim indosamentom. Izuzetno. stavlja se riječ “donosiocu”. ali je u tom slučaju napisana i klauzula “ili donosiocu” (“platiti po naredbi N. U slučaju prenosa na donosioca.Upisuje se još mjesto i datum prenosa. umjesto imena indosatara. Zato takva hartija i jeste hartija na donosioca. Blanko indosament naziva se u poslovnom svijetu još i otvorenim žirom. Ako bi indosant ili ma ko drugi stavio neki uslov u indosament. Pri indosiranju hartija od vrijednosti ne može se postavljati nikakav uslov. Dalji prenos može se vršiti prostim ustupanjem. Tipična hartija na donosioca je ček (ZČ. Indosirati se mogu sva prava iz hartije od vrijednosti. potrebno je samo da upiše naziv. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. a ne samo neka. kao i svaki drugi imalac hartije od vrijednosti. predajom hartije drugome. ova hartija može da sadrži i ime korisnika. Prenos predajom (tradicijom) Predajom hartije. tražiti ispunjenje činidbe iz hartije. čl. U tom slučaju. Pošto se ne zna korisnik. na prazno (blanko) mjesto. čl. kao da to nije napisano. odnosno svoje ime iznad potpisa indosanta. 5). Nije potrebno nikakvo upisivanje na hartiji ni obavještavanje dužnika o prenosu. Obaveza iz hartije od vrijednosti ostaje uvijek onakva kako je upisana u hartiju prilikom njenog izdavanja. a može i punim indosamentom. Dužnik je dužan izvršiti obavezu svakom ko mu pokaže hartiju i zatraži izvršenje činidbe iz hartije.

po pravilu. što. Za neke hartije od vrijednosti nije uopšte dozvoljeno vođenje amortizacionog postupka. imalac te hartije može tražiti izdavanje nove isprave. kompenzacija. oštećena ili na bilo koji način nestala.1. Za pojedine papire zakon može odrediti da se na osnovu sporazuma stranaka izvrši proglašenje hartije za nevažeću (mortifikacija). na trošak imaoca. 230). nastupom određenog roka vlasnicima hartija se jednostavno isplaćuje vrijednost hartija. jer je odnos povodom hartije od vrijednosti po svojoj prirodi obligacioni. Prava prestaju otkupljivanjem hartije od vrijednosti što se često čini kod korporacionih hartija (dionica). na jedan od načina na koji prestaju (gase se) obligacije uopšte. novacija. str. čl. može tražiti za hartije koje glase na ime ili po naredbi. čeka) ne mogu se ostvarivati nikakva prava. Izdavalac hartije će izdati novu ispravu na trošak imaoca hartije. izvlačenje se vrši po lutrijskom sistemu i sopstvenicima se isplaćuje pored vrijednosti hartije i određen iznos (premija). konfuzija (sjedinjenje). oproštaj duga. izda nova isprava. West Publishing Co. zamjenjuje poništenu ispravu (ZOVP. Tu dolazi u obzir: izvršenje činidbe na koju glasi hartija (isplata mjenice. 288 Henn Harry G: “Law of corporations and other business enterprises”. 1970. Na osnovu sudskog rješenja imalac poništene hartije može tražiti: ispunjenje obaveze koja je proizlazila iz poništene isprave ili zahtijevati od izdavaoca da se. Sud će u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje. a njena istinitost i sadržina se mogu tačno utvrditi. kada postane pravosnažno. zastarjelost prava. Sudska amortizacija hartije od vrijednosti dolazi u obzir kad je hartija 288 Amortizacija se izgubljena. Paul. izdavanje stvari kod konosmana i skladišnice). a time i prava iz hartije. Otkupom prestaje da važi hartija. a oštećena isprava se vraća izdavaocu. 2. Na osnovu amortizovane hartije (mjenice. 335. Prestanak prema opštim pravilima Prava iz hartije od vrijednosti prestaju. Ako je određena hartija (isprava) oštećena u toj mjeri da je nepodobna za promet (cirkulaciju). Specijalni načini prestanka prava Prava iz hartije od vrijednosti prestaju poništenjem papira s obzirom na načelo inkorporacije. Najčešće se koriste ovi načini otkupa: vrši se izvlačenje (žrijebanje) brojeva i vlasnicima onih hartija čiji brojevi budu izvučeni isplaćuje se vrijednost hartije. St. ukradena. po pravilu. Privatnopravni postupak mortifikacije mora biti zakonom dozvoljen za određenu hartiju. vrijedi za lutrijske hartije i one koje glase na donosioca a plative po viđenju. a zasniva se na sporazumu dužnika i povjerioca iz hartije. 329 .

330 .

Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jednostranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorporirano (utjelovljeno. U nacionalnim pravima najznačajniji izvor jeste zakon. To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je naznačena (upisana) na samoj mjenici. i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom propisanoj formi. Mjenica je. hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu da ono.model za druge vrijednosne papire. nasuprot prava stoji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume. u određeno vrijeme i na određenom mjestu. Kako se radi o obligacionom odnosu (jednostranom pravnom poslu). rekta i dr.). I to su osnovne vrste mjenice. Osnovno razlikovanje mjenica je. Postoje i druge o kojima će biti riječi kasnije (bjanko. trata) mjenici. solo) mjenici. Pojam mjenice Savremeni zakoni o hartijama od vrijednosti ili mjenici obično ne daju definiciju mjenice. cirkulaciona. Ovakvo određenje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. radi objašnjenja momenta nastanka mjenično-pravne obaveze. u modernom pravu. kreditna. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon. prema tome ko plaća mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice. Razlog leži u činjenici što je mjenica već odavno postala hartija . kada se mjenica i 331 . Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenični poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. kao što se vidi. posebno obligacione. po naređenju izdavaoca. utisnuto) određeno obligaciono pravo (potraživanje). prvenstveno. U ranom srednjem vijeku. Izdavalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj. Može se reći da su one nastale. Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. Isto tako. Kao i svaka hartija od vrijednosti. nego umjesto toga. sadrže odredbe o tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala mjenicom. U našem pravu osnovni izvori su Zakon o mjenici (ZM) i Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). komisiona. isplati određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na toj hartiji ili isplati trećem licu za koje ono to naredi.GLAVA DRUGA MJENICA I POJAM I FUNKCIJE MJENICE 1. izdavalac mjenice može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj. Na osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam mjenice.

Kao što je već rečeno. isključivi pravni izvor bili su trgovački običaji.pojavila. Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita. Zahvaljujući njenim osobinama. mjenični povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice). a i obračunava se za kraći period). mjenica može zadovoljiti mnoge ekonomske ciljeve. 2. mjenica je mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard).reeskontna redovno niža. a izdaje se kao bjanko. a posebno prenosivosti (negocijabilnosti). Zadržaćemo se ukratko na njenim ekonomskim funkcijama jer se opširnije uči u ekonomskim disciplinama koje se bave finansijskim tržištima. nego zahvaljujući svojoj negocijabilnosti putem indosamenta. u međunarodnom prometu inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. U modernom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog plaćanja (gašenja jedne obaveze). Pored toga. kao bjanko akceptirana mjenica. u dobroj mjeri. ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata. bezgotovinsko plaćanje. Sigurnost je još veća ako je mjenica snabdjevena potpisima i drugih lica. bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja tražbine. Osim ovoga. bankarski akcept se koristi i kod plaćanja izvoznouvoznih poslova po osnovu neopozivog dokumentarnog akreditiva. Tradicionalno. zamijenio ček. Može služiti i u svrhu polaganja kaucije (kauciona mjenica). Kod robnih kredita. 332 . ona omogućava gašenje niza obaveza. U unutrašnjem prometu danas ju je. Banka kasnije može reeskontovati mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne kamatne stope . Najčešće se radi o akceptnom kreditu. Kao što se vidi. mjenicom je vršeno mobilizovanje kapitala (kredita) kroz eskontni kredit. pa je njen značaj u unutrašnjem i međunarodnom prometu izuzetan. Inače. Mjenica se može koristiti i kod čistih finansijskih transakcija kreditnog karaktera (finansijska ili kreditna mjenica). kupac akceptira mjenicu do visine kredita. u materiji mjeničnog prava izvršena je unifikacija pravila na međunarodnom planu. Isključivo kao sredstvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje kredita). kratki rokovi). koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost prigovora. s tim što akceptira tako izdatu mjenicu (akceptni kredit). akceptirana i rekta mjenica. Ekonomske funkcije mjenice Mjenica spada među najinteresantnije hartije od vrijednosti. putem svoje bankovne veze. Međutim. Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su obezbijeđena mjenicom. Umjesto da banka svome klijentu dadne kredit. mjenica služi kao sredstvo plaćanja na području platnog prometa jer se pomoću nje vrši doznaka novca.

do 1988. svi elementi moraju postojati. a po zakonu mora postojati. saglasno ugovoru sa izdavaocem. ona spada u grupu berzanskih hartija i zajedno sa obveznicom predstavlja značajan izvor finansiranja poslovnih subjekata. bjelice) mjenice koja se dosta koristi u trgovačkim i finansijskim transakcijama. Inače. nije uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu. Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. koja se daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja. u času stvaranja mjenice.I na kraju. II SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE 1. Moderna teorija o mjenici (teorija omisije.6%. jednim rukopisom i mastilom.7% . pored zakonskih i drugih pravila. 289 Trasirana (vučena. dakle. god. biti uneseni. Teorija omisije Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaka hartija od vrijednosti. op. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u mjeničnom saobraćaju uz očuvanje pravne sigurnosti. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u eskontu. postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje.cit. Obaveza je imaoca mjenice da ispuni potrebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na plaćanje. U protivnom. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od vrijednosti. postoje različite teorije. sukcesivno dopunjavanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. neće biti savjestan. teoriji jedinstvene radnje (unitu actu). mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja novčanog kapitala. Dopušteno je. Radi očuvanja pravne sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi.prema Bernard J. rok dospjelosti i dr. Svi podaci (elementi) unose se istovremeno. ima veliki uticaj na način vršenja “tradicionalnih finansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi vezani za mjenicu. str. 333 . Ovakvo shvatanje ne odgovara potrebama savremenog prometa. da bi ona imala karakter mjenice. propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog prometa i bankarske tehnike. U pogledu vremena kad pojedini elementi treba da budu uneseni u ispravu. U momentu predaje mjenice. 9. obveznice i mjenice ucestvuju sa 19. svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u momentu podnošenja mjenice na isplatu. u kategoriji eksternih izvora kapitala. a krediti sa 13. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja bjanko (blanko. 289 Kod nefinansijskih korporacija u SAD od 1982. Prema starijoj teoriji. trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se odnose na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje. Stoga ona dopušta da se svi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja mjenice. Foley.). isprava nema obilježja mjenice. i drugi. u protivnom. bankarska tehnika.

ne može biti upisan kao naslov. Ovaj elemenat neophodan je u kontinentalnim pravima.g. g) dan i mjesto izdavanja mjenice i h) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant). Fatima Mahmutćehajić i mr. geografski su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice. a lakše u naslov. Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Vedad Silajdžić. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu. ili po čijoj naredbi treba platiti (remitent). čl. Uopšte o bitnim elementima mjenice Trasirana (vučena. 2. i to na jeziku na kojem je isprava izdata. Naziv mora biti upisan u samom slogu. personalne. geografske i kalendarske. Mogla bi to biti obična građanskopravna obligacija. pošto se nove riječi teže mogu unositi u tekst. U stalne elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i naziv “mjenica”. tekstu. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i svaki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje.2. firma onoga koji treba da plati (trasat). d) označenje kad treba da plati (dospjelost).2. e) mjesto gdje treba platiti. c) ime. odnosno naziv. firma onoga kome treba platiti. Veljko Trivun. U praksi se. i taj je blanket cio štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima. Sarajevo 2003. a za ono što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. neki autori dijele bitne elemente mjenice na opšte. Po našem zakonu. takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. str. upotrebljava mjenični blanket. personalni su ime trasata. mjenica je hartija po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude sadržan i naziv “mjenica”. O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Doc. f) ime. Zinka Grbo Praktikum poslovnog prava. gotovo isključivo. Po anglosaksonskom pravu. ime remitenta i potpis trasata. Razlog tome bi bio da se izbjegne falsifikovanje. U pravnoj teoriji.1. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u času kad se ta isprava izdaje. 290 334 . 588-628. Opšti su naziv da je to mjenica i nalog za isplatu. koji izdaje država ili neka ovlaštena organizacija. a u kalendarske elemente mjenice 290 ubraja se datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice. 3): a) označenje u slogu isprave da je to mjenica. b) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca. trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente (ZM. odnosno naziv. Bitni sastojci (elementi) 2. odnosno o kakvoj se ispravi radi. dr.

Vrsta novca treba da bude naznačena. naredba za isplatu.600. iznos brojevima piše se u gornjem lijevom uglu. Dešava se da neko ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega.zakon izričito ne govori. ili kad kod jedne banke nema 335 . Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu. Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li biti naznačena po vrsti i količini novca. Mjenica je hartija od vrijednosti koja u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni iznos novca i. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan teksta. da zna ko mu je dužnik. pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Kod neslaganja svote napisane slovima i brojem . Da li ovu ulogu mogu imati kumulativno ili alternativno . U slučaju ovog nepodudaranja. Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do neslaganja. ili ne zna kod koje mu je banke veće pokriće. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedanput.4. Na prvom mjestu. Ona se zove neoperativnom mjenicom. bezuslovnosti toga naloga i oznake svote novca. Što se tiče naznačenja količine novca. naredba mora da glasi na sumu novca. može biti vezana za ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog lista”). Nije svuda tako. a slovima u tekstu mjenice.vrijedi svota napisana slovima. obično se navodi svota i brojem i slovima. 2.tada važi ona najmanja svota koja je napisana slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota i slovima i brojevima .00 KM”). bilo slovima.važi najmanja svota. a samim tim i mjenična obaveza. Na mjenici može biti navedeno više trasata. Teorija prihvata oba rješenja. Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Ime trasata Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata) bitan je elemenat. Mjenica sa više trasata nije rijetka pojava u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Zakon ne određuje to mjesto i o tome važi običaj. jer imalac mjenice valja da zna ko treba da mu isplati mjeničnu svotu. bilo brojevima .2. zakon je dao pravila kako se sukob rješava (ZM čl. mogli bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz mjenice bila neizvjesna. u Francuskoj uz potpis trasanta. Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li pokrića kod neke banke. U Engleskoj i u SAD. Kod vučene mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji u donjem lijevom uglu. ako bi se za isplatu postavljao neki uslov. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i slovima. 8). ako to i nije učinjeno. Ne može biti potraživanja stvari. Ako je u mjenici naznačeno više različitih svota.3. Po anglosaksonskom pravu.

u momentu kad je potpisuje. Po prirodi položaja trasantovog u mjenici. svako poslovno sposobno lice. Dužnik mora potpisati obavezu kada je već propisana pismena forma. mora imati poslovnu sposobnost u času izdavanja mjenice. ili ima li kod banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće. može primati obaveze. trasat može biti svako lice koje po propisima građanskog prava. Kad takva firma ne zna sigurno ima li uopšte. vući će mjenicu na obje banke kao trasate. razumljivo je da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i da nema smisla da budu označeni alternativno. odnosno naziv povjerioca. jer ako je mjenica prenošena. Ime remitenta Ime. Ako su remitenti navedeni alternativno. adresa je ipak potrebna. Inače. uz ime. Kad je trasant pravno lice. isplatiće je dužnik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. nije neophodno stavljati bližu adresu. smatramo. mora biti navedeno u mjenici. Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvjesnost. pored potpisa ovlašćenih lica na mjenici mora biti ispisana i firma. U času izdavanja mjenice. odnosno naziv pravnog lica. To može biti alternativno. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa.6. trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu. Remitent može biti fizičko i pravno lice. zanimanje. 2. odnosno uz naziv pravnog lica. banka kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa pokrića. 2. mjenica nije hartija na donosioca i zato remitent mora biti naveden u mjeničnom pismenu. bio bi određen njihovim međusobnim sporazumom. za razliku od anglosaksonskog. ali bi trebalo to učiniti. onda bi svoja mjenična prava mogli ostvarivati. Ako se mjenica vuče kumulativno. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta) Kako je mjenica obligacija. a dođe do protesta ili tužbe. Svi su zajednički dužnici. Mjenica mora biti potpisana onako kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje. a može i kumulativno. pa bi i isplatu mogli tražiti svi zajedno. Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satrasanti). Međusobni odnos takvih remitenata je građanskopravne prirode i. pa i u našem. U kontinentalnom zakonodavstvu. Ako su remitenti označeni kumulativno. dakle. a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci. Pošto se trasant potpisom obavezuje. Prilikom upisivanja imena remitenta. sasvim je prirodno da na njoj mora biti potpis onoga ko je izdaje. po pravilu. valjaće se obraćati i remitentu. samo zajednički. a može i od svih kao zajedničkih 336 . lica kome treba isplatiti mjeničnu svotu. Iako to zakon ne traži.5. pošto je i on regresni dužnik. Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. vrstu poslovanja i sl. vući će mjenicu alternativno na obje banke.dovoljno pokrića. Po pravilu se stavlja štambilj.

čl. odnosno na viđenje. Može ga odrediti i svaki indosant.” i sl. dnevna mjenica. god.2). “polovinom mjeseca” ili “medio”. st.” ili “pola godine od izdanja ove mjenice platite. čl. Rok dospjelosti ne može se odrediti van mjenice.” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri podnošenju na isplatu platite. onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja. vrijeme kad mjenična svota dospijeva za isplatu. lettre de change a vue). 34): a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan.7. onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja (ZM.. 2. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu. To je godina dana od izdanja.38.dužnika. Dopušteno je.” Rok dospjelosti je određen tačno datumom. čl. ali samo na kraće vrijeme od godine dana (ZM. “krajem mjeseca” ili “ultimo”. dospjelost označiti i uobičajenim izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. Međusobni odnos satrasanata nije mjeničnopravne prirode.” Važno je naznačiti.. da ne bi došlo do zabune od kada treba računati protek roka.” ili “kad imalac ove mjenice zahtijeva platite. Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mjenicu.1). Ova mjenica glasi: “1.. lettre de change a jour five).. jer je to njen bitni sastojak.. juna 2002.. čl.. 77). umjesto fiksno određenog dana. 35). 38).. Vrijeme se računa onako kako određuje građansko pravo (ZOO. st.. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac podnese u okviru zakonom predviđenog roka. Moglo bi se. 4. c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel. čl. To su: “početkom mjeseca” ili “primo”. To znači prvi dan u mjesecu. platite. lettre de change a date). ma kojim izrazom. Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja. Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova četiri načina (ZM.. nego građanskopravne. fiksan je. Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji 337 . pa se prema tome određuje dospjelost (ZM. čl. petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (ZM. mjenica ipak važi. Kada se mjenica plativa na određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti kalendari.2). Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili produžiti da traje duže od godinu dana. kad to ne bi bilo naglašeno. Dospjelost ovakve mjenice je određena protekom na mjenici naznačenog vremena od njenog izdanja. No ako se ne naznači. čl. kalendarska mjenica (Tagwechsel. uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept. a zakonska je pretpostavka da je to mjenica po viđenju (ZM. da se plaća od dana izdanja mjenice. Rok dospjelosti se mora naznačiti na mjenici. Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na isplatu. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. Označenje dospjelosti Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti. st.38.. inače.. b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel.

čl. Takve bi mjenice bile ništave (ZM. Dakle. U zemljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mjesta pod sankcijom ništavosti mjenice. 2). Ne važi ni mjenica sa naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana. podnosi se na isplatu. ali ne prije deset mjeseci od danas. ako se jasno i nesumnjivo zna na koje se mjesto misli. po svome izboru. 338 . Podnošenje na viđenje u stvari je podnošenje na akcept. savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta. ne bi postojao razlog za ništavost mjenice. 36). a po pravilu se i ne podnose. Mjenice sa naznačenjem krajnjeg roka plaćanja ne važe (“platite do 1.g. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu počinje teći od tog vremena (ZM. kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu.rok podnošenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju. aprila”). godine” ili “platite po viđenju. aprila iste godine platite 20. Mjesto plaćanja U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu platiti. 2. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio datum. Takva mjenica glasi: “tri mjeseca po viđenju platite. 36. stavlja se toponomastički naziv mjesta. No i kad ne bi bilo tako navedeno. Ova mjenica mora se najprije podnijeti trasatu na viđenje. U ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži mogući datum.000 KM”). tako da se vrijeme koje treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira mjenicu i stavi datum akcepta. Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. čl.8. 34). čl. st.” i sl. i rok se računa od dana podizanja protesta. onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj zemlji. svakog od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. 2). i kada protekne na mjenici označeni rok. a najdalje 20. Ne važe ni mjenice sa kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. a nije stavljena i bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac mjenice misli. Prema međunarodnoj praksi.000 KM.. valja je podnijeti na protest. godine platite 10. lettre de change de vue). Ako više mjesta nosi isti naziv. Trasant može odrediti da mjenica plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije naznačenog vremena. Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti. Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja. rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (ZM. 35.” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept. sudska praksa toleriše i uobičajeni naziv mjesta. ne važi. februara 2000. kosilo bi se s načelom određenosti mjenice. pošto bi to stvaralo zabunu. Kada protest nije podignut. st. takođe. pa pošto je on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje..”).. juna 2002. jula t. onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (ZM. a 5.. d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel. čl.

pretpostavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je navedeno pored trasantovog potpisa. pak. čl. Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Može biti. Visoko. Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Može taj podatak biti izostavljen. i antidatirana kao i postdatirana. i tada postoji zakonska pretpostavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici označeno pored imena trasata (ZM. 4. Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice Svi nabrojani elementi mjenice. U pogledu naziva mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja. ali ne mora biti tako. ni to mjesto ne bi bilo navedeno. b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja. u gornjem lijevom uglu. Sarajevo.9. Znači da označenje dospjelosti na mjenici može biti ispušteno. Sarajevo). U mjeničnom blanketu su ovi podaci navedeni na početku mjeničnog teksta. Dan i mjesto izdavanja Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku. logički se nameću iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. u lijevom gornjem uglu. Da bi se ipak omogućila što lakša upotreba mjenice. 339 . jer se time omogućuju ili olakšavaju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi ostvarivanja prava iz mjenice. pa ma gdje na mjenici. Mjenično pravo dozvoljava da ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen.d. Zakon o mjenici navodi tri pretpostavke bitnih sastojaka (ZM. Po teoriji omisije.d. Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d. Zakon ne traži da se mora pored geografskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj). Ako.Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice. ali je razumljivo da to treba učiniti. pretpostavlja se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. čl. st. 3. takva bi mjenica bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan elemenat. Važno je da se stave. dozvoljeno je odstupanje od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima kao da postoje u mjenici. 4): a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpostavlja se da je to mjenica po viđenju. Plaćanje kod HBB banke d.d. kako se vidi. znači. 2. savjesni imalac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mjesto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog prebivališta. c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja. a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. 3). ali nije neophodan. Važi i mjenica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi dan.

Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito od sjedišta trasatovog. Tako je upisano u mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko” d. Zakon o mjenici (čl. Razlozi trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u drugom mjestu. a ne trasat. Mjenicu može domicilirati samo trasant.o. Po teoriji omisije. U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa mjestom plaćanja.d.o. a da platac.d. Plaćanje u Tuzli”). a ne u Sarajevu. Mjenica na kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja. u Mostaru. Nema njegovog potpisa na mjenici. Plaćanje u Sarajevu”). a ne stvarno stanje. Domicilirana mjenica Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svoga sjedišta. Navođenjem nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja se trasat. nego u Mostaru. a ne trasat (“Merkur d. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Ako je to cilj. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu trasatovog sjedišta.d. To lice (platac). Sarajevo”). 340 . odnosno kod koga će se mjenica platiti. iako nije tačna adresa trasata. Plaćanje kod HBB banke d. pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici. Trasat može na domiciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata.d. lice koje će za njega platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant. da trasat može prilikom akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti. odnosno mjesto (platište).d. Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant naznačio da će istu platiti neko drugi. onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Ovdje se čak radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa mjestom plaćanja. Sarajevo. bude neko drugi. određuje trasat. radilo bi se o domiciliranoj mjenici. ili kod koga treba da se plati. Time se ne mijenja mjesto plaćanja. Mostar. Neki i tu mjenicu nazivaju domiciliranom. mogao bi mjenicu domicilirati svaki njen savjesni imalac. ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini. a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici (“Soko d. odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšteprihvaćeno. Sarajevo. koje nisu domicilirane. Sjedište društva “Soko” nije u Sarajevu. Plaćanje u Mostaru”. a ne sjedišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d. Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo ono što je upisano na mjenici. nego se samo daje adresa gdje će se. lice koje treba da plati.4. Sarajevo. jer se smatra da je trasant. kad je izostavio tu oznaku. odnosno nepravom domiciliranom mjenicom. Ako na mjenici piše: “Soko d.

Unose se ako mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije označe neki pravni odnosi između lica koja učestvuju u mjeničnom poslu. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule) Pored bitnih sastojaka koje hartija od vrijednosti mora sadržavati da bi bila mjenica. stavlja se solo klauzula (“1. godine platite za ovu prvu mjenicu. Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u naznačenoj vrsti novca.” ili “. Ako se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula) Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka.” 5. nego o većem broju primjeraka jedne iste mjenice. Ako se mjenica izdaje u više primjeraka. 10.N.”). Svi primjerci predstavljaju jednu mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. To bi bilo za slučaj gubitka mjenice. treći (tertia)... njenog podnošenja na akcept. Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže da se ne radi o izdavanju novih mjenica.”.. nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N. “po viđenju platite za ovu drugu mjenicu.. bilo to u njoj označeno ili ne..... a ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.N. Oznaka “po naredbi” Mjenica je hartija od vrijednosti koja je po sili zakona prenosiva (negocijabilna) po naredbi. platite za ovu jedinu mjenicu po naredbi N....2.1. mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u domaćem 341 . septembra 2003. a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.N.3. Navešćemo najčešće mjenične klauzule: 5. u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi sastojci (mjenične klauzule). 5. U mjenici ne mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N. Svaka je mjenica prenosiva indosamentom.g.. Njihovo unošenje nije nužno pa se stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim elementima). jula t..Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je označeno da će je isplatiti neko treće lice. Mjenica bi glasila: “12.g... za ovu jedinu mjenicu.000 švicarskih franaka efektivno. Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja da li su ti elementi uneseni u ispravu ili nisu..”)... jula t.. potrebno je navesti u tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima). Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valuti.”). 5. u stranoj valuti. (“1. drugi (sekunda). pa izostavljanje tog naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos.”.. Ako bi naredba glasila samo na isplatu nekog stranog novca (“Platite.” ili “u švicarskim francima”. a ne akceptant ili u kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu. ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti (moneti). platite za ovu solo mjenicu.

treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Inače. zatim “Vrijednost u meni (nama) samom” kada je trasant označio sebe kao remitenta. ugrožava svoj zahtjev na pokriće. Bezuslovnost mjeničnog naloga može se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji trasant treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). Tiče se osnovnog odnosa između njih jer govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju trasat prima.. O komisionoj mjenici biće riječi kasnije. prije nego što prihvati nalog iz mjenice. 5. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. Klauzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav 342 . bez izvještaja”. kreditu.N. čime ga je pokrio. Avizna klauzula (avizo ili klauzula o izvještaju) Klauzula govori o tome da li trasat. 5. kao komisionar N. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio novac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao banka trasanta eskontira mjenicu. pa se ne vidi kauza (razlog) obavezivanja. Ova klauzula ima građanskopravna. Ako klauzula glasi: “Platite. 5. Prema načelu strogosti.. na osnovu čega trasant. Može da glasi: “Platite .N. i na osnovu čega trasat pristaje da se mjenica vuče na njega. i stavite na moj račun” znači da trasat ima poslovni odnos sa trasantom iz koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. Trasat prihvata mjenicu. trgovačkim efektima. vuče mjenicu na trasata. a može biti i dug. a ne mjenična dejstva. protivno izvještaju.” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata). ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik. U suštini. robi. i stavite istu u račun N.. on time.6.N. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta.N.5. ali i između trasanta i N.novcu prema dnevnom ili određenom službenom kursu. radi toga što je primio pokriće od trasanta u novcu.4. Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije dobijanja izvještaja.. mjenični posao je samostalan i apstraktan. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) Pokazuje odnos između trasanta i remitenta.. Klauzula ima građanskopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje (obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnovana njegova mjenična obaveza. Postoje pravni odnosi između trasata i N. odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba remitenta.N... i stavite na račun N. ova klauzula se primjenjuje ukoliko nije u suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje. Kada postoji ovakva klauzula: “Platite. klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu.. i stavite istu na moj račun sa izvještajem” ili “Platite.

” ili “Platite samo po ovom primjerku. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na podizanje protesta. Isplatom toga primjerka ostali gube pravnu vrijednost. ona djeluje prema svim potpisnicima. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) Ovom klauzulom mjenica se pretvara u hartiju od vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom.” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost mjenice. podnio mjenicu na protest. Obično glasi: “Platite za ovu prvu. a cilj je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog (određenog) primjerka mjenice. Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo stavljati ovu klauzulu.. 5. to trebalo da učini. niti od njegovih sljednika.” ili “Platite za ovu mjenicu N.. Ne može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na drugi način. indosant ili avalist..N. tada se radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom 343 . tada djeluje isključivo prema njima.12. 5. 5.7. Ukoliko bi imalac mjenice. radi izbjegavanja suvišnih troškova.” 5. 5. inače. a ne mjenična dejstva. Klauzula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.11. Takva bi mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N. imalac mjenice zadržava sva mjenična prava. i pored postojanja ove klauzule.10.N. iako nije podigao protest u slučajevima u kojima bi. nema pravo na protestne troškove od lica koje je stavilo klauzulu. Klauzula o kamati Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju (a vista) ili na određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope.8.. Oznaka adrese Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču.izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. prema daljnim imaocima mjenice. kao regresnog dužnika.9. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost. Međutim. I ova klauzula ima građanskopravna. 5. ali ne i po njegovoj naredbi.. Ako je upiše trasant.. a ne i za ostale mjenice. koja nije indosabilna. a ne indosiranjem. Ako se lice ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala. a ako je stavi indosant ili avalist. Kasatorna klauzula Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka. Klauzulu može unijeti trasant...

punomoćnik kad stupa u neki pravni odnos za svoga nalogodavca. mijenjaju ili prestaju preduzimanjem određenih radnji.. ipak su obaveze ostalih potpisnika pravovaljane (ZM. Lažni zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. čl.cit. 9). Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. Po mjeničnom pravu. Vajner dr Zdenko. Ako ne stave svoj potpis na mjenicu. bilo povjerioca. po punomoći od 10. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu trasanta. godine ovlašten A. U građanskom pravu. odnosno krivičnog prava.A. III MJENIČNE RADNJE 1. 91). lično je obavezan po toj mjenici. dužnika ili trećeg lica. Ako se na mjenici nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu. Uopšte o mjeničnim radnjama Mjenica je tipična hartija od vrijednosti po naredbi kod koje prava nastaju. samo dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. 344 .str. op. uz pristanak tog lica. To je onda falsifikat i slučaj se rješava po propisima građanskog. Neke mjenične radnje su obavezne.cit. Odnos vlastodavca i punomoćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava. trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice. 491. obavijestiti je da nastupa kao punomoćnik. čl. tada ne nastupa njihova obaveza. punomoćnik kad potpisuje mjenicu kao trasant. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam za koji je vezan niz radnji i pravnih 291 poslova (mjeničnopravne radnje). ko se na mjenici potpiše kao zastupnik drugoga. str. a trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N. već potpišu zastupanoga. treba da napiše u ime koga je potpisuje. a da za to nije bio ovlašćen. Kada punomoćnik kod mjenice prekorači svoja ovlaštenja. Za preuzimanje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (specijalno) punomoćje (ZOO. on postaje solidarni mjenični dužnik. op. Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov punomoćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Svakom radnjom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka ima svoje pravno dejstvo. mora na to upozoriti drugu stranu. prenose se. Pošto je mjenica strogo pismena isprava.mjestu.”). 141. 291 Suprotno: Antonijević dr Zoran.N. ili u ime kojih je ona potpisana. dok su druge fakultativne. maja 2004. Radnje se preduzimaju u zakonom propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip mjenične formalnosti.

trasant mora imati poslovnu sposobnost. označavajući sebe kao remitenta. Nadalje. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu. jer je to pravna radnja. vuče (trasira) mjenicu na kupca. Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno pokazuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu. radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su: regres. ali je izdavanje mjenice i vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovljeno. što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. a stvarno je ona garant (žirant). 99). pošto po teoriji omisije izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen imalac do podnošenja na isplatu. akceptiranje. Potpis slijepih na mjenici važi samo ako ga ovjeri sud. U tom slučaju. Kao remitenta može označiti i nekog svoga povjerioca (drugo lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću. Popunjavanje mjeničnog blanketa nije neophodno. protest. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (privredno društvo) kao dužnik. Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno. isplata (plaćanje). Izdavanje se sastoji u popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično pismeno. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat. iako u nekim zemljama ima u tom pogledu odstupanja. 2. Mjenicu može da vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca. prenos. žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (ZM. odnosno organizacija koja pruža usluge. Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. Štambilj. ta se organizacija formalno pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice). Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe (stvari) ili za izvršene usluge prodavac. U osnovne mjenične radnje spadaju: izdavanje. amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Izdavanje mjenice Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. intervencija te umnožavanje i prepis mjenice. 345 . ako postoji takav ugovor. U mjeničnom pravu. a za preduzimanje pravnih radnji potrebno je da subjekt ima poslovnu sposobnost. mjenično jemstvo (aval). nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog ugovora (kupac. Pasivna mjenična sposobnost uglavnom je izjednačena u modernom pravu sa opštom poslovnom sposobnošću. Potpis izdavaoca mora biti u momentu izdavanja. odnosno primaoca usluga. Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost. čl.Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava.

dosadašnji povjerilac koji indosamentom postaje dužnik. kao indosatara. kao indosant. Pored naziva indosant i indosatar. 246).-u”. čl. 13. Prvi indosant je uvijek remitent. Izjava se. On je nezavisan od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i dužnika. daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in dosso . Cesija i indosament Jedna od osnovnih karakteristika hartija od vrijednosti jeste njihova negocijabilnost (prenosivost). Bjanko indosament Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme slijedeće radnje: 346 . smatra se kao da nije napisan. Indosament mora biti bezuslovan.na leđima). kakva je mjenica. a žiratar je indosatar. jeste indosament (indosman). novi povjerilac. Prenos mjenice 3.-a” ili “Platite N. Mora se potpisati jer dosadašnji indosatar postaje dužnik. dozvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). čl. 2). koriste se i termini žirant i žiratar.N. a ako je stavljen uslov.3. Obično se još stavlja datum i mjesto. Obično se piše: “Platite po naredbi N. Djelomičan indosament je ništavan (ZM.3. čl. U izuzetnim slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice.-u” ili “Za me N. Specifičan način prenosa hartija od vrijednosti po naredbi. Forma indosamenta nije zakonom propisana. 3. Prenosom mjenice indosamentom nastaje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. a dužnik po hartiji od vrijednosti se postaje samo potpisom. o čemu je bilo riječi u dijelu o hartijama od vrijednosti uopšte. po pravilu. Mjenica se može prenositi cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Treba upotrijebiti riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. prenosi prava iz mjenice na novog imaoca.N. Dosadašnji imalac mjenice.2. Žirant je indosant. st.-u” ili “Mjesto mene platite N.puni indosament (indosman).N. 3. 436-445) i pravila o cesiji hartija od vrijednosti (ZOO. jer je on prvi povjerilac po mjenici. Puni indosament Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alonžu) kojom imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Za prenošenje mjeničnih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju potraživanja (ZOO. Po anglosaksonskom pravu. ali tada mora biti cio ispisan .N.1.

Založni indosament Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima osnov u pravnom poslu van mjenice. e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući. O dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu 347 . vrijednost za naplatu”. 2.N-u. b) Indosirati svojim blanko indosamentom stavljajući samo svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta). nema ni njegove obaveze. u svojoj državini. ali ako bi mjenicu htio indosirati. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice. vrijednost za zalogu”. d) Ispuniti blanko indosament imenom nekog trećeg lica i predati mu mjenicu. za naplatu) indosament se preduzima radi opunomoćenja. niti je potpisujući. ono ostaje kod indosanta. Mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o zalogu: “Platite N.N-u. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom kao s blanko mjenicom (ZM. Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice. On ima sva prava koja proističu iz mjenice. s tim što mjenicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. indosatar kod blanko indosamenta je onaj koji ima mjenicu u rukama. nije dužnik po toj mjenici. On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice. i u tom će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta. tačka 3). c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje prenijeti ili podnijeti na naplatu. 3. I založni indosament može biti puni i bjanko. 3. opunomoćujući. Prokura indosament Prokura (punomoćnički. upisati svoj indosament i potpisati. Punomoćničkim indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu. da obavi i neke radnje.N-u kao punomoć” ili “Mjesto mene N. jer to je sadržaj njegovih ovlaštenja. za inkaso. čl.4. vrijednost za osiguranje” ili “Platite za mene N. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog potpisa. može to učiniti samo kao prenos punomoćja.N-u.5. 15. Prema tome. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka zaloga. koji mu je prenio mjenicu blanko indosamentom. Odnos naredbodavca i punomoćnika se mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to označava: “Platite N. st.N-u kao punomoćniku” ili “N.a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom. On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao punomoćje.

akcept) Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati određenu svotu novca. Time se umanjuje cirkulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo cesijom kao i druge građanskopravne tražbine. Sva ova lica mogu mjenicu dalje indosirati. prema tome. 4. Indosament sa klauzulom straha Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena (ZM. potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost.mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje. smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila pravna dejstva.7. Rekta indosament Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. čl. Povratni indosament Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na trasata. Obaveza se vraća opet na lice na kome je jednom već bila (ZM. on isključuje indosiranje. Izjava bi glasila: “Umjesto meni platite N. Čini to tako što izjavi o prenosu (indosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili “bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram za isplatu”. Naravno da ovakva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze tog dužnika. Time trasat postaje samo pretpostavljeni dužnik po mjenici. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom na mjenici. da se kasnije ne može uopšte prenositi indosamentom. čl. Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu pretvoriti trajno u rekta mjenicu. odnosno dodaje tzv. Ako bi se klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za neisplatu mjenice. može unijeti i trasant. a eventualni višak dužan je predati indosantu. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da postupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu. Međutim. 3. ali ne i po njegovoj naredbi” ili neki drugi izraz koji to isto označava. kao nebitni elemenat mjenice. 16). mjeničnopravna radnja 348 . Na to je jedino ovlašten trasant. On tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije indosirana (ZM.8. on je ovlašten da isključi svoju odgovornost. 12). ali ne tako široko kao indosant. Treba istaći da klauzulu straha.6. 3. 16). Međutim. 3. klauzulu straha. zatim na trasanta kao i na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. čl. bilo da ju je on akceptirao ili ne. Prijem mjenice (prihvat. Akcept je.N.

a ostali potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obveznici. jer odgovara svakom imaocu mjenice neposredno. Obično se daje riječima: “priznajem”. U tome je osobina mjenice i u tome je značaj akcepta. Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu predoči (podnese) na akceptiranje. Mjenica se podnosi na akcept “do dospjelosti”. 1). ako ne plati glavni dužnik. 26. pa čak i trasantu. Izjava o akceptu se. Neka prava dopuštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom izjavom). Ali i bez trasatovog potpisa mjenica je pravovaljana. stavljanjem odgovarajuće klauzule i svojim potpisom na mjenici. pa je ovaj odbije. To je sam potpis trasatov na mjenici. akceptant ipak odgovara za mjenicu. Akcept nije bitan sastojak mjenice. Dalji je značaj akcepta u tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. pravo da se naplati od njih. “akceptiram” i stavlja se potpis. nego prema licu koje je ili koje će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na akcept (ZM. 22). imalac mjenice mora imati dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu (indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu. čl. “primljeno”. imalac mjenice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog potpisa na mjenici. vjerovatno iz praktičnih razloga. po našem pravu. U tom slučaju. Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje. Stoga za akcept nije ni propisana forma. Obaveza je i samostalna. ako je mjenica došla u njegove ruke. Do tada je dužnik bio njen izdavalac. Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac. st. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični obveznik. Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept trasatu. Akcept i potpis stavljaju se obično na licu mjenice. potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo. Postoji i blanko akcept. Kod dodjeljivanja kredita. ona se ne gasi. a o dospjelosti od trasata traži isplatu. Akceptantova obaveza je neposredna. Akceptom trasat postaje glavni dužnik. čl. Na dan dospjelosti ili kasnije ne može se prezentirati na akcept.(izjava) kojom trasat. “prihvatam”. Akceptom se mijenja glavni dužnik u mjenici. u donjem lijevom uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mjeničnog sloga na lijevoj strani. uz mjenično obezbjeđenje. banke traže da se potpis akceptanta stavi u donjem desnom uglu mjenice. jer ako bi mjenica s obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća. Označavanje imena trasata jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. 349 . mora dati na mjenici i to licu mjenice. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov potpis stavljen na licu mjenice (ZM.

U tom slučaju. pa mu se pruža prilika da se za to pripremi. povjerilac ima pravo da preduzme postupak. god”). a akceptant je obavezan prema sadržini svog akcepta (ZM. prema regresnim dužnicima. Ako odbije akcept. b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena. b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu obavezu. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti. ali ne može doći u sukob sa trasantom. Tako. st.” a mjenična svota glasi 90. Kada se mjenica podnese na akcept. kao da nije ni dat. Naredbu o obaveznom podnošenju na akcept može dati i indosant.Od pravila da se trasirana mjenica može. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept. mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od jedne godine od dana izdanja”. 1). 2). Ako je akcept uslovljen. ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Akcept se ne mora datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). postoje izuzeci: a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept. 27). datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i kad je 350 . pa imalac ne treba da je protestuje. a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih dužnika (“Akceptiram 50.000.00 KM. 24.00 KM). Prvi slučaj. trasat ima alternativno jedno od sljedećih prava: a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i postati glavni dužnik po toj mjenici. odnosno dok ne protekne određeno vrijeme. Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje mjenice na akcept. odnosno “da mu se mjenica podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na akceptiranje” (ZM. Pošto je mjenični nalog bezuslovan. imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog neisplate. čl. c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacioni rok. Podnošenjem na akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica. st. a indosanti mogu samo skratiti (ZM. i akcept mora biti bezuslovan. tempus deliberationis). čl. Taj rok trasant može skratiti ili produžiti. Međutim. mjenica ipak zadržava sve svoje osobine. čl.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od danas”. može napisati: “Ne smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. god. 25. a ne mora podnositi na akcept. akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Drugi slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. smatra se da je izvršeno odbijanje akcepta.000. septembra 2004. (“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20. kod suda. septembra 2004. d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote. mjenica važi. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši.

Avalista. avalista odgovara povjeriocu neposredno. glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao avalist (akceptant. To je slučaj kada je dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činjenica upisa na mjenici. 5. u tim slučajevima. nego kao bjanko indosament. čl. No. Aval se daje samo za isplatu. Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno od mjenice. Svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost može dati aval. 33). imalac mjenice mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta. samostalno i solidarno jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči” (ZM. Radnja akceptiranja je konačna. važi zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (ZM. čl. st. Naprotiv. ako to nisu potpisi trasanta ili trasata. trasant do akceptiranja. 31). Ako se to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu). “kao garant”. “kao poruk”. obično se između budućeg avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je izvan mjeničnog posla (neki 351 . samo da ta izjava znači jemstvo. posebnom izjavom. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”. ko je njegov honorat (“kao jemac N. Dakle. čl. To je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jemči) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti svoju mjeničnu obavezu. a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. a akcept neopoziv kada trasant preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Dovoljan je i sam potpis na licu mjenice ili alonžu. a ne akcesoran pravni odnos. Može se dati za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (ZM. čl. “per aval”. trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan prema sadržaju danog akcepta (ZM. treba da odredi za koga garantuje. Napisani akcept trasat može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je odbio akcept. pa i neki već postojeći obveznik na mjenici. Mjeničnopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pravu u sljedećem: avalom se zasniva samostalan. Zakonska je pretpostavka da se svaki potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom. isplatiti mjenicu. Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili poleđini) ili na alonžu. Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz mjenice (honorata). Ipak. 30).posebnom odredbom (naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po proteku određenog vremena. Ako se mjenica ne datira. 32.N”). 4). “jemčim za isplatu” ili drugačije. izdavalac solo mjenice). Mjenično jemstvo (aval) Aval je mjenično jemstvo. Prije davanja avala (upisa na mjenici). u principu. sam potpis na poleđini mjenice ne vrijedi kao aval.

bankarski posao). nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata. čiju funkciju preuzima. 352 . 3). garanti. po zakonu. čl. avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog povjerioca (ZM. indosantovim prethodnicima). obaveza avaliste neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog formalnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je potpis na mjenici precrtan. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Aval se daje u slučajevima kada remitent. dao aval za nepismeno ili slijepo lice čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom). obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za koje avalira ništavna. akceptantu. iz ma kog razloga (dao aval za obveznika koji je mjeničnopravno nesposoban). u vrijeme dospjelosti. Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom pravu. potpisuje na poleđini mjenice. Smisao avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu. Međutim. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice. Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče. pravo regresa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna honoratu (trasantu. Žiro se ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu obavezu. indosant). Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju solidarno. Odgovornost je uvijek onakva kakva je odgovornost lica koje pokriva. postizanje sigurnosti za naplatu mjeničnog potraživanja. Zapravo. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld) pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje.odgovara isto kao lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant. 6. Podnošenje (prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od prezentacije na akcept. st.obligacioni ugovor. potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom. 33. U teoriji nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni aval. pa otuda za indosante naziv žiranti. akceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). tako i odgovara. pa i trasata. Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno žiranti. ko je povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu. pa su je dalje indosirala blanko indosamentom i tako postali dužnici. radi ojačavanja obaveze. akceptant. Isplata (plaćanje) mjenice Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. a želi to da prikrije. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u rukama. Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste . Razlog je u činjenici što dužnik ne mora znati. ili kao trasat. ili kao trasant. nego da su žiranti indosanti. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis. odnosno indosatar (povjerilac).

opasnost i štetu povjerioca (ZM. pa ni jedan ne mora pristati na raniju isplatu. čl. Ovo je njihovo pravo. ovlašteno lice za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka. tada je svaki mjenični dužnik ovlašten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak. st. 3). čl. čl. po pravilu. dužnik može zahtijevati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konstatuje isplata. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti pada u zakonom priznate praznike (državne. Mjenica se isplaćuje. 41. onda u njegovom stanu. ukoliko trasant rok nije skratio ili produžio. U tim slučajevima. a ne obaveza. po zakonu. Dužnik koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. čl. st. 39. 1). Kada povjerilac ne prezentira mjenicu na isplatu na vrijeme. što utiče na položaj regresnih dužnika. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj za obavljanje platnog prometa. trasantu ako nije akceptirana). izdavaocu solo mjenice. rok dospjelosti i dan plaćanja se ne podudaraju. 2). Inače. On je. Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita pravilnost niza indosamenata. u cijelom iznosu (iskup mjenice). čl. dužnik koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na kome je upisana klauzula o akceptu. 2). 40. čl. zatezne kamate i troškove. Što se tiče mjenice po viđenju (a vista).Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan dospjelosti. st. a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (ZM. Ima mišljenja da mjenicu treba podnijeti trasatu iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika. Ostatak neisplaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika. smatra se da je podnesena na isplatu (ZM. a ako se to ne vidi iz mjenice. 43). on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio. Domicilirana mjenica se podnosi na isplatu domicilijatu. mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku (akceptantu. 310). vjerske) jer plaćanje treba tražiti sljedećeg radnog dana. odnosno indosanti skratili. ovlašten da to učini i dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja (ZM. Za razliku od prezentacije na akcept. Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i prije dospjelosti.39. st. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična isplata). njena isplata se može tražiti bilo kada u roku od jedne godine dana računajući od dana izdanja. ali ne i istinitost potpisa indosanata” (ZM. od glavnog mjeničnog 353 . Ako je mjenicu isplatio neki drugi dužnik. Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. Dužan je odbiti isplatu ako zna ili bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac. što je različito od opštih pravila obligacionog prava o djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (ZOO. Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu.

uključena je kamata. regresno pravo obuhvata i pravo mjeničnog dužnika (regresnog) da traži naplatu isplaćenog od svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres). koju plaća dužnik. uz ispunjenje zakonskih uslova. 2. Ipak. c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom trasanta. 44). Regres Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na akcept trasatu. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku. jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena. na dan plaćanja ili za dva radna dana po dospjelosti. odnosno akceptant. čl. 7. kao i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu njemu odgovorni. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje trasata i akceptanta. Ako nije određeno. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cijelosti ili djelimično. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. bilo potpuno bilo djelimično. a to su trasant. čl. Postoje dvije vrste regresa i to: 1. 7). O dospjelosti se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. Imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim dužnicima . kao mjenični potpisnici. a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti na akceptiranje (ZM. indosanti i njihovi avalisti. kod mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope. isplatu mjenice od regresnih dužnika. a mjenica važi (ZM. i da je trasat prihvati i potpiše čime postaje akceptant (glavni mjenični dužnik). osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept. kamata se računa od izdanja mjenice.dužnika. Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pripisati glavnici. pravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom tih lica ostalo bezuspješno. a postupak koji se pri tome provodi jeste regresni postupak.regresnim dužnicima. Regresni dužnici su sva lica koja. pa makar obustava i ne bila sudski utvrđena. U mjeničnu svotu. Pod regresnim pravom podrazumijeva se. Taj normalan tok mjeničnih radnji se prekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. 354 . u prvom redu. obustavio plaćanje. b) Ako je prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasata. Zakon polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu smatra se da nije napisana. ili ako je trasat. Međutim. odnosno akceptanta. a trasanta u jednom slučaju. Regresni zahtjev prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom: a) Ako je akceptiranje odbijeno.

troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi protesta. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (ZM. To je nova mjenica trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu odgovornih. ostali troškovi) i najposlije. Zapravo. odnosno svotu koja nije isplaćena ili akceptirana. čl. Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca. izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu. zatim trasant i eventualni intervenijent. Zahtjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno. slanja izvještaja. kao i troškove. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se regres vrši prije roka dospjelosti (ZM. Svi mjenični potpisnici. postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. Ako je mjenica akceptirana. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti. svi prethodnici koji su prije njega potpisali mjenicu. 50). tada su prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti. čl. neposredno i samostalno. imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu. indosantima i njihovim avalistima). Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu. U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mjenicom. po svome izboru. na posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta. odgovaraju povjeriocu solidarno. onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi službenog eskonta. trasant kod neakceptirane mjenice. on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio (regresni iznos). ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Od regresnih dužnika povjerilac (remitent.Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za regres. Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih dužnika koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom postupku. nego se vrši prevaljivanje (prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu potpisala prije njega. dokaze o nemogućnosti izvršenja. ali ne i na ona koja su poslije njega potpisala mjenicu. posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao mjenicu. naknadu za 355 . Obuhvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM. To se odnosi. rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne likvidacije. 48). ako nije protivno ugovoreno. Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene formalne uslove u vidu dokaza. kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz Frankfurta. prije svega. Ovo stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog dužnika ne prestaje mjenična obaveza. zateznu kamatu od dospjelosti mjenice. indosatar) u regresnom postupku može tražiti: mjeničnu svotu. kamatu ako je bila upisana na mjenici. nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres). Povjerilac se može obratiti ma kome od njih. odnosno regresni dužnici.

d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mjenice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od akceptanta. nema ni mjenične tužbe prema njima. nije isplatio mjenicu i dr). ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. kao i načina određivanja dospjelosti mjenice. on predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim dužnicima. Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat. mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Najprije. 1). Protest Protest ima dvojako značenje. Time se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca. Rokovi su kratki. Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. a u toj ulozi mogu biti trasat. Zakonski rokovi se mogu prolongirati u slučaju više sile ili zakonskih razloga. ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. a plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (ZM. Ako protest nije podnesen u roku. Protest je uslov za regres.posredovanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu. odnosno imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant. Zavisno od razloga postoje i različite vrste protesta: a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akceptira mjenicu. a protest se podiže odmah po odbijanju izvršenja mjenične radnje. Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje odgovarajuće radnje. ali da su one ostale bez uspjeha. Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest. čl. 45). Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (protestni rokovi). akceptant. Protest je istovremeno i javna isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili datirao akcept. Ispravom se dokazuje da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme potrebne radnje prema glavnom dužniku. c) Protest zbog nedatiranja akcepta jer akceptant nije stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrijeme po viđenju. Podizanje protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obaveza. 53. st. Bez protesta ne može se aktivirati mjenična odgovornost regresnih dužnika. b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio mjeničnu svotu. 8. čl. rokovi su različiti (ZM. 356 . Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik. imalac akceptiranog primjerka mjenice i drugi. ali se mora izvršiti notifikacija. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je uvijek trasat. korištenje regresnih prava.

79). bez odlaganja. indosant ili avalista može na mjenici upisati klauzulu “bez troškova”. izjava da je protest ostao bez uspjeha.). Intervencija Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u slučajevima kada je imalac mjenice stekao regresno pravo po toj mjenici. postupak se obustavlja. čl. ipak. Elementi protestne isprave su. godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu te broj isprave i datum. a može se izvršiti i putem pošte. 9. Protestna isprava dostavlja se. upisuje u registar protesta. imalac mjenice podigne protest. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja se.Pored podizanja protesta. imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasanta (četiri dana nakon dana protesta). protestni organ sastavlja protestnu ispravu. ali se i ona datira. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. 357 . Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata. ukratko. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protestno tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je mjenica protestirana. Već je rečeno da trasant. Svaki indosant mora dalje obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva dana nakon dobijene obavijesti). Ovo obavještavanje se naziva notifikacija. intervenijenta i dr. ali je obavezan na notifikaciju. Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu. Notifikacija nije uslov za održanje regresnih prava. mjesto. Ako udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept. imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja regresnih prava. broj iz registra protesta uz potpis ovlaštenog lica i pečat suda. Do intervencije dolazi onda kada imalac mjenice može zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice. U tim slučajevima. isplati mjenicu). odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. jedina posljedica jeste što sam snosi protestne troškove. sljedeći: prepis protestovane mjenice. dan. “bez protesta”. Uvijek se preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi zaštite od regresa. imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. akceptanta. u protestnom roku. Ako. Za sastavljanje ove izjave potrebno je da se ispune određeni uslovi. odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha. potpisuje i unosi u registar protesta (ZM. Protestni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da izvrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. imalac mjenice ima još jednu obavezu ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasata. imena protestanta i protestata. U tim slučajevima.

obustave plaćanja i dr. I spontana intervencija može biti za neakceptiranje ili za neisplatu. način na koji dolazi do intervencije i drugi. postoji onda kada trasant. spontano interveniše (ZM. st. imalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer ne želi spontanog intervenijenta kao dužnika. dakle. po svojoj volji. Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika. razlog intervencije. Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije dospjelosti. 9. U ulozi intervenijenta može biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost.Intervenijenta može odrediti trasant. Intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu pozivne ili spontane intervencije (po pozivu ili spontano). Ako se ispune uslovi za regres. odnosno adresa u nuždi. Poziv (naredba) upisana je u mjeničnu ispravu.N” ili “Obratiti se N. Pozivna i spontana intervencija Pozivna intervencija ili adresa po potrebi.2. Međutim. a u drugom intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija. To može biti treće lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. Mogućnost regresa se. prihvati intervenciju. on ne može odbiti isplatu potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije. 9. indosant ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja. kako zakon kaže. imalac mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju (adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv. indosant ili avalist upisom na mjenici ili da određeno lice. Pravna dejstva intervencije su relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. čl. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je trasat odbio akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otvaranja stečaja. Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi. Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjenici) ili ma koji potpisnik na mjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe). Dakle. Može biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. 56. Za razliku od pozivne intervencije. ne otklanja prema honoratovim prethodnicima. u njegovu čast. po svojoj volji (sua sponte). 2).N”.1. licima čiji se potpisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata. Otklanja se samo prema honoratu i njegovim povjeriocima. “kad god je prije dospjelosti mjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može 358 . Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potrebe obratiti se N.

Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja akceptanta kod redovnog akcepta. imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana intervencijom (honorata). bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti). Imalac mjenice je dužan primiti taj iznos jer se time smanjuje obaveza honorata i ostalih dužnika kao i troškovi. Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti. imao platiti honorat. Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice. 58). Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu. spontani intervenijent odgovara kao i njegov honorat. pozvan ili spontano. imalac mjenice obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). a to može biti potpuni ili djelimični iznos mjenice. iako to možda ne želi. isplaćuje mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (honorata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Isplata intervencijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres. To je pravna radnja kojom neko. ima pravno značenje avala. čl. pošto podigne protest. takođe. Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice. Kada bi odbio isplatu intervencijom. niti prema njegovim sljednicima. izgubio bi pravo regresa prema svim 359 . Ako propusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom intervenijentu. Intervencija zbog neisplate. ako se potpis nalazi na poleđini mjenice. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik. ma gdje bio stavljen. Ako nije označen honorat. čl. inače.N. ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji. Intervenijent koji akceptira mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov honorat. ima svrhu da otkloni regres. odgovara onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat. ako intervenijent nije trasat ili trasant. onda takvim potpisom on postaje akceptant. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu.podnijeti na akceptiranje” (ZM. može se obratiti regresnim dužnicima. za koga akceptira (ko je honorat) i potpisuje mjenicu (“Akceptiram u korist N. imalac mjenice mora se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije regresnih dužnika. ima značenje bjanko indosamenta.” i potpis). kao i prema dužnicima čiji potpisi slijede iza potpisa honorata. Akceptiranje intervencijom ne dolazi u obzir kada je trasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na akcept. Isplata intervencijom obuhvata cjelokupan iznos koji bi. Dakle. važi zakonska pretpostavka da je to trasant (ZM. Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju. a ako prihvati. 57). Tek kada ga i adresat u nuždi odbije.

Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Intervenijent koji postupi drugačije.. Oznaku tekućeg broja svakog takvog primjerka može staviti samo trasant.. Umnožavanje i prepisi mjenice Mjenica se može umnožavati s namjerom da novi primjerci imaju osobine trgovačkih efekata.za ovu drugu mjenicu..mjeničnim dužnicima koje bi isplata intervencijom oslobodila obaveze (ZM. čl. 10. Ako se ne naznači honorat. dok zahtjev ne stigne do trasanta. svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (ZM. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za slučaj gubitka mjenice.”. Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervencijom.. imalac mjenice je dužan prihvatiti isplatu onoga intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. čl. zakonska je pretpostavka da je to izvršeno za čast trasanta (ZM. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i neposredno.”... Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj potpis na taj primjerak..platite za ovu jedinu mjenicu. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom honoratu. Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom. čl. ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom primjerku. Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i prema honoratovim prethodnicima. Ako se oznaka ne bi stavila.. 360 . gubi pravo regresa od onih koji bi bili oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.. “. a ostali se indosiranjem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca.”).”). 62). Svaki od njih je izvornik (original) i nosi svoj tekući broj. Izdavanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac. da budu hartije od vrijednosti. naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu. triplikat). šalje mjenicu na akcept poštom. Imalac mjenice nije dužan davati objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice. a znao je za to. imalac treba da se obrati svom neposrednom prethodniku. i tako redom po nizu indosamenata.. Kad traži novi primjerak mjenice. Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. ovaj svome. Tada se mjenica izdaje u više primjeraka i jedan se šalje na akcept. 65). a može i za to da posluže kao prepis u druge svrhe kao i svaki drugi prepis... kad ne živi u istom mjestu u kome i trasat. (“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu. U slučaju da isplatu ponudi više intervenijenata. 63). Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo klauzule (“. trećim (duplikat. “. Nerijetko se dešava da remitent ili koji drugi imalac mjenice. platite za ovu solo mjenicu. dok mjenica ne stigne do onoga ko je tražio novi primjerak.. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim..

Tada se isplatom jednog primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. ne može podnositi na akcept. Mora biti vjeran originalu sa svim indosamentima. po svim primjercima koje je potpisao. Prepis se. Izuzetno. Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i odgovoran je. Ako je trasat akceptirao više primjeraka. Zato prilikom regresne naplate treba da traži da mu se ti primjerci vrate.Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica. imaocu duplikata. 361 . Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja) Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja. Ako nema naznake kod koga je original. to se isplatom jednog primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. odakle počinje originalni tekst na prepisu. te imalac nema pravo regresa na osnovu njega. Ako bi predaju odbio. nego svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu.. Prepis se može indosirati i avalirati na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa originalom. 67). 3). mora se to naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se nalazi taj primjerak (depozitara). ako je na mjenici napisana kasatorna klauzula. Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Od ovoga mjeničnog prepisa koji služi kao trgovački efekat treba razlikovati obični prepis mjenice. Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora tražiti da to učini trasant. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original mjenice. a ne za ostale. obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest).platite za ovu prvu mjenicu. onda se može isplatiti samo po tom primjerku (“. st. ako bi se prepis indosirao ili avalirao.. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu. čl. sa svojim daljim indosantima solidarno. služe zaloga i pridržaj. pored ličnih mjeničnih garancija (aval. 11. intervencija i žiro). kad ga zatraži (ZM. klauzulama i naznačenjem potpisa.. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice. Mora se naznačiti gdje se prepis završava. Depozitar je dužan čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu. kopiju (ZM. međutim. pa ma i ne bilo navedeno da se isplatom jednog primjerka gase i ostali. 68). 69. čl. Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje. koji se sačinjava kao za svaku drugu ispravu i kojim se samo utvrđuje da postoji takva mjenica.”). Obično se napiše: “dovde prepis” ili “odavde original”. čl.. niti ga može indosirati (ZM. da bi se znalo. prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave.

i prije dospjelosti mjenice . mora zabilježiti na mjenici. 88-91). Ukoliko se niko ne pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku. 94). dokaze o tražbinama i pokretne stvari. Kad dobije takvu izjavu. IV OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI) 1. čl. Štiti se povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu. Razlikuju se dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice. pravo pridržaja nad dužnikovim novcem. putem oglasa u Službenom listu BiH poziva lice koje drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. zadržati dužnikov novac. onda je u privilegovanom položaju. tražbini ili mjenici. Imalac nestale mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza. 362 . ako je dužnik pao pod stečaj.kvalifikovani pridržaj. 88). a založne tražbine može zadržati (ZM. odnosno o zasnivanju založnog prava na datoj stvari. iako nema založnog prava. hartije od vrijednosti.Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pismenu izjavu o zalaganju. koji neki nazivaju redovnim pridržajem. bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. mjenični povjerilac može. Naprosto. O tome se obavještavaju svi zainteresovani. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu. Amortizacija mjenice Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica (ukradena. Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske odluke o amortizaciji mjenice (ZM. Ne traži se. da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu povodom nekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet). sud oglašava mjenicu nevažećom. Sudska odluka zamjenjuje mjeničnu ispravu. bez pismene isprave ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. bez svoje krivice. koji su zakonitim putem došli u njegove ruke. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni. ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje kvalifikovana retencija (ZM. Postupak je kao i kod ostalih hartija od vrijednosti. Svrha amortizacije mjenice jeste ublažavanje strogog načela inkorporacije. čl. a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku. čl. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i bez posredovanja suda. Po pravilu. zato što nema mjenicu u svojim rukama. pokretnostima i hartijama od vrijednosti stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv mjeničnog dužnika redovni pridržaj. Da bi osigurao svoje potraživanje. povjerilac može od suda tražiti javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u Zakonu o mjenici. Imalac mjenice može se poslužiti pravom pridržaja i prije nego što mu je tražbina dospjela. Ako se zalogoprimac samo djelimično namirio. izgorjela ili na ma koji način nestala) oglašava nevažećom (amortizovanom). kao u građanskom pravu.

revindikaciona tužba). Mjenični zahtjevi su svi oni koji neposredno proizlaze iz same mjenice. 363 . b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca. Redovna mjenična tužba podnosi se protiv glavnog mjeničnog dužnika. Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. koji je odredio sud. dakle. avalistima. kao i uopšte trgovački efekti. Zaštita se daje isključivo savjesnom imaocu mjenice. da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak amortizacije obustavlja i druga. a da se izbjegnu sve smetnje pa i neizvjesnosti. da se imaocu mjenice ne mogu isticati prigovori koji bi se zasnivali na odnosima mjeničnog dužnika i nekog ranijeg imaoca mjenice. kada lice odbije da preda mjenicu. Mjenične tužbe i prigovori Svoje zahtjeve iz mjenice (mjeničnopravne zahtjeve) imalac mjenice može ostvariti putem tužbe (mjenične tužbe) u parničnom postupku (mjenična parnica). Pravilo je. c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika prema nekom ranijem imaocu mjenice. trasantu kod solo mjenice. ako je sadašnji imalac znao ili je morao znati da postoji neka nedopuštena radnja povodom koje dužnik može staviti prigovor. za razliku od prvih. Radi se. objektivni prigovori. nego na mjeničnoj ispravi. Povjerilac se upućuje na parnični postupak da u tom postupku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička. trasantu. Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu cirkulaciju mjenice. Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti imaoca mjenice omogućeno je da mjenica. mogu nastati. dvije situacije: prva. postane instrumenat kredita i finansijskih operacija pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba. U mjeničnom pravu mogu se isticati prigovori: a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika sa povjeriocem koji postavlja mjenični zahtjev. Prije podizanja mjenične tužbe potrebno je blagovremeno podizanje protesta. a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. znači. o nesavjesnosti imaoca mjenice. a mogu biti upravljeni prema akceptantu. Može ih isticati svaki mjenični dužnik svakom mjeničnom povjeriocu.Ako se u roku. što uslovljava prekid amortizacionog postupka. u osnovi. Zaštita se. a koji se ne vide iz mjenične isprave. 2. ne daje nesavjesnom imaocu mjenice. Radi toga je data naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer su ograničeni prigovori koji se mogu isticati. ipak. pojavi neko lice. koje može postavljati samo određeni dužnik. intervenijentu. indosantima.

87). zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mjenice (revindikacioni zahtjev). ipak. ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. 87). Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi ostvarivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja. da na vrijeme podigne kod suda protest. U slučaju propuštanja preduzimanja zakonom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti. Načelo strogosti. Neosnovano obogaćenje i drugi zahtjevi (zahtjevi građanskopravne prirode) U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi koji nemaju isključivo osnova u mjenici. Mjenično pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma. potrebno je da je njen imalac na vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu. nego se zasnivaju i na nekim drugim činjenicama. Smatra se da su se neosnovano obogatili. ublaženo je usvajanjem instituta neosnovanog obogaćenja. akceptant i indosant čije su se mjenične obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propuštene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava. može se podići tužba za naplatu protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu. pa se podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu. ako su iz tog odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. jer su građanskopravne prirode. zbog čega se mjenična tražbina gasi. Da bi mjenicu mogao naplatiti. odgovaraju imaocu mjenice. gubi pravo da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za ostvarenje mjeničnog potraživanja. Za njihovo ostvarivanje ne važe pravila mjeničnog prava.3. pa ako bude odbijen. čl. zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je isplatio mjenicu. Zadržaćemo se na neosnovanom obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. jer su dobili neku imovinsku korist. Ako imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme. zahtjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifikacije. a u svemu ostalom primjenjuju se pravila Zakona o obligacionim odnosima. Isto je pravno dejstvo i u slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. 364 . Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične odgovornosti” (ZM. Potraživanje kod neosnovanog obogaćenja zastarijeva za tri godine. U Zakonu o mjenici stoji: “Trasant. primili vrijednost bez davanja protuvrijednosti.

U toj ulozi može se pojaviti trasirana i vlastita mjenica. Trasirana mjenica može imati nekoliko podvrsta: redovna trasirana mjenica. pošto nema trasata (ZM. Kod ove mjenice. 3). To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslovnom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične isprave. i bjanko (blanko) mjenica.V VRSTE MJENICA 1. nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti mjeničnu obavezu. za razliku od trasirane. Vlastita (sopstvena. solo) mjenica. 4. čl. Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko plaća mjeničnu svotu (obavezu). Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te pravilima mjeničnog prava uopšte. jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni biti. osim što nema trasata. postoji trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita (sopstvena. mjesta izdanja i mjesta plaćanja. Prema formi i sadržini. 365 . Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane. mjenične isprave u momentu izdavanja razlikuju se: potpuna mjenica. Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima kao i kod trasirane mjenice. nema naredbe trećem licu (trasatu). Što se tiče mjesta plaćanja koje je izostavljeno. Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava. pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno kao mjesto izdanja. odnosno da li je mjenica bezuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. U tom smislu. postoje bitni pretpostavljeni sastojci. st. 2. solo) mjenica Vlastita mjenica je hartija od vrijednosti koju izdaje određeno lice i bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu licu naznačenom u mjenici (remitentu). trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji širok krug poslovnih zahtjeva. Kriteriji podjele Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kriterij podjele. mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i finansijska mjenica sa različitim podvrstama. takođe. odnosno sjedište izdavaoca. a tiču se dospjelosti. koja u momentu izdavanja sadrži sve bitne sastojke. Kod sopstvene mjenice.

ukoliko se. Zakon o mjenici. važi sve što je rečeno o tome za trasiranu mjenicu. nije punovažna mjenica jer se ne može nepopunjena naplatiti. blanko). Akceptant samo potpisuje mjenicu i na taj način se obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu svakome u čijim se rukama nađe mjenica. bjanko mjenica. Na mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su mjesta nepopunjena. a najdocnije kad se prezentira na isplatu. ugovoru o potrošačkom kreditu). op. 292 Vidi: Vajner dr Zdenko. pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom dužniku trasirane mjenice. Glavni dužnik je njen izdavalac. 120 366 . razumljivo. postoji ugovor koji je van mjeničnog posla. Naime. u vlastitoj mjenici se to odnosi na njenog izdavaoca.str. nego potpis akceptanta (bjanko akcept). značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sastojaka kod sopstvene mjenice. ne protivi prirodi vlastite mjenice. a da nema sve bitne sastojke. 3. U momentu izdavanja bjanko mjenica može da sadrži samo potpis trasanta ili ne mora ni njegov. ta mjenica praktično postaje vlastita mjenica. elementi trasirane mjenice se mogu tako kombinovati da ona prima razne funkcije. svako savjesno treće lice. onda je primjena odgovarajućih odredaba o trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. ali privremeno nepotpuna. Izdavalac izdaje naredbu samom sebi da isplati mjeničnu svotu i kad tu naredbu prihvati (akceptom). kao imalac mjenice. pa će on ili savjesno treće lice u čijim se rukama kasnije nađe mjenica ispuniti (upisati) potrebne elemente saglasno tom ugovoru (saglasno npr. Prema teoriji omisije. prazna (bijela. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu i da tako posluži istoj svrsi kojoj služi sopstvena. a zatim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjenicu. Po pravilu. a jasno je da je prihvata čim je mjenicu izdao. izdavalac bjanko mjenice i primalac te nepopunjene isprave već su nešto ugovorili. Bjanko (blanko) mjenica Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). Bjanko mjenica je nepotpuna mjenica. Slijedeći načelo mjenične strogosti i formalizma. Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta trasirane mjenice. To je mjenica koja se izdaje i pušta u promet. u odredbama o sopstvenoj mjenici. Ona predstavlja buduću mjenicu koja će 292 postati punovažna kada se popuni zakonom predviđenim sastojcima. ovlašteno je da popuni (upiše) odgovarajuće elemente.cit. Stariji teoretičari je nazivaju bjelicom. iako je po formi trasirana. pa i funkciju sopstvene mjenice. To je slučaj kad trasant označi samog sebe za trasata (trasirana mjenica vučena na sebe). U savremenom kreditnom i uopšte mjeničnom prometu prevladava tip blanko mjenice. daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke.U pogledu značaja. Prazna mjesta popuniće se kasnije. u suštini. i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu.

Blanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave dva ili tri potpisa. odnosno za akceptante. Finansijska mjenica Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa poslovima finansijske prirode. Zatim. finansijskim dugovanjima te obezbjeđivanju novčanih potraživanja. Imalac mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje remitent. imalac mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije doći do potrebnog gotovog kapitala (novca). Stoga im najbolje odgovara da ta dva elementa mjenice izostave. 5. Najprije. Mjenični iznos. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mjeseca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja akceptira od strane kupca. Određenim ugovorom (o prodaji. “isplaćuje sama sebe”. obuhvata cijenu koju kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za izvršene usluge iz nekog ugovora. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate. odmah akceptiranu. 4. postignuto je obezbjeđenje potraživanja. plaćanje izvršenih usluga). Kad dođe do obračuna. izvršila uslugu) ili će to učiniti. unijeće iznos ostatka obaveza sa dospjelošću na dan kad treba dug likvidirati.Najčešće se u blanko mjenici ispušta svota i dospjelost. uopšte. u suštini. Obično se kaže da robna mjenica “likvidira”. odnosno kada će vršiti međusobni obračun). Izdavanjem poslovne mjenice postiže se više stvari. ali radi obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu. a ne znaju ni kad će tražbina biti aktuelna. Ekonomski cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe druge ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene. popuniće i te elemente. I napokon. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjenica je podesna kod poslova liferacije. kreditnim odnosima. uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo potraživanje i obaveza. kad stranke još ne znaju koliko će biti potraživanje. Za razliku od poslovnih mjenica koje se 367 . Preostalog ili preostale označi za trasante ili jednog za trasanta. poslova “sa odgođenim plaćanjem” i. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju obavezu (isporučila robu. kod poslovnih transakcija kada se ne želi “otvoreno” dati kredit. prodaje na poček. Poslovna (trgovačka. Izostavljanje ova dva elementa razlog je u preduzetom poslu u kome se mjenica daje kao osiguranje za neko buduće potraživanje(npr. protučinidba iz jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. robna) mjenica Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. jer je kupac mogao prodati kupljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva za plaćanje. kod potraživanja iz konto korenta. a drugog za avalistu.

svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih obaveza. dok kod avala njegova obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata. na iznos do visine odobrenog kredita. kao i prema akceptantu. Kod komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog partnera (komitenta). najčešće. Prema svojim potrebama. Ako vlasnik tekućeg računa likvidira dug na vrijeme. Iznos može. U najlošijoj poziciji je prvi žirant. Trasant se može pojaviti kao žirant. 6. na licu mjenice kao trasant. U mjenici se taj odnos može 368 . zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi bjanko mjenicu. kao trasirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice . banka će popuniti mjenicu na iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne radnje za realizaciju svoga zahtjeva. Ostali žiranti (drugi. ove mjenice se koriste kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa.koriste za jednokratne kratkoročne poslove. čl. imalac mjenice ili mjenica iste podnosi na isplatu ili na eskont. banka vraća bjanko mjenicu. njemu odgovara samo akceptant. Cirkulaciona mjenica Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Ukoliko račun ne likvidira. Ona služi kao pokriće za kredit. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše dva puta. Položaj žiranata nije jednak. st. Komisiona mjenica Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za račun trećeg lica (ZM. ako isplati mjenicu. a potom i na poleđini kao bjanko indosant. Licu koje položi određenu svotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više mjenica do tog iznosa. radi u svoje ime. treći) imaju mogućnost regresnih prava prema prvom žirantu. Pojavljuje se. Ostali žiranti potpisuju se na poleđini. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim plaćanjima. Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa. 7. U komisionoj mjenici. odnosno svojim prethodnicima. odmah akceptiranu. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Prikazuju se i “drže” kao kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim razmacima (npr.zajmoprimac). Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto avala. Banka redovno daje revers na primljenu mjenicu. Najčešća varijanta finansijske mjenice jeste kreditna mjenica. 3). 5. Trasant. Razlog leži u činjenici što je obaveza žiranata samostalna. a za račun komitenta koji ostaje izvan mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko mjenica). ali i ne mora biti naznačen. trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vučenu na sebe. uz to i akceptiranu. a on banci revers. kao komisionar. Prvo.

Tu je suština izjave “stavite na račun” (zadužite). Kod ovih mjenica isto lice je trasant.. Kod ove mjenice jedno (isto) lice je trasant i remitent (ZM. Banka odobrava kredit određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji.N.i stavite na račun N. I druga dokumenta mogu poslužiti kao obezbjeđenje (negocijabilni tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu). uvjerenje o porijeklu robe. dužnika) označavajući sebe za remitenta (banka kreditor). Mada su moguće. Banka je osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman (hartiju od vrijednosti koja daje pravo raspolaganja robom). Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o domiciliranoj mjenici. c) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. U suštini. ali putem mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu vuče na samog sebe (ZM. 369 . ovdje dužnik vuče mjenicu na samog sebe u korist povjerioca (banke). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog komitenta. Postoje i druge vrste mjenica. čl..”. veoma rijetko se pojavljuje u praksi. rekta mjenici. 5). Mjenica je snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite po mojoj vlastitoj naredbi”). Ako komitent ne položi pokriće. odnosno akceptant (kupčeva banka). na iznos fakturne cijene iz ugovora.vidjeti iz klauzule o pokriću: “. Banka će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj određena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman. Da bi se izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. tereti račun kupca. Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje ugovori o tome: prodavac . Upotrebljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata (zajmoprimca. račun. kao i ugovor banka . Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa.kupac. a ne trasanta (prodavca). Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne trate mjenice koja se koristi u domaćem i međunarodnom prometu. b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. čl. Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora.njen komitent (kupac). 5). trasat i remitent. 8. Koristi se često kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljajući na mjeničnoj ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat. trasant će biti odgovoran trasatu (akceptantu). Uz prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata (kupca) u korist remitenta (prodavca). carinsku deklaraciju i dr.).

inače. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se računa po dospjelosti. dok ne nastupi zastarjelost. ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje: ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u slučajevima zakonom predviđenim. odnosno od tužbe. znači. 80. gase obligacije. na naknadu štete još kroz tri godine. a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dana dospjelosti mjenice (ZM. st. S obzirom na načelo inkorporacije. izgubljena. obaveza se ne gasi. d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka odgovornosti onoga za koga je avalirao. trasant neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe poslije dospjelosti. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima. Propuštanjem se gube regresna prava. čl. Prestanak mjeničnih prava i obaveza Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na koji se. čl. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjeničnopravnim putem. b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i indosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog protesta.VI ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA 1. c) Amortizacija. a) Isplata mjenice. Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i kod građanskopravnog potraživanja (ZM. Može zastarjeti i pravo na potraživanje isplate. po građanskom pravu. odnosno obaveze iz hartija od vrijednosti što je ranije izloženo. ako je bila podignuta za naplatu mjenice (ZM. trasantu i ostalim obveznicima. Ako se to desi prije dospjelosti. izuzev akceptanta. Zastarjelost Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju preduzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant. iako su preduzete potrebne radnje (protest). ali se nije dalje išlo pa nije tražena naplata. Rok zastare određen je prema tome ko je dužnik. mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična isprava nestala (ukradena. onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao. pa on mjenicu može indosirati. Poslije tog roka ostaje akceptant obavezan. Rok zastarjelosti je. 80). b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. izgorjela i dr) ili je 370 . 3). kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci od dana kad je indosant mjenicu iskupio. 80-86). Obradićemo načine prestanka prava i obaveza zadržavajući se na specifičnostima. čl. Sud nije dužan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti. c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima. 2. ako se iz tog posla neopravdano obogatio.

izvrši drugu činidbu (nešto da ili učini) u vrijednosti mjenične svote. 293 Suprotno. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da. Kompenzacijom se mogu gasiti mjeničnopravna potraživanja za mjeničnopravna. g) Novacija. i po njoj postati opet dužnik. 371 . Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza. za razliku se može izdati nova mjenica ili otvoriti regresni postupak. Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. 394. a prava i obaveze se zasnivaju po novoj. Kada se desi da na isti dan dospijevaju dvije mjenice. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija mjenice. a djelimično. op. što je slučaj kod povratnog indosamenta. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na mjenici poslije njegovog potpisa.cit. f) Kompenzacija. sa istim licima u različitim ulogama. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”). str. povjerilac vraća mjenicu i sklapa poseban ugovor o prenovljenoj obligaciji. čime se vrši prenov obaveze. Kada se novacija vrši sa glavnim dužnikom. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti. Antonijević dr Zoran. Ako nisu istog iznosa. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika po istoj mjenici. dakle. kako bi proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom sticatelju mjenice. Beograd 1986. može se vršiti kompenzacija. Pravno dejstvo konfuzije. Đurović dr Radomir: “Međunarodno privredno pravo”. indosanta. kao i mjeničnopravna za građanskopravna potraživanja. Stara mjenica se gasi. mjenična obaveza se. d) Poništenje mjenice. što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Dužnici čiji su potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi. umjesto isplate mjenične svote. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi mjenicu ili kada svjesno propusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica). trasanta. a mjenične svote glase na istu valutu. Savremena administracija. 505. Konfuzijom obaveza prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom licu. h) Konfuzija.tako uništena da nije sposobna za promet. a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda). Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. e) Oproštaj duga. ne gasi jer povjerilac tu istu mjenicu 293 Mjenica se može može dalje pustiti u cirkulaciju. po pravilu. kao i obaveza indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. takav imalac mjenice može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih prethodnika. nije kao u građanskom pravu. indosirati na trasata. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”). str. pa je ovi mogu dalje indosirati.

372 .

a u nekim i na 294 netrgovce. 4. Pojam čeka Svaki obligacioni odnos predstavlja određen imovinskopravni odnos koji se može. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja hartiju od vrijednosti kojom izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (trasatu) da korisniku čeka (remitentu) isplati. Trasat. čl. 60. 373 . Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. izvršilac bezuslovnog naloga (naredbe). st. Beograd. Ženevska konvencija. u toj materiji. izraziti u novcu. Kod ovih čekova trasat može biti. predajom gotovog novca. Savremena administracija. novčane obaveze se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja. naročito između poslovnih subjekata. Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbine. Lihtenštajnu. Izvršavanje novčanih obaveza (plaćanje) vrši se. u principu.prema Krulj dr Vrleta: “Instrumenti plaćanja u savremenom prometu (virman. Iranu. redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju predajom određene svote novca-novčane obaveze. Egiptu. čl. Gvatemali.GLAVA TREĆA ČEK I POJAM. u malom obimu. a i na druga lica netrgovce u Španiji. ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom koga je izdat. 2. instrumenata platnog prometa. Vatikanu i dr. u nekim zemljama ček se može vući i na druge finansijske institucije. novčanica (fiducijarnog novca). Luksemburgu. str. izjednačene sa bankom. 3). U savremenom svijetu. 1975. Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji ili inostranstvu. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi. Kada je pušten u promet. Jedan od najznačajnijih instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje hartije od vrijednosti. po viđenju. Polazeći od pravila međunarodne konvencije. čl. Iz tih odnosa. Ova definicija odnosi se i na ček izdat u inostranstvu. ugovornog ili vanugovornog karaktera. može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz trasantovog pokrića. a plativ u inostranstvu (nostro ček). kompenzacija)”. izložena definicija se mijenja u pogledu ličnosti trasata. i drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (ZČ. . ček. a plativ je u BiH (loro ček). Ako je u pitanju ček koji je izdat u BiH. Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospjelosti isključivo po viđenju (a vista). pošto je za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno pravo mjesta plaćanja (ZČ. pored banke. novčanu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata (banke). EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM 1. 2). Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu 294 Ček se može izdati na drugu finansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj.

predaje ček. povjerioca. Sredstva. veoma raširen i koji se sve više favorizuje. amortizaciji i drugo (ZČ. 237 i 239). njen klijent. pa i angažovanjem svojih sredstava. avalu. Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama). Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno. obavještavanju. To jasno pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi. umnožavanju. zastari. čl. regresnoj svoti. dok prema trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen dajući prava koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave. materija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku). ali i povećavanje finansijskog potencijala poslovnih subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svoje klijente. instrument platnog prometa. i nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta. mogu poticati iz različitih izvora (gotovina. 25). otvoreni kredit i dr. Različite transakcije u unutrašnjem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez obzira na razlike između novčanih sistema. U ovoj materiji izvršena je unifikacija pravila kroz tri konvencije koje su donesene 1931. indosamentu (osim o akceptu). čl. sredstvo plaćanja i obračuna. višoj sili. potraživanja. Ekonomska uloga čeka Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja. normalno. 2. Vrši se internacionalizacija platnog prometa jer jedna banka isplaćuje ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Pošto ček spada u istu grupu hartija od vrijednosti gdje i mjenica na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pravila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti potpisa. bez korištenja gotovog novca.). godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobrazovnom zakonu o čeku. Samo vršenje usluga banaka po čekovima predstavlja jednu od 374 . Isplatama putem čekova vrši se održavanje finansijske discipline. Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava. inače.između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca. plaćanju. Čekovni obračun danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između dužnika i povjerilaca. protestu. na principu kompenzacije. Upotreba čeka regulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. solidarnoj odgovornosti. I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju teorije koje su izložene kod hartija od vrijednosti. pravu zaloge i pridržaja. Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora. neosnovanom obogaćenju. U našem pravu usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije pravnog privida kada se radi o čeku na donosioca (ZOO. Klirinški i drugi obračuni vrše se. Sama banka može vršiti naplate čekova tako što povjerilac. odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno raspolagati. Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke trasata. Njegovom upotrebom umanjuje se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom novčanica mogu realizovati poslovne transakcije. po pravilu.

rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja .nema domiciliranja .“tradicionalnih finansijskih usluga”. regulisani imperativnim propisima svake zemlje.izdavanje bjanko isprave . kao i sam rad sa čekovima.aval. No.nema kamate . sadržinu i funkciju. prava i obaveze. svaka hartija od vrijednosti ima i svoje specifičnosti s obzirom na formu. Sličnosti sa mjenicom .ček se može opozvati .neosnovano obogaćenje Razlike sa mjenicom .u načelu.protest.ličnost trasata (banka) . 375 . on se vrši i u okviru jedne banke između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim obračunom (nalogom za prenos).amortizacija isprave .solidarna odgovornost .nije bezuslovno potreban protest za regres .nije dopušteno korištenje određenih klauzula . 3.ekonomska funkcija .ček dospijeva po viđenju . regresna svota i notifikacija . sličnosti i razlike između mjenice i čeka. u načelu. osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa . Ček i mjenica spadaju u istu grupu hartija od vrijednosti za koje se u poslovnom svijetu.djelimične isplate.regres zbog neisplate.pokriće kod trasata (banke) . nema . osim avala trasata . koristi generički pojam finansijske ili novčane hartije od vrijednosti. Sličnosti i razlike sa mjenicom Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pravila o mjenici pokazuje da između tih hartija od vrijednosti postoje određene sličnosti.isključen akcept i sve što je vezano za akcept . Izložićemo.pravo zaloge i pridržaja .ček može glasiti i na donosioca .zastara .indosiranje . ukratko.postoji tužba iz osnovnog posla U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine sličnosti i razlike mjenice i čeka.isključena intervencija . ne može se umnožavati i nema prepisa .pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi . Osim što se obračun vrši između banaka.prezentacija na isplatu . pored ostalih.viša sila .punovažnost potpisa. Način i tehnika obračuna redovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa čiji su položaj.

hartija od vrijednosti po viđenju. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez oznake remitenta važi kao ček na donosioca. a) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na kome je izdata isprava. ali ne mora biti u gotovini. Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izdavanja su ovi: a) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček. e) Mjesto i datum izdanja. Razlog leži u činjenici što je ček. d) Mjesto gdje treba platiti. takva isprava ne vrijedi kao ček. ali povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog čeka. po zakonu. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasanta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. b) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca iz trasantovog pokrića. 376 . a u unutrašnjem prometu i kod loro čekova to je neka banka. U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja) trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvima.II BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA 1. zato što bi promijenila njegovu funkciju. uglavnom je isto kao kod mjenice. Ako bi se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti. kao i kod mjenice. 1. Dospjelost se u čeku ne određuje jer se radi o tipičnoj hartiji po viđenju.1. Za razliku od mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. b) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na određenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod trasata (banke). jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja. po zakonu. Čekovno pokriće mora biti u novcu. Pojedini bitni elementi Što se tiče značenja pojedinih sastojaka. jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka. pretpostavlja njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). c) Ime lica koje treba da plati (trasat). Bitni pretpostavljeni elementi. f) Potpis izdavaoca (trasant). c) Trasat mora biti imenovan. Bitni sastojci 1. čije se postojanje po zakonu pretpostavlja. U momentu predaje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima.2. Uopšte o bitnim elementima Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se. Već je rečeno da se u nekim zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na netrgovce. Okolnost da nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka.

klauzula o deviznom kursu .klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”. takva isprava neće važiti kao ček.klauzula o kamatama .klauzula o domiciliranju . Kada i tu nije navedeno mjesto. dok je upisivanje drugih nedopušteno. Za razliku od mjenice. pretpostavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa trasanta.). a takav ček je punovažan. bezuslovna naredba za isplatu čekovne svote. “za obračun” te klauzula o moneti i deviznom kursu.klauzula o moneti (efektivnosti) . Ako nije navedeno mjesto izdanja. tada se smatra da ona nije napisana. pod određenim uslovima.klauzula “bez obaveze” . odnosno ne može se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka. Dopuštene klauzule sa značenjem kao kod mjenice . Navešćemo uporedo dozvoljene i nedozvoljene klauzule kod čeka. što znatno olakšava korištenje čeka. kao i kod mjenice. neke od tih klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu. Naravno. dok su za druge elemente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi odgovarajući sadržaj.klauzula “ne po naredbi” (rekta) . Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak kod mjenice. nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu certificiranja ili viziranja čeka. o domiciliranju i dr.klauzula “sa izvještajem” ili “bez izvještaja” . a ček je pravovaljan. Nebitni sastojci Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odredbe) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom poslu.d) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak. pa ako nije navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored trasatovog imena. jednako vrijedi i za potpis izdavaoca (trasanta). bitan pretpostavljeni element.klauzula o akceptu . kod međunarodnih plaćanja.klauzula “bez protesta” . po zakonu. a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja). Ako nije navedeno ni pored imena trasata. 377 . Na blanketu su već odštampani neki bitni elementi (naziv čeka. takva isprava ne vrijedi kao ček. 2.klauzula “po naredbi” . Kod čeka nije dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene klauzule o tome neće važiti.klauzula “za obračun” Nedopuštene klauzule kod čeka . e) Mjesto izdanja čeka je.klauzula o platištu . U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje.klauzula o neodgovornosti trasanta . takođe. U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u vidu knjižica predaju poslovnim subjektima. Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih klauzula.

a koji nema pokriće ili kada jedna banka (bankaintervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu banku (banku-trasata). kreditne ili druge kartice obaveže banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine. protest.” 296 Bartoš-Antonijević-Jovanović. Novine FBiH br. 298 295 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. prenos. Iz ovih. smatra se. kao i u mjeničnom. 36/03) u članu 271 definiše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice.str. 297 Jankovec dr Ivica: “Privredno pravo”.00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina. predlaže se uvođenje ustanove intervencije kod čeka. Ima shvatanja u pravnoj teoriji da je intervencija kod čeka 296 ali samo kao prihvatljiva i moguća pošto je njen cilj olakšanje isplate čeka. ali samo u određenim slučajevima. b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata u mjeničnom pravu. U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. d) Izdavanje čeka. opoziv i umnožavanje čeka. Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju se: protest. obezbjeđenje čekovnog potraživanja. ali bez pokrića. 295 administrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost. povlači imovinskopravnu. Međutim. a ne akcept. str. prezentacija i dr. bez preuzimanja obaveze da će ček biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka u Francuskoj i Italiji).000. ne poznaje intervenciju kao čekovnopravnu radnju. prvenstveno zbog nepostojanja akcepta. 298 Antonijević dr Zoran. 1981. Osnovne čekovne radnje su: izdavanje. postoje osnovne radnje i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. 378 . S obzirom na funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ove hartije od vrijednosti su: a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pravu. te predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje. isplata. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o čeku. Zakon o čeku. isplati ček vučen na nju. op. 516. regres. u nekim zemljama postoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje imaju pravno značenje isto kao i akcept (certificiranje čeka u SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u momentu izdavanja čeka. u suprotnosti je sa prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju. 229. kao i drugih razloga. Akceptiranje čeka. Uopšte o čekovnim radnjama U čekovnom pravu. 297 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent spontana intervencija. Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije napisana. str. aval. amortizacija i čekovne tužbe.cit. Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka.) specifične su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu. 525. Beograd. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija.III ČEKOVNE RADNJE 1.cit. op. c) Ostale čekovne radnje (aval. a u slučaju da pribavljena imovinska korist prelazi 50. kao i Ženevska konvencija o čeku.

a ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka. sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti ček. Izdavanje čeka Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Pasivnu čekovnu sposobnost. ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost.cit. Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom potraživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je banka trasat otvorila izdavaocu čeka. Kada se radi o pokriću u 299 novčanoj tražbini. onda ta tražbina mora biti izvjesna. utuživa i likvidna. osim banke. na osnovu prethodnog izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. sposobnost biti povjerilac po čeku. u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Aktivnu čekovnu sposobnost. Pravna i poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građanskog prava.Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoćnika. Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu mora biti u trenutku izdavanja čeka. kao i isplate po tim računima. Da li u momentu potpisivanja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)? Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja hartije od vrijednosti završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca. Pokriće mora biti “raspoloživo”. kao kod mjenice. str. odnosno “punovažnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. 379 . op. 83 i dalje. Ugovor između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o čeku. Za punomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neovlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator). 3 Konvencije o čeku). Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po osnovu izdavanja i isplate čeka. Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka. i drugo lice (trgovac ili netrgovac) zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka. Ne može se sastojati. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće sa kojim može raspolagati putem čeka. Smatra se da pokriće nije 299 Krulj dr Vrleta. 2. Ugovor o čeku (čekovni ugovor) može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i deviznog računa. da sa njim trasant može raspolagati putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku radnju. pokriće trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka. ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Ranije je već rečeno da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi trasata može biti.

po naredbi. na donosioca i alternativno. jer je to zakonska pretpostavka (ZČ.N ili donosiocu”). 380 . 8). izvještaj o uplati). izvještaj o isplati. U određenim slučajevima sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. Prenos čeka 3. Alternativnim čekom se naziva onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N.N. njime komitent banke (trasant) povlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke. Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na ime ili po naredbi. Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku. prevara. U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena teorija omisije. ček može glasiti na ime. a pored toga. Ček je na donosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta. takav ček glasi po naredbi. 8). Međutim.1. U tom slučaju. izdavanje lažnih čekova i sl.”). Uopšte o prenosu čeka Ček je negocijabilna hartija od vrijednosti čiji način prenosa zavisi od toga kako je određen korisnik čeka (remitent). pa jedna filijala vuče ček na drugu. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: administrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do 20% od nepokrivene čekovne svote. ček je po naredbi i ako u ispravi nije upisana takva klauzula (samo stoji “platite N.). rekta ček) postoji onda kada je uz ime korisnika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). a odgovorno lice 1-5%. Ne vrijedi ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (ZČ. Ako je pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”. ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti(npr. predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka trasatu. U suštini. sve od čekovne svote). krivičnopravnu odgovornost zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez pokrića. I u drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokrića. Inače. trasant i trasat su isto lice: banka koja ima više filijala. čl. 3. ako je znao da nema pokrića. i najzad. Ček na ime (nominativni. Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant i remitent isto lice. zatim imovinskopravnu odgovornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (prosta plus izgubljena dobit). čl.bitan sastojak čeka. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za prekršaj (2-10%.

Prema pravilima Ženevske konvencije o čeku. on važi i proizvodi čekovnopravna dejstva. po zakonu. Pored čeka po naredbi. Ako je indosament učinjen prije tih rokova. Pošto je kratak rok važenja. nema bjanko 300 i indosament poslije indosamenta kod čeka na donosioca. Ček na donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka).2. cesijom i prostom predajom (traditio). naročito. Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran. a djelimičan indosament (na dio čekovne svote) je ništavan. Time se u krug lica odgovornih po ovom čeku uvode indosanti i avalisti. indosament učinjen po isteku roka za prezentaciju čeka na isplatu ili poslije protesta ima pravna dejstva obične cesije građanskog prava. ne i na donosioca. kao i mjenica. u praksi se ček rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice. Ovaj izuzetak unesen je da bi se pojačala cirkulaciona moć tih hartija od vrijednosti pojednostavljenjem prenosa. Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se isključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosament). Alternativni ček. indosamentom se prenosi i ček na ime. gdje je remitent alternativno određen. kao kod mjenice. indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o isplati čekovne svote. takav indosament važi kao bjanko indosament (ZČ. Ako ček glasi na ime ili po naredbi. takođe se može indosirati.str. Za ček na ime. 3.cit. taj odgovara kao trasantov avalista. važe za ček i Zakon o čeku na to izričito upućuje (čl. Prenos indosamentom Prenos indosamentom kod čeka je nešto naglašeniji nego kod mjenice. Svaki uslov smatra se kao da nije napisan. 11). ne postoji založni dospjelosti jer ček dospijeva po viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. Zakon o čeku ne sadrži odredbe o datiranju indosamenta i u tom smislu postoji praznina. ne vrijedi opšte pravilo hartije od vrijednosti da se prenose isključivo cesijom. Ček se može indosirati i na trasanta i na ranijeg indosanta (povratni indosament). 84. ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamentu. pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”. uglavnom. Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se. 26). pa i kada nije datiran. prenosi indosamentom. isto kao za dionicu i obveznicu na ime. Indosament i kod čeka mora biti bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu.Ček se. u sljedećem: ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček. 300 Suprotno: Krulj dr Vrleta. 381 . čime se pojačava povjerenje i povećava cirkulaciona moć čeka. čl. Pravila mjeničnog prava o indosamentu. op.

kasniji pribavilac takvog čeka preuzima rizik neisplate. Prenos čeka predajom Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. on se kasnije ne može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. No. avalist). osim trasata.4. čl. 1). 10. gubitka čeka. Prenos čeka cesijom Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remitenta upisana klauzula “ne po naredbi” (nominatni. Međunarodna pravila su usvojila definitivnu formu čeka na donosioca. st. zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on odlučuje kada će se ček isplatiti. samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je dao aval. a prenosilac nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. ali može i samim potpisom avaliste. 26). krađe. Prednost je u lakom i brzom prenosu. Daje se upisivanjem odgovarajuće izjave na licu ili alonžu čekovne isprave. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja.3. Odgovornost avaliste je neposredna. Prema međunarodnoj konvenciji. u cijelosti ili djelimično. Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se prenositi putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice. U tom smislu. Isplata čeka Ček je hartija od vrijednosti koja dospijeva i plativa je po viđenju. sam potpis na poleđini čeka koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka ne postoji bjanko indosament). Imalac čeka je obavezan. bez formalnosti. 3. a ne kreditiranja. isti podnijeti (prezentirati) trasatu na isplatu u zakonom 382 . Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovnopravna sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti.3. Prenos se vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (ZČ. čl. ako hoće da naplati ček. rekta čekovi). u suštini. 4. Za razliku od mjenice. neke zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” (non transferable) čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je primio sa takvom klauzulom. trasant. 5. Imalac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je i izdan. pitanje “neprenosivosti” čeka prepušteno je nacionalnim pravima. aval kod čeka se rijetko koristi. Trasatov aval nema čekovnopravno dejstvo (ZČ. Forma i pravna dejstva avala kod čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Aval (jemstvo) Aval je čekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na čeku da će čekovna svota biti isplaćena. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. značio bi akcept koji nije dopušten kod čeka. Trasatov aval. Iz ranijih izlaganja o indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o čeku. Zbog toga što iz funkcije čeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića trasanta koje mora postojati u času izdavanja. Ako je izdat prvobitno na donosioca.

ali su u našoj zemlji. konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun” ne može opozvati (ZČ. ako nije opozvan i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (ZČ. predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. čl. Inače. imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu. Ti rokovi važe i za podnošenje čekova mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je trasat član. Trasat (banka) vrši isplatu čeka. ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji. brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifikovanje. Najčešće se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugovora). Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u gotovini. Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji. te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. čl. 3). b) Petnaest dana. ali prije nego što to učini. ako je to moguće. indosataru) u trenutku prezentacije čeka na isplatu. d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog čeka. dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za kompenzaciju. čl 15. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći prigovor 383 . c) Dvadeset dana. Obračunski ček je. rokovi se računaju od dana izdanja čeka (datiranja). Uplata čekovne svote u korist računa remitenta. (ZČ. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka) vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podizanje novca za plate. Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na kome stoji klauzula “samo za obračun”. avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka (remitentu. Rokovi u kojima se prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći: a) Osam dana. ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope. 21. Isplata kompenzacijom može doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (trasant. Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja. 18).utvrđenim rokovima. a banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka. ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za obračun”). onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje gotovinskog čeka). Po zakonu. st. u suštini. Trasat nije dužan da provjerava potpise indosanata. po zakonu. ako su to različita mjesta. da li postoji preinačenje čeka. Trasat može prihvatiti ček. Izuzetno cirkulirani ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana izdavanja. d) Šezdeset dana. regularnost lanca indosamenata. 2). takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava. st. Provjera se odnosi na: sadržinu čeka. odbiti ili zatražiti da se ček uskladi sa zakonom. indosant. c) prenosom čekovne svote sa računa trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih čekova). Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu. ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u našoj zemlji. dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu sa propisima). b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika čeka. tražbine su istorodne. ako je on saglasan. dužan je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifikacija čeka i prava titulara).

Korisnik čeka nije dužan. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček 301 Krulj dr Vrleta. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog između banke i njenog komitenta. čl. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je trasat isplatio. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog opoziva. može tražiti upis na čekovnoj ispravi. dok se ček na donosioca ne može opozvati i b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu (ZČ. prestaju obaveze svih čekovnih dužnika. Dalje. op. ako ne dođe do isplate čeka. isplaćuje u cijelosti. odbijanje treba da se konstatuje protestom. ostvarivanje prava. Ako je trasat isplatio cijelu čekovnu svotu. Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. 19). 6. primiti djelimičnu isplatu. kao i da se na ispravi konstatuje da je ček isplaćen. op. Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na isplatu. Opozivanje čeka Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu.cit. 18). Kod opoziva čeka treba razlikovati dva slučaja: a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezentaciju na isplatu. Trasant mora isplatiti cijelu čekovnu svotu. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi na ime i ček po naredbi.str. Opozivom trasant povlači svoj nalog (uput). vrši odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe). pa korisnik čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisnika.kompenzacije. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju potpisnici čeka. cit. Kad isplati ček. 102. U slučaju djelimične isplate. Bartoš dr Milan i drugi. 384 . Svaki ček. I kada čekovnu svotu isplati trasant. Njome se unaprijed stipuliše zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na banku trasata. čl. a ne može vršiti djelimičnu isplatu. odnosno zabranjuje trasatu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku čeka. Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individualni. u pravilu. prestaju obaveze ostalih regresnih dužnika. može se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju. pa i ček na donosioca. ako su korisnik čeka i trasat sa tim saglasni. str. kao što je dužan imalac mjenice. Čekovna svota se. trasat ima pravo zahtijevati predaju čeka. 252. Pojedinačni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka posebno. ali to može učiniti. 301 Isplata čeka se može vršiti predajom drugog čeka koji se vuče na drugu banku. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac) pod zakonom predviđenim uslovima. kao i posebnu priznanicu na djelimično isplaćeni iznos (ZČ. a kojima je protekao rok za prezentaciju.

odbijanja obračuna. 19). jer trasat nije potpisnik čeka. uključujući i izjavu na čeku i potvrdu obračunske ustanove. Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu. ako ček nije opozvan. Pravila mjeničnog prava o notifikaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (ZČ. 7. mora biti učinjen prije nego što protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. takva isplata ne ide na teret trasantovog pokrića. Klauzulu mogu upisati trasant. čl. Ako je ček podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za prezentaciju. ako bi raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka za prezentaciju. 18). Protest zbog neisplate. odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka). pa ne bude isplaćen. U pogledu forme protesta.na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. čl. indosant ili avalist sa pravnim dejstvima kao i kod mjenice. I sama izjava trasata na čeku kojom odbija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući upis na čeku ili njegovom alonžu (ZČ. odbijanja isplate protestnih troškova. Ta obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode. a ne čekovnopravne. Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje protesta ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”. 21). 26). Trasant može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka. između njih nema pravnog odnosa. čl. a nije pravovaljano opozvao ček (ZČ. Obaveza trasata prema korisniku čeka ne postoji. U odnosu na mjenicu. Protest se može podignuti zbog: odbijanja isplate ili djelimične isplate. Protest I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta radi očuvanja regresnih prava. odbijanja isplate u naznačenoj valuti te perkvizicioni protest imaoca duplikata čeka (ne i kopije) radi pribavljanja originala. pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Ako trasat isplati ček nakon opoziva (zabrane). 385 . Korisnik čeka koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres prema ostalim potpisnicima čeka. čl. trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. sudske nadležnosti i postupka vrijede pravila mjeničnog prava. Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne isprave (protest zbog neisplate). protest se može podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. potpisanom i datiranom izjavom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (ZČ. uži je krug razloga zbog kojih se može podignuti protest pošto nema akceptiranja čeka.

indosatara) nema. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tužba iz osnovnog posla). Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njegovog pokrića. trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji je podnesen na vrijeme” (čl. Regres Prema Zakonu o čeku. kao i sa mjenicom. zateznu kamatu od dospjelosti i troškove. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. 22). bilo pojedinačno. Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on u regresnom postupku ili kad potraživanje. a plativih u 386 . 9). njegova obaveza prema trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode (obaveza iz ugovora). po čekovnom pravu. izdavaoca čeka.8. U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta. trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka (ZČ. Uslov za to jeste blagovremeno podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način (izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove). “imalac čeka može vršiti regres protiv indosanata. Što se tiče odgovornosti trasata (banke). dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji. između trasata (banke) i korisnika čeka (remitenta. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz materijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno odgovara. nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju (prebacuju) jedan na drugog. Ko plati. uopšte. Regresni dužnici (trasant. indosanti. Inače. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopušteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu. zastari. Solidarna odgovornost se sastoji u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekovnih dužnika. pravnog odnosa. Umnožavanje čeka Pravni saobraćaj sa čekovima. Pošto trasatovog potpisa nema (isključen akcept). i nije dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu. Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao i kod mjenice. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i solidarno. u nekim slučajevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala njegova cirkulacija. Nasuprot tome. Jedino su čekovnopravne prirode odnosi između: trasanta i korisnika čeka. regresira se u cjelini od lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. avalisti) ne dijele između sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u građanskom pravu). regresni zahtjev obuhvata čekovnu svotu. pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti trasata prema korisniku čeka. i ona je specifična kod čeka. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je nezavisan od drugih učesnika. od više njih ili svih zajedno. On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana. čl. indosanata i avalista i korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika. 9.

Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na donosioca. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju pravnu snagu običnog dokaznog sredstva. bez obzira na samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. čl. putem zaloge i pridržaja (retencije). čl. Obezbjeđenje potraživanja Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti. postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima osnov u čekovnom odnosu. Kada se ček umnožava. u protivnom. u slogu svakog primjerka mora se staviti njegov tekući broj. na sve ostalo primjenjuju se pravila o umnožavanju mjenice (ZČ. kao i procesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. Tužbe kod čeka Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. 2. 23). 239). odnosno pravni osnov je u neopravdanom obogaćenju). Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema kome su usmjerene. svaki primjerak vrijedi kao poseban ček. naprijed izložene. ali je izostala naplata čekovne svote. koje su građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa (odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček. kao i u mjeničnom pravu. čl. čl. 387 . Ako je zalog konstituisan pismenom izjavom. primjenom teorije pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potraživanja upisano u čekovnu ispravu (ZOO. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (ZČ. tužba iz osnovnog posla i tužba zbog neosnovanog obogaćenja. 26). IV OSTALE ČEKOVNE RADNJE 1. Međutim. Inače. ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (ZČ. na terenu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji takvog čeka. Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao hartije od vrijednosti. 26). Amortizacija čeka Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pravila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (ZČ. 3. koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje. postoji privilegovan položaj povjerioca. a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su provedene sve radnje. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta. čl.inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po naredbi. 26).

njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što. tada može istaći tužbu zbog neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova). kao što je rečeno. a zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. pa ako nisu ispunjeni uslovi za njeno podizanje. tužba se može podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent. Zakon o čeku nije predvidio rješenje. Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građanskopravna tužba. 25). 25). Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja podiže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (ZČ. odnosno povodom koga je došlo do prenosa čeka. čl. čl. I u čekovnom pravu može doći do neosnovanog obogaćenja. da kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regresnih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasantu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo. da kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji. Korisniku čeka. zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz čeka zastarjela po čekovnom pravu. 388 . Dakle. indosatar) zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze. Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni određeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom korištenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio čekovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga što je dopustio da ček postane prejudiciran (ZČ. U slučaju da se tužba podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela čekovna prava. za razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i hartija od vrijednosti pa se održava veza između čekovnog posla i osnovnog posla. Da bi zaštitio korisnika čeka. da trasant ili indosant nešto ostvare. Osim toga. Prodavac može postupiti dvojako: prvo. U takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je korisniku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom.b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična) tužba čiji je pravni osnov. u poslu koji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. za naplatu ugovorene cijene. temelj izdavanja čeka. kao u nekim drugim zemljama. za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla. Korisnik čeka tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog indosanta (pasivno legitimisana lica). prvo. Osnovni posao je ugovor o prodaji. Primjer: za isporučenu robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos prodajne cijene. da korisnik čeka zadržava svoja prava iz čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regresna prava prema indosantima i avalistima).

o če